Priru nik za primjenu modela Porodi ne grupne konferencije ... · Međutim, škole su jedine ustanove u zajednici koje okupljaju sve uzraste djece uključujući djecu u riziku kao

Priručnik za primjenu modelaPorodične grupne konferencije

u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Bosni i Hercegovini

1

IN fondacija Autor: Aleksandar Božić

Priručnik za primjenu modelaPorodične grupne konferencije

u obrazovno-vaspitnim ustanovama uBosni i Hercegovini

Rani preventivni program podrške i zaštite djece, mladih i porodica u riziku

Banja Luka, oktobar 2018.

2

Sadržaj:

Uvod............................................................................................................................................................................................................................. 4Preventivni programi u školskom okruženju........................................................................................................................................ 5Uloga i zadatak stručnog osoblja / stručnih timova u školama.................................................................................................. 6Saradnja između škole, roditelja i lokalne zajednice......................................................................................................................... 8Porodična grupna konferencija .................................................................................................................................................................... 9Rani preventivni program podrške i zaštite djece, mladih i porodica u riziku..................................................................... 9Primjena modela porodične grupne konferencije u školama - međunarodna iskustva............................................... 11

Primjeri primjene PGK u vaspitno - obrazovnoj praksi u BiH....................................................................................................... 23Elementi provođenja modela porodične grupne konferencije u vaspitno - obrazovnoj praksi................................ 25Program obuke za inicijatore i nezavisne koordinatore porodične grupne konferencije u vaspitno-obrazovnoj praksi............................................................................................................................................................................. 31Literatura.................................................................................................................................................................................................................. 33PRILOG 1..................................................................................................................................................................................................................... 34PRILOG 2.................................................................................................................................................................................................................... 35PRILOG 3.................................................................................................................................................................................................................... 36PRILOG 4.................................................................................................................................................................................................................... 37PRILOG 5.................................................................................................................................................................................................................... 39PRILOG 6...................................................................................................................................................................................................................... 41PRILOG 7.................................................................................................................................................................................................................... 43PRILOG 8.................................................................................................................................................................................................................... 45PRILOG 9.................................................................................................................................................................................................................... 46

1. dio

2. dio

3

1. dio

4

Uvod

Priručnik koji je pred vama kreiran je za potrebe provođenja standardizacije modela porodične grupne konfe-rencije (skraćeno PGK) u obrazovno-vaspitnom sistemu u Bosni i Hercegovini. Porodična grupna konferencija predstavlja savremeni međunarodni model koji se uspješno primjenjuje u radu sa djecom, mladima i porodicama u riziku. Kroz model porodičnog okupljanja, podrške i pomoći svoje socijalne mreže, porodica aktivira vlastite snage za rješavanje i prevazilaženje životnih izazova i problema sa kojima se susreće. Stotine istraživanja i studija u Evropi dokazale su da je model porodične grupne konferencije efikasan u različitim situacijama i različitim kulturama. Većina planova koji se usvoje na sastancima (konferencijama) je zapravo ostvarena, a problemi su bili riješeni i uspješno prevenirani. Osobe koje su imale problem postaju dio rješenja, angažuju svoje snage i na taj način sma-njuju očekivanja za podrškom od strane stručnih lica. Može se slobodno reći da model porodične grupne konfe-rencije uspješno premošćuje hronični nedostatak adekvatnih preventivnih intervencija, kako u sistemu socijalne i dječije zaštite, tako i u vaspitno-obrazovnom sistemu, ostvarujući pritom značajne uštede i koristeći postojeće resurse i kapacitete.

U Bosni i Hercegovini model porodične grupne konferencije primjenjuje se od 2011. godine, u okviru sistema dječije i socijalne zaštite, prvenstveno u radu sa djecom, mladima i porodicama koji su korisnici centara za socijalni rad. Organizovano je gotovo 300 konferencija na kojem je učestvovalo preko hiljadu djece, mladih, roditelja i predstav-nika njihovih porodičnih i socijalnih mreža, što je potvrdilo efikasnost i primjenjivost pomenutog modela u praksi socijalne i dječije zaštite.

Primjenjujući model u toku proteklih godina, predstavnici pojedinih škola u Bosni i Hercegovini bili su pozvani na saradnju sa ciljem pronalaženja najboljeg rješenja za djecu i mlade osobe koje se nalaze u riziku. Učešćem na konferencijama, predstavnici škola prepoznali su značaj koji im ovaj model pruža u radu, od boljeg sagledavanja uzroka rizika sa kojima se učenici suočavaju i otežavaju im svakodnevno funkcionisanje, razvijanja bolje profesi-onalne saradnje sa predstavnicima različitih ustanova na nivou zajednice, do zajedničkog iznalaženja određenih rješenja koji su glavni preduslov za djelotvornu pomoć i podršku učenicima i njihovim roditeljima/starateljima.

Dosadašnja iskustva govore da model porodične grupne konferencije svakako može da pruži širu podršku obra-zovno-vaspitnom sistemu s ciljem da se omogući školskom osoblju da uspješnije balansira zahtjeve okruženja i različite faktore rizika sa kojima se suočavaju učenici i njihovi roditelji/staratelji. Primjenjujući ovaj model kao inovativni oblik rane intervencije u vaspitno-obrazovnoj praksi, jača se saradnja na relaciji učenik-škola-roditelj/staratelj-zajednica, te promoviše učešće porodice i šire socijalne mreže u rješavanju specifičnih izazova sa kojima se suočavaju djeca i mladi.

Upravo zbog činjenice da model porodične grupne konferencije ima potencijal za širu primjenu u pružanju podrš-ke različitim korisničkim grupama, IN Fondacija - fondacija za socijalno uključivanje djece i mladih u BiH ovaj model je prilagodila za primjenu u vaspitno-obrazovnom sistemu. Stoga, cilj ove publikacije je da se model porodične grupne konferencije standardizuje kao oblik ranog preventivnog i interventnog djelovanja u cilju zaštite i pružanja podrške djeci, mladima i porodicama u riziku, te da se identifikuju jasne smjernice za što uspješniju direktnu pri-mjenu ovog modela u vaspitno-obrazovnoj praksi u Bosni i Hercegovini.

5

Preventivni programi u školskom okruženju

U vaspitanju i obrazovanju mladih generacija društvo pred školu postavlja odgovorne zadatke. Jedan od njih jeste i sagledavanje i rješavanje niza problema na relaciji škola-socijalna sredina; škola-porodica; učenik-škola, kao i čitav niz drugih izazova koji školu sve više pretvaraju iz ustanove za obrazovanje u ustanovu za svestrano vaspitanje. “Ako hoće da odgovori toj svojoj zadaći, škola mora poći od činjenice da realizacija vaspitno-obrazovnih zadataka zavisi ne samo od rješavanja usko školskih pitanja, nego i od niza drugih koji posredno ili neposredno, ali nesumnjivo, utiču na proces vaspitanja učenika“. 1

Pred školu društvo stavlja odgovorne zadatke formiranja pozitivnih ličnosti koje će doprinijeti napretku društva u cjelini, ali i rješavanja socijalnih, psiholoških i drugih problema sa kojima se učenici suočavaju.

Škole imaju važnu ulogu u podsticanju kako kognitivnog razvoja učenika, tako i njihovog socijalnog i emocionalnog razvoja. S obzirom na promjene koje se dešavaju u porodičnim zajednicama, ali i samom društvu, dolazi do porasta brojnih faktora rizika, sa kojima se suočavaju djeca i mladi, a koji negativno utiču na njihovo psiho-socijalno funkcionisanje i postizanje akademskih rezultata. Upravo stoga zaposleni u školskim ustanova-ma (uprava škole, nastavnici i stručno osoblje) moraju bolje definisati svoje prioritete i zajedno sa učenicima i roditeljima pokušati pronaći efikasnije načine za provođenje vaspitno-preventivnih aktivnosti u okviru redovnog vaspitnog obrazovnog procesa. 2

Međutim, iskustva iz prakse govore da škole imaju ograničene resurse za provođenje vaspitno-preventivnih aktiv-nosti, te se uglavnom suočavaju sa sve intenzivnijim pritiscima za poboljšanje akademskih rezultata učenika, dok društveno-emocionalna komponenta razvoja učenika nažalost izostaje.

Istovremeno, sve više se govori o značaju prevencije i primjeni preventivnih programa na smanjenju specifičnih rizika povezanih sa problemima ponašanja mladih. Zapravo, uloga prevencije je da jača zaštitne faktore koji osigu-ravaju zdravlje mladih ljudi i njihovu dobrobit. Istraživanja su pokazala da preventivni programi koji su zasnovani na naučnim istraživanjima mogu uspješno prevenirati nasilje u školi, ovisnost o drogama, unaprijediti mentalno zdravlje, te prevenirati psiho-socijalne probleme učenika djelovanjem na smanjenje uticaja rizičnih faktora i jača-njem zaštitnih faktora. Dakle, ciljevi preventivnih i ranih interventnih programa trebaju biti usmjereni na jačanje zaštitnih faktora i slabljenje rizičnih faktora kod učenika.3

Upravo zbog toga psihosocijalne intervencije u školama poprimaju sve više interesa, s obzirom na činjenicu da mogu biti od velike pomoći kako bi se na vrijeme identifikovale poteškoće kod učenika i pronašla adekvatna rje-šenja, pretvarajući vaspitnu praksu u preventivnu mjeru u cilju ostvarivanja pozitivnih ishoda za učenike, roditelje, školu i zajednicu. Pravovremena identifikacija i evidencija problema, dobro planirana intervencija, te angažovanje škole mogu imati pozitivne uticaje na razvoj djeteta i prihvatanje neriskantnih životnih stilova. Iako se pristupi preventivnih psiho-socijalnih progama djelimično razlikuju, moglo bi se reći da svi imaju jednu zajedničku poveza-nost, a to je prije svega da se programskim intervencijama obuhvate ne samo učenici, već i roditelji, škola, kao i šira zajednica, jer se pokazalo da intervencije koje se provode na različitim nivoma postižu bolje rezultate. 4

1 Džin, B., (2004), Socijalni radnik u školi, Društvo psihologa Republike Srpske, Banja Luka2 Savić, J., Dimitrijević, S., Uletilović, N., Stančić, S., Štrbac, A., Djeca o sebi-istraživanje o položaju djece u porodici, školi i okruženju, „Zdravo da ste“, Banja Luka3 Josipa Bašić: Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih, Školska knjiga, Zagreb, 2009. 4 Smokowski, P. R.; Holland Kopasz, K. (2005): „Bullying in school: An overview of types, effects, family characteristics, and interventon strategies“. Children & Schools, 27 (2): 101 − 110

6

Nažalost, vaspitno-obrazovni sistem u Bosni i Herzegovini (RS, BD i FBiH) već duže vrijeme suočava se sa ozbiljnim nedostatkom planiranja i sistemskog intervenisanja u vaspitnoj praksi. Zbog nedostatka sistemskih provjerenih i integrisanih programa prevencije i rane intervencije, vaspitno-obrazovne ustanove u našoj zemlji se suočavaju sa ozbiljnim problemima socijalizacije djece u školi, od agresivnosti, međuvršnjačkog nasilja, neadekvatne integracije, do poremećaja ponašanja, siromaštva, napuštanja obrazovanja i brojnih porodičnih problema koji direktno utiču na djecu. 5

Sa prisutnošću međunarodnih donatora, mnoge organizacije civilnog društva značajan dio svojih aktivnosti usmje-rile su na pronalaženje alternativnih odgovora za probleme u oblasti obrazovanja, inicirajući pokretanje programa i projekata kako bi se pokušao premostiti jaz koji postoji u vaspitno-obrazovnoj praksi u našoj zemlji. Na ovaj na-čin vaspitno-obrazovni sistem(i) u BiH dobijaju potpuno besplatno nove i inovativne programe prevencije koji su uspješno testirani i veoma primjenjivi na domaći kontekst.

Nivo izdvajanja iz budžetskih sredstava za preventivne programe u okviru sistema obrazovanja i vaspitanja ne postoje ili su ta izdvajanja neznatna sa povremenim karakterom, pa se često programi psihosocijalne prevencije provode uz finansijsku pomoć međunarodnih donatora, najčešće posredstvom projektnih aktivnosti organizacija civilnog društva koje imaju dugogodišnja iskustva u realizaciji programa i projekata za djecu i mlade. Istovremeno, nastavno i stručno osoblje često je u prilici da putem brojnih seminara, radionica i edukacija koje organizuju pro-svjetno pedagoški zavodi, sektor civilnog društva ili međunarodni donatori, stiču nova, savremena znanja i razvijaju nove vještine koje im mogu biti od pomoći u radu sa učenicima, roditeljima, ali i zajednicom. Svakako da motivacija nastavnog i stručnog osoblja kao i menadžmenta škole predstavlja najznačajniji faktor za uspješnu implementa-ciju intervencije ili programa u vaspitno-obrazovnim ustanovama.6 Stoga je preporuka da se u preventivne pro-grame koje provode organizacije civilnog društva od samog početka planiranja i dizajniranja uključe predstavnici škola i prosvjetno-pedagoških zavoda, kako bi zajednički bili uključeni u poreces pripreme i kreiranja intervencija, u fazi sprovođenja i procjene, te tako dijelili odgovornost i vlasništva nad tim intervencijama koje mogu postati dio primjera dobre prakse.

Uloga i zadatak stručnog osoblja / stručnihtimova u školama

U mnogim školama postoji stručno osobolje ili stručni timovi koji su angažovani da pomognu učenicima sa razvojnim i drugim problemima. Osnovni zadatak tima stručnjaka je da pronađu i uspostave sistem odnosa u školi i izvan nje, koji bi zadovoljavao potrebe učenika i njihovih porodica, prateći i rješavajući probleme vaspitnog, psi-hološkog, socio-ekonomskog, socio-kulturnog i zdravstvenog karaktera. Škola pruža mogućnost uspostavljanja saradnje sa porodicom, brojnim ustanovama u lokalnoj zajednici koje posjeduju resurse u zadovoljavanju potreba učenika, kao i drugim organizacijama koje se bave mladima. Ovu karakteristiku škole treba iskoristiti na taj način da se uspostavi mreža saradnje između različitih sistema u zajednici koja bi djelovala preventivno i bila spremna da djeluje u akutnim situacijama.

5 Buljan Flander, G.; Durman Marijanović, Z.; Ćorić Špoljar, R. (2007): „Pojava nasilja među djecom s obzirom na spol, dob i prihvaćenost/odbačenost u školi“. Društvena istraživanja, 16 (87 − 88): 157 − 174. Buljan-Flander, G.; Ćosić, I. (2004): „Nasilje među djecom“. Medix, 10 (52): 90 − 92. 6 Samruddhi Thaker, Allan Steckler, Victoria Sánchez, Shereen Khatapoush, John Rose, Denise Dion Hallfors; Program char-acteristics and organizational factors affecting the implementation of a school-based indicated prevention program, Health Education Research, Volume 23, Issue 2, 1 April 2008, Pages 238–248.

7

Posebno značajnu ulogu škola ima u pružanju adekvatne podrške učenicima u stanju socijalne potrebe. Postojeći resursi u osnovnim školama u našoj državi ne odgovaraju u potpunosti postavljenim zadacima i po-trebama sredine. Ovo je razumljivo i opravdano u svjetlu ratnih i poslijeratnih dešavanja, ekonomske i socijalne zavisnosti i brojnih reformi koje se ne privode kraju. Uvođenjem drugačijih oblika nastave i pristupa učenicima, vaspitno-obrazovna funkcija škole postepeno se usložnjava i proširuje i na socijalnu funkciju. Socijalna funkcija škole nije prepoznata u svim sredinama i još uvijek postoje negiranja, kako od strane stručnih radnika, tako i do strane određenog broja nastavnika.

Međutim, škole su jedine ustanove u zajednici koje okupljaju sve uzraste djece uključujući djecu u riziku kao i djecu korisnike socijalne zaštite. Broj ovih korisnika se posljednjih godina povećava iz već navedenih razloga (tabela br. 1). Takođe, uvođenjem inkluzivne nastave, socijalna funkcija ne može se više poricati i škole trebaju djelovati u skladu sa postojećim promjenama, kako bi učenici u stanju socijalne potrebe u potpunosti ostvarivali svoja zakonom priznata prava, a i kako bi bili integrisani u društvo i prihvaćeni od strane svojih vršnjaka.

Sastavni dio škole bi trebalo da čine i stručni timovi (psiholog, pedagog, socijalni radnik i defektolog) čiji je zada-tak stvaranje boljeg psiho-socijalnog okruženja za učenike i druge aktere u školama. Uspostavljanje pozitivnog okruženja koje ne diskriminiše učenike u stanju socijalnih i drugih potreba, kao i pružanje podrške talentovanim učenicima, te priprema za cjeloživotno učenje predstavljaju složene i zahtjevne zadatke koje ne može ostvarivati samo škola i jedan stručni radnik u saradnji sa nastavnicima i upravom škole. Stručni timovi su prvi korak naprijed ka širenju i stvaranju održivih modela saradnje između roditelja, učenika, škole i lokalne zajednice.

Zbog porodičnih problema, vaspitne zapuštenosti, zanemarivanja, zlostavljanja, svjedočenja nasilju u porodici, bo-lesti u porodici, siromaštva, problema nasilja u školi, učenici sve više trpe značajne psihološke posljedice, postaju emocionalno nestabilni i socijalno neprilagođeni, te najčešće ova grupa učenika za školu predstavlja značajan pro-blem i izazov u svakodnevnom radu.

Tabela 1. Maloljetni korisnici socijalne zaštite u BiH7

Kategorija maloljetnih korisnika socijalne zaštitite 2016. godina

ugroženi porodičnom situacijom 62.788

djeca bez oba roditelja 701

djeca napuštena od roditelja 661

djeca roditelja koja nemaju dovoljno prihoda 45.335

djeca roditelja koji zanemaruju ili zlostavljaju djecu 2.831

djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama 8.437

vaspitno zanemarena i zapuštena djeca 3.877

sa poremećajima u ponašanju i ličnosti 946

društveno neprihvatljivog ponašanja 6.176

u stanju različitih socijalno-zaštitnih potreba 44.715

7 Tematski bilten, Socijalna zaštita 2011-2016, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2018.

8

Nastavnici u radu svakodnevno zapažaju djelovanje nepovoljnih faktora na socio-emocionalni razvoj učenika, ali sami često nisu u stanju da takvu situaciju promijene, jer su takve situacije van domašaja škole. Radi toga škola često svojim mjerama zahvata samo posljedice takvog ponašanja. Stoga, stručno osoblje ima značajnu ulogu u pravovremenom identifikovanju učenika u riziku, uspostavljanju saradnje sa roditeljima, pružanju stručne podrš-ke djetetu i roditeljima u riziku, te po potrebi uključivanju i drugih stručnjaka u rješavanje problema (psihologa, razrednog starješinu, ili profesionalca iz zajednice). Upravo uzajamna saradnja omogućava utvrđivanje uzroka za-ostajanja učenika u obrazovnim postignućima i pojedinim vidovima psihološko-socijalnog funkcionisanja, identifikovanje razvojnih potreba i kapaciteta učenika, te pravovremenu i odgovarajuću podršku i praćenje razvoja učenika kroz efikasni individualni plan rada.

Saradnja između škole, roditelja i lokalnezajednice

Sa druge strane, saradnja između roditelja/staratelja, škole i zajednice sve više poprima značaj u savremenoj vaspitno-obrazovnoj praksi, kao i međuza-visni odnos koji doprinosi socio-emocionalnom razvoju djeteta. Istovremeno, ovaj odnos može da djeluje kao značajan zaštitni faktor za učenike koji mogu biti izloženi različitim negativnim uticajima i brojnim ri-zicima, te se ovakav oblik saradnje može posmatrati i sa aspekta provjerene strategije za školski sistem koji podstiče kvalitetne obrazovne procese i integri-sani razvoj djeteta.

Pojedina istraživanja potvrđuju da roditelji/starate-lji imaju veliku ulogu kada je u pitanju odnos između učenika, škole i školskog uspjeha. Nije iznenađujuće da uspješne intervencije u obrazovanju često imaju roditeljski/starateljski angažman kao ključnu komponentu, što povećava interes među kreatorima javnih i obrazovnih politika da se posveti veća pažnja oblicima uključivanja roditelja u školsku zajednicu.

Određeni međunarodni preventivni školski programi zasnovani su na uzajamnoj saradnji između škola, porodice i lokalne zajednice kako bi se prevenirali problemi poput maloljetničke delikvencije, napuštanje obrazovanja, nasilje nad djecom, problemi u mentalnom zdravlju mladih8. Poseban akcenat ovakvih programa stavlja se na osnaži-vanje roditelja/staratelja kako bi iskoristili prednosti koje škola može da ponudi kroz resurse u zajednici, čime se postiže izgradnja odnosa povjerenja i podrške među roditeljima/starateljima i školskog osoblja, što u krajnjoj mjeri donosi poboljšanje odnosa i komunikacije sa njihovom djecom. Pristup koji povećava učešće roditelja i zajednice zahtjeva od obrazovno-vaspitnih ustanova da usvoje strategije koje podrazumijevaju veću otvorenost i spremnost na saradnju sa roditeljima, članovima porodice, ali i širom društvenom zajednicom. Ovo ne podrazumijeva samo deklarativnu spremnost svih zaposlenih u školama, već da se ovi oblici saradnje jasnije definišu i strukturišu kroz politike škola.

8 Melodie Fearnow-Kenney, Patricia Hill, and Nicole Gore, Child and Parent Voices on a Community-Based Prevention Program (FAST), 2016

9

Budući da socio-ekonomski i porodični faktori utiču na učenike i njihovo ponašanje, preventivnim programima mogu se objediniti svi napori kako bi se pravovremeno reagovalo u situacijima kada su djeca pogođena odre-đenim rizikom. Pružajući im odgovarajuće mjere brige i zaštite značajno se doprinosi boljem psiho-socijalnom stanju učenika. Glavni uslovi da se postigne uspješna primjena preventivnih programa zasnivaju se na uvjerenjima i vrijednostima koja se izražavaju u okviru školske zajednice. Ukoliko se želi raditi na stvaranju atmosfere brige i poštovanja individualnih sposobnosti, vaspitno-obrazovne ustanove moraju biti spremne i posvećene provođenju preventivnih programskih aktivnosti. Stoga, okruženje koje stvara atmosferu brige za učenike, nastavno i stručno osoblje, kao i roditelje/staratelje, podstiče uzajamnu saradnju i lakše pronalazi adekvatne mjere i rješenja za pre-vazilaženje potencijalnih problema.

Porodična grupna konferencija - Rani preventivni program podrške i zaštite djece, mladih i porodica u riziku

Razvoj savremenog koncepta porodične grupne konferencije inspirisan je promjenama na Novom Zelandu u obla-sti socijalne i dječije zaštite. Tokom 80-tih godina pripadnici Maora izražavali su ozbiljnu zabrinutost u vezi sa tadašnjom praksom službi za zaštitu djece na Novom Zelandu. Značajan broj djece i mladih maorske populacije koji su bili u stanju potrebe odvajani su od roditelja i smještani u zatvorene institucije, dok se u radu sa porodicama nije uvažavao njihov kulturološki, niti socijalni kontekst. Istovremeno, pripadnici maorske populacije zahtijevali su aktivno uključivanje šire rodbinske mreže u proces odlučivanja i tražili mogućnost da se čuje glas porodice u svim onim situacijama ili okolnostima zbog kojih su službenici nadležnih ustanova za zaštitu djece pokretali postupke. Vlada Novog Zelanda bila je suočena sa novim izazovom i definiciju porodice morala je proširiti u skladu sa tradi-cijom i kulturom Maora, što je podrazumijevalo i usklađivanje zakonskih okvira sa novim zahtjevima. Zakonom o djeci, omladini i porodici iz 1989. godine na Novom Zelandu uvedeno je da građani prije ulaska u sistem socijalne i dječije zaštite dobiju priliku da problem riješe organizovanjem porodičnog sastanka. Ovaj zakon je po prvi put uvr-stio porodične grupne konferencije kao primarni model odlučivanja u okviru sistema dječije zaštite. U okviru prve godine uvođenja modela na Novom Zelandu, izvršena je evaluacija novog pristupa u radu i nalazi su pokazali da je od organizovanih 2000 konferencija, vrlo mali broj istih bio neuspješan i nije definisao porodični plan za rješavanje problema.9 Od 1989-2006. godine na Novom Zelandu održano je preko 50.000 porodičnih grupnih konferencija, a samo manji broj nije uspio da postigne sporazum koji je u najboljem interesu djeteta i porodice.10

Inspirisani pozitivnim ishodima za djecu i porodice putem porodičnog okupljanja sa akcentom na obezbjeđivanje podrške od strane neutralne osobe, ovaj jedinstveni model vrlo brzo počeo je da se širi i primijenjuje u mnogim drugim zemljama, poput SAD, Australije, Južne Afrike, Kanade i Zapadne Evrope. Posljednjih 20 godina, od kada se model razvija kao savremeni model podrške djeci i porodici koja su izložena riziku od zlostavljanja, zanemarivanja, siromaštva i socijalne isključenosti, porodične grupne konferencije pronalaze svoje mjesto u sistemima dječije i socijalne zaštite širom svijeta.

9 Robertson, J. (1996) Research on family group conferences in child welfare in New Zealand. In J. Hudson, M. Allison, G. Max-well, & B. Gallaway (Eds.), Family group conferences. Annandale: Federation Press. 10 Connolly, M. (2006) Fifteen years of family group conferencing: Coordinators talk about their experiences in Aotearoa New Zealand. British Journal of Social Work, 36(4), 523-540

10

Nalazi evaluacija modela porodične grupne konferencije, koje su se provodile u mnogim zemljama, uglavnom su pokazivali pozitivan uticaj koji ovaj model ima na djecu, mlade i porodice u periodima krize ili kritičnih događaja, prilikom čega je utvrđeno sljedeće:

• većina porodica je bila u mogućnosti da razvije odgovarajući „Porodični plan“ koji identifikuje potencijalne rizike za dijete i ispunjava zahtjeve nadležnih ustanova za zaštitu djece;

• porodice su posredstvom konferencija bolje informisane o uslugama koje su im lakše dostupne na nivou zajednice;

• ostvaruje se bolji kontakt djece i mladih sa bližim srodnicima; • uspostavlja se saradnički odnos između porodice i nadležnih službi za zaštitu djece.

Preuzimajući model i integrišući ga u različitim sistemima dječije i socijalne zaštite, razvijali su se i standardi za primjenu porodične grupne konferencije kao vrste socijalne usluge u radu sa djecom i porodicama koje su u riziku. U mnogim zemljama Evrope koje posjeduju višedecenijsko iskustvo sa primjenom porodičnih grupnih konferen-cija, razvili su se posebni standardi za primjenu ovog modela u praksi dječije zaštite, definisan je model treninga i redovne supervizije, a integrisanjem u zakonske okvire stvoreni su uslovi za redovnu primjenu porodične grupne konferencije u radu sa djecom, mladima i porodicama u riziku. Evropska mreža organizacija koje razvijaju i primije-njuju model porodične grupne konferencije uspostavljena je 2003. godine. U početku su mrežu činile organizacije iz Velike Britanije, Holandije i skandinavskih zemalja, a vremenom model se širio i u drugim zemljama, te danas ovu mrežu čini 28 organizacija iz 17 zemalja sjeverne, srednje, i jugoistočne Evrope (Bosna i Hercegovina, Srbija, Bugarska). IN fondacija je članica ove mreže od samog početka primjene ovog modela u našoj zemlji i kroz svo-je iskustvo i vođenje procesa primjene porodične grupne konferencije predstavlja BiH. Sastanci Evropske mreže održavaju se jednom godišnje, svaki put u drugoj državi članici, s ciljem izjednačavanja i standardizacije modela u Evropi. Sastanak Mreže 2016. održane je u Sarajevu, a organizator sastanka je bila IN fondacija.

Metod rada po modelu porodične grupne konferencije naglašava shvatanje da je osoba odgovorna za sopstvene akcije. Model takođe naglašava poštovanje ličnih gledišta o tome kako se nositi sa problemom. Ovaj model zasno-van je na teoriji kriznih intervencija i opštoj teoriji sistema, a proširen je primjenom modela kompetencija jer po-većava kompetenciju roditelja i djece što predstavlja jedan od ciljeva tretmana. Model podržava pristup usmjeren na snage - oslanjanje na sopstvene kapacitete i prepoznavanje vlastitih resursa u rješavanju teškoća ili nepovoljnih stanja.11 Poseban se akcenat stavlja na orijentaciju na ciljeve: korisnici participiraju u postavljanju ciljeva (porodični plan), preuzimajući kontrolu nad vlastitim životom. Istovremeno, model uključuje koordinaciju i saradnju između različitih aktera (šire porodične i socijalne mreže), kao i organizacija ili institucija sistema koje pružaju usluge djeci ili porodicama.

Ova vrsta intervencije pretpostavlja jasno definisanje jednog, određenog problema, a naglasak je na pozitivnim snagama svakog sistema kojem dijete/mlada osoba pripada (porodica, srodnici, prijatelji, šire socijalno okruženje, škola, vršnjačka grupa), a koji su glavni pokretači promjena. Konkretno definisan porodični plan sadrži specifične akcije koje su orijentisane na rješavanje problema. Intervencija se kontinuirano mjeri i nastoje se ostvariti kratko-ročni i dugoročni efekti.

Prema priručniku za predlaganje i iniciranje porodičnih konferencija Udruženja - U krugu porodice - iz Beograda iz 2014, ono što model porodične grupne konferencije čini jedinstvenim je drugačija uloga profesionalca (inicijatora), kao i nezavisna fasilitacija konferencije (sastanaka). Model porodične grupne konferencije preispituje ustaljene prakse da porodične probleme rješavaju za to edukovani stručnjaci, čime se mijenja paradigma moći profesiona-laca proizašla iz stava da porodične probleme najbolje rješavaju edukovani profesionalci. Naime, plan za rješavanje porodičnog problema ne prave profesionalci već to čini sama porodica. On predlaže porodične konferencije, po-

11 Priručniku za predlaganje i iniciranje porodičnih konferencija, Udruženje “U krugu porodice“, Beograd, 2014. god.

11

maže u formulisanju teme porodičnog sastanka, ukoliko je potrebno informiše učesnike konferencije o problemu, posljedicama nerješavanja problema, mogućim mjerama, pravima i uslugama koje realizuju institucije sistema i procjenjuje da li je plan koji je porodica donijela bezbjedan za sve njene članove i da li je zakonit. Cjelokupnim postupkom se istovremeno obezbjeđuje poštovanje propisa i uvažavanje principa participacije korisnika. Porodica tako direktno i potpuno participira u rješavanju svojih problema i zadržava moć da donosi odluke na efikasan način.

Primjena modela porodične grupne konferencije u školama - međunarodnaiskustva

Model porodične grupne konferencije već duže od 25 godina primjenjuje se širom svijeta i predstavlja međunarod-ni priznati model koji se primjenjuje u radu sa djecom i porodicama u specifičnim životnim ili/i kriznim situacijama. Iako je model porodične grupne konferencije pokazao značajnu efikasnost kada je u pitanju rad sa djecom, poro-dicom i zajednicom u riziku implementirajući ga ponajviše u okviru sistema dječije i socijalne zaštite, primjenjivost ovog modela u okviru vaspitno-obrazovnih ustanova je relativno novo i nedovoljno istraženo područje. S ciljem da približimo moguće perspektive ovog modela u vaspitno-obrazovnoj praksi, u ovom poglavlju predstavljamo primjere pilotiranja porodičnih grupnih konferencija i ostvarenih rezultata u školskim zajednicama u Australiji, Velikoj Britaniji i Italiji.

Australija Koristan primjer primjene modela porodične grupne konferencije u školskom okruženju može se vidjeti u radu grupe autora sa Univerziteta Queensland iz Australije, koji su ovaj model pilotirali s ciljem jačanja saradnje između policije i škole kako bi se uticalo na smanjenje izostanaka učenika sa nastave. 12U mnogim školama prisutni su tzv. «školski policajci» čija je uloga da preveniraju različita društveno nepoželjna ponašanja unutar školskog okruženja (unošenje i upotreba alkohola i narkotičkih sredstava, nošenje oružja u ustanovi ili u krugu ustanove, kao i ugroža-vanje ili povređivanje fizičkog ili psihičkog integriteta učenika). Pravilnici vaspitno-obrazovnih ustanova u današnje vrijeme nalažu školama da sarađuju sa nadležnim policijskim službama kako bi se osigurala bezbjednost dece, a školski policajci često predlažu različite bezbjednosne mjere kroz blisku saradnju sa organima upravljanja u školi, ali i sa nastavnicima, roditeljima/starateljima, učenicima i cjelokupnom društvenom zajednicom.

U svrhu procjene efikasnosti modela porodičnih grupnih konferencija u školskom sistemu, 102 učenika koji su imali iskustva neopravdanih izostanka sa nastave podijeljeni su u dvije grupe. 51 učenik je učestvovao u eksperi-mentalnoj grupi, što znači da su bili uključeni u preventivni program škole, odnosno u porodičnim grupnim kon-ferencijama, dok druga grupa učenika nije bila uključena u ovaj oblik intervencije. Za pojedince eksperimentalne grupe učenika organizovane su porodične grupne konferencije ili sastanci u obliku foruma. Na svakoj organizova-noj konferenciji prisustvovali su predstavnik policije, predstavnik škole, roditelji/staratelji, učenik koji je izostajao sa nastave, a grupa se širila u skladu sa željom roditelja i učenika (vršnjaci iz razreda ili bliži član porodice). Na konfe-rencijama se, između ostalog, raspravljalo o pravnoj i zakonskoj odgovornosti roditelja za (ne)pohađanje škole, kao i o razlozima neopravdanih izostanaka sa nastave, faktorima koji utiču na takvo ponašanje,

12 Mazerolle, L., Bennett, S., Antrobus, E., & Eggins, E. (2017). The Coproduction of Truancy Control: Results from a Rand-omized Trial of a Police–Schools Partnership Program. Journal of Research in Crime and Delinquency, 54(6), 791-823. doi.org:10.1177/0022427817705167

12

a potom i o razvoju sporazumnog plana za učenika. Predstavnik škole imao je zadatak da na konferencijama uče-snicima objasni zakonski okvir koji se odnosi na redovno pohađanje škole, kao i o pravilnicima koji regulišu pitanje izostanka učenika, te da predstavi moguće posljedice ukoliko se takvo ponašanje nastavi. Ovaj oblik intervencije imao je za cilj da podigne svijest o zakonskim odredbama, ali i o obavezama i odgovornostima roditelja/staratelja i učenika, te da se podstaknu učesnici konferencija na promjene u ponašanju. Nakon održanih konferencija bilo je uključeno šestomjesečno praćenje realizacije plana koji je definisan na konferenciji.

Rezultati ove preventivne intervencije koja je realizovana u saradnji između policije i škole pokazali su da se pove-ćala svijest u vezi sa posljedicama izostanaka sa nastave kod učenika koji su učestvovali u eksperimentalnoj grupi, te je povećano razumijevanje roditelja i učenika o zakonskim okvirima koji uređuju pitanje pohađanja nastave, odnosno izostanaka iz škole. Krajnji rezultat ove intervencije bio je smanjenje neopravadnih izostanaka učenika.

Ovaj primjer pokazuje kako saradnja između djece, porodice, škole i policije može biti uspješna sa aspekta izo-stanka učenika sa nastave čemu se u našim školama ne poklanja dovoljno pažnje, a model porodičnih grupnih konferencija se može uspješno primijeniti i kada roditelji zanemaruju svoje obaveze. Istovremeno, ovim pristupom postižu se višestruki efekti. Prije svega povećava se uključenost i briga roditelja/staratelja u rješavanje probleme izostanaka djece iz škole, ostvaruje se bolja saradnja između roditelja/staratelja i nastavnog osoblja, povećava se osviještenost učenika o važnosti redovnog pohađanja nastave i dosljednije se počinju primjenjivati propisani školski pravilnici. Istovremeno se postiže i veće razumijevanje nastavnika za probleme učenika, prvenstveno kada učenik dođe nepripremljen na nastavu, ili izostaje iz škole radi izbjegavanja provjere znanja.

Velika Britanija

Sa druge strane, istraživanje koje je provedeno u Velikoj Britaniji 13u vezi sa primjenom modela porodičnih grupnih konferencija u kontekstu prevencije izostanaka učenika sa časova pokazalo je da model može da funckioniše i da ostvaruje određene efekte u pojedinim slučajevima, ali ne za sve grupe djece i porodica koji su suočavaju sa odre-đenim problematičnim okolnostima. Za učenike koji su imali značajne probleme u ponašanju i nisu redovno po-hađali nastavu bilo je teško organizovati konferencije uglavnom zbog nespremnosti roditelja na saradnju. Učenici koji su trebali najveću podršku i pomoć nisu je mogli dobiti posredstvom ovog modela, jer roditelji nisu bili spremni da sarađuju sa školom, a nezavisni koordinatori nisu imali dodatne mehanizme da primoraju roditelje da promi-jene svoju odluku. Sa druge strane, za grupu učenika za koje su organizovane konferencije uočene su pozitivne promjene. Krajnji utisak roditelja i nastavnika je da se ovim pristupom, zasnovanom na potrebama djece, postiže mogućnost da se problemi kod kuće i u školi podijele sa drugima, pronađu adekvatni odgovori, što na kraju dovodi do promjene u ponašanje kod učenika. Ključna razmatranja ovog istraživanja govore da novim modelima preven-tivnih intervencija treba vremena kako bi se integrisali u novo okruženje i ostvarili očekivani rezultati. Istovremeno, ovakva vrsta intervencija zahtijeva dobru analizu da li može dovoljno brzo i efikasno da se odgovori ne samo na potrebe djece i roditelja, već i na očekivanja i potrebe nastavnika i školske zajednice. Osim toga, u slučajevima kada se konferencija nije održala, a postoje jasne indikacije o ozbiljnosti problema, školsko osoblje je u obavezi da preduzme sve mjere kako bi se saznalo više o situaciji u kojoj se nalaze učenici i njihove porodice i pronađu odgo-varajući modaliteti podrške za njih. Za ovakvu vrstu preventivnih programa neophodno je obezbijediti dugoročno praćenje kako bi se utvrdili krajnji efekti ove intervencije u školskom okruženju.

Italija

Italija je zemlja koja pokazuje visok stepen napuštanja škole od strane učenika iz socijalno ugroženih porodica. Istovremeno Italija je zemlja sa jakim porodičnim vezama. U vezi sa tim, model porodičnih grupnih konferencija

13 Hayden, C. (2009). Family Group Conferences—Are They an Effective and Viable Way of Working with Attendance and Be-haviour Problems in Schools? British Educational Research Journal, 35(2), 205-220.

13

promovisan je u Italiji kao obećavajući mehanizam uz pomoć kojeg se na ekonomičan, efikasan i jednostavan način može prevenirati napuštanje redovnog obrazovanja. U pilotiranju modela u školama u Italiji14 uključeno je 262 učenika iz 17 osnovnih škola koji su identifikovani kao djeca u riziku od napuštanja škole. Uglavnom se radilo o učenicima koji dolaze iz porodica sa nižim socijalno-ekonomskim statusom i koji imaju prethodna iskustva sa postizanjem lošeg uspjeha u školi. Kako bi se procijenio mogući uticaj ovog modela na dobrobit učenika i njihove školske rezultate, učenici i njihovi roditelji podijeljeni su u dvije grupe. Jedna grupa učenika i njihovih roditelja/staratelja (131) učestvovali su na konferencijama, dok je druga grupa bila kontrolna, bez mogućnosti učešća na konferencijama (131). Iz prve grupe, 84 učenika jed prihvatilo odluku da zajedno sa roditeljima/starateljima prisu-stvuje iniciranim porodičnim grupnim konferencijama.

Krajnji rezultati ovog pilotiranja potvrdili su da su ostvarena četiri pozitivna efekta nakon održanih porodičnih gru-pnih konferencija u okviru školskih zajednica. Utvrđeni pozitivni ishodi odnose se na veće učešće roditelja, jačanje odnosa sa nastavnicima, razvijanje samopouzdanja i povećanje zadovoljstva kod učenika u vezi sa školskim oba-vezama. Nisu utvrđeni uticaji ovog modela na pokazatelje školskog uspjeha učenika. Razlog može da bude da se previše rano procjenjivao uticaj modela na postizanje školskog uspjeha. U suštini, ova analiza je pokazala da je uključivanje roditelja u školski život djeteta od suštinskog značaja kada je u pitanju smanjenje ranog odustajanja učenika od škole. Istovremeno, bliža saradnja između nastavnika i roditelja može doprinijeti boljem razumijevanju potreba i motivacije učenika i redefinisati efikasne strategije podrške i pomoći.

Primjena PGK u sistemu socijalne zaštite i pilotiranje PGK u sistemu obrazovanja napodručju BiH

Razvoj modela PGK u sistemu socijalne zaštite

IN Fondacija - fondacija za unapređenje socijalne inkluzije djece i mladih u Bosni i Hercegovini (INF), zajedno sa donatorskom Fondacijom „Kinderspostzegles“ iz Holandije prepoznala je značaj ulaganja u inovativne modele u kontekstu razvoja i unapređenja socijalnog sektora u BiH. Porodična grupna konferencija je redovna programska aktivnost IN fondacije, koja je zadužena za edukaciju te pružanje finansijske, stručne i tehničke podrške, praćenje prenosa i razvoja ovog modela na nacionalnom nivou. Primjena modela u kontekstu socijalnog sektora u BiH se razvija u saradnji sa lokalnim organizacijama civilnog društva u odbranim zajednicama. Prvi koraci u pilotiranju razvijanja modela u Bosni i Hercegovini napravljeni su u junu 2010. godine uz podršku OSCE-a BiH i na osnovu inicijative menadžmenta Javne ustanove Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo i Javne ustanove Centra za socijalni rad Banja Luka. Projekat u četvrogodišnjem trajanju završen je u junu 2015. godine, sa preko 100 prove-denih konferencija. Inspirisani pozitivnim ishodima koje konferencije ostvaruju na polju pružanja podrške za djecu i porodice u životnim kriznim situacijama, početkom 2014. godine IN fondacija je podržala primjenu modela na području Mostara, Zenice, i Bijeljine, a nakon dvije godine i na području Tuzle, Bihaća i Gradiške. U periodu od 2011. do 2018. godine u BiH je realizovano gotovo 300 porodičnih grupnih konferencija na području 8 opština, na kojima je učestvovalo više od 350 djece djece i mladih u riziku, i preko 1700 članova porodičnih i socijalnih mreža, koji su se pojavili na konferencijama kao podrška porodicama. Predstavnici/e sedam organizacija civilnog društva kao i osam centara za socijalni rad razvili su stručne kompetencije i znanja, te stekli značajna iskustva za pružanje nove

14 Argentin, G., Barbetta, G. P., and Maci, F. (2016) Increasing parental involvement to promote dropout prevention. Lessons from an RCT in Italian lower secondary schools. Society for Research on Educational Effectiveness

14

vrste usluge u oblasti podrške djeci, mladima i porodicama u riziku.

U toku uspostavljanja modela na nivou BiH, u saradnji sa partnerskim organizacijama civilnog društva razvijeni su sljedeći programski elementi: proces standardizovanja organizovanja konferencije; uspostavljanje formalnog oblika saradnje između organizacije civilnog društva-nosioca projekta i centra za socijalni rad: izrada, primjena i praćenje kroz obrasce za dokumentovanje i rad sa porodicama; stručna podrška, kao i model internog praćenja i procjene rada u primjeni konferencija.

IN fondacija nastoji osigurati mogućnost za razmjenu znanja i naučenih lekcija u procesu razvoja savremenogkoncepta porodičnih konferencija u BiH, upravo stoga smo nakon pet godina implementacije ovog programa ura-dili evaluaciju postignuća i objavili prvi evaluacijski izvještaj15 o primjeni ovog modela u BiH.

Organizovanjem zajedničkih intervizijskih sastanaka i supervizijskih susreta sa predstavnicima partnerskih orga-nizacija i uključenih centara za socijalni rad, utvrđuju se metodološka i praktična pitanja koja se odnose na razvoj i implementaciju modela. Takođe, učešćem na godišnjim sastancima Evropske mreže zemalja koje primjenjuju ovaj model u sistemu dječije zaštite, značajno se doprinosi izjednačavanju i standardizaciji modela i usluge porodične grupne konferencije u BiH u skladu sa Evropskim standardima.

Naučene lekcije u primjeni modela PGK u socijalnoj zaštiti

Praksa je pokazala da bez obzira na stepen razvijenosti društva u kojem se porodica nalazi, uvijek postoje resursi u okviru zajednice i porodice koji se uz pomoć modela porodičnih grupnih konferencija mogu reaktivirati i osvijestiti, te iskoristiti za rješavanje porodičnih pro-blema, i u krajnjoj liniji doprinijeti unapređenju tog društva. Iako je ponekad teško porodici identifikovati osobe koje bi mogle biti od pomoći, oni koji su njima bliski tj. članovi šire porodične i socijalne mreže, poznavajući istoriju porodice i njene slabosti i snage, mogu predložiti korake koji će najbrže dovesti do željenih rezul-tata. Porodicama koje su pogođene problemom je izuzetno važno da se njihova perspektiva uvaži, naročito kada se radi o djeci i mladima. Za uspješnu primje-nu ovog modela pokazalo se da je najbitnije da je porodica spremna aktivno raditi na planiranju svoje budućnosti i realizaciji određenih koraka definisanih planom, jer im vrlo često nedostaje strukturisani okvir, tj. plan akcije i potrebne informacije. Stoga, identifikacija porodica, od strane škola, spremnih na preuzimanje odgovornosti, jedan je od glavnih preduslova za uspjeh ovog modela.

Primjena porodične grupne konferencije je u stvari veoma bliska dosadašnjim iskustvima i radu u zajednici,odnosno običajima porodice na našim prostorima, da se problemi rješavaju unutar porodice. Na ovaj način poro-dica osnažena snagama svoje socijalne mreže kao i vanjskim snagama, iskustvom i smjernicama profesionalaca iz škole, policije, zdravstva, itd. kreira plan koji ih u narednom periodu veže, te se među članovima porodice održavaju kontakti i poboljšavaju odnosi koji su u prethodnom periodu bili narušeni. Porodice su u najvećem broju slučajeva same definisale svoj problem i prema njemu sačinile porodični plan, koji su prihvatili svi članovi. U 75% slučajeva doneseni plan se provodio bez izmjena i u skladu sa vremenskim okvirom njegovog provođenja. Porodična grupna konferencija znatno doprinosi efektivnijoj saradnji između porodica i profesionalaca u oblasti socijalne zaštite ali i školskog osoblja. Model je jednostavan i adekvatan za primjenu u školi, posebno u osnovnom obrazovanju, gdje se sprečava da teškoće u učenju, slabiji školski uspjeh, izostanci sa nastave i sl. prerastu u daleko veći problem.

15 Božić, Aleksandar (2017) “Porodična grupna konferencija - inovativni model podrške djeci, mladima i porodicima u riziku u Bosni i Hercegovini, Izvještaj procjene petogodišnjeg programa”, IN fondacija

15

Iskustva stručnih saradnika i nastavnika o učešću na porodičnim grupnim konferencijama

U cilju da bolje razumijemo sve prednosti, ali i moguće izazove u vezi sa potencijalnim uvođenjem modela poro-dične grupne konferencije u vaspitno-obrazovnu praksu u Bosni i Hercegovini, izvršena je analiza modela posred-stvom provođenja tri fokus grupe sa predstavnicima škola (nastavnici, stručni saradnici) kao i tri fokus grupe sa roditeljima/starateljima sa područja Tuzle, Bihaća i Gradiške. Svi učesnici fokus grupa imali su priliku da učestvuju na porodičnim grupnim konferencijama u protekle dvije godine. Učesnici održanih fokus grupa imali su priliku da podijele svoja iskustva u vezi sa učešćem na iniciranim konferencijama, te istovremeno da iznesu svoje mišljenje i stavove u vezi sa prednostima i nedostacima koji ovaj model može ponuditi vaspitno-obrazovnom sistemu u BiH. Prilikom implementacije konferencija na području BiH, nekoliko stručnih radnika i razrednih nastavnika imali su priliku da prisustvuju određenim konferencijama kao vid podrške maloljetnim osobama za koje su organizovane konferencije. Svojim direktnim učešćem na konferencijama prepoznali su značaj i ulogu ovog modela sa aspekta obezbjeđivanja rane intervencije i prevencije problema djeteta ili mlade osobe u okviru sistemu obrazovanja.

Prema njihovom iskustvu, učešćem na konferencijama predstavnicima škola pruža se odlična prilika da se bolje informišu u vezi sa socio-ekonomskim i porodičnim okolnostima u kojima se nalaze učenici, kao i mogućnost uspostavljanja bliže saradnje sa njihovim roditeljima, ali i institucijama u zajednici kao što su centar za socijalni rad, policija, centar za mentalno zdravlje i drugim predstavnicima lokalne zajednice. Naime, iskustva iz prakse pokazuju da nastavnici često nemaju širi uvid u porodičnu situaciju učenika, a takođe zbog nedovoljno intenzivnih kontakta sa učenicima informacije o porodičnoj situaciji učenika ostaju na neki način nepotpune, neistražene i nedostupne. Čini se da uz pomoć porodičnih grupnih konferencija nastavnici stiču jasniju sliku o tome kakva je porodična si-tuacija i koliko su roditelji uključeni u praćenje i pružanje podrške razvoju i obrazovanju učenika. Svi intervjuisani predstavnici škola se slažu da je ovaj model veoma primjenjiv na naš sistem obrazovanja, te daje mogućnost za ranu intervenciju, odnosno kada problem još nije eskalirao.

Učesnici fokus grupa iz reda nastavnika i stručnih saradnika mišljenja su da je u pitanju koristan model koji posje-duje jasnu strukturu, dobru dinamiku, te uključuje postupak praćenja. Ovaj model je pristupačan i što je najbitnije razumljiv, odnosno primjenjiv je na naš kontekst i sistem obrazovanja. Model porodičnih grupnih konferencija pomaže porodici i školi da iskoristi resurse sa kojima raspolaže, ali na način da je učenik u centru pažnje. Porodica uz podršku svoje socijalne mreže, kroz model porodičnog okupljanja i pomoći, aktivira vlastite potencijale kojima raspolaže i pomaže školi i djetetu u novonastaloj situaciji dajući konkretne prijedloge kako bi se došlo do rješenja. Na taj način se olakšava situacija i nalazi rješenje problema sa kojim se susreće dijete, roditelji/staratelji i škola.

Mogućnost primjene modela u odnosu na porodičnu problematiku je široka, a konferencije u BiH koje su inicirane od strane škola ili centara za socijalni rad, odnosile su se na poremećene i nesređene porodične odnose, proble-me u ponašanju učenika, neispunjavanje školskih obaveza, bolesti ovisnosti i mentalne bolesti roditelja, razvod roditelja isl.

Učesnici fokus grupa se slažu da je ovo inovativan i primjenjiv model za našu obrazovnu-vaspitnu praksu, gdje se nastavnici, roditelji, učenici i šira socijalna mreža susreću na jednom mjestu i iznose svoje mišljenje i nalaze rješenje problema s kojim se učenici susreću. Razgovara se na jedan novi način u atmosferi punoj povjerenja. Tom prilikom roditelji i djeca, ali i predstavnici škola se suočavaju sa određenim činjenicama kojih do tada nisu bili svjesni i kreiraju zajednički plan za rješavanje problema. Na ovaj način i stručnjaci iz škole, kao i potencijalni predstavnici iz zajednice koji prisustvuju konferencijama, dobijaju uvid u problem sa jedne sasvim nove strane, što omogućava drugačiji pristup učenicima i njihovim roditeljima/starateljima.

Pored toga što su na jednom mjestu okupljenje sve bitne osobe za dijete za koje se konferencija provodi, takođe se na jednom mjestu mogu dobiti sve bitne informacije u vezi sa uzrocima problemima, što često izostaje u indi-

16

vidualnim razgovorima sa roditeljima. Nastavnici i stručni saradnici smatraju da ovaj model može da predstavlja dobar alat za rad sa određenom vrstom problema kod učenika, kao i sa određenim porodicama, budući da danas u školama stručni saradnici svoj fokus rada najviše usmjeravaju na učenike koji pretežno dolaze iz nepotpunih porodica, porodica koje nemaju zdravu socijalnu klimu, u kojima vlada nasilje, u kojima su djeca zlostavljana, za-nemarena ili svjedoče nasilju, porodicama u razvodu, ili onima koje žive u teškim socio-ekonomskim uslovima i koje se suočavaju sa ozbiljnim životnim problemima. Premda do sada nije bilo uobičajeno da se u školu pozivaju članovi šire porodice učenika osim roditelja/staratelja, ispitanici su mišljenja da bi vjerovatno njihovo pozivanje na porodični sastanak moglo izazvati određenu začuđenost, otpor ili podozrivost, međutim činjenica je da se samo njihovim uključivanjem mogu postići još bolji efekti u pronalažnju efikasnijih rješenja za učenike sa problemima.

Organizacijski aspekti provođenja PGK modela u školi u BiH

U dosadašnjoj primjeni modela porodične grupne konferencije inicijatore su najčešće predstavljali edukovani za-poslenici centara za socijalni rad, dok su nezavisni koordinatori/facilitatori sastanaka uglavnom bili edukovani predstavnici organizacija civilnog društva. Iskustva iz drugih zemalja govore nam da uloge inicijatora ili nezavisnog koordinatora takođe mogu preuzeti i predstavnici škola, s tim da je neophodno prethodno pohađati stručno vođe-nu obuku i kontinuirano pratiti razvoj novoedukovanih nezavisnih koordinatora i stručnih saradnika. Zahvaljujući IN fondaciji koja je članica Evropske mreže organizacija za primjenu porodične grupne konferencije, u BiH je uspješno uspostavljen sistem edukacije za primjenu modela PGK, koji je u skladu sa standardima i ishodima edukacije koju promoviše Evropska mreža. U skladu sa navedenim, ukoliko bi predstavnici škola željeli da se dodatno edukuju za uspješnu primijenu principa ovog savremenog modela podrške djeci i porodici u riziku, bilo bi neophodno prethod-no pohađati sertifikovanu obuku, te steći određena znanja i vještine za iniciranje i fasilitiranje porodičnih grupnih konferencija u okviru školskih zajednica.

Prostor za primjenu ovog modela predstavnici škola takođe prepoznaju u oblasti regulisanja školske discipline i u vezi sa primjenom Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti učenika koje su škole dužne dosljedno provoditi. Pravilnikom se ističe da prije izricanja odgojno-disciplinske mjere, neophodno je organizovati sastanak/razgovor s porodicom. Nastavnici i stručni saradnici smatraju da je to i prilika za školu da svojim internim pravilni-cima definišu mogućnost da se prije izricanja odgojne mjere provede porodična grupna konferencija s ciljem pre-vencije i pružanja pomoći prije svega učeniku, ali i porodici koja se susreće sa određenim poteškoćama. Generalni stav je da nakon održanih konferencija, ne samo porodice već i predstavnici škole osjete olakšanje u dvosmjernoj komunikaciji koja se ostvaruje na sastancima konferencije, zatim postiže se bolja saradnja sa roditeljima/starate-ljima i jača uzajamno povjerenje.

Predstavnici škola naglašavaju da prema njihovom dosadašnjem iskustvu, model PGK nije uvijek pogodan za sve porodice i sve vrste problema koji se javljaju kod učenika. Prostor za primjenu u okviru škola prvenstveno se ogleda u situacijama gdje porodice nisu u potpunosti disfukcionalne, kod porodica koje imaju očuvane porodične kapacitete i komunikaciju i gdje postoji dovoljno jaka porodična socijalna mreža. Kada je u pitanju podrška učenici-ma, mišljenja su da je model korisno primijeniti u ranoj fazi pojave određenih poteškoća u funkcionisanju učenika u školi (loše ocjene, izostanci sa nastave, agresivnost, ispadi u ponašanju, nesigurnost, povučenost i sl.), jer omo-gućava porodici, ali i školskoj zajednici da pravovremeno reaguju i pronađu adekvatno rješenje.

17

Izjave fokus grupa nastavnika i stručnih saradnika o značaju modela PGK za školsku zajednicu:

“Nastavnici često nemaju uvid u stanje u porodici, nemaju dovoljno kontakta sa učenicima da bi znali kakva je porodična situacija i uz pomoć porodičnih grupnih konferencija mi shvatamo koliko je porodica involvirana u sam rad djeteta i koliko neki naši zadaci, koje dajemo učenicima, postaju teški onda kada dijete nema porodičnu po-dršku.“- nastavnica M. D. “PGK u mom radu znači podršku i jednu vrstu snage u kvalitetnijem obavljanju zadataka, nevezanih za nastavno gradivo, nego za nastavni proces u cjelosti. Posebno mi je značajno u dijelu organizacije i korištenja resursa u okru-ženju učenika koji ima određene poteškoće, jer se pomoću PGK lakše povežemo i postajemo efikasniji“- nastavnik T. R. “Ja sam ovaj model pokušala primjeniti u svom razredu, na manjem broju učesnika i nisam radila kompletno sve faze PGK, ali većinu zadataka i ciljeva sam primjenila i imala sam dosta uspjeha pri rješavanju određenog proble-ma. Smatram da bi uvođenje ovog modela na nivo škole doprinijelo upravo rješavanju tih malih problema, koji vode ka velikim.“- nastavnica razredne nastave A. Č.“PGK je podrška koja je osnažila školsko osoblje i pružila pomoć u rješavanju problematike narušene porodične psihodinamike. Jer, narušena porodična psihodinamika i kohezija za sobom povlači probleme u školskom okru-ženju.“- pedagog škole T. A. “U mom radu ovaj model predstavlja savremeni, inovativni i novi pristup u odgojno-obrazovnom procesu sa kojim se nismo imali priliku prije susretati, a koji učenicima, porodici i školi daje veliki doprinos u riješavanju problema na koje porodica i škola nailaze.“- nastavnica LJ. D.“Sa konferencijama se mora ići korak po korak i to ja vidim kao prednost ovog modela. Ne možemo od konferencija očekivati rješenje u pet dana, nekad to mora biti jedan dugoročan period u kojem svi moramo da pružimo puno toga.“- nastavnica S. B.“Meni je ovo dosta primjenjiv model za razred, ja kao nastavnik razredne nastave imam prilično dobar kontakt sa roditeljima, jer taj odnos se gradi godinama. Mislim da škole mogu ovaj model primjenjivati bez većih problema.. Imam nekoliko primjera da sam ja model primijenila sa svojom djecom i sa svojim roditeljima i ishod je bio pozi-tivan.“- nastavnik razredne nastave H. S.

Prednosti i nedostaci modela PGK sa aspekta osoblja škola

Prilikom učešća u fokus grupama, predstavnici škola su imali priliku da identifikuju prednosti ali i potencijalne nedostatake koji ovaj model donosi u sistem obrazovanja. Sa aspekta zaposlenih u školama, identifikovani su sljedeći elementi:

Prednosti modela PGK u školskom okruženju:

• jednostavan je za korištenje i u skladu je sa našim kontekstom;• primjenjiv kako pojedinačno u radu sa učenicima, tako i grupno u okviru odjeljenske zajednice, pa i sa odre-

đenom grupom djece koja imaju specifičan problem;• povezuje javne institucije u rješavanje problema učenika/porodice, te stavlja u upotrebu resurse iz zajednice;• utiče na ostvarivanje bolje saradnje i komunikacije sa predstavnicima drugih institucija koji se pojavljuju na

konferencijama u ulozi porodične podrške i mreže ili informatora;• jača kompetencije učenika, roditelja/staratelja i školske zajednice za rješavanje problema; • pruža podršku nastavnom i stručnom osoblju škola u radu sa djecom i indirektno sa njihovim roditeljima;• pomaže roditeljima/starateljima da osvijeste problematiku i da se rješavanje problema vrati tamo gdje je i

nastao, jer jedino u porodici leži rješenje;

18

• rješavanje problema se podiže na veći nivo, problem postaje uočljiviji; uključuje se veći broj aktera u njegovo rješavanje, izrađujući efikasan plan;

• omogućava prisustvo šire porodične mreže, jer veći broj učesnika i pridržavanje plana olakšava rješavanje krizne situacije;

• predstavlja značajnu pomoć i podršku učeniku/porodici u savladavanju prepreka u cilju boljeg funkcionisanja i redovniog pohađanja nastavnog procesa;

• predstavlja jednostavan i konkretan alat za prevenciju u okviru školskog sistema.

Nedostaci modela PGK u školskom okruženju:

• nedosljednost porodica, nedovoljna istrajnost u pridržavanju i ostvarivanju dogovorenog plana i aktivnosti;• pojedine porodice još uvijek nisu spremne da rješavaju problema putem ovog modela;• porodica ne razumije proces konferencije i ima otpor prema potpisivanju saglasnosti prije organizacije sa-

stanka;• ograničeno vrijeme predviđeno za praćenja plana; porodica bi možda aktivnije učestvovala u realizaciji odre-

đenih aktivnosti ako bi ih se češće podsjećala na obaveze od strane nezavisnih koordinatora. S druge strane, ovo bi moglo negativno uticati na aktiviranje porodičnih snaga i njihovo osamostaljivanje, što je i krajnji cilj organizovanja PGK;

• insistiranje na dobrovoljnosti porodice za učestvovanje u programu. Porodice bi trebale samim uključivanjem u sistem da imaju obavezu da se uključe u rješavanje problema na ovaj način jer se radi u interesu djeteta;

• nedovoljna motivacija pojedinih porodica i upućenost porodice da iskoristi i prepozna resurse sa kojima ras-polaže;

• predrasude kako svi problemi treba da ostanu u okviru porodice.

Preporuke za primjenu modela PGK u školskom okruženju:

• neophodno je obezbijediti više vremena za adekvatnije informisanje učenika i njihovih roditelja o načinu pro-vođenja konferencija, elementima sastanka, očekivanjima i mogućim efektima koji se postižu ovim mode-lom;

• od značajne važnosti je da se svi članovi prije dolaska na konferenciju detaljno upoznaju sa pravilima konfe-rencije;

• povjerljivost informacija treba biti osigurana. Nikako se ne smije dozvoliti da se informacije prikupljene tokom održavanja konferencije dijele i komentarišu među saradnicima u školi ili izvan nje;

• ako dijete osjeća da je previše u središtu pažnje, ponekad bi bilo dobro ponuditi individualni razgovor s djete-tom kao alternativni pristupu ukoliko dijete ne želi da pred svima govori otvoreno o svojim teškoćama;

• predstavnici institucija koji su bili prisutni na konferenciji trebali bi se češće okupljati kako bi intersektoralno djelovali sa ciljem boljeg praćenja, ali i iznalaženja rješenja za različite slučajeve/situacije;

• bilo bi važno da se model uvrsti u zakonske okvire kao obavezan oblik rada u vaspitno-obrazovnim ustano-vama;

• potrebno je obratiti posebnu pažnju na stavove i želje djece prilikom predlaganja ili organizovanja porodične grupne konferencije;

• prilagoditi, dobro pojasniti i predstaviti fazu “privatno vrijeme porodice“. U razgovoru sa školskim osobljem konstatuje se da je učesnicima konferencija često nejasna njihova uloga za vrijeme “privatnog vremena po-rodice“;

• potrebno je obratiti pažnju na učenika poslije održavanja konferencije, te u smislu praćenja, podrške i vršiti procjenu putem direktnog kontakta sa roditeljima/starateljima;

• porodična grupna konferencija može biti dio plana individualne podrške učeniku na način da uključuje više aktera za praćenje i provođenje plana;

19

• poželjno bi bilo da se konferencijski sastanak ponovo organizuje nakon određenog vremenskog perioda sa najužim članovima porodice (u zavisnosti od problema i ostvarenima efektima), kako bi se procijenio napre-dak i ostvareni rezultati;

• uvesti obavezno provođenje konferencija za učenike i njihove porodice ukoliko je predloženo od strane škole.

Iskustva roditelja učenika sa porodičnom grupnom konferencijom

Posebna fokus grupa je takođe održana i sa roditeljima koji su učestvovali na porodičnoj gru-pnoj konferenciji, a koje su inicirane od strane škola. Namjera je bila da se procijeni

njihovo mišljenje o efektima porodične grupne konferencije. Budući da se radi o veoma osjetljivim porodičnim problemima, rezultate ove diskusije sa roditelji-

ma predstavljamo takođe kroz objedinjeno tumačenje.

Prva očekivanja korisnika od novog modela su različita, od optimističkih prognoza, do toga da se prihvata samo zato da bi se zadovoljili zahtjevi institucije ili da se ne dovodi u pitanje ostvarivanje socijalnih prava ukoliko bi se odbio prijedlog inicijatora za održavanje konferencije.

Prvi utisci kada im se predloži organizovanje porodične grupne konferencije za njih i za njihovu djecu obilježeni su najčešće sumnjom, otporom, strahom

od nečeg novog, nepoznatog i drugačijeg, nevjericom u svoje kapacitete i ne-prepoznavanjem resursa za promjenu. Najveći izazov za korisnike predstavlja faza

kada trebaju identifikovati potencijalne osobe iz svoje porodične ili socijalne mreže koje bi bile pozva-ne na konferenciju. Kao što je to i ranije analizama potvrđeno, porodicima nije uvijek jednostavno da okupe svoje srodnike i prijatelje, jer su porodice u riziku često izolovane i marginalizovane, te zbog kulturološkog obrasca, ali i socijalne otuđenosti probleme skrivaju i nemaju naviku da kroz komunikaciju dolaze do rješenja. Me-đutim, kada se okupe, tada prepoznaju svoje snage i sposobne su da pokrenu svoje resurse i da uz pomoć bližnjih pronađu rješenja za određeni problem.

U održavanje konferencije uključuju se i predstavnici šire porodične socijalne mreže: pored roditelja, često prisu-stvuju i rođaci, bake, djedovi, komšije, prijatelji, kumovi, itd. Oblici podrške članova šire socijalne mreže porodice su raznovrsni, od samog prisustva konferenciji kada se problem rješava, preko davanja doprinosa u planiranju rješenja, sve do preduzimanja konkretne odgovornosti za određeni dio izabranog rješenja. Na pitanje šta im se svidjelo tokom organizacije konferencija, generalna ocjena je sam čin pristanka i dolaska svih drugih osoba iz šire socijalne mreže, koji su takođe uzeli učešće na sastanku pored porodice, djeteta i škole. Kod onih ispitanika koji su i prije konferencije imali podršku od strane svoje socijalne mreže, nakon konferencije to je samo nastavljeno i ojačano. S druge strane osobe koje nisu imale neka velika očekivanja od strane svoje mreže izražavaju pozitivnu reakciju njihovim odzivom i učešćem na konferenciji.

Svakako bi bilo poželjno da članovi porodične i socijalne mreže koji su pozvani da učestvuju na konferenciji budu otvoreni prema novom pristupu rješavanju problema. Međutim, iskustvo u provođenju konferencija je pokazalo da se dešava i da se članovi srodničke ili socijalne mreže koji su prethodno potvrdili svoj dolazak, ipak ne pojave na dogovorenom porodičnom susretu.

Pretpostavke su da je u pitanju strah od nečeg novog, strepnja da bi se od njih mogle očekivati veće obaveze u vidu pružanja finansijske podrške porodici zbog koje se organizuje sastanak, kao i da su srodničke veze poprilično oslabljene. Ovaj problem treba pokušati riješiti boljom pripremom članova mreže detaljnijim informisanjem i podi-zanjem svijesti o potrebi za učešćem na sastanku u interesu djeteta i porodice. U pripremnoj fazi prilikom kontakta sa djetetom i sa njegovim roditeljima potrebno je identifikovati što veći broj potencijalnih članova mreža, kako bi

20

se spriječilo da se zbog eventualnog nepojavljivanja pojedinih članova mreže ne uspije definisati efikasan plan za rješavanje problema. Konferencije se uspješnije realizuju oko „jednog problema“ i veoma je bitno da dijete bude u fokusu prilikom sazivanja porodičnog susreta, jer obično svi teže da djetetu pomognu i da ga zaštite. U suštini to je i ključ za uspješno pridobijanja članova šire porodične socijalne mreže na odaziv i saradnju. Roditelji takođe ističu da je veoma pozitivno da na konferencijama prisustvuju i određeni profesionalci iz zajednice u ulozi informatora. To doprinosi boljem razumijevanju samog problema, te se pruža mogućnost da se čuje i pro-fesionalna strana ali na jedan “neosuđujući“ način o uzrocima i posljedicama, kao i da se jasnije sagledaju resursi u zajednici kako bi se pronašlo adekvatno rješenje za postojeći problem. Generalna procjena intervjuisanih roditelja je da nisu očekivali da se adekvatan plan može kreirati i da se primjena plana može uspješno realizovati uz podršku drugih značajnih osoba iz bližeg okruženja. Rezultati iz prakse u vezi sa primjenom PGK u BiH govore da se od ukupnog broja realizovanih konferencija, usvojeni plan u potpunosti reali-zuje u 75% slučajeva. Čak i onda kada je plan kreiran, može se desiti da se ne primjenjuje u skladu sa očekivanjima. Kako objašnjava otac maloljetnog S.P. “ Iako se sin nije u potpunosti pridržavao plana koji smo donijeli, ono što smo primijetili je da su se poboljšali odnosi u porodici“. Nakon održanih konferencija, većina intervjuisanih roditelja navode da su osjetili poboljšanje u komunikaciji i odnosima unutar porodice, kao i sa širom porodičnom mrežom. Intenzitet sukoba se često smanjuje, a primjećeno je i bolje razumijevanje teškoća i pronalaženje efikasnih rješenja za probleme. Najznačajnija poruka koja se šalje ovim modelom da pojedinac nije sam i da uz podršku može naći rješenja za svoje probleme. Na taj način se pojedincu vraća moć i kontrola da upravlja svojim životom.

Izjave roditelja/staratelja u vezi sa učešćem na održanim porodičnim grupnim konferencijama:

K. M., majka: “Model mi je pomogao u školovanju djeteta, a pomaže i činjenica što znam da se u svakom momentu imam kome obratiti kada mi je potrebna pomoć i što sam sigurna u to.“P. M., otac: “Sad je sve nekako lakše, ide nabolje od toga dana. Konačno sam se opustio nakon PGK. Dijete je nakon toga pohađalo redovno nastavu i uspješno završilo osnovnu školu“.P. A., majka: “Promijenilo se dosta toga, poboljšali su se odnosi u porodici, mnogo bolja situacija je sa djetetom“.S. Š., otac: “Napravili smo plan kojim smo se u narednom periodu vodili i to je bilo olakšavajuće, kao i to što su tu bili profesionalci koji su mi dali sve potrebne informacije i smjernice“.V. K, majka: “Nisam baš bila za učešće u PGK, na početku sam bila skeptična, ali nakon što su mi iz škole objasnili o čemu se radi i kada smo prošli sastanak, bila sam prezadovoljna i pristupom i postignutim rezultatima. Zaista mi je pomoglo oko djeteta.“

Kada je u pitanju komparacija primjene modela PGK u obrazovnom sistemu i sistemu socijalne zaštite u BiH, u radu sa porodicama koje su predložene za učešće od strane CSR ali i škola, prepoznaju se slične situacije: vrlo često ne postoji motivacija za preduzimanje koraka koji će dovesti do promjene, porodice ne vjeruju u svoje kapacitete, porodica nije spremna da drugima iznosi svoj problem. Skoro u svim slučajevima se radi i o finansijski nestabilnim porodicama i porodicama sa višestrukim problemima. Iz ovoga se može zaključiti da problem djeteta u školskom okruženju gotovo nikada nije „samo“ problem u školskom okruženju, nego ima korijene u mnogo kompleksnijim porodičnim situacijama i odnosima, te je dječije “neprihvatljivo“ ponašanje veoma često poziv u pomoć. Pozitivna strana primjene modela porodične grupne konferencije u školskom okruženju jesu njegove mogućnosti koje pruža u obliku alata za prevenciju, odnosno rano i pravovremeno reagovanje prije nego što određeni problem eskalira (lakše povrede discipline, komunikacija sa roditeljima, školski uspjeh...). U određenim slučajevima ovaj model motiviše porodicu da preduzme konkretne korake u prihvatanju provođenja konferencije kako bi se izbjegle intervencije prema određenim institucijama u zajednici (npr. centar za socijalni rad).

21

Tabela br 2. Uključenost škola u model PGK

Mjesto Broj informisanih škola u vezi sa PGK

Broj škola koje su učestvovale

Broj učesnika na konferencijama (djece roditelja predstavnika porodicne i soc.mreže)

Tuzla 15 7 80

Zenica 21 4 43

Gradiška 5 3 44

Bihać 6 4 41

Tabela br 3. Problemi zbog kojih su inicirane konferencije od strane škola (Tuzla, Bihać i Gradiška)

• loš školski uspjeh učenika, • problemi sa školskim vladanjem učenika,• izostanci sa nastave učenika, • period adaptacije (prelazak iz jedne školske sredine u drugu);• problemi sa pažnjom i koncentracijom učenika; • problemi interpersonalne komunikacije učenika sa nastavnicima;• problem komunikacije učenika sa vršnjacima;• vršnjačko nasilje;• podrška učenicima u specifičnim životnim situacijama (smrt roditelja, nasilje u porodici, bolest roditelja, za-

nemarivanje);• prilagođavanje plana i programa sposobnostima učenika sa teškoćama u razvoju.

22

2. dio

23

Primjeri primjene PGK u vaspitno - obrazovnoj praksi u BiHPrimjer iz prakse br.1

Porodična grupna konferencija organizovana je za H. Č., učenika završnog razreda srednje škole. Ovaj model pred-ložen je njegovoj porodici kako bi se podržao H. Č. na završnom ispitu povodom završetka četvrtog razreda srednje škole. Problemi u školi počeli su prije dvije godine kada je bio žrtva maltretiranja (iznuđivanje novca). H. Č. postao je depresivan i započeo je sa grupnom terapijom, a liječio se i sa antidepresivima koji su imali negativan uticaj na njegov ranije ostvareni dobar školski uspjeh; počeo je da odsustvuje sa nastave, da spava tokom časova, a ispo-ljavao je i samodestruktivno ponašanje (samopovređivanje). Profesori tvrde da je nemoguće postići dvosmjernu komunikaciju jer se plaše da bi zbog osjetljivog stanja mogli izazvati dodatne negativne efekte. Većina dogovora u vezi sa održavanjem konferencije i pozivanjem članova porodične i socijalne mreže napravljena je sa ocem H. Č. Sastanku porodične grupne konferencije prisustvovalo je 10 učesnika i 4 osobe koje su indirektno doprinele ovom porodičnom sastanku. Atmosfera na porodičnoj grupnoj konferenciji bila je veoma prijatna ali i dosta emotivna (tetka i sestra H. Č. su većinu vremena plakale, H. Č. se zatvorio u jednom momentu kada je počeo da govori o maltretiranju koje je doživio). Školski pedagog i drugi profesori prihvatili su obavezu da ga dodatno podrže u vezi sa pripremanjem završnih ispita. Na konferenciji je kreiran plan podrške za maloljetnog H. Č koji je usvojen. Roditelji H. Č. naglasili su da bi bilo korisno da se uključi i u druge socijalne aktivnosti koje bi ga dodatno socijalno osnažile kao što su rekreacija, kursevi jezika i dodatna psihološka podrška. Samo sedam dana nakon održane konferencije školski pedagog izvijestio je o pozitivnim promjenama koje su postignute u radu sa H. Č.

Primjer iz prakse br.2

Maloljetna T.M. je učenica završnog razreda osnovne škole i živi u teškim socio-ekonomskim uslovima. Zbog pre-više radnih obaveza kako bi obezbijedila za porodicu osnovne životne uslove, majka ove djevojčice nije bila u mogućnosti da se u potpunosti posveti njenom vaspitanju i obrazovanju, a T. M. je bila primorana da preuzme kućne poslove i odgoj mlađeg brata i sestre. Nažalost, zbog toga je zapostavila svoje školske obaveze, a preseljenje i promjena školskog okruženja nepovoljno su uticale na njen školski uspjeh, jer je počela postizati lošiji uspjeh u školi nego što je to bio ranije slučaj. U namjeri da se pokuša pomoći T. M., škola je inicirala organizovanje porodič-ne grupne konferencije. Na održanoj porodičnoj konferenciji, pored odazvanih predstavnika porodične i socijalne mreže, ispred škole bio je prisutan školski psiholog. Tokom konferencije zajednički je kreiran porodični plan koji je sadržavao nekoliko aspekata podrške porodici od strane učesnika konferencije, a između ostalog dogovoreno je da i psiholog škole sa T.M. odradi profesionalno informisanje i savjetovanje (test profesionalne orijentacije). Po-stupak profesionalnog savjetovanja uključivao je timsku obradu i psihološko testiranje, uz pomoć čega je stručni tim kreirao prijedlog mjera s ciljem najprimjerenijeg odabira obrazovnog programa za nastavak školovanja za T.M. S obzirom na činjenjicu da je ona učenica završnog razreda, poštujući plan i dogovor sa održane konferencije, psiholog škole obezbijedio je informacije u vezi sa upisom u srednju školu, uslovima stanovanja, a dosta pažnje posvećeno je i razgovoru o budućem zanimanju i nastavku školovanja.

24


Učenik završenog trećeg razreda osnovne škole, D. M. nakon razvoda braka roditelja živi sa majkom, bakom i starijim bratom. Dječak se zajedno sa porodicom preselio u novu sredinu i počeo pohađati novu školu, dok je istovremeno pokazivao određene promjene u ponašanju. Zbog velikih promjena u dječakovom životu u kratkom vremenskom periodu, bilo je neophodno uraditi određeni plan podrške kako bi se što bolje integrisao u novo školsko okruženje. Na porodičnoj grupnoj konferenciji, pored porodične mreže, ispred škole kao vid podrške bili su prisutni učiteljica i pedagog. Budući da je porodica zajedno sa članovima svoje socijalne mreže kreirala porodični plan podrške, školski dio plana odnosio se na uključivanje dječaka na radionice koje će pohađati zajedno sa dru-garima u razredu, kako bi se brže adaptirao na novonastalu situaciju. Takođe, kao rezultat definisanog plana, D. M. je takođe postao i član Dnevnog centra za djecu iz višeproblemskih porodica. Kroz praćenje, individualni i grupni rad, ostvareni su pomaci u ponašanju D. M, te su učinjeni značajni efekti u cilju njegove bolje integracije u novo školsko okruženje.


S.R. je učenica sedmog razreda osnovne škole. Živi sa roditeljima, tri sestre i bratom u lošim stambenim i higijenskim uvjetima. Roditelji su nezaposleni i porodica se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji. S.R. svih sedam godina školovanja ne priča u školi, kako sa školskim osobljem tako ni sa drugarima iz razreda. Govor je uredno razvijen, te bez poteškoća komunicira sa ukućanima, komšijama i djecom s kojom se povremeno igra van škole. Govor izostaje u svakom dijadnom odnosu koji uključuje autoritet unutar škole. Predmete polaže isključivo pisme-no. Pokazuje već naučeni obrazac u kojem druga djeca odgovaraju umjesto nje. S.R. se u potpunosti identifikovala sa ulogom u kojoj odbija da govori. Konferencija je inicirana od strane direktorice škole, s ciljem pružanja pomoći S.R., a uključeni su bili i lokalni centar za socijalni rad i centar za mentalno zdravlje. Učešće na PGK ispred škole pored direktorice uzeli su pedagogica, razrednik i nastavnica. Plan koji je definisan nakon održane konferencije odnosio se, između ostalog, i na individualne razgovore sa psihologom, koji su organizovani svake druge sedmice u školi. Nakon konferencije, u direktnom radu sa djevojčicom ostvaren je odnos povjerenja, te je prvo uz mnogo napora i zalaganja odgovarala na sugestivna i zatvorena pitanja. Nakon postavljenih ciljeva u okviru definisanog plana, primijećeni su značajni pomaci, budući da je S.R. povremeno počela da komunicira sa vršnjacima u razredu. Primjer iz prakse br.5

A.K. ima 8 godina, učenik je 2. razreda osnovne škole. Živi sa roditeljima i tri starije sestre u teškoj ekonomskoj situaciji. Njegova majka je imala 4 moždana udara, što je izazvalo velike posljedice na cijeli organizam, te je postala nepokretna. Kako bolest ne bi napredovala podvrgnuta je dugotrajnim tretmanima rehabilitacije i liječenja, zbog čega je vrlo često odsutna od kuće. Cjelokupna situacija se odrazila i na dječakovo zdravlje, te je dva puta operisan, nakon čega je postao potišten, povučen i na neki način uplašen. Sestre mu pomažu oko školskih obaveza, ali zbog obaveza koje i same imaju u školi, ta pomoć je nedovoljna, zbog čega su roditelji zabrinuti za njega. Porodična grupna konferencija je organizovana na prijedlog njegove razrednice i pedagogice škole. Učešće na PGK uzela je i socijalna radnica iz centra za socijalni rad, prijateljica dječakove majke kao i njegove sestre. Porodični plan se odnosio na dječakovo aktivno uključivanje u Dnevni centar za djecu u riziku, gdje će pored kreativnih i rekreativnih uzeti učešće i u edukativnim radionicama s ciljem pomoći oko savladavanja školski obaveza ali i individulanim razgovorima sa psihologinjom D.C. Prema mišljenju psihologa iz dnevnog centra i razrednice, vidljivi su rezultati o napretku dječaka, kako u školi tako i u krugu vršnjaka, s kojima je poboljšao svoj odnos.

25

Elementi provođenja modela porodične grupne konferencije u vaspitno - obrazovnoj praksiModel porodične grupne konferencije je model donošenja odluka unutar porodice i porodične mreže sa ciljem da se sačini plan podrške za porodicu u krizi, kao odgovor na konkretan problem porodice.

Budući da je namjera ovog priručnika da standardizuje primjenu modela porodične grupne konferencije u škol-skom okruženju, u nastavku teksta predstavljamo opis provođenja modela, koji je prilagođen kontekstu vaspit-no-obrazovnih ustanova, a inspirisan izvornim modelom i dosadašnjim stečenim iskustvima u BiH.

U samom provođenju porodičnih grupnih konferencija učestvuju tri grupe aktera:

INCIJATOR

NEZAVSNI KOORDINATOR

UČENIK, RODITELJI/STARATELJI I NJIHOVA MREŽA

Inicijator porodične grupne konferencije

Inicijatore predstavljaju stručni saradnici zaposleni u školama (školski psiholog, pedagog, socijalni radnik) koji su uspješno pohađali program obuke za iniciranje konferencija. Inicijatori predstavljaju i nude model učenicima i nji-hovim roditeljima za rješavanje problema sa kojim se suočavaju. Inicijatori učestvuju na porodičnom skupu (kon-ferenciji) da bi pružili stručne informacije bitne za centralno pitanje ili temu koja se obrađuje na konferenciji (kao davaoci informacije), kao i da bi verifikovali valjanost porodičnog plana do kojeg je porodica došla, odnosno da li je u skladu sa mogućnostima, očekivanjima i standardima struke i vaspitno-obrazovne prakse. Inicijator je takođe od-govoran za koordinaciju i implementaciju modela u okviru vaspitno-obrazovne ustanove. Pored toga što direktno kontaktira učenika i njegove roditelje/staratelje, zadatak inicijatora je i da proširi krug osoba koje će učestvovati na porodičnom skupu (konferenciji), stavljajući fokus na porodičnu i socijalnu mrežu. To su osobe koje se solidarišu sa učenikom i njegovim roditeljima/starateljima, posjeduju empatiju za situaciju krize i porodica želi njihovo prisustvo u svom porodičnom krugu. Pored porodične i socijalne mreže, inicijator može da pozove po potrebi i stručnjaka iz institucija (npr. centar za socijalni rad, centar za mentalno zdravlje, policiju, dom zdravlja, opštinu i sl.) koji na kon-ferencijama učestvuju u ulozi informatora i pružaju adekvatne informacije učesnicima konferencija o uslugama i mogućnostima koje se mogu ponuditi sa ciljem rješavanja ili prevazilaženja problema sa kojima se učenik suočava. Pored toga, inicijator prikuplja podatke o provedenim konferencijama, vrši praćenje i procjenu realizovanih kon-ferencija prema pripremljenim formularima, te formira i ažurira bazu podataka o realizovanim konferencijama.

Nezavisni koordinator

U pitanju je osoba iz vaspitno-obrazovne ustanove (npr. bibliotekar, nastavnik, učitelj) koja je prošla selekciju i poseban program obuke za nezavisne koordinatore porodične grupne konferencije. Ovaj program obuke namje-njen je osposobljavanju predstavnika vaspitno-obrazovne ustanove za uspješno fasilitiranje porodičnim skupom (porodičnom grupnom konferencijom). Osposobljen je za organizaciju i vođenje porodičnih grupnih konferencija, koju predlaže inicijator i po pristanku porodice biva uključen u realizaciju same konferencije. Zadatak nezavisnog koordinatora je da saziva konferenciju dogovarajući vrijeme, datum i mjesto održavanja, istražuje da li je za učešće dostupna šira porodična mreža, ohrabruje i podržava učešće na sastanku predstavnika svih strana, vodi (koor-

26

diniše) dio sastanka na kome se daju obavještenja i pojašnjenja, pomaže u preciziranju plana i svim učesnicima (članovi porodice i profesionalci) obezbjeđuje povratnu informaciju plana. U praksi se pokazalo veoma korisnim da dio rada na pravljenju plana za porodicu bude uključen i zajednički obrok koji obezbjeđuje iz budžeta vaspitno-obrazovne ustanove ili sama porodica ako je u mogućnosti (obrok ima svoje dublje značenje za porodicu, predstavlja mjesto okupljanja). Često je to i neophodno, s obzirom na činjenicu da konferencije traju više sati i na njoj su učesnici i djeca.

Učenik, porodica i porodična/socijalna mreža

Korisnik porodične grupne konferencije je učenik u krizi ili neki njen član (roditelj ili staratelj) koji prihvataju da po modelu porodične grupne konferencije potraže rješenje za određeni izazov, problem ili teškoću koju nisu u stanju da prevaziđu potpuno samostalno.Porodičnu i socijalnu mrežu čine članovi porodice učenika, rodbina, prijatelji, komšije, drugovi i drugarice, i svi drugi koji su spremni da ličnim angažovanjem doprinesu uspjehu porodične grupne konferencije. To su osobe koje se solidarišu sa učenikom i njegovim roditeljima/starateljima, posjeduju empatiju za situaciju krize i porodica želi njihovo prisustvo u svom porodičnom krugu.

Porodične grupne konferencije se realizuju stupanjem u partnerski odnos ova tri aktera: inicijatora; nezavisnog koordinatora i učenika/roditelja/staratelja/porodične/socijalne mreže. Kroz ovaj sastanak okuplja se porodica. U pristustvu svih aktera, nezavisni koordinator predstavlja pravila održavanja konferencije. Nakon toga se učesnicima ostavlja prostor za «privatno vrijeme porodice» tokom kojeg se donosi porodični plan koji se potpisuje i usvaja i nakon toga kreće njegova realizacija u praksi.

Porodični plan16 - Nakon što se u okviru konferencije završi faza «privatno vrijeme porodice», svi članovi porodice i šire porodične mreže imaju zadatak da definišu plan za rješavanje problema, bez uloge i učešća inicijatora. Tom prilikom odlučuju kao grupa koji je najbolji način da reaguju na problem, koje su aktivnosti koje treba preduzeti, ko preuzima koje uloge i zadatke.

Kada porodica i predstavnici porodične mreže naprave plan za rješavanje problema, oni ga zapisuju i predstavljaju u završnoj fazi sastanka (konferencije) inicijatoru i nezavisnom koordinatoru. Inicijator također može ostati prisu-tan i tokom privatnog vremena porodice, ukoliko to porodica želi i odobrava. Plan mora da sadrži i rokove i izvršioce konkretnih zadataka. Plan se usvaja ukoliko je u skladu sa vaspitno-obrazovnom i stručnom praksom i bezbjedan je za učenika. Njegovu bezbjednost verifikuje inicijator, odnosno školski psiholog, pedagog ili socijalni radnik, koji je, uz nezavisnog koordinatora ponovo prisutan u ovoj, završnoj fazi porodične grupne konferencije.

Prije kraja konferencije pravi se dogovor o načinu komunikacije i izvještavanju o toku realizacije plana. Na kraju se definisani porodični plan potpisuje i popunjava formular o iskustvu na skupu u krugu porodice. Time je porodična grupna konferencija završena, a nezavisni koordinator ima obavezu da porodični plan dostavi svim učesnicima skupa.

Porodični plan za rješavanje porodičnih problema je rezultat porodičnog dogovora na konferenciji (sastanku), pri-lagođen je i fleksibilan u odnosu na specifičnosti problema učenika i jedinstvenost svake porodice. U skladu sa tim, pretpostavka je da će svaka održana porodična grupna konferencija biti drugačija od ostalih.

16 Prema priručniku za ponudu i iniciranje porodičnih konferencija Udruženja „U krugu porodice“ Beograd iz 2014. godine.

27

Porodična grupna konferencija:

1. korak - PROBLEM

2. korak - ŠKOLA PREDLAŽE UČENIKU I NJEGOVIM RODITELJIMA ILI STARATELJIMA DA SE ORGANIZUJE PGK

3. korak - POZIVANJE SOCIJALNE MREŽE, DOGOVARANJE, IDENTIFIKOVANJE KONFERENCIJSKOG PROBLEMA

4. korak - ODRŽAVANJE PGK U ŠKOLI - 3 FAZE (SASTANAK, DEFINISANJE PROBLEMA I RJEŠAVANJE PROBLEMA)

5. korak - PRAĆENJE PROVOĐENJA DONESENOG PORODIČNOG PLANA

28

Praćenje provođenja porodičnog plana:

• Nezavisni koordinator kontaktira roditelje/staratelje putem telefona ili putem e-maila 2-3 sedmice nakon održavanja konferencije. Isti kontakt se ostvaruje i sa predstavnicim škole koji su učestvovali na konferenciji;

• Procjenjuje se koliko se uspješno provodi definisani plan, da li sve osobe koje su preuzele određene obaveze prema planu ispunjavaju svoje dužnosti;

• Procjenjuju se ostvarene promjene ali i rizici koji mogu potencijalno uticati na provođenje plana;• Procjenjuje se da li se plan treba revidirati i imali potrebe da se zakaže dodatna konferencija;• Približno mjesec dana nakon inicijalne konferencije zakazuje se dodatni sastanak sa užim članovima porodice

radi praćenja provođenja plan (follow up sastanak);• Planiranje se odvija kao dio inicijalne konferencije, ista struktura kao početna konferencija;• Na sastanku za praćenje provođenja porodičnog plana identifikuju se nove snage, analizira se prethodno

razvijen plan i dinamika njegovog provođenja, identifikuju se nove ili trenutne dileme, brige, pitanja (ako po-stoje);

• Ukoliko postoje problemi u primjeni postojećeg, može se izraditi dodatni ili drugi plan (po potrebi).

Obaveza škole u vezi sa provođenjem PGK

• Kontaktirati učenika i porodicu kako bi se zakazala PGK i odgovoriti na sva pitanja (popuniti formular za pri-javljivanje za porodičnu konferenciju);

• Pribaviti saglasnosti od učesnika konferencije; • Podsjetiti učenike i porodicu na mjesto i vrijeme održavanja konferencije; • Rezervisati prostor za održavanje PGK u školi;• Osigurati prostor za provođenje PGK u školi, u prisutnosti edukovanog osoblja;

• Izvršiti evaluaciju PGK u završnoj fazi, prilikom završetka konferencije; • Dobiti plan koji je razvijen tokom porodične grupne konferencije (formular za plan zaštite djeteta);• Ispoštovati obaveze škole koje su dogovorene na konferenciji i koje su uvrštene u porodični plan;• U saradnji sa nezavisnim koordinatorom, dvije do tri sedmice nakon održane konferencije provjeriti napredak

provođenja porodičnog plana;• U saradnji sa nezavisnim koordinatorom, organizovati follow up sastanak; • Ukoliko je potrebno ažurirati postojeći plan sa novim elementima;• Proaktivni pristup svim učesnicima.

Pretpostavke koje se moraju ispuniti za uspješno provođenje pgk u školskom okruženju

• Obučeno školsko osoblje spremno je da djeluje kao nezavisno i neutralno sa aspekta izvršenja zadataka u ulozi nezavisnog koordinatora i inicijatora konferencije;

• Školsko osoblje ima vremena da se obaveže na pripremu i praćenje; • Porodica je otvorena za komunikaciju sa školskim osobljem;• Sve informacije koje su u vezi sa porodičnom grupnom konferencijom te prirodu sadržaja konferencije ne-

ophodno je tretirati isključivo kao povjerljive; • Nezavisni koordinator škole mora da ima nepristrasan stav prema djetetu, porodici ili problematici, nije u

direktnom kontaktu sa djetetom u školi, i neophodno je da se uzdržava od davanja mišljenja, suda ili rješenja; • Nezavisni koordinator škole treba da ostvaruje pozitivnu saradnju sa svim osobama koje su uključene u poro-

dičnu grupnu konferenciju i da svakome učesniku konferencije pruži jednake šanse da prisustvuje, bezbjedno učestvuje, iznese svoje mišljenje i da dobije potrebne informacije.

29

Vrijednosti modela porodične grupne konferencije 17

• Svaka osoba - posebno djeca i ugroženi odrasli - imaju pravo da direktno učestvuju i da daju svoj glas i mišlje-nje u odlukama koje su značajne za njih;

• Pojedinci pripadaju širem porodičnom i društvenom sistemu koji ih podržava, ali i snose odgovornost za njih;• Porodična grupa predstavlja sistem za brigu, zaštitu i blagostanje djeteta; • Porodični sistem poznaje sopstvenu istoriju i zajedno koristi ove informacije za izradu detaljnih porodičnih

planova;• Proširenje i jačanje mreže podrške porodice i prijatelja jeste važno kao i adekvatno adresiranje problema. Ovo

zauzvrat jača sistem podrške i istovremeno čini mogućim da se koriste kapaciteti zajednice;• Aktivno učešće predstavnika porodične i socijalne mreže i adekvatna podrška i usmjeravanje porodičnog sa-

stanka (konferencije) je od suštinskog značaja za ostvarivanje pozitivnih ishoda za članove porodične grupe;• Porodice imaju pravo na podršku javnog sistema koji treba da uloži dodatne napore da prepozna, podrži i po-

stupa adekvatno prema onima koji su siromašni, socijalno isključeni, marginalizovani ili im nedostaju pristupi resursima i uslugama i koji će promovisati rast i snagu porodičnog sistema;

• Ove vrijednosti omogućavaju pojedincima da zadrže vlasništvo i odgovornost za njihova pitanja i probleme, ali i moguća rješenja.

17 Eigen Kracht Centrale “Family Group Conferences: Purpose, Values and Processes”, Document about the purpose, values and processes of Family Group Conferencing, the European FGC Network meeting, 2011, Utrecht, the Netherlands.

30

Faze modela PGK u 5 koraka:

1. korak - INICIRANJE PGK

2. korak - PRIPREMA PGK

3. korak - SUSRET/ODRŽAVANJE KONFERENCIJE U

• faza 1 - DAVANJE INFORMACIJA• faza 2 - PRIVATNO VRIJEME PORODICE• faza 3 - DONOŠENJE I USAGLAŠAVANJE PLANA PORODICE

4. korak - REALIZACIJA PLANA

• Porodica može da odredi nekoga ( jednu ili više osoba) ko će biti zadužen za praćenjei komunikaciju (povezivanje) unutar porodice, kako bi osigurale da porodica i pružaoci usluga ostvare sve planom dogovorene aktivnosti,• U slučaju da dođe do bitne promjene okolnosti, dogovara se da ova osoba/e mogu da unesu potrebne promjene u plan.

5. korak - EVALUACIJA USPJEŠNOSTI REALIZACIJE PLANA PORODICE

• Evaluacija uspješnosti realizacije plana sprovodi nezavisni koordinator kroz kontaktsa porodicom, a po potrebi i sa stručnjacima. Ovaj ponovi pregled plana omugućava da sepotvrdi šta je od dogovorenog uspješno realizovano;

31

Program obuke za inicijatore i nezavisnekoordinatore porodične grupne konferencije u vaspitno-obrazovnoj praksiDa bi se model porodične grupne konferencije uspješno primjenio u vaspitno-obrazovnom sistemu u BiH, neophodno je da svi uključeni akteri prođu odgovarajući program obuke. IN fondacija je organizacija koja od 2011. godine podržava i promoviše razvoj modela PGK u BiH i posjeduje licencu za program obuke koja je u skladu sa evropskim standardima. IN fondacija je dugogodišnja članica Evropske mreže organizacija porodične grupnekonferencije i predstavlja BiH kao zemlju članicu. Članstvo u ovoj mreži omogućilo je IN fondaciji da standardizo-vani program obuke primjenjuje na prostoru BiH.

Ciljevi programa obuke

Nakon programa obuke, polaznici mogu da iniciraju porodičnu grupnu konferenciju i uključe se u proces poro-dične konferencije kao davaoci informacija i/ili verifikatori plana porodice na način predviđen modelom PGK, uz korišćenje pomoćnih materijala (priručnika i promotivnog materijala).

Teme obuhvaćene obukom uključuju:

• Porijeklo modela porodične grupne konferencije• Uloga i mogućnosti vaspitno obrazovne prakse u provođenju novog pristupa u radu sa učenicima i njihovim

roditeljima/starateljima• Priprema, pokretanje i provođenje porodične grupne konferencije• Strategije za upravljanje i rješavanje poteškoća u vezi sa složenošću donošenja odluka unutar porodičnog

sistema• Razumijevanje učešća djece/učenika u donošenje odluka i rješavanje problema• Razumijevanje uloge drugih profesionalaca na sastanku (porodičnoj grupnoj konferenciji)• Uloga, zadaci i vještine školskog inicijatora i školskog nezavisnog koordinatora, u provođenju modela i u radu

sa učenicima, porodicama i drugim zainteresovanim stranama

Sadržaj programa obuke

1. O konferenciji slučaja -priprema konferencije slučaja2. Konferencija slučaja - ciljevi, tok i vođenje3. Izvođenje konferencije slučaja na primjeru iz prakse

Kompetencije koje program obuke razvija

Programom obuke stiču se dodatna znanja i iskustva o praksi koja je zasnovana na osnaživanju, te se usvaja holi-stički multidisciplinarni pristup i proaktivni stav.

Razumijevanje mogućnosti koji model porodične grupne konferencije nudi u radu sa učenicima koji se suočavaju sa određenim problemima, kao i uključivanje roditelja/staratelja u proces donošenja odluka.

32

Sticanje vještina o porodičnoj dinamici, participaciji učenika, vještina rada u grupi, uvođenje novog koncepta i pri-stupa u školsku stručnu praksu, te organizacijske i fasilitatorske vještine za provođenje konferencija.

Intervizijska podrška

Kako bi se standardi konferencije uspješno implementirali u vaspitno-obrazovnim ustanovama, neophodno je formirati Grupu za intervizijsku podršku. Ova grupa treba da bude sastavljena od predstavnika škola koji će proći dodatnu obuku za vođenje Grupe za intervizijsku podršku. Namjera je da ova grupa prati razvoj modela PGK u školskom okruženju i pruža podršku edukovanim školskim nezavisnim koordinatorima i inicijatorima za što kvali-tetniju implementaciju definisanih faza i principa ovog modela.

Intervizijski sastanci i praćenje

Sa ciljem unapređenja modela, identifikovanja izazova sa kojima se suočavaju tokom rada, te sticanja uvida u načine implementacije ovog modela rada u okviru školskog BiH konteksta, neophodno je provoditi povremene intervizijske sastanke. Budući da IN fondacija ima značajnu ulogu u prenošenju modela PGK u školskom okruže-nju, tim IN fondacije ima obavezu da kroz periodične intervizijske sastanke prati razvoj i standardizaciju porodičnih grupnih konferencija u vaspitno-obrazovnom sistemu u BiH.

33

LiteraturaAgencija za statistiku Bosne i Hercegovine (2018) Tematski bilten, Socijalna zaštita 2011-2016. Sarajevo

Argentin, G., Barbetta, G. P., and Maci, F. (2016) Increasing parental involvement to promote dropout prevention. Lessons from an RCT in Italian lower secondary schools. Society for Research on Educational Effectiveness

Božić, A. (2017) Porodična grupna konferencija - inovativni model podrške djeci, mladima i porodicama u riziku u Bosni i Hercegovini: Izvještaj procjene petogodišnjeg programa. IN fondacija

Buljan Flander, G.; Durman Marijanović, Z.; Ćorić Špoljar, R. (2007) Pojava nasilja među djecom s obzirom na spol, dob i prihvaćenost/odbačenost u školi. Društvena istraživanja, 16 (87 − 88): 157 − 174.

Buljan-Flander, G.; Ćosić, I. (2004) Nasilje među djecom. Medix, 10 (52): 90 − 92.

Džin, B. (2004), Socijalni radnik u školi. Društvo psihologa Republike Srpske, Banja Luka

Connolly, M. (2006) Fifteen years of family group conferencing: Coordinators talk about their experiences in Ao-tearoa New Zealand. British Journal of Social Work, 36(4), 523-540

Eigen Kracht Centrale (2011) Family Group Conferences: Purpose, Values and Processes, Document about the purpose, values and processes of Family Group Conferencing, the European FGC Network meeting, Utrecht, the Netherlands.

Hayden, C. (2009) Family Group Conferences—Are They an Effective and Viable Way of Working with Attendance and Behaviour Problems in Schools? British Educational Research Journal, 35(2), 205-220.

Bašić, J. (2009)Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih, Školska knjiga, Zagreb, Hrvatska.

Mazerolle, L., Bennett, S., Antrobus, E., & Eggins, E. (2017). The Coproduction of Truancy Control: Results from a Randomized Trial of a Police–Schools Partnership Program. Journal of Research in Crime and Delinquency, 54(6), 791-823.

Fearnow-Kenney, M., Hill, P., & Gore, N. (2016) Child and Parent Voices on a Community-Based Prevention Program (FAST)

Thaker, S., Steckler, A., Sánchez, V., Khatapoush, S., Rose, J., Hallfors Dion, D. (2008) Program characteristics and organizational factors affecting the implementation of a school-based indicated prevention program, Health Edu-cation Research, Volume 23, Issue 2, Pages 238–248.

Savić, J., Dimitrijević, S., Uletilović, N., Stančić, S., Štrbac, A. (2005) Djeca o sebi-istraživanje o položaju djece u porodici, školi i okruženju. Zdravo da ste, Banja Luka

Smokowski, P. R.; Holland Kopasz, K. (2005) Bullying in school: An overview of types, effects, family characteristics and intervention strategies. Children & Schools, 27 (2): 101 − 110

Robertson, J. (1996) Research on family group conferences in child welfare in New Zealand. In J. Hudson, M. Alli-son, G. Maxwell, & B. Gallaway (Eds.), Family group conferences. Annandale: Federation Press.

Udruženje U krugu porodice (2014) Priručniku za predlaganje i iniciranje porodičnih konferencija, Beograd.

Materijali za organizovanje i provođenje modela porodične grupne konferencije u vaspitno-obrazovnim ustano-vama

34

PRILOG 1Izjava o zaštiti podataka korisnika o nepristrasnom postupanju prilikom spro-vođenja modela „Porodična grupna konferencija“

Ja, ___________________________, sertifikovani nezavisni koordinator, izjavljujem da ću za vrijeme održavanja „Porodič-ne grupne konferencije“ održavati visoke standarde stručnog rada i etičkog ponašanja prema učenicima, roditelji-ma/starateljima, kao i predstavnicima njihove socijalne mreže. Potpisivanjem ovog dokumenta obavezujem se na poštivanje prava zaštite ličnih podataka korisnika usluga ovog modela, te na odgovorno čuvanje, raspolaganje i pohranjivanje povjerljivih informacija i podataka korisnika, kao i informacija o njihovim osjetljivim životnim situacijama prikupljenih tokom pripreme i sprovodjenja porodičnih grupnih konferencija.

Obavezujem se da lične podatke korisnika neću iznositi, zloupotrebljavati, širiti ili dijeliti van održanih konferencija, rukovodeći se, poštujući i uvažavajući najbolji interes korisnika. Takođe, obavezujem se na nezavisno i nepristrasno postupanje prilikom organizovanja porodičnih grupnih konfe-rencija. Neću osuđivati bilo koji aspekt života ili ponašanja korisnika, te ću uvažavati različitosti korisnika i korisnica s obzirom na etnicitet, porijeklo, rasu, pol, seksualnu orijentaciju, dob, bračni status, političko uvjerenje, religiju. Svaki mogući prekršaj pravila navedenih u ovoj izjavi biće podložan sankcijama i može dovesti do prekida provođe-nja modela, o čemu će nadležnost i odgovornost u postupanju preuzeti nadležni Pedagoški zavod.

____._______. godineEv.broj: _______________

Ja, _______________________ (ime i prezime), ovim potpisom potvrđujem da sam sve gore navedeno pročitao/la i razumio/la i da ću se ponašati u skladu sa navedenim.………….(datum)…………………..…………………………(mjesto)________________________________(potpis)

35

PRILOG 2Obrazac za stručne radnike za iniciranje porodične grupne konferencije zadijete/porodicu

Datum iniciranja

Ko inicira/ime i prezime osobe i pozicija u školi:

Navedite podatke koji se odnose na funkcionisan-je djeteta u školskom i socijalnom okruženju, uk-ljučujući i informacije o porodici koje su dostupne i poznate:

Mišljenje stručnog radnika škole o identifikova-nom problemu

Koje su preduzete aktivnosti za dijete/porodicu od strane stručne službe/škole

Prijedlog uključivanja osoba zajednice na kon-ferenciju u cilju bolje informisanosti porodice za rješavanje postojećeg problema (npr. nastavnik, socijalni radnik ,ljekar, policijac, osoblje NVOsektora, pravnik i sl.)

Obrazložite na koji način ćete učestvovati na kon-ferenciji i obavještavati prisutne učesnike u pr-vom dijelu konferencije

Datum: ______________________

Potpis stručnog saradnika škole:______________________________________

36

PRILOG 3Saglasnost učesnika

Ja________________________________,rođen/a:________________________ , u_________________________________,JMBG:_________________________ , Br.LK._____________________,nastanjen/a na adresi: ___________________ telefon: _______________________________

dobrovoljno se uključujem u Porodičnu grupnu konferenciju, te izjavljujem da ću poštovati pravila rada konferen-cije, i dati svoj doprinos u realizaciji dogovorenog.

Mjesto __________________ , ___________(datum)

Potpis osobe koja daje saglasnost: Potpis nezavisnog koordinatora:_____________________________ ____________________________

37

PRILOG 4Formular za plan zaštite djeteta

Konferencija se održava za:

_________________________________________________________ (ime djeteta, osobe ili porodice)

Godine starosti: ________________________________________ (samo ako se radi o djetetu)

Datum održavanja konferencije: __________________________

Maloljetna lica koja su pristuna: ______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ (prezime, im, odnos-rođak, prijatelj itd.)

Prisutne osobe u srodstvu sa djetetom/djecom (prezime i ime, srodstvo-djed, tetka itd) ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Osobe koje nisu prisutne, a doprinijele su održavanju Konferencije __________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

• Centralno pitanje________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

• Porodični plan zaštite________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

38

Ako praksa pokaže da su potrebne izmjene/dopune plana, sljedeće osobe će se sastati:

- Iz porodice/porodične mreže

- Iz socijalne zaštite:

Navesti osobe koje će kontaktirati ostale radi sastanka i prilagođavanja plana

Dogovor o prvoj evaluaciji Navesti datum, vrijeme i mjesto održavanja evaluacije ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Navesti osobe koje će biti prisutne na održavanju evaluacije - Iz porodice/porodične mreže:________________________________________________________________________________________________________________________________________________- Iz socijalne zaštite:________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Navesti osobe koje će kontaktirati ostale radi sastanka i evaluacije plana______________________________________________________________________________

Porodični plan koji se dostavlja na verifikaciju stručnom radniku škole (navesti ime/imena)_____________________________________________________________________________

Izjavljujem da je sve gore navedeno istinito i tačna reprodukcija dogovora koji je sastvani dio Porodičnog plana načinjenog za vrijeme Konferencije.

Koordinator:

Datum: Mjesto:___________________ ____________________

39

PRILOG 5Upitnik za dijete

Kakvo je tvoje mišljenje?

Mi želimo da čujemo šta djeca i mladi misle o porodičnom sastanku jer nam je tvoje mišljenje važno i od koristi je za drugu djecu za koju ćemo organizovati porodični sastanak u budućnosti.Pošto si prisustvovao/la porodičnom sastanku, molim te da nam kažeš kako ti se dopalo.

Hvala ti unaprijed za odgovore na sljedeća pitanja!

Ja sam (označi odgovarajući kvadratić)

dječak djevojčica

Imam _______ godina

Izaberi jedan od ponuđenih odgovoraPorodični sastanak je održan zbog: mene mog brata moje sestre mog rođaka moje rodice mog prijatelja/dečka moje prijateljice/djevojke nekog drugog

Koju ocjenu bi dao/dala za održani porodični sastanak?1 2 3 4 5

Zašto baš tu ocjenu? ___________________________________________________ Kako će po tvom mišljenju ovaj porodični sastanak pomoći da se problem riješi? ___________________________________________________Da li si se dobro osjećao/la za vrijeme porodičnog sastanka? da povremeno jesam, a povremeno nisam ne

Da li su ljudi slušali ono što si imao/la za reći? da ne ne znam

40

Koju ocjenu bi dao/dala za plan koji je sačinjen na sastanku?1 2 3 4 5

Zašto baš tu ocjenu? ___________________________________________________

Da li su na sastanku bili pristuni svi oni koji su tebi važni da naprave Porodični plan? da ne

Ko je još trebao biti na tom sastanku

Da li je bio prisutan i neko ko nije trebao biti na sastanku po tvom mišljenju? da, Ko?_________________________________________ ne

10. Koju ocjenu bi dao/dala nezavisnom koordinatoru? 1 2 3 4 5

Zašto baš tu ocjenu? ___________________________________________________ ___________________________________________________

Ima li još nešto što nam želiš reći?

_____________________________________________________

41

PRILOG 6Redni broj PGK: _____

Upitnik zadovoljstva u porcesu pripreme i provođenja porodične grupne konferencije

Molimo Vas da popunjen formular predate koordinatoru odmah nakon Konferencije.

Bićemo veoma zahvalni ako nam kažete čime ste bili zadovoljni, a čime ne tokom organizacije porodične grupne konferencije. Molimo Vas da popunite ovaj formular. Za popunjavanje je potrebno oko deset minuta. Vaša reakcija je važna jer će omogućiti da se poboljšaju konferencije koje ćemo organizovati u budućnosti.

Ime inicijatora Porodične grupne konferencije: _________________________________Ime nezavisnog koordinatora: ______________________________________________Datum održavanja konferencije: ____________________________________________

1. Šta ste očekivali od konferencije?__________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

2. Da li se ostvarilo ono što ste očekivali? (precrtati kockicu ispred izabranog odgovora) da ne djelimično

Zašto?_______________________________________________________________________________________________________________________________________

3. Da li ste od koordinatora dobili dovoljno informacija u vezi sa:a. vašom ulogom u toku konferencije Da Neb. postupcima u toku konferencije Da Nec. time šta je Konferencija i koji su ciljevi Konferencije Da Ne

Komentari u vezi sa dobijanjem informacija:____________________________________________________________________________________________________________________________________________

4. Ako biste trebali da ocijenite Konferenciju koju ocjenu biste dali? (zaokruži jednu od ocjena)

1 2 3 4 5 Zašto dajete tu ocjenu?____________________________________________________________________________________________________________________________________________

42

5. Ako bi trebali da ocijenite PLAN sačinjen na Konferenciji, koju ocjenu biste dali?

1 2 3 4 5

Zašto dajete tu ocjenu?____________________________________________________________________________________________________________________________________________

6. Ako biste trebali da ocijenite saradnju sa koordinatorom, koju ocjenu biste dali? 1 2 3 4 5Zašto dajete tu ocjenu?____________________________________________________________________________________________________________________________________________

7. Da li imate još neke primjedbe ili sugestije?__________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Hvala puno što ste sa nama podijelili svoje utiske i razmišljanja.

43

PRILOG 7Evaluacija zadovoljsta učesnika nakon provedene porodične grupne konferencije (PGK)

OŠ _________________________ sprovodi evaluacijski upitnik u cilju procjene zadovoljstva učesnika PGK, kao i poštiva-nju plana donesenog na PGK. Molimo Vas da iskreno odgovorite na upućena pitanja.

Za popunjavanje upitnika biće Vam potrebno oko deset minuta.

Hvala Vam na učešću i doprinosu!

Ime i prezime:

Vaše srodstvo/odnos sa osobom zbog koje jeorganizovana PGK:

Datum i mjesto održavanja porodičnog sastanka:

Datum ispunjavanja upitnika:

1. Da li ste zadovoljni PGK?

da ne djelimično

2. Da li se poštuje plan donesen na konferenciji?

da ne djelimično

3. Ocjenom od 1 do 5 ocijenite uspješnost realizacije donesenog plana na konferenciji.

1 2 3 4 5

4. Koliko ste zadovoljni saradnjom sa predstavnicima škole u pogledu praćenja realizacije plana donesenog na konferenciji?

zadovoljan/a djelimično zadovoljan/a nezadovoljan/a

Imate li prijedloge u pogledu poboljšanja gore navedene saradnje?

________________________________________________________________

44

5. Da li je došlo do promjene plana usvojenog na konferenciji?

da ne djelimično

6. Ako je došlo do promjene plana, jeste li o tome obavjetili nezavisnog koordinatora škole?

da ne

Ako ne, zašto?

________________________________________________________________

7. Na skali od 1 do 5 ocijenite stepen poboljšanja odnosa u porodici nakon održane konferencije.

1 2 3 4 5

Molimo obrazložite navedenu ocjenu.________________________________________________________________

8. Da li ste nekome, za koga smatrate da bi mu bilo korisno, predložili PGK?

da ne ne, ali imam namjeru

9. Da li biste još nešto dodali ili predložili?

________________________________________________________________

• Nema predrasuda prema drugima. • U stanju da djeluje nezavisno, kao i da djeluje na sljedeći način:• Ne iznoseći zaključke (to ostavlja drugima), • Ne iznoseći svoja tumačenja situacije,• Postavljajući pitanja, ali bez vršenja kontrole,• Stvaranje prostora za izradu plana, ali bez vršenja kontrole na sadržaj istog.

45

PRILOG 8Profil nezavisnog koordinatora porodične grupne konferencije

Svrha funkcije

Organizovanjem konferencije, nezavisni koordinator nudi porodici mogućnost da se napravi porodični plan u skla-du sa identifikovanim problemom zbog kojeg se organizuje konferencija i na taj način omogući se porodici da zadrži kontrolu nad svojim životom.

Zadaci

• U saradnji sa djetetom i roditeljima, sačinjava spisak članova šire porodične i društvene mreže koji mogu biti uključeni u konferenciju.

• Obavještava identifikovane pojedince iz šire porodične i društvene mreže u vezi sa ciljem njihovog učešća, pristupom, mogućnostima i odgovornostima.

• Vodi računa da centralno pitanje sastanka bude jasno definisano.• Stara se o praktičnim uslovima za održavanje konferencije (pozivanje, lokacija, piće, hrana i dr), u dogovoru

sa porodicom.• Vodi prvu fazu konferencije i bilježi prijedloge definisane u porodičnom planu tokom posljednje faze sastan-

ka.• Poziva porodicu putem telefona nakon održane konferencije (praćenje), da izvrši procjenu napretka u vezi sa

provođenjem plana u praksi.

Kvaliteti nezavisnog koordiantora

• Vjeruje u snagu i mogućnosti porodice i socijalnih mreža.• Ima značajno životno iskustvo.• Voli da fasilitira procesom, ali i da ne nudi profesionalnu pomoć i brigu. • Da je uporan.• Da je kreativan i fleksibilan.• Zna kako da poštuje druge.• Preferira preuzimanje zadatka koji ima jasne granice.•

Mogućnosti• • Nije u obavezi da radi izvan redovnog vremenskog okvira. • U mogućnosti je da radi nezavisno i samostalno.

Vještine

• Posjeduje vještine organizovanja. • Zna kako da sluša.• Zna kako se postavljaju otvorena pitanja i kako da nastaviti sa ispitivanjem.

46

PRILOG 9Politika zaštite djeteta

IN fondacija, fondacija za unapređenje socijalne inkluzije djece i mladih u BiH (INF)

Uvod

IN fondacija radi na unapređenju socijalne inkluzije djece i mladih kroz socijalne inovacije, istraživanja, edukacije. IN fondacija u ostvarivanju svojih ciljeva sarađuje sa partnerima na projektima. U većini projekata, odrasli dolaze u neposredan kontakt sa djecom.

UN-ova Konvencija o Pravima djeteta (1989) predstavlja standard za dječija prava i zaštitu djece od bilo čega što je štetno po njih. Konvencija zahtijeva da, u svim aktivnostima koje se tiču djece, od primarnog značaja budu interesi djeteta. Konvencija nalaže da se zlostavljanje djece javlja u raznim oblicima, te da može biti fizičko, emocionalno, seksualno, a takođe uključuje i zanemarivanje, iskorištavanje i maltretiranje. Zlostavljanje djeteta se javlja i prisutno je u svim društvima, u svim kulturama i društvenim organizacijama. Sve vrste zlostavljanja trebaju biti spriječene i okončane što je brže moguće.

Odrasle osobe koje dolaze u kontakt s djecom trebaju da brinu o fizičkom i psihičkom integritetu djeteta, uz obez-bjeđivanje prava djeteta na zdrav razvoj i rast. Osnovne vrijednosti zaštite prava djece zasnovane su na prinicipima:• zaštite najboljeg interesa djeteta;• prava svakog djeteta da ne bude diskriminisano;• prava svakog djeteta da se njegovo/njezino mišljenje čuje u vezi sa svim pitanjima koja ih se tiču; • prava svakog djeteta na opstanak i razvoj.

IN fondacija je razvila Politiku zaštite djeteta zajedno sa pravilnikom o ponašanju za zaštitu djece da služe kao minimalni standardi za sve zaposlenike i projekte koje IN fondacija provodi; mjere za unapređenje dobrobiti i si-gurnosti za optimalan razvoj djece. Pravilnik o ponašanju jasno određuje koje ponašanje je dozvoljeno, a koje nije u prisustvu djeteta.

Politika i pravilnik o ponašanju:

• definišu očekivanja kada se radi o pitanjima zaštite djece i pružaju smjernice za zaposlene i vanjske saradnike, kao

• i osobe koje provode projekte u partnerstvu sa IN fondacijom,• predstavlja polazne tačke za otvoren pristup u promovisanju dobrobiti djeteta u sklopu projekata koje podr-

žava IN fondacija,• počiva na principima iz Konvencije o pravima djeteta, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta kao osnove za

ponašanje, unapređenje razvoja djeteta, i prevenciju zloupotrebe, • aktivno se promoviše od strane zaposlenika INF i njihovih partnera. Postupci koji nisu u saglasnosti sa Politi-

kom i Pravilnikom o ponašanju predstavljaju valjani razlog za otkaz i razrješenje ugovora,• dio su ugovora donatora i njihovo poštovanje je preduslov za finansijsku podršku.

IN fondacija smatra da je zlostavljanje i zanemarivanje djece neprihvatljivo i prema zlostavljanju, zanemarivanju i nasilju ima nultu toleranciju. Shodno tome IN fondacija želi, u svim svojim postupcima kao i aktivnostima svojih partnera, preduzeti potrebne korake koji osiguravaju zaštitu prava djece i koji su usmjereni na njihovu dobrobit.

47

Principi koji su izloženi u Pravilniku o ponašanju, moraju se poštovati od strane svih zaposlenika IN fondacije, njiho-vih partnera kao i lica koja rade na projektima, uključujući volontere, osobe koje pružaju bilo kakvu uslugu ili savjet, donatore, reportere i novinare, kao i druge predstavnike organizacija.

IN fondacija ovom politikom želi podići svjest o zlostavljanju djeteta; takođe želi spriječiti, osuditi i reagovati na zlostavljanje i zanemarivanje djece kroz efektivne procese zapošljavanja i edukovanja osoblja o pitanjima zaštite djece i, ako je potrebno, razvojem kulture informisanosti i otvorenog dijaloga unutar organizacije.

IN fondacija neće snositi odgovornost za zlostavljanje ili štetu počinjenu djetetu koje učestvuje u projektu jednog od partnera. IN fondacija će obavijestiti i pomoći projektnim partnerima da spriječe i pravilno odreaguju na zlo-stavljanje djece.

1. Zlostavljanje i zanemarivanje djeteta: definicija

Univerzalne kategorije koje se odnose na zlostavljanje djeteta (vidi član 19. Konvencije) su definisane na sljedeći način i služe kao smjernice u određenim situacijama:

Seksualno zlostavljanjeStvarna ili potencijalna seksualna eksploatacija djeteta, uključujući sve oblike seksualne zloupotrebe, kao što su silovanje, incest i pornografija

Fizičko zlostavljanjeStvarno ili potencijalno fizičko zlostavljanje djeteta ili svaki neuspjeh da se spriječi fizička povreda ili patnja djeteta

ZanemarivanjeSvaki propust da se zaštiti dijete od izloženosti bilo kojoj vrsti opasnosti, uključujući hladnoću, izgladnjivanje, ne-mogućnost da se djetetu pruži emocionalna podrška, nemogućnost da mu se pruže razne vrste brige koja dovodi do oštećenja zdravlja djeteta i njegovog razvoja.

Emocionalno zlostavljanjeČesto ili ozbiljno mentalno nasilje ili odbacivanje. Sve vrste zlostavljanja uključuju određen nivo emocionalnog zlostavljanja.

Iskorištavanje/eksploatacijaIskorištavanje djeteta u bilo kakve ekonomske svrhe, kao što su opasni i riskantni poslovi ili oni koji ometaju ili ugrožavaju dječiji razvoj. Ovo se takođe odnosi na obrazovne programe koji su fokusirani na proizvodnju a ne na sticanje vještina; primoravanje djece da obavljaju teške poslove i zadatke, iako su djeca ispod minimalne granice starosti za rad, i da obavljaju plaćen posao, kao i držanje djeteta van obrazovne ustanove da bi obavljalo bilo kakav posao.

Strategije za zaštitu djeteta

IN fondacija ima za cilj stvaranje sigurnog okruženja za djecu u svim domenima svog rada putem podizanja svije-sti, osnaživanja djece, obrazovanja zaposlenika u domenu prevencije zlostavljanja djece i prepoznavanja znakova zlostavljanja, njihovo prijavljivanje i dalje nošenje sa zlostavljanjem.

• Podizanje svijesti i prevencija

48

IN fondacija će se pobrinuti da zaposlenici, projektni partneri i drugi budu svjesni problema kao što su zlostavljanje i iskorištavanje djece, kao i potencijalnih rizika sa kojima se susreću djeca, i da znaju koja je uloga i odgovornost zaposlenika i menadžmenta u prevenciji zlostavljanja djeteta. S ovim ciljem na umu, zaposlenici i projektni partneri će biti obučeni na polju zaštite djeteta (ako je to potrebno) što je prije moguće. Od novih zaposlenika će se tražiti da pročitaju Politiku i Pravilnik o ponašanju i da se ponašaju u skladu s pročitanim smjernicama. O Politici i Pravilniku o ponašanju će se redovno diskutovati na sastancima zaposlenih. IN fondacija potiče projektne partnere da sudjeluju u otvorenim diskusijama koje se tiču pitanja zaštite djeteta. U ovu svrhu, kontakt osobe su imenovane u IN fondaciji i partnerskim organizacijama. IN fondacija zahtijeva da projektni partneri potpišu Pravilnik o ponašanju. Projektnim partnerima se predlaže da napišu vlastitu politiku zaštite djece koja će im omogućiti detaljniji pristup problemu. IN fondaciji se može dostaviti kopija ove politike. Takođe, ukoliko se prijavi određeni incident, i ako partneri imaju politiku zaštite djece koja je u suprotnosti sa Politikom koju zastupa IN fondacija, najbolji interes djeteta će biti uzet kao osnova za dalje akcije. IN fondacija je spremna da ponudi pomoć projektnim partnerima kada se radi o implementaciji politike o zaštiti djeteta.Procedure selekcije i zapošljavanja novog osoblja i volontera bi trebalo da uključuju pitanja i provjere koje bi dovele do zaključka da li je potencijalni novi zaposlenik odgovarajuća osoba za rad sa djecom; neke od preporučenih pro-vjera su evidencija o (ne)kažnjavanju, kao i provjera prethodnih zaposlenja i navedenih referenci.

Zaposlenici i projektni partneri se mole da sa rukovodećima podijele sve potencijalne probleme koji se tiču zaštite djeteta.

• Prijavljivanje, zaštita i reagovanje

IN fondacija potiče svoje zaposlenike, kao i zaposlenike na projektima i druge da se upoznaju sa koracima koje treba preduzeti kada se jave određeni problemi u vezi sa sigurnošću djeteta. Postoje različiti nivoi prijavljivanja:

1. Nivo projektnih partnera

Kada se slučajevi zlostavljanja djeteta jave u projektima koje sprovode projektni partneri IN fondacije, proces prija-ve treba da prati smjernice politike kreirane od strane projektnih partnera. Ako takve smjernice, kao i sama politika ne postoje, opšte procedure prijavljivanja se mogu slijediti ili se slučaj može prijaviti rukovodstvu. Rukovodstvo partnerske organizacije bi odmah trebalo da obavijesti IN fondaciju o slučaju zlostavljanja djeteta, kao i o koracima koje su do tog trenutka preduzeli.Ako je prijavljivanje slučaja rukovodećima partnerske organizacije nemoguće iz bilo kog razloga, svi potencijalni problemi se trebaju prijaviti direktno IN fondaciji.

2. Nivo IN fondacije

Kada se radi o aktivnostima koje IN fondacija provodi direktno, treba poštovati procedure prijave IN fondacije.

Ako je prijavljivanje slučaja rukovodećim iz partnerskih organizacija nemoguće iz bilo kog razloga, svi potencijalni problemi se trebaju prijaviti direktno IN fondaciji.Rukovodeći IN fondacije i projektni partneri treba da poštuju sljedeće principe: • svaku, pa i najmanju zabrinutost uzeti za ozbiljno• preduzeti sve potrebne korake da se zaštiti dijete koje je u fokusu našeg rada i interesa • pružiti podršku djeci, zaposlenima i drugima koji su prijavili problem• djelovati efikasno i na odgovarajući način. Zaposlenima reći da po prijavljivanju problema neće biti potrebe

da se započinje istraga i ispitivanje. To je nadležnost rukovodećih ili lokalne vlasti. Zaposleni samo treba da registruju to što se dogodilo i da slučaj prijave rukovodstvu i nadležnim lokalnim vlastima.

49

• slušati mišljenje i želje djeteta i uzeti ih u obzir• pravilo povjerljivosti važi za izvještaj i sve informacije • prijavljivanje slučaja treba da bude učinjeno pravilno

2. Uloga rukovodećih IN fondacije

Rukovodstvo IN fondacije je odgovorno za pravilno sprovođenje Politike na svim nivoima organizacije. Svaka osoba, bez obzira na svoj status ili poziciju, koja dolazi u kontakt s djecom mora u potpunosti biti upoznata sa Politikom. Evidencija obuke kadrova treba biti prikupljena i dostupna u svrhe potencijalnog monitoringa, i takođe će biti kori-štena tokom evaluacije da bi se odredila efikasnost primjene Politike.

Kada neko izrazi zabrinutost o potencijalnom zlostavljanju djeteta, rukovodeći su dužni da preuzmu na sebe od-govornost zaštite djeteta, takođe treba da osiguraju da je prijavljivanje slučaja učinjeno na pravi način, i da su preduzeti odgovarajući daljnji koraci. Interes djeteta je uvijek na prvom mjestu.

Zaposlenici treba da znaju da ako njihovo ponašanje bude odstupalo od pravila propisanih od strane IN fondacije, organizacija će preduzeti odgovarajuće mjere protiv njih. Ove mjere mogu biti administrativne ili pravne.

Organizacija zadržava pravo okončanja ugovora o zaposlenju ili bilo kog drugog ugovora.

3. Posebna uloga programskih službenika u IN fondaciji

Programski službenici su odgovorni za prikupljanje potpisanih Pravila ponašanja i treba da podržavaju projektne partnere u primjeni Politike u svojim organizacijama, i da se pobrinu da je sadržaj te Politike u saglasnosti sa među-narodnim standardima. Kopija Politike projektnih partnera treba biti u administrativnom sistemu projekta, zajedno sa potpisanim Pravilnikom o ponašanju IN fondacije.Svi projektni partneri moraju da potpišu Pravilnik o ponašanju zajedno sa ugovorom o donaciji. Svaki projektni partner IN fondacije se mora pridržavati Prvilnika o ponašanju i Politike zaštite djeteta. Ako je potrebno, službenik projekta može organizovati trening za projektne partnere o zaštiti djeteta.

Aneks A)

Pravilnik o ponašanju za zaštitu djece

Svi zaposleni na projektu, kao i zaposleni u IN fondaciji i treća lica koja su na bilo koji način uključena u projekte IN fondacije moraju se strogo pridržavati pravila kako bi spriječili, zaustavili i prijavili svaki slučaj zlostavljanja djece koja učestvuju u projektima IN fondacije. U svrhe ove politike i procedure prijavljivanja, djetetom se smatra svaka osoba mlađa od 18 godina.

Šta treba raditi:

• Znati da Pravilnik o ponašanju postoji i upoznati se sa njegovim sadržajem.• Odnositi se prema svakom djetetu s poštovanjem bez obzira na njegovu rasu, pol, boju kože, jezik, religiju,

politička i druga uvjerenja, nacionalnu, etničku i društvenu pripadnost, invalidnost i druge statuse.• Biti svjestan ranjivosti i podložnosti djeteta raznim oblicima zlostavljanja – najčešće, djeca koja su uključena u

programe IN fondacije su veoma ranjiva ili su čak već bili žrtve – treba biti svjestan njihove pozicije.

50

• Osigurati djeci zagarantovanu zaštitu i potpunu sigurnost u slučaju nekih neprihvatljivih oblika ponašanja.• Biti svjestan potencijalno riskantnih situacija (npr. biti sam s djetetom za vrijeme sesija terapije, slikanje djete-

ta i snimanje videa ili obavljanje intervjua ili prijavljivanje). Jedini načina da se nastavi u određenoj situaciji je pod uslovom da je pomenuta situacija u granicama politike ili po dobijanju odobrenja od strane rukovodećih, roditelja/staratelja i samog djeteta.

• Planirati i organizovati posao, posjetu da bi se izbjegli potencijalni rizici. • Koliko god je to moguće budite vidljivi drugima kada radite s djetetom, ili ga posjećujete (izbjegavajte biti

nasamo s djetetom u prostorijama kojima drugi nemaju pristup ili gdje drugi ne mogu da Vas vide).• Sudjelujte u stvaranju kulture otvorenog dijaloga da bi se omogućilo da svi problemi i zabrinutosti budu izne-

seni i diskutovani. • Pobrinite se da postoji vertikalna odgovornosti među zaposlenima tako da svaka loša praksa ili potencijalno

nasilničko ponašanje ne prođe nekažnjeno.• Pričajte s djecom o njihovom odnosu sa zaposlenima i ohrabrujte ih da iznose svoje brige. • Osnažujte djecu, razgovarajte s njima o njihovim pravima, informišite ih o tome šta je prihvatljivo a šta nepri-

hvatljivo ponašanje prema njima, informišite ih šta treba da urade ukoliko se pojavi određeni problem.• Ohrabrujte djecu da slobodno iznose svoje mišljenje o mogućim neprihvatljivim oblicima ponašanja odraslih

prema njima.• Pružite podršku djeci i svim ostalim zaposlenim i angažovanim koji iskažu zabrinutost u vezi nepoštovanja

politike zaštite djece. • Ozbiljno razmotrite svaku dječiju primjedbu i poduzmite odgovarajuće mjere.• Prijavite slučajeve zlostavljanja djeteta nadležnoj osobi (konsultuj proceduru prijavljivanja slučajeva zlostav-

ljanja djeteta). • Ukoliko djecu vodite na put van vaše kancelarije, obavezno zatražite pismenu saglasnost roditelja.• Poštujte pravo privatnosti i pravo na zaštitu identita svakog djeteta u situacijama kao što su posjete donatora,

predstavnika medija i sl.• Obezbijedite siguran i uslovan prostor u kojem djeca borave tokom određenih aktivnosti.• Promovišite politiku zaštite djece i nastojte osigurati provođenje minimalnih standarda zaštite djece u par-

tnerskim organizacijama i institucijama obrazovanja i vaspitanja, zdravstva, socijalne zaštite, policije, pravo-suđa i sl.).

Šta ne treba raditi:

• Nemojte ostvarivati fizičku ili intimnu vezu sa bilo kojim djetetom, ili bilo koju drugu vrstu veze koja se može protumačiti kao nasilna.

• Nemojte zlostavljati djecu ni na fizičkom ili emocionalnom planu, nemojte iskorištavati djecu, ili se odnositi prema njima na loš način koji bi doveo dijete u rizičnu situaciju.

• Nemojte provoditi vrijeme s djecom nasamo. Ovo uključuje odvođenje djeteta van prostorija gdje se provodi projekat, na sastanke, putovanja, izlete, kod sebe kući ili slično. Ako Vam je privatnost neophodna, drugi zapo-slenici moraju biti upoznati s vašim namjerama i vrata moraju ostati otvorena. Kada su u pitanju terapeutske sesije, vrata moraju imati stakleni prozor kroz koji drugi mogu posmatrati šta se događa u prostoriji.

• Nemojte opraštati, sudjelovati ili zanemarivati oblike ponašanja djece koja su protuzakonita, opasna ili izopa-čena.

• Nemojte ostavljati djecu samu, bez prisustva odrasle osobe.• Nemojte se ponašati na neprihvatljiv način (npr. maziti, ljubiti ili dodirivati djecu na neprihvatljiv način). Nemoj-

te da Vaše ponašanje prema djeci ima seksualne konotacije. Nemojte spavati u istoj sobi ili krevetu s djetetom. • Nemojte tući djecu i kažnjavati ih fizički. • Nemojte ponižavati, sramotiti, ili degradirati djecu, ili na bilo koji drugi način provoditi emocionalno zlostav-

ljanje.• Nemojte diskriminisati, tretirati određenu djecu drugačije nego ostale, ili favorizovati određeno dijete.

51

• Ne provocirajte ili izazivajte djecu bilo ponašanjem ili stavovima.• Ne koristiti jezik koji nije prikladan.• Nemojte dozvoliti da djeca obavljaju kućne poslove ili bilo koji drugi posao koji je neprimjeren njihovom uzra-

stu ili stadiju razvoja, koji ometa njihovo učenje, i dovodi ih u situaciju u kojoj mogu zadobiti povrede.• Nemojte dozvoliti da ijedno dijete biva sistematski zanemarivano, i zaštitite svako dijete od bilo koje vrste

opasnosti čijeg ste postojanja svjesni.• Nemojte gubiti iz vida neophodnu profesionalnu distancu i preuzimati na sebe ulogu staratelja ili zaštitnika.

Važna napomena: Iako su u paragrafima koji prethode navedene mnoge štetne situacije po dijete, gore navedena lista je daleko od finalne. Glavni princip je da se analizira data situacija te da se djeluje u najboljem interesu djeteta. U slučajevima nedoumice, stupite u kontakt s nadređenima ili drugim odgovornim osobama.

Fotografije video materijali/filmovi, poruke:

• Zatražite pristanak i odobrenje djeteta i njenih/njegovih roditelja ili staratelja prije nego što uslikate ili snimite dijete.

• Nemojte davati djetetu obećanja u zamjenu za slike.• Slike djece treba da su dostojanstvene i da ih prikazuju s određenim poštovanjem, a ne kao žrtve ili ponizne. • Pobrinite se da slike nemaju seksualnu konotaciju ili da omogućavaju bilo kakvu zloupotrebu.• Zaštitite sigurnost i privatnost djece i njihovih porodica tako što ćete balansirati korištenje prepoznatljivih slika

u medijima i na internetu, i nemojte ih koristiti na način koji otkriva lokaciju.• Slike i poruke mogu jedino biti korištene uz pristanak IN fondacije.• Kao što je navedeno u Pravilniku o ponašanju, novinari, reporteri, fotografi, režiseri i drugi medijski i marke-

tinški profesionalci moraju se ponašati u skladu sa smjernicama IN fondacije koje se tiču etičkog izvještavanja o djeci i koje su iznesene u Dodatku B.

Procedura prijavljivanja zlostavljanja djeteta

Ako ste zabrinuti za sigurnost i dobrobit djeteta, molimo Vas da to odmah prenesete rukovodećima, ili predstavni-cima IN fondacije. Djelujte odmah, zato što dijete može biti izloženo ozbiljnoj opasnosti ako to ne učinite.Kontakt informacije IN fondacije, za prijave slučajeva zlostavljanja djeteta:

IN fondacijaProgramsko osobljeBanović Strahinje 16, Banja Luka, BiHTelefon +387 51 464 460 (centrala)E-mail:[email protected]

Ja, …………………………………………………………….………………......(ime i prezime) Ovim potpisom potvrđujem da sam primio/la, pročitao/la i razumio/razumjela Politiku zaštite djece i Pravilnik o ponašanju, te da ću se ponašati u skladu sa navedenim.……………………………………(datum)………………………………………………(mjesto)

________________________________(potpis)

52

Documents

Priru nik za primjenu modela Porodi ne grupne konferencije ... · Međutim, škole su jedine ustanove u zajednici koje okupljaju sve uzraste djece uključujući djecu u riziku kao