PRIMJENA WEB SERVISA U PROSTORNOM PLANIRANJU · servisa, koji rješavaju veliki dio problema u vezi dostupnosti i upotrebljivosti prostornih podataka, potencijalno sustav prostornog

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

GEODETSKI FAKULTET

Smiljan Buhin

PRIMJENA WEB SERVISA U PROSTORNOM

PLANIRANJU

Diplomski rad

Zagreb, 2017.

II

I. Autor

Ime i prezime: Smiljan Buhin

Datum i mjesto rođenja: 14. 05. 1991., Varaždin

II. Diplomski rad

Naslov: Primjena web servisa u prostornom planiranju

Mentori:

doc. dr. sc. Vesna Poslončec-Petrić

prof. dr. sc. Stanislav Frangeš

Voditelj: doc. dr. sc. Vesna Poslončec-Petrić

III. Ocjena i obrana

Datum zadavanja zadatka: 15. 01. 2016.

Datum obrane: 16. 06. 2017.

Sastav povjerenstva pred

kojim je branjen diplomski

rad:

doc. dr. sc. Vesna Poslončec-Petrić

prof. dr. sc. Robert Župan

doc. dr. sc. Dražen Tutić

III

Zahvala

Zahvaljujem roditeljima na potpori i razumijevanju tijekom studiranja. Zahvaljujem

prijateljima i profesorima s Geodetskog fakulteta u Zagrebu za uljepšavanje studentskih

dana. Posebno zahvaljujem Kristini Jezdić, Nikoli Kranjčiću i Antoniju Tupeku za pomoć

pri pripremi upisa na diplomski studij Geodetskog fakulteta, kao i trajnu pomoć tijekom

studija.

Za potrebe izrade ovoga rada posebno zahvaljujem voditeljici Vesni Poslončec-Petrić i

Davorinu Gregurinčiću, ravnatelju Zavoda za prostorno uređenje Varaždinske županije na

korisnim prijedlozima, savjetima i komentarima.

IV

Primjena web servisa u prostornom planiranju

Sažetak: Prostorni web servisi, a naročito Web Feature Service (WFS) i Web Map Service

(WMS), sustavu prostornog planiranja nude moguće rješenje problema sporog i

nedovoljno učinkovitog djelovanja. Navedeni servisi počinju se razvijati 2000-ih godina i

danas su tek u pojedinim visokorazvijenim zemljama dostupni za različite potrebe pa tako i

za potrebe prostornog planiranja. Mogućnosti web servisa dosta su široke, a u prostornom

se planiranju uglavnom odnose na povezivanje s prostornim podacima i razvojem

aplikacija čime se jača sudjelovanje javnosti u prostornom planiranju putem weba. U

Hrvatskoj su prvi prostorni web servisi uključeni u Nacionalnu infrastrukturu prostornih

podataka (NIPP) sredinom 2013. godine, no danas ih ustupaju tek četiri subjekta NIPP-a.

Od ukupno 36 WMS-a većina ih je vezana za prostorne planove i odnosi se na 13 od 35

tema prostornih podataka, a ukupno 10 dostupnih WFS-a odnosi se na 6 od 35 tema

prostornih podataka definiranih Zakonom o NIPP-u u Republici Hrvatskoj. S obzirom na

relativno mali broj dostupnih prostornih web servisa i tema prostornih podataka na koje se

odnose postojeći web servisi u Hrvatskoj nisu dovoljni da se provedu složeni zadaci

prostornog planiranja.

Ključne riječi: Nacionalna infrastruktura prostornih podataka (NIPP), prostorno

planiranje, Web Feature Service (WFS), Web Map Service (WMS)

V

Application of Web Services in Spatial Planning

Abstract: Spatial web services, and especially Web Feature Service (WFS) and Web Map

Service (WMS), offer possible solution for spatial planning system regarding the problem

of slow and insufficiently effective operation. Mentioned services began to develop in

2000s, and they are nowadays available for various needs, including the needs of spatial

planning, only in few highly-developed countries. Potentials of web service are quite wide,

and in spatial planning they mostly refer to connecting with spatial information and

applications development, which strengthens public participation in spatial planning

through the web. In Croatia, the first spatial web services were included in National Spatial

Data Infrastructure (NSDI), in mid-2013., and nowadays only four NSDI subjects provide

them. From totally 36 WMSs, most of them are related to spatial plans and refer to 13 out

of 35 themes of spatial information, and totally 10 available WFSs refer to 6 out of 35

themes of spatial information prescribed by the law on NSDI in the Republic of Croatia.

Taking into consideration relatively small number of available spatial web services and

spatial information themes which are referred to, current web services in Croatia are

inadequate to perform complex tasks of spatial planning.

Keywords: National Spatial Data Infrastructure (NSDI), spatial planning, Web Feature

Service (WFS), Web Map Service (WMS)

VI

Sadržaj

1. Uvod ........................................................................................................................................... 1

1.1. Predmet istraživanja ........................................................................................................... 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................................. 2

1.3. Hipoteza istraživanja .......................................................................................................... 2

1.4. Metodologija i struktura rada ............................................................................................. 2

2. Pregled dosadašnjih istraživanja i literature ............................................................................... 4

3. Teorijski okvir razmatranja ........................................................................................................ 6

3.1. WebGIS .............................................................................................................................. 6

3.2. Prostorni web servisi .......................................................................................................... 7

3.2.1. Web Map Service - WMS ........................................................................................ 11

3.2.2. Web Feature Service - WFS ..................................................................................... 13

3.2.3. Prednosti prostornih web servisa .............................................................................. 14

3.2.4. Nedostaci prostornih web servisa ............................................................................. 15

3.3. Nacionalna infrastruktura prostornih podataka (NIPP) .................................................... 16

3.3.1. Nacionalna infrastruktura prostornih podataka u Hrvatskoj .................................... 18

3.4. Sustav prostornog planiranja ............................................................................................ 20

3.4.1. Sudjelovanje javnosti u prostornom planiranju ........................................................ 23

4. Analiza dostupnosti prostornih web servisa u Hrvatskoj ......................................................... 26

4.1. Postojeći web servisi u Hrvatskoj .................................................................................... 34

4.1.1. Državna geodetska uprava (DGU) ........................................................................... 34

4.1.2. Grad Zagreb.............................................................................................................. 39

4.1.3. Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (HAOP) ........................................................ 43

4.1.4. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja ...................................................... 52

4.2. Primjer primjene web servisa u prostornom planiranju ................................................... 54

5. Rasprava ................................................................................................................................... 57

6. Zaključak .................................................................................................................................. 64

7. Literatura .................................................................................................................................. 66

8. Internetski izvori ...................................................................................................................... 70

Popis slika ........................................................................................................................................ VII

Popis tablica .................................................................................................................................... VIII

Životopis ........................................................................................................................................... IX

1

1. Uvod

Informatičko društvo ušlo je u zrelu dob i korištenje digitalnih izvora (prostornih)

podataka postaje nužnost (Rinner, 2001; Campagna i dr., 2014). Konvencija iz Aarhusa

donešena 1998. godine pod okriljem Ujedinjenih naroda, a koja je stupila na snagu 2001.

godine, jedan je od temelja javnog objavljivanja prostornih podataka. Predstavlja

međunarodni zakon o pravu na informacije i sudjelovanje javnosti u donošenju odluka u

području okoliša s ciljem da se ojača uloga javnosti i organizacija koje se bave pitanjima

okoliša kako bi ga se zaštitilo i očuvalo za buduće generacije (Carver, 2003; Bizjak, 2012).

Usvajanjem navedene Konvencije broj javno dostupnih podataka je u stalnom porastu, a

kao sredstvo njihove globalne dostupnosti koristi se internet, odnosno web.

1.1. Predmet istraživanja

Kao što je naporna i skupa proizvodnja prostornih podataka, isto takvo može biti

prikupljanje i pretraživanje postojećih podataka (OGC, 2004). Informacije o prostoru i one

vezane uz prostor temelj su učinkovitog planiranja i gospodarenja prostorom (Østergård i

Witt, 2007). Uspješno planiranje, gospodarenje i odlučivanje o resursima ovise o kvaliteti i

dostupnosti prostornih podataka. Za te se potrebe često koriste prostorni web servisi (u

daljnjem tekstu: web servisi), koji omogućuju lakše, kvalitetnije i učinkovitije rukovanje

prostornom dokumentacijom (Sikora i Vidoš, 2003). Prostorno planiranje, kao

interdiciplinarna djelatnost, jedno je od područja intenzivne primjene web servisa, koji

omogućuju korištenje širokog raspona prostornih podataka, a mogu se pregledavati u GIS

softveru ili izravno na webu nudeći brz, ažuran i fleksibilan uvid u prostorne podatke

istovremeno većem broju korisnika (Cömert i Akinci, 2004). Pri tome se web servisi

koriste od različitih dionika, kao što su npr. vlada i državna uprava, obrazovne ustanove,

industrija, poduzetništvo i slično. Web servisi su nova paradigma gdje različiti sustavi ili

pružatelji usluga nude servise za određene skupine korisnika. Pojedini korisnik svoj posao

može obavljati korištenjem samo jednog ili kombinacijom više takvih servisa putem

interneta ili weba (Cömert i Akinci, 2004). Razvojem i integracijom GIS-a sa srodnim

tehnologijama postaje nužnost razumijevanja i korištenja GIS-a i web servisa od strane

prostornih planera u domeni svog posla (Drummond i French, 2008). Stoga su predmet

istraživanja ovog rada web servisi s naglaskom na Web Map Service (WMS) i Web

Feature Service (WFS) i njihova primjena u prostornom planiranju.

2

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha rada je istaknuti važnost web servisa i njihovu ulogu u prostornom planiranju

te potrebu za poštivanjem standarda i normi u svrhu interoperabilnosti. Postojanjem web

servisa, koji rješavaju veliki dio problema u vezi dostupnosti i upotrebljivosti prostornih

podataka, potencijalno sustav prostornog planiranja može djelovati u realnom vremenu.

Taj oblik prostornog planiranja većinom se u literaturi naziva e-planiranje, online

planiranje i sl. Takvo prostorno planiranje obilježava javnost, transparentnost, sudjelovanje

i uključenost javnosti od početka do kraja pojedinog procesa, čime se izbjegava kasnije

odbijanje prijedloga, te u konačnici štedi vrijeme i novac. Okupljanjem dionika vezanih uz

određenu temu interesa i preuzimanje različitih web servisa nudi se mogućnost gotovo

trenutnih odgovora na zahtjeve pojedinih investitora ili u bilo koje druge svrhe. Stoga su

ciljevi rada utvrditi koji subjekti u Hrvatskoj nude web servise i koji web servisi postoje,

istražiti koje su teme prostornih podataka pokrivene web servisima i može li prostorno

planiranje na temelju njih u realnom vremenu dati odgovore na trenutna pitanja sa širom

uključenošću javnosti.

1.3. Hipoteza istraživanja

Na temelju dosadašnjeg poznavanja problematike i spoznaja o primjeni web servisa

u prostornom planiranju postavljena je hipoteza da u trenutku pisanja ovog rada (lipanj,

2016.) subjekti Nacionalne infrastrukture prostornih podataka (NIPP) u Hrvatskoj ne nude

dovoljan broj niti sve teme prostornih podataka putem web servisa, te da na temelju

preuzimanja postojećih web servisa prostorno planiranje ne može djelovati niti dati

odgovore u realnom vremenu na pojedine zahtjeve.

1.4. Metodologija i struktura rada

U radu su opisana temeljna saznanja o webGIS-u, prostornim web servisima s

naglaskom na WMS i WFS te njihovim prednostima i nedostacima, ukratko je dan pregled

NIPP-a s posebnim naglaskom na Hrvatsku, opisan sustav prostornog planiranja s

posebnim pogledom na jaču uključenost i sudjelovanje javnosti preko interneta. Nadalje,

dan je kratki pregled postojećih web servisa s primjerom mogućeg korištenja na

konkretnom primjeru. Na samome kraju uspoređeno je stanje NIPP-a u Hrvatskoj s

pojedinim zemljama i istaknuti najvažniji zaključci. Pristup temi temelji se na dostupnoj

literaturi i Registru izvora prostornih podataka Nacionalne infrastrukture prostornih

podataka. Vrijedi istaknuti da izvor podataka nije karta, već je to baza podataka. Karta je

3

samo vizualizacija baze podataka. Slično tome, pojmovi web servisi i mrežna usluga u

literaturi se uglavnom koriste kao sinonimi. Budući da se niti pojmovi WMS ni WFS ne

prevode na hrvatski jezik u radu je korišten naziv web servis. Analizirano je stanje NIPP-a

u Hrvatskoj s naglaskom na dostupnost web servisa, a metodom komparacije uspoređeni su

dostupni servisi s pojedinim državama Europe kako bi se vidjele sličnosti i razlike.

Kartografski prikazi izradit će se uporabom alata u GIS softveru (ArcGIS 10.1 i QGIS

2.12.1). Prema iskustvima iz različitih primjera empirijskom metodom tijekom rada

istaknut će se potreba za snažnijom primjenom web servisa. Na konkretnom primjeru će se

metodom zaključivanja pokazati u kojoj mjeri i kako se pomoću web servisa mogu rješiti

najvažniji problemi i u kojim područjima bi se trebala intenzivirati pojava web servisa.

4

2. Pregled dosadašnjih istraživanja i literature

Literatura o primjeni web servisa u prostornom planiranju je vrlo rijetka. Uglavnom

se radi o radovima u kojima se daje pregled infrastrukture prostornih podataka za pojedinu

državu ili regiju te o radovima u kojima je istaknuta uloga web servisa s ciljem šire

dostupnosti prostornih podataka, veće uloge javnosti i njenog sudjelovanja u sustavu

prostornog planiranja. Iako sudjelovanje javnosti u prostornom planiranju ima dugu

povijest radovi o toj temi s naglašenom ulogom web servisa vezani su uz njihovo

pojavljivanje te predmet detaljnijeg proučavanja postaju početkom 2000-ih godina.

Kingston i dr. (2000) te Côté (2005) općenito razmatraju potencijal weba za

osnaživanje sudjelovanja javnosti u donošenju odluka u prostornom planiranju u

Ujedinjenom Kraljevstvu te nastoje objasniti prednosti online sustava prostornog

odlučivanja. Osim toga identificiraju ključne teme razvoja u području webGIS-a i izrađuju

studiju slučaja online sudjelovanja javnosti od početne do završne faze procesa javnog

sudjelovanja i odlučivanja. Carver (2003) u radu daje pregled trenutnog stanja u pogledu

javnog sudjelovanja i korištenja geografskih informacija za poticanje i za olakšavanje šire

uključenosti na donošenje odluka. U radu se najprije daju neke osnovne opće teorije o

sudjelovanju i osnaživanju javnosti unutar demokratskog procesa prije objašnjenja same

uloge GIS-a kao okvira za aktivnije sudjelovanje javnosti. Detaljno su analizirani

čimbenici „za“ i „protiv“ te se daju preporuke za sljedeća istraživanja u tom području.

Cömert i Akinci (2004) u radu opisuju trenutno stanje web servisa i njihovu

implementaciju u kontekstu NIPP-a. U radu se ispituje sam potencijal web servisa za

potrebe NIPP-a i daju primjeri web servisa za NIPP Turske.

Open GIS Consortium - OGC (2004) daje pregled problema politike prostornog

weba, njegov utjecaj na institucije, programe i tehničke probleme koji utječu na njegov

razvoj. Østergård i Witt (2007) govore o prostornom upravljanju kao obliku politike u

kojem je važno demokratsko odlučivanje i sudjelovanje javnosti pri čemu je najvažnija

lokalna politika te dostupnost informacija na više razina, od općinske preko regionalne do

državne razine. Drummond i French (2008) u radu nastoje istaknuti važnost promjena u

geoprostornoj tehnologiji i razviti diskusiju kako planerska profesija može najbolje

odgovoriti na te izazove i mogućnosti. Na temelju pregleda literature i postojećeg znanja o

trendovima u razvoju tehnologije nastoji se objasniti utjecaj trendova na planersku praksu.

U rezultatima rada objašnjavaju se mogućnosti korištenja na webu baziranih sustava i open

source geoprostornih softvera. Na webu bazirani sustavi razmatraju se kao mogućnosti za

5

kreiranje novih geoprostornih aplikacija, koje omogućuju veće sudjelovanje javnosti. S

druge strane, novi open source GIS softveri omogućuju planerima da okupe geoprostorne

aplikacije distribuirane preko weba. Osim toga u radu je istaknuta važnost PPGIS-a (eng.

Public participation geographic information system) i mogućnosti koje nudi u svrhu

povećanja sudjelovanja javnosti u odlučivanju o vlastitoj budućnosti. Meng i Malczewski

(2010) u radu kvantitativno ocjenjuju upotrebljivost web-PPGIS-a i stupanj javnog

sudjelovanja u kontekstu prostornog planiranja.

Li i dr. (2013) u uvodnom dijelu rada na temelju proučavane literature navode

probleme vezane uz prostorne podatke, kao npr. da su resursi podataka raspršeni kroz

vladine agencije, javni i privatni sektor, a dostupni podaci su slabo dokumentirani pa je

teško procijeniti koliko su upotrebljivi za određenu svrhu. Nadalje, proizvođači podataka

koriste lokalne standarde prilikom formata, strukture metapodataka što rezultira

heterogenošću prostornih podataka. Stoga se u radu govori o potrebi web servisa koji bi

riješili te probleme, a prije svega omogućili interoperabilnost. Kaczmarek i dr. (2014)

predstavljaju nove mogućnosti za pristup podacima prostornog planiranja, što rezultira

provedbom INSPIRE (eng. INfrastructure for SPatial InfoRmation in Europe) direktive s

korištenjem novih informacijskih tehnologija. S tom svrhom se u Poljskoj skenirani

planovi namjene objavljuju kao WFS i WMS. Kingston (2014) objašnjava ulogu e-

planiranja i uključenosti dionika u novi sustav lokalnog planiranja u Engleskoj. Alves i

Simões (2015) govore o vezi INSPIRE direktive i prostornog planiranja s konačnim ciljem

uključenosti javnosti prostornim planovima i podacima pri čemu se ističe nužnost

omogućavanja podataka koji će se moći koristiti na jedinstvenom portalu ili drugdje, npr.

webu ili desktopu. Yuhendra (2015) u radu općenito opisuje WMS, kao servis za

posluživanje georeferenciranih rasterskih karata te kako su te karte uopće generirane Map

Serverom korištenjem GIS podataka. U izvješću DSPBR (eng. Department of Spatial

Planning and Building Regulations, 2016) opisuje primjenu web servisa na jedinstvenom

kartografskom portalu za regiju Južna Moravska u Češkoj. Također, navodi se kako je za

svaki od šest dostupnih kartografskih servisa omogućeno WMS povezivanje.

6

3. Teorijski okvir razmatranja

Prostorni podaci su svi podaci povezani s prostornom komponentom. U literaturi i

praksi često se u tom smislu upotrebljavaju različiti pojmovi, kao što su primjerice

prostorni podaci, prostorne informacije, geografski podaci, geografske informacije,

geoinformacije, geoprostorni podaci, geoprostorne informacije i sl. Svi ti pojmovi

međusobno se nadopunjuju (Cetl, 2007). Razmatraju li se tako prostorni podaci u

kontekstu infrastrukture prostornih podataka, oni dodavanjem metapodataka postaju

prostorne informacije (Masser, 1998). Postoje brojni problemi vezani uz raspoloživost,

potpunost, kvalitetu, dostupnost, ažurnost, organizaciju, dijeljenje i upotrebljivost

prostornih podataka. Sukladno tome rastu troškovi (novčani, vremenski) ponovnog

prikupljanja, poboljšanja kvalitete ili sličnih aktivnosti u svrhu pribavljanja odgovarajućih

prostornih podataka za različite potrebe. S obzirom na navedene probleme jedna od

djelatnosti koja je izravno time opterećena je prostorno planiranje. To je jedan od razloga

što sustav prostornog planiranja u Hrvatskoj nije dovoljno učinkovit te u potpunosti ne

ispunjava svoju svrhu, odnosno ne odgovara trenutnim zahtjevima i potrebama modernog

društva. Posebno je to izraženo na primjeru investicija koje su pokretač gospodarskog rasta

i razvoja pojedinog kraja, a koje čekaju i većinom propadaju zbog sporosti i

neučinkovitosti čitavog sustava, a između ostalog i prostornog planiranja. Jedna od mjera

za povećanje učinkovitosti je uspostava NIPP-a na nacionalnoj i Europskog portala

podataka na europskoj razini čija je svrha pristup podacima javnog sektora s posebnim

naglaskom na otvorene podatke i rast njihove dodatne vrijednosti.

3.1. WebGIS

GIS tehnologija je postojala prije interneta i weba, a webGIS, kao kombinacija

weba i geografskih informacijskih sustava, počinje se razvijati od 1993. godine (Fu i Sun,

2010). WebGIS sastoji se najmanje od poslužitelja web servisa (eng. server) i klijenta, tj.

uređaja koji pristupaju serveru, a može se sastojati i od Middlewarea, odnosno softvera

koji povezuje različite aplikacije kojima omogućuje da komuniciraju i razmjenjuju podatke

(slika 1). Server predstavlja web aplikacijski server, a klijent je web preglednik, desktop

aplikacija ili mobilna aplikacija. Server ima URL preko kojeg ga klijent traži na webu,

dijeli resurse, kao bazu podataka ili aplikacije, na koju se može povezati više klijenata i

ima tri uloge: prima strukturirane zahtjeve klijenata, obrađuje ih i šalje rezultate natrag

klijentu. Također i klijent ima tri uloge: predstavlja sučelje za korisnika, traži format

7

podataka i prikazuje podatke dobivene od servera (URL 1). Klijent se pouzda u HTTP

specifikacije i šalje zahtjeve do servera. Server obavlja tražene GIS operacije i šalje

odgovor klijentu preko HTTP-a. Pri tome šalje samo tražene podatke, a ne sve datoteke.

Odgovor može biti u HTML-u ili u drugim formatima kao što su binarna slika, XML ili

JSON (Fu i Sun, 2010; URL1).

Slika 1. Klijent-server shema (URL 1)

WebGIS je idealna platforma za široku distribuciju informacija. Vladine agencije,

obrazovne ustanove ili komercijalni sektori koriste webGIS za dijeljenje prostornih

informacija, a primjeri su INSPIRE i US Geospatial One-Srop (GOS) portal (Fu i Sun,

2010). GIS je u počecima bio fokusiran na desktop verziju i dostupan samo užem krugu

ljudi koji su morali poznavati njegovu tehnologiju. Danas kroz web postaje dostupan širem

krugu ljudi bez potrebnog posebnog znanja i vještina te nije potrebna instalacija softvera,

već se kao aplikacija može koristiti i na mobitelu. Međutim, sam GIS je i dalje složena

tehnologija (Carver, 2003). WebGIS ima potencijal u prostornom planiranju, prostornim

analizama i modeliranju, bežičnim i mobilnim servisima, 3D pristupu podacima i

postavljanju upita (Dragičević, 2004).

3.2. Prostorni web servisi

Mrežna usluga ili servis (eng. service) je metoda komunikacije između dva uređaja

preko mreže (internet) (Mikolić, 2015). Servis je skup operacija kojima se može pristupiti

kroz sučelja aplikacija, gdje korisnici mogu pozvati uslugu za izradu karte ili zatražiti

složeni skup prostornih podataka (slika 2) (Cömert i Akinci, 2004). Web servisi su web

dostupne aplikacije i aplikacijske komponente koje razmjenjuju podatke, dijele zadatke i

8

automatske procese kroz internet, odnosno web (OGC, 2004). U distinkciji pojmova

internet i web vrijedi istaknuti kako internet podržava veliki broj servisa, dok je web samo

jedan od njih.

Slika 2. Dijeljenje i preuzimanje prostornih podataka preko web servisa (Cömert i Akinci, 2004)

Web servisi temelje se na otvorenim standardima, kao što su XML (eng. EXtensible

Markup Language), kako bi se omogućila interoperabilnost. Zakon o NIPP-u (NN, 2013)

pojašnjava da interoperabilnost (međudjelovanje) podrazumijeva mogućnost kombiniranja

skupova prostornih podataka i međudjelovanje usluga bez ponavljajuće manualne

intervencije, tako da je rezultat dosljedan i da je dobivena dodana vrijednost skupa

podataka i usluga. Naime, u korištenju podataka problem se javljao integracijom

prostornih podataka iz različitih geoprocesnih sustava i integracijom prostornih podataka

kroz ne-prostorne informacijske sustave zbog:

a) različite vrste geoprocesnih sustava (vektorski GIS, rasterski GIS, slikovni sustavi,

CAD i sustavi za upravljanje objektima, transportni i navigacijski sustavi)

produciraju vrlo različite tipove podataka,

b) različiti prodavači geoprocesnih sustava koriste unutarnje formate podataka i

produciraju podatke u formatima koji se razlikuju i različitog su vlasništva,

c) različiti proizvođači sustava koriste vlasničke softvere s vlasničkim sučeljem koji

ograničavaju mogućnosti za mrežne komunikacije između sustava,

9

d) različiti proizvođači podataka čak i ako koriste isti sustav od istog dobavljača bez

koordinacije ne imenuju prostorne objekte na isti način,

e) različiti proizvođači podataka, ako omogućuju metapodatke kojima korisnici

valoriziraju proizvedene podatke, bez koordinacije, neće postići da struktura

njihovih metapodataka u standardnoj shemi bude dostupna učinkovitom

automatskom pretraživanju metapodataka (OGC, 2004).

Prva tri navedena problema uzroci su tehničke ne-interoperabilnosti, a posljednja

dva semantičke ne-interoperabilnosti. Web nudi priliku da se prevlada tehnička ne-

interoperabilnost jer je gotovo univerzalna platforma za distribuirano računalstvo s

arhitekturom web servisa koji su dizajnirani za integraciju različitih informacijskih sustava.

Nudi priliku i za prevladavanje semantičke ne-interoperabilnosti jer omogućuje jedinstvene

sadržaje za semantičku obradu strukturiranim tekstom. Omogućavanjem interoperabilnosti

web povećava pristup prostornim podacima i obradi resursa, a time uvelike povećava

vrijednosti tih sredstava (OGC, 2004). Za ravoj web servisa bio je ključan razvoj Jave, koja

je omogućila softver i neovisnu platformu te razvoj XML-a, koji je omogućio softver i

neovisnost podataka (Cömert i Akinci, 2004). Nadalje, OGC je razvio brojne protokole

(WMS, WFS, GML (eng. Geography Markup Language)) za podršku interoperabilnosti

geoprostornih servisa (Drummond i French, 2008). OGC kao viziju navodi razvoj

standarda za geoprostorne web servise. Misijom se zamišlja svijet u kojem će svi profitirati

od geografskih informacija i servisa dostupnih kroz mrežu, aplikacije ili neku drugu

platformu (FGDC, 2010).

Nadalje, web stranica (eng. website) osigurava HTML (eng. HyperText Markup

Language) stranice i korisničke oblike za navigaciju i obavljanje zadataka, npr.

pretraživanje, kupovanje, razne interakcije i sl. Web servis nije web stranica niti preglednik

prostornih podataka, već su to operacije koje se automatski pozivaju kroz program kako bi

se dobila povratna informacija. Uglavnom su javno dostupne i standardizirane za korištenje

od svih programera (FGDC, 2010; Boto, 2012). Web servisi ne smiju narušiti točnost i

upotrebljivost podataka, a kako bi se postigla optimizacija, odnosno da se sitnija mjerila ne

bi opterećivala detaljima svakom sloju podataka je pridjeljen opseg mjerila unutar kojeg će

biti prikazan. Vrijeme ažuriranja, tj. slanja podataka određeno je prema unaprijed

pravilnom vremenskom intervalu ili po zahtjevu (Sikora i Vidoš, 2003).

Postoje tri osnovne komponente u web servis arhitekturi, a to su pružatelj,

posrednik i tražitelj servisa (slika 3). Interakcija između njih uključuje objavljivanje,

10

pronalaženje i pozivanje web servisa. U općem scenariju pružatelj usluga je domaćin web

servisa. On omogućuje opis servisa (usluga) i objavu za posrednički servis. Servis tražitelja

koristi operacije traženja za ponovno dohvaćanje opisa lokalnih usluga ili iz servisa

posrednika i korištenje opisa usluga za povezivanje sa servisima pružatelja i pozivanje web

servisa. Servis posrednika je odgovoran za registraciju servisa i pronalaženje web servisa

(Cömert i Akinci, 2004).

Slika 3. Arhitektura web servisa (Cömert i Akinci, 2004)

Pojedinim strukama trebaju sati ili dani za prikupljanje podataka s mnogih izvora

kako bi obavili pojedini zadatak. Kada web donosi takve informacije u realnom vremenu

proces odluke postaje mnogo brži i jednostavniji (OGC, 2004). To je posebice važno u

djelatnostima u kojima je vrijeme od ključnog značenja, kao što je npr. upravljanje kriznim

situacijama. Međutim, područja primjene prostornih web servisa su dosta široka pa

primjerice uključuju e-poslovanje i e-vladu. Kada se govori o geoprostornim web

servisima, misli se na servise temeljene na webu s naglaskom na geoprostornim podacima

te se takvi servisi najčešće raščlanjuju u tri temeljne skupine:

otkrivanje podataka (eng. data discovery) – omogućuje pretraživanje i otkrivanje

geoprostornih podataka i servisa,

11

vizualizaciju podataka (eng. data visualization) – omogućuje vizualizaciju

trenutnih geoprostornih podataka,

pristup podacima (eng. data Access) – omogućuje pristup trenutnim geoprostornim

podacima (FGDC, 2010).

3.2.1. Web Map Service - WMS

Web Map Service (WMS) je najjednostavniji i najrašireniji oblik dijeljenja

prostornih podataka, odnosno karata u skladu s OGC/ISO standardima i INSPIRE

zahtjevima (Li i dr., 2006; Sample i dr., 2006; Li i dr., 2013). WMS omogućuje dijeljenje i

vizualizaciju prostornih podataka te daje podršku servisima za prostorne odluke. Kao

izvore podataka WMS koristi rasterske (npr. skenirani planovi) i vektorske (npr. podaci

pohranjeni u datotekama, relacijske te objektno orijentirane baze prostornih podataka)

prostorne resurse (Kaczmarek i dr., 2014). Dakle, WMS je standardni protokol za

posluživanje georeferenciranih rasterskih karata kroz internet/web, a koje generira

poslužitelj (Map Server) koristeći GIS podatke (De La Beaujardière, 2002; Di Brita, 2008;

Altartouri i dr., 2013; Yuhendra, 2015). Map Server je open source platforma za objavu

prostornih podataka i interaktivnih kartografskih aplikacija za web gdje je korišten server

prostornih podataka. WMS implementacijska specifikacija sučelja naglašava da Map

Server treba biti sposoban:

prikazati kartu putem web preglednika,

ponuditi odgovore na osnovna pitanja o sadržaju karte, uključujući informacije

o posebnim područjima karata i posebnim temama karata,

ponuditi informaciju o tome koje sučelje Map Server podržava i čemu slojevi

karata mogu poslužiti.

Postupak se sastoji od toga da klijent šalje zahtjev, server generira kartu na temelju

poslanog zahtjeva i vraća gotovu kartu (slika 4) (Mikolić, 2015).

12

Slika 4. Primjer WMS zahtjeva (Mikolić, 2015)

Izvršavanje navedenih aktivnosti podržavaju tri WMS operacije: GetMap, GetFeatureInfo i

GetCapabilities.

Map Request Interface (GetMap) - zahtjev za kartom određenog sadržaja s

definiranim geoprostornim i dimenzionalnim parametrima u upitu (slojevi,

koordinate vrhova okvira...),

Feature Request Interface (GetFeatureInfo) - daje informacije o geometriji i

atributima pojedinih objektnih klasa prikazanih na karti,

GetCapabilities - metapodaci koji daju opis sadržaja WebMap servera i potrebne

parametre o pojedinom WMS-u, operacije i parametre koje podržava i popis

dostupnih slojeva.

Dodatne operacije su DescribeLayer i GetLegendGraphic. DescribeLayer daje

dodatne informacije o sloju, a GetLegendGraphic pruža legendu kartografskog prikaza (Di

Brita, 2008; Mikolić, 2015). Karta koja se dobije kao rezultat vizualna je prezentacija

geopodataka na web klijentu (generirana na Map Serveru), a ne sami geopodaci. Izlazni

formati su PNG, PNG8, JPEG, GIF, TIFF, TIFF8, GeoTIFF, GeoTIFF8, SVG, PDF,

GeoRSS, KML, KMZ i OpenLayers (Mikolić, 2015). WMS daje mogućnosti korisniku da

preklapa razne prikaze s različitih WMS servera i na osnovi njih obavlja potrebne analize.

Generirane karte vizualiziraju se na standardnim web preglednicima (Di Brita, 2008).

Dijeljeni prostorni podaci pomoću WMS-a mogu se vizualizirati koristeći standardne alate

13

(preglednike), jednostavne web ili desktop GIS aplikacije, a WMS nije ograničen s

dijeljenjem slika. Kada je izvor podataka objektno orijentiran moguće je dobiti informaciju

o izloženom objektu. Kvaliteta WMS-a ovisi o formatu i kvaliteti izvornog podatka, a

OGC servis sučelje koristi HTTP metode. Zahvaljujući tome tu je uslugu lagano integrirati

s ostalim alatima i bibliotekama, služeći predstavljanju prostornih podataka (Kaczmarek i

dr., 2014).

Međutim, nedostatak WMS-a je što se ne mogu postavljati upiti za pojedine

geografske objekte niti provoditi analize (Li i dr., 2013). Ta usluga omogućuje da karta

određenog područja u rasterskom obliku, skupom metapodataka sadrži neke informacije o

mogućnostima korištenja, kao i opisne informacije o odabranom objektu. Uporaba tog

izdavačkog formata donijela bi znatan napredak u vezi informiranja građana o planerskoj

situaciji unutar određenog područja koje je u pitanju. WMS je inteligentno rješenje, što

predstavlja kompromis između performansi i sadržaja podataka.

3.2.2. Web Feature Service - WFS

Web Feature Service (WFS) je protokol za dobivanje geoprostornih

obilježja/prostornih podataka. To je standard za posluživanje vektorskih geoprostornih

informacija (Mikolić, 2015). WFS je važan za interoperabilnost u području distribucije

vektorskih kartografskih podataka putem weba. WFS omogućuju korisnicima izbor objekta

koji ih zanima, npr. moguće je filtrirati objekte prema atributnoj vrijednosti. To omogućuje

specifične zahtjeve servisa odražavajući informacije koje se žele istražiti. Odgovor je

primjerice datoteka u GML formatu ili shapefileu, sadržavajući interesne prostorne objekte

s njihovim atributima. GML (eng. Geography Markup Language) je OGC standard za

modeliranje, prijenos i pohranjivanje geoinformacija, utemeljen na XML standardu za

razmjenu informacija na webu. U svome pojednostavnjenom obliku GML je sintaksa za

razmjenu i prijenos geoprostornih podataka na webu. Shapefile je vektorski format za

razmjenu podataka, a objekte opisuje pomoću točaka, linija i poligona. Svaki objekt ima

atribute koji ga opisuju, a obvezne datoteke shapefilea su: .shp (shape format, geometrija),

.shx (shape indeks format, omogućava pretraživanje) i .dbf (atributni format, dBase

format). Dakle, zadatak WFS-a je da specificira operacije nad geoprostornim (vektorskim)

objektnim klasama i omogući klijentu pronalaženje i uzimanje geoprostornih podataka u

izabranom formatu. Osnovne operacije za procesiranje upita i transakcija su:

GetCapabilities - traži opis objektnih klasa (i operacija nad njima),

14

DescribeFeatureType - traži opis strukture objektne klase,

GetFeature - zahtjeva dohvaćanje primjeraka objektne klase,

Transaction - traži skup operacija za mijenjanje primjera objektne klase (Di Brita,

2008).

WFS prikazuje prostorne značajke zajedno s njihovim atributima što omogućava

veću slobodu aplikacija u korištenju podataka. S druge strane WMS parametri obuhvaćaju

parametar vremena, dok ga WFS parametri ne obuhvaćaju (Altartouri i dr., 2013). Ipak,

WFS daje mogućnost dobivanja sveobuhvatnijih i univerzalnijih informacija, a uz to

omogućuje i cijeli niz podataka koje treba preuzeti. Map Server koristi WFS za

transformaciju podataka za posebne aplikacijske sheme, čineći ih dustupnima korisnicima

u određenom formatu (Vretanos, 2005; Kaczmarek i dr., 2014). Korisnik može koristiti

takve vektorske objektne podatke na bilo koji način. Raspon WFS klijenata je širok i

uključuje web aplikacije, kao što su geoportali ili desktop GIS. Takve aplikacije mogu

pročitati i donijeti u letu prikaz GML podataka u obliku karata. Ostale infrastrukture

prostornih podataka, kao infrastrukturni čvorovi, isto mogu biti klijenti WFS-a. Poput

aplikacija mogu transformirati GML od određene aplikacijske sheme u drugu spremajući

preuzete resurse u ostalim formatima prostornih podataka (.shp, .tab, .csv, .json) ili ih

transformirati u relacijskom obliku za pohranjivanje u relacijskim bazama podataka. Prema

INSPIRE direktivi WMS se može koristiti samo kao pregled prostornih podataka, dok se

WFS koristi kao glavni servis za pronalaženje i razmjenu prostornih podataka u online

modu. Svaka država članica EU mora omogućiti preuzimanje servisa u offline modu, tj.

preuzimanje u GML datoteke (Kaczmarek i dr., 2014).

3.2.3. Prednosti prostornih web servisa

Dvije glavne prednosti web servisa su dostupnost i aktualnost (Frančula i Tutić,

2002). Osnovna prednost se odnosi na dostupnost prostornih planova i informacija o

njihovoj implementaciji široj zainteresiranoj javnosti, učinkovitije prostorno planiranje,

suradnju između uključenih dionika i bolji tijek informacija unutar uprave, isporuku boljih

servisa vlasti, građanima i privatnim organizacijama (Alves i Simões, 2015). Web servisi

smanjuju troškove prikupljanja podataka, poboljšavaju pristup podacima i omogućuju u

sklopu NIPP-a njihovo korištenje na području cijele države, ali i šire. Implementacijom

web servisa nudi se mogućnost novih projekata i zapošljavanja, a neki od projekata su

oporezivanje nekretnina, e-uprava i e-poslovanje. Ideja je da se korisnicima omogući

15

traženje podataka na temelju metapodataka i omogući prijenos informacija u podatkovni

format (Cömert i Akinci, 2004).

Nadalje, raste učinkovitost usluga (skraćuje se prosječno vrijeme i pojednostavljuju

administrativne procedure za traženje podataka), povećava se transparentnost i dostupnost

informacija za građane te raste kvaliteta informacija/prostornih podataka, povećava se broj

dostupnih informacija donositeljima odluka, jača vertikalna i horizontalna komunikacija te

se povećava prezentacija planerskih problema i ideja, smanjuju se troškovi i dupliciranje

podataka u proizvodnji podataka i administrativnom procesu, smanjuju se napori razvoja

podataka koristeći standardne podatke, vodiče i alate, omogućen je brži i jednostavniji

razvoj aplikacija koristeći postojeće podatke, raste interes za investicije zbog dodatnih

pojašnjenja i razumijevanja poslovnih mogućnosti (Alves i Simões, 2015). Opipljive

koristi vidljive su kroz dostupnost sustava bilogdje, bilokad i teoretski za bilo koje

razdoblje. Kroz primjenu web servisa i izradu raznih aplikacija postaju troškovno

učinkoviti, a javnost može mišljenja izraziti slobodno i bez straha. Isto tako, kroz razvoj

servisa može se prikazati hijerarhija informacija o problemu odlučivanja, može se povećati

kompleksnost ovisno o građanskom interesu, informacije se mogu obrađivati i osigurati

brže djelovanje (Kingston i dr., 2000; Kingston, 2014).

3.2.4. Nedostaci prostornih web servisa

S druge strane postoje web servisi koji nisu redovito održavani pa korisnici gube

povjerenje u njih. U praksi postoje ograničenja u dostupnosti: jezik, geopodaci uz naplatu,

dostupnost svima, dostupnost interneta i brzina prijenosa podataka. Podaci dostupni bez

naplate nisu uvijek najkvalitetniji (Frančula i Tutić, 2002). Uvijek se postavlja pitanje

koliko je neki podatak vjerodostojan, odnosno tko jamči za njegovu kvalitetu. Uz

korištenje prostornih podataka bitna je i njihova ispravna interpretacija, posebno kada se

specijalistički i usko stručni podaci na neadekvatan način percipiraju i interpretiraju u

laičkoj pa čak i stručnoj javnosti. Stoga je potreban stručni tumač, tj. prostorni planer koji

korištenjem i preklapanjem podataka na ispravan način provodi interpretaciju i analizu

podataka krugu ljudi koji donosi zaključke i odluke. Također, istaktnuti su problemi vezani

uz:

performanse – performanse servera (brzina servera, multifunkcionalnost, broj

čvorova u mreži), performanse klijenta (snaga lokalnog računala), performanse

16

mreže (povećanje brzine internetskog povezivanja, prijenos podataka klijentu na

inteligentan način),

pristup podacima – odlučiti o preuzimanju podataka,

sigurnost – jesu li podaci zaštićeni od strane svojih autora,

interoperabilnost – tehnički problemi (koji standardi i norme su potrebni za

povezivanje računalnih sustava i servisa), semantički problemi (metapodaci,

vokabular za specifična područja, interpretacija podataka na odgovarajući način, tj.

značenje podataka), institucijski problemi (ugovori, vještine, reorganizacija, što je

potrebno za učinkovito koordiniranje u proizvodnji i korištenju prostornih

podataka, odnosno suradnja između različitih upravnih jedinica),

ažuriranje – koliko je teško ažurirati podatke, jesu li podaci samo statični, kolika se

podrška može dobiti od IT sektora (URL 1).

3.3. Nacionalna infrastruktura prostornih podataka (NIPP)

Infrastrukture prostornih podataka koriste web servise za pristup i objavu podataka,

servisa i metapodataka te moraju biti interoperabilne s ostalim infrastrukturama prostornih

podataka diljem svijeta. Posebno se potreba za web servisima javlja već dugi niz godina u

području s upravljanjem prostornim podacima. Web servisi nude veliki potencijal svugdje

gdje postoji potreba za suradnjom i interoperabilnosti (Cömert i Akinci, 2004). Budući da

su različite kompanije s vremenom razvijale aplikacije za određena specijalizirana

područja javila se potreba za interoperabilnim aplikacijama. Tražili su se servisi koji će

omogućiti korištenje visoko kvalitetnih usluga na brz i jednostavan način.

Svrha NIPP-a u početku je bila omogućavanje interoperabilnosti prostornih

podataka za područje države, ali u novije vrijeme se svrha proširuje na veća područja, npr.

na razini EU. NIPP povezuje sve subjekte koji proizvode, prikupljaju ili koriste prostorne

podatke kroz internet/web. NIPP je posebno dobro razvijen u visokorazvijenim državama,

dok u ostalim državama postoji nužnost za njihovo poboljšanje, a primjena web servisa

nudi poboljšanja u implementaciji NIPP-a (Cömert i Akinci, 2004). NIPP je izvorno

zamišljen u SAD-u za dijeljenje podataka kako bi se smanjili troškovi prikupljanja

podataka, poboljšao pristup prostornim podacima i koristili podaci kroz umrežene sustave

u cijeloj državi. Program s NIPP inicijativom u SAD-u službeno je započeo 1994. godine,

iako su i ranije postojali određeni radovi o njegovoj primjeni (Cömert i Akinci, 2004).

Kanadski NIPP (Canadian Geospatial Data Infrastructure – CGDI) i OGC su početkom

2000-ih godina svoj rad usmjerili prema web servisima. Iako je CGDI jedan od začetnika

17

primjene web servisa do 2004. godine nije imao niti jednu implementaciju web servisa u

svoj NIPP (Cömert i Akinci, 2004). Zanimljivo, da je i prvi operacijski GIS razvijen u

Kanadi 1962. godine za Kanadski federalni odjel šumarstva i ruralnog razvoja, a zvao se

CGIS (Canada Geoographic information system) (Fu i Sun, 2010; Tao, 2013).

Prva infrastruktura prostornih podataka u Europi stvorena 1990. godine, a ujedno i

prva dostupna na internetu od 1995. godine razvijena je u Portugalu (National System for

Geographic Information - SNIG) (Alves i Simões, 2015). Kako bi se uskladile politike

vezane uz prostorne podatke i okoliš na razini Europske unije 2007. godine stupila je na

snagu INSPIRE direktiva, koja tvori okvir za NIPP unutar država članica Europske unije.

INSPIRE je inicijativa Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije za stvaranje

relevantnih, usklađenih i kvalitetnih geografskih podataka s ciljem oblikovanja,

implementacije, praćenja i evaluacije politike Europske unije, počevši s okolišnim

podacima sa sljedećim principima:

podaci se trebaju prikupljati, pohranjivati, biti raspoloživi i održavati na razini gdje

je to najviše učinkovito,

omogućiti kombiniranje prostornih informacija s različitih izvora širom Europe i

dijeliti ih između mnogih korisnika i aplikacija,

omogućiti da se podaci prikupljeni na jednoj razini javne vlasti mogu dijeliti

između svih ostalih razina javne vlasti (detaljni za detaljna istraživanja, opći za

stratešku svrhu),

omogućiti raspoloživost prostornih podataka pod uvjetima koji bezrazložno ne

ograničavaju njihovu širu uporabu,

omogućiti lako otkrivanje raspoloživih prostornih podataka, ocjenu njihove

prikladnosti za ostvarenje cilja i saznati uvjete koji se primjenjuju za njihovu

uporabu,

geografski podaci se trebaju lako razumijeti i interpretirati jer se mogu vizualizirati

u odgovarajućem kontekstu (EP, 2007).

INSPIRE direktiva treba se primjenjivati na prostorne podatke koje posjeduju tijela

javne vlasti ili u ime tijela javne vlasti i na prostorne podatke koje koriste javna tijela vlasti

u izvršavanju svojih javnih zadaća. Prilikom izvođenja javnih zadaća tijela javne vlasti

trebaju imati neometan pristup relevantnim skupovima i uslugama prostornih podataka

18

(EP, 2007). INSPIRE direktiva promovira infrastrukturu za prostorne podatke u Europi pri

čemu se kao glavne prednosti naglašavaju:

harmonizacija – veća kvaliteta i kvantiteta dijeljenih podataka s naglašenom

važnošću objave metapodataka i web servisa,

interoperabilnost – povećanje vidljivosti proizvođača podataka, bolje izvršavanje

zakonskih obveza,

širenje geografskih informacija – omogućena učinkovitost u proizvodnji podataka,

prikupljanju i verifikaciji podataka (Alves i Simões, 2015).

Glavna pretpostavka za izgradnju infrastrukture prostornih podataka je omogućiti

javni pristup prostornim podacima. Prema INSPIRE direktivi elementi infrastrukture

prostornih podataka su:

metapodaci,

skupovi prostornih podataka,

servisi prostornih podataka,

web servisi i tehnologije,

sporazumi o međusobnom pristupu podacima i korištenju,

mehanizmi, procesi i procedure za kontrolu i nadzor (Kaczmarek i dr., 2014).

3.3.1. Nacionalna infrastruktura prostornih podataka u Hrvatskoj

Prema Zakonu o NIPP-u (NN, 2013) subjekti NIPP-a su tijela javne vlasti koja u

nadležnosti, odnosno u svom djelokrugu, imaju uspostavu ili održavanje prostornih

podataka. Teme prostornih podataka na koje se odnosi ta nadležnost u Hrvatskoj su:

Skupina I.:

1. Koordinatni referentni sustavi

2. Sustavi geografskih mreža

3. Geografska imena

4. Upravne jedinice

5. Adrese

6. Katastarske čestice

7. Prometne mreže

19

8. Hidrografija

9. Zaštićena područja

10. Podaci o minski sumnjivim područjima

Skupina II.:

1. Visine

2. Pokrov zemljišta

3. Ortofotosnimke

4. Geologija

Skupina III.:

1. Prostorne jedinice za statistiku

2. Zgrade

3. Tlo

4. Korištenje zemljišta

5. Ljudsko zdravlje i sigurnost

6. Komunalne i javne usluge

7. Sustavi za nadzor okoliša

8. Proizvodna i industrijska postrojenja

9. Sustavi za poljoprivredu i akvakulturu

10. Rasprostranjenost stanovništva – demografija

11. Područja upravljanja/zaštićena područja/uređena područja i jedinice za izvješćivanje

12. Područja prirodnih opasnosti

13. Atmosferski uvjeti

14. Meteorološko-geografska obilježja

15. Oceanografsko-geografska obilježja

16. Morske regije

17. Biogeografske regije

18. Staništa i biotopi

19. Rasprostranjenost vrsta

20. Izvori energije

21. Izvori minerala.

20

Subjekti NIPP-a obvezni su pripremiti podatke i metapodatke, skrbiti o njihovom

ažuriranju, osigurati veze između različitih izvora prostornih podataka koji se odnose na

istu lokaciju, pripremiti informacijsko-komunikacijske sustave prostornih podataka i

ispunjavati sve ostale obveze koje proizlaze iz Zakona o NIPP-u (NN, 2013). Dakle, jedna

od obveza subjekata je da osiguraju prostorne web servise. Isti zakon se odnosi i na izvore

prostornih podataka koji se odnose na teritorij Hrvatske, da su u elektroničkom obliku i

nadležnosti subjekata NIPP-a, da se odnose na jednu ili više tema prostornih podataka te da

se ne odnose na klasificirane podatke. Registar izvora prostornih podataka vodi nacionalna

kontaktna točka, odnosno u Hrvatskoj je to Državna geodetska uprava, a navedeni Registar

sadrži:

a) naziv i opis izvora prostornih podataka,

b) jedinstvenu oznaku izvora,

c) podatke o instituciji odgovornoj za izvor prostornih podataka,

d) geografski obuhvat izvora prostornih podataka,

e) ograničenja pristupa i korištenja prostornih podataka.

Razvoj infrastrukture prostornih podataka utječe na prostorno planiranje na dva

načina. Prvo, daje prostornim i urbanim planerima novi izvor ažuriranih, strukturiranih i

verificiranih prostornih podataka koji znatno olakšavaju njihov rad. To se prije svega

odnosi na referentne podatke, npr. administrativne jedinice, objekte, čestice, hidrografiju,

promet i sl. Drugo, donosi novu kvalitetu za objavljivanje rezultata prostornog planiranja,

uključujući planove namjene, dajući zainteresiranim institucijama i građanima bogate

izvore informacija o budućem razvoju zemlje (Kaczmarek i dr., 2014).

3.4. Sustav prostornog planiranja

S ciljem usklađivanja podataka prostornog planiranja prema INSPIRE direktivi

provodio se projekt Plan4all. Projekt se temeljio na primjerima dobre prakse različitih

regija i općina u EU obuhvaćajući sedam tema prostornih podataka uključenih u Aneks II i

III INSPIRE direktive: pokrov zemljišta, korištenje zemljišta, komunalne i javne usluge,

proizvodna i industrijska postrojenja, sustavi za poljoprivredu i akvakulturu, područja

upravljanja/zaštićena područja/uređena područja i jedinice za izvješćivanje te područja

prirodnih opasnosti (Kaczmarek i dr., 2014). Poveznice INSPIRE direktive i prostornog

planiranja su: teme podataka, opći pristup zaštiti okoliša, pozornost prema legalnom i

21

institucijskom okviru, europske inicijative i projekti (ESPON, EEA). Time INSPIRE

naglašava želju za jedinstvenom Europom unatoč postojanju više nacionalnih planova koji

će se temeljiti na istim standardima, a jedna od najvažnijih odrednica je mogućnost

praćenja izgrađenog okoliša (Alves i Simões, 2015).

Prostorno planiranje nije samo korisnik, već je i davatelj podataka. U kontekstu

zadataka koji se odnose na prostorno planiranje INSPIRE direktiva definira standardizaciju

informacija koje se tiču postojećeg i budućeg načina korištenja zemljišta stvarajući model

podataka prema temi III.4 (korištenje zemljišta), kreiranje metapodataka za prostorno

plansku dokumentaciju, osiguravanje tehničke, organizacijske i semantičke

interoperabilnosti u pogledu podataka ili servisa povezanih s prostornim razvojem

(Kaczmarek i dr., 2014). Prostorno planiranje mora biti sveobuhvatno te bi prostorno

planiranje i ulaganje u infrastrukturu, odnosno regionalni razvoj trebalo biti usko povezano

(Østergård i Witt, 2007). Prostorno i urbano planiranje postaju sve složeniji zbog sve veće

urbanizacije, nejednolikog razvoja i sve veće količine podataka (Li i dr., 2013). Proces

planiranja integrira probleme države o okolišu, korištenju zemljišta, ekonomskim i

demografskim uvjetima prostornog razvoja. To je višeetapni i višerazinski proces

obuhvaćajući procese upravljanjem razvoja na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Glavna uloga prostornog razvojnog plana (plana namjene) je odrediti buduće korištenje

zemljišta promatranog područja, principe prostornog razvoja i lokacije javnih investicija.

Planom namjene određuje se niz dodatnih elemenata, uključujući propise za prometni

sustav, tehničku infrastrukturu i pitanja okoliša (Kaczmarek i dr., 2014).

Proces političkog donošenja odluka sa sudjelovanjem javnosti i uravnotežavanjem

(balansiranjem) različitih interesa važan je dio demokracije (Østergård i Witt, 2007;

Bizjak, 2012). To postavlja visoke zahtjeve o kvaliteti i profesionalnom izvršavanju

planskih dokumenata i procesa. Prostorno planiranje je oblik politike, gdje je ključna

lokalna politika, a dobro planiranje zahtjeva odgovarajuće propise i zakonske instrumente

(Østergård i Witt, 2007). Razvojem modernog prostornog upravljanja urbano i regionalno

planiranje postaju složeni proces koji uključuje različite sudionike, aktivnosti, resurse,

ciljeve i rezultate kojima je često teško upravljati na logičan, transparentan i odgovoran

način. Planer se javlja kao upravitelj čitavog procesa, čija je uloga koordinirati

interakcijom dionika u složenim aktivnostima (Campagna i dr., 2014). Planiranje razvoja i

dugoročnog rada zasniva se na podacima prikupljenima tijekom niza godina, dok se

operativno upravljanje zasniva na podacima prikupljenima u realnom vremenu (Sikora i

Vidoš, 2003). Smatra se da planeri obično koriste tri fundamentalne konceptualne

22

perspektive: analizu, dizajn i proces. Analiza uključuje promatranje, prikupljanje podataka

i obradu podataka. Dizajn uključuje kreativnost, izum novih oblika i stvaranje novih ideja.

Proces se fokusira na procedurama korištenima kako bi se postigli određeni ciljevi. Prema

ta tri modela može se sagledati što planeri žele od GIS-a. Tradicionalno GIS je najveći

doprinos u planiranju imao u području analitičkog mišljenja što je drastično olakšalo

prikupljanje i rukovanje ogromnim količinama prostornih podataka. Danas je gotovo

nezamislivo razviti bilo koju vrstu plana bez korištenja GIS-a (Drummond i French, 2008).

Od 1960-ih godina razvojem računalne tehnologije prostorni planeri, geografi i

regionalni stručnjaci iz raznih dijelova svijeta razvili su brojne modele za simulaciju

razvoja metropolitanskih područja. Te modele je bilo teško izgraditi i prilagoditi za šira

područja pa se konačno rješenje pronašlo razvojem GIS tehnologije. Razvoj modernog

GIS-a započeo je ranih 1970-ih godina revolucijom u području ekologije i okoliša te

analizama pogodnosti zemljišta kao jednoj od primarnih aplikacija. Planeri su se zalagali

za razvoj sustava za podršku planiranju koji će integrirati GIS, urbane i okolišne modele te

vizualizaciju. Tijekom 1990-ih godina prostorni planeri GIS su više koristili za upravljanje,

nego u planiranju pa su se nastojali razviti sustavi za podršku planiranju koji bi proširili

potrebe planera za predviđanje i testiranje različitih scenarija. Predložili su se sustavi

temeljeni na GIS-u, ali s uključenim alatima za podršku ekonomskim, demografskim

predviđanjima, predviđanjima vezanima uz korištenje zemljišta, modeliranju okoliša i

planiranju prometnog sustava. Od 1990-ih GIS se razvija ekspanzijom poslovnog tržišta i

dostupan je na osobnim računalima, a kasnije je preseljen na arhitekturu klijent/server

(Drummond i French, 2008). Od početka 2000-ih godina sve veću ulogu ima sudjelovanje i

odlučivanje javnosti u sustavu online prostornog planiranja (Kingston i dr., 2000; Hopkins

i dr., 2004; Sieber, 2006; Kingston, 2007). Virtual Slaithwaite sustav je jedan od najranijih

online PPGIS-a dostupan široj javnosti od 1998. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu

(Kingston i dr., 2000). Oko 2008. godine započeo je snažniji razvoj PPGIS-a čime je došlo

do jače demokratizacije informacija pri kojoj se nude GIS podaci i analize širokom broju

ljudi (Drummond i French, 2008; Simão i dr., 2009; Nuojua, 2011; Malczewski i dr., 2013,

Butt i Li, 2014; Poorazizi i dr., 2015; Butt i dr., 2016).

Smatra se da će se prostorni, ali i drugi planeri u budućnosti još više usmjeriti na

PPGIS s web servisima. Time se nastoji razviti dvosmjerna komunikacija građani-planeri,

pri čemu građani mogu komentirati, iznositi alternativna mišljenja, prijedloge te u

konačnici odlučivati o vlastitoj budućnosti. Na sofisticiranijoj razini korisnici mogu izraditi

vlastite karte i planove te ih poslati na server za razmatranje i diskusiju. Takvi sustavi

23

znatno povećavaju sudjelovanje javnosti u odlučivanju i poboljšanju kvalitete dijaloga

tijekom procesa planiranja (Peng, 2001; Drummond i French, 2008).

3.4.1. Sudjelovanje javnosti u prostornom planiranju

Sudjelovanje javnosti je oblik javne suradnje ili sudjelovanja u prostorno-planskim

procesima koji omogućuju pojedincima ili skupinama da izraze mišljenja, daju inicijative i

aktivno sudjeluju u takvim postupcima (Bizjak, 2012). Carver (2003) ističe nedostatke

javnih rasprava, gdje dominiraju glasni pojedinci čiji stavovi i gledišta ne moraju nužno

predstavljati šire mišljenje lokalnog stanovništva. Javne rasprave često se održavaju s

ograničenim brojem sudionika, kojima je pristup relevantnim informacijama ograničen, što

znači da su potpuno obaviješteni odlučitelji/planeri u prednosti nad nepotpuno

informiranom javnosti. Iz takvog pristupa proizašle su nove metode uključivanja

sudjelovanja javnosti kako bi se izbjegli spomenuti nedostaci (Kingston i dr., 2000; Carver,

2003; Krek, 2005). Primjer na geografiji temeljenog javnog sudjelovanja je ''Planning For

Real'' (PFR), razvijen od Neighbourhood Initiatives Foundation (NIF) kao sredstvo za

uključivanje lokalnog stanovništva o problemima planiranja lokalnog okoliša i donošenja

odluka. NIF-u je glavni cilj povećenja sudjelovanja lokalnog stanovništva u donošenju

odluka koje utječu na njihov kvart i kvalitetu života. Tehnika je razvijena 1970-ih godina i

temeljena je na interakciji s kartama i fizičkim modelima područja od interesa. NIF je

nastavio razvijati i prilagođavati primarni alat za potrebe lokalnih i strateških konzultacija

kao bitan proces u programu razvoja zajednice. PFR je usvojen kao metoda za poboljšanje

sudjelovanja u zemljama u razvoju. Primjerice Integrated Approaches to Participatory

Development (IAPAD) je razvio sličan alat za integriranje pogleda lokalnog stanovništva o

projektima zaštite i razvoja. Za razliku od tradicionalnih metoda ili ne digitalnih metoda,

novi oblici sudjelovanja javnosti uključuju informatičku tehnologiju (Kingston i dr., 2000;

Carver, 2003).

Online sudjelovanje javnosti daje nekoliko prednosti, kao što je da npr. geografska

lokacija nije prepreka već je dostupna svima bez obzira na lokaciju i vrijeme. Javnost se

više uključuje u aktivnosti nego na javnim skupovima pred anonimnim ljudima. Nadalje,

lokalni ljudi znaju više informacija od udaljenih planera i imaju uvid u prostor koji se ne

nalazi u bazi prostornih podataka te se lokalno znanje može uključiti u GIS bazu podataka.

Istovremeno se razvija komunikacija između dionika i donositelja odluke čime se

poboljšava njihov odnos. Usprkos određenima prednostima, valja istaknuti i slabosti

24

takvog sustava na koje je ponekad teško odgovoriti jer jednostavan pristup i jednakost

pristupa relevantnim informacijama često je utopija, kao i da sve strane budu jednake u

odlučivanju i debatama. Bitno je uspostaviti povjerenje između uključenih dionika jer zašto

bi se netko uključio u projekt ako misli da će se njegovo mišljenje zanemariti ili čak

iskriviti te zloupotrijebiti. Ostale slabosti sustava su mogućnost hakiranja, kao i da je

ponekad teško razlikovati dobronamjerne odgovore od izmišljenih te nezainteresiranost

javnosti (Carver, 2003).

Uglavnom se PPGIS bazira na šest temeljnih načela uključenosti zajednice:

društvena uključenost koja je na razini planiranja – dogovori trebaju biti izgrađeni

na jasnom razumijevanju potreba zajednice i ispunjenju cilja,

front loading of involvement – omogućiti rano sudjelovanje zajednice i dati osjećaj

da se može utjecati na odluke lokalne politike,

koristiti metode uključivanja koje su relevantne za promatranu zajednicu,

jasno izražena mogućnost kontinuiranog sudjelovanja kao dijela cjelovitog

programa, a ne jednokratne uključenosti,

transparentnost i pristupačnost,

planiranje uključenosti zajednice – sudjelovanje zajednice bi trebalo planirati u

procesu pripreme i revizije lokalnih razvojnih dokumenata. Predloženo je da bi se

priprema lokalnog plana sastojala od dva koraka, prvi u kojem bi se uključile opće

želje i zathjevi građana za budući plan i drugo kao uključivanje konzultacija o

nacrtu plana (Kingston, 2014).

Pojam e-planiranje se ne razlikuje od e-vlada, osim što se fokusira isključivo u

domeni planiranja i na inicijativama za pomoć lokalnim vlastima omogućujući usluge

planiranja online i čineći ga dostupnim preko interneta. Pojam e-planiranje može

obuhvatiti širok raspon funkcija, a jedna od njih je korištenje e-planiranja u unaprijeđenju

sudjelovanja u lokalnom planiranju, kao što je PPGIS (Kingston, 2014). Za potrebe online

planiranja razvijen je niz standarda, specifikacija, shema, sustava i softvera. Jedna od

najvažnijih aktivnosti je usmjerena na nužnost postojanja portala za planiranje korištenja

zemljišta s ciljem poboljšane pristupačnosti omogućujući građanima širi i lakši pristup u

razvoju planerskog sustava. Na primjeru europskih zemalja to zasad uključuje baze

podataka za praćenje korespodencije, registracije primjedbi, izgrađen okvir izvješća i

25

programiranje javnih upita za predloženi plan. Forumska rasprava se može voditi uz

pojedinu lokaciju ili politiku. Ostali građani mogu pretraživati kartu s diskusijama

temeljenih na određenim temama, ključnim riječima ili odabrati lokaciju na karti za prikaz

prethodnih komentara građana ili sami mogu komentirati (Rinner, 2001; Kingston, 2014).

PPGIS nudi razvoj diskusije o pojedinim prijedlozima planerske politike. Također,

rasprave mogu pokrenuti prostorni planeri o pojedinim pitanjima. Potreban je i prostor za

informacije koji će omogućiti pristup fotografijama, tekstu i drugome te link za građane

koji će omogućiti unos vlastitog teksta ili grafike. Prepoznato je da informacijski sustavi

mogu promovirati i podržati sudjelovanje građana, osobito u javnom planiranju.

Zagovornici tehnologije sugeriraju koncept slobode, osnaživanja sudjelovanja javnosti,

mogućnosti komunikacije i demokracije dok protivnici sugeriraju kontrolu i elitizam.

Pitanja koja treba raspraviti su treba li biti prisutan neovisni moderator za diskusije, koji

prostorni slojevi bi trebali biti ili ne biti uključeni. Nadalje, treba li razviti sustav koji će

omogućiti razne mogućnosti anketiranja i upitnike za građane te od njih pridobiti povratne

informacije o planovima i programima te odlučiti bi li i sami građani trebali unositi vlastite

prostorne podatke ili samo komentare i ideje (Kingston, 2014).

26

4. Analiza dostupnosti prostornih web servisa u Hrvatskoj

Analiza dostupnosti prostornih web servisa u Hrvatskoj provedena je krajem

svibnja 2016. godine. Prošlo je desetak godina od početka uspostave NIPP-a u Hrvatskoj i

tri godine od donošenja Zakona o NIPP-u. Na Geoportalu NIPP-a dostupni su podaci 35

subjekata NIPP-a (180 metapodataka i 51 web servis). Prema Registru subjekata NIPP-a

trenutno postoji 38 subjekata koji daju ukupno 199 izvora podataka (tablica 1). Od sedam

ministarstava koji su subjekti NIPP-a u kontekstu web servisa vrijedi istaknuti samo

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, koje jedino nudi web servise. Isto tako, od

jedinica lokalne samouprave, odnosno gradova, koji su subjekti NIPP-a s web servisima

ističe se samo Grad Zagreb. Od ukupno 199 izvora podataka 46 izvora podataka, odnosno

23,1 %, dostupno je kao web servisi. Više su zastupljeni WMS koji čine 36 izvora

podataka, tj. 18,1 %, a putem WFS-a je dostupno 10 izvora podataka, tj. 5 % od ukupnog

izvora podataka. Od subjekata NIPP-a najviše izvora podataka daje Hrvatska agencija za

okoliš i prirodu (30), a slijede Državna geodetska uprava (22), Hrvatske vode (22) i

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja (21). Ti subjekti daju skoro polovicu (47,8

%) od ukupnog izvora podataka. Od ukupnog broja subjekata čak polovica (52,6 %) daje

samo jedan izvor podataka. Ako se tome pribroje još četiri subjekta koji daju dva izvora

podataka zapaža se da čak 24 subjekta od ukupno 38, odnosno 63,2 % daje tek jedan ili

dva izvora podataka.

Tablica 1. Naziv subjekta, broj izvora i format prostornih podataka (DGU, 2016)

Naziv subjekta NIPP-a

Broj izvora

prostornih

podataka

Format

prostornih

podataka -

WMS

Format

prostornih

podataka -

WFS

Udio od

ukupnog

izvora

prostornih

podataka (%)

Hrvatska agencija za

okoliš i prirodu 30 8 8 15,08

Državna geodetska

uprava 22 4 2 11,06

Hrvatske vode 22 11,06

Ministarstvo

graditeljstva i prostornog

uređenja

21 20 10,55

Hrvatski geološki institut 13 6,53

27

Državna uprava za

zaštitu i spašavanje 10 5,03

Grad Zagreb 10 4 5,03

Državni zavod za

statistiku 9 4,52

Agencija za plaćanje u

poljoprivredi, ribarstvu i

ruralnom razvoju

8 4,02

Državni

hidrometeorološki zavod 7 3,52

Hrvatski hidrografski

institut 7 3,52

Grad Split 4 2,01

Ministarstvo obrane RH 4 2,01

Ministarstvo pomorstva,

prometa i infrastrukture 4 2,01

Grad Knin 2 1,01

Grad Rijeka 2 1,01

Grad Umag 2 1,01

Hrvatska kontrola zračne

plovidbe 2 1,01

Agencija za

poljoprivredno zemljište 1 0,50

Grad Koprivnica 1 0,50

Grad Novska 1 0,50

HEP 1 0,50

Hrvatska pošta 1 0,50

Hrvatska regulatorna

agencija za mrežne

djelatnosti (HAKOM)

1 0,50

28

HŽ infrastruktura 1 0,50

Hrvatske Autoceste 1 0,50

Hrvatske ceste 1 0,50

Hrvatske šume 1 0,50

Hrvatski centar za

razminiranje 1 0,50

Hrvatski operator

prijenosnog sustava 1 0,50

Jadranski naftovod 1 0,50

Ministarstvo

gospodarstva 1 0,50

Ministarstvo kulture 1 0,50

Ministarstvo

poljoprivrede - Uprava

ribarstva

1 0,50

Ministarstvo zdravlja 1 0,50

Plinacro 1 0,50

Podzemno skladište

plina d.o.o. Zagreb 1 0,50

Vodovod Novska 1 0,50

UKUPNO 199 36 10 100,00

Od ukupnog broja subjekata tek četiri subjekta (10,5 %) nudi i web servise (tablica

2). To su Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, Državna geodetska uprava, Ministarstvo

graditeljstva i prostornog uređenja te Grad Zagreb. Pri tome skoro polovicu (43,5 %) web

servisa čine prostorni planovi državne i županijske razine za koje je zaduženo Ministarstvo

graditeljstva i prostornog uređenja. Slijedi Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (34,8 %),

Državna geodetska uprava (13 %) i Grad Zagreb (8,7 %). Od ukupnog broja (46) dostupnih

web servisa čak 36, tj. 73,8 % čini WMS. Od izvora podataka dostupnih preko WMS-a

29

više od polovice čine prostorni planovi Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja

(55,6 %). Iako Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja gotovo sve (95,2 %) svoje

izvore podataka dijeli putem web servisa, oni se odnose samo na prostorne planove (19

planova županijske i jedan državne razine) dostupne samo putem WMS-a. Web servisi

Hrvatske agencije za okoliš i prirodu vezani su uz područja zaštite okoliša i prirode, dok

Grad Zagreb iz područja okoliša i prirode nudi katastar zelenila, kao podlogu DOF iz 2012.

godine, a u vezi reljefa DMR i DMP iz 2012. godine. Državna geodetska uprava putem

WMS-a daje tri podloge (DOF5, HOK i TK25) i jedan registar geografskih imena. Prema

datumu uključivanja izvora u NIPP vidljivo je da je prva skupina web servisa uključena u

NIPP sredinom 2013., dok je za uključivanje sljedećih web servisa trebalo skoro tri godina

čime se razvoj web servisa u Hrvatskoj odvija relativno sporo.

Tablica 2. Format izvora prostornih podataka i datum uključivanja izvora u NIPP (DGU, 2016)

Naziv izvora prostornih

podataka

Naziv subjekta NIPP-a

Format

podataka

Datum

uključivanja

izvora u NIPP

Digitalni ortofoto u

mjerilu 1:5000 (DOF5)

Državna geodetska

uprava WMS 18. 5. 2013.

Hrvatska osnovna karta u

mjerilu 1:5000 (HOK)

Državna geodetska

uprava WMS 18. 5. 2013.

Topografska karta u

mjerilu 1:25 000 (TK25)

Državna geodetska

uprava WMS 18. 5. 2013.

Registar geografskih

imena

Državna geodetska

uprava

WMS/WFS 18. 5. 2013.

Registar geografskih

imena - INSPIRE

Državna geodetska

uprava

WFS 18. 5. 2013.

Digitalna ortofoto podloga

– 2012. g.

Grad Zagreb – Gradski

ured za strategijsko

planiranje i razvoj Grada

WMS 18. 5. 2013.

30

Digitalni model reljefa




WMS 18. 5. 2013.

Digitalni model površine




WMS 18. 5. 2013.

Katastar zelenila




WMS

18. 5. 2013.

Pokrov i namjena

korištenja zemljišta

(CORINE Land Cover)


okoliš i prirodu WMS/WFS 18. 5. 2013.

Registar postrojenja u

kojima su prisutne opasne

tvari



Očevidnik prijavljenih

velikih nesreća



Eksploatacijska i istražna

polja mineralnih sirovina

u Republici Hrvatskoj



Kakvoća mora za kupanje

u Republici Hrvatskoj



Zaštićena područja

Republike Hrvatske



Karta staništa Republike

Hrvatske



Ekološka mreža

NATURA 2000

Republike Hrvatske



Prostorni planovi državne

razine

Ministarstvo graditeljstva

i prostornog uređenja WMS 10. 3. 2016.

31

Prostorni planovi

Bjelovarsko-bilogorske

županije



Prostorni planovi

Dubrovačko-neretvanske

županije



Prostorni planovi Grada

Zagreba



Prostorni planovi Istarske

županije



Prostorni planovi

Karlovačke županije



Prostorni planovi

Koprivničko-križevačke

županije



Prostorni planovi

Krapinsko-zagorske

županije



Prostorni planovi Ličko-

senjske županije



Prostorni planovi

Međimurske županije



Prostorni planovi

Osječko-baranjske

županije



Prostorni planovi

Požeško-slavonske

županije



Prostorni planovi Sisačko-

moslavačke županije



32

Prostorni planovi

Splitsko-dalmatinske

županije



Prostorni planovi

Šibensko-kninske županije



Prostorni planovi

Varaždinske županije



Prostorni planovi

Virovitičko-podravske

županije



Prostorni planovi

Vukovarsko-srijemske

županije



Prostorni planovi

Zadarske županije



Prostorni planovi

Zagrebačke županije



Od navedenih izvora podataka dostupnih putem WMS-a pojedini su vezani uz

jednu ili više tema podataka. Tako je od ukupno 35 tema podataka putem WMS-a

obuhvaćeno 13 tema ili 37,1 % (tablica 3). Budući da prostorni planovi spadaju u temu

III.4 Korištenje zemljišta to je najzastupljenija tema s 23 izvora podataka.

33

Tablica 3. Broj izvora prostornih podataka dostupnih putem WMS-a vezanih uz pojedinu temu

prostornih podataka (DGU, 2016)

Teme prostornih

podataka

Broj izvora

prostornih

podataka

I3 3

I7 2

I8 2

I9 2

II1 4

II2 3

II3 2

III2 2

III4 23

III5 1

III6 2

III18 1

III21 1

S druge strane ukupno 10 izvora podataka dostupnih putem WFS-a obuhvaća samo

šest tema prostornih podataka (tablica 4). Te izvore podataka omogućuju samo Hrvatska

agencija za okoliš i prirodu (8) i Državna geodetska uprava (2). Hrvatska agencija za

okoliš i prirodu više od polovice (53,3 %) od svojih izvora podataka nudi putem web

servisa. Svi izvori podataka od Hrvatske agencije za okoliš i prirodu istovremeno su

dostupni i kao WMS i WFS. Državna geodetska uprava putem WFS nudi pristup Registru

geografskih imena od kojih se jedan temelji na podacima vođenima u nacionalnom modelu

podataka, a drugi na podacima koji su usklađeni s INSPIRE modelom podataka

34

Tablica 4. Broj izvora prostornih podataka dostupnih putem WFS-a vezanih uz pojedinu temu

prostornih podataka (DGU, 2016)

Teme prostornih

podataka

Broj izvora

prostornih

podataka

I3 2

I9 2

II2 1

III5 1

III18 1

III21 1

4.1. Postojeći web servisi u Hrvatskoj

4.1.1. Državna geodetska uprava (DGU)

Državna geodetska uprava (DGU) je državna upravna organizacija koja se bavi

poslovima u domeni geodezije, kartografije, katastra i fotogrametrije te je u Hrvatskoj

nacionalna kontaktna točka pri uspostavi nacionalne infrastrukture prostornih podataka. Uz

širok raspon poslova vodi i brigu o državnoj službenoj kartografiji (URL 2). Digitalni

ortofoto u mjerilu 1:5000, Hrvatsku osnovnu kartu u mjerilu 1:5000 i topografsku kartu u

mjerilu 1:25 000, kao službene državne karte, Državna geodetska uprava nudi za besplatno

preuzimanje na jednome mjestu u obliku WMS-a (slika 5). Osim samih karata dostupan je

pregled podjele na listove za svaku pojedinu kartu.

Slika 5. Popis WMS slojeva od Državne geodetske uprave

35

4.1.1.1. Digitalni ortofoto u mjerilu 1:5000 (DOF5)

Digitalna ortofoto karta u mjerilu 1:5000 (DOF5) je službena državna karta za

područje Hrvatske. Izrađena je u digitalnom obliku iz aerofotogrametrijskih snimaka uz

pomoć digitalnog modela reljefa. Ortofoto karta je list karte sastavljen od jedne ili više

ortofoto snimki jedinstvenog mjerila, a na području Hrvatske sustavno se izrađuje od 2000.

godine. Cijeli teritorij države prekriven je s 10 945 DOF5 listova, a površina jednog

obuhvaća područje od 600 ha. Do 2009. godine DOF5 se izrađivao u Gauss-Krügerovoj

kartografskoj projekciji na elipsoidu Bessel 1841, a od 2009. godine u novoj kartografskoj

projekciji HTRS96/TM na elipsoidu GRS80 (URL 3). DOF5 za epohu 2011. s prostornom

rezolucijom od 0,5 m dostupan je kao WMS za anonimke korisnike, WMS za registrirane

korisnike i WMTS za registrirane korisnike (slika 6). U metapodacima se navodi da se ovaj

podatak ažurira prema potrebi. Osim karte i podjele na listove DOF5 je moguće koristiti i

kao složeni sloj zajedno s toponimima koji su vidljivi u krupnijem mjerilu od 1:15 000.

Slika 6. a) podjela DOF5 na listove za cijelu Hrvatsku, b) podjela DOF5 na listove u krupnijem

mjerilu za pojedini kraj, c) DOF5 za cijelu Hrvatsku, d) DOF5 u krupnijem mjerilu

36

4.1.1.2. Hrvatska osnovna karta (HOK)

Hrvatska osnovna karta (HOK) je osnovna službena državna karta u mjerilu 1:5000,

a kodirana je slika prirodnih i izgrađenih objekata na fizičkoj površini Zemlje na području

Hrvatske. Izrađivala se od 1954. do 2009. godine, a teritorij Hrvatske prekriven je s 9802

lista HOK-a, dok površina jednog obuhvaća 675 hektara. Temeljni izvornik za izradu

HOK-a je aerofotogrametrijsko snimanje krupnijeg mjerila, a podaci na karti prikazani su s

minimalnim stupnjem generalizacije. Izrađen je u Gauss-Krügerovoj kartografskoj

projekciji na elipsoidu Bessel 1841, ali su listovi transformirani u HTRS96/TM, a od 2011.

godine listovi se izrađuju u novoj podjeli na listove u novoj kartografskoj projekciji

HTRS96/TM na elipsoidu GRS80 (URL 3). Naziv pojedinog lista vidljiv je u mjerilu

krupnijem od 1:50 000, gdje se osim naziva lista navodi i godina izvornika. HOK je

dostupan i kao WMS za anonimne korisnike, WMS za registrirane korisnike i WMTS za

registrirane korisnike (slika 7).

Slika 7. a) podjela HOK-a na listove za cijelu Hrvatsku, b) podjela HOK-a na listove u krupnijem

mjerilu za pojedini kraj, c) HOK za cijelu Hrvatsku, d) HOK u krupnijem mjerilu

37

4.1.1.3. Topografska karta u mjerilu 1:25 000 (TK25)

Topografska karta (TK25) je osnovna službena državna karta u mjerilu 1:25 000 za

područje Hrvatske. TK25 je izrađen digitalnim postupcima, a temeljni izvornik je

aerofotogrametrijsko snimanje, topografski podaci i digitalni model reljefa. Glavne

skupine objekata prikazane na TK25 su stalne točke geodetske osnove, građevinski i drugi

objekti, vodovi i objekti vezani uz vodove, prometnice i objekti vezani uz promet,

vegetacija i vrste zemljišta, vode i objekti vezani uz vode, visinska predstava terena i

reljefni oblici, državna granica, okvir i opis karte s koordinatnom mrežom te geografska

imena. Svi topografski podaci prikazani su s istom važnošću i s određenim stupnjem

generalizacije. Izrađivana je u razdoblju od 1996. do 2010. godine, a od 2011. godine

izrađuje se u novoj podjeli na listove te u novoj kartografskoj projekciji HTRS96/TM na

elipsoidu GR80 uz promijenjenu orijentaciju lista. Teritorij Hrvatske prekriven je s 594

lista, a površina jednog lista je 15 000 ha (URL 3). TK25 je dostupan i kao WMS za

anonimne korisnike, WMS za registrirane korisnike i WMTS za registrirane korisnike

(slika 8).

Slika 8. a) podjela TK25 na listove za cijelu Hrvatsku, b) podjela TK25 na listove u krupnijem

mjerilu za pojedini kraj, c) TK25 za cijelu Hrvatsku, d) TK25 u krupnijem mjerilu

38

4.1.1.4. Registar geografskih imena

Registar geografskih imena sadrži geografska imena na teritoriju Hrvatske sa

službenih karata i drugih službenih izvornika. Registar sadrži imena županija,

gradova/općina, naselja, otoka, rijeka, jezera, planina, vrhova, UNESCO kulturne baštine

Republike Hrvatske, zračnih luka, nacionalnih parkova, parkova prirode i ostalih zaštićenih

prirodnih objekata, listova novih topografskih karata, imena iz EuroGlobalMap v.3.0. i dr.

Podaci o položaju dani su u HTRS96/TM referentnom sustavu, a korišteno je UTF8

kodiranje znakova. Servis preuzimanja temelji se na podacima vođenima u nacionalnom

modelu podataka i podacima koji su usklađeni s INSPIRE modelom podataka (URL 3). U

metapodacima se navodi da se geografska imena kontinuirano prikupljaju, a podatak se

ažurira u intervalima koji su nepravilnog trajanja. Servis je dostupan za korisnike kao

WMS i WFS, a WFS trenutno sadrži bazu podataka od 63 354 objekata (slika 9).

Slika 9. Registar geografskih imena kao WMS (a) i kao WFS s atributnom tablicom (b)

39

4.1.2. Grad Zagreb

Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba je subjekt koji nudi

web servise vezane uz područje Grada Zagreba. U službenom Registru izvora prostornih

podataka navode se web servisi digitalnog ortofota, digitalnog modela reljefa, digitalnog

modela površine i katastra zelenila.

4.1.2.1. Digitalna ortofoto podloga (DOF)

Digitalne ortofoto karte koje obuhvaćaju područje Grada Zagreba nastajale su od

1998. do 2012. godine. WMS za korisnike nastao je na osnovi digitalnih ortofoto karata iz

2012. godine (slika 10). Za razliku od DOF-a Državne geodetske uprave, ovaj servis ne

nudi podjelu na listove niti složeni sloj s toponimima.

Slika 10. DOF Grada Zagreba iz 2012. godine za cijelo područje Grada (a) i u krupnijem mjerilu za

dio Grada (b)

4.1.2.2. Digitalni model reljefa (DMR) i digitalni model površine (DMP)

Površina terena označuje se kao trodimenzionalna ploha koja se ne može

jednoznačno opisati matematičkim zakonima jer bi za njeno opisivanje bio potreban

beskonačan broj točaka mjerenih na površini terena. Stoga se 1958. godine uvodi pojam

digitalni model terena koji predstavlja statističku reprezentaciju kontinuirane površine

terena pomoću velikog broja odabranih točaka s poznatim trodimenzionalnim

koordinatama u određenom koordinatnom sustavu (Miller i Laflamme, 1958). Prema tome

40

svaka točka u položajnom smislu ima samo jednu pripadajuću visinu, a model ne uključuje

vegetaciju niti izgrađene objekte. U hrvatskom govornom području umjesto digitalni

m

Documents

PRIMJENA WEB SERVISA U PROSTORNOM PLANIRANJU · servisa, koji rješavaju veliki dio problema u vezi dostupnosti i upotrebljivosti prostornih podataka, potencijalno sustav prostornog