UNIVERZITET U TUZLIEkonomski fakultet, redovan studijFinansije, bankarstvo i osiguranjeŠkolska 2011./2012. godina

PRISTUPNI RAD IZ PREDMETA:FINANSIJSKA TRŽIŠTA I INSTITUCIJE

TEMA:Manipulacije na berzama - prevara u Societe Generale banci (Jerome Kerviel)

Predmetni profesor: Studenti:Dr.sc. Sead Omerhodžić, vanr.profesor Moranjkić Mahir I-2187/09Predmetni asistent: Pedljić Azur I-2318/09Meldina Kokorović, viši asistent Smajlović Nedžad I-2219/09

Tuzla, mart 2012.

1

SADRŽAJ:

1 Berzanske manipulacije___________________________________________________3

2 Malverzacije u bankarskom sektoru__________________________________________5

3 Biografija Jerome Kerviela_________________________________________________6

4 Société Générale i Jerome Kerviel___________________________________________7

5 Neovlašteno trgovanje_____________________________________________________8

6 Pravne posljedice________________________________________________________10

2

1 Berzanske manipulacije

Fama koja prati berze da su to mjesta na kojima se lako može zaraditi novac, a još lakše izgubiti, u velikoj mjeri je rezultat manipulacija iz davne prošlosti koje su nastajale uslijed izostanka striktne regulative berzanske trgovine. Poslije Velike ekonomske krize doneseni su mnogi propisi u cilju povećanja sigurnosti berzanskog poslovanja. Ovakvim propisima nastojalo se manipulacijske radnje kao što su fiktivne prodaje, pulovi, korneri i druge pretvoriti u dio historije berzanskog poslovanja. Međutim, i danas se javljaju slučajevi berzanskih manipulacija i prevara, što nam govori da i u savremenim uslovima, kakvim se današnji uslovi nazivaju, berze nisu dovoljno zaštićene od mogućih zloupotreba. Postoje razni oblici berzanskih manipulacija kao što su: insajdersko trgovanje (insider trading), suprotni nalozi, glasine, fiktivna prodaja (wash sale),  prazna prodaja (short sale),  korneri (corner), talasanje (churning), pulovi (pul) i druge.

Slika br.1: Berzanske manipulacije

Insajderi su lica koja su usko povezana sa odredjenim preduzećima i njima je najstrože zabranjeno da trguju (insider trading). Najblaža kazna za insajder trejding jeste vraćanje stečenog profita. Druga moguća kazna je plaćanje penala koji iznose trostruko više od ostvarenog profita. Kazna takođe može biti i do 10 godina zatvora u zavisnosti od nivoa umiješanosti. Sve ove mjere prati oduzimanje cjelokupne imovine. Kazne za ovaj oblik manipulacije se razlikuju od zemlje u kojoj se prevara desila, ali ovaj primjer nam pokazuje posljedice koje nastaju zbog takvog djelovanja u većini razvijenih zemalja.

Suprotni nalozi su oblik manipulacije koji vrši investitor davanjem naloga za kupovinu i prodaju iste dionice kod više različitih brokera (jednima da kupuju a drugima da prodaju) i tako se stvara lažna slika o trgovini dionicom. Cijena koja se formira na ovaj način ne odgovara ravnotežnoj cijeni određenom uslovima na tržištu.

Glasine, ako su namjerne, takođe mogu izazvati rasti ili pad cijene dionica. Ako investitor kupi neke dionice jer očekuje rast cijene i namjerava da ih potom proda, a do tog rasta ne dolazi, onda može da raširi glasine o dobrim poslovnim rezultatima preduzeća u nadi da će cijena dionica porasti. Isto tako, ako je investitor prodao odredjene dionice očekujući njihov pad, a do pada ne dolazi, on može početi sa širenjem negativnih glasina o poslovanju preduzeća, dionica u nadi da će do pada cijene što prije doći.

3

Fiktivna prodaja (wash sale) je oblik berzanske manipulacije koja u stvari i ne predstavlja pravu prodaju, jer hartije od vrijednosti ne mijenjaju vlasnika. Na primer, ukoliko neki investitor želi da kupi dionice po cijeni koja je niža od tržišne cijene, fiktivna prodaja može stvoriti prividnu sliku opadanja cijene dionice. Investitor će vlastite dionice prodavati i kupovati po nižoj cijeni od tržišne koristeći fiktivna imena i nekoliko različitih brokera. Ove će cijene postati javni zapis na berzanskim izveštajima kreirajući iluziju da cijene padaju. Tako će obični dioničari početi da prodaju akcije po nižoj cijeni od tržišne ne uviđajući zapravo da je prevara u toku.

Prazna prodaja (short sale) je prodaja hartija od vrijednosti koje investitor ne posjeduje (kaže se da on tada zauzima kratku poziciju). Ukoli on očekuje i ima informacije da će cijena određenih hartija od vrijednosti padati on će sada ugovoriti prodaju tih vrijednosnica, kojih zapravo nema, po višoj cijeni od očekivane. Zatim će kada padne cijena hartija od vrijednosti kupiti te hartije i prodati po ranije zaključenom ugovoru. Tako prodavac koji prodaje na prazno ili se bavi praznom prodajom profitira od pada cijena.

Korner (corner) pretstavlja kreiranje monopolske situacije u raspolaganju odredjenim dionicama, tako da ih investitori mogu isključivo kupovati od monopolskog vlasnika i po višoj cijeni. Investitor stvara korner kada kupi sve dionice nekog emitenta koje su na prodaji stičući tako jedini izvor ponude. Ovaj monopolista može tada proizvoljno povećati cijenu tog finansijskog instrumenta jednostavno njegovim neiznošenjem na tržište. Mnogi učesnici na strani tražnje tada će podići cijenu u nastojanju da potaknu ponuđača da izađe na tržište. Cjenovni manipulatori tako mogu ostvariti veliku dobit. Ili, pak mogu stvoriti korner u nadi da će uhvatiti u zamku prodavca koji je zauzeo kratku poziciju i koji mora da nabavi dionice kako bi ispunio obavezu iz ugovora.

Talasanje (churning) predstavlja zloupotrebu klijentovog povjerenja za ličnu korist brokera koji čestim i velikim transakcijama koje su nesrazmjerne veličini i prirodi klijentovog računa ostvaruje veliku zaradu. Brokeri ostvaruju profit od talasanja jer oni zarađuju proviziju na svaku kupovinu i prodaju, bez obzira da li klijent zarađuje ili gubi. Talasanje se obično javlja kada broker nudi klijentima preporuke koje su prenapuhane i koje klijente motivišu da daju naloge za prodaju ili kupovinu.

Pul (pul) je formalno ili neformalno udruženje dvije ili više osoba sa ciljem stvaranja profita preko manipulacija cijenama. Učesnici na tržištu pulove stvaraju  kreirajući udruženja sa podjelom dužnosti i realizovanog profita. Na primer, pul organizovan u cilju izazivanja rasta cijena, prvo okuplja sve krupnije vlasnike i otkupljuje dionice od sitnijih, da bi stekao kontrolu nad ponudom odredjene dionice. Zatim stimulišu tržište tako što otkupljuju preostale dionice da bi podigli cijenu. Ostali investitori kupuju dionice jer očekuju dalji rast cijene. Medjutim, kada dionice dostignu nivo koji pul smatra pogodnim on prodaje dio dionice i time obara cijenu što inicira prodaju i od strane drugih vlasnika, zatim ih po tako sniženoj cijeni ponovo kupuje i lansira glasine i povoljne analize o emitentu da bi došlo do ponovnog rasta cijena. Tada dolazi do faze distribucije, ondosno prodaje akumulisanih dionica. Pul ostvaruje profit i napušta tržište te dionice iza čega slijedi slom cijena. U osnovi postoje dvije vrste pulova: trgovinski i opcioni. 1

1 http://www.besplatniseminarskiradovi.com/FINANSIJSKI%20MENADJMENT/Berze.htm

4

Trgovinski pul nastoji da nabavi dionice neke kompanije, tiho i diskretno, kako se ne bi širio publicitet o njoj i potpomogao rast ceijna njenih dionica. Kada se sakupi veliki broj dionica onda slijede aktivnosti podizanja rejtinga kompanije preko glasina ili pak preporuka od strane brokera koji su članovi pula. Kada se ostvari dovoljno visok nivo tražnje pul nastoji da likvidira portfolio, ali uz veliku diskreciju kako se ne bi srušio postojeći talas optimizma. Pul zatim može vršiti praznu prodaju očekujući da će im pad cijena donijeti još veću zaradu.

Opcioni pul pokušava da dobije sve ili većinu hartija od vrednosti po povoljnim cenama u sklopu opcionog ugovora. Mnogi opcioni pulovi imaju u svome članstvu direktore firmi koji će lobirati u svojim kompanijama za sklapanje opcionih ugovora sa svojim pulom. Kada tržišna cena dostigne viši nivo od opcione, pulovi će prodajom akcija ostvariti veliku zaradu na osnovu razlike u cijeni.

Još jedan od kanala manipulacije danas je i internet, jer je nemoguće provjeriti informacije o firmama koje nude svoje dionice, posebno zato što se ne može sa sigurnošću odrediti njihova adresa, kao i zbog činjenice da je moguće istovremeno slanje mnogih poruka, najčešće lažnih.

Ove i druge aktivnosti, između ostalog, dovele su do evolucije berzi ka sadašnjem obliku skoro perfektnog tržišta. Cijenovne manipulacije su zakonski sankcionisane a osnivanje regulatornog organa u vidu Komisije za hartije od vrijednosti doprinijelo je da se u potpunosti ograniče uticaji na cijene koji djeluju suprotno od tržišnog mehanizma.

2 Malverzacije u bankarskom sektoru

Jedna od posljednjih velikih afera u svijetu bila je ona koja je, zbog malverzacija mladog brokera, pogodila drugu po veličini francusku banku Societe Generale. Naime, nakon što se cijeli bankarski sektor morao suočiti s krizom vezanom uz hipotekarne kredite što je poljuljalo povjerenje u financijske institucije, banka Societe Genereale u januaru ove godine susrela se s još jednom nevoljom. 2

Slika br.2: Societe GeneraleOtkriveno je da je broker Jerome Kerviel iskoristio svoju poziciju u banci i poznavanje

sigurnosnog sistema te svojim potezima oštetio banku za 4,9 milijardi eura. Sedam dana

2 www.poslovniportal.ba/opsirnije.php?id=108

5

nakon što je uprava banke dobila internu obavijest o mogućim malverzacijama i obavijestila nadležne autoritete o tome što se dogodilo, Societe Generale je objavila da je zbog spornih dionica izgubila 4,9 milijardi eura. Predsjednik uprave Daniel Bouton odmah je u francuskim medijima objavio oglas u kojem moli dioničare da prihvate njegove isprike i duboko žaljenje. Iako tek nakon političkih pritisaka, Bouton je ponudio svoju ostavku koju je Nadzorni odbor odbio čak dva puta uz obrazloženje kako bi odlazak čelnog čovjeka u trenutku kada banka planira dokapitalizaciju dodatno destabilizirao banku.3

Banka je, osim što je izgubila veliki novac, bila u poziciji mogućeg preuzimanja te je uprava odlučila nastupiti ujedinjeno prema preuzimanju, a njihov su stav podržali sindikati koji su se bojali otpuštanja.Kako bi pokazao da je kao visoko pozicionirani menadžer ipak odgovoran za sve što se događa u kompaniji, Bouton se odrekao svog godišnjeg bonusa kao i plaće za šest mjeseci. Time je pridobio simpatije francuske javnosti i umanjio negativne posljedice koje bi ovi događaji mogli imati po banku.

3 Biografija Jerome Kerviela

Jérôme Kerviel (rođen 11 januara 1977) je francuski trgovac koji čeka odgovor za žalbu na njegovu osudu u slučaju gubitaka usljed trgovanja u Société Générale banci u januaru 2008 godine. Incident karakterišu kršenje povjerenja , krivotvorenje i neovlašteno korištenje računara banke, što je rezultiralo gubitkom u vrijednosti od 4,9 milijardi eura. Société Générale opisuje Kerviela kao nestašnog, neozbiljnog trgovca, te tvrde da je Kerviel obavljao ova trgovanja sam i bez njihovog odobrenja.

Slika br.3: Jerome Kerviel

Ove tvrdnje su naišle na skepticizam od strane nekih Kervielovih bivših kolega i poznanika, kao i nekih pripadnika medija. Kerviel je rekao istražiteljima da je njegovo trgovačko ponašanje rašireno u preduzeću i da stvaranje profita omogućava da ti hijerarhija progleda kroz prste. Kerviel nije stvorio profit, nego je napravio ogromne gubitke. Kerviel je

3 www.poslovniportal.ba/opsirnije.php?id=108

6

objavio knjigu u maju 2010. pod nazivom „Silazna spirala: Memoari trgovca“ u kojoj on tvrdi da su njegovi nadređeni znali za njegove aktivnosti trgovanja, i da je to vrlo uobičajena praksa.

Jerome Kerviel je odrastao u Pont-l'Abbé , u Brittany . Njegova majka, Marie-Josée, je penzionisani frizer, a njegov otac Charles, koji je umro u 2006, bio je kovač. Kerviel ima starijeg brata , Oliviera. Kerviel je u braku, ali on i njegova supruga su nedavno odvojeni. Diplomirao je 2000. godine na Univerzitetu Lumiere Lyon 2 kao Master finansija specijalizirajući se za organizaciju i kontrolu financijskih tržišta. Univerzitetski financijski program, koji je pokrenut 1990., uz potporu većih francuskih banaka, bio je namijenjen za pripremu studenata za srednje i back-office pozicije u trgovačkim odjelima financijskih institucija. Prije toga dobio je diplomu bečlera financija na Univerzitetu u Nantesu. Tokom intervjua, jedan od njegovih bivših nastavnika u Lyonu, Gisele Reynaud, izjavio je: "Bio je učenik kao i drugi, mladić, te se nije razlikovao od drugih". Godine 2001., na prijedlog Thierry Mavic, gradonačelnika Pont l'Abbéa, Kerviel je pretendirao na mjesto u općinskom odboru sa Strankom za narodni pokret, ali nije bio izabran.

4 Société Générale i Jerome Kerviel

Kerviel se pridružio srednjišnjem uredu banke Société Générale u ljeto 2000., radeći u njihovom uredu za usklađivanje . 2005. promaknut u tim banke zadužen za Delta One proizvode u Parizu , gdje je bio junior trgovac (junior trader). Société Générale je Delta One poslovanje obuhvata program za trgovanje, exchange-traded fondove, fjučers indekse i kvantitativno trgovanje . Christian Noyer , guverner Centralne banke Francuske , opisao je Kerviela kao "računarskog genija", Međutim, izvori u Société Générale Kerviela opisuju kao "nezvijezdu" („not star“). Kerviel je zaradio bonus od 60.000 eura, na maksimalnu plaću od 74.000 eura u 2006., koja je skromna u odnosu na plaće isplaćene trgovcima na financijskim tržištima. On se nadao bonusu od 600.000 eura za 2007. ili da će imati najmanje polovinu tog iznosa.

5 Neovlašteno trgovanje

Banka navodi da je Kervielu dodijeljena arbitraža razlika između vlasničkih derivata i tržišnih cijena dionica, te da je počeo sa stvaranjem fiktivnih trgovanja krajem 2006 i početkom 2007, ali da su ti poslovi bili relativno mali. Lažne transakcije su porasle u frekvenciji, i u veličini. Bankovni službenici tvrde da je tokom 2007. Kervielovo trgovanje bilo rentabilno u odnosu na očekivanja pada tržišnih cijena, međutim, oni su ga optužili da prelazi svoje ovlasti, te da se bavi neovlaštenim trgovanjem u ukupnom iznosu od čak 49.900.000.000 €, što je brojka daleko veća od ukupne tržišne kapitalizacije banke. Bankovni službenici tvrde da je Kerviel pokušao sakriti aktivnosti namjernim stvaranjem transakcija sa gubicima kako bi se poravnali njegovi raniji dobici. Prema BBC-u , Kerviel je ostvario 1,4 milijarde eura skrivenih dobitaka na početku 2008. Njegovi poslodavci kažu da su otkrili neovlašteno trgovanje prateći Kerviela od 19. januara 2008. 4

Banka je tada zatvorila ove pozicije tokom tri dana trgovanja sa početkom 21. januara 2008, nakon kojeg tržište doživljava veliki pad dioničkih indeksa i pripisane vrijednosti koja se procjenjuje na 4,9 milijardi eura (7 milijarda dolara). Banka tvrdi da je Kerviel preuzeo

4 en.wikipedia.org/wiki/Jérôme_Kerviel

7

ogrome lažne direktne pozicije u 2007 i 2008, koja su daleko izvan njegovih ograničenih ovlasti i trgovanja koja uključuju europske berzanske indekse fjučersa.5 Iako bankarski dužnosnici kažu da je Kerviel očito radio sam, skeptici se pitanju kako je neovlaštena trgovina ove veličine mogla proći neopaženo. Kervielova skromna pozadina i položaj pojačavaju skepticizam da je radio sam. Neki analitičari sugeriraju da je neovlašteno trgovanje ove veličine može proći nezapaženo u početku zbog velikog obima niskorizičnih trgovanja koje je obično provodio njegov odjel. Banka je rekla da kad god se upitalo za lažna trgovanja, Kerviel bi ih opisao kao pogrešku, da bi onda otkazao trgovanje, nakon čega bi zamijenio tu trgovinu s drugim transakcijama koristeći različite instrumente kako bi se izbjeglo otkrivanje.

Kervielove manipulacije se mogu svrstati u vrstu manipulacija na berzama koje se nazivaju talasanje (churning) , pod kojima se podrazumijeva da broker iskorištava povjerenje klijenta kako bi ostvario viši lični profit. Klijentu se daju prenapuhane ponudu kako bi ga se potaklo na ulaganje u određeni instrument i na osnovu čega broker profitira. Slični metodom se koristio i Jerome Kerviel. On je zapravno u prenesom značenju koristio povjerenje dioničara Societe Generala koji su bili njegovi klijenti budući da je on radio za njih. Osim Kerviela kao manipulatora u ovom slučaju može se smatrati uprava banke budući da su oni trebali znati, ili su pak i znali, za ovakve postupke Jeromea. Ostaje misterija zapravo kako je Kerviel obavljao toliku količinu tajnih transakcija, a da to uprava banke nije uočila. Kerviel je operirao sa fjučersima na raznim svjetskim tržištima. On je u početku bio toliko uvjeren u svoju intuiciju i predviđanja tržišnih kretanja, da je smatrao da kreditni limit koji mu je odobren od strane banke nije dovoljan, te je tražio način za dodatnim sredstvima. Prvo je svoju intuiciju i predviđanja testirao sa raspoloživim sredstvima, i kako se uvjerio da njegovi modeli funkcionišu želio je ostvariti što je moguće veću zaradu. Ali da bi se zarada povećala mora se povećati i iznos ulaganje.

Slika br. 4: Berzanski indexi fjučersa

Fjučers ugovori, kojima je Kerviel većinom i operirao, funkcionišu na način da se dvije strane sporazumijevaju danas o kupovini, odnosno prodaji koja će tek uslijediti nakon određenog vremenskog perioda, najčešće mjesec dana. Fjučers ugovori obavezuju i jednu i drugu stranu da ispune svoje obaveze po ugovoru bez obzira na promjene na tržištu koje

5 http://www.nytimes.com/2008/01/25/business/worldbusiness/25bank.html?_r=1

8

mogu uslijediti u periodu do dana izvršenja. Iz ovoga se zaključuje da su fjučers ugovori zapravo svojevrsno klađenje na određene finansijske instrumente. Kerviel je predviđao kretanje cijena dionica i zaključivao fjučers ugovore. Strana koja prodaje instrument po fjučers ugovoru preuzima kratku poziciju budući da se obavezuje da će po isteku određenog vremenskog period morati ustupiti finansijski instrument ili hartiju od vrijednosti kupcu po određenoj cijeni, dok kupac preuzima dugu poziciju jer se obavezuje da će kupiti istu hartiju po dogovorenoj cijeni po isteku perioda. Kerviel je u početku operirao sa malim svotama novca i imao je „beginners luck“ ili početničku sreću koja ga je ponijela i navela na neovlašteno trgovanje. Prije nego li je počeo da radi kao broker, u banci je radio u odjelu za kontrolu trgovanja gdje je naučio sve mane kontrolnog sistema. To znanje je iskoristio kako bi se koristio tuđim ovlastima i većim količinama novca koje je ulagao na isti način kao i prije. Određeno vrijeme Jerome je ostvarivao dobitke koji su bili sve veći i te se počeo pribojavati kako će iste opravdati upravi. Da bi prikrio te dobitke koristio se fiktivnim prodajama sa gubici koji su poravnali ranije dobitke. Budući daje ostvarivao dobitke mogao je ulagati sve veće iznose. Sve je bilo dobro dok se nisu počeli nizati stvarni gubici. Kervielova predviđanja su se sve manje ispunjavala. On je pokušavao vratiti stvari na prethodno stanje ali bezuspješno. Gubici su se vremenom nagomilali na iznos od čak 4,9 milijardi eura kada je njegovo ponašanje i otkriveno.

Kervielovi advokati, Elisabeth Meyer i Christian Charrière-Bournazel, rekli su da su menadžeri banke "preuzeli gubitak na sebe", te su optužili Upravu Banke da želi "podići dimna zavjesa tj. paravan za preusmjeravanje pozornosti javnosti s daleko značajnih gubitaka u posljednjih nekoliko mjeseci", te su rekli da je Kerviel napravio banci dobit od 2 milijarde USD na dan 31. decembra 2007.

Menadžeri za Société Générale su opisali neke od načina koje je Kerviel koristio kako bi izbjegao interne kontrole banke i izbjegao otkrivanje. Njegov izvršni predsjednik Daniel Bouton opisuje šablon kao "mutirajući virus" u kojem su stotine hiljada transakcija skrivenih iza poravnatih lažnih hedge transakcija. Dužnosnici kažu kako je Kerviel bio brižan i zatvarao trgovanja u samo dva ili tri dana, neposredno prije nego li bi vremenske kontrole trgovanja pokrenule od internih sistema kontrole banke, i Kerviel bi onda prebacio one starije pozicije na nedavno pokrenuta trgovanja. Gradski stručnjaci su izrazili skepticizam u vezi sa tvrdnjama banke, rekavši da šablon zatvaranja trgovanja u ciklusima od tri dana navodno se ne može ostvariti s obzirom na goleme svote o kojima se radi.

Kerviel nije mislio osobno profitirali od sumnjivih trgovanja. Tužitelji kažu kako je Kerviel surađivao u istrazi, te im je rekao da su njegove postupke također prakticirali drugih trgovci u društvu. Kerviel priznaje da je premašio svoje kreditne limite, ali tvrdi da je radio na povećanju profita banke. On je rekao vlastima da je banka bila sretna sa njegovom prošlogodišnjom izvedbom, i da očekuje da će mu biti isplaćen bonus u iznosu 300.000 eura na 60 milijuna eura objavljene dobiti (oko 0,5%), što ilustrira definiciju "fer isplata" u francuskim investicijskim bankama . Članovi obitelji govore da je banka koristila Kerviel kao žrtvenog jarca da opravda svoje nedavne teške gubitke.

6 Pravne posljedice

9

U odgovoru na glasine da je Kerviel pobjegao u Pariz nakon otkrivanja neovlaštenog trgovanja 24. januara 2008. Kerviel-ov advokat je negirao njegov nestanak i rekao da je Kervil ostao u Parizu kako bi se suočio s optužbama. Također, glasnogovornica tužitelja iz Nanterrea Clarissa Grillon iznosi da je 24. januara 2008 Societe Generale podnio je tužbu protiv "31-jednogodisnje osobe" za izradu lažnih dokumenata, korištenje krivotvorenih dokumenata i kreiranje napada na automatizirani sistem. Le Figaro je prenio da je uz tužbu Société Générale, grupa dioničara podnijela tužbu za prijevaru, kršenje povjerenja i krivotvorenje.

Uoči i poslije podne 25. Januara 2008., policija je pretresla pariško sjedište Societe Generalea i Kervielov stan u zapadnom predgrađu Neuilly-sur-Seine kako bi provjerili njegove podatke na računaru. Dana 26. januara 2008 u Parizu Tužiteljstvo iznosi da Kerviel nije u bijegu i da će on biti ispitan u odgovarajuće vrijeme, čim policija analizira dokumente koje pruža Societe Generale. On je zadržan u pritvoru kasnije taj dan. Kerviel-ov početni 24-satni pritvor je produžen na 48 sati, dok je francuska policija izvršila ispitivanje o mogućim saučesnicima. Istraga je kasnije proširena, uzete su i njegove lične snimke mobitela za istraživanje mogućih veza s drugim osobama koje rade u suparničkim banaka i privatnim investicijskim društvima, koje bi mogu biti uključeni u ovaj incident. Policija istražuje da li je on radio sam i da li su neki investitori izvan Societe Generale mogli biti unaprijed savjetovani. Kerviel je službeno optužen 28. januara 2008. za zloupotrebu povjerenja i ilegalnog pristupa računarima. Nakon kraćeg vremena provedenog u zatvoru, pušten je na slobodu. Podnesena optužba je mogla nositi maksimalnu trogodišnju zatvorsku kaznu.

Dana 29. januara 2008 istražni suci Renaud van Ruymbeke i Françoise Desset odbili su prijedllog tužiteljice Jean-Claude dum Marina po kojo se Kerviel optužuje za više teških kaznenih djela, okarakterisanih kao pokušaj prevare, i odbijaju jamčevinu. Dana 5. oktobra 2010, on je proglašen krivim i osuđen na pet godina zatvora, puni povrat 6,7 milijardi dolara koje je pronevjerio, dvije godine suspenzije rada i trajna zabrana rada u finansijskim uslugama. Caroline Guillaumin, glasnogovornica za Societe Generle navodi da je povrat imovine samo "simboličan" i da banka nije očekivala da će iznos biti plaćen. Olivier Metzner, Kervielov odvjetnik, opisao je kaznu kao "izvanrednom" i rekao je da će Kerviel podnijeti žalbu. Kervielova kazna je suspendovana, dok njegova žalba ne bude završena.

10