18/21. 08. 2006.

2

= srednje kameno doba Mezolitik ni u gospodarskim ni u drutvenim ni u materijalno-kulturnim sferama ivota ne donosi nita bitno novo. Nove definicije neolitika pojam pretkeramikog neolitika pojam mezolitika ralenjen je na dvije vrijednosti: epipaleolitik i protoneolitik. Danas: epipaleolitik = klasini mezolitik Osnovno obiljeje mezolitika su razliite seobe ogranienog opsega koje dovode do

znatnog usitnjavanja kulturne slike toga vremena. Najvidljivija promjena do koje dolazi je na podruju umjetnikog shvaanja. Nestaju svi oblici magdalenijenske i

kasnogravetijenske umjetnosti. U istonoj panjolskoj i sjevernoj Africi nastaje novi

likovni izraz koji se pribliava neolitiku. U materijalnoj kulturi dolazi do sklonosti sitnoj litikoj industriji (mikroliti). Mezolitik je i u trajanju iskazan kao prijelazna etapa. Obuhvaa vrijeme od oko 8000.

do 5000. godine pr. Kr. Tri kulturne zone:

1. sjeverozapadna i dijelom sjeverna Europa; npr. hamburka kultura 2. istona Europa; teko je odvojiti zavrni paleolitik od ranog mezolitika 3. juni dio Balkanskog poluotoka; specifini mezolitik koji korijene vue iz

zavrnog paleolitika Mezolitik u Hrvatskoj je slabo poznat (Vindija; nalazi se uklapaju u shemu panonsko-podunavskog tardenoazijena). Nakon vlanog i hladnog predborealnog razdoblja, koje nije osobito pogodovalo

stanovanju na otvorenom, u prostranim panonskim nizinama nastupilo je borealno razdoblje. Vrijeme suhe i tople kontinentalne klime to uvjetuje porast populacije. Porast razine voda uvjetovao je smjetaj naselja na vioj nadmorskoj visini i na

povienim terasama.

3

PROTONEOLITIK- KULTURA LEPENSKOG VIRA Javljaju se prva naselja ribarsko-lovakih zajednica s umjetnou, arhitekturom i religijom. Temelji se na kasnopaleolitikoj i mezolitikoj tradiciji, ali postoje i trajna naselja i vjerojatan je poetak kultivacije biljaka i domestikacije ivotinja. Eponimni lokalitet: Lepenski Vir - erdap Rasprostiranje: Kultura je nastala u erdapu, a zatim se iri prema istoku niz Dunav, a moda je zahvaala vei dio srednjeg i donjeg Podunavlja Kulturni kompleks: Neolitik zapoinje u fazi Lapenski Vir IIIa. Lokaliteti: Alibeg, Padina, Vlasac, Lepenski Vir, Razvrata, Ikoana i Hajduka vodenica u erdapu te Kladovska skela, Korbovski otok i Banski otok u ravnici istono od erdapa. Trajanje: oko 6300. do 5200. god. pr. Kr. Faze: U ranijoj fazi nastambe imaju pod od krenjaka i elipsoidno vatrite ukopano u zdravicu, a kasnije je ognjite u osovini osnove i okrueno kamenim ploama. U

sljedeoj fazi zidovi su u donjem dijelu od lomljenog kamena o koji se upire

konstrukcija. U fazi Lepenski Vir Ib-c i II nastaju stanita-svetita koja imaju oblik krunog isjeka, ognjite zadrava isti oblik, a pored njega se javljaju kamene ploene

postavljene u obliku mandibule. Kamene skulpture su pronaene samo na

lokalitetima gdje su postojala stanita-svetita. Skulpture se uvijek postavljaju iza ognjita i rtvenika uz kamene stolove. Naselja: U erdapu su sva naselja podignuta na terasama Dunava. Naselja su grupirana, a kue u svim fazama imaju tlocrt krunog isjeka i atorast oblik. Ukopi: Grobovi su naeni u svim naseljima kulture. U svim fazama mrtvi se

sahranjuju unutar naselja, najee oko ognjinih konstrukcija, u nastambama ili njihovoj neposrednoj blizini. Tri su osnovna postupka: Inhumacija prisutna je cijelo vrijeme, pokojnici su u razliitim poloajima; Spaljivanje jedino na Vlascu u nekoliko grobova; Sekundarno i Parcijalno glavni ritual svih faza. Pokojnici su prvo izlagani izvan naselja, a zatim su vraeni u naselje. U ranijoj je fazi ee parcijalno, a

kasnije sekundarno sahranjivanje. Lubanje se stavljaju na kamenu plou koja se

zasipa kamenjem, a mandibule i neke duge kosti se stavljaju uz ognjita. Pokojnik je ponekad posipan okerom ili ribljim kostima; prilozi su rijetki alatke, nakit, glava jelena, skelet psa Pokretni inventar: razni uporabni predmeti ila, svrdla, igle dlijeta, predmeti za lov i ribolov; kameni idoli, razni bodei, palice, ritualne lopatice. Ukras: prikazi ribe ili tijelo ribe s ljudskom glavom, apstraktni motivi

4

Mlae kameno doba (neos; lithos) priblino od 6000. 3500. god. pr. Kr. Novosti koje bitno odreuju neolitik: gospodarstvo zasnovano na motiarskom poljodjelstvu i stoarstvu, sjedilaki nain ivota, proizvodnja lonarske, odnosno keramike robe te primjena tehnike poliranja i glaanja pri izradi kamenog orua i

oruja. Dioba za podruje jugoistone Europe: pretkeramiki neolitik, rani, srednji i kasni neolitik. Ako kasni mezolitik u nekom podruju vie ne zadrava izvorne osobine klasinog mezolitika, nego predstavlja prijelazni dio onda to vrijeme nazivamo

protoneolitikom. Britanski prapovjesniar Gordon Childe uveo je u znanost pojam neolitike revolucije. To je prva revolucija u povijesti ljudskog roda koja ima drutveno-ekonomski karakter. To je poetak planirane privredne djelatnosti. Najvea je novost svjesno

sudjelovanje ovjeka u organizaciji ishrane. Neolitik nije svugdje zapoeo u istom vremenskom horizontu i nije imao jednake gospodarske, drutvene i kulturne domete. Primjer za to je npr. velik razmak izmeu

poetka neolitika u erdapu i sjevernoj Hrvatskoj koji iznosi oko tisuu godina.

Meutim, tako gledajui, na podruju sjeverne Hrvatske nije ni bilo ranog neolitika jer on ovdje zapoinje ve razvijenom starevakom kulturom.

5

1. STAREVAKA KULTURA Prvi izraziti predstavnik klasinog neolitika na tlu veeg dijela dananje

kontinentalne Hrvatske. Eponimni lokalitet: selo Starevo kod Paneva u Vojvodini. Rasprostiranje: itava ua Srbija, juni Banat, juna Baka, Srijem, Slavonija (sve do Bjelovara), istona i sredinja Bosna, Kosovo i djelomino sjeverna Makedonija. Kulturni kompleks obuhvaa: starevaka kultura, tesalska monokromna keramika, Ptorosesklo kultura u sjevernoj Grkoj, Anzabegovo-Vrnik kultura i Veluko-Porodinska grupa u Makedoniji, avdar-Kremikovci-Karanovo kultura u Bugarskoj te tri regionalna tipa Krs kulture u istonoj Maarskoj i u veem dijelu Rumunjske. Lokaliteti: Pavlovac, Mala Kopaica, Bubanj, Crnkovaka bara, Vina, Drenovac, Lepenski Vir u Srbiji; Starevo, Kozluk, Donja Branjevina u Vojvodini Lokaliteti u Hrvatskoj: Kneevi Vinogradi, Sarva, Erdut, Vinkovci-Ervenica, Trnica, Nama, Zvijezda, Hotel; Igra i Zadubravlje kod SB-a, Cernika agovina kod Nove Gradike, Stara Raa i dralovi kod Bjelovara, Pepelana kod Virovitice Trajanje: C-14; 6000. 4850. god. Pr. Kr. Faze: Stojan Dimitrijevi je starevaku kulturu podijelio na nekoliko stupnjeva:

1. monokromni stupanj: nedostatak slikane keramike i barbotina; karakteristike jednobojna crvena fina keramika bez ukrasa, grubo posue ukraeno

prevlaenjem snopa granica i impressu. Postojanje ove faze nije sigurno

potvreno u Hrvatskoj. 2. linear-A: pojava slikane keramike, i to iskljuivo bijelom bojom, motivi su

linearni i geometrijski izvedeni nizom tokica ili ravnih crta 3. linear-B: slika se iskljuivo crnom ili tamnosmeom bojom na prirodnoj

crvenkastoj podlozi, motivi su jo uvijek linearni 4. girlandoidni stupanj: vrlo slian br. 3; unosi krivocrtne motive razliite

girlande i lukovi uz rub posude + ponovna upotreba bijele boje 5. spiraloid-A: klasino razdoblje starevake kulture; rijedak u Hrvatskoj

a. linear C: naknadno uveden; obiljeje zapadnih krajeva sjeverne Hrvatske; istodoban sa spiraloidom-A tipoloki ih odlikuje sklonost prema blagom bikonitetu posuda, ali on zadrava pravocrtne motive;

grubo posue dekorira se i nizovima bradaviastih motiva (susjedna

Krs kultura) 6. spiraloid-B: posljednji stupanj; kultura naputa svoja matina podruja u Srbiji

i iri se u prekosavske i prekodunavske regije. Uzrok je bilo nastajanje

vinanske kulture kasnog neolitika. Novost je pojava bikoniteta preuzetog od

vine. Ovdje se i u barbotinu izvode krivocrtni i girlandni motivi.

6

Dominantni motiv u slikanju postaje spirala obino slikana irokim vrpcama,

tamnom bojom na crvenoj ili oker podlozi. Prisutna je i polikromija, tj. uokvirivanje tamnog motiva bijelim obrubom. Pojavljuje se i meandar.

Naselja: Smjetena najee na povienim rijenim obalama, na sunanim padinama blagih breuljaka ili prirodnim uzvienjima u blizini vode. Obino su grupirana du

vanih komunikacija. Na veim istraenim lokalitetima pokazalo se da su stambeni

objekti unutar naselja grupirani pripadnici iste porodice na okupu. Svi stambeni objekti su iskljuivo jamski, relativno duboko ukopani u zemlju. Manje jame sluile

su za odlaganje otpadaka, a plie (do 2 m) kao prostori za obavljanje razliitih

dnevnih aktivnosti. Stambeni objekti su bili sloeniji, esto vieprostorni objekti, nepravilnog oblika zemunice. Unutar naselja bilo je rasporeeno vie ognjita. (Zadubravlje; mogua rekonstrukcija naselja) Ukopi: Svi dosad otkriveni grobovi nalaze se unutar naselja, u neposrednoj blizini nastambi. Pokojnik je poloen u ovalnu jamu u zgrenom poloaju. Davanje priloga je

rijetko; bilo kao keramika posuda bilo kao osobni nakit. Keramiko posue:

1. svakodnevno posue 2. fina oslikana keramika

Oksidacijski peeno = boje: oker, ciglasto crvena ili izrazito crvena Oblici: Kulgaste i polukuglaste zdjele, konine zdjele, katkad na niskoj prstenastoj ili neto vioj stoastoj nozi, opremljene uicama ili rjee pravim rukama. Ukraavanje: Gruba keramika ukraavana je barbotinom: nabaena rijetka polutekua glinena masa koja je ostavljena tako ili se oblikovala u bradaviaste nakupine (bubuljiasti barbotin), ili se preko mase prevlailo prstima te tako izvodio

tzv. kanelirani barbotin. U ranijim razvojnim fazama izvodio se tzv. impresso-ukras ili jednostavni metliasti povlaenjem snopa granica ili neeg slinog. Fina keramika raena je od bolje proiene gline, a povrina je glaana. Slikano posue ulazi u kategoriju fine keramike, a prirodna crvenkasta boja se prije peenja oslikavala bijelom ili nekom tamnom bojom to se nakon peenja ponovno

poliralo. Keramiki rtvenici i statuete: Figurica na podruju hrvatske gotovo da i nema (dva

primjerka iz Vinkovaca). Najei tip figurica su stupasti oblici; oblik stupa bez

naglaenih pojedinih dijelova tijela. Tankim urezima oznaeni su usta, oi i kosa.

(Orantica na ulomku grube keramike) rtvenici; tj. keramike posude. Klasini oblik rtvenika je etvrtasto postolje na etiri

kratke noge s niskim okruglim recipijentom razgrnutog oboda u sredini.. drugi top trokutastog ili etverokutnog rtvenika sa ivotinjskim protomama nastao je

preuzimanjem novosti iz kruga vinanske kulture.

7

2. KULTURA IMPRESSO-KERAMIKE Autohtona neolitska kultura na istonoj jadranskoj obali (od Transkog zaljeva do

Boke kotorske). Eponim: impresso = otiskivanje: keramika je ukraavana otiskivanjem prsta, nokta, zailjenog predmeta, najee koljke cardium drugi naziv kulture je cardium keramika Rasprostiranje: istona jadranska obala, otoci i zalee Kulturni kompleks: Vei broj nalazita impresso-keramike nalazi se iznad mezolitikih horizonata. Sama kultura je vie mezolitika nego neolitika. Nema

nikakvih tragova obrade zemlje i uzgoja biljaka, prisutni su tek pokuaji

pripitomljavanja ivotinja, kameni artefakti obraeni su iskljuivo okresivanjem;

jedina bitna novost je izrada keramikog posua. Lokaliteti: Jami na Sredi (Cres), Vorganska pe (Krk), Smili, Krkovi, karin Samograd, Markova pilja (Hvar), Gudnja, Danilo, Crvena Stijena, (Zelena Peina i

Stolac u Hercegovini) Trajanje: oko 6000. do 4500. pr. Kr. Faze:

1. najstarija faza: ukraavanje se izvodi po cijeloj povini posude, bez odreenog reda i stila

2. razvijenija faza: otisci se povezuju i grupiraju u cik-cak, valovite i druge motive. Keramika je ujedno kvalitetnija. Osim ubadanja i igosanja javlja se i tehnika urezivanja. Osim tako ukraene keramike u upotrebi je i fina

monokromna keramika. 3. posljednja faza: sve je ei nain ukraavanja urezanim i udubljenim

geometrijskim motivima spirale i sl. Naselja: Nastambe su bile u prvoj fazi bile piljskog karaktera; tek u drugoj fazi populacija se okree poljodjelstvu i obradi polja pa dolazi do migracije u sjevernu

Dalmaciju, na obale rijeka ili niske poluotoke. Grade se prva stalna naselja. Stambeni objekti su krunog oblika ili u obliku zemunica. U Smiliu kod Zadra su otkriveni i kruni rovovi oko naselja. Ukopi: Nema podataka Keramika: Vrlo je primitivna; oblici su jednostavni kuglasti, polukuglasti ili jajoliki bez posebno izraene noge ili vrata. Osim cardium koljke za ubadanje su koritena

razliita kotana i kremena ila, noii, kosti, uplje trske, pueve kuice i dr.

8

4. VINANSKA KULTURA Vinanska kultura je zaetnik novog razdoblja u neolitiku ovog prostora. Otkriem

redukcijskog postupka u proizvodnji keramike dobiva se crna, siva i tamnosmea boja koja se dodatno glaa i polira kako bi se postigao visok sjaj. Eponimni lokalitet: Vina kraj Beograda Rasprostiranje: Srijem, juni dijelovi Vojvodine, ua Srbija, Kosovo i sjeverozapadna

Rumunjska. Na jug se iri u podruje Makedonije. U Skopskom polju joj je bliska grupa Zelenikovo II. U Metohiji vinanska kultura dolazi u dodir s neolitikom

jadranske obale. Najjunije poznato vinansko naselje je Beran-kr kod Ivangrada. Na zapadu je kultura zastupljena u SZ Srbiji SI Bosni, Srijemu. U Bakoj je u dodirima s nosiocima lengyelske kulture. Na sjeveru i SI pokriva podruje Aranka-Moris-Tisa. Na istoku je kultura prisutna u dijelovima Bugarske, tj. Trakije. Kulturni kompleks: Uz niz srodnih pojava kultura ini okosnicu tzv. balkansko-anatolskog horizonta crno polirane keramike. Kompleksu pripadaju: Dudesti i Bolintineanu grupe, sopotsko-lengyelski kompleks, Larissa kultura U Pomoravlju vinansku kulturu nasljeuje Bubanj-Hum, a na klasinom vinanskom podruju nastaje badenska kultura. U Panonskoj nizini badenskoj kulturi prethode

Tiszapolgar i Bodrogkeresztur kulture. Lokaliteti: Jablanica, Tordo, Gradac u Zlokuanu, Vina, Plonik kod Prokuplja,

Lipovac kod Aranelovca, Gornja Tuzla, Anzabegovo i Brnik, Gomolava-Hrtkovci, Rudna Glava u istonoj Srbiji Lokaliteti u Hrvatskoj: Samo u najistonijim dijelovima Hrvatske; Bapska-Gradac i Vukovar-Berendijev vinograd + importi u naseljima sopotske kulture. Ovamo se kultura protee pred kraj svojeg postojanja; tada se svodi na podruje sjeverne

umadije, Mave, Srijema i sjeveroistone Bosne. Trajanje: okvirno III. tis. pr. Kr. Faze: Garaanin Miloji Vina-Tordo I Vina A Vina-Tordo II Vina B1 gradaka faza Vina B2 Vina-Plonik I Vina B2/poetak C Vina-Plonik IIa Vina C Vina-Plonik IIb Vina D Naselja: U veini sluajeva naselja su vieslojna, a po poloaju se malo razlikuju od starevakih. Karakteristina su naselja na rijenim terasama, na blagim padinama

9

potoka, a u ravnicama na niskim i duguljastim uzvienjima. Od gradake faze naselja se grade na teko pristupanim uzvienjima, a ea su jednoslojna naselja. Kue su

zemunice i nadzemne, a izuzetak su sojenice u Tuzli. Ukopi: Osnovni oblik sahranjivanja je skeletni ukop u samom naselju ili izdvojenim nekropolama (Botos kod Zrenjanima i Gomolava). Skeleti su u zgrenom poloaju na

lijevom ili desnom boku. Podatci o kremiranju postoje sa Vine i Vrca, ali nije

sigurno da se radi o ljudskim kostima. (Larissa veza) Keramiko posue: Posude postaju bikonine, a mogu se razluiti segmenti: vrat, gornji i donji konus; novi oblici kao to su zdjele na visokoj stupastoj ili zvonastoj

nozi; prosopomorni poklopci, rtvenici s vie nogu, karakteristina se vaza s

prikazom glave iznad koje je otvor recipijenta. Kod fine keramike karakteristini su kanelirani motivi rasporeeni vertikalno ili koso. Osnovnu vrstu keramike ini fina ili obina keramika preteno tamne boje. Uglavnom

se naziva crna monokromna keramika. Obina keramika je samo zaravnjene povrine dok je fina glaana do sjaja. Toj grupi pripada i keramika sa igosanim

ubodima. Posebnu vrstu keramike predstavlja siva polirana i sjajna keramika (minijska). Dosta je rjea crvena keramika te ona s crvenim premazom (Vina-Tordo II). U Vina-Tordo fazi jo je jaka tradicija starevake kulture vidljivo u barbotin tehnici i otiscima prstiju. Varijante: klasina ili srpska, junomoravska, istonobosanska, oltenijska, srijemsko-slavonska Za Vinu je vano postojanje rudarstva. U Vini su naene bakrene perle, a razni

bakreni predmeti naeni su u Divostinu i Gornjoj Tuzli. Na Rudnoj Glavi naeni su

tragovi rudarenja koje su provodili pripadnici vinanske kulture. Bakar je sigurno bio

u upotrebi od gradake faze (paralela Tiszapolgar i Varna formirane eneolitike kulture).

10

5. SOPOTSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Sopot kod Vinkovaca Rasprostiranje: Meurijeje Dunava, Save i Drave, od Srijema na istoku pa do Krievaca na zapadu, a nije iskljueno ni da se prostirala zapadnije; na jugu djelomino ulazi u sjevernu Bosnu Kulturni kompleks: Razvija se na temeljima kasne starevake kulture pod snanim utjecajima iz kruga vinanske kulture. Starevaka je kultura u Slavoniji nastavila

ivjeti i nakon pojave vinanske u neposrednom susjedstvu, ali nije se mogla othrvati njezinim utjecajima. Postupno starosjedilako stanovnitvo ne biva etniki

asimilirano, nego se priklanja novim trendovima. Tako se razvija sopotska kultura (balkansko-anadolski kulturni kompleks). U svojoj zavrnoj fazi kultura prodire u maarsku Transdanubiju gdje njenim mijeanjem sa Zseliz kulturom nastaju

lenelske kulture (Zengovarkony kulture, Luzianky kultura, Moravsko-lengyelska kultura). Lokaliteti: Sopot, Otok kod Vinkovaca, Orolik, Hermanov vinograd kod Osijeka, Bapska, Klokoevik) Najsjeverniji lokalitet je Bicske, a najzapadnija naselja su Tkalec i

Beketinec-Krievci Trajanje: oko 4300. do 3400. god. pr. Kr. Faze:

1. Sopot Ia (=Vina B1) rana faza Keramika je crno polirana. Oblici grube keramike su: trbuasti lonci i amfore s rogolitik drkama. Posude su neukraene ili ukras ine plastine vrpce s otiscima

prsta. Fina keramika: bikonine zdjele, kupe na zvonastoj nozi ukraene

bradaviastim i rogolikim aplikacijama. 2. Sopot Ib (=Vina B2) razvijena rana faza

Kod grube keramike se javlja buta s rogolikim drkama. Kod fine keramike se javlja S-profilacija kupe na zvonastim i stubastim nogama. Od vinanskih oblika javlja se

skifos. Prvi puta se javlja kaneliranje, inkrustacija smeom pastom i motivi kuke.

Pred kraj se javlja rovaeni cik-cak motiv dopunjen krunim udubljenjima. 3. Sopot II (=Vina C) srednja faza

Kod grube keramike se javlja bikonina buta s uicom na ramenu i rubu usta te vjedro

s kljunastim izljevom. Novitet kod fine keramike se perforacija noge. Javljaju se i vinanski importi.

4. Sopot III (=Vina D) kasna faza Maksimalna rasprostranjenost kulture. Nestaje vei dio vinanskih oblika. Kod

ukraavanja se javljaju i krivocrtni motivi, a slikanje je iskljuivo crvenom bojom. Naselja: Nositelji sopotske kulture ivjeli su u naseljima smjetenim u nizinskim, esto movarnim predjelima. Svoja naselja opasivali su jarkom ali i palisadama. U

11

brauljkastim podrujima naselja se nalaze na terasama. Unutar naselja nizale su se

pravokutne ili lepezoidne nadzemne kue s jednom ili vie prostorija. Kua iz Otoka kod Vinkovaca (tri broda, trijem) Keramiko posue: Kultura preuzima novost redukcijskog peenja keramike, ali ne i motive te je u poetku dosta siromana ukrasom. Dominiraju grube posude u obliku

amfora i buta sasvim utilitarnog obiljeja dok kod fine keramike prevladavaju plitke i duboke zdjele te lonci otrog bikoniteta. Ukrasi se svode na aplicirane plastine vrpce

s otiscima vrha prsta kod se na finom posuu uoava i poneki linearni, valoviti ukras s udubljenjima izveden rovaenjem. U srednjem stupnju uoljiviji su vinanski utjecaji ea primjena kaneliranja i efekta glaanja, a primjenjuje se i tipini ubodnovrpasti stil ukraavanja. Samo sopotski oblik je zdjela na visokoj upljoj, ovalno perforiranoj nozi koja u sljedeoj fazi poprima trbuast oblik (tipino sopostki). U zavrnoj fazi kultura zapostavlja kaneliranje priklanja se domaoj tehnici rovaenja i duboreza, a sve je uestalija i pojava crvenog slikanja poslije peenja. Plastika: kultura nije prihvatila plastino oblikovanje antropomorfnih kultura svojstvenih vinanskoj kulturi (vrlo sporedno). Javljaju se amuleti, keramika posuda

koja moda prikazuje adoranta i ker. figurica bika iz Osijeka.

12

6. KORENOVSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Malo Korenovo kod Bjelovara Rasprostiranje: Lonjsko-ilovska zavala, sisaka Posavina i najzapadniji dijelovi Slavonija. Najzapadnija granica je Hrvatsko Zagorje. Kulturni kompleks: Kultura pripada kompleksu linearnotrakaste keramike (LTK od Nizozemske i Belgije do Moldavije i Ukrajine) ijom je kolijevkom nastanka i razvoja bila kasna starevaka kultura u svojim najzapadnijim podrujima. Nastala je

u vrijeme populacijskih i kulturnih promjena koje je donijela vinanska kultura kada

se seobom starevakog puanstva (+Krs kultura) prema sjeveru i zapadu u hrvatsko meurjeje i zapadnu maarsku lokalne mezolitike kulture neolitiziraju. U zapadnim prostorima Europe LTK predstavlja poetak neolitika, ali ovdje ve pripada razvijenom. Korenovskom kulturom se Hrvatska otvara utjecajima iz zapadnih dijelova Karpatske kotline i srednje Europe dok balkansko-anatolska orijentacija slabi. Lokaliteti: Drljanovac, Malo Korenovo, Dautan u Bjelovarskom podruju, Kanika Iva i Tomaica u Moslavini, Pepelane. Staro ie u Turopolju, Smili Danilska kultura: uvoz Trajanje: oko 4600. do 4400. pr. Kr. Naselja: Prirodna uzvienja, terase ili padine neposredno uz tekue vode ili usred movarnog terena. Stambeni i radni objekti su zemunikog tipa. Keramiko posue: Peeno je najprije oksidacijski, a zatim redukcijski (sendvi: crno-crveno-crno; esto mrljasto). Vodei oblici su kuglaste ili kalotaste posude s pojaanim dnom ili na niskoj nozi, S-profilirane zdjele s manje ili jae izvijenim vratnim dijelom te kuglaste amfore s niskim cilindrinim vratom: svojstvo svih kultura LTK. Vodei ukras je izveden urezivanjem, a temelji se na dvama naelima. Jedno je

jednostavna linijska izvedba, a drugo je vrpasta koncepcija gdje se motivi izvide

paralelnim linijama. Motivi su izlomljene crte, vrpce, crte u obliku slova A i V, kukaste spirale, girlande, a tu su este i uice ili ispupenja na najirem dijelu trbuha posude. Plastika: Osim jedne figurice svinje iz Malog korenova uglavnom je nepoznata. rtvenik: Mali pravokutni rtvenik (etiri noice i uica na sredini gornje plohe, ukraen urezivanjem) iz Tomaice bez analogija u ostalim kulturama LTK.

13

7. BREZOVLJANSKI TIP SOPOTSKE KULTURE Eponimni lokalitet: Gornji Brezovljani kod Krievaca Kulturni kompleks i rasprostiranje: Nastaje u prostoru sjeverozapadne Hrvatske gdje je kasna sopotska kultura dola u dodir s ovdanjim korenovskim

starosjediocima. Lokaliteti: Drljanovac kod Bjelovara, Staro ie u Turopolju, Jasena i pii Bukovica kod Virovitice Trajanje: oko 4200. do 3900. god. pr. Kr. Naselja: Naselja su smjetana na prirodnim uzvienjima, a novi objekti (zemunice) se ne grade na mjestu starih, ve se sele prema periferiji (horizontalna stratigrafija). Keramiko posue: Vrlo je slino sopotskom, ali su profili meki i blai. este su posude na zvonastoj nozi. Kultura je prepoznatljiva po nainu ukraavanja. Posude su u osnovi peene

oksidacijski, a potom je na pojedinim dijelovima posude primijenjen redukcijski postupak ime nastaju tamne plavkastosive ili crne mrlje (mrljasta keramika). Da je takav ukras izvoen namjerno, a nije rezultat loe tehnike, dokazuju dekorativni

motivi krivocrtnog tipa prepoznatljivi u mrljama. Znaajna je i prisutnost slikane keramike: linijski motivi su izvedeni crvenom bojom, uz rub posude; vrlo slino lenelskom kulturnom horizontu (Slovenija). Primjetan je kontakt s lenelskom kulturom preko importa i eksporta. Keramika statueta: ivotinjska figurica koja umjesto glave ima otvor (usaivanje posebno izraene glave). Figurica na leima nosi posudicu (odlika Luianky kulture,

Slovaka).

14

7a. RAITE TIP SOPOTSKE KULTURE U formiranju ovog tipa sudjeluju dva genetska izvora: kompleks LTK i sopotska, tj. vinanska kulture. LTK kuglaste i polukuglaste zdjele, kupe, zdjele valovitog oboda, lonci s rukama izmeu vrata i trbuha i ornamenti poput urezanih traka, girlandi, ljebljenih crta. SOPOT-VINA daje osnovna obiljeja kulture dominacija bikoninih oblika, kupe i zdjele na cilindrinoj i zvonastoj nozi, zoomorfne aplikacije, rogolike drke, ukraavanje urezanim trakama ispunjenim ubodima Od klasine sopotske kulture razlikuje se po elementima LTK. Ne pokazuje nikakva karakteristina obiljeja korenovske kulture. Utjecaji LTK su vjerojatno doli

sa sjevera, tj. iz Transdanubije, a ne iz korenovske kulture. Raite tip sopotske kulture datira se u vrijeme prijelaza sopot Ia na sopot Ib, tj. u

vrijeme kraja vine B1 i poetka vine B2. LOKALITETI Podgora-Raite i Vukojevci u okolici Naica

15

8. DANILSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Danilo kraj ibenika Rasprostiranje: Srednji neolitik; nastavlja ivjeti na podrujima ranije impresso-keramike kulture. Kulturni kompleks: Srodnosti ima sa keramikom srednje Albanije koja dolazi u doticaj s kulturama grkog neolitika. Lokaliteti: Javorika, Vela Spila na Loinju, Jama na Sredi na Cresu, Privlaka, Islam Grki, Smili, Benkovac, Bribir, Danilo, Markova pilja na Hvaru, Gudnja, Crvena

Stijena, Zelena Peina i Stolac Trajanje: oko 4500. 3900. pr. Kr. Faze: Tri stupnja vrhunac je u treem stupnju Naselja: U piljama se stanovnitvo zadravalo povremeno. Glavna su naselja smjetena na otvorenom preteno u ravnim i plodnim krajevima sjeverne Dalmacije.

Naselja su redovito krunog ili polukrunog oblika, esto s izvorom vode u sreditu. Nastambe su bile oblika krunih koliba ili nadzemnih krunih kua te nadzemnih

etvrtastih kua s podom od nabijene zemlje. Naselja s esto bila zatiena

obrambenim rovom. Keramiko posue: Grubo posue je kuglastih ili jajolikih oblika zaravnjene, ali ne i glaane povrine, rijetko ukraene jednostavnim urezanim nizovima trokuta. Najbrojnije je posue bolje kvalitete, dobro uglaane povrine, tamnosmee ili crne boje; bikonine zdjele zaobljenog dna, zvonaste ae, visoke zvonolike zdjele, spljotene kuglaste posude s visokim stoastim vratom, razliiti tanjuri Ornamentika je vrlo bogata: izvedena udubljivanjem, urezivanjem, igosanjem, reljefnim oblikovanjem esto ispunjenim crvenom ili bijelom inkrustacijom. Motivi su aplicirani s tenjom da se prekrije to vea povrina posude (tzv. horor vacui) spirale u obliku slova S i C, razne inaice trokuta i nizovi paralelnih crta sloeni u razliitim meandarskim, cik-cak, romboidnim ili mreastim kompozicijama. Posebno su upeatljivi spiralni reljefni ornamenti koje preuzima kasnija butmirska kultura. Neukraeni se dijelovi esto premazuju crvenom bojom. Slikana keramika je rjea, ali vrlo kvalitetna. Posue je raeno od potpuno proiene sivkastoute gline koja nakon peenja ima ujednaenu boju raspona od ukaste do

ciglastocrvene. Oblici su bikonine zdjele, zvonolike i stoaste ae, zvonaste posude,

jajolike posude s koninim vratom. Oslikava se sivom, bijelom ili crnom bojom, a

motivi su: paralelne crte, cik-cak crte, ahovnice, nizovi trokuta, rombovi i slini geometrijski motivi. Motivi su obino obrubljeni crvenom trakom. Danilska keramika

ima paralele sa Ripoli kulturom smjetenom uz Jadransku obalu Italije.

16

Keramika tipa Malo Korenovo predstavlja uvoz iz SZ Slavonije, pronaena je u Smiliu Ritoni: Posuda na etiri zdepaste noge, s nakoenim recipijentom i visokom prstenastom rukom. Ritoni su obino bogato ukraeni urezanom ornametnikom, a

unutranjost posude premazana je crvenom bojom. (Slinosti s kakanjskom kulturom

u Bosni, s Albanskim manifestacijama te Grkom). Plastika - antropomorfna i terimorfna: Statuete su jednostavne zvonolike (vjerojatno muki likovi) i one neto realistinijeg oblika (obino enski likovi). Zvonolike figure

su ukraavane urezivanjem i udubljivanjem s naglaenim prisustvom crvene boje,

bilo u obliku inkrustacije, bilo kao premaz. Realistine statue su oblikovane s

dugakom valjkastom glavom, naglaenim trokutastim nosom, spljotenim

etvrtastim tijelom i kratkim izdancima umjesto ruku. Te statue nisu ukraene, osim

povremenog bijelog premaza. ivotinjski likovi prikazivali su npr. svinje, goveda i medvjede, a na leima su esto

imali malu posudu ili vodoravnu ploicu s uzdunim lijebom. Kotani predmeti: alatke i nakit

17

9. HVARSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Grapeva pilja na Hvaru Kulturni kompleks: Kultura mlaeg neolitika na istonoj jadranskoj obali koja nastavlja ivjeti na mjestu danilske kulture. iri se i na kontinent; npr. dolina Neretve

i Lika. Lokaliteti u Hrvatskoj: Grapeva i Markova pilja na Hvaru, Vela pilja na Koruli, Gudnja na Peljecu Trajanje: oko 3900. 3300. god. pr. Kr. Naselja: Nositelji kulture ive na starim danilskim lokacijama (i na jednak nain), samo to naselja neto proiruju. Intenzivnije i dugotrajnije nastanjuju i piljske

prostore. U najranijoj fazi jo se pokazuju izrazita danilska obiljeja, uz manje razlike. Reljefno

ukraavanje dostie vrhunac, a slikani se ornamenti pojavljuju u manjoj mjeri. Novost

su prije svega spiralni motivi u slikarstvu te geometrijski motivi ispunjeni bojom. Broj zvonolikih figura se smanjuje, a negdje oko srednje faze razvoja potpuno nestaju. Nazadovanje se oituje i kod figura s jasnije oblikovanim konturama ljudskog tijela.

One su neukraene, samo im je glava bijelo obojena. Kipii goveda i medvjeda

ukraeni su strogo geometrijskim urezanim ornamentima. Ritoni se i dalje

upotrebljavaju, ali postoje izmjene (npr. riton iz Smilia koji ima noge oblikovane

poput ljudskih u kleeem poloaju). U mlaim fazama potpuno izumiru elementi danilske kulture. Nestaje plastike, a prevladava fina, brino izraena monokromna keramika temnosmee ili crne boje,

osobito niske iroke zdjele zaobljenog profila s izdvojenim prstenastim vratom. Ukras se svodi na motive ravnik ili cik-cak crta, girlandi, valovnica i nizova polukrugova. Varijante: (ime Batovi) 1. klasina hvarska kultura na sjednjodalmatinskim otocima u ranoj fazi vidljivi

su ostaci danilske kulture; specifinost su fino glaano crno ili tamnosmee

posue, ukraeno slikanjem crvenom, svijetlosmeom, ukastom, sivkastom

ili crvenom bojom. Motivi girlandi, lunih crta, valovnica, polukrugova,

stepeniasti motivi, nizovi vezanih spirala i meandara slikani su bojama, a

katkad omeeni urezanim linijama. Ornament ne prekriva cijelu posudu. Vodei oblici: niska, iroka, zaobljena zdjela s prstenastim vratom te jajoliki lonac s koninim vratom. - nalaz urezanog broda na ulomku keramike (Grapeva pilja); keramika glava ovna (Markova pilja)

18

2. lisiika varijanta u Hercegovini (lok. Lisiii kod Konjica) osobina ove varijante je urezivanje stiliziranih prizora simbolikog ili realnog karaktera,

primjerice scene lova, krajolici i sl. 3. smilika varijanta u sjevernoj Dalmaciji najjae nastavlja danilsku kulturu;

ipak dolazi do osiromaenja keramikog posua, nestaje plastike, prevladava fina, brino izraena monokromna keramika.

4. posebna varijanta u Istri i Hrvatskom primorju

19

- bakreno doba (aeneus, lithos) priblino od 3500. 2000. god. pr. Kr. Razdoblje izmeu neolitika i bronanog doba u kojem je najupeatljivija sve ea pojava metalnih predmeta, posebno bakrenik i zlatnih. Pojedine metalne predmete poznavale su i kulture neolitika (kao nakit), ali izdvajanje novog doba znai da postoje vidljive promjene u gospodarskoj i drutvenoj strukturi. U gospodarstvu dolazi do prevlasti stoarstva kad poljodjelstvom to znai bru

akumulaciju vikova, intenzivniju razmjenu i trgovinu te stvaranje materijalnih

bogatstava. U drutvenom pogledu dolazi do formiranja vrih patrijarhalnih rodovskih i plemenskih zajednica. Sloenica litik je namjerno upotrijebljena kako bi ukazala na kontinuirani razvoj mlaeg kamenog doba u bakreno, tj. jo je uvijek

prepoznatljiva jaka neolitika komponenta. Kao i u vrijeme neolitika, podruje napretka i inovacija predstavlja maloazijski i egejski prostor kojega su nabujale populacije prisiljene traiti nove krajeve za svoju

egzistanciju. Najprirodniji i najjednostavniji izlaz bilo je prebacivanje na europsko kopno. Sada se pojavljuje i novo ishodite migracija; podruje Ponta, Zakavkazja i

junorskih stepa, preko umovitih i Erdeljskih Karpata te uz donji tok Dunava.

Ovuda su stizali pokretni stoari kojima su trebali novi panjaci za njihovu stoku; oni

su ujedno ve ovladali metalurkom djelatnou. U Hrvatskoj: istona Slavonija, dotada nastavana uglavnom nositeljima sopotske

kulture i poneto vinanske, bila je izravno na udaru strane, tzv. badenske kulture

koja je hitrim prodorom unitila veinu kasnoneolitikih naselja i skrasivi se na

njima nastavila svoj ivot. Podruja zapadne Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske nisu bila izravno na putu osvajaima, ali su i tamonje zastarjele kasne neolitike

populacije posrednim putem podlegle promjenama. Tako se na podlozi kasne sopotske, vinanske i lenelske kulture mirnim putem formirala lasinjska kultura.

Kako su te promjene tekle na istonoj jadranskoj obali, zasad je slabo poznato. Vrijeme razvijenog i kasnog eneolitika na podruju Slavonije nakon klasine

badenske kulture ispunjavaju kostolaka i vuedolska kultura, dok u

sjeverozapadnim dijelovima, uz lasinjsku kulturu, ive pojedine varijante Retz-Gajary kulture te kasne manifestacije vuedolske. Neki od izuzetnih spomenika bakrenog doba pozornost su pobuivali i davno prije

bilo kakvog planskog prouavanja povijesti: - piramide iz Gize: Keopsova, Kefrinova, Mikerinosova, ija imena spominje ve

Herodot - babilonski zigurati, koji su nastavili svoj ivot kao Kula babilonska u Starom

zavjetu - palaa u Knosu na Kreti ije su ruevine nadahnule grki mit o labirintu

- nizovi menhira u Bretanji koji su ve u ranom srednjem vijeku prepoznati kao

pradavna sveta mjesta

- Stonehenge koji se u 12. st. spominje kao jedno od 4 uda Britanije

20

10. LASINJSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Talijanovo brdo u Lasinji na rijeci Kupi Rasprostiranje: Cijelo meurijeje Save i Drave, od Naica i ua Orljave u Savu na istoku pa sve do Velebita na jugozapadu. Najjuniji poznati lokalitet je akovac kod

Josipdola. Izvan Hrvatske posavski dio Bosne, gotovo cijela kontinentalna Slovenija, austrijska Koruka i djelomino tajerska, zapadna Maarska posebno oko Balatona. Nandor Kalicz nalaze iz Maarske stavlja u Balaton grupu I-III, meutim Dimitrijevi tumai da je samo Balaton I ista lasinjska kultura, Balaton II pokazuje

mijeana obiljeja lasinjske i Retz-Gajary kulture dok je Balaton III ista Retz Gajary kultura. Kulturni kompleks: Kultura je rezultat autohtonog razvoja izvan podruja glavnih eneolitikih dogaanja. Osnova egzistencije je kombinacija poljodjelstva i stoarstva s

prevagom na potonjem. Lokaliteti u Hrvatskoj: Lasinja, Beketinec, Cerje Novo i Cerje Tuno kod Varadina, Veternica, Kiringrad, Ozalj, akovac, Beketinec, dralovi, Jaki, Aikovci, Koka,

Vinkovci Izvan Hrvatske: - Slovenija: Ptujski grad, Drulovka, Ljubljansko barje (Resnikov prekop, Maharski

prekop), Brezje i Zree kod Maribora, Ajdovska jama, Kevderc, Lubnika jama,

Moverna vas - BiH: Gornja Tuzla, Visoko Brdo u Lupljanici, Vis-Modran kod Dervente, Donji

Klakar kod Bosanskog Broda, Zemunica Radosavska kod Banja Luke - Austrija: tajerska Plshals (Judenburg), Strappelkogel (Wolfsberg), St.

Kanzianiberg, Wildon-Schlossberg, Flamber - Oberburgstall (Lebniz), Raababerg kod Graza, St. Stefan ob Stainz, Koruka - Keutschachersee, Maria Saaler Berg, Steinkgeln (Vlkermarkt), Ettendorf im Lavanttal

- Maarska: Siklos, Keszthely-Fenekpuszta, Letenye, Nagykanizsa Tipovi: Koka, Beketinec, akovac ili Josipdol, afarsko, Resnikov prekop, Nagykanizsa, Oberpullendorf Naselja: Slue se piljama, vjerojatno u vrijeme ispae, a grade i sojenika naselja poput onih u Keutschachersee nedaleko od Klagenfurta ili na Ljubljanskom barju-Resnikov prekop. Poloaji su obino na neto veoj nadmorskoj visini, ali zaposjedaju

i movarna i jezerska podruja. Nastambe su obino zemunikog ili poluzemunikog

tipa, ali ima i nadzemnih objekata i sojenica. Keramiko posue: Prevladavaju neolitiki oblici bikonine zdjele, bikonini lonci s prstenastim vratom i parom rukica na prijelazu vrata u trbuh s izrazito izduljenim

donjim dijelom, te zaobljene zdjele. Osoito su prepoznatljivi lonci oblikovani tako da im je rame pomalo uglato izdvojeno. Od izrazito eneolitikih oblika prisutan je vr s

21

jednom prstenastom rukom. Osobite su i zdjele na visokoj cilindrinoj ili trbuastoj

nozi ukraene jeziastim plastinim izdancima. Posue je uglavnom redukcijski peeno te je sivih boja. Ukras moe biti u obliku razliitih plastinih aplikacija, gudmetastih, bradaviastih i

jeziastih, zatim u obliku plastinih rebara ili ivotinjskih protoma. Osim toga javlja se i urezivanje, igosanje i ubadanje. Motivi: jednostavni snopovi ravnih crta, cik-cak crte, prepleti crta, motivi granice, riblje kosti ili bodljikave ice. Najee su kombinacije motiva praenih nizom uboda ili kratkih zareza. U zavrnoj fazi javljaju se i krivocrtni motivi girlandi i polukrugova dok prostor meu njima popunjavaju mreasti, ljestviasti i meandarski uzorci. Keramika plastika: Rije je o tipu jednostavnih plosnatih statueta s pravokutno oblikovanom glavom koja se bez vidljiva prijelaza nastavlja u pravokutno tijelo. Istiu se jedino kratki konini batrljci umjesto ruku, plastino naglaene grudi te nos i

linearno urezane oi i eventualno usta. Drugi tip predstavljaju valjkaste statuete. Metal: nije pronaen ni jedan primjerak

22

11. RETZ GAJARY KULTURA Eponimni lokaliteti: Retz u donjoj Austriji i Gajary u sjevernoj Transdanubiji Kulturni kompleks: Rije je o dvjema regionalnim varijantama vrlo irokog kompleksa koji se rasprostire na rubovima karpatske kotline, od rumunjskog Erdelja na istoku, preko Slovake, Moravske, Austrije, maarske Transdanubije, cijele kontinentalne Slavonije pa do sjeverne Hrvatske i zapadne Slavonije Faze (u Hrvatskoj): N. Tasi

Rana faza kulture predstavljena Kevderc-Hrnjevactipom pojavljuje se u zap. Hrvatskoj i kontinentalnoj Sloveniji te na Balatonunakon lasinjskekulture istodobno rani Badenprodire u istonu Slavoniju i Srijem

Druga faza tj. Vinjica tip nasljeuje KH i pripada vremenu formiranja ranih

kostolakihnaselja u Srijemu i Slavoniji te sjev. Bosni Tipovi: 1. RETZ TIP: donja Austrija Retz, Pfaffstetten 2. WALTRAHOHLE-KREPICE-JEVIOVICE C1 TIP: istona tajerska i

Moravska - Waltrahhle, Krepice-Hradisko, Jeviovice-StaryZamek (horizont C1), Brno-Lien-Stare Zamky (horizont III), Hochkapelle - najzapadniji lokalitet (sjev. Tirol)

3. GAJARY-BAJ TIP: Zapadna Slovaka, juni dio Donje Austrije, sjeverna Transdanubija - Gajary, Baj-Vlkanovo, Ondrochov, Bran

4. MONDSEE TIP: Gornja Austrija i Salzburg: sojenika naselja na Mondsee (Station See, Scharfling) i Attersee (11 nalazita), Salzburg - Rainberg, Gtschenberg kod Bischofshofena

5. SEDMOGRADSKI ILI GEOAGIU-DE-SUS TIP 6. VINJICA tip

o rasprostranjenost: sjev.zap. Hrvatska, jug.zap. Transdanubija, kontinentalna Slovenija

o lokaliteti: pilja Vindija kod Donje Voe, Velika peina kod Vinjice na

Ravnoj Gori, Drljanovac kod Bjelovara (kombinacija Vinjica i Kevderc-Hrnjevac tipa) Predjama kod Postojne, Bezgeeva jama kod Velenja,

Nagykanizsa, Pecs, Mohacsutiteglagy 7. KEVDERC-HRNJEVAC tip

o Rasprostranjenost: meurijeje Drava-Sava od Poeke kotline do jugoistonog alpskog prostora

o Lokaliteti: Hrnjevac-Brdo kod Kutjeva, Drljanovac, akovaka Satnica-Katinska, Pepelana, akovo, Paljevine, pilja Kevderc, Lubnika jama kod

kofje Loke, Levakova jama, nalazita Balaton III tipa u Transdanubiji

(Letkes, Keszthely-FenekpusztaI i IV, Mozc, Pecsbagota-Cseralya, Patince u Slovakoj)

23

Naselja: Osim povremenog koritenja pilja, nositelji kulture preteno ive u zemunikim nastambama, no ponegdje grade i trajnije nadzemne kue. Mondsee-tip u Austriji odlikuje se kompliciranim sustavom sojenica. Keramiko posue: Posue je tamnih boja, ukraeno posebnom tehnikom, tzv. brazdastim urezivanjem (Furchenstich trzanje zailjenog instrumenta: kultura je dugo bila poznata kao Furchenstichkeramik). Vodei oblici su niske kalotaste alice s vrpastom rukom i visoki vrevi S-profilacije. alice Vinnjica tipa ukraavane su urezivanjem (motivi nizovi brazdastih crta, iscrtkani torkuti rasporeeni u zatvorene vodoravne ili okomite zone; Rahmenstil; specifian motiv je negativno izveden oblik zvijezde na dnu ili donjem dijelu posude). Nositelji Kevderc-Hrnjevac tipa radije koriste duborez, rovaenje i obino urezivanje motivi su trokuti, ahovnice i spirale. Za ukraavanje se koristi i bijela inkrustacija. Figuralna plastika: Vrlo malo nalaza; izrazita skromnost.

24

12. BADENSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Baden-Knigshhle u Donjoj Austriji Rasprostiranje: Od sjeverne i istone Austrije, Moravske, eke, june Slovake, dijela june Poljske, preko gotovo itave Maarske sve do sjeveroistone Hrvatske,

Vojvodine i sjeverne Srbije. Kulturni kompleks: Novi narod unitava neolitika naselja vinanske i sopotske kulture u podrujima istone i srednje Slavonije, Srijema, junog Banata i Bake te

sjeverne Srbije. Postoji vie teorija podrijetla jugoistok: maloazijsko-anatolski prostor; istok pontsko-stepski krajevi. (Paralelna je sa Trojom II-V i tiszapoltar-bodrogkeresztur kompleksom.) S. Dimitrijevi predlae rana badenska kultura nastala je negdje u junim dijelovima Balkana, na periferiji kasne vinanske kulture uz vaan doprinos anadolskih utjecaja

te stepsku komponentu koja je potvrena i antropoloki u novom rasnom tipu

ovjeka. irenje na velikom prostoru oslabilo je jedinstvo kulture te nastaju razne manifestacije, a u pojedinim dijelovima dolazi do buenja zatomljenog neolitikog

supstrata. Tako je i nastala nasljednica badenske kulture kostolaka kultura: smjena nije bila nagla pa te dvije kulture neko vrijeme egzistiraju paralelno. Lokaliteti u Hrvatskoj: Badenska kultura u Hrvatskoj predstavlja pravi poetak eneolitika. Vuedol, Bapska, Vinkovci, Donja Vrba kod Slavonskog Broda, Grabovac kod akova, Sarva, Beli Manastir Faze: Dimitrijevi 1979. A = rana ili pretklasina: A1 Boleraz (=lasinja Ia) A2 Fonyod B = rana klasina B1 B2 (=lasinja Iia, kostolac A, vuedol A) C = kasna klasina: tip Budakalasz Beli Manastir tip Uny tip Viss

tip Hodmezovasarhely-Bodzaspart tip Ossarn D = postklasina badenska kultura horizont raspada Naselja: Smjetena na mjestima starijih neolitikih naselja; rijene terase ili izdanci breuljaka. U veini naselja konstatirani su nizovi ukopanih jama od kojih su neke

mogle sluiti za stanovanje, a druge kao spremita ili jame za otpatke. Jedino su na podruju Vojvodine i istone Slavonije otkriveni ostaci nadzemnih objekata graenih

na tradicionalni nain: pod od nabijene zemlje, zidne konstrukcije od kolja i prua

oblijepljena ilovaom i krov na dvije vode od slame ili trske.

25

Na Vuedolu i Sarvau otkrivene su dvije apsidalne kue meutim one se u posljednje vrijeme pripisuju kasnijoj kostolakoj kulturi. Ukopi: Pokojnici se i dalje pokapaju unutar naselja u pojedinanim, a katkada i viestrukim grobovima. Prevladava obred inhumacije, meutim badenska kultura je

u panonsko-podunavski prostor donijela i obred spaljivanja pokojnika posebno u pretklasinoj fazi razvoja. Keramiko posue: Keramika ostavlja dojam oponaanja metala: visok sjaj crno polirane povrine, dominantan oblik vreva i vria loptastog ili lukoviastog trbuha s visokim cilindrinim vratom i vrpastom rukom, ukraavanje kaneliranjem i

rebrenjem te specifian nain obrade povrine finog posua koji stvara dojam

punciranja, tj. iskucavanja metala. Najzastupljeniji oblik je ve opisani trbuasti vr s vrpastom rukom. Jedini ukras na tip posudama su okomite kanelure na trbuhu. Vrevi su se mijenjali kroz razne faze:

u pretklasinoj su to masivni kuglasti vrevi s niskim vratom i niskom prstenastom

runom dok se kasnije vr sve vie izduuje da bi na kraju trbuh potpuno nestao te su

vrevi izgledali kao da se sastoje samo od cilindrinog vrata i vrpaste ruke. Osim vreva: bikonine zdjele vrlo razgrnutog oboda ukraene plitkim kanelurama

sloenima u razne krine, zvjezdaste i zrakaste motive. Ti se ukrasi nalaze s unutranje strane posude dok se izvana postupno poinje ukraavati motivima

izvedenima urezivanjem i ubadanjem. Izduljena vretenasta amfora (Fischbutte) je oblik nastao u klasinoj fazi. U kasnoj klasinoj fazi (u HR samo Baranja) javljaju se oblici poput zdjela s unutarnjom pregradom, zdjela na nozi i zdjela na etvrtastim esto perforiranim

postamentima. Vrlo rijedak oblik je trbuasta amfora s visokim cilindrinim vratom i

lanim rukama koje su vertikalno probuene. Plastika: Plosnati, vrlo stilizirani idoli s obiljejima enskog spola ukraeni jednostavnim nizovima urezanih crtica, trokuta ili vrpci ispunjenih ubodima. Pretpostavlja se da su idoli imali drvene glave. Zlatni i bakreni nalazi su vrlo rijetki. PRVA KOLA S ETIRI KOTAA.

26

13. KOSTOLAKA KULTURA Eponimni lokalitet: Kostolac Rasprostiranje: umadija, sjeverna Bosna, Slavonija i Srijem su matina podruja, a zatim se iri u istonu Srbiju, rumunjsku Olteniju i Erdelj te u Maarsku sve do

slovakih planina. Kulturni kompleks: Kostolaka kultura se razvila u vrijeme klasine badenske kulture, vjerojatno kao relikt kasnoneolitike populacije koju badenska kultura nije

uspjela potpuno asimilirati. Nakon razdoblja koegzistencije kostolaka je potisnula badensku kulturu. U svome mlaem stupnju omoguila je razvoj vuedolske kulture

meutim, time je sama bila istisnuta iz svog matinog podruja te poinje irenje na

sjever. Lokaliteti: uplja Stena na Avali, Kostolac, Vina, Vuedol, Vukovar-Lijeva Bara, Lovas, Sarva, Slava u Novoj Gradiki, Pivnica u sjevernoj Bosni, Obre II, Donja

Mahala, Ceri-Plandite kod Vinkovaca, Aikovci kod Pleternice, Belegi, Gomolava, Petrovaradin, Crnajka (mijeanje kostolake i Cotofeni kulture) Faze: Dimitrijeviev sustav iz 1979. A = horizont Ceri-Pivnica-Aikovci egzistira samo na podruju Slavonije B = egzistira samo izvan Slavonije ili (zbog novih nalaza) rani povezano s badenskom kulturom klasini samostalna kultura kasni povezan s vuedolskom kulturom Naselja: U ravniarskim predjelima najea su vieslojna naselja na izdignutim poloajima uz tokove rijeka prostori starijih neolitikih i eneolitikih naselja. Kostolaka su naselja redovito utvrena opkopima ili ancima (Ceri-Plandite). U predjelima sjeverne Bosne, sredinje i istone Srbije razvio se tip teko pristupanih gradinskih naselja. U mlaem badenskom horizontu na lokalitetima Vuedol i Sarva otkrivene su dvije

apsidalne kue. Vea kua na Vuedolu imala je dvije prostorije, jednu u apsidalnom produetku. Tu je bilo smjeteno i ognjite. U vrijeme istraivanja (Schmidt) kue su

pripisane badenskoj kulturi, ali kostolaka tada nije ni bila identificirana (Miloji,

1943.). Kako na veini nalazita badenske kulture dominiraju jamski stambeni objekti, danas se te dvije kue sve ee pripisuju upravo kostolakoj kulturi. Ukopi: standardni nain ukopa je skeletni ukop u zgrenom poloaju. Prisutan je i obred spaljivanja pokojnika. Pepeo se polae ili u aru ili u jamu koja se pokrije

poklopcem.

27

Keramiko posue: Posue je vrlo dobre fakture, tamne sivosmee boje, a tek rijetko crne. Dominiraju zdjele razliitih oblika, ali veina ima temelje u badenskim ili

kasnoneolitikim. Najtipinija je zdjela gotovo kalotastog oblika bez izraenog dna umjesto kojeg ima ovalnu udubinu u sredini (umbo). Drugi oblik su zdjele kojima je naglaen i izdvojen vrat i blago zaobljeno rame. Prepoznatljiva je i konina ili

cilindrina alica s izuzetno visokom vrpastom rukom. Fischbutte su ovdje obino bez ukrasa. Ukraavanje: U Panoniju stie nova tehnika; brazdasto urezivanje. Primjenjuje se i

tehnika igosanja tupim predmetima koji daju polumjeseaste, okrugle, polukrune

ili trokutaste otiske. Obino urezivanje javlja se samo kao okvirna linija s gornje ili donje strane ukrasne zone. Omiljeno je slaganje motiva u obliku ahovske ploe.

Koristi se bijela inkrustacija. (spoj badena i retz-gajarya)

28

14. VUEDOLSKA KULTURA Vuedolska kultura predstavlja posljednju eneolitiku manifestaciju u ovom dijelu Europe. Ishodina toka vuedolske kulture je istona Slavonija i Srijem, a eponimni lokalitet Vuedol nalazi se na desnoj obali Dunava, nedaleko od Vukovara. Kultura je podijeljena u tri vremenska horizonta:

1. horizont pretklasine i klasine vuedolske kulture 2. horizont kasne vuedolske kulture i njezinih regionalnih varijanti 3. horizont postvuedolskih manifestacija ranog bronanog doba

U svojoj poetnoj i klasinoj fazi kultura se rasprostranjuje u svojim originalnim

granicama dok kasnije dolazi do irenja prema maarskoj Baranji i rumunjskom

Banatu. Razne regionalne varijante dokumentirane su od okolice Praga i junih

Karpata, preko Banata i june Bosne do jugoistonog alpskog prostora. Prva istraivanja jednog vuedolskog lokaliteta proveo je Karl Deschman 1875. Tada istraeni sojeniki lokalitet, Ljubljansko barje u Sloveniji, objavljen je 1915. u djelu

Moritza Hoernesa Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa; pod pojmom istonoalpske sojenike keramike. Tu su ujedno objavljeni i nalazi iz Vuedola,

Sarvaa i Erduta. Kasnije je predloen naziv slavonska kultura koji se odrao do pojave publikacije R. R. Schmidta Die Burg Vuedol nakon ega je prevladao dananji naziv kulture. Smatra se da je vuedolska kultura rezultat spoja novih dostignua s istoka, starih panonsko-podunavskih neolitikih tradicija, preciznije sopotske kulture i ranije oformljene kostolake kulture. Kultura se datira u razdoblje izmeu 3000. i 2200. godine prije n.e. Njezin poetak

povezan je s tzv. drugom seobom stepskih naroda koja u Europu dovodi novi rasni tip ovjeka (Indoeuropljanin), poseban ritual sahranjivanja pokojnika poloenog na

lea s koljenima stisnutim uz prsa; u Europu se vraa konj, pojavljuju se prva

zaprena kola te novi nain obrade metala. Vuedolska populacija u svojim stalnim naseljima gradi uglavnom nadzemne kue s podom od nabijene ilovae. Unutranjost kue opremljena je ognjitem i jamom za

spremanje zaliha. Na lokalitetu Vuedol kue se prstenasto niu uz rubove naselja.

Sredite kue je kruno, uzdignuto ognjite, a o ostaloj opremi kue moe se samo

nagaati. esto se u kui nalazi i mali kuni rtvenik od gline. Naselja su obino

graena na uzdignutim terasama uz rijeke ili obronke, a veina ih je bila utvrena

dotjerivanjem strmih padina, palisadama ili vodenim opkopima. U kasnoj fazi dominira gradinski tip naselja dok je na Ljubljanskom barju prisutno i sojeniko. Sve

to govori o relativno nemirnom vremenu koje zahtijeva na bilo koji nain zatiena

naselja.

29

Posebnu zanimljivost predstavlja Gradac na Vuedolu. To je relativno mali plato koji se uzdie strmo iznad ostalih prostranih platoa (Kukuruzite Streim, Vinograd Streim

i Vinograd Karasovi) na kojima je smjeten kompleks naselja. Gradac tu predstavlja

neku vrstu akropole na kojoj je otkriven samo jedan graevinski objekt etvrtastog oblika s dvije prostorije i bonim trijemom nazvan megaron. Megaron iz mlae faze sadravao je talionike pei unutar i izvan zidova kue te je

imao karakter metalurkog obrtnikog sredita. Megaron iz starije faze znaajan je po ukopima koji se nalaze u njegovoj okolici. Ispred proelja megarona u jednoj jami utvren je dvostruki ukop mukarca i ene s

vrlo bogatom opremom popularno nazvan grob branog para. S lijeve strane

proelja istog megarona otkrivena je rtvena jama u kojoj je pohranjen jelen. Ostali poznati ukopi nalaze se unutar naselja, esto u naputenim jamama, a nema dokaza o

ukapanju pokojnika na posebnim nekropolama izvan naselja.

Posue se jo uvijek izrauje bez upotrebe lonarskog kola, ali keramika se

proizvodnja odlikuje skladom i dotjeranou oblika i ukrasa. Keramiko posue se

dijeli na fino i grubo, ali vrlo velike koliine fine keramike upuuju na to da se i ona

koristila gotovo svakodnevno. U ranoj fazi vuedolske kulture kod keramikih proizvoda dominiraju

bikonine zdjele, lonci, plitke zdjele razgrnutog oboda i zdjele sa zaobljenim

ramenom. Ukras se najee smjeta samo na jednom segmentu posude i sastoji se od

uskog friza strogo geometrijskih oblika izvedenih tehnikom brazdastog urezivanja obinog urezivanja i rovaenja uz prisutnost bijele inkrustacije. U pretklasinoj fazi se

javlja takoer se javlja i motiv rozete koji je vrlo karakteristian za kulturu. Klasina faza nastavlja s oblikovanjem dubokih bikoninih zdjela s jednom

irokom vrpastom ili tunelastom rukom, zdjelica na etiri epaste noge, jajolikih

posuda ravnog dna ili na niskoj prstenastoj nozi te amfora. Posebnost su dvodijelne ili trodijelne boce, male bikonine zdjele s poklopcem i rupicama, tzv. kadionice,

posude u obliku modela krune pei, kupe na niskoj prstenastoj, zvonastoj ili krinoj nozi, razni tipovi rtvenih stolia i td.

Od keramikih nalaza sa lokaliteta Vuedol treba posebno izdvojiti veliku

zdjelu iz groba branog para, tzv. terinu te obrednu keramiku posudu popularno zvanu vuedolska golubica.

30

Beycesultana. Toj sferi pripada i motiv dvostruke sjekire ili labrisa koji nalazimo i na vjerojatno najprepoznatljivijem predmetu vuedolske kulture; vuedolskoj golubici. Osim figura ptica, postoje i drugi motivi u figuralnoj plastici. Posebno vana ivotinja

u religioznom ivotu vuedolskih ljudi bio je jelen, a postoje i nalazi antropomorfne

plastike.> Antropomorfne figure su podijeljene u dvije kategorije:

1. jednostavne i neukraene plosnate figure s elipsasto proirenom stajaom bazom

2. fino oblikovane i bogato ukraene enske statuete Meu statuetama druge kategorije moe se izdvojiti tip plosnatih figura u obliku

violine te voluminozno oblikovane figure u sjedeem poloaju. Ukrasi na statuetama

su komponirani tako da djeluju kao realistian prikaz nonje vuedolskih ena prema

emu je provedena i rekonstrukcija odjee vuedolske populacije. Ljudski se lik pojavljuje i urezan na ulomcima keramike, odnosno na dnu posuda ili na keramikim amuletima. Takvi motivi su esto vrlo stilizirani u obliku klepsidre

kojoj su dodani glava, ruke i noge. (Orant) Prosperitet i bogatstvo vuedolske kulture zasniva se na razvijenom stoarskom i

lovakom gospodarstvu to je dovelo do upoznavanja s metalom, a ubrzo zatim i

ovladavanja samom metalurgijom. Vuedolska populacija je razvila prvu serijsku proizvodnju metalnih predmeta. Proizvodili su se iskljuivo uporabni predmeti

poput orua i oruja: najee plosnate bakrene sjekire trapeznog ili lepezastog oblika

te bojne sjekire s cjevastim produetkom za nasad. Osim sjekira, proizvodila su se i

razliita ila i dlijeta te listoliki bodei. Vjerojatno je nagli porast populacije i poveana potreba za metalom uzrokovala

irenje vuedolske kulture na nova podruja krajem klasine faze. Time se razvilo

nekoliko lokalnih varijanti vuedolske kulture:

a) Slavonsko-srijemski tip na tlu Srijema, Slavonije i dijela sjeverozapadne Hrvatske b) Zapadnobosanski tip ili hrustovaki tip na podruju zapadne Bosne c) Junobosanski ili Debelo Brdo tip u junoj Bosni d) umadijski ili urevaki tip u srednjoj i sjevernoj Srbiji e) Slovenski tip na podruju Slovenije, sjeverozapadne Hrvatske i u dijelu Austrije f) Mak tip u Podunavlju i Potisju Maarske, Slovake i Vojvodine te u Moravskoj

i prakom dijelu eke g) Nyrsg tip u sjeveroistonim dijelovima Karpatske kotline

Vuedolska kultura nestaje smjenom eneolitika i bronanog doba, ali tradicija kulture

prepoznatljiva je u okvirima nekih ranobronanodobnih pojava kao to su ljubljanska i vinkovaka kultura u Hrvatskoj te Somogyvr-kultura u zapadnoj Maarskoj.