PSIHOLOGIJSKI PRAKTIKUM

Odsjek za psihologijuFilozofski fakultet

Sveuilite u Zagrebu PRAVILA RADA NA KOLEGIJIMAPSIHOLOGIJSKI PRAKTIKUM I, II Zagreb, veljaa 2008.

1. OPENITO O PSIHOLOGIJSKOM PRAKTIKUMUGlavni cilj Psihologijskog praktikuma je uenje metodologije eksperimentalne psihologije putem konkretnih laboratorijskih vjebi kroz koje se stjeu znanja o temeljnim naelima prikupljanja podataka u eksperimentalnim uvjetima, primjeni opih i posebnih psihologijskih metoda, postupaka i tehnika te nainima obrade i interpretacije prikupljenih podataka. Ovi kolegiji omoguuju usvajanje temeljne kritinosti u procjeni valjanosti rezultata na temelju planiranog i provedenog mjerenja kao i uenje osnovnih elemenata, strukture i formalnog oblika pisanja znanstvenog i strunog izvjea.

U okviru studija psihologije organiziraju se tri praktikumska kolegija (Psihologijski praktikum I, II i III) koji se meusobno razlikuju po tematici, odnosno sadrajima koji e se dominantno obraivati unutar pojedinih vjebi. Druga velika razlika meu pojedinim kolegijima se odnosi na razinu zahtjeva koju e postavljati prema studentima: u tom smislu e prve vjebe u okviru Psihologijskog praktikuma I biti znatno strukturiranije od onih kasnijih kao i vjebi u okviru Psihologijskog praktikuma II i III koje e zahtijevati znatno vei stupanj samostalnosti studenata. Kriteriji ocjenjivanja e takoer biti donekle razliiti, pa e se tako u poetku vie paziti na formalne elemente pisanja izvjetaja uz veu toleranciju pri ocjenjivanju dok e se u kasnijim fazama u veoj mjeri vrednovati i nagraivati samostalnost u izradi i cjelovitost napisanih izvjetaja.1.1. Psihologijski praktikum I

Psihologijski praktikum I se temelji na metodologiji ispitivanja osjeta, percepcije i panje, i to u rasponu od ispitivanja temeljnih procesa pri nastanku osjeta pa do sloenijih procesa percepcije prostora i vremena. U okviru ovog praktikuma mogue je organizirati veliki broj razliitih vjebi, od kojih navodimo samo neke:

apsolutna i diferencijalna osjetljivost

provjera zakonitosti relativnog doivljavanja u podruju diferencijalne osjetljivosti

primjena teorije detekcije signala u ispitivanju osjetljivosti

podraajni kontekst i percepcija svjetlina

doivljavanje boja

percepcija udaljenosti

konstantnost percepcije

lokalizacija izvora zvuka

ispitivanje procesa panje kao temelja uspjene percepcije

ekstrasenzorna percepcija

perceptivne varke

percepcija kretanja

perceptivna brzina i zatvorenost

Studenti e u okviru ovih vjebi sudjelovati u mjerenjima pojedinih fenomena te na temelju prikupljenih podataka pisati izvjetaje u formi koja e kasnije biti detaljnije opisana. U prvim e vjebama vrlo jasno biti specificirani svi kljuni dijelovi izvjetaja, dok e se kasnije u veoj mjeri traiti samostalnost studenata, prije svega u obradi i interpretaciji rezultata. Ukoliko kroz prvu polovinu Praktikuma I studenti dobro usvoje osnovne principe pisanja izvjetaja, posljednje vjebe je mogue organizirati tako da ih se u veoj mjeri ukljui i u sam proces planiranja istraivanja to e ovisiti o iskustvima s prvih vjebi. Psihologijski praktikum II

Psihologijski praktikum II se temelji na metodologiji ispitivanja uenja, pamenja, miljenja i emocija. U okviru ovog praktikuma mogue je organizirati veliki broj razliitih vjebi, od kojih navodimo samo neke teme: krivulja uenja efekt mjesta u seriji

dubina procesiranja i uenje

retroaktivna inhibicija

dosjeanje, prepoznavanje i metoda utede u ispitivanju retencije

zaboravljanje

implicitno pamenje

kontekst i pamenje

iskrivljavanje pamenja

specifinost kodiranja

kratkorono pamenje

usvajanje pojmova

kognitivne sheme

rjeavanje problema

kreativnost

neurofizioloke komponente emocija

motivacija

tonost prepoznavanja facijalnih ekspresija

emocije i panja

mjerenje emocionalnih osobina

emocije i kognicija

utjecaj raspoloenja

Od studenata se oekuje vea samostalnost u radu u odnosu na Praktikum I, to znai samostalno formuliranje problema i hipoteza, samostalna odluka o adekvatnom nainu obrade rezultata, vea samostalnost u strukturiranju rasprave. Naravno, zahtjevi koji se postavljaju na studente progresivno rastu i nisu od samog poetka veliki.1.4. Pravila rada na Psihologijskom praktikumu

Pravila rada na Psihologijskim praktikumima naelno ukljuuju sljedee:

Studenti su obavezni prisustvovati svim mjerenjima u okviru vjebi. Na temelju svojih individualnih rezultata studenti e pisati izvjetaje u kojima e te rezultate detaljno komentirati.

Studenti su nakon provedenog mjerenja obavezni pisati izvjetaj o provedenoj vjebi. Trajanje pisanja izvjetaja e se jasno naznaiti prije svake vjebe, a najee e iznositi 2-2.5h.

Kod pisanja izvjetaja studenti sa sobom mogu imati osobno napisane biljeke (i u isprintanom formatu i pisane rukom) i knjigu Osnove statistike metode za nematematiare prof. Petza. Osim toga moraju imati: Statistike tablice, vlastiti kalkulator, milimetarski papir i ostali potreban pribor. Tijekom pisanja izvjetaja nije dozvoljeno koritenje ostale literature. Svi dodatni oblici nastave e se jasno naznaiti barem dva tjedna prije izvoenja same nastave. Iznimno, ukoliko studenti iz opravdanog razloga ne mogu sudjelovati na bilo kojem dijelu nastave moraju se unaprijed javiti voditeljima kolegija te, ukoliko je razlog izostanka opravdan, nadoknaditi svoj izostanak. Opravdani izostanci su iznimni (dulja bolest, bolniko lijeenje). Isprinice lijenika ope prakse nisu opravdanje. Osobne obaveze povezane s lanstvom u sportskim klubovima i slinim privatnim organizacijama ne opravdavaju se. Pravila pisanja i ocjenjivanja izvjetaja su dolje jasno naznaena.

2. UPUTE ZA PISANJE IZVJETAJAIzvjetaji se nakon provedenih laboratorijskih vjebi piu po tono odreenoj strukturi koja ima opeprihvaeni oblik znanstvenih izvjetaja. Svaki izvjetaj mora ukljuivati sljedee elemente: naslov, uvod, problem, metodu, obradu rezultata, raspravu, zakljuak i literaturu. Svaki izvjetaj mora sadravati sve spomenute dijelove koji se piu po odreenim principima ije emo osnove sada navesti.UVODCilj uvodnog dijela izvjetaja je ukratko opisati problematiku istraivanja, odnosno opisati teorijski okvir u kojem se istraivanje provodi te kritiki prikaz dotadanjih spoznaja u tom podruju. Iz Uvoda treba biti jasna motivacija za provoenje i osnovna svrha istraivanja. Uvod treba pisati po tzv. principu lijevka, odnosno treba poeti sa irim i openitim prikazom podruja, a zatim se usmjeravati prema specifinoj problematici istraivanja. Opseg uvoda je ogranien i ne bi smio iznositi vie od 1-1,5 stranica trgovakog papira. PROBLEMProblem istraivanja mora biti jasno i jednoznano napisan, odnosno operacionalno definiran. Problem treba biti provjerljiv, to znai da na njega treba odgovoriti provedenim istraivanjem i taj odgovor kasnije navesti u Zakljuku. HIPOTEZA

Na Praktikumu II i III nakon navedenog problema istraivanja pie se i istraivaka hipoteza. Na prvim vjebama hipoteza se postavlja uz pomo voditelja, a kasnije su studenti obavezni sami postavljati hipoteze. Istraivaka hipoteza je oekivani odgovor na postavljeni problem/probleme i temeljena je na spoznajama iz tog podruja u literaturi. Ona je gotovo uvijek direktivna to znai da ukljuuje i oekivani smjer rezultata. Nisu prihvatljive hipoteze koje samo pretpostavljaju da npr. neke razlike ima (i koje su zapravo samo suprotne od nul-hipoteze). Problem, hipoteza i zakljuak moraju u izvjetaju biti tako napisani da je samo na temelju njih mogue zakljuiti to je bio predmet mjerenja, kakvi su rezultati oekivani i jesu li ta oekivanja provedenom vjebom potvrena ili ne. U okviru Psihologijskog praktikuma I, sasvim konkretnom postavljanju hipotezama se nee pridavati preveliki znaaj, ve e to biti eksplicirano od strane voditelja prije definiranja problema istraivanja. PRIBOR

U opisu Pribora treba navesti i ukratko opisati sve materijale koji su koriteni za provoenje ispitivanja: koritenu aparaturu (npr. raunalo, esteziometar i sl.), instrumente (npr. Upitnik vjerovanja u parapsiholoke fenomene) i popratne materijale (protokole i sl).

POSTUPAKU Postupku treba detaljno opisati sve elemente provedenog istraivanja, odnosno navesti sve informacije potrebne za potpuno razumijevanje ili eventualno ponavljanje istraivanja. Postupak treba ukljuivati informacije o ispitanicima (sudionicima) i proceduri kojom je obavljeno istraivanje pri emu je nuno opisati koritenu metodu, broj koritenih podraaja, nain registriranja podraaja i sve druge informacije bez kojih ne bi bilo mogue replicirati provedeno mjerenje. Postupak mora biti tako napisan da je razumljiv i nekome tko se prvi put susree s tim istraivanjem.Nakon opisanog postupka studenti u izvjetaj trebaju umetnuti tablice s individualnim i skupnim rezultatima mjerenja koje trebaju biti pravilno imenovane u skladu s pravilima nauenim u okviru Statistike u psihologiji I.OBRADA REZULTATAU Obradi rezultata studenti moraju prikupljene podatke obraditi prikladnim statistikim postupcima ovisno o problemu istraivanja i karakteristikama prikupljenih podataka. U izvjetaju treba biti naznaen cijeli postupak raunanja obrade, a na kraju je osim zavrnog rezultata potrebno u jednoj reenici opisati dobiveni rezultat. U Obradu rezultata je mogue ukljuiti i grafiki prikaz dobivenih rezultata koji se najee treba nacrtati na milimetarskom papiru u skladu s pravilima nauenim u okviru Statistike u psihologiji I.U poetnim vjebama e studentima biti naznaene vrste statistike analiza koje bi u odgovaranju na problem trebali koristiti, dok e se kasnije oekivati da sami odaberu prikladne analize u skladu sa znanjima steenim u okviru Statistike u psihologiji I i II. RASPRAVACilj Rasprave je adekvatno interpretirati dobivene rezultate koji se u okviru toga mogu saeto iznijeti. Ukoliko se u tekstu koriste statistiki simboli oni moraju sadravati toliko informacija da itatelji u potpunosti mogu razumjeti tekst (npr. uz simbole koji oznaavaju statistiku znaajnost razlike trebaju se napisati i pripadajui stupnjevi slobode i razine znaajnosti).

Preduvjet dobre interpretacije rezultata je detaljna analiza rezultata na temelju koje je mogue donijeti logike zakljuke. Dobivene je rezultate potrebno interpretirati u odnosu na postojee teorije i dotadanje rezultate istraivanja (koji su uglavnom opisani u uvodu), pri emu je vano i kritiki se osvrnuti na mogue nedostatke istraivanja i alternativne razloge koji su mogli dovesti do takvih rezultata. Ovdje je mogue predloiti i neka poboljanja i prijedloge za budua istraivanja te mogue postupke kojima bi se budua slina mjerenja mogla unaprijediti. Kvalitetno napisana rasprava u najveoj mjeri je rezultat prethodne pripreme studenata kako u sadrajnom tako i metodologijskom aspektu konkretne vjebe.U okviru Praktikuma I umjesto samostalne interpretacije studenti e u Raspravi dobiti nekoliko pitanja na koja e trebati saeto odgovoriti. Ta e se pitanja u prvom redu odnositi na komentiranje, odnosno interpretaciju rezultata u okviru postavljenih problema, navoenje moguih nedostataka ili predlaganje poboljanja postupka istraivanja. Osim tih, redovito e se postavljati i teorijska pitanja vezana uz temu vjebe, koritenu metodologiju ili obradu rezultata. Nakon to studenti steknu odreenu vjetinu pisanja ostalih dijelova izvjetaja i odgovaranja na pitanja u Raspravi, u okviru nekih vjebi Praktikuma II i III e se traiti da oni sami strukturiraju ovaj dio izvjetaja. ZAKLJUAKZakljuak sadri saet i nedvosmislen odgovor na postavljeni problem koji proizlazi iz dobivenih rezultata. U Zakljuku ne treba navoditi vrijednosti statistikih analiza niti pretjerano argumentirati dobivene rezultate.LITERATURA

U praktikumskim izvjetajima, jednako kao i unutar svake znanstvene komunikacije, vano je primjereno citirati literaturu, odnosno izvore (znanstvene lanke, knjige) na koje se autor teksta poziva. Citiranje literature se u prvom redu odnosi na pravilno navoenje autora u tekstu i popisa referenci na kraju teksta, to detaljno opisuje Publication Manual of American Psychological Association (2001)(u donjem tekstu je saet prikaz tih pravila, kojih se studenti obavezno moraju drati). To su ujedno i pravila za pisanje diplomskih radnji, a i pravila koje nai psiholozi u najveoj mjeri koriste pri pisanju znanstvenih radova. Stoga je ta pravila potrebno to prije usvojiti.Pravila navoenja literatureNavoenje autora u tekstuKada se navode ili komentiraju neki rezultati prijanjih istraivanja koje su neki drugi istraivai objavili, potrebno je navesti o kojim se istraivaima radi i koje godine su rezultate objavili.

Evo nekoliko primjera:

Bujas (1981) navodi kako je potrebno oko pola sata da bi se oko u potpunosti rekuperiralo u tami.

Babi (2001) je dobio rezultat koji pokazuje da je podraajni kontekst vaan imbenik u procjeni intenziteta boli.

U nekoliko istraivanja u podruju elektrino izazvanih osjeta (Bujas, 1984; Ajdukovi, 1983, 1984), pokazalo se da veliina podraene povrine jest znaajan imbenik intenziteta osjeta.

Jedan od najvanijh imbenika u ouvanju perceptivne konstantnosti veliina jest tona percepcija dubine (Levine i Schefner, 1991).

Kako je pokazano u veem broju istraivanja, izbor metode u ispitivanju osjetljivosti moe biti od presudne vanosti za valjanost mjerenja (Gescheider, 1997, 1992; Ellermeier i Westphal, 1991).

Dakle, prezime(na) autora mogu se staviti i na poetak reenice, po sredini ili na kraj, ve kako je onome tko pie tekst zgodnije sa stajalite stila izraavanja. Ukoliko se autor(i) stavljaju po sredini reenice ili na kraj reenice onda se i prezime(na) i godina stavljaju u zagradu.

Ukoliko autori imaju isto prezime, onda se dodaje i inicijal imena, npr. (Bujas, R. 1935; Bujas, Z. 1978).

Ukoliko se iz nekog objavljenog izvora doslovno prepisuje dio teksta (citat) onda taj citat treba staviti u navodnike i napisati na kojoj stranici izvornika se nalazi. Npr.:

"injenica da okolno svjetlo mijenja doivljenu svjetlinu nekog ciljnog objekta, sugerira da je na djelu neka vrsta prostorne interakcije" (Coren, Ward i Enns, 2003; str. 109). Kada se navodi neko istraivanje koje nije pronaeno u originalu, ve posredno iz neke druge publikacije, onda treba navesti ime autora koji je prvi naveo neke rezultate a onda i autora u ijoj je publikaciji ta informacija pronaena. Npr.:

Livingstone i Hubel (1984; prema Pinel, 2002) pronali su da dualno oponentne stanice nisu jednako rasporeene u vidnom korteksu.

U popisu referenci na kraju teksta za ovakav sluaj treba navesti posrednu publikaciju (Pinel, 2002).

Ukoliko se eli specifinije naglasiti neka informacija, npr. stranica na kojoj je neto pronaeno, ta se informacija moe navesti (npr. prethodni primjer; prema Pinel, 2002, str. 191, ili pak spomenuti poglavlje).

Ukoliko se u tekstu spominje istraivanje veeg broja autora (do 5) onda kod prvog navoenja treba napisati prezimena svih autora, a u sljedeim navoenima samo prvog autora te dodatak i sur. Ukoliko ima vie od pet autora onda se i pri prvom a i pri kasnijim navoenjima navodi samo prezime prvog autora + sur.

Zarevski i sur. (1998) su pokazali da razina traenja uzbuenja ima veze s biranjem riskantnih sportova s kojim e se neki pojedinac baviti.Pravilo je da svako spominjanje autora u tekstu mora biti praeno i navoenjem u popisu referenci na kraju teksta, odnosno, sve reference s popisa moraju biti spomenute i u tekstu.

Popis referenci

Redoslijed referenci treba pisati abecednim redom bez rednih brojeva, prema prezimenu prvog autora. Ukoliko isti autor ima vie referenci, prvo se piu one koje su novijeg datuma.

Ovisno o vrsti izvora, struktura pisanja pojedine reference poneto je drugaija. Dolje su navedeni primjeri iz najee upotrebljavanih kategorija referenci. Isticanje nekih informacija treba initi italic stilom (kosa slova). U donjim primjerima je to ve uinjeno gdje treba, ovi primjeri mogu posluiti kao ogled kako valja isticati pojedine vrste informacija.

Izvorni lanci u asopisimBujas, Z. (1987). Vremenske konstante podraljivosti osjetnih sistema. Primijenjena psihologija, 8, 3-23.

Ellermeier, W. i Westphal, W. (1991). On the absoluteness of category and magnitude scales of pain. Perception & Psychophysics, 49, 159-166.

Pie se:

Prezime autora, inicijal imena, u zagradi godina izdavanja. Naslov rada. Naslov asopisa, volumen asopisa, stranice.

KnjigeBujas, Z. (1981). Uvod u metode eksperimentalne psihologije. Zagreb: kolska knjiga.

Pinel, J. (2001). Bioloka psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Pie se:

Prezime(na) autora, inicijal imena, u zagradi godina izdavanja. Naslov knjige. Grad izdavanja: Ime izdavaa.

Doktorske disertacije, magisteriji, diplomske radnjeSzabo, S. (1971). Neki metodoloki problemi Stevensove psihofizike. Neobjavljeni magistarski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Babi, D. (2001). Utjecaj podraajnog konteksta na doivljaj boli izazvan elektrinom strujom. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Pie se:

Prezime autora, inicijal imena, u zagradi godina obrane. Naslov rada. Mjesto i institucija obrane. Ukoliko rad nije objavljen, potrebno je napisati i: Neobjavljeni doktorski/magistarski/diplomski rad.

Radovi u zbornicima, ureivanim knjigamaBujas, Z. (1971). Psihofizika nekad i danas. U Kongresni odbor (Ur.), Psiholoke rasprave. Izvjetaj s IV. kongresa psihologa SFRJ (str. 16-29). Bled: Drutvo psihologov Slovenije.

Algom, D. (1992). Psychophysical analysis of pain: A functional perspective. U: H.G. Geissler, S. W. Link i J. T. Townsend (Ur.), Cognition, information processing, and psychophysics: basic issues (str. 267-291). Hillsdale: Lawrence Erlbaum Associates.

Pie se:

Prezime autora, inicijali imena, u zagradi godina izdavanja. Naslov lanka ili poglavlja u knjizi. Urednik(ici) ukoliko postoje (Ur.), naslov knjige ili zbornika, stranice teksta koji se citira. Grad izdavanja: izdava.Tekst s Web stranicaU novije vrijeme sve je ei sluaj navoenja podataka koji se nalaze ili se mogu nai putem Interneta. Pri takvom navoenju potrebno je dati to precizniju informaciju kako o samom tekstu tako i o adresi na kojoj se moe nai.

verko, B. (2000). Vodi kroz zanimanja - elektroniko izdanje: prilozi vrednovanju profesionalnog usmjeravanja putem Interneta. http://knjiznice.ffzg.hr/info.html#psiho.Pie se:

Prezime autora (ovdje urednika), inicijal imena, u zagradi godina izdavanja. Naslov teksta. Internetska adresa na kojoj se tekst moe pronai (to preciznija). Ukoliko se neki tekst ne vee uz autora, potrebno je navesti to precizniju adresu.

IZGLED IZVJETAJA

Izvjetaji se piu na trgovakom papiru na kojem moraju biti ostavljene dovoljno velike margine (cca. 3 cm) kako bi korektori tijekom korigiranja izvjetaja mogli naznaiti svoje preporuke i prijedloge. Na poetnoj stranici treba biti napisan:

Mjesto pisanja (Odsjek za psihologiju, Filozofskih fakultet, Sveuilite u Zagrebu)

Naslov i broj vjebe te oznaka kolegija (npr. Ispitivanje apsolutne osjetljivosti, vjeba br. 2, Psihologijski praktikum I)

Ime studenta

Datum

Nakon toga slijede ostali, gore opisani dijelovi izvjetaja. Izvjetaj treba biti uredno spojen (zaklaman) jer je mogue gubljenje stranica ili dijelova izvjetaja odgovornost studenta.3. OCJENJIVANJE IZVJETAJAOcjenjivanje izvjetaja

Svaka vjeba zavrava pisanim izvjetajem koji se ocjenjuje ovim ocjenama:

(1) nula (0)

(2) plus/minus (+/-)

(3) plus (+)

(4) dvoplus (+ +)

Nula je negativna ocjena (nezadovoljavajui izvjetaj). Student koji ima odreeni broj negativnih ocjena (nula) nije zadovoljio u Praktikumu. Kriterij broja nula ovisi o broju pisanih izvjetaja.

Br. izvjetaja

Doputeni broj nula

do 6

1

od 7 - 11

2

od 12-15

3

Ukoliko student ima vei broj nula od doputenog, gubi pravo na potpis i mora ponovno upisati kolegij.

Ocjena dvoplus (++) je najbolja ocjena i izvjetaj ocijenjen tom ocjenom smatra se izuzetno dobrim. Stoga postoji pravilo da ocjena dvoplus moe ponititi negativnu ocjenu nula. Dakle, ako student ima npr. tri nule i jedan dvoplus, a pisano je 10 izvjetaja, on ne gubi pravo na potpis jer zapravo ima dvije nule (jedna je anulirana dobivenim dvoplusom). Ovo pravilo o ponitavanju nula vrijedi samo u odreenom broju sluajeva. To se moe dogoditi najvie tri puta. Primjerice, ako je bilo deset izvjetaja, netko tko je bio ocijenjen sa est nula i etiri dvoplusa gubi pravo potpisa.

Izvjetaje ispravljaju vanjski suradnici Odsjeka za psihologiju (tzv. korektori) te, u neto manjoj mjeri, nastavnici na Psihologijskim praktikumima. U svakom je semestru, na traenje studenata, mogue organizirati sastanak s korektorima i voditeljima praktikuma na kojima se mogu raspraviti neki akutni problemi ili nedoumice vezane uz pisanje ili korigiranje izvjetaja.3.1.1. Kriteriji ocjenjivanja

Nemogue je u potpunosti operacionalno definirati jednoznane kriterije za ocjenjivanje praktikumskih izvjetaja, to se naroito odnosi na odreivanje uvjeta za svaku od pojedinanih ocjena. Naime, ocjena iz svakog izvjetaja odraava ukupni dojam, odnosno temelji se na svim dijelovima izvjetaja koji ne moraju uvijek biti ujednaeno napisani. Kriteriji se takoer mijenjaju s vremenom (od Praktikuma I do Praktikuma III), pa je u poetku ocjenjivanje neto blae, naroito onoga to se odnosi na formalni izgled izvjetaja dok se kasnije, nakon to studenti usvoje sva pravila pisanja pojedinih dijelova, sve vie ocjenjuje kvaliteta interpretacije i cjelovitost izvjetaja (uz naravno pretpostavku da je formalni dio izvjetaja na prihvatljivoj razini). Najlake je definirati kriterije za negativnu ocjenu, odnosno 0. Nekoliko je glavnih indikatora koji mogu rezultirati tom ocjenom:

prepisivanjeUkoliko se sa sigurnou moe dokazati da su studenti prepisivali jedan od drugoga, ili ako doslovno prepisuju iz literature (a to ne citiraju kao takvo) ocjena je automatski nula.

tonost obradeUkoliko je obrada podataka netona, odnosno rezultat obrade sugerira potpuno drugi smjer Rasprave i Zakljuka, onda takva pogreka u obradi moe rezultirati negativnom ocjenom, bez obzira na ostale dijelove izvjetaja (na primjer, ako je znaajnost razlike kriva, a k tome neoekivana i nelogina). S druge strane znaajnost razlike moe biti i tona ali ako je greka u obradi takve prirode da se ne smije tolerirati (logika) ocjena je opet nula (na primjer, ako student rauna t-test pa u formulu uvrsti st. devijaciju a ne pogreku razlike ili ako je primijenjeni postupak u potpunosti neprimjeren rezultatima (npr. parametrijski test na rangovima).Tehnike greke u raunu koje ne rezultiraju velikim razlikama u odnosu na tone podatke ne bi trebale automatski uzrokovati negativnu ocjenu, osim ako rezultat koji se zbog te greke javlja nije sasvim nelogian, npr. ako pri raunu poluinterkvartilnog rasprenja zbroje vrijednosti kvartila a ne oduzmu (rezultat je besmislica koju moraju uoiti).Ako se u obradi neki postupak zamijeni postupkom koji je slian traenom (npr. parametrijski test umjesto neparametrijskog, t-testovi umjesto analize varijance, nezavisni umjesto zavisnih postupaka) ne bi trebao automatski dovesti do negativne ocjene, ali moe rezultirati smanjenjem ukupne ocjene.

odgovori u raspravi

Ukoliko nedostaju odgovori na dva pitanja, ili su sasvim neadekvatni to bi trebalo rezultirati bez obzira na kvalitetu ostalog izvjetaja ocjenom nula. Nedostatak odgovora na jedno pitanje sam po sebi ne bi trebalo rezultirati ocjenom nula ukoliko je ostatak izvjetaja dobro napisan, tako da ocjena u ovom sluaju prije svega ovisi o kvaliteti ostalog dijela izvjetaja. Na Praktikumu II i III nedostatak odgovora (ili neadekvatnost) na samo jedno pitanje moe rezultirati ocjenom nula, osim u sluaju ako je ostatak izvjetaja izvrstan. Ocjena +/- pokazuje da je izvjetaj napisan bez kardinalnih pogreaka ili propusta te da naelno udovoljava postavljenim zahtjevima, ali najee ukazuje i na to da je napisan donekle povrno ili da ukljuuje niz manjih greaka ili propusta zbog kojih je smanjena ukupna kvaliteta izvjetaja. Razliku izmeu ocjena + i ++ je najtee operacionalizirati jer obje zahtijevaju izvjetaje bez pogreaka u obradi i u naelu tono i iscrpno napisane ostale dijelove izvjetaja. Ocjenom ++ se prije svega nagrauje cjelovitost interpretacije, samostalnost, koritenje dodatne literature, koritenje dodatnih adekvatnih postupaka obrade rezultata i tenost napisanog izvjetaja.Uz ocjenu, korektori bi trebali naznaiti i razloge zbog koje su se na nju odluili, to mogu napraviti u obliku kratkom sumarnog komentara na kraju izvjetaja ili putem nekolicine komentara u razliitim dijelovima izvjetaja.

3.2. Ocjenjivanje ukupnog uratka na pismenom dijelu

Nakon svih vjebi, na kraju semestra student dobiva ukupnu ocjenu svojeg uratka na skali kolskih ocjena (1-5). Ocjene izvjetaja pretvaraju se u bodove prema ovom naelu:

nula

- donosi nula bodova

plus/minus - donosi 2 boda

plus

- donosi 3 boda

dvoplus - donosi 5 bodova

Zbroj tako dobivenih bodova transformira se, zatim, u skalu kolskih ocjena ovisno o broju pisanih izvjetaja. Rasponi ocjena na tim skalama su odreeni i izgledaju ovako:

za sedam pisanih izvjetaja:do 9 bodova

- nedovoljno

10-15

- dovoljno 2

16-21

- dobro 3

22-25

- vrlo dobro 4

26 i vie- odlino 5

za osam pisanih izvjetaja do 11 bodova

- nedovoljno 1

12-17

- dovoljno 2

18-23

- dobro 3

24-28

- vrlo dobro 4

29 i vie - odlino 5 za devet pisanih izvjetaja do 13 bodova

- nedovoljno 1

14 -18

- dovoljno 2

19 - 25

- dobro 3

26 - 30

- vrlo dobro 4

31 i vie - odlino 5 za deset pisanih izvjetaja do 15 bodova

- nedovoljno 1

16 - 21

- dovoljno 2

22 - 28

- dobro 3

29 - 34

- vrlo dobro 4

35 i vie- odlino 5

itd N.B. Primjer. Ako netko ima tri nule kod 10 pisanih izvjetaja, student gubi pravo na potpis bez obzira to moe imati npr. 21 bod (7 pluseva i 3 nule). U ovakvom sluaju radi se o ne zadovoljavanju temeljnih kriterija da vie od 70% vjebi mora biti pozitivno ocijenjeno. Dakle nije primarno za prolaz na Praktikumu osvojen odreeni broj bodova, ve minimum pozitivnih ocjena. Nakon zadovoljavanja primarnog kriterija, broj bodova koji je povezan s ocjenama izvjetaja, odreuje uspjeh na Praktikumu. Dodue ocjene dvoplus, kako je i ranije navedeno, jer se smatraju izvrsnim ocjenama, mogu kompenzirati sporadini propust.

3.3 ALBE NA DOBIVENU OCJENU IZ IZVJETAJAStudent ima pravo albe na dobivenu ocjenu u sluaju da smatra da je neadekvatno ocijenjen. alba (odnosno molba za ponovnim korigiranjem izvjetaja) podnosi se voditelju Psihologijskog praktikuma u pismenom obliku. Pravila oko podnoenja molbe za ponovnim korigiranjem izvjetaja su:

Student treba jasno navesti zbog ega smatra da je ocjena neadekvatna. Nije dovoljna konstatacija da je student nezadovoljan.

Molbu student mora predati najkasnije do poetka termina slijedee vjebe (u roku od tjedan dana od dana primitka izvjetaja na iju se ocjenu student ali). Predaja molbi izvan tog roka nee se razmatrati (npr. kada netko shvati da mu negativna ocjena dobivena prije mjesec dana onemoguava pravo na potpis).

Izvjetaj na iju se ocjenu student ali biti e ponovo korigiran od dva voditelja Psihologijskog praktikuma, a krajnja ocjena bit e izvedena iz tri ocjene kojima je taj izvjetaj ocijenjen.

Na ocjenu iz posljednjeg izvjetaja nema albe. U sluaju da zadnja ocjena (bilo koja, ne samo negativna) moe promijeniti prolaznost na Praktikumu izvjetaj e automatski biti ponovo razmatran od najmanje dva voditelja Praktikuma.

3.4. IZOSTANCI I NADOKNADE

Svaki izostanak s vjebe (bilo s mjerenja ili s pisanja izvjetaja) ocjenjuje se ocjenom nula. Nadoknaditi izgubljenu vjebu (zbog izostanka) mogue je samo u iznimnim sluajevima i to:

Ako je student bio na bolnikom lijeenju i za to ima odgovarajuu potvrdu (otpusno pismo iz bolnice), ali samo kad nije izostao s vie od 3 vjebe. Vjebe e biti nadoknaene (do 3) ako student bez njih gubi pravo na potpis.

Student mora na zadovoljavajui nain (prisustvujui mjerenju) proi kroz najmanje 80% vjebi. To znai da se ne moe dogoditi da student npr. uope ne prisustvuje na 4 vjebe od 12 (ili manje vjebi - do 9), odnosno na 3 vjebe od 8 (ili manje vjebi), a da stekne pravo na potpis? (Studenti su obvezatni prisustvovati na najmanje 80% planiranih vjebi, odnosno napisati izvjetaj o provedenom mjerenju koji mora biti barem u 80% pozitivno ocijenjen).LITERATURA ZA PSIHOLOGIJSKI PRAKTIKUM I

Obvezna:Bujas, Z. (1981). Uvod u metode eksperimentalne psihologije. Zagreb: kolska knjiga.

Smith, E.E., Nolen-Hoeksema, S., Frederickson, B.L., Loftus, G. R., Bem, D. J., i Maren, S. (2007). Atkinson/Hilgard Uvod u psihologiju. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Petz, B. (2001). Uvod u psihologiju. Jastrebarsko: Naklada Slap.Sternberg, R.J. (2003). Kognitivna psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Coren, S., Ward, L.M., & Enns. J.T. (2003). Sensation and Perception (5th edition). New York: John Wiley & Sons, Inc.

Gescheider, G.A. (1985). Psychophysics. Method, Theory, and Application (2nd edition). Hillsdale, New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.

Dopunska

Bujas, Z. (1971). Psihofizika nekad i danas. U: Psiholoke rasprave. Izvjetaj s IV. kongresa psihologa SFRJ., str 16.-29. Bled, 1971.

Rohaek, A. (1983). Uvod u psihofiziku. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Rohaek, A. (1984). Vjebe iz psihofizike. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Bundy, A.C., Lane, S.J., & Murray, E.A. (2002). Sensory integration. Theory and Practice (2nd edition). Philadelphia: F.A. Davis Company.New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.

Eysenck, H., & Sargent, C. (1997). Jeste li vidoviti? Testirajte svoje parapsiholoke sposobnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Goldstein, E. B. (2007). Sensation and Perception (7th Edition). Pacific Grove, CA: Wadsworth.PAGE 7