Pozivnica Za Vece Branka Banjevica

5/10/2018 Pozivnica Za Vece Branka Banjevica

1/12

MATICA., tr-. . . . . . . _ , Pomorski muzej erne GoreKotor

PJESNICKI GLASOVI ,BRANKA BANJEVICA


2/12

Knjige poezijeNAPUKLO SRCE, Graficki zavod, Titograd, 1966.GAVRAN HRANI CRNU GORU, Graficki zavod, Titograd, 1972.TICA III lAMA, izbor poezije, biblioteka Luca, Titograd 1978.R)OSANO SONCE, Misla, Skopje, 1984.GLASOVI, poema, Cmogorski PEN, Cetinje, 1993.BALSINE PJESME, Podgorica, 1998.GLASOVI, izabrana poezija, Podgorica, 2002.U SVlJETLOl BUDUCNOSTI, pjesme, u izboru Glasovi, 2002.TICA lLI lAMA, pjesme, u izboru Glasovi, 2002.GLASOVI, poema, u izboru Glasovi, 2002.


3/12

Cast nam je pozvati Vas na vece poezijeBranka BanjevicaUcestvujuMilcva Pejakovic VujosevicSlavko MandieDubravka JovanovicNela SavkovicNovica SamardzicBranko Banjevicprofesori kotorske Muzicke skole "Vida Matijan" Kotor

P O M O R S K I M U Z E J e R N E G O R E K O T O R , p e t a k 1 6 . 0 9 . 2 0 1 1 . u 2 0


4/12

Branko 8aojevic roden je 3. aprila L933. godine u selu Gostojevici, u Pljesivcima, od ocaBlaza i majke Milice. Porodica je Zivjela u selu Paprati, u nekoliko stotina godina starojporodicnoj kuci Tomasevoj kuli. Osnovnu skolu pohadao je u Bogeticirna, a gimnaziju uNik~icu i Cetinju. Filozofski fakultet zavrsio je u Beogradu.Kao gimnazijalac objavio je prvu pjesmu u Omladinskom pokretu na Cetinju. Radio je kaonovinar u Niksicu iBeogradu ikaoprofesormatemjegjezika iknjiievnosti uNiksicu.Od 1964. godine fivi u Podgorici i radi kao urednik, glavni i odgovomi urednik i direktorizdavacke djelatnosti u Grafickom zavodu i Pobjedi.Go din e 1 98 9. p re ki nu t mu je radni odnos.Jedan je od osbnivaca Cmogorskog PEN centra. Osnivac je i prvi predsjednik Cmogorskogdrustva nezavisnih knjizcvnika.Predsjednikje Matice crnogorske, cijije clan od osnivanja.Ozcnjen je O \g om T io do ro vic . lm a decu Bo~k a 1A \e ks an dr a 1 un ut ad Batsu ieienu,


5/12

opoeziji i poetici Branka BanjevlcaPrakiicisticka vremena oslobadaju covjeka moraine obaveze i time gaosiromasuju, svodeci ga na jednu dimenziju, koja omogucava upotrebu. Sloboda jeogranicavanje covjekovih aktivnosti moralnim limitima, koji su i njegova mjera injegova emocija, njegova i drustvena osnova. To je izvjesnost i sigurnost kojapodrazumijeva svu dinamiku zivota i vrem en a, a ne mir i nepokret u kojemu senista ne zbiva, kaze pjesnik Branko Banjevic.Drustvo klasicne Crne Gore je znalo da istakne one koji su sIijediIi put moraIneduznosti. Da Ii je to moguce u XX vijeku? Stoljecu lazi, Iieemjerja, manipuIaeije,denuneijaeije, prevare, ropstva u ideoloskim torovima od istoka do zapada. Vrlorijetko, nase doba je neosetljivo na sve sto nije materijaino. Na seeni su ideolozi,oni sto svemu treba da daju inteIektuaini okvir, da besmisao opravdaju i progiasesmisiom. Siobodan covjek i tada nadilazi stvarnost: u sudaru sa realnim svijetomnastaju vrijedna djela duha. Medu njima je i poezija Branka Banjevica, Iirskaispovijest, procisceno svjedocanstvo, Iicno i kolektivno iskustvo. Osnovna obavezacovjeka i stvaraoea je biti javno na strani istine na svakom mjestu i u svakomtrenutku, kaze Banjevic,Crnogorska moderna vratiia se sustini jezika poezije, iIi, oslobodeni jezik vratio seu nasu poeziju. To se desavalo spontano po nedefinisanom unutarnjem nagonu,intuitivno. Branko Banjevic je dosIjedno nastavio tim putem i postao neumorniborae budenja svijesti 0 vaznosti jezika kao bica, Jezik je vid postojanja naroda, ito njegov samoizrazavajuci vid. Ovo je prihvaceno kao lingvisticki aksiom, kaze.To znaci da se jezik jednog naroda moze imenovati sarno njegovim imenom. Zatosto se istorijski put, koji je poseban za svaki narod, nalazi sarno u njegovomjeziku ... Imenovati svoj jezik tudim nacionalnim imenom, znaci oduzeti svom

1


6/12

narodu pravo na postojanje, znaci ponistiti njegovu istoriju jer on postoji sarnokao produkt sopstvenog istorijskog kretanja. To znaci oduzeti mu pamcenje igurnuti ga da skita tudim prostorima, bez svijesti 0 sebi, podlozan svakom tudeminteresu.Pisuci 0 Rjecniku srpsko-hrvatskog jezika, kao produktu novosadskog dogovoraiznio je jereticke stavove jos 1969. godine: lspada: postoji crnogorski narod, alinjegova knjizevnost nije njegova knjizevnost, njegov jezik nije njegov jezik. To jejedinstven izum koji moze nastati sarno onda kad naopaka politicka koncepcijaizazove poremecaj naucne svijesti i etike. Tako se nauka 0 jeziku pretvorila usredstvo za negiranje nacionalnog integriteta jednog naroda. U pogovoru zaantologiju Crnogorska moderna jezik vidi kao temelj reinkamacije unizenog bicanaroda. Oslobodeni jezik postao je prostor neunistive egzistencije naroda ... on je,mozda jedino on, bio izvan moci zla.

Danasnji covjek jednako povrsno razumije i jezik i svijet. U klasicnoj Cmoj Goririjcc je imala tezinu, kao u starim civilizacijama. Ostalo je zapisano da je uVavilonu rijec prvosvjestenika bila ubojitija od dvoseklog maca. Petar I je govorioda on nema druge moci do pera i jezika. Danas to ne razumijemo, pa umjesto dasmo ponosni sto su u Cmoj Gori tako dugo cuvani tragovi drevnosti, to se tumacikao hendikep nepostojanja aparata drzavne prisile.

U indoevropskim jezicima ostali su tragovi drevnih znanja, Vede su poezija 1znanje, a covjek koji vidi izvan granica realnog vidika u cmogorskoj tradiciji jevjedit. Pjesnicka rijcc ne posreduje sarno smisao, ona djeluje neposredno, doziva usvijest sva prosla, sadasnja i buduca iskustva.Poezija je znanje 0 sustini, istina 0 bicu. Za Branka Banjevica ona je smisao i tajnazivota. Vremena i prostori koji su ostali van poezije, ne postoje, nikad ih nije ni

2


7/12

bilo. Poezija je stvaralacki duh svijeta koji ga odrzava. Taj duh nosi najdubljizakon nastanka i opstanka ... Pjesma trajno nosi zivu klicu kojajoj ne da da zastari,koja je drzi otvorenom za nova vremena ... 0svemu tome se treba i moze govoriti,alije sve to, u konacnom, neobjasnjivo, rekao je u jednom intervjuu.Poezija Branka Banjevica je ukupno crnogorsko jezicko iskustvo, smatra autorCrnogorske trilogije, Dragan Nikolic. Toje trazenje u jeziku odgovora na pitanjepojedinca i naroda, monolog pred nemogucim i dijalog sa neznanim i nevidljivim.Onaje donosila fascinantne vizije svijesti ugrozenog pojedinca.Banjeviceva poezija bi se mogla dozivjeti kao savremeni pakao- kaze, drugaciji odDanteovog, jer ovo je pakao zivih a ne mrtvih. Kod Dantea se ispasta grijeh, kodBanjevica antigrijeh, kad se ne sluzi neljudskoj ideji. Ode se strada i u ideji ivanideje.... Svijet poezije Branka Banjevica postaje kosmicki kosmarni san po jezirealniji od same realnosti. Ovoje pakao koji se zivi.Marko Spadijer vidi poeziju Branka Banjevica kao lirski putopis iz carstva sjenki...U njoj je kondezovan prezir prema nesojluku i odbijanje da se sa njim stane na istustepenicu vremena. Banjeviceva poezija je lavirint iz kog se maze naci izlaz ako seslijedi nit mozdane svjetlosti ...Pjesnik je iskusio instrumentalizovanu ideologiju kao sredstvo porobljavanja,stvamost koju je ovlaplotio u univerzalni simbol zla - kosmickog psa cuvaraljudskih torova, omedene slobode i kontrolisanog misljenja. U pjesmi Pas pokazaoje sustinu totalitamih ideja globalne kontrole XX vijeka, metafiziku pustosi i stravuneslobode. Na pozomici svijeta ostala je samo ideja koja svemir kontrolise, prezida ko ne podigne glas; i degradirani trag zivota u raspadanju.Nije mi poznato da je u savremenoj knjizevnosti tako sugestivno i tacnorazoblicena jeza ideje zla modemog doba, tako sustinski sazet smisao jednog

3


8/12

vremena kao u ovoj pjesmi Branka Banjevica od cetiri strofe sa po cetiri stiha. MoeBanjevicevog pjesnickog iskaza trijumfuje: bez epiteta i nepotrebnih emocija pravipreciznu, hladnu, sliku otjelotvorenog zla; ovde je zlo dato njim samim, kaze autor.Banjevicev Ban Strahinjic je simbol pobunjenog covjeka koji istrajava na putumoralnog imperativa i stamenosti u samoci; ornaz Starcu Miliji i autoportretpjesnikov. Covjek koji slijedi moralni zakon izgnan je u kosmicku samocu, kao injegova zemlja i narod u Snu Jovana kapetana. To je dobrovoljni izborsamopostovanja, Samosvjestan covjek je nuzno sam. Sloboda je temelj njegoveegzistencije i uslov kreacije. Ko izabere taj put zna da predstoji neprestana borbaza odbranu slobode. Branko Banjevic kao rijetko ko istakao je kao zastavu tajprincip covjeka i pjesnika:Ako ne postoji put casti / Evo vam grada / Ja mogu de god bilo / Gledati nebo izvijezdeTu punocu i nezavisnost slobodnog covjeka do potpune je jasnoce formulisao i uzbirci pjesama za decu Balsine pjesme:Bez tog neba zvjezdanoga / 1akona moralnoga /8to u nama oba stoje / Deco,ljudi nepostoje!Poema Glasovi je pjesnikovo glavno djelo. Koliko znam ona je narasla na visehiljada jos neobjavljenih stihova nastalih poslije onog sto je objavio u knjiziizabrane poezije iz 2002. godine. Posvetio ju je ocu Blazu, majci Milici i stricuMirku. Sveto trojstvo: njegovi stvoritelji i onaj koji ga je inicirao u svijet poezije.Glasovi su estetski fenomen posve usmjeren na sebe ... u poemi je ostvarenoglobalno saglasje. Toje zbornik pjesama pod svodom jedne vizije. Mnostvo vizija ujednoj viziji. Jezik proizvodi sebe, ali ipoetsku strukturu pjesme.

4


9/12

Glasovi izviru iz rijeci, istorijskih reminiscencija, lutajucih slika, istorije,buducnosti. Toje zbirka bisera crnogorskog duha i crnogorskog jezickog iskustva.Rijeci, za razliku od ljudi, nikad nista ne zaboravljaju niti zloupotrebljavaju-precizan je u ocjeni Dragan Nikolic.Pjesnik trazi u pamcenju i iskustvu puni smisao rijeci, vraca ih sustini, cisti odkonkretnosti i tragova vremena koje su neznaveni ostavili, daje im simbolicnoznacenjc, jer .vaspostavlianje simbolike je odbacivanje svega ogranicavajuceg,kultumog provincijalizma sredine i egzistencijalnog relativizma".Rijcci su arheoloski nalaz u vremenu, krhotine drevnih svjetova. Kosti sa stratistaminulih vremena. One su okidac za pjesnikovo secanje i povratak u proslost;asocijacije, licna mitologija i simbolika; sacuvani tragovi djetinjstva i prvog susretasa svijetom, slikama, zvukovima, mirisima, pojmovima.Struktura poeme "Glasovi" mozda je najslicnija fugi, polifonoj muzickoj formi. Uprostor stvaralacke kupole pjesnik je pustio mnostvo glasova koji dolaze iz svihvremena, razlicitog intelektualnog i moralnog profila, da bi ostavili trag svogapostojanja. Glasovi su otvorena forma bez naracije, siroki krug znacenja iasoijacija, glasovi koji se medusobno prizivaju i odbijaju i opet nestaju.Samoca je jedno od dominantnih stanja i osecanja u lirici Branka Banjevica, Slikesu sugestivne kao ogromne projekcije u prostoru: po nebu sarno trag paseg koraka,na obzorju vidika .Jude oko trepce sa granice / vijerno se u nebu lednorne / bezicega sami kao tice; konkretni vidik sveden je na prostor obrastao u divlju dlaku,pa je covjek nemocan jer je zalornljen sa cetiri strane svijeta, zarastao u neznanje /radeci nepotrebne stvari. Kao "vi sto izgarate od zraka do mraka" ironicno seobraca stratezima svijetle buducnosti. To stanje ima posebnu boju u samoci

5


10/12

glasova u istoimenoj poemi, koji dolaze i nestaju kao svici sto se pale i gase uljetnjoj noci.Oni koji su svjesni svevremene samoce znaju da nose breme smisla i sudbine,svoje i neznavenih u svim vremenima.Izasao iz jedne studeni / Usao u drugu studen / lz svijeta kojega nema / U svijetkoji se slutiOstajes sam / 1 ne znas de si i ne znas na cemu si / Ni tvoje samoce vise nema / 1nju su pronjusiliCio sam iznutra pokraden / od tih sto i smislu jezik plaze / sto su u zasedepretvorili stazeU nebeskom krugu samstine pjesnik. .. / ide sprovalijom na liku / ne moga da nademjesto / a cistio je godinama tu ravan /I opet mora ispocetka: ocisticu razvaline tvoje od tebe / pa cu pod prvi kamenbaciti seme tvoje / da uspijes biljko moja u domu svomeU Balsinim pjesmama, knjizi poezije za decu, emocija je drugacija, Pjesnik izlazina pozomicu otvorena srca. Atmosfera povjerenja, pozicija ravnopravnosti,zadovoljstvo igre i komunikacije, svijet se otvara u svojoj sustini. Iskaz i tonpjesme sad je iskonski cist,One su plod pjesnikovog angazmana na spasavanje od zaborava Iicnih ikolektivnih vrijednosti i simbola. U vrijeme sveopstcg raspada sistema vrijednosti,lutanja i sirovih strasti, jedino je bilo moguce obratiti se onima sto nijesu ukaljanistvarnoscu - deci. Pjesnik zeli da svekolektivne stubove ponosa i samosvijesti, svojstay i osecaj preda njima, onima koji to zasluzuju i koji ce tradiciju prenijeti dalje.

6


11/12

Do potpunosti jasne, u jeziku ciste, iskrene u iskazu, ove pjesme su vedic krozzivot, nacionalne i kolektivne simbole, fenomene, pojmove.Balsi, pjesnikovom unuku, treba dati priznanje sto je deda svojom iskrenomradoznaloscu i privrzenoscu raskravio i podstakao da se otvori i napise pjesmesvevremene svjezine, okrepljujuce energije koju isijavaju i vjccne istine kojucuvaju,Pjesnik citavog zivota pise jednu knjigu, prije vise od pola vijeka tvrdio je BrankoBanjevic. Njen raspon je kod njega od pobune do nadmocne samosvijesti koja jespoznala da je uzaludno trositi snagu i nositi se pojedinacno sa svim nepogodama.Privilegija istinskog pjesnika je da postavlja sustinska, viseznacna pitanja. Pitanjaopasna i za onoga koji pita i pitanog, a koja imaju moe da razviju "istinu" koja jedotad bila nedodirljiva. Poslije njihovog javljanja nista nije isto. Evo, kao primjer,jedno od tih sto rusi stvamost konstruisanog ideoloskog privida, samodovoljstva iprimitivne utopije:

lma li vida izvan toga zidaSnagu djelu daje ljudski integritet autora. Ono je neodvojivo od tvorca i podobnonjemu. Uvjerenje i snaga duha stoji iza poruke. To je ona tajna spona koju laznikad ne moze premostiti. Jedan filozof je jasno formulisao ovaj problem napodrucju filozofije morala: postoji filozofija koja se ne da ni misliti ako se u skladusa njom ne zivi. Izuzetnu sugestivnost i snagu poeziji Branka Banjevica dajenjegov karakter utemeljen na postulatima moraIne obaveze izgradene i kultivisaneu cmogorskoj tradiciji. Covjek u svakoj prilici mora biti i jeste covjek, Udanasnjem svijetu to je izuzetna rijetkost. Da je tako bilo i u stara vremena znamood jednog antickog mudraca. Vremena ne postoje, postoje ljudi.

7


12/12

Iskustvo slobode i trazenjc smisla egzistencije Cinemagistralnu nit poezije BrankaBanjevica, Niko mi nikad nije bio rob / i ta sloboda u meni je kob - autor je samdefinisao svoju poziciju kao covjeka i stvaraoca. I ta kob ga je vodila kroz raznaiskusenja, zivotna i stvaralacka, da bi nasao i sacuvao rijec slobodnu od Iazneslobode, rijec u kojoj mozes da zivis i pogines. Rijcc i pjesnicki iskaz de je jedinoutociste. On nije pjesnik od zadatka, nije ni od zanata (mada savrseno njim vlada),on je pjesnik po bicu. Nesaglasan sa danasnjom modom stvaralacke produkcije iindustrije, trendom postvarenja svega. On je pjesnik posvecenik kao u vedskimvrememma.Iako je puno tamnih tonova, pogresno bi bilo misliti da je stvaralastvo BrankaBanjevica poezija beznada. Nije, ona sarno razoblicuje demonske igre oko covjekai laz u koju ga ceraju i uvijek vjeruje u snagu istine jer je pjesnik poznaje. Ostajuiznad granice vremena sarno oni koji se otmu i uzdignu iz kala zemaljskoga, kosmogne snage da prezre pasu njusku i uvo zidova medu kojima zivimo.Ako ne mozes kroz ta cela niska / udri u visinu put sunceva diska!

Novica SamardzicPodgorica, 15. septembar 2011.

8

Documents

Pozivnica Za Vece Branka Banjevica