1. UVOD – definicija, problemi i glavni pristupi“Psihologija ima dugu prošlost, ali kratku historiju (povijest)” Ebbinghaus (1910)DEFINICIJA POVIJESTI:“sustavna deskripcije prošlih događaja” (prema Encycl. Britannica, 1995; Webster Dict., 2004 )

1. Cilj povijesti je rekonstrukcija podataka, dublje razumijevanje, kritičko i argumentirano ispitivanje izvora i interpretacija uzroka zbivanja

2. Bavi se “teško uhvatljivim” predmetom istraživanja…povijest nije nezavisna od povjesničara (M. Wertheimer, 1979)

Definicija Povijesti psihologije:“Proučavanje razvoja psihologije kao znanosti kao i proučavanje sredstava i načina primjene te znanosti” ( Benjamin, 1968)

Prvi zapisi iz povijesti psihologije od 3-4 milenija pr.Kr… Asirskih spisa; Egipat-tekstovi o kirurgiji glave i posljedicama za ponašanje

J. Royce(1963, 1967) “Tri puta ka spoznaji”:1. intuicija – METAFORIZAM – simboli, imaginacija2. mišljenje – RACIONALIZAM – um, logika3. iskustvo (osjetilno)- EMPIRIZAM- senzorno-pokusi

Psihologija pozicionirana na raskrižju između humanističkog pristupa i prirodnih znanosti. Psihologija NE treba biti manje empirijska, nego ponajprije one treba biti puno više racionalna i puno više otvorena na spoznavanje putem metafora (Royce, 1973)

ZNANOST : 1. formalne (matematika, logika)2. empirijske ( fizika, biologija ….psihologija)

Definicije znanosti (empirijskih) :1) sustavni pokušaj racionalne kategorizacije ili objašnjavanja empirijskih opservacija (Hergenhahn,1992)2) generiranje PROVJERLJIVIH pretpostavki i to tako da pokušava uskladiti neki formalni sustav simbola (jezik, matematika, logika) s empirijskim opservacijama. (Stevens, 1951)

PSIHOLOGIJA 1. pred-znanstveno = proučavana i studije o “DUŠI”2. znanstveno :2.1. psihologija je ZNANOST a) o DOŽIVLJAVANJU… Wundt-Titchener; b) o PONAŠANJU…Watson-Skinner c) DOŽIVLJAVANJU i PONAŠANJU … (APA, 2007-suvremena psihologija) 2.2. Psihologija je znanost o doživljajima i ponašanju koje je odraz tih doživljaja (Petz, 2001)2.3. psihologija je znanost o psihičkim fenomenima, osobinama i strukturama u njihovim mnogostrukim i uzajamnim vezama s fizikalnim, fiziološkim i socijalnim uvjetima i učincima (Bujas)

1

OPĆI PRISTUPI proučavanju POVIJESTI:1. PREZENTIZAM = pristup povijesti u kojem se smatra da je sadašnje stanje ujedno i najbolje i da povijesni događaji dovode izravno do tog sadašnjeg-najboljeg stanja –interpretacija prošlog u kontekstu sadašnjeg2. HISTORICIZAM = studija prošlih događaja zbog same prošlosti i to bez pokušaja da se ukaže na nužnu povezanost između prošlog i sadašnjeg –interpretacija prošlog u kontekstu prošlog

Glavni ili opći pristupi povijesti psihologije:1. Zeitgeist – “duh vremena”, društvena klima, važni nepsihološki događaji (revolucije u znanosti i tehnologiji, politička klima itd.)2. Velike osobe (personološki)– heroji- utjecaj velikana (npr. Aristotel, Watson) na razvoj psihologije3. Historijsko-razvojni (kronološki) – naglasak na kronološkom prikazu o tome kako velike osobe ili događaji doprinose promjenama u idejama tijekom vremena4. Eklektički – kombinacija 1-3

VJEČNA pitanja psihologije:Psihologija kao znanost – je li uopće moguća (A Comte –nije; J.S.Mill- jeste); što su predmet (Wundt-doživljaji; Watson-ponašanje) i metode (Wundt-introspekcija; Watson –ekstrospekcija) psihologije? 2. Lokacija psihičkog – Aristotel-srce; neuroznanost3. Duh-tijelo – npr. Descartes-ov dualizam, monizam4. Naslijeđe-okolina- relativni doprinos prirode (genetsko-) i okoline (situaciono) ili odgoja …”nature-nurture” pitanje

ZAŠTO proučavati PP:1. praćenje razvoja neke ideje2. razumijevanje-evaluacija …(Boring,1957)3. upoznati prolazne “MODE” u psihologiji4. izbjegavanje pogrešaka5. izvor ideja 6. integracija

Prema Scott,1991(iz Hothersall-u (1995/2002) u psihologiji u skoroj budućnosti (oko 2050.g.) djelovat će suprotne sile-tendencije:

1. centrifugalne : psihologija se “raspada” na biopsihologiju –medicina; kognitivnu psihologiju-studij kognitivnih znanosti; socijalnu psihologiju – praktično orijentirana; kliničku psihologiju – medicina2. centripetalne: tendencija da se suvremena psihologija NE-raspadne nego da se još više unificira i da se održi identitet kao jedinstvene psihologije

2

PRIMJER za personološki pristup tj. “Velike osobe” 1. Korn i sur. (1991) …29 USA- povjesničara psihologije i 93 voditelja poslijediplomskih studija psihologije rangiralo: “ 10 najpoznatijih osoba iz povijesti psihologije”…pokazala se suglasnost USA povjesničara i voditelja za sedmoricu od 10, a to su: Wundt, James, Freud, Watson, Pavlov, Piaget, i Skinner2. Haggbloom i sur., 2002 –prvih 10 najeminentnijih psihologa 20. stoljeća (citiranost i nagrade): 1. Skinner; 2. Piaget; 3. Freud, 4. Bandura; 5. Festinger, 6. Rogers, 7. Schachter; 8. Miller, 9. Thorndike, 10. Maslow “ …. Onaj tko poznaje samo svoju vlastitu generaciju, uvijek ostaje DIJETE… tek ako znamo što je bilo PRIJE, moći ćemo prosuditi što je, a što NIJE doista NOVO u našoj znanosti” ( M. Wertheimer, 1979)

3

2. Grčka filozofija-predsokratovciOd Talesa do Sokrata

Povijest psihologije: 1. PRED-ZNANSTVENO razdoblje

1.1. pred-helenistička faza1.2. helenistička faza1.3. srednji vijek, renesansa i prosvjetiteljstvo

2. ZNANSTVENO razdoblje- od W.Wundt-a (1879)

1. PREDZNANSTVENA1.1. PREDHELENISTIČKA

1.1.1. ANIMIZAM i ANTROPOMORFIZAM1.1.2. MAGIJA1.1.3. RELIGIJA1.1.4. FILOZOFIJA

1.2. HELENISTIČKA FAZATALES (625 – 545)

čovjek MOŽE davati odgovore o prirodi svemira; prapočelo ili prvobitni element (ili “izvorna materija”) je VODA “magnet ima dušu”

ANAKSIMANDAR (610 -540) prvobitni element ili IZVOR svega oko nas je “beskonačno” kao neizmjerno obilje građe koje

se proteže u svim smjerovima ( a ne neki specifični oblik pra-materije kao što je to Talesova VODA) – u tom beskonačnom dolazi do SUKOBA... do PROMJENA dovodi tzv. BORBA SUPROTNOSTI

“praotac” teorije evolucije - proučavao podrijetlo čovjeka –polazi od toga da se čovjek razvio od životinja tj. da postoji neka vrsta EVOLUCIJSKOG procesa , razvoja od životinje do čovjeka...pretpostavio je da čovjek potječe od RIBA iz mora

ANAKSIMEN ( ? , treći i najmlađi predstavnik tzv. “MILETSKE škole”) izvorna materija= ZRAK –sve oko nas nastaje zgušnjavanjem i razrijeđivanjem zraka, a sve

razlike koje vidimo oko nas su samo KVANTITATIVNE DUŠA je također iz ZRAKA – ona daje život i ljudima i svijetu

PITAGORA ( 580-500, otok Samos) postoje 3 vrste ljudi koji dolaze na Olimpijske igre:

1. kupuju i prodaju – najniži stupanj 2. sudjeluju u natjecanjima3. promatraju –TEORETIČARI -filozofi

ideja o BROJEVIMA iz glazbe do HARMONIJE ili RAVNOTEŽA ili usklađivanje i kombiniranje suprotnosti

potaknuo znanstveno- MATEMATIČKU tradiciju, a iz matematike proisteklo i učenje o IDEJAMA (univerzalijama) kao primjer misaonog INTELIGIBILNOG u odnosu na OSJETILNO

4

- BOLEST kao poremećaj harmonije-ravnotežePitagora i njegova škola bili su protjerani 510.g. jer je njihovo kritičko mišljenje uzburkalo tadašnju politiku.

Na temelju Pitagorovog načela harmonije dodatno je razvijena koncepcija tjelesnog zdravlja kao ravnoteže suprotnosti. No, išli su i dalje i ta su načela primijenili i na DUŠU. Prema njima duša je: 1. usklađena s tijelom;2. ona doprinosi dobrom tjelesnom zdravlju3. kad popusti tjelesna organizacija, raspada se i tijelo i duša (dušu možemo zamisliti kao “napetu žicu” na glazbalu, a tijelo kao okvir u kojemu je nategnuta ta žica

HERAKLIT ( 540-480) 1. Na temelju Anaksimadarove teze o suprotnostima i Pitagorine teze o harmoniji izveo učenje

o tome da je stvarni SVIJET uravnoteženi SKLAD ili HARMONIJA suprotnih tendencija – iza stalne BORBE suprotnosti skriva se harmonija

2. dodao je i 3 izvorni element VATRA, 3. načelo PROMJENA (“sve teče” “Ne možeš dva puta zagaziti u istu rijeku

EMPEDOKLO (495-435) 4 “korijena” (dodaje 4 element: zemlju) svih stvari : 1. VODA - Tales 2. ZRAK - Anaksimen 3. VATRA - Heraklit 4. ZEMLJA- Empedoklo

I LJUDI su također sastavljeni od ova 4 elementa: od VODE nastaju tekući dijelovi tijela; od ZRAKA-nastaje “dah života”; od VATRE je strukturirana “sposobnost rezoniranja”, a od ZEMLJE su građeni tvrdi dijelovi našeg tijelaONO što uzrokuje miješanje tih 4 elementa su 2 aktivna načela: 1. LJUBAV i 2. MRŽNJA-MIJEŠANJEM 4 elementa nastaju različite slučajne kombinacije /...ljubav drži stvari zajedno, a mržnja razdvaja/ ... budući svijetom vlada načelo održanja najotpornijih, od tako nastalih slučajnih kombinacija, preživljavaju one koje su najprilagođenije.. (rana verzija načela prirodne selekcije - drugi veliki doprinos teoriji EVOLUCIJE nakon Anaksimadara)

ZDRAVLJE = potpuna ravnoteža suprotnih sastavnica ( npr. toplo-hladno; suho-vlažno) 1. PRVA TEORIJA PERCEPCIJE -EIDOLE (Empedoklo je PRVI pokušao opisati kako ljudi stvaraju predodžbe o vanjskom svijetu i stoga ga Hergenhahn,1992 naziva i prvim empirijskim filozofom)

EIDOLE su posebne vrste kopija vanjskih objekata: one u tijelo ulaze kroz posebne prolaze ili PORE u KRV i tu se slično privlači sličnim tj. eidole se spajaju sa sličnim tvarima u krvi; tako nastaje “fuzija” eksternalnog i internalnog, a to je zapravo PERCEPCIJA ...to se zbiva u SRCU...dakle mi percipiramo objekte tako da internaliziramo kopije (“eidole”) tih objekata

2. učenje u VIZUALNOM osjetu= vidni osjet nastaje zbog toga što dolazi do “susreta” između svjetlosnih zraka iz predmeta koji gledamo i “vatre” koja izlazi iz našeg oka

5

ANAKSAGORA (?) Postavio tezu o tome da je MATERIJA BESKONAČNO DIJELJIVA ( prethodnik atomizma)

Suprotnosti se drže zajedno ... sve je međusobno povezano tj. “sve stvari u svijetu NISU međusobno odijeljene ili odsječene jedna od druge sjekirom”

UM (grč.“nus”) posebna je vrsta supstancije koja sve stvari STAVLJA u POKRET (ima “motivacijski karakter”) ...predstavlja djelotvorno načelo i utječe na razliku između ŽIVOG i NE-ŽIVOG

Stajalište o PERCEPCIJI : 1. osjet ovisi o kontrastu s podlogom; 2. vrlo jaki osjeti izazivaju BOL

DEMOKRIT (460-370) ATOMIZAM - “ATOMI DUŠE” SREĆA je ravnotežno stanje duše

Teorija PERCEPCIJE : atomi s površine objekata ulaze u tijelo ulaze kroz pet SENZORNIH sustava: 1. vid 2. sluh 3.

njuh 4. dodir 5. okus, i dolaze do MOZGA gdje usporedba atoma s objekata i atoma u mozgu stvara PERCEPCIJU ….ta usporedba NE mora biti točna

RAZLIKA Empedoklo-Demokrit: 1. eidole-atomi; 2. pore-pet osjetila; 3. srce-mozak

LOKACIJA psihičkih funkcija: 1. apetiti –jetra 2. emocije – srce 3. razmišljanje – mozak

postoje 4 primarne boje: 1. crna 2. crvena 3. bijela 4. zelena

3. SOKRATOV I PLATONOV DOPRINOS PSIHOLOGIJI SOKRAT (469 – 399 pr.Kr.)Karakteristične misli:

1. 1. “ Spoznaj samog sebe” ;

6

2. 2. “Neistraženi život NIJE vrijedan življenja”

RACIONALIST - primarno treba koristiti vlastiti UM za otkrivanje istine ; naše je znanje o svijetu do kojeg dolazimo senzornim organima-iskustvima, nužno NESAVRŠENO jer su senzorni organi su podložni ILUZIJAMA … postoje istine (ideje-esencije) koje su SAVRŠENE i permanentne i stoga su IZNAD osobnog senzornog iskustva ; naše ZNANJE o vanjskom svijetu (dobiveno preko osjetnih organa) nužno je promjenjivo i nesavršeno za razliku od IDEJA koje su permanentne i savršene te odražavaju “PRAVU REALNOST

Metodom INDUKTIVNE DEFINICIJE ispitivanjem niza izoliranih primjera do otkrivanja stabilnih i spoznatljivih generalnih načela –koncepata (npr. ispitivanjem niza pojedinačnih “mačaka” mi otkrivamo esenciju svih tj izoliranih mačaka, a to je njihova “MAČKOST” kao njihovu “esenciju”)

ESENCIJE = bazična priroda ili označavajuća i trajna karakteristika onoga što proučavamo; ….tek razumijevanje esencije predstavlja pravo-savršeno ZNANJE

Znanje i MORALNO usko su povezani tj. “ZNANJE je VRLINA” (npr. ljudi NE mogu doista djelovati PRAVEDNO, ako NE ZNAJU što je to PRAVEDNOST)

FILOZOFIJA OBRAZOVANJA – učitelj kao “primalja kod porođaja” (istina se nalazi skrivena u svakom UM-u, a zadaća učitelja nije da “usađuje” istinu u studenta-učenika nego, kao da kao “babica”, samo pomaže da se ona pojavi)

*399.g. optužen (1.potkopava državnu religiju i 2. kvari mladež) kažnjen-smrt

PLATON (437 -347 pr.Kr.)važniji utjecaji :

1. Sokrat – racionalno-esencije (kod Platona esencije=IDEJE); 2. Pitagora – od pojma broja kao apstrakcija do IDEJE

značaj Platona : općenito……………. 1. teorija FORMI-IDEJA uže za psihologiju: 2. teorija spoznaje kao reminiscencije

3. teorija o tro-dijelnoj prirodi DUŠE1. Teorija FORMI ili IDEJA - Cilj: pronaći NEŠTO PERMANENTNO što može biti objektom spoznaje - IDEJE

sve što se nalazi u izvana vidljivom-površinskom- empirijskom svijetu predstavlja tek manifestaciju čistih formi ili ideja. To površinsko-vidljivo ima, “ispod površine”, apstraktnu egzistenciju kao neka vrsta “vječne stvarnosti” –IDEJE... (npr. izvana vidljive pojedinačne mačke=empirija, a “mačkost”=ideja … znanje ne proizlazi iz osjeta, nego iz RAZMIŠLJANJA o osjetima …dakle RACIONALNIM procesima) … IDEJE kao metafizičke apstrakcije imaju božansko podrijetlo

Sve doživljeno preko OSJETILA rezultanta je INTERAKCIJE između “ČISTE FORME ili IDEJE” i materije

7

ALEGORIJA “SPILJE ILI PEĆINE” 1. “dolje” svijet neznanja -“SJENA” i imitacija (osjetilni=empirijski svijet) 2. “gore” svijet pravog znanja i mudrosti ili svijet “realnih OBJEKATA” (“čiste forme” ili IDEJE

kao nad-senzorne ili transcendentalne-vječne strukture … npr. geometrija)

UŽI značaj PLATONA za psihologiju:2. REMINISCENCIJSKA TEORIJA SPOZNAJE Polazi od, mističnog, pitagorijanskog shvaćanja o besmrtnosti duše. Razum predstavlja funkciju te besmrtne duše. Duša je prije usađivanja u konkretno tijelo prebivala u svijetu IDEJA. Ulaskom u tijelo (rođenjem…dakle, Platon je “nativist”) duša biva “kontaminirana” varljivim senzornim informacijama. Put do prave spoznaje ( čisti sadržaji duha koji su postojali prije rođenja tj. ideja) predstavlja napor da ignoriramo senzorno i da se na neki način “dosjetimo”- /reminiscencija/ - IDEJA kao čistih sadržaja duha. Dosjećanje ili reminiscencija onoga što je naša duša imala prije nego što je ušla u tijelo postiže se INTROSPEKCIJOM ili istraživanjem vlastitog unutrašnjeg iskustva.

3. Teorija o PRIRODA DUŠE ili “TRI komponente duše”1. RACIONALNI - um ili razum - glava2. EMOCIONALNI – ili “srčani” – grudi3. APETITIVNI – tjelesne potrebe – trbuh

KONFLIKT – 1.racionalnog ……s ….. 2.emocionalnim i 3.apetitima (Freud) … budući tjelesne potrebe /apetiti/ nikad ne nestaju čovjek mora trošiti dosta energije na KONTROLU tj. inhibiciju i odgađanje potreba. To je zadaća RACIONALNE komponente naše duše

*u knjizi “DRŽAVA” tri tipa ljudi s posebnim funkcijama:

hijerarhija (tipovi ljudi) dio duše dominacija lokacija simbol

1. RADNICI = apetitivni – požude – trbuh - “željezo” 2. VOJNICI-čuvari = emocionalno- strasti - grudi – “srebro”3. FILOZOFI-KRALJEVI = racionalno - um - glava - “zlato”

OVA Platonova “trodijelna” PODJELA tipova ljudi preteča je moderne teorije o individualnim razlikama među ljudima - PSIHOMETRIJE

8

3. ARISTOTEL (384 – 322 pr.Kr.)*Platonov učenik*proučavao medicinu, biologiju i zoologiju*Osniva 336.g.pr.kr “Lyceum”–prvo sveučilište*knjiga “O duši “ (grč. “Peri Psykhes”; lat. “De Anima”)ZNAČAJ:

1.“praotac” suvremene psihologije 2. prva “Povijest psihologije” (“De Anima”)

1. Razlika Platon – Aristotel2. Kauzalnost i teleologija3. Hijerarhija “DUŠE”4. Kognicija

– 4. osjeti i percepcija– 5. um ili intelekt– 6. pamćenje i dosjećanje– 7. predodžbe i snovi

8. Motivacija9. Emocije

1.RAZLIKA PLATON – ARISTOTELPlaton Aristotelracionalist - empirist matematika - opservacija

2.KAUZALNOST I TELEOLOGIJA(grč. TELOS = svrha)….TELEOLOGIJA – sve je u prirodi svrsishodno uređeno, svaki razvoj ostvaruje CILJEVE koji su unaprijed određeni

UZROCI:1. materijalni2. formalni3. efektivni4. konačni ili finalni

ENTELEHIJA = ugrađena svrha ili funkcija

3. HIJERARHIJA DUŠEVeliki plan ugrađen u prirodu – velika hijerarhija - ljestvica u prirodi (“scala naturae”) – od najjednostavnije neutralne materije do najsavršenijeg “uzroka svega u prirodi” tj. “nepokrenutog pokretača svega u prirodi” (“UNMOVED MOVER”)- “božansko biće -Bog”: Unutar “Velikog plana” u prirodi je i koncepcija o HIJERARHIJI DUŠE ... o tri tipa duše: 1. VEGETATIVNA- 1.razvoj, 2.hranjenje, 3.reprodukcija- biljke 2. SENZITIVNA (4.opažanje-osjećaji; 5.reagiranje; 6. ugoda-bol; 7. pamćenje-predodžbe) - životinje 3. RACIONALNA – 8. mišljenje-UM-INTELEKT- ljudi

9

NAČELA DJELOVANJA DUŠE: 1. HIJERARHIJA - od nižeg ka višem tj. od biljke do čovjeka 2. sposobnosti ili “potencijali” nižeg sadržani su u višem

4.KOGNICIJE - OSJETI I PERCEPCIJE5 osjetila – slično Demokritu (vid,sluh, okus, dodir, njuh)

U teoriji percepcije -razlika u odnosu na Empedokla (i Demokrita): 1. “pokreti objekata”, ne eidole (ili atomi)2. Pokreti objekata stvaraju pokrete medija3. Senzorni sustavi osjetljivi na 5 medija

Možemo vjerovati osjetilima (za razliku od Platona)Teorija limena – podražaj iz vanjskog svijeta mora dostići minimalnu granicu INTENZITETA da bi mogao nastati osjet; prejak podražaj “razara” senzorni organ; područje osjeta ima svoje granice; svako osjetilo sposobno je samo za svoju funkciju; osjet se prima od vanjskog objekta slično OTISKU u VOSKU (tabula rasa); da bi se od pojedinačnih osjeta stvorila cjelovita slika (percepcija) potrebno “zajedničko osjetilo”(sensus communis )

5.KOGNICIJA – UM ili INTELEKTHijerahija intelekta -procesa spoznaje :

1. senzorne informacije –izolirane informacije 2. zajedničko osjetilo (“sensus comunis”) - sinteza 3. pasivni um- uporaba sintetiziranih informacija (tabula rasa) 4. aktivni um – apstrakcija “prvih načela” ili esencije

Samoaktualizacija= ostvarivanje ili aktualiziranje čovjekovih autentičnih unutrašnjih potencijala ili ugrađenih svrha- entelehija tj. život u skladu s načelima aktivnog uma

6. KOGNICIJA – PAMĆENJE I DOSJEĆANJEPAMĆENJE = spontano dozivanje u svijest nečega što je prethodno bilo doživljeno

DOSJEĆANJE = namjerno tj. aktivno mentalno traženje nekog prethodno doživljenog iskustva

Zakoni pamćenja i dosjećanja ili “mentalnih asocijacija”:1. dodir – zajedno doživljeno2. sličnost - slično3. kontrast - suprotno4. učestalost5. lakoća

7. KOGNICIJE- PREDODŽBE I SNOVIPREDODŽBE = posljedica su senzornih doživljaja, predstavljaju tragove senzornog (“rezidualne impresije”). Duže zadržavanje predodžbi dovodi do pamćenja

10

SNOVI = neka vrsta predodžbe o prošlom iskustvu koje nisu organizirane i kontrolirane. Snovi NE omogućuju predviđanje budućeg (radi se samo o koincidencijama)

8. MOTIVACIJAUGODA I SREĆA - ispunjavanje prave čovjekove svrhe, a to je racionalno mišljenje s aktivnim umom... , ali čovjek je i BIOLOŠKO biće zato sa životinjama dijeli APETITE

akcije usmjerene ka zadovoljavanju APETITA “Aristotelov MOTIVACIJSKI CIKLUS” 1. apetit - 2.nelagoda–3.aktivnost –

- 4. uklanjanje nelagode i doživljavanje ugode

Hedonizam = svrha ponašanja je dolaženje do ugode ( za čovjeka to je uporaba aktivnog uma) i izbjegavanje boli

konflikt apetita i racionalnih ciljeva

9. EMOCIJEKOGNITIVNI pristup

funkcija emocije :1. pojačavanje ili amplifikacija 2. daju motiv za akciju2. utječu na kognitivne procese-percepciju

DEFINICIJA EMOCIJA = “ EMOCIJE su svi oni osjećaji koji toliko promijene ljude da utječu na njihove prosudbe, a praćeni su patnjom ili zadovoljstvom…” ...dakle, mi događaje osjećamo kao dobre ili loše sukladno vlastitim procjenama tih događaja

definicija EMOCIJE LJUTNJE = “…impuls (koji prati bol) ka velikoj osveti za neko veliko poniženje koje je bez opravdanja bilo nanesen nekoj osobi ili njenim prijateljima…”

Emocije = kognitivna procjena (EVALUACIJA) događaja

4 temeljna svojstva Aristotelovog shvaćanja emocija:1. kognitivne (procjena)2. ugoda-neugoda 3. pobuda za akciju (motivacijski)4. djeluju na kognitivne procese

Opće pogreške:1. lokacija mentalnog SRCE2. odbija evoluciju (broj životinjskih vrsta je fiksan)

11

5. GRČKA MEDICINA

OPĆA obilježja grčke medicine do Alkmeona: 1. medicina i psihologija… zajednički korijeni 2. početak: magijsko, liječnik sličan bogovima,hramovi

primjer metode liječenja u hramovima-ritual: 1. čekanje; 2. sveta voda; 3. odjeća; 4. noćenje; 5. snovi-izlječenje

3. liječnik ujedno i svećenik- sljedbenik grčki bog-a medicine Asklepije (Eskulap) slavni liječnici : Alkmeon, Hipokrat, Galen

ALKMEON (Živio oko 500 g. pr.Kr)1.. Kritika magije u medicini –medicina izvan svetišta2. Naturalistički pristup- uzrok bolesti u prirodi3. Bolest =neravnoteža, zdravlje =ravnoteža4. Holistički –liječiti i tijelo i duh5. Mozak, a ne srce je središte razuma

HIPOKRAT (460 – 377 pr. Kr., “otac medicine”)značajan: 1. opis niza bolesti 2. lateralizacija mozga3. uzrok bolesti – prirodan: 3.1.osjetljivost, 3.2. ozljede i 3.3. neravnoteža tjelesnih tekućina4. teorija žeđi – suha usta 5. bitno unaprijedio medicinu … općenito važan kao začetnik medicine, a posebice značajan u borbi protiv teze o nadnaravnim uzrocima bolesti primjer epilepsije kao “svete bolesti” 6. povezuje se s Empedoklom ( i kasnije to nadopunjuje i Galen) u teoriji o 4 tjelesne tekućine : Empedoklo Hipokrat Galen zemlja crna žuč melankolik zrak žuta žuč kolerik vatra krv sangvinik voda sluz/ flegma flegmatik 7. TERAPIJA –SAMOIZLIJEČENJE ( 6 elemenata) 8. HOLISTIČKI PRISTUP ( cjelovita osoba – a ne bolest)9. MOZAK kao SJEDIŠTE INTELEKTA i UZROK emocionalnih poremećaja

GALEN (130 – 200 g. (oko 500 g. nakon Hipokrata)1. anatomija –seciranje leševa ljudsko tijelo - “Božanski nacrt”2. rad srca-spiritualno-vatra u srcu destilira “duhovnu tvar”– “životni duh” –pokreti i osjeti3. postoji 5 STRASTI : srdžba, strah, tuga, zavist i nasilna požuda4. terapeut – “plemeniti mentor” - povjerenje

12

6. Od ARISTOTELA do Sv. AUGUSTINA (od 322 g. pr. Kr. – do – cca 430 g. (cca 550 g.))

1. fokus se sve više mijenja od apstraktnog na konkretno (kako najbolje živjeti) 2. uz sofiste pojavljuju se i novi, široki, svjetonazori: 1. skeptici, 2. cinici , 3. epikurejci , 4. stoici, 5. neoplatonisti, 6. kršćani

EPIKUR (341 – 270 pr. Kr.)1.slobodna volja (odbacuje strogi Demokritov determinizam, mi imamo moć upravljanja svojim duhovnim užitcima)2. protiv magije i nadnaravnog …protiv religije jer strah od kazni u zagrobnom životu onemogućuje sreću3. HEDONIZAM–umjerenost – dugoročna sreća (izbjegavati ekstremna-intenzivna zadovoljstva jer nakon njih slijedi bol) 4. DUŠA= posebna vrsta materije (glatki i okrugli atomi) čije su čestice pomiješane s atomima tijela5. OSJEĆAJ ili OSJET = nastaje kao rezultat sudara atoma duše s likovima koji proizlaze iz objekta…pojedinačni osjeti su jedini izvor spoznaje, ali pri tomu ne treba umanjiti značenje općih pojmova (racionalnog).6. SMRT = strah od smrti je narazborit (“Dok sam ja ovdje smrti nema, a kad smrt bude ovdje, mene neće biti”)7. NAČELA DOBROG ŽIVOTA : 1. sloboda 2. jednostavnost 3. racionalnost 4. umjerenost

Sv. AUGUSTIN (354-430 g. )1. do spoznaje Boga INTROSPEKCIJOM (ispitivanje vlastitog unutrašnjeg iskustva tj. personalna komunikacija s Bogom) 2. čovjek je dualističan:

1. tijelo (životinjsko) 2. duša (božansko)

3. VOLJA je slobodna; Bog šalje poruke svakom čovjeku putem njegove duše, ali svaka osoba to može i ne mora slušati– sloboda izbora između dva puta:1.puta DOBRA-Boga, i 2. puta ZLA– tijela, putenosti-SOTONA ….čovjek je ODGOVORNO biće4. čovjek ima sposobnost evaluacije DOBRO u odnosu na ZLO5. kontrola ponašanja je INTERNALNA (osobni osjećaj VRLINE ili grijeha), a NE eksternalna (nagrade i kazne)6. grijeh i ispovijed - OPROST

13

7. MRAČNO DOBA I SKOLASTIKA

1. MRAČNO doba: 400 – 1000.g.2. SKOLASTIKA: 1000 – 1400.g.

Mračno doba*tijekom MRAČNO DOBA (od 600-1000.g.): opće kulturno propadanje na “Zapadu”: dominira misticizam, praznovjerje i anti-intelektualizam

Snažan Aristotelov utjecaj-arapska filozofija: 1.1.AVICENNA ili Ibn Sina (980-1037) – proširio Aristotelovu hijerarhiju ljudskog intelekta sa 4 na 8 razina: jedna od važnijih dopuna je tzv. moć PROCJENE ( urođena sposobnost prosudbe o okolinskim objektima), a samo najviša razina aktivnog intelekta može stvoriti odnos s Bogom …pisao o samosvjesti , pionir je neuropsihijatrije u arapsko-muslimanskom svijetu (opis halucinacija, manije itd.)…anticipirao metodu asocijacije riječi po Jungu povezujući neke riječi s promjenom pulsa

1.2. AVERROES ili Ibn Rushd (1126-1198)- duša nije besmrtna i umire zajedno s tijelom, a ništa personalno NE preživljava smrt (“averoizam”)

SkolastikaSKOLASTIKA (grč. schole=škola), filozofija u službi teologije – sinteza Aristotelove filozofije (um) i Kršćanske teologije (vjera)Zadaća skolastike: pomiriti UM i VJERU

Filozofi skolastike niz značajnih mislioci prije sv. Tome Akvinskog: /npr. Anselmo (1033-1109) – percepcija i

um trebaju dopunjavati kršćansku vjeru ; 2. Peter Lombard (1095-1160) – UM kao put do spoznaje Boga /

1. Sv. Toma Akvinski (1225-1274)2. William of Occam (1290-1350

sv. Toma Akvinski1. kristijanizacija Aristotela

TOMIZAM = učenje sv. Tome Akvinskog2. pomirenje UMA i VJERE (nisu inkompatibilni); postoje stvari uma (znanje-znanost) i stvari vjere (vjera-religija); UM kao jedan od četiriju putova (uz 2.objavu, 3. sv.Pismo i 4. introspektivnu kontemplaciju) do vjere u Boga koja je po svojoj prirodi NAD-razumska:“Nema suprotnosti između istine razuma i istine kršćanske vjere. Premda istina kršćanske vjere NADILAZI sposobnost ljudskog razuma, ipak joj one istine koje o prirodi posjeduje razum NE mogu biti suprotne” (sv. T. Akvinski) 3. senzorne informacije ponovno prihvaćene kao prikladan izvor spoznaje…iz senzornih informacija UM mora apstrahirati ono univerzalno, bitno, “prva načela” značaj sv. Tome Akvinskog:

1. otvorio put znanosti - filozofija(znanost) izvan religije; 2. pozornost donekle preusmjerio s NEBA ka ZEMLJI

14

William of Occam 1. općenito suglasan s T. Akvinskim2. načelo PARSIMONIJE (Occam’s razor) = objašnjenje treba biti jednostavno ili parsimonično koliko je to uopće moguće 3. empiricizam – možemo vjerovati našim osjetilima… do spoznaje se može doći izravno pomoću senzornih informacija i to i bez velike zabrinutosti za ono metafizičko “NEŠTO” što vreba, skriveno, iznad našeg ovozemaljskog iskustva

15

8. POČETAK MODERNE ZNANOSTI; AUTOR TERMINA PSIHOLOGIJA ; DESCARTESrazdoblje renesanse pa sve do početaka moderne znanosti tj. od oko 1450 -1700.g.

1. početak moderne znanosti (Galileo, Bacon i Newton)2. autor (i) termin psihologija (Marko Marulić; Rudolf Goeckel i drugi)3. Rene Descartes

1. POČETAK MODERNE ZNANOSTI (1450-1600) – do Newtona (1700)1. renesansa: u Europi trend okretanja od centriranja na BOGA ka sve većoj usredotočenosti na ČOVJEKA; obilježja renesanse: individualizam, humanizam, personalna religija, interes za prošlost, antidogmatski 2. važnija imena: F. Petrarca (1304-1374) – za oslobođenje ljudskog duha Giovani Pico (1463-1494) – ljudi se MOGU MIJENJATIM. Luther (1483-1546) - za “osobnu li personalnu religiju”; protestantski stav da je “čovjek u IZRAVNOM odnosu Bogom”Erazmo Roterdamski ( 1466-1536) – protiv fanatizma i praznovjerja3. “novi put” – znanostN. Copernicus (1473-1543) – heliocentični sustav G. Bruno (1548-1600) – i ostali “sunčevi sustavi” mogu imati živa bića – SPALJENJ. Kepler ( 1571-1630) – matematički razvio Copernicusa, vizualna percepcija (objekti se projiciraju na mrežnicu kao “obrnuta slika”)

Galileo Galilei (1564-1642): - svemir= “savršen stroj” - postoje dvije vrste realnosti:1. objektivna = nezavisna od percepcije; njeni atributi reprezentiraju tzv. PRIMARNE KVALITETE (npr. količina, oblik, pozicija) – apsolutne, stoga matematički opisive i kao takve čine (pravu) tj. FIZIKALNU znanost 2. subjektivna realnost = zavisna od aktivnosti osjetnih organa tj. od percepcije, a njeni atributi reprezentiraju tzv. SEKUNDARNE KVALITETE ILI PSIHOLOŠKE DOŽIVLJAJE (npr. boja, zvuk, toplina, okus, itd. ) – subjektivno, promjenjivo-fluktuirajuće

psihologija NE znanost jer:1. znanost treba proučavati samo fizikalno (PRIMARNE kvalitete)2. SVJESNI procesi su subjektivne naravi i kao takvi NISU primjer primarne kvalitete i stoga NE mogu nikada biti proučavani objektivnim znanstvenim metodama; 3. LJUDSKO SVJESNO ISKUSTVO smatra : sekundarnim, nerealnim, potpuno ovisnima o osjetilima i zato OBMANJIVIM

16

Francis Bacon (1561-1626)*radikalni empirist – preferirao empirijsku indukciju... opservacija je konačni autoritet u znanosti... temelji pozitivizma

Pogreške (pristranosti) u znanstvenim istraživanjima (“IDOLI”):1. spilje – osobno iskustvo - trenutna raspoloženja 2. plemena - opće ljudske prirode – ograničenja ljudskih sposobnosti ( selektivnost percepcije) 3. sajmišta – nejasna značenja riječi – to ometa percepciju svijeta 4. kazališta – slijepo povjerenje u svjetonazor ili autoritet

DVA TIPA EKSPERIMENTA u znanostima: 1. ”svjetla” (“experimenta lucifera”)-fundamentalni zakoni; 2. “plodova” (“experimenta fructifera”) – primjena fundamentalnih zakona

Isaac NEWTON (1642-1727)Svemir = kompleksni stroj koji je stvorio Bog ....ČOVJEK samo posebna vrsta stroja *metoda verifikacije:

1. opservacija; 2. matematička dedukcija; 3. eksperimentiranje

Probablitet u znanosti, a ne apsolutna sigurnost Pojačan duh znanstvene znatiželje i eksperimenta

2. TERMIN PSIHOLOGIJAKrunoslav Krstić (1964) u časopisu “Acta Instituti Psychologici Univeristatis Zagrabiensis”,36, 7-13...prvi autor termina psihologija u suvremenom značenju tog pojma je: Marko Marulić (najvjerojatnije 1517.g.) “Psichiologia de ratione animae humanae” (“Psihologija: O naravi ljudske duše”) ...prema Marulićevom prijatelju i biografu: Franji Božićević-Natalis-u u tekstu: “Vita Marci Maruli Spalatensis”

K. Krstić (1964)Ostali mogući autori nakon 1517.g. (Marko Marulić živio 74 g. tj. od 1450 – 1524. g. ):

1. Filip Melanchton: 1530-50.g.- govorno-predavanje2. Rudolf Göckel: 1590.-pisano-knjiga3. Otto Casmann: 1594. – pisano-članak

Christian Wolff oko 1732-1734.g. – uveo termin psihologija u širu uporabu

Argumenti “za i protiv” M. Marulića : ZA 1. 66 g. prije Gockela i više od 10 godina prije Melanchtona; 2. očuvano u pisanoj formi; 3. F. Božičević –stvarno bio suvremenik Maruliću

17

PROTIV 1. dosad ne-pronađena originalna Marulićeva rasprava-tekst; 2. način pisanja (“i” u “psichiologia” umjesto “y” =...pogreška u ortografiji) ...?

ZAKLJUČAK K. Krstića: “ Marulićev termin je do sada najstariji poznati primjer spajanja imenice “psiha” i sufiksa “logia” kako bi se oblikovao naziv za pojam koji označava znanost o mentalnom životu tj. termin “psychology” ( K. Krstić, 1964, str.13)

Ostali autori – o podrijetlu termina psihologijaF. Lapointe(1972) – “ako se suglasimo da PRVENSTVO pripada Maruliću, ne treba zanemariti da je termin “PSIHOLOGIJA” 15.g. prije Goeckela i 19.g. prije Casmann-a koristio Johannes Thomas FREIGIUS ... oko 1575.g ... a na francuskom jeziku “u kasnom 16.st” -Noel TAILLEPIED (1540-1589)...” (str. 332) J. Brožek(1973)- potvrda za KRSTIĆ-a o MarulićuV. Pečjak (1984)- za MARULIĆ-aB. Lučin ( 1999) – za Marulića (pisao i ostalim psihologijskim temama kao npr. o slobodnoj volji i ljudskim karakterima)

3. Rene DESCARTES (1596-1650) Osnivač moderne zapadne filozofije

Žvotopis : jezuitska škola, matematika, mehaničke statute u parku, intelektualne krize – sumnja ... “Cogito ergo sum”

Opće stajalište : racionalist-dualist -interakcionist: postoje dvije supstancije kojima upravljaju različita načela: 1. DUH i 2.TIJELO

1. DUH je slobodan, nematerijalan, neprostoran, neograničen i različit od tijela. 2. TIJELO djeluje automatski i slijedi mehanička načela kao neka vrsta

samoregulirajućeg fizičkog sustava – TJELESNI STROJ se sastoji od praznih cijevi ili finih sitnih niti koje sadrže posebnu tvar nazvanu “animal spirits” ili animalni duh...u mozgu otvaranje ili zatvaranje pora omogućuje prolaz animal spiritsu ( pora= sinapsa; animal spirits= živčani impuls)...

*za razliku od životinja kod LJUDI tijelom ne upravljaju samo mehanička načela nego kod ljudi UM može kontrolirati otvaranje i zatvaranje nekih pora u mozgu kao i smjer tog procesa, dakle kod ljudi DUH kontrolira TIJELO, a INTERAKCIJA se zbiva u PINEALNOJ žlijezdi

18

Descartes – značaj za psihologijuSedam bitnih doprinosa Descartesa suvremenoj psihologiji:1.introspekcija - intenzivno samo-istraživanje ili samoponiranje duboko u vlastite misli tj. intenzivna meditacija kao put ka spoznaji

2.nativist – 1. urođene ideje - ne mogu biti izvedene iz iskustva, postavljene u duh od Boga...npr. ideje savršenstva i aksiomi iz geometrije; i 2. izvedene - stvorene iz iskustva kao sjećanje na prošle događaje

3. model dosjećanja – iskustvo stvara promjene u živčanom sustavu, a te promjene su neka vrsta neuralnih TRAGOVA koje djeluju na naš UM kad se pokušavamo nečega dosjetiti

4. refleks – kad vanjski S-podražaj djeluje na osjetni organ “fine živčane niti se napinju i otvaraju pore” u korespodentnom mozgovnom području, a te pore oslobađaju ANMAL SPIRITS i usmjeravaju ga posredstvom živaca do odgovarajućih mišića što uzrokuje R-reakcije-pokrete

5. spavanje i san – u budnom su stanju velike šupljine u mozgu tako jako ispunjene s animal spirits-om da se i mozgovno tkivo oko tih šupljina znatno širi i povećava napetost, a time i osjetljivost “finih niti” (živaca) što dovodi do maksimalne REAKTIBILNOSTI (tj. BUDNOSTI) na senzornu stimulaciju ...tijekom dana količina animal spiritsa se sve više smanjuje ... opuštaju se fine niti i smanjuje se reaktibilnost i čovjek sve više postaje POSPAN ... slučajni protok animal spiritsa u različite šupljine dovodi do nepovezanog iskustva koje mi nazivamo SNOVI

6. emocije-strasti ... prema Hergenhahn-u(1992), Descartes smatra da je intenzitet emocije ili strasti proporcionalan s količinom “životnog duha” ili animal spiritsa koji je uključen u neku reakciju – strasti (“passions”, u knjizi “Les Passions de l ame”, 1649 ili “Strasti duše”) su karakteristika ljudi ...one proizlaze vanjskih-senzornih procesa i iz unutrašnjosti tijela i dovode do tjelesnih aktivnosti bez utjecaja volje ... duh svjesno doživljava strasti, a SVJESNO doživljene strasti predstavljaju emocije Postoji ŠEST PRIMARNIH STRASTI : 1. čuđenje-divljenje; 2. ljubav; 3. mržnja; 4. žudnja-želja; 5. radost i 6. žalost Sve ostale strasti predstavljaju mješavinu primarnih strasti.

6.1. čovjek svojom VOLJOM može i treba kontrolirati strasti, a kada su strasti previše jake volja ne može spriječiti pojavu refleksnog ponašanja i tada neka osoba postaje IRACIONALNA

6.2. prema Oatley i Jenkins (1998) treba donekle razlikovati strasti i emocije. Descartes-ove STRASTI predstavljaju opažaje koji proizlaze iz a) vanjskih podražaja koji djeluju na naše osjetne organe kao i iz b) unutrašnjih tjelesnih procesa (glad ili bol). Za razliku od strasti EMOCIJE su svjesne i zbivaju se u unutrašnjim-misaonim dijelovima naše duše (usko su povezane s unutar-tjelesnim procesima: puls, crvenilo u licu) ... emocije govore čovjeku što je VAŽNO u našim dušama. Emocije ovise o tome kako mi procjenjujemo događaje (KOGNITIVNI pristup)

7. opisao je detaljnije (nakon Keplera) RETINALNU SLIKU – 1637.g. nakon što je izvadio oko nekog goveda opazio je da dolazi do inverzne slike na mrežnici

19

Opći ZAKLJUČAK o Descartesu:1. mehanicističko objašnjavanje (refleks – stroj) 2. fokus na mozgu (kao na važnom posredniku generiranju ponašanja) 3. relacija tijelo-duh – (interakcijski dualizam) 4. istraživanje životinja ( u svrhu boljeg poznavanja čovjeka a to je i početak moderne fiziološke i komparativne psihologije) 5. uvažavanje subjektivnog ( introspekcija) 6. pozornost na konflikte ( sukob onog “životinjskog i ljudskog” unutar čovjeka) 7. fenomenolog ( zalagao se za neposredno proučavanje svjesnog doživljavanja kod čovjeka bez ikakvog utjecaja na te doživljaje, a uvažavao je i značenja tih doživljaja)

20