Sveuilite u ZadruOdjel za arheologiju

Posuka kulturaSeminar iz kolegija Bronano doba

Mentor: Martina elhar, prof.

U Zadru, 17. sijenja 2012. godine

SADRAJ

UVOD.3VANIJA NALAZITA I RASPROSTIRANJE.4GENEZA I PERIODIZACIJA..6VRSTE I TIPOVI NASELJA7POKAPANJE.8PRIVREDA8KERAMIKA...8KORITENA LITERATURA9

UVOD

U ovome seminaru biti e rijei o posukoj kulturi koja se prema dr. Borivoju oviu javila kao novootkrivena pojava ranog i srednjeg bronanog doba u zaleu Istone obale Jadrana.[footnoteRef:1] Dalje u dati kratak pregled rasprostranjenosti i vanijih nalazita, geneze i periodizacije, zatim vrste naselja kao i tipova naselja, pokapanja, privrede i na koncu materijalne kulture. [1: GZM Sarajevo, 1989, 61]

itajui literaturu za ovaj seminar, svidjela mi se njegova koncepcija te u u uvodni dio rei neto o povijesti istraivanja posuke kulture.Osoba koja je najzaslunija za poetna istraivanja posuke kulture jest Petar Ore. On je viegodinjim istraivanjem koje ukljuuje obilaske terena i prikupljanje grae u iroj okolini Posuja, a kasnije i u drugim dijelovima zapadne Hercegovine zapoeo pravu povijest istraivanja posuke kulture. Bio je prvi koji je sistematizirao i objavio podatke o istraivanjima. Prvo sustavno arheoloko istraivanje jednog nalazita posuke kulture zbilo se 1975. g. na gornjem platou Trostruke gradine u Soviima nedaleko Gruda u Hercegovini. Vodili su ga upravo Petar Ore i Borivoj ovi. Drugo istraivanje se odvijalo u nekoliko kraih kampanja izmeu 1977. i 1982. pod vodstvom Borivoja ovia i Brunislava Marijanovia. Od 1978. 1980. godine odvijalo se sustavno istraivanje lokaliteta u Ravlia peini u Pe-Mlinima kod Gruda koje je vodio Brunislav Marijanovi te je dalo u sloju Ravlia peina IV (najmlai sloj) kompaktne nalaze posuke kulture. U slijedeim su godinama uslijedila istraivanja drugih lokaliteta poput gradinskog naselja Veliki gradac na Privali, Velika Gradina u Mesihovini, Gradac u Vuipolju i Gradac na Zamrenu u Karlovu Hanu. Svi se ti lokaliteti nalaze na podruju Duvna. 1983. g. Borivoj ovi je prikazao osnovne karakteristike posuke kulture, koju tada jo nije tako imenovao ve ju je nazvao zapadnohercegovakim faciesom u irem okviru ranog bronanog doba Jadranske regije.[footnoteRef:2] [2: B. ovi, 1893a, 138 161 ]

VANIJA NALAZITA I RASPROSTIRANJE

Do trenutka pisanja lanka koritenog u izradi ovoga seminara, 1989. g., evidentirano je 84 naselja posuke kulture, od kojih je 51 naselje gradinskog tipa, 23 otvorena, izvangradinska i 10 peinskih naselja. Upravo su naselja najvaniji lokaliteti posuke kulture. Slijedee su kategorija lokaliteta tumuli kojih je vrlo mnogo. Ovdje spominjem samo one najvanije i kljune lokalitete za definiranje posuke kulture, kao i njene kronologije i periodizacije.Neajno je naselje gradinskog tipa koje se nalazi na najviem dijelu brijega brdovitog pojasa koji razdvaja Posuko od Imotsko-Bekijskog polja. Naselje se nalazi na visini od 797 m i ima zaista odlian poloaj jer se pogled prua na oba polja. Iako je brijeg strm, postoje mjesta preko kojih je lako doi do gradine te je na tim mjestima ona dobro utvrena. Radi se o SZ i JI padini. Fortifikacije naselja nisu konstatirane jedino na JZ strani. Na sjevernoj je strani ulaz lagano flankiran. Obrambeni su zidovi loe sauvani jer je veliki dio kamena odnesen s lokaliteta. Izvorna debljina zida se procjenjuje na priblino 2 m, ali ne na cijeloj duini zida. Unutranji zid uz SI rub platoa je bio ui i mogao je iznositi 1 2 m u irinu. Najugroeniji dijelovi bedema su mogli biti i iri od 2 m. Izvorna visina zidova se procjenjuje na ne vie od 2 m. Naseljen je bio unutranji plato, nii, JZ plato te uski SZ i SI plato. Na unutranjem platou je potvreno postojanje prostora povrine nekoliko desetaka m2 na kojem nema ostataka kunog lijepa, kao niti nekog zamjetnog broja nalaza. Pretpostavlja se da je taj prostor moda sluio obavljanju nekih zajednikih poslova stanovnika gradine. Ukupan naseljeni prostor na podruju gradine mogao je iznositi neto vie od 2 000 m2.Arheolozi su istraili ukupno 122 m2, koncentriranih uglavnom na SI i JI strani unutranjeg platoa. Debljina kulturnog sloja iznosila je 0, 40 do 0, 60 m, a u pukotinama stijena neto vie. Na lokalitetu su zabiljeena dva stratuma, donji debljine 0, 15 m do 0, 30 m i gornji stratum koji je priblino iste debljine. U Soviima se nalazi drugi vaan lokalitet, Trostruka gradina. Nalazi se na JZ strani masiva koji razdvaja Posuko od Imotsko-Bekijskog polja. Sama se gradina nalazi na prostoru kojeg ograniava rasjeklina Bobanova draga na SZ i rub velike vrtae kraterastog oblika zvane Vitro na JI strani. Suhozidi su podignuti sa ire, donje stranje gradine i presijecali su prostor izmeu rubova drage i vrtae. Akropola je bila smjetena na uoj, gornjoj strani, a branila se stijenom na sjevernoj strani koja je mogla sluiti kao osmatranica. Na jugu se nalazio snaan potkoviasti suhozid koji je bio izgraen od pet odvojeno slaganih zidova koji se naslanjaju jedan na drugi. Prostor akropole je relativno malen i iznosi oko 1 600 m2. Gornji dio akropole danas je jako oteen. Juni i JZ dijelovi akropole su poneto ravniji i imaju oblik terase duine oko 80 m i irine 7 do 10 m. Donji dio gradine je znatno vei te mu povrina iznosi oko 15 000 m2. Ovaj, donji dio gradine, takoer je bio naseljen to potvruju povrinski nalazi fragmenata keramike i grudica kunog lijepa. Sam kulturni sloj gradine je slabo ouvan i prisutan samo na malom prostoru na akropoli povrine oko 60 m2, uz veliki suhozid. Istraena je povrina u iznosu od 50 m2, od toga 32 m2 netaknutog kulturnog sloja koji je zahvaljujui bogatim nalazima koji se ne razlikuju u oblicima ili ukraavanju izmeu donjeg i gornjeg sloja omoguio stvaranje jasne predodbe o kulturnoj slici naselja. Slijedei je lokalitet Privala. To je veliki gradac s monim bedemima podijeljen na akropolu (gornji dio) povrine oko 2 200 m2 i mnogo vei donji dio povrine oko 8 500 m2. Kulturni sloj prema Blagoju Govedarici ima 3 faze: Privala A, B i C (A pripada ranom bronanom dobu, B srednjem bronanom dobu i C kasnom bronanom dobu). Posukoj kulturi pripadaju faze A i B.Ravlia peina IV je lokalitet smjeten u blizini Gruda, BiH, kojeg je istraivao Brunislav Marijanovi. Kulturni sloj lokaliteta je tanak i iznosi oko 30 cm. Istraena je velika povrina lokaliteta i spoznalo se da najmlaa faza ovoga lokaliteta pripada upravo posukoj kulturi. Gagrice II su slijedei vaan lokalitet posuke kulture. To je gradinsko naselje koje se nalazi u blizini apljine, BiH. Ovaj je lokalitet (skupa s Hateljskom peinom) uzet kao eponim za treu i najmlau fazu posuke kulture. Gradina je smjetena na niskom, blago zaobljenom brdu i utvrena je s tri koncentrina kamena suhozida koji zatvaraju eliptini prostor. Naselje je imalo povrinu od oko 17 000 m2. Kulturni sloj naselja debeo je u prosjeku 0, 40 0, 50 m. Postoji jo nekoliko vanih lokaliteta poput Hateljske peine koju je istraivao Brunislav Marijanovi koja ima etiri glavne faze, a upravo etvrta pripada bronanom dobu. U Dalmaciji su nalazita karin Samograd u Miriloviu u opini Unei (ibensko kninska upanija), Grapeva spilja na Brau te peine u Rijeci Dubrovakoj (Ombla I i II i Moilja I).

Podruje rasprostiranja posuke kulture jo uvijek nije sasvim pouzdano definirano, ali moe se rei da ona obuhvaa Hercegovinu, ukljuujui junu i srednju Dalmaciju, a moda i otoke Bra, Hvar i Korulu. Postoje naznake da bi posuka kultura mogla sezati do Zrmanje (Mala gradina i Rebac kod Stankovaca, peina Stubica u Dubravu kod ibenika, gradina u Jagodnji Gornjoj kod Zadra i gradina Kruna u Boavi na Dugom otoku). Valja naglasiti kako su navedeni lokaliteti jo uvijek (1989.) nedovoljno istraeni. Juna granica posuke kulture je takoer nedefinirana. GENEZA I PERIODIZACIJA

Posuka kultura pripada zajednici novih kultura koje se javljaju poetkom bronanog doba na prostoru sredinjeg i zapadnog Balkana sve do srednjeg Podunavlja. Posukoj kulturi, kao uostalom i svim istovremenim kulturama na tom podruju zajedniko je vie stvari. Npr. posude s jednom ili dvije drke, veoma gruba keramika sa specifinim plastinim ukrasom, ali i oblik naselja (gradine, preferiranje dominantnih poloaja), pokopi u tumulima i sl. Sve te kulture pokazuju svojevrstan nastavak eneolitskih tradicija u veoj ili manjoj mjeri. Posuka kultura ima zdjele sa zadebljanim, odnosno proirenim obodima (horizontalno postavljena ili ukoena proirena rubna ploha). Tu posuka kultura slijedi eneolitike tradicije kultura SZ Balkana (vuedolska i ljubljanska), a moda i tradicije kulture zvonolikih pehara. Eneolitkse tradicije slijedi i u tehnikama i motivima ukraavanja. Sve te eneolitske tradicije pripadaju najstarijoj fazi posuke kulture, fazi Neajno. to se tie odnosa posuke i cetinske kulture, vano je naglasiti nekoliko injenica. Te dvije kulture supostoje u ranom bronanom dobu. Posuku i cetinsku kulturu povezuje i keramika, odnosno ukrasi izvedeni tehnikom namotane niti. Kronoloki odnos posuke i cetinske kulture nije teko odrediti. Prvi stupanj cetinske kulture pripada zavrnom eneolitiku istonog Jadrana i njegovog zalea. Poetak faze Neajno posuke kulture priblino je istovremen s prijelazom iz 1. u 2. stupanj cetinske kulture, a zatim njihov razvoj tee paralelno, pa se faze Neajno i Sovii mogu priblino sinkronizirati sa stupnjem 2. i 3. cetinske kulture. Poetkom srednjeg bronanog doba cetinska kultura nestaje, a posuka kultura nastavlja svoj razvoj fazom Gagrice Hatelji.[footnoteRef:3] to se tie meusobnih kontakata izmeu pripadnika posuke i cetinske kulture, primjerci keramike cetinskog tipa na koje nailazimo u naseljima posuke kulture pokazuju da je povremeno dolazilo do kontakata, ali pravu narav tih odnosa jo uvijek nije mogue utvrditi. Odnos posuke kulture prema lokalitetima ranog i srednjeg bronanog doba dublje u unutranjosti, u sjevernoj Hercegovini, junoj i centralnoj Bosni danas se moe preciznije izraziti. Faze Neajno i Sovii posuke kulture istovremene su fazama Varvara A-2 i A-3. Kontakti izmeu posuke kulture i Varvare se nastavljaju i tijekom srednjeg bronanog doba. [3: GZM Sarajevo, 1989, 94]

VRSTE I TIPOVI NASELJA

Najbrojniji tipovi nalazita posuke kulture su gradine. Razlikuju se po smjetaju, opsegu branjenog/naseljenog prostora te po tipu i razvijenosti fortifikacije. Veina gradina je smjetena relativno nisko, u blizini prostora pogodnih za zemljoradnju. Neka od naselja su smjetena na dominantnim poloajima. Najei tip naselja na brjegovima je onaj koji se moe opasati zidovima i na kojem se mogu napraviti terase. Veliina naselja takoer varira. Uglavnom se mogu kategorizirati kao manje gradine, a ima ih i posve malenih. U kategoriju veih gradina ubrajamo desetak lokaliteta, a tek etiri gradine su velike (Sovii, Kiin, Gagrice i Jasoka gradina). Oblik fortifikacija zavisi od izabranog poloaja, odnosno od konfiguracije terena. Postoje dva osnovna elementa fortifikacije: suhozid i bastion (kula).

Najjednostavniji tipovi fotifikacija su popreni i luni suhozid (karakteristian je za gradine smjetene uz rub litice). Klasini tip gradine sa krunom fortifikacijom zatvara krunu ili elipsastu povrinu obino na vrhu brda, ali izuzetno i u ravnici. Razvijenija varijanta ovog tipa ima dvostruki ili trostruki sustav koncentrinih zidova. Koncentrini tip fortifikacije je poseban po tome to na ugroenijim dijelovima gradine fortifikacije mogu biti ire. Gradine s akropolom mogu biti s jae utvrenim gornjim dijelom, akropolom koja je manjih dimenzija od donjeg dijela gradine koji je slabije utvren. Gradine sa bastionom (kulom) karakterizira snaan suhozidni objekt krune ovalne osnove, oblika zaravnjene kupe, postavljen na najvioj toki prostora koji zauzima gradina. Bastion je esto uruen pa izgleda poput tumula.Slijedea su kategorija izvangradinska naselja. Do 1989. g. bila su poznata 23 naselja. Ona su smjetena na razliitim lokacijama, to e rei na terasama i manjim zaravnima, padinama brda ili zaobljenim breuljcima, obino nedaleko nekog polja ili doline. Ostaci takvih naselja nalaze se na malenim povrinama, obino nekoliko stotina m2 u promjeru, ali i manjim.

Postoje dva tipa izvangradinskih naselja: zbijena naselja gdje se moe pretpostaviti postojanje vie kua na manjem prostoru i naselja razbijenog tipa. Izvangradinskim naseljima kulturni je sloj plitak, a od ostataka se mogu izdvojiti ostaci kunog lijepa, neto keramike ili pokoji kameni artefakt. Takva naselja nisu bila naseljavana kroz dugi vremenski period.Posljednja kategorija naselja su peinska naselja koja su i najmanje zastupljena, ali su vana jer nadopunjuju sliku o nainu stanovanja pripadnika ove kulture. O stambenim objektima nositelja posuke kulture ne znamo mnogo. U gradinskim naseljima kue su vjerojatno bile podizane dosta zbijeno kako bi se prostor to bolje iskoristio. Na lokalitetima Neajno i Sovii pronaeni su ostaci kunog lijepa s otiscima debljih kolaca, tanjih oblica i prua. Kue su bile malenih dimenzija, irine 4 5 m i neto vee duine. Dio unutranjosti kue zauzimalo je ognjite, ali i kalotne pei, a vjerojatno i vertikalni tkalaki stan.

POKAPANJE

Pripadnike posuke kulture pokapalo se u tumulima koji su za sada jedini poznati grobni oblik. Tumuli mogu biti razliitih dimenzija, a nalazimo ih ili u manjim grupama ili pojedinano. Veina ih je podignuta od lomljenog kamena. Pokojnici su pokopani u zgrenom poloaju, na boku, u cisti od kamenih ploa. U tumulu je najee bio samo jedan grob. U tumulima ima jako malo grobnih priloga ili ih uope nema. Grobni prilozi su ponekad unutar grobne ciste, a ponekad izvan groba. Neki od priloga su: zemljana posuda, bronani bode, skupina posuda, bronana sjekira,). U veini istraenih tumula pronaeni su fragmenti keramike razbacani po tumulu ili oko njega.

PRIVREDA

Osnovu privrede posuke kulture inile su zemljoradnja i stoarstvo. O vanosti zemljoradnje govore dokazi gradnje naselja u blizini veih i manjih polja i rijenih dolina. Nalaza ivotinjskih kostiju nema mnogo, a zastupljene su ovce, koze, goveda i svinje. Od divljih ivotinja prisutni su divlji jeleni i divlje svinje. Moda se moe pretpostaviti da su naselja koja su bila u blizini polja bila orijentirana na poljoprivredu, a ona na veim visinama na stoarstvo. Stoga se posuka kultura mora promatrati kao sjedilaka kultura u kojoj i poljoprivreda i stoarstvo ima jednako vanu ulogu. Divlje su ivotinje lovili kao nadopunu, ali i kao izvor koe i kosti. Vano je bilo i lonarstvo, izrada oruja, orua i sprava od kamena i kosti. Zasigurno su se neki od ovih predmeta nabavljali razmjenom poput bodea unjetikog tipa, egejskog noa ili mikenskog bodea.

KERAMIKA Fazu Neajno karakteriziraju eneolitike tradicije u ukraavanju keramike: jednostavni ukrasi izvedeni kotaiem, eljem ili nekim drugim zupastim instrumentom, ukrasi izvedeni razliito ukraenim udubljenim linijama, ukrasi tipa glazbenih nota, odnosno bodljikave ice, poznati u vuedolskoj kulturi, a omiljeni u mnogim grupama kulture zvonolikih pehara, motiv neobrubljenih traka ispunjenih poprenim zarezima. Keramika faze Neajno nije osobito kvalitetna. Nedostaje joj kompaktnost i vrstoa stijenki pa je stoga loe ouvana. Najbrojnija keramika ove faze je grube fakture, a najrjea je fina keramika.

Bolja keramika ima tanke stijenke, glaanu povrinu i smee je ili sive boje. Od oblika prevladavaju lonci s jeziastim, potkoviastim, koljenastim rukama te oni s kratkim vratom, zatim zdjele koje mogu biti duboke, poluloptaste s ravnim ili uvuenim obodom, s proirenim i zaravnjenim obodom, obodom koji je ukoen prema unutranjosti posude i sl. Za fazu Neajno i za posuku kulturu u cjelini karakteristini su bikonini pehari s jednom ili dvije vertikalne trakaste drke. Pehari mogu biti visoki ili niski, bikonini ili blago zaobljeni. Obino imaju ruke s razliito oblikovanim produecima iznad oboda. alice koje nadvisuju obod znatno su rjee od pehara. Osim alica, imamo keramike lice koje su im dosta sline. Od keramikih proizvoda postoje jo i cjediljke i veliki plitki recipijenti ija namjena nije sasvim jasna.

Ukraavanje posuda moe se podijeliti na grublji plastini ukras, finiji plastini ukras, ukras izveden oruem sa zupcima (kotai, ealj), ubode, udubljenja, ureze te tehniku namotane niti. Na grubom posuu najei ukras su plastine trake i nizovi grubih udubljenja izvedenih utiskivanjem. Na finijem posuu prisutna su mala bradaviasta ispupenja i polumjeseaste ruke koje se takoer mogu ubrajati u ukrase. Kao ukras je vaan tzv. ljestviasti motiv, a radi se o poprenim uskim trakama koje mogu biti horizontalne ili vertikalne, u razliitim kombinacijama.

U fazi Sovii koja pripada mlaem dijelu ranog bronanog doba elementi eneolitske tradicije polako nestaje, a prevladavati poinje Litzen tehnika ukraavanja posuda. Litzen tehniku karakterizira ukras koji se nalazi na gornjem dijelu posude (rame i vrat) u obliku horizontalnih traka. Litzen tehnikom je ukraena srednje glaana i finija keramika. Od plastinih ukrasa prisutni su polumjeseasti naljepci i bradaviasta ispupenja, a javljaju se i kanelure. U kombinaciji sa litzenskim ukrasom pojavljuju se i nizovi igosanih kruia koji ponegdje imaju bijelu inkrustaciju.

Od oblika posuda tu su ranije prisutni lonci i ostalo grubo posue na potkoviastim i jeziastim rukama. Znai, nema velike promjene u oblicima keramike. Jedine su razlike u tome to posude vie nemaju drke postavljene na jeziastom produetku iznad oboda te su poznate velike posude sa cilindrinim vratom. Meu produecima na obodu iznad ruki javlja se varijantu u obliku roia. Posljednja faza je faza Gagrice Hatelji i u njoj prevladavaju slijedee pojave: Keramika je vrsta jer je raena s primjesom mrvljenog kamena. Prevladava srednje glaana i gruba keramika. Oblici keramike su: jajasti i bokasti lonci s potkoviastim ili jeziastim drkama. Za ovu fazu su karakteristini trbuasti pehari i alice sa sjekirastim produecima postavljenim na obodu, odnosno na ramenu. Dekorativni produeci na obodu postoje, ali nisu tako raznovrsni. Nedostaje finoe, a najei su prema gore proireni sjekirasti produeci koji mogu biti ukraeni krunim udubljenjima. Na trakastim drkama smjetenim na ramenu nekih posuda (alica, amfora) pojavljuju se tzv. dugmetaste drke. Karakteristine su i visoke, prema vrhu suene, trakaste drke s naglaenim rubovima i ulegnuem na vrhu.

KORITENA LITERATURA

1. Glasnik Zemaljskog muzeja, B. ovi, Posuka kultura, Sarajevo, N.S. sv. 44, 1989.

6