Posebni prilog uz Dan planeta Zemlje, 22. travnja · 2019. 4. 15. · rastrgane stijene i kamene blokove na strmim padinama. Vegetacijskom fenomenu mra-zišta u ponikvama na Risnjaku

Š�� ž�� č�� ć �

�� š��ć��

�� š�� č�� š��ć��

�� š�� ž�� š�� ć � �� ! �� "#$%� �� č �� ž�� č�� č��

��

��

��čč��ŽŽ��

Po

seb

ni p

rilo

g u

z D

an

p

lan

eta

Z

em

lje,

22.

travn

ja

��

č�š�

�

��

�

�

��

��

�

��

��

��

Ž��

�

�

��ž��č

ć

� ��

��

�� č� ��

��č�� č�� š�� č�� š��

Ljepotom krajobraza i oču-va n o šću prirodnog svijetaodlikuju se Bijele i Samar-ske stijene smještene u sre-dišnjem dijelu šu m ov i t eplaninske skupine Velike

Kapele u Gorskom kotaru. Veliku Ka-pelu izgrađuju tri usporedna planin-ska niza, a Bijele i Samarske stijenepripadaju onom središnjem. Zbogteške pristupačnosti zadržale su svoj-stva netaknute prirode i to je uvjeto-valo da su 1985. godine proglašenestrogim rezervatom. Osim Bijelih i Sa-marskih stijena, u Hrvatskoj postojisamo još jedan strogi rezervat, Haj-dučki i Rožanski kukovi na Velebitu. Iu jednom i u drugomstrogo zaštićenom po-dručju posebnu čar ne-taknutoj prirodi dajuupravo golosjemenjačekoje, isprepletene sa gro-madama vapnenačkogstijenja i bijelih ispranihlitica, poprimaju najneo-bičnije i najmašt ov i t i j eoblike tamnozelenih ivječnozelenih krošnji.

Litice se izdižu premanebu, naizgled beži vo t n e,a uz njih i u njihovim pu-kotinama, ispunjenim džepovima hu-musa, ukorijenila su se i poput biljnihpriljepaka pripila ustrajna i žilava sta-bla smreke i jele, ali ima dakako i dru-gih drvenastih vrsta poput javora, buk-vi, jarebika i drugog širokolisnog drve-ća i grmlja. Gromade stijena ustrajnostoje već tisućama godina, ali kroz di-namiku vremena, klimatskih uvjeta igeoloških procesa postepeno se mi-jenjaju, stvarajući različite mašt ov i t eoblike litica, tornjeva, ponikava, ja-ma… Golosjemenjače se svojim ras-tom tim mijenama prilagođavaju, pru-žajući korijenje u pukotine, zakrećućidebla uvis, sučući se u razne oblike iizvijajući krošnje i grane prema svje-tlu...

Kao i drugdje na ovim visinama ugorju Gorskoga kotara i u strogom re-zervatu jedna je od najzastupljenijihšumskih zajednica ona bukve i jele(Omphalodo - Fagetum), osobito nanižim i blažim dijelovima terena. Nastjenovitijim terenima posebno je zna-čajna šuma jele s milavom (Calamgro -stio - Abietetum), poznatija pod „po -pular nim“ nazivom šuma jele na ka-menim blokovima. Smreka, česta sas-tavnica ovih šuma, bira uglavnom hla-dnija staništa na zasjenjenim mjesti-ma, a pojavljuje se, u više ili manje čis-tim sastojinama i u dnu ponikava iuvala u kojima dugo leži snijeg. Neri-jetko nailazimo na primjere da kori-

jenje smreke u pukoti-ni kakve stijene dijelistanište s runolistom,srčanikom, planin-skom pavitinom, pla-ninskom ružom, ilikojom drugom zašti -ćenom, rijetkom iu g ro ženom planin-skom biljkom. Nedav-no je upravo iz najstje-novitijih predjela Sa-marskih stijena, Bjelo-lasice, Smrekovca uN.P. Risnjak i iz nekih

staništa u N.P. Sjeverni Velebit opisanaposebna zajednica smreke subalpskogpojasa pod imenom šuma smreke iGrisebachove gospine trave (Hy p e r i c ogrisebachii -Piceetum abietis). Najviše inajizloženije dijelove terena u strogomrezervatu Bijele i Samarske stijene, uzkržljava stabalca smreka i jela razbaru-šenih krošnji, obrasta grmolika vegeta-cija sa zanimljivom planinskom grmo-likom golosjemenjačom klečicom (Ju -niperus communis subsp.alpina, sino -nim J. nana). Zbog nepristupačnostistjenovitog reljefa, šumski svijet Bijelihi Samarskih stijena ostao je pošteđensječe i do danas je zadržao dijelomp ra šumsku strukturu, što je velika ri-jetkost i prirodna vrijednost.

��

�� č�� š��ć� ��č�� š�� š��

��

Nacionalni park Risnjak poznatje zbog svojih dubokih oču-vanih šuma koje se odlikujuraznolikim biljem i rijetkomfaunom, gdje drveće samopada od starosti i polako tru-

ne pretvarajući se u plodan humus. Jedanod dugogodišnjih i vjerojatno najmarljivijihi s t ra živača flore i vegetacije Risnjaka, prof.dr. Ivo Horvat, zaslužan je da su rezultatinjegovih istraživanja, u koja je uključiobrojne stručnjake raznih profila, 1953. go-dine urodili proglašenjem Risnjaka nacio-nalnim parkom.

Tako je Risnjak postao oaza prirodnog svi-jeta u najljepšem dijelu Gorskoga kotara nagranici s Primorjem. U čvorištu sjeverozapa-dnih Dinarida u Nacionalnom parku saku-pljeno je preko tridesetak značajnih biljnihzajednica, do kojih čak desetak različitih ti-pova šuma.

!�� č��

��

Risnjak i okolni vrhovi su tipične planinesjeverozapadnih Dinarida. Na njima, akoidemo od podnožja prema vrhovima, izraže-na je visinska zonacija vegetacije. To je oso-bito lijepo vidljivo u smjenjivanju pojedinihvisinskih pojasa šumske vegetacije u kojimana Risnjaku osobitu važnost, uz bukvu, ima-ju golosjemenjače, odnosno četinjače – jela,smreka, planinski bor krivulj, kleka i planin-ska klečica. Tisa je danas jako rijetka, ali senađe tu i tamo u nepristupačnim predjeli-ma. Najveće značenje u šumskoj vegetacijiNacionalnog parka ima klimazonalna zajed-nica šume bukve i jele (Omphalodo-Fage -tum). Bogatstvo ovih šuma izraženo je ubrojnim endemičnim i reliktnim vrstamaprizemnog sloja rašća kao što su volujskooko (Haquetia epipactis), mišje uho (Om -phalodes verna) i drugo zanimljivo bilje. Iz-nad bukovo-jelovih šuma prostire se nižipretplaninski pojas s klimazonalnom zajed-nicom pretplaninske bukove šume od 1200do 1400 m n.m. Ove bukove šume siromaš-ne su igličastim drvećem i grmljem. Iznadtoga slijedi viši pretplaninski pojas s klima-zonalnom zajednicom klekovine bora krivu-lja (Lonicero-Pinetum mughi) od 1400 m do1528 m n.m. To zapravo i nisu prave šumeveć svojevrsna kržljava, uz tlo povijena gr-molika vegetacija koja odolijeva vrlo nepo-voljnim stanišnim prilikama vjetru, snijegu,ledu i, ponekad, žezi izloženim vrhovima. Unjima prevladavaju igličasti grmovi – planin -ski bor krivulj i klečica uz poneke primjerkezakržljalih smreka i jela.

"��š�� š��Svaki se od ovih visinskih pojasa, osim

svojom klimazonalnom zajednicom, odliku-je još i nizom prirodnih i antropogenih zaje-dnica koje su se razvile ovisno o specifičnimreljefnim, klimatskim, geološkim, antropo-genim i drugim uvjetima staništa. Tako se,primjerice, u posebnim mikroklimatskim iliedafskim prilikama terena, ili vezane uz ne-ke posebne tipove geološke podloge razvija-ju i izrazito crnogorični tipovi šuma. Jednood takvih tipova jesu „m ra z i šne“ šume, kojesu najčešće u udubljenjima terena. Njihobrastaju čiste smrekove šume sjevernjač-kog - borealnog tipa. Gorska smrekova šuma(Aremonio-Piceetum) obrasta uvale i dolineunutar pojasa šume bukve i jele. Najljepšesastojine su u krškoj uvali Lazac. Nasuprottome, pretplaninska smrekova šuma (Liste-ro-Piceetum) zauzima stjenovite hladne pa-dine i dna ponikvi uglavnom u pojasu pret-planinskih bukovih šuma. Obje ove zajedni-ce odlikuju se pretezanjem borealnog flor-

nog elementa – među kojim su brojnemahovine, crvotočine i paprati, pa najvišesliče tajgi dalekog sjevera Europe. Za Risnjakje značajna i šuma jele na kamenim bloko-vima (Clamagrostio-Abietetum), a može-mo je ubrojiti u najimpresivnije vegeta-cijske pojave ove planine. Ona oživljujerastrgane stijene i kamene blokove nastrmim padinama.

Vegetacijskom fenomenu mra-zišta u ponikvama na Risnjaku iu Gorskom kotaru posebnupažnju posvetio je također bo-taničar prof. dr. Ivo Horvat. Du-boke ponikve u predjelu Smre-kovca, Viljska ponikva, Veliko Snježno( Sn i žno), Ceclje u zaleđu Obruča i brojnedruge ponikve, zahvaljujući istraži va n j i m aprof. Horvata, pronijele su glas o ovom dije-lu krasa Dinarida, kao o mjestima iznimnebiološke i krajobrazne zanimljivosti. U po-nikvama je naime izražena specifična mi-kroklima – to su najčešće mjesta s izrazitoekstremnom i hladnom mikroklimom te sposebnim rasporedom biljnog svijeta.

#�� č�� š��U šumama Risnjaka lijepo je razvijena i

fauna vezana uz odumrla stabla, jer se ovdjeodumrla stabla u pravilu ne uklanjaju iz šu-me, kao što je to inače redovito slučaj u nor-malno gospodarenim šumama izvan zašti -ćenih područja.

Člankonošci, a posebno kukci najbrojnijasu skupina životinja u Parku vezana uz odu-mrlo drveće. Kukci koji obitavaju u prizem-nom sloju šumskih zajednica predmet suintenzivnih istraživanja stručnjaka entomo-loga. Ta su istraživanja važna jer nam podacio njihovom sastavu i brojnosti mogu ukazatina moguću opterećenost ekosustava oneči-šćenjima i važan su parametar za kontrolukiselosti tla. Na vrhu hranidbenog lanca pri-zemne faune člankonožaca među kornjaši-ma izdvajaju se trčci ( Ca ra b i d a e ) . Trčke će-mo malokad vidjeti jer sunoćne ži vo t i n j e,koje žive u stelji (suhom lišću) i površinskimslojevima tla, pa ih možemo uočiti jedinoako podignemo kakav kamen ili kladicu ot-palog trulog drva. Među tridesetak vrsta tr-čaka u Parku posebno su zanimljivi ende-mični Carabus croaticus i Carabus creutzeri.

Drvo nastanjuju brojne ksilofagne vrstekukaca. Od osobite praktične važnosti jesupotkornjaci (Scolytidae), zbog šteta koje či-ne šumarstvu. Oni u drvu i ispod kore izgri-zaju razgranate hodnike značajne za svakuvrstu po čemu ih se može prepoznati. UNacionalnom parku posebno se istražujupotkornjaci – crnogorični ljestvičar (Xylote -rus lineatus), bukvin ljestvičar (Xy l o t e r u sdomesticus) i smrekin pisar (Ips typograp-hus).

Među ksilofagnim vrstama ističu se i broj-ne strizibube ( Ce ra m b i c i d a e ) , od kojih se iz-gledom, ljepotom i elegancijom uzorka obo-jenja tijela ističe rijetka i ugrožena alpskastrizibuba (Rosalia alpina). Ličinke ksilofa-gnih kukaca napadaju ose najeznice kojedugačkom leglicom buše drvo. Jedna od naj-uočljivijih je krupna crvenonoga potajnica(Rhysa persuasoria) koja se odlikuje vrlo du-gačkom leglicom kojom buši u crnogoričnodrvo kako bi položila jajašca u „živu hranu“.Uz šumske putove zanimljivo je promatratiživot zaštićenih šumskih mrava (Fo r m i c arufa) koji se odlikuju velikim mravinjacimakoje najčešće izgrade od otpalih iglica crno-gorice. Uz crnogorične šume vezane su i ne-ke rijetke ptice poput tetrijeba, troprstogdjetlića, crne žune, kreje i drugih. Medvjedi-ma su debla odumrlog i trulećeg drveća sasvojom faunom ličinki prave šumske smoč-n i c e.

�� š ��

�� č�� ž��

� ��

��č� �� Ž� ��ž��č�ć�

��

�� ž��

č� ��ć� š�� ž��

��

�� !�" �� ć �� š�� ć� �� š� ��

��ć� ��

� �� ##� ��

Kada bi na tren pogledali sva-kodnevicu planeta Zemlje u21. stoljeću, primijetili bismoda su na njemu iscrtane gra-nice 196 država, da ljudi pri-čaju oko 6.000 različitih jezi-

ka. Primijetili bismo da u biosferi planetapostoji oko 1.730.000 različitih vrsta orga-nizama, od čega primjerice 10.425 različi-tih vrsta ptica, oko milijun različitih vrstakukaca ili primjerice 300.000 različitih vr-sta biljaka. Uočili bismo da se u jednomdanu dogodi 50-ak potresa različitih ma-gnituda, da se jednom danu rodi oko360.000 novorođenčadi,dok približno 152.000 ljudiumre. U jednom danuproizvede se oko 200.000automobila ili primjericeoko 600.000 računala.Uvidjeli bismo da dnevnonestane oko 14.000 hekta-ra šume, da se gubi oko19.000 hektara zemljezbog erozije tla i da opus-tinjavanje (dezertifikacija)pogodi 33.000 hektara po-vršine. U jednom danu uokoliš (tlo, vodu i atmosfe-ru) se ispusti 27.000 tona toksičnog otpa-da, od čega je 1/5 kancerogenih spojeva.Sve to dogodi se samo u jednom danu, itako dan za danom, a to je tek mali diosvakodnevice planeta Zemlje koja je ite-kako puna ekoloških problema.

!�$ ��

��

U toj cjelokupnoj kulturološkoj i biološ-koj raznolikosti, industrijskom i tehnološ-kom napretku, onečišćenju i devastacijiprirode i okoliša, u konačnici imamo sa-mo jedan planet. Jedan planet koji je brigasvih 7,4 milijardi ljudi diljem svijeta, koji jedom, stanište i utočište, ne samo ljudimanego i ukupnoj bioraznolikosti koja izgra-đuje okoliš koji poznajemo.

Prve ideje o osvješćivanju javnosti popitanju globalnih ekoloških problema po-

činju se javljati 60-tih godina 20. stoljeća.Prvi je puta Dan planeta Zemlje obilježen1970. godine u Sjedinjenim Američkim dr-žavama, te od tada njegovo obilježa va n j epostepeno poprima globalne razmjere, aslužbeno se obilježava u cijelome svijetuod 1992. godine, od o UN-ove Konferenci-je o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru. Ciljje svake godine osvijestiti i informirati jav-nost o negativnim antropogenim utjecaji-ma koji predstavljaju opasnost životu naZemlji, prirodnoj ravnoteži, te u konačniciljudima. Klimatske promjene, kemijskaonečišćenja, plastični otpad, devastacijastaništa i erozija tla samo su neki od prim-jera ekoloških problema na koje se nastojiukazati obilježavanjem Dana planeta Ze-mlje. Organizaciju obilježavanja dana iprovedbu konkretnih aktivnosti na global-nom nivou koordinira organizacija Earth-DayNetwork. Svake godine, naglasak sestavlja na određenu temu, jedan ekološkiproblem čije su posljedice dalekosežn e.Ove se godine želi istaknuti značaj drveća,šuma za život na Zemlji, patema glasi„Stabla za Zemlju“. Organizacija provodikampanju unutar koje je jedna od aktiv-nosti upravo sadnja 7,8 milijardi sadnicadrveća diljem svijeta, što će pokušati os-tvariti kroz nadolazećih 5 godina. Više in-formacija možete pronaći na internet stra-nicama www.earthday.org , te ukoliko želi -te ohrabriti i potaknuti ovaj pokret, putemistih stranica možete ostaviti i donaciju tetako posaditi sadnicu negdje na planetu.

Š�� % ��č � �č��&��

Usluge koje nam priroda pruža, i kojebesplatno koristimo, često nesvjesni koli-ko nam to za život znači, nazivamo uslugeekosustava. Primjerice, šumski ekosustavstanište je za razne biljne, gljivlje i životinj -ske organizme, od kojih mnogi predsta-

vljaju izvor hrane. Šume suključne za očuvanje bioraz-nolikosti. Vrlo važna uslugakoju nam šumski ekosustavpr uža jest doprinos reguli-ranju klimatskih uvjeta iublažavanju globalnog za-grijavanja planeta. Naime,drveće procesom fotosintezeuzima ugljični dioksid iz zra-ka, i otpušta kisik. Na taj na-čin šume nam pomažu usmanjenju koncentracijeCO2 čija razina raste najve-ćim dijelom radi ljudskih ak-

tivnosti. Šuma služi kao štit, kao zaštita odjakih naleta vjetra, od kiša, a zatim i od po-plava. Ključna je za tvorbu tla i kruženjehranjivih tvari. Otpalo liše na tlu se poste-peno uz pomoć mikroorganizama razgra-đuje, s vremenom se pretvarajući u novohranjivo tlo. Gusti splet korijenja drvećatlo zadržava na mjestu, zaštićeno od po-plava i erozije. Sklop krošanja usporavaproces isparavanja vode iz tla, te time štitipodručje od pojave vremenskih ekstrema,poput suše. Zatim, možda većini ljudi naj-va žnije, drveće je izvor drvne mase koja sekoristi kao drvo za ogrijev, kao građevinskimaterijal, kao sirovina. Šuma je najdražadestinacija mnogih ljubitelja prirode, od-mora i planinarenja. Ona je inspiracija zapjesnike, fotografe i umjetnike. Dio je tra-dicije, povijesti i kulture.

Ivana Rogić. mag.oecol.et.prot.nat.

'��

�(• Golosjemenjače su dr-

venaste biljne vrste, starije i

primitivnije unutar odjeljka

sjemenjača.

• Danas na svijetu pre-

poznajemo oko 800 različi-

tih vrsta golosjemenjača.

• U hrvatskoj flori nalazi-

mo tek petnaestak autohto-

nih vrsta golosjemenjača.

��

�� č�š�� ć !

�� "�ć

� ��

�� šć� � ��

��

Č�� đ� �� ć� �� š��š��

�� !�� Ž�� ć��!��!�� č� �č��č�� ć ��

��

"�� š�#� �$��

#��ž�!� ��đ� �� !�� $

%�� !�� š��

Nedavno je bura dopuhalalistove ginka ispred sjedištaJavne ustanove Priroda u ri-ječkom Starom gradu. Jošse i sad ispred naše ustano-ve može pronaći pokoji

ginkov list. Je li i suhi bukov list kojegsmo, nekako u istom tom razdoblju pro-našli na otoku Krku „d o p re m i l a ” b u ra ?

Is t ra žujući lokve otoka Krka (u skloputekućeg projekta LOKNA), uz jednu lokvuu udaljenom dijelu poluotoka Sulinj (do-brinjsko područje), opazili smo suhi bu-kov list na tlu nedaleko obale lokve. Pojavanas je začudila – na otoku Krku bukve nai-me ne rastu, a ne možemo očekivati ni daje list dopremljen nekim vozilom, ili naperju ptica, ili na neki drugi „neobičan“način. Ostaje opet vjetar, vjerojatno bura,kao mogući prenositelj suhog lista na otokK rk .

Na j b l i že sastojine bukovih (i jelovih) šu-ma poluotoku Sulinju jesu one koje rastuna hrbatima planinskog lanca Velike Ka-pele, a to je otprilike na 10-ak kilometarazračne udaljenosti. Može li bura, vjetarkoji puše snažno, ali na mahove i s prom-jenjivom jačinom dopuhati suhi bukov listna takvu udaljenost? Tema nam se čini za-nimljivom za proučavanje jer smo prili-kom istog posla popisivanja i istraži va n j alokvi otoka Krka pronašli i stabla jelaizrasla na otoku, za koja smatramo da ihnisu zasadili ljudi, već da su sjemenke (atežina jedne sjemenke jele je oko 0,03 -0,06 grama) također s kopna dopremilezračne struje. Jela je tipična anemohornavrsta, tj. njene okriljene sjemenke raspros-tranjuju se vjetrom!

Sličnu pojavu možemo pratiti i na Krkususjednom otoku Prviću, poznatom popuhanju “zloglasne” senjske bure i ogolje-

nosti. Iako je otok Prvić gotovo potpunobez šuma i s rijetkim pojedinačnim drve-ćem, ondje još i danas rastu pojedina starai slikovita stabla crnog bora (Pinus nigra),za koja također možemo pretpostaviti dasu im okriljene sjemenke tamo dopre-mljene zračnim strujama, osobito za vrije-me puhanja orkanskog vjetra s Velebita.

Marko Randić i Marko Modrić

%�� č��

Pa rk - šuma Čikat na Lošinjupoznata je zelena oaza otoka.Područje oko istoimene uvaleprirodno je bilo golo i pusto,sve do kraja 19. stoljeća. Zanastanak park-šume Čikat važ-

na je 1886. godina kada je započeo radDr uštva za pošumljavanje i poljepša va n j eMalog Lošinja. Jedan od ciljeva Društ vabio je pošumiti puste i ogoljele predjeleoko Malog Lošinja. Podvodstvom istaknutog lo-šinjskog prirodoslovcaprofesora Ambroza Hara-čića, Čikat i drugi okolnipredjeli pošumljeni su usvega nekoliko godinabrojnim sadnicama alep-skog (Pinus halepensis) icrnog bora (Pinus nigra).Tada je u razdoblju odšest godina bilo pošu-mljeno 50 hektara boro-vih kultura i zasađenooko 300 tisuća crnogorič-nih sadnica. Nekako usporedno, ova po-šumljavanja povezana su i s razvojem tu-rizma na otoku. Godine 1892. Veli i MaliLošinj proglašeni su klimatskim lječiliš-tem.

Druga znamenita park šuma na otokuLošinju je Pod Javori. Svoj današnji izgledšuma duguje nadvojvodi Karlu StjepanuHabsburgu koji je ondje zasadio perivojpored svog dvorca. Taj položaj odabrao jekao osobito povoljan dijelom zahvaljujućii klimatološkim istraživanjima što ih je naLošinju provodio prof. Ambroz Haračić. Ušetnji park-šumom moguće je vidjeti broj-na velika stabla koja tu rastu već više od

stotinu godina. Kao i u mnogim drugimperivojima 19. stoljeća i u ovom je bila na-glašena težnja za što većom dendrološ-kom raznolikošću, pa je na malom prosto-ru sakupljeno veliko mnoštvo vrsta. Svoje-vrsna botanička zbirka nadvojvodinog pe-rivoja obuhvaćala je u ono doba impresiv-nu brojku od 200 vrsta, od kojih su dobardio golosjemenjače! Slična težnja za saku-pljanjem što većeg broja rijetkih biljaka s

raznih krajeva svijeta vidljivaje i u drugim povijesnim peri-vojima 19. stoljeća. U našimkrajevima takvi su bili primje-rice opatijski perivoji te riječkiperivoj nadvojvode JosipaHabsburga, danas poznat kaoPark Nikole Hosta.

Među glavnim vrstama dr-veća koje u današnje vrijemenalazimo u park-šumi Pod Ja-vori je alepski bor (Pinus hale-pensis) koji predstavlja najče-šće sađenu vrstu u široj okoli-ci Velog Lošinja. U park-šumi

raste i crni bor (Pinus nigra), primorskibor (Pinuspinaster), pinija (Pinus pinea) inekoliko vrsta čempresa (Cu p re s s u s s p.d i v. ) . Ove vrste, uz uobičajene vrste priro-dne vazdazelene makije, najzastupljenijesu u gornjem, šumovitom dijelu park-šu-me, smještenom na obronku, kojim sekroz vegetaciju provlače krivudave staze.U nižim dijelom park-šume prevladavajucedrovi (Cedrussp. div.), piramidalni i hi-malajski čempresi, obalna sekvoja (Se -quoia sempervirens) i drugo drveće, a is-pred dvorca zanimljive su palme, japanskicikas ( Cy c a s re vo l u t a ) i razne grmolike vr-s t e.

�� ć� �� ć�

�� č�ć �� š�� š�� ć� š�� ž�� «��š�� ć�š�� «

��š�� &š��

%�š�ć��

Ljudske ruke zasadile su po peri-vojima, okućnicama i ostalimzelenim površinama te u šum-skim kulturama mnogu vrijed-nu i zanimljivu golosjemenjaču.Na j v i še vrsta sadrži opatijski pe-

rivoj Angiolina. Začetak najvećeg i najvaž-nijeg zaštićenog opatijskog perivoja sežeu sredinu 19. stoljeća, točnije u 1844. go-dinu, kada je riječki patricij Higinio Scar-pa izgradio svoj ljetnikovac - vilu Angioli-nu. Nekad mnogo bogatiji golosjemenja-čama, perivoj se i danas odlikuje brojnimegzotama, među kojima ipak prevladava-ju kritosjemenjače. Najupečatljivije obilj-ežje perivoju daju gusti gajevi – prave sje-novite šumice lovora (L aurusnobilis). Sre -dišnja točka perivoja je skupina grmovakamelija, u blizini kojih su i stara stablačetinjača: obalne sekvoje (Sequoia sem-per virens), zasukani himalajski čempresi(Cupressus torulosa), a na strani premaljetnoj pozornici je i neobično slikovitaskupina kalifornijskih kalocedara (Ca l o c e -drus decurrens). Dobar dioovih divova nastradao jenažalost u burnom nevre-menu tijekom zime 2013.godine, a neke su vrsteodonda obnovljene novimsadnicama. U ovom perivo-ju, kao i u ostalim opatij-skim perivojima, ima i dru-gih slikovitih golosjemenja-ča poput cedrova, čempre-sa, kriptomerija, pinija, cr-nih borova, alepskih boro-va, tisa, patisa, juniperusa,jela stabala ginka, „palmo-likih” cikasa i ostalih egzota. Nekad semogla vidjeti i araukarija, kojoj ćemo se uOpatiji opet moći diviti, ali u novom opa-tijskom botaničkom raju Merikanskih vr-t ova .

I u drugom znamenitom opatijskom zaš-tićenom perivoju, Margariti, ima lijepihprimjeraka golosjemenjača. Po našem miš-ljenu ovdje su trenutno najvrednija autoh-

tona, stoljetna stablahrasta medunca ( Qu e rc u spubescens), ali i ona pri-padaju kritosjemenjača-ma koje danas prevlada-vaju posvuda u primor-skim šumama. Brojčanoih je najviše zastupljeno uistočnom dijelu parka,međutim, vrijednost pe-rivoju još više pojačavaneuobičajena kombinaci-ja medunaca s jednomsjevernoameričkom četi-njačom. To su stari prim-jerci egzotičnih kalifornij-skih kalocedara ili liboce-dara (Calocedrus decur-re n s ) . U središnjem dijelu parka izdvaja sei lijepo uređeni oveći travnati plato na či-jem su rubu posebno upadljiva divovskastabla alepskog bora (Pinus halepensis) ivazdazeleni čempresi (Cupressuss emper-v i re n s ) .

U samom centru Opatijeizmeđu crkvice Sv. Jakov iUmjetničkog paviljona JurajŠporer, nalazi se i treći zašti -ćeni perivoj Sv. Jakova. Peri-voj je osnovan je 1886. godi-ne, za vrijeme razdoblja tu-rističkog procvata Opatije.Do danas su u njemu očuvanii neki primjerci biljnih vrstazasađeni u vrijeme osnivanjaperivoja, od kojih su posebnoznačajni cedrovi u zapadnomdijelu. Sada u perivoju rasteukupno 59 biljnih vrsta, (a od

četinjača cedrovi, pinije, himalajski boro-vac, jela, japanska kriptomerija, tisa, juni-perusi, planinski bor), no nekada je taj brojegzotičnog drevća i grmlja bio gotovo dvos-truko veći. Zanimljivo je u tom smislu uspo-rediti popise dendroflore opatijskih perivo-ja s kraja 19. stoljeća, u kojima je navedeno50-ak raznolikih četinjača, s današnjim kojiih sadrže dvadesetak manje.

Poseban izgled krajobrazu str-mih i djelomično stjenovitihprisojnih padina iznad Med-veje, uz pješački put premaTu l i ševici, daju sastojine gra-natih borova raznolikih obli-

ka. Šuma je u ovom ponešto zapuštenomi zaboravljenom, ali (možda baš stoga)zanimljivom predjelu prvotno zasađenaljudskom rukom, pa su danas tamo lije-pi, stasiti primjerci borova, a mladi se nanekim mjestima i sami zasađuju iz sje-mena starih stabala.

Neki su primjerci borova ipak podleglistarosti i vremenskim ćudima. Osušili suse, ali njihova izblijedjela debla, tu i tamo,još stoje uspravno, čak i sa očuvanim če-šerima koji se dugo nakon gubitka iglica

drže u skupinama na sasušenimi golim granama. Dru-ga su se stabla izvalilana tlo i djelomično is-trunula, a neka su ip re živjela nepogodu tesad stoje zelena, ali oš-tećenih i razbarušenihk ro šnji, sasvim neo-bično oblikovanih,odudarajući od onihcjelovitih, neošteće -nih.

Među živućim sta-blima sa zelenim kroš-njama pretežu nekioblici alepskog bora(Pinus halepensis) zakoje je zapravo teškosa sigurnošću reći pripadaju lipravim alepskim borovima uužem smislu, ili se možda radi obrucijskom boru (P. brutia)? Alijoš prije će možda biti da su ov-dje zasađeni križanci izmeđualepskog i brucijskog bora. To bise moglo naslutiti prema izgledukore, razgranatosti krošnji, glat-koći kore i ljuskavosti mladih

grana i debla, češerima koji su na vrlokratkim i zadebljanim stapkama i premanekim drugim osobinama. Da bi to sapouzdanijom sigurnošću mogli utvrditibilo bi potrebno oboružati se detaljnijimd e n d ro l o škim znanjem.

Pored alepskog bora (Pinus halepensis),u sađenoj borovoj šumi na prisojnoj padi-ni iznad Medveje, rastu, također sađeni,primorski bor (Pinus pinaster) i crni bor(Pinus nigra). U ovoj je šumi primorskog icrnog bora znantno manje, tek tu i tamoizviruje po koje njihovo osamljeno stabloili neznatna skupina između brojnijihskupina alepskog bora. Kako bi međusob-no razlikovali ove tri slične vrste golosje-menjača treba pogledati oblik i načingranjanja krošnji, izgled kore, oblik češe rai druge osobine.

Zanimljiva je i vege-tacija u podrastu bo-rove šume, a nju je, zarazliku od borova, da-la sama priroda. Naprvom mjestu izdvaja-ju se vazdazelene vr-ste grmova i povijuša.U gustim sastojinamaizrastaju povijuše teti-vike (Smilax aspera).Tetivika ima na stablji-ci pa čak i na listovimasnažne kukaste trnovekoji se lako zakvačepod kožu. Zbog nje jepredio izvan staze go-tovo neprohodan. Me-

đu zeljastim biljem svojim naočitim ro-bustnim izgledom i žu ć k a s t oze l e n i mkrupnim cvatovima ističe se na nekolikomjesta u šumi wulfenova mlječika (Eup -horbia wulfenii). Kontrasti žutozelene bo-je cvatova mlječike i tamnozelene bojeborovih krošnji i još tamnije zelenih sas-tojina tetivike krajem zime i početkom proljeća kadmlječika procvate.

Marko Randić

�� č�� ž�� ž�� č��

� �� š�� š�� č�� š�� ž� ��ć� � ��

� %� &�� '�#�� %� &�� '�#��

��

� �� š�� ć�

�� !��

� �� ć�

"�� ć�

� ��

��č� ��č�

�� č��

�� ž�� ć ��

��Veći dio zimskih mjeseci

„palmice*” cikasa u opatij-skim perivojima probora-vile su u svojim zaštitnim„košuljicama” - hasuramau koje su ih radi zaštiteobukli djelatnici „Parko -va ”. Već prvih toplijih iljepših dana zaštita je ski-nuta i cikasi su zasjali upunoj ljepoti. Na zaštićeni -jim mjestima i blagom po-dneblju otoka Lošinja ci-kasi nisu ni trebali nikakvuzaštitu. Ovdje možete pro-čitati nekoliko redaka o„neobičnim” ali zanimlji-vim golosjemenjačama, ci-kasu, ginku, efedri i velvi-čiji iz pera najmlađih sura-dnica Javne ustanove „Pri -ro d a ”:

Cikas je biljka podrije-tlom iz istočne Azije kojaizgledom nalikuje palmizbog svojih dugih, perastihlistova. Može doživjeti i donekoliko stotina godina tenarasti do 10 metara u vi-sinu. Svi njegovi dijelovi suotrovni, a zahvaljujući po-sebnom obliku korijenja ukojem se čuva voda vrlolako podnosi sušu. Možepodnijeti temperaturu od -10°C do + 40°C i zato je us-pio preživjeti sve velike kli-matske promjene.

Njega kao i ginko nazi-vamo živim fosilom jer senije bitno promijenio već200 milijuna godina. Jednaod potvrda tome je da imapokretne muške spolnestanice, što se smatra pri-mitivnim svojstvom. Dvo-domna je biljka te stanov-nik tropskih krajeva Afrike,Azije i Polinezije.

�� č� ��

��

�� –

��č�

��

Ginko je listopadno drvo

visoko do 30 metara. Nje-govi su listovi vrlo neobič-na oblika, u obliku lepeze sviličasto raspoređenimprovodnim žilama. U pro-ljeće i ljeto listovi su zeleni,a u jesen intenzivno žuti,otpadaju sa stabla i stabloje zimi golih grana. Burakoja je ove zime snažnopuhala na riječkom po-dručju dopuhala je većibroj otpalih, žutih listovaginka do prostora oko ri-ječkog trga Grivica, gdje jesmještena Javna ustanovaPriroda. Pojavu nismo ni-kad ranije zamijetili i kadsmo pokušali ustanovitigdje raste stablo ginka skojeg su mogli dospjeti lis-tovi utvrdili smo da je lišćevjerojatno dopuhnuto sa

stabla koje raste u ulici Žr-tava fašizma, 200 metarasjeveroistočno od sjedištajavne ustanove Priroda(smještene u riječkom Sta-rom gradu, kod katedraleSv. Vida). Zanimljiva je i či-njenica da bura na riječ-kom području uobičajenopuše iz sjeveroistočnogkvadranta, međutim, ne-daleki kanjon Rječine us-mjerava tok bure i znatnoutječe na lokalne prilikejačine i smjera puhanjabure, pa je bura i usmjerilališće sa stabla ginka na ovustranu grada.

Ginko je podrijetlom izKine i nije se značajnijemijenjao već 170 milijunagodina (fosili identičnog li-šća kakvo danas ima ginkopronađeni su u geološkimslojevima starim 51 mili-jun godina!) zbog čega ganazivamo najstarijom ži-vućom sjemenjačom te ži-vim fosilom. Još jedno obi-lježje zbog kojeg ga nazi-vamo živim fosilom jest ito što ima pokretne muškespolne stanice. Ginko jedvodomna biljka što značida postoje muške i ženskeb i l j k e.

�� ž��ć��č� ��

��Biljke iz skupine Ephe -

d ra pripadaju rodu golos-jemenjača čije vrste rastukao zimzeleni grmovi član-kovitih grančica i sitnih za-kržljalih ljuskastih listova.Listići su uobičajeno nagrančicama raspoređeni upršljenima, zbog čega ovebiljke nalikuju preslicama.Umjesto znatno smanje-nih listova, procese foto-sinteze obavljaju zeleneg ra n č i c e.

Vrste roda Ephedra veći -nom su dvodomne biljke iimaju sjemenke obavijenemesnatim crvenim ovo-jem. U Hrvatskoj rastu trivrste kositrenica, a u svije-tu ih je poznato preko 50vrsta. U novije vrijeme ot-krivaju se mnoge dosadnepoznate i zanimljive či-njenice o ovim „neobič -nim“ golosjemenjačama, apovremeno se pronalaze iopisuju nove vrste kositre-nica.

Zanimljivosti o kositre-nicama:

• Većina vrsta kositreni-ca raste u sušnim i pustinj-skim krajevima Azije iAmer ike.

• U Sredozemlju i južnojEuropi uspijevaju usprav-na kositrenica, puzava ko-sitrenica, krhka kositreni-ca, švicarska kositrenica idr uge.

• U nekim dijelovimasvijeta grančicama efedre

hrane se divljač i domaćeži vo t i n j e.

• Neke vrste kositrenicarijetke su i ubrajaju se uu g ro žene vrste biljaka.

• Domorodačka indijan-ska plemena u SjevernojAmerici tradicionalno ko-riste nekoliko vrsta kositre-nica za ublažavanje i lije-čenje raznih poteškoća:primjerice za liječenjespolnih i kožnih bolesti, začišćenje krvi, protiv prolje-va, za jačanje apetita, kaodiuretik (za pojačavanjeizlučivanja mokraće), zaublažavanje probavnih po-teškoća, za liječenje bubre-ga, ublažavanje boli i ubla-žavanje opeklina, ublaža-vanje svrbeža kože, ubla-žavanje jakog kašlja, lije-čenje anemije, liječenjereumatizma te općenitokao čaj tj. ugodno i osvje-žavajuće piće, pa čak i kaosredstvo za ublaža va n j ežeđi kod nestašice vode,osobito u pustinjama(„pustinjski čaj“).

� ��č�� ć��

��ž�� ž ��š � ��

�� č��

č��

� � ž��

��č�� –��č�� đ��č��

Velvičija ( Welwitschiam i ra b i l i s ) je prastara biljkagolosjemenjača koja danasraste jedino na područjupustinje Namib, najstarijepustinje na Zemlji gdje jeomiljena hrana nosoroga iantilopa. Naziv je dobilaprema austrijskom botani-čaru Friedrichu Welwit-schu koji ju je pronašao iopisao 1860. godine. Nijese mijenjala preko 200 mi-lijuna godina te se zato na-

ziva živim fosilom. Ži vo t n ivijek ove biljke je između400 i 1500 godina. Zako-nom je zaštićena jer jeukupan broj ovih biljakavrlo malen. Radi njezinezaštite na području pusti-nje Namib osnovano je ne-koliko zaštićenih područ-ja.

Iako tako ne izgleda, vel-vičija je zapravo drvenastabiljka građena od dubokogvretenastog korijena i dr-venaste stabljike iz čijeg ses re d i šta pružaju dva stalnakožasta lista koji nepresta-no rastu i pužu po tlu. Du-gačka su 2-4 metra i nali-kuju savijenim trakamakoje na svojim krajevimapostupno odumiru i resajuse tj. trgaju na uže trake.Odumrli dio listova kasnijese otkine i razgradi.

Velvičija se u potpunostiprilagodila ekstremnimpustinjskim uvjetima. Neovisi o padalinama jer sujoj dovoljne magle kojeujutro donosi hladna Ben-guelska struja s oceanaprema pustinji Namib.

Od visokih temperaturai jakog sunca se štiti takoda upija samo 55% sunče-va zračenja, a ostatak re-flektira dok se kod većinedrugih biljaka reflektira sa-mo 25%.

Velvičija je tijekom cije-log života u stadiju svoje-vrsnog oblika klijajuće bilj-ke što je carstvu biljaka vr-lo rijetko. Dvodomna je(postoje ženske i muškebiljke) i na svojim cvjetovi-ma izlučuje kapljice nekta-ra koje privlače pustinjskekukce te se na taj načino p ra šuje i razmnoža va .

Zanimljivosti o velvičiji:• naziv mirabilis znači

čudesna• Charles Darwin je za

velvičiju rekao da je onačudnovati kljunaš biljnogc a r s t va

• najstariji primjerak vel-vičije je star 2000 godina

• u Južnoj Americi jepronađen fosilni ostatakvelvičije za koji se pretpos-tavlja da je iz mezozoika

Nina Randić i Ana Ran-dić (OŠ Matija Gubec, Za-

greb), Marko Randić

��č� �� š�� ž��ž�� ć�

�� ć � !�� ć�

"��č�� # �� !�� ć�

� ��

��

��

��š�� č�� đ�� „��“ �� „��ć�� “� �� šć�� č�� ć� ��

Ljekovita čajna„g l j i va “ ili kom-bucha uzgaja seviše od dva tisu-ćljeća kao kultu-ra na zaše ć e re -

nom crnom ili zelenom ča-ju. Sastoji se od različitihvrsta bakterija i kvasaca ko-ji plutaju na fermentiranojtekućini i poprimaju izgledamorfne smećkaste mase.Ne što naizgled slično čaj-noj „gljivi“ p ro n a šli smo naizvaljenim i prepiljenimdeblima bjelogorice ali i cr-nogorice iz kojih u proljećecuri biljni sok.

�� č�� šć� �� č�

Najprije smo pojavu uo-čili u proljeće 2014. godinena podnožju Učke, u šum -skom predjelu iznad selaTre b i šća, gdje je snažna bu-ra ranije u jesen srušila sku-pinu stabala bukvi. Stablasu se izvalila na put pa su ihvrijedni nadzornici Parkaprirode Učka prepilili mo-tornom pilom kako bi ospo-sobili put za prolazak plani-nara i posjetitelja. Bura jestabla iščupala s kori-jenjem, ali nešto od žila os-talo je u vezi s tlom i pojedi-na stabla su u proljeće pot-jerala sok, a neka su, iako iz-valjena, čak uspjela i prolis-tati. Na presjeku jednog odkrupnijih stabala obilno secijedio i kapao biljni sok.

Poznata je činjenica daranjena mjesta na deblimastabla, gdje se cijedi sladakbiljni sok, često posjećujurazni kukci – leptiri, muhe ikor njaši. Pojavu običnomožemo promatrati u ranoproljeće. Kukci koji dolijećuna sok na nožicama i tijeludonesu do rane stabla iz ko-je cijedi sok i razne vrste mi-kroorganizama – bakterija igljivica.

U spomenutom slučaju,na presječeno deblo bukvenatopljeno sokom naselilesu se razne bakterije i gljivi-ce i svojim bujnim rastomoblikovale oko pola do je-dan centimetar debeo hla-detinasti amorfni sloj koji jeprekrio čitav presjek debla.Ta nakupina je poprimila

bjelkasto-r užičasto-smeć -kastu boju s preljevima na-rančaste i žućkaste. Neobič-na i prvi put viđena pojavapodsjetila nas je na „gljivu“kombuchu, koju mnogi uz-gajaju u „kućnoj radinosti“,na zašećerenom čaju, sma-trajući je osobito ljekovi-tom.

Ovi mikroorganizmi ži veu simbiotskim odnosima iobavljaju složene procesefermentacije šećerne teku-ćine, odnosno, u slučajučajne „g l j i ve “ zaše ć e re n o gčaja. Pokazalo se da osobitoznačenje u toj zajednici mi-kroorganizama ima octenabakterija Acetobacterx yli-num koja ima sposobnoststvaranja plutajuće celuloz-ne mrežice u kojoj je omo-gućeno lakše uspostavljanjemeđusobnih (vrlo složenih)simbiotskih veza izmeđudrugih, gore nabrojenih vr-sta mikroorganizama čajne„g l j i ve “.

Jo š nas je više začudilokad smo nekoliko tjednaposlije, sličnu pojavu, alimnogo intenzivnije naran-často obojenu, opazili i fo-tografski dokumentirali naprevaljenom i prepiljenomdeblu crnog bora u sađenojborovoj sastojini, takođerna Učki, kod sela Vela Učka.Iz prepiljenog debla takođerje kapao sok, a na mjestukapanja mikroorganizmi suoblikovali i malu sluzavu„sigu“. Na pojavu i fotogra-fije smo ubrzo zaboravili, aliovog proljeća, dana 5. trav-nja 2016., ponovo smo naiš-li na gotovo identičnu poja-vu.

�� !��

��

Ove godine prilikom te-renskih izlazaka posebnupažnju posvećujemo golos-jemenjačama, pa vjerojatnostoga uočavamo i pojavekoje bi inače izmakle našojpažnji. Tako smo na kame-nitoj strmini uz cestu kojavodi od Klane prema Pilanina prevaljenom i prepilje-nom deblu crnog bora, izkojeg kaplje sok, opazili ne-obične nakupine mikroor-ganizama narančaste i krem

boje, koje bi također mogliusporediti i uvrstiti u krugpojava sličnih čajnoj „glji -vi“.

Zrelo stablo crnog bora(P i n u s n i g ra ) kod Klane, iš-čupano je iz korijena, me-đutim, dio korijenske maseostao je i u ovom slučaju ukontaktu s tlom, što vjero-jatno omogućuje da kori-jenje crpi vodu iz tla i uzro-kuje kapanje soka iz prepi-ljenog debla. Treba spome-nuti da je deblo položenoukoso niz padinu, pa je(djelomično iščupani) kori-jen na povišenom terenu,dok je deblo usmjereno nizkosinu, što znači da je pre-piljeno mjesto na nešto ni-žem položaju od korijena.Sličnu situaciju zatekli smoi u slučaju stabla crnog borakod Vele Učke. U jednom i udrugom slučaju sok kapljeisključivo u dijelu debla ko-je je okrenuto prema tlu, papretpostavljamo da sila težaima određenu ulogu u poja-vi kolanja soka niz deblo.

Na prepiljenom dijelu de-bla stabla bora kod Klaneveći je dio površine presjekabio isušen i crnkaste boje,ali je na mjestu okrenutomprema tlu iz nakupina hla-detinasto-sluzastih jastuči-ća mikroorganizama, debe-lih oko pola centimetra, ne-

prestance kapala bistra te-kućina. Kapi su se formiralesvakih nekoliko sekundi ikapale su iz pet mjesta nadonjim rubovima nakupi-na. Nakupine mikroorgani-zama odlikuju se nadignu-tošću od razine presjeka dr-va, u sredini su svjetlijekrem boje, a prema rubovi-ma poprimaju izrazito ži vo -narančastu boju. Prema pri-čanju lokalnog stanovništ vabor kod Klane srušila je jakabura koja je na tom područ-ju puhala u proljeće 2015.godine. Stablo je dijelomprepriječilo nesmetanu ko-munikaciju prometnicompa je krošnja morala biti ot-piljena – tako je nastalo ovospecifično i zanimljivo (mi-kro) stanište bakterija i glji-vica.

Iako su nakupine oboje-nih, sluzavih i hladetinas-tih prevlaka koje se razvi-jaju na deblima stabala izkojih curi sladak sok vrloupečatljiva prirodna poja-va i vjerojatno imaju slič-na svojstva kao i ljekovitačajna „g l j i va “ te da semožda i sastoje od istih ilisličnih (srodnih) vrstakvasaca i bakterija, nijenam poznato da se netkood istraživača pozabavioovom prirodnom zanimlj-i vo šću.

�� š�� č�� č�� ć�� č�� !"��# $�� %��ć&�

��

��Posebni prilog u povodu Dana planeta Zemlje: Godina golosjemenjača u PGŽ-u, nakladnik Novi list. d. d. Rijeka, urednik priloga Bruno Lonča-r ić, grafičko oblikovanje Mara Nezirović, stručni suradnici: mr. sc. Marko Randić, Ivana Rogić, Patrik Krstinić, obrada fotografija Dolores Ilić,pokrovitelj priloga Javna ustanova Priroda, za pokrovitelja mr. sc. Sonja Šišić, ravnateljica, tiskano u Novom listu, 22. travnja 2016.

'�č��

��!"��#(��(�

č�ć&

� ��

�� š�� č�

�� č� �� č�� „��“ š��

Prije nekoliko tjedana prisjetilismo se u Javnoj ustanovi Priro-da našeg poznatog prirodoslov-ca Dragutina Hirca na dan nje-gova rođenja, 6. travnja. Hirc jemnogo pridonio poznavanju

golosjemenjača primorsko-goranskih kra-jeva, pa je tako pisao i o ošt ro i g l i č a s t o jšmriki (Juniperus oxycedrus).

Prije pet godina Javna ustanova Prirodaobjavila je u suradnji s istaknutom riječkim„h i rc o l o g o m “ Pinom Tuftanom (možemoga tako zvati jer se intenzivno bavi prouča-vanjem života i djela Dragutina Hirca i ob-javio je nekoliko važnih djela s tom temati-kom) knjigu Krajobrazna i biološka razno-likost Primorsko-goranske županije u djeli-ma Dragutina Hirca. Prisjećanje na togznačajnog hrvatskog prirodoslovca ponovonas je potaklo da malo pročešljamo nekenjegove poznatije tekstove, ovaj puta obra-tivši posebnu pažnju svijetu golosjemenja-ča.

Šmrika, inače, u uobičajenim okolnosti-ma, raste naime kao grm. NajdojmljivijiHirčev zapis o golosjemenjačama u pri-morju zapazili smo u njegovu djelu Hrvat-sko primorje, gdje opisuje impresivne sas-tojine „dr volike“ šmrike ispod Sv. Kuzmana Kalvariji iznad Bakra. O ovim sastojina-ma šmrike danas gotovo da više ne nalazi-mo traga na terenu. Stoljetni razvitak vege-tacije (sukcesija), a vjerojatno dijelom i

čovjek, učinili su svoje. Također danas višenema ni spomena o jatima drozdova kojisu u Hirčevo vrijeme zimi dolazili u sastoj-ine šmrike i zobali „šmr ikuljiće“ – mesnatečešeriće šmrike, koji su im bili omiljenazimska hrana. Pojedine rijetke primjerke iliskupince drozdova u današnje vrijememožda ćemo još zateći na padinama Rebri,na obližnjem Draškom bregu, gdje se pokamenitim padinama ipak još zadržalo po-nešto šmrike. One su ovdje više u formi gr-mova, a ne stabala, kakva su u Hirčevo vri-jeme rasla iznad Bakra.

Kao zanimljivost, može se spomenuti, daje u novijoj dendrološkoj literaturi, na te-melju istraživanja genetskog koda, tj. teh-nika DNA analiza, ali i istraživanja kemij-skog sastava listova i morfologije, upravo(i) iz naših krajeva opisana nova, dotad ne-poznata vrsta šmrike – deltastoigličastašmr ika (Juniperus deltoides). Radilo bi se okriptičkoj tj. „skr ivenoj“ vrsti šmrike čiji seareal, prema navedenim istraži va n j i m a ,p ro t e že u istočnom dijelu Sredozemlja,dok bi se „p ra va “ šmrika (Juniperus oxyce-drus) nalazila u zapadnom dijelu Sredoze-mlja. Da cijela stvar sa šmrikom bude slo-ženija botaničari, pa tako i Hirc, upravo zanaše područje navode i „pukinju“, šmriku skrupnim češerićima (Juniperus macrocar-pa). Ona je u botaničkoj bazi Flora CroaticaDatabase navedena kao podvrsta šmr ike(J. oxycedrus subsp. marcocarpa).

Marko Randić

��

Š�� čš��ć�� ć�

22.04.2016 Prilog Zemlja_NL__122.04.2016 Prilog Zemlja_NL__222.04.2016 Prilog Zemlja_NL__322.04.2016 Prilog Zemlja_NL__422.04.2016 Prilog Zemlja_NL__622.04.2016 Prilog Zemlja_NL__722.04.2016 Prilog Zemlja_NL__8

/ColorImageDict > /JPEG2000ColorACSImageDict > /JPEG2000ColorImageDict > /AntiAliasGrayImages false /CropGrayImages true /GrayImageMinResolution 300 /GrayImageMinResolutionPolicy /OK /DownsampleGrayImages true /GrayImageDownsampleType /Bicubic /GrayImageResolution 300 /GrayImageDepth -1 /GrayImageMinDownsampleDepth 2 /GrayImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeGrayImages true /GrayImageFilter /DCTEncode /AutoFilterGrayImages true /GrayImageAutoFilterStrategy /JPEG /GrayACSImageDict > /GrayImageDict > /JPEG2000GrayACSImageDict > /JPEG2000GrayImageDict > /AntiAliasMonoImages false /CropMonoImages true /MonoImageMinResolution 1200 /MonoImageMinResolutionPolicy /OK /DownsampleMonoImages true /MonoImageDownsampleType /Bicubic /MonoImageResolution 1200 /MonoImageDepth -1 /MonoImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeMonoImages true /MonoImageFilter /CCITTFaxEncode /MonoImageDict > /AllowPSXObjects false /CheckCompliance [ /None ] /PDFX1aCheck false /PDFX3Check false /PDFXCompliantPDFOnly false /PDFXNoTrimBoxError true /PDFXTrimBoxToMediaBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXSetBleedBoxToMediaBox true /PDFXBleedBoxToTrimBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXOutputIntentProfile (None) /PDFXOutputConditionIdentifier () /PDFXOutputCondition () /PDFXRegistryName () /PDFXTrapped /False

/Description > /Namespace [ (Adobe) (Common) (1.0) ] /OtherNamespaces [ > /FormElements false /GenerateStructure false /IncludeBookmarks false /IncludeHyperlinks false /IncludeInteractive false /IncludeLayers false /IncludeProfiles false /MultimediaHandling /UseObjectSettings /Namespace [ (Adobe) (CreativeSuite) (2.0) ] /PDFXOutputIntentProfileSelector /DocumentCMYK /PreserveEditing true /UntaggedCMYKHandling /LeaveUntagged /UntaggedRGBHandling /UseDocumentProfile /UseDocumentBleed false >> ]>> setdistillerparams> setpagedevice













Documents

Posebni prilog uz Dan planeta Zemlje, 22. travnja · 2019. 4. 15. · rastrgane stijene i kamene blokove na strmim padinama. Vegetacijskom fenomenu mra-zišta u ponikvama na Risnjaku