SVEUILITE U ZADRUODJEL ZA ARHEOLOGIJU

STAROKRANSKA ARHEOLOGIJA

Seminarski rad

POLAE NA OTOKU MLJETU

Anteja Tomai

Valentina Volf

Mentorica: dr. sc. Josipa Baraka PericaZadar , 2013.Sadraj

1.ANTIKI KOMPLEKS NA POLAAMA41.2LUKA101.3OSTALI OBJEKTI101.4. ISTONA CRKVA111.5. JUGOZAPADNI CRKVENI SKLOP132.UTJECAJI GRADNJE U POLAAMA153.VREMENSKI OKVIR174.ZNAENJE185.ZAKLJUAK206.LITERATURA21

Tema ovog seminarskog rada je kasnoantiki kompleks graevina u Polaama na otoku Mljetu. Kompleks uz samu obalu i u blizini obale ukljuuje monumentalnu graevinu za koju se pretpostavlja da je bila palaa, ostatke termi, dvije kasnoantike crkve i jo neke graevine uz obalu. Lokalitet Polae nalazi se na sjeverozapadnom dijelu otoka Mljeta u istoimenom zaljevu. Kroz svoju povijest do danas ostala je jedna od najzatienijih luka na Jadranu, a naziv je dobio prema monumentalnim ruevinama na obali za koje se pretpostavlja da je bila ceremonijalna palaa u kasnoj antici. Idui prema unutranjosti, dalje od obale nalaze se ostaci dvaju kranskih kompleksa. Uvid u kasnoantike vile u ovoj regiji, osobito na obalnom podruju Dalmacije vrlo je oskudan. Za razliku od vila rustica ili istraenih vila u Istri, obalne vile u Dalmaciji nikad nisu sustavno istraene. T. Turkovi, u najrecentnijem radu vezanom za lokalitet Polae, navodi nekoliko vanih pitanja na koje je potrebno obratiti pozornost prilikom analize lokaliteta. Prvo, nije poznato je li dalmatinska elita od kraja 3. do ranog 4. st. slijedila primjer svojih suvremenika iz susjednih provincija gradei luksuzne vile.[footnoteRef:2] Diskutabilna je datacija tzv. palae i tko je bio njezin vlasnik, a to onda ukljuuje brojne teorije o funkciji cijelog kompleksa u Polaama, budui da je sve oito usmjereno prema toj sredinjoj graevini. Tko je izgradio kranske komplekse u blizini tzv. palae i kako su povezani s njom? [2: T. Turkovi, 2011, 211. 212. ]

1. ANTIKI KOMPLEKS NA POLAAMA

U sreditu kompleksa nalazi se impozantna graevina koju su brojni autori interpretirali kao palau, odnosno villu. Sam kompleks se sastojao od jo sedam graevina. Prva zgrada bila je zapadno od sredinje graevine, palae. Ti ostaci nisu istraeni, a neki autori pretpostavljaju da su tu mogle biti terme budui da se nazire tipino termalno ureenje. I. Fiskovi smatra da su mogue terme izgraene neto kasnije od palae. U najveoj istonoj apsidi nalazi se veliki mozaik. Pri otkriu mozaika govorilo se da se radi o liku drala, a Fiskovi smatra da se radi o nekom morskom udovitu.[footnoteRef:3] Neki su smatrali da se radi o crkvi, a moda su te dvije mogunosti i povezane to nije rijetko u kasnoj antici. [3: I. Fiskovi, 1999, 69.]

Slika 1 (I. Fiskovi, 1999., 62, sl.2)

Sredinja graevina kasnoantikog kompleksa na otoku Mljetu u mjestu Polae predmet je mnogih rasprava. No nijedna od njih nije ponudila konani zakljuak o ovoj monumentalnoj antikoj graevini za koju se pretpostavlja da je bila antika rezidencijalna vila (palaa). Prema njoj je i mjesto Polae dobilo ime (kao izvedenica od rijei palaa). Uz Dioklecijanovu palau u Splitu najbolji je primjer profane arhitekture antike provincije Dalmacije. Najvea graevina iz mljetskog kompleksa je izvorno masivnog bloka i strogo sloenih volumena. Podignuta je tik do mora. Ima jednostavnu, simetrinu prostorno-arhitektonsku dispoziciju. Jedinstvenost palae je proelje, koje ima popreno dvokatno predvorje meu dvjema dvanaesterostranima kulama. Promjer kula je 12 m. Od proelja se prua velika pravokutna dvorana (26,5 x 13 m), usmjerena prema jugu gdje joj je zavrna apsida, iznutra obla (=8 m). Ima mnogostruku sloenu simetrinu kompoziciju. Glavna dvorana je posve ispranjena. Pobono su jo sa istone i zapadne strane samo po dvije etverokutne prostorije, prednja dvostruko vea od stranje. Osnovna ideja u oblikovanju ove zgrade je monumentalnost. U palau se ulazilo s vie strana a ne samo kroz vrata na glavnome proelju u izravnome dodiru s morem.[footnoteRef:4] [4: I. Fiskovi, 1999, 65.-66.]

Vano je napomenuti da spoznaje o Polaama nisu bitno drugaije od onih iz vremena njenih prvih istraivaa. Od tad je ostala uvelike neistraena. Mlai autori su uzimali i interpretirali hipoteze starijih autora. Neke od starijih teza su potvrdili, a neke opovrgnuli. Pregled razliitih teza daje T. Turkovi u svom lanku (2011.) U seminarskom su veinom koriteni njegovi podaci jer daje dobar pregled miljenja drugih autora.

Prve znanstvene teorije o palai pojavile su se poetkom 20. tog stoljea. Frane Buli[footnoteRef:5]palau je datirao u 2. st. na temelju dva epigrafska fragmenta naena u palai.[footnoteRef:6] [5: F. Buli, 1922 ] [6: T.Turkovi, 2011, 2013.]

Prvi povijesni pregled posveen palai napisao je K. Prijatelj. Usporedivi je s Dioklecijanovom palaom u Splitu i sjevernoafrikim vilama doao je do zakljuka da je izgraena poetkom 4. st. Sljedei je graevinu datirao Lj. Karaman[footnoteRef:7], koji ju je uvrstio u 2. ili 3. st., takoer je usporedio mljetsku palau s Dioklecijanovom palaom. [footnoteRef:8] [7: Lj. Karaman, O rimskom zaseoku na otoku Mljetu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LVI-LI X/1954-1957, pp. 102-107.] [8: T. Turkovi, 2011, 213.]

E. Dyggve je dokumentirajui tlocrt napravio i prvu rekonstrukciju palae. to se tie datacije Dyggve se oslonio na poligonalni oblik apside to je smatrao oitim pokazateljem tipine takve graevine u kasnom 5. i ranom 6. st. usporeujui ju s gradnjom u Ravenni. [footnoteRef:9] [9: T. Turkovi, 2011, 214.]

Slika 3 (I. Fiskovi, 1999., 65, sl.7)Slika 2 (I. Fiskovi, 1999., 62, sl.2)

Mislio je da ruevine palae imaju izvanredno znaenje za povijest arhitekture kasne antike, a naroito za diskusiju o tipologiji antike palae i formalnom nastajanju kranske bazilike. Dao je 6 teza nakon ega je datirao palau. Po umetku spoja, s kratkim, debelim kamenima ispod rupa za grede u zidovima i po nainu na koji se zidao spoj, zakljuio je da je palaa graena u 5. stoljeu. Kao druga teza, njemu su i poligonalni dijelovi zgrade kasni, a izgraeni su u istoj tehnici kao i ostali dijelovi zgrade. Kao trei argument za svoju tvrdnju o vremenu gradnje palae je navodio da su vanjski zidovi i jezgre manje jasno odvojeni nego obino u ranorimsko doba. etvrto, pisao je, da su bili prozori i vrata okruglih lukova kasni u Dalmaciji. Peto, stube podupiru veliki zidni blokovi s razmakom - to upuuje na istu konstrukciju kao u Mogorjelu, koja je iz 4. stoljea. Po njemu i uporaba cigli, njihova veliina i ratrkanost pokazuju da se radi o 4. ili 5. stoljeu. Smatrao je da je aula te palae identina s aulom u kasnoantikoj palai kod Piazza Armerina (oko 300. godine) i palae u Ravenni, koja je, po njemu, prezidana ili izgraena od Teoderika (oko 500. godine). [footnoteRef:10] [10: . Bai, 2010, 160.]

Simetrian raspored bonih prostorija koje je Dyggve zamislio predstavljaju transept u rekonstrukciji, ali one su samo pretpostavljene. Sve specifinosti palae ukazuju na to da su graditelji bili iz nekog centra s jakom tradicijom. U Dyggveovo vrijeme pitanje Polaa postalo je popularno putem jednog dokumenta iz 489.g., to je darovnica kralja Odoakra kojom od svom comesu Pieriusu daruje imanja na Siciliji. Uz to se spominju Siracuza i Mljet koji su mu ve darovani uz to da ukljuuje 200 zlatnih dukata kao rentu od prihoda s otoka Mljeta.[footnoteRef:11] Postavlja se pitanje kakva je to bila proizvodna djelatnost na Mljetu da je donosila tolike prihode. Prema Turkoviu teko je zamisliti neku iscrpniju proizvodnu djelatnost na tom brdovitom i tad slabo napuenom otoku. Obradive su povrine vrlo male, a nisu pronaeni ni neki proizvodni pogoni kakve je imala svaka villa rustica. [footnoteRef:12] I. Fiskovi pretpostavlja da je prihod postojao iz otprije ureenog sustava ubiranja dobara s Mljeta. [11: T. Turkovi, 2011, 214.] [12: I. Fiskovi, 1999, 68.]

M. Cagiano de Azavedo piui o palai na Mljetu je kazao, da je to udna mjeavina palae i vile te da se moe sugerirati da je graena za comesa Pieriusa, vjetog, ali nesretnog generala koji je pao u bitki kod Adde 490. godine. [footnoteRef:13] I. Nikolajevi potraila je znaaj darovnice u irem kronolokom kontekstu i istaknula da je koliina rente mogla godinje rasti. Mljet je funkcionirao kao organiziran i bogat posjed, a zato je i darovan Pieriusu. Nikolajevi nije predloila odreenu dataciju palae osim da je ona tu postojala i prije Pieriusa. Epigrafski spomenici potvruju ovu teoriju. [footnoteRef:14] [13: . Bai, 2010, 160.] [14: T. Turkovi. 2011, 214.]

I. Fiskovi, autor prve opsene studije o kompleksu, prihvatio je ove teorije. Dodaje kako je Pierius uivao u palai vie od jedne godine prije nego je poginuo u bitci. Uzimajui u obzir stilske znaajke i injenicu da je palaa izgraena ranije u 5. st. smatra kako je izgraena od strane tzv. dalmatinske dinastije koja je osnovana sredinom 5.st.[footnoteRef:15] [15: T. Turkovi, 2011, 214.]

Mnogi autori su palau povezivali sa ceremonijalnim palaama. Njezini arhitektonski oblici upuuju na to da je bila namijenjena za posveenje povijesnih I. Fiskovi bio je miljenja, da je graevina pripadala kasnoantikomu palatiumu. Isto kao E. Dyggve mislio je, da se morfoloko najblii uzor nalazi u tzv. Teodorikovem dvoru u Raveni.[footnoteRef:16] [16: Quesavons-nousduPalais de Theodoric a Ravenne? Melanges d Archaeologieetd'Histoire, Rome/Paris, 1960 pp., 337-371.]

V. Begovi je palau identificirala kao maritimnu vilu. Ovo je izraz u znanstvenoj literaturi koji predstavlja najluksuznije rimske primorske vile ranog Carstva. Za maritimne vile smatraju se vile, koje su na obali mora, u izravnom dodiru s morem, ili ove graene visoko na stijeni iznad mora.[footnoteRef:17] Graevina s Mljeta je po ovom pravilu svrstana kao maritimna vila na obali. [17: Begovi Dvorak, 2004, 86. ]

Neki autori su glavnoj dvorani pripisali sadraj aula regalis, u koji su se odvijala carska slavlja, odnosno obiajnog legitimiziranja vladara. U tome je pisao E. Baldwin Smith 1956. godine.[footnoteRef:18] O ovom djelu se Mljet ne spominje, ali su mogue interpretacije osobitosti palae prema dosad neopovrgnutoj Dyggveovoj rekonstrukciji. Istraivai su takoer raspravljali zato je bila dvorana posve ispranjena. Po I. Fiskoviu razlog je u tomu, jer je dvorana predviala nazonost mnotva ljudi. Pojavila se je teza, da je dvorana bila nedovrena. [footnoteRef:19] [18: The Architectural Symbolism of Imerial Rome and the Middle Ages, Princeton] [19: I. Fiskovi, 1999, 66.]

Neka pitanja jo uvijek nisu rijeena zbog nedovoljne istraenosti, ali i zbog nedostatka povijesnih izvora. Meutim ostala su otvorena pitanja o uvjetima i prilikama nastanka te zato je izgraena palaa na Mljetu. Istraivai jo danas ne znaju, ija je bila. Prema nekim miljenjima, palaa je iz razdoblja rimske drave kad su prijestolnice selile a carevi traili sigurna utoita. Moda je sluila itavome dvoru vladara koji su se u vrijeme 4./5. st. esto sklanjali u rustine krajeve. [footnoteRef:20] [20: I. Fiskovi, 1999, 67.]

Slika 4 (T. Turkovi, 2001., 214, sl.5)

Turkovi je 2012. godine pisao o novim spoznajama o palai. Najavio je da e u budunosti biti provedena nova arheoloka istraivanja te izraen cjeloviti arheoloki snimak ostataka graevine. Dosad je ostao neprepoznat znaaj specifino oblikovanog proelja flankiranog poligonalnim tornjevima. Turkovi ih usporeuje s tornjevima carske palae u Gamzigradu i carske rezidencije u Yorku. Prema ovim usporedbama je napisao da je proelje mljetske palae oblikovano u priblino isto doba kada je graena palaa u Yorku. tovie, mogue je takoer zakljuiti, slijedei logiku rimskih pravnih rjeenja vezanih za vlasnitvo nad zemljitem, da je palaa u Polaama bila izgraena upravo na carskom posjedu koji je takvim postao ve u Augustovo doba, pa se ne moe iskljuiti ni mogunost da se i u Polaama radi o carskoj gradnji. U radu je kao izgledni graditelj predloen car Licinije. Turkovi je zakljuio, da se mljetsko zdanje jasno svrstava meu raskone vile s kraja 3. i prve polovine 4. stoljea, te ga se moe usporediti s nizom aulikih zdanja graenih irom zapadnoga dijela Carstva.

Slika 5 (T. Turkovi, 2001., 212, sl.3)

Palaom se nisu bavili samo arheolozi ve i povjesniari umjetnosti. Ovo monumentalno umjetniko djelo je pobudilo interes u ljudima koje je zanimala povijest u cjelini. U asopisu za knjievnost i znanost su 2002. godine[footnoteRef:21] objavljen je ispravljeni tlocrt kasnoantike palae u Polaama na otoku Mljetu, kojega je prvi put izradio Dyggve. Palaa je bila iznova arhitektonsko snimljena i analizirana pri emu su uoene stanovite nepreciznosti i nedosljednosti na starijem planu. Na temelju istraivanja Instituta za povijest umjetnosti nainjeni su novi analitiki tlocrti na razini prizemlja i prvog kata dograenih kua, kao i odgovarajui presjeci. U radu su autori zakljuno inzistirali na dodatnim arheolokim i konzervatorskim istraivanjima jugoistonog krila palae. [21: J. Stoi, 2002]

1.2 LUKA

I. Fiskovi navodi mogunost da je cijeli kompleks zapravo bio u funkciji zimovalita. Bila je to dobro zatiena luka, pristanite ije ostatke nalazimo.[footnoteRef:22] Graevine uz obale vjerojatno su koristile posadi brodova, a ne iskljuuje ni mogunost da su na tim brodovima bili visoki dostojanstvenici to bi moglo objasniti sredinju graevinu. Prema tome, jedan od prihoda Mljeta mogao je biti i od naplata vezarina i sidrita u pristanitu Polaa. [22: I. Fiskovi, 1999, 64., 65.]

. Bai navodi kako se luka nalazi na pogodnom poloaju kao zaklonite noite brodova. U uvali je rekognosciranjem i istraivanjem utvreno je nekoliko mjesta gdje se nalaze ostaci posua, stakla i drugih predmeta koji su dospjeli na dno brodova u tijeku njihova boravka u luci. Zapadno od palae je otkriven iroki gat. Pristanite je vjerojatno nastalo prije gradnje palae. [footnoteRef:23] [23: . Bai, 2011, 166.]

1.3 OSTALI OBJEKTI

Zapadno od palae i termi nalaze se ostaci objekata tog utonulog pristanita za lae. Od palae i termi su odvojene visokim zidom. Najbolje je ouvana jo stojea jednokatnica pravokutnog tlocrta. Neki autori poput A. Mohoroviia[footnoteRef:24] su smatrali da je ova graevina imala fortifikacijsku ulogu, no I. Fiskovi navodi kako sve upuuje na njezinu ulogu gospodarske zgrade.[footnoteRef:25] [24: A. Mohorovii, 1960] [25: I. Fiskovi, 1999, 70.]

Slika 6 ostaci graevine zapadno od palae(I. Fiskovi, 1999, 68, sl.11.)Mogue da je bila skladite poljoprivrednih proizvoda ili druge robe na to upuuje njezina gradnja, a nalazi se na najzatienijoj strani uvale. Zgrada ima guste i uske otvore na svim zidovima, a poljoprivredi proizvodi koji su pristigli trgovinom inae su se uvali na suhim i prozranim mjestima. [footnoteRef:26] [26: I. Fiskovi, 1999, 70.]

Na uzvisini iznad palae i ostatka kompleksa nalazi se utvrda, tzv. Katel. Ona se moe povezati s nekom obrambenom funkcijom, ali I. Fiskovi pie da poto je na uzviici zapravo je najbolje mjesto s kojeg se moe nadzirati uplovljavanje laa u zaljev. [footnoteRef:27] Na uzvisini se nalazi etverostrana graevina nepravilnog tlocrta budui da prati reljef. Nain gradnje se donekle podudara s gradnjom palae pa su vjerojatno nastale u isto vrijeme. [footnoteRef:28] [27: I. Fiskovi, 1999, 70.] [28: I. Fiskovi, 1980, 238.]

Posebno se istiu i dva kompleksa crkava iz kasne antike. U oba je starokranska kompleksa vidljivo vie razliitih utjecaja, graene su u vie faza. Ta dva kompleksa takoer nisu istraena, ali najbolje ih je opisao I. Fiskovi.

1.4.ISTONA CRKVA

Istono od palae nalazi se manja i starija crkva. Tu strukturu na uzvisini prvi zamjeuje C. Fiskovi i opisuje ju toponimom koji odaje pretvaranje u tale. Istraio ju je Zavod za zatitu spomenika iz Dubrovnika pod vodstvom prof. Dubravke Berti. Kao to je vidljivo u tlocrtu, glavni dio ini jedna uzduna laa s opisanom pravilnom apsidom, isturenom prema istoku. Crkva je bila vrlo jednostavna, u dimenzijama od 13 x 6 metara, a bono su dodane samo dvije manje prostorije za potrebe liturgije. I. Fiskovi zakljuuje da pripada razdoblju punog 5. st. budui da je ustrojena na tipian nain uvrijeen od poetka irenja kranstva u Dalmaciji. Takoer, Fiskovi navodi kako bismo je mogli smatrati palatinskom crkvom (koja je povezana s palaom i potrebama njenih vlasnika). [footnoteRef:29] [29: I. Fiskovi, 1999, 70.]

Slika 7 (I. Fiskovi,1999, 76, sl.18)

Uz tu je crkvu naknadno nadograena jo jedna, slina po gradnji i veliini. Na nju se opet nadovezala jo jedna, manja graevina, takoer pravokutna i s apsidom za koju I. Fiskovi navodi da je bila kapela. Apsida te crkve i kapele su potkoviaste, a izvana romboidno ocrtane. Prema tome ih I. Fiskovi smjeta u 6. st. budui da je takav nain gradnje doao dolaskom uprave Bizanta. Takoer, smatra da je oito da se radi o tzv. dvojnim crkvama koje su bile meusobno sljubljene i spojene jednim vratima u zajednikom zidu. To upuuje na to da su jedno vrijeme bile skupa u slubi. [footnoteRef:30] [30: I. Fiskovi, 1999, 71. ]

Starija crkva se nakon nekog vremena opet osamostalila, nakon to su juna crkva i kapela poruene. Ona je i sauvana sa zidom do neke visine, nad laom je bila ozidana svodna konstrukcija koja je stajala na pilasterima. Sjevernoj crkvi je tad vjerojatno prigraen i narteks. I. Fiskovi smatra da se radi o vremenu romanike, 11.st. To ujedno ukazuje i na kontinuitet ovog svetita, od kasne antike do srednjeg vijeka s ukupno tri faze razvoja. Najvanija je druga faza ija je gradnja kasnije sruena te je nadograena juna crkva. To potvruje palatinski smisao svetita potreba za dvojnom crkvom, dvama liturgijskim mjestima. I. Fiskovi pretpostavlja da se u sjevernoj crkvi odravao glavni obred, u junoj memorijalni obred na koji ukazuje i kapelica. Ona je vjerojatno sluila kao prioltarni relikvijar. Sudei prema arhitektonsko stilskom oblikovanju to se postiglo sredinom 6. st. Do promjena je opet dolo kad je Jadranom zavladao Bizant. Poznato je da su se tada uzdizala pojedina svetita nakon to su im dodijeljene neke svetake relikvije. Zato je do toga dolo i na Mljetu vjerojatno zbog njegovog ranijeg drutvenog i geopolitikog znaenja. Kada je Bizant zavladao ovim prostorom Mljet je dobio jo vie na znaenju budui da je na neki nain povezivao Jadran s Istokom. [footnoteRef:31] [31: I. Fiskovi., 1999, 73]

1.5. JUGOZAPADNI CRKVENI SKLOP

Najvei utjecaj u gradnji na Polaama imala je Ravenna kao to je ranije spomenuto. I. Fiskovi navodi da je ta glavna italska luka imala je po Jadranu svojih posjeda, a prvi zapisi o Mljetu naeni su upravo u tamonjem arhivu. Ipak, s vremenom jaa bizantski utjecaj to najbolje pokazuje gradnja jo jedne crkve, jugozapadno od tzv. palae. Na nju je prvi upozorio C. Fiskovi, a spomenik je prvi obradio A. Mohorovii. A.Mohorovii je proveo analizu u svoje vrijeme te on ve ustanovio da se objekt sastoji od tri osnovna sloja koja su izgraena u zasebnim vremenskim razdobljima.[footnoteRef:32] A prije njega ve je C. Fiskovi zapazio da se radi o jednobrodnoj bazilikalnoj graevini s polukrunom apsidom. Objekt je specifian i po tome to ulazna vrata nisu nasuprot apside, na zaelnom zidu ve na bonom zidu. U osi apside i s obje njene strane nalaze se ostaci triju prozora. [32: A. Mohorovii, 1960, 26.]

Unato ruevnosti mogue je datiranje ovih slojeva. Prvi sloj je starokranski te je nastao po uzoru na tlocrte pravokutne oratorije. Tlocrt je obogaen transeptnim proirenjem, to je rijetka pojava (npr. bazilika u Solinu). Struktura zida prvog sloja jedan je od elemenata za rano datiranje ovog objekta; podudara se sa strukturom najstarijih slojeva starokranske arhitekture. Jedan od elemenata je i neobino proirenje sa dva krila a po sredini te transeptne strukture je apsida tako da su ta proirenja vjerojatno sluila kao prothesis i diakonikon. Drugi sloj pokazuje slabiju strukturu zida, njega su gradili slabiji majstori i po svemu sudei nadograen je nedugo nakon prvog sloja. Trei sloj je nadogradnja iznad prvog sloja i pripada romanici. Struktura zida se sastoji od pravilnih i raznolikih redova. [footnoteRef:33] [33: A. Mohorovii, 1960]

Ova crkva je oblikom vea i sloenija od prethodne. Tlocrt je u obliku slova T, ima iroku etvrtastu lau, a oltarni dio je proiren i ima bone istake. To je svetite s upisanom polukrunom apsidom i prostranim pastoforijama. Takav oblik gradnje bio je prisutan u starokranskoj arhitekturi istonog Sredozemlja. Srednji dio polukrune ograde ima jo klupu za sveenstvo koja je bila ozidana zajedno sa sredinjom katedrom. Istona prostorija je najvjerojatnije sluila za liturgijske darove, dok je u zapadna sluila kao krstionica. Krstioniki bazen bio je krunog oblika, ukopan u podu.[footnoteRef:34] [34: I. Fiskovi, 1999, 73.]

Slika 8 (I. Fiskovi, 1999, 72, sl.14.)

Budui da laa nema prednji ulaz pristupalo joj se vjerojatno s bone strane, vjerojatno zbog udaljene palae. Do tog ulaza su vodile stube, a uz koje su se nalazili jo neki nadograeni objekti. Usporednom s glavnom laom nalazi se izdueni objekt kao predvorje s klupom za novovjernike. Izmeu te prostorije i dijela transepta crkve nalazi se pravokutna prostorija s apsidom,svojevrsna memorija, kako navodi Fiskovi. [footnoteRef:35] [35: I. Fiskovi, 1999., 73.]

Gradnja ovih dodatnih graevina mogla bi biti dokaz dugog trajanja cijelog kompleksa. Sjeverozapadno su jo nastale i grobine komore spojene s vratima iz krstionike prostorije. U jednoj je pronaen i kasnoantiki sarkofag to svjedoi o tome da je crkva sluila kao grobina crkva za bogatiji sloj drutva.[footnoteRef:36] [36: I. Fiskovi, 1999., 74.]

Slika 10 (T. Turkovi, 2001., 215, sl.7)Slika 9 zaelni zid jugozapadne crkve(http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Bazilika2.jpg)

2. UTJECAJI GRADNJE U POLAAMA

Obnova i opremanje ove sloenije crkve svjedoi o razvoju Polaa nakon to je Bizant uspostavio vlast na Jadranu. Fiskovi smatra da je ta sloenija crkva prema tome imala sloeniju funkciju javnu. Oprema, namjetaj i veliina ukazuju na to da je bila predviena iroj zajednici vjernika (npr. krstionica) No, to ne iskljuuje mogunost da je crkva bila samostansko svetite. Naime, I. Fiskovi smatra kako vie toga upuuje na prisutnost redovnika kao to je neuobiajena klupa oko najvee prostorije lae i u ostalima.[footnoteRef:37] [37: I. Fiskovi, 1999, 74.]

U isto vrijeme se udvostruuje i ona starija crkva, istono od palae (6.st.). za nju se smatra da se radi o privatnoj crkvi nekog dostojanstvenika, ona je blia a time i povezanija s palaom. Pretpostavlja se da je sloenija crkva kao i dvojna bila naputena prije srednjeg vijeka. Dijelom je bila poruena, a obnovljena tek kasnije u romanici kad i starija crkva (kad je nadsvoena). Jednako kao i kod palae za ova dva crkvena kompleksa nije ostao sauvan naslov, a to oteava pojanjavanje njihova odnosa. [footnoteRef:38] [38: I. Fiskovi, 1999, 74.]

T. Turkovi navodi da se tehnike gradnje crkava i sredinje graevine u potpunosti razlikuju. Palaa je graena u karakteristinoj tehnici koja se ne moe lako klasificirati. Razlika je najbolje vidljiva u sjevernom dijelu istonog kompleksa crkava za koju se pretpostavljalo da je istodoban sa sredinjom graevinom. Jugozapadna crkva je graena u slinoj tehnici slinijoj sredinjoj graevini, ali veliina i oblik kamenja se razlikuju. T. Turkovi zato pretpostavlja da je graena u vrijeme kad je jo bila prisutna tradicija gradnje sredinje graevine, palae koju je smjestio u kraj 3. i poetak 4. st. [footnoteRef:39] [39: T. Turkovi, 2011, 215. ]

Palaa nije mogla biti izgraena u 5.st. jer bi to znailo da je gotovo jedinstvena smatra T. Turkovi. Ne moe se usporediti s nijednom slinom profanom graevinom iz vremena 5.st. Tad su se glavne promjene u gradnji vila dogaale na zapadu, ali nisu se gradile nove impozantne aristokratske vile poput ove u Polaama. [footnoteRef:40] [40: T. Turkovi, 2011,216.]

Postoji i natpis koji otkriva postojanje poganskog hrama posveenog Liberu, staroitalskom boanstvu zatitniku vinogradarstva. To je nalaz kamene ploe koji je sekundarno iskoriten u gradnji kasnoantike crkve iako nije potvreno da je ba na tom poloaju crkve bio Liberov hram. [footnoteRef:41] [41: I. Fiskovi, 1999, 62.]

Mljet je poetkom zrelog srednjeg vijeka postao jedna od benediktinskih postaja. Prema Fiskoviu, obnova za vrijeme bizantske vlasti moe se pripisati upravo benediktincima. Nedostatak natpisa na crkvama u Polaama moglo bi se objasniti tako da su oni obrisani jer su nestali oni koji su se brinuli za njih (nad itave Polae se nadvila utnja). Nestaju i drugi spomenici na Mljetu (npr. crkva sv. Petra i Pavla), sva su benediktinska dostignua bila izloena stradanju. Tako ostaju samo ruevine kao dokazi preivljavanja najstarijih kulturnih mjesta, s tim da je i sama palaa bila sredite produenja kasnoantikog ivota. [footnoteRef:42] No, Mljet vie nije bio povezan sa antikim sreditima, te vie nije mogao gospodarski odravati svoju zajednicu istim dosezima (kao u 5. i 6.st.). [42: I. Fiskovi, 1999, 74. ]

Oporuka iz 6.st. naena u Ravenni spominje neka mjesta u Dalmaciji pa tako i insulae Melitense. Mljet se spominje u kontekstu o raspodjeli svote s otoka, ta svota je istovjetna s rentom koja se spominje u Odoakarovoj darovnici (iz kraja 5.st.). u ovoj oporuci odreuje se da se mora odrediti odreena svota za pomaganje siromaha u otokim crkvama, zatim za uzdravanje castela ili sela itd. Dvojbeno je to na koga se mislilo pod siromasi, moda se radi o hodoasnicima ili redovnicima.Ostaje upitno je li porezni sustav (koji je uspostavio Dioklecijan) bio prikladan osiguranju visokog prihoda s otoka. Prihod otoka onda nije bio od sidrita ve od neeg vrjednijeg zbog ega su morali plaati porez. Ova oporuka je nepotpuna (bez poetka i kraja) ne moemo biti sigurni koliko je otok zapravo bio naseljen. I. Nikolajevi smatra kako je Mljet bio ukljuen u ope naine raspolaganja solinske nadbiskupije. Naime, vjerska uprava provincije Dalmacije bila je zaokupljena odravanjem svetita prije vladavine Bizanta. Ova oporuka svakako dokazuje postojanje velikog posjeda ranobizantskog tipa na otoku.

Slika 11 dananji izgled ostataka palae(http://www.croariva.com/hr/slika_dana/20110211)3. VREMENSKI OKVIR

Prvi spomenici su u Polaama nastali u vrijeme dok je Dalmacija pripadala prefekturi Italije. Poetkom 5. st. pokrajina je darovana Istonom Carstvu, ali pripadala mu je samo formalno. U pretposljednjem desetljeu 5. st., prije gotskih osvajanja veina toga je na Polaama bila izgraena. [footnoteRef:43] Kompleks je bio tipino ureen, sa crkvama, lukom i palaom kao sreditem. Sudei po njezinom izdanju i kompleksnosti teko da je bila koritena za neto drugo osim ceremonijalnih dogaanja, smatra veina autora. No, ostaje diskutabilno pitanje njene datacije i tko ju je uope dao izgraditi, dalje nadograditi terme, crkve i ostalo. [43: I. Fiskovi, 1999, 77.]

Na to je teko odgovoriti budui da nije pronaen neki povijeni podatak koji bismo mogli povezati s procvatom Polaa. Postoje samo natpisi u palai, ali poganskog podrijetla, znamo da je njih nadvladala monija kranska kultura. Uz to, za vremensko odreivanje ne moe puno pomoi ni stil gradnje palae jer nedostaje dekoracije. Ipak, u dataciji crkava pomau uoljive promjene arhitekture. One su svedene na 5.st., a oblikovanje tih promjena moe se usporediti s ostalim graevinama kompleksa na Polaama. Dakle, kljuna faza je ta obnova u 5.st., ali rast Polaa dogodio se ranije. Sredinom 5. st. Dalmacija se izdvojila iz okvira antike drutveno politike cjeline, na elo nezavisne uprave dolazi comes Marcelinus (454.g.). Marcelinus je ojaao pokrajinsku vojsku i odvojio jadransko brodovlje kao bitnu snagu te je osnovao tzv. dalmatinsku dinastiju. Uprava te dinastije je u Dalmaciji potrajala etvrt stoljea, meu zadnjim uzdravateljima bili su Marcelin i Julije Nepot, rodom iz Dalmacije. Oba su zasluna za odravanje latinske kulture na obali Ilirika. [footnoteRef:44] F. ii navodi kako je Dalmacija izala iz zajednice s Italijom, a prema Istonom Carstvu je bila nezavisna zahvaljujui Marcelinu. Takvo stanje odrava Julije Nepot. [footnoteRef:45] I. Fiskovi pak navodi da se sa sigurnou moe rei kako su njih dvojica samostalno upravljali Dalmacijom od 455. 478. g. Prema tome, spomenici na Mljetu mogli bi se povezati s njima. No, Marcelin je svoju vlast temeljio na mornarici, ali nije ostvario znatniju suradnju s dalmatinskim lukim gradovima (kao da se bojao urota). Potporu je dobivao od Carigrada i odravao s njim veze. Neki istiu Marcelina kao produenu ruku basileusa s Bospora na Jadranu. Prema tome, vjerojatno je bio poklonik tamonjih obiaja u nainu gospodarenja ladanjskih mjesta, kao to su bile Polae. [footnoteRef:46] [44: I. Fiskovi, 1999, 77. ] [45: F. ii, 1925, 162. 164. ] [46: I. Fiskovi, 1999, 78.]

I. Fiskovi proveo je istraivanja na Polaama te daje tek prijedlog odreenja. Svakako se u jednom okviru radi o kasnoantikim, odnosno ranobizantskim spomenicima. Sva arhitektura je nepotpuno prouena, a uvid u kompleks su olakali tek pisani izvori.

4. ZNAENJE

Ovakav skup graevina otvara itav niz pitanja. Svakako se radi o svojevrsnom ladanjskom prostoru podalje od antikih i suvremenih gradova. Mljet je mogue bio naseljen jo u doba ranog Carstva, meutim, ne postoje tragovi trajnijeg naseljavanja. Ako nije postojalo trajnije naselje, a ako je Pierius bio vlasnik palae zato su mu bili potrebna dva kompleksa crkava? Odoakrova darovnica Melite gotskom knezu 489. g. mogla je ishoditi podizanjem ove nedovrene lovake palae. ostale zgrade su tako moda graene kad i palaa. Kod njih je vidljivo vie faza gradnje to pokazuje kontinuirani napredak, a time i izvanjsko posredovanje. Tu su se jedna pokraj druge nale obrambene, ladanjske i obredne sastavnice, ali je naselje izostalo. Zbog toga je ovaj kasnoantiki obalni lokalitet zanimljiv u prouavanju naina ivota u to vrijeme na dalmatinskoj obali, jer se moe ak rei da je jedinstven primjer.[footnoteRef:47] [47: I. Fiskovi, 1980, 240.]

To to se listine sa spomenom Mljeta nalaze u Ravenni gotovo je siguran dokaz ravennskoj upravi na tom otoku, a svakako ukazuje na zanimanje Ravenne za njega. Mljet je tako bio vaan na Jadranu za znaenje italske kulture. Vaan je i u vrijeme stapanja s Bizantom to dokazuje druga oporuka naena takoer u Ravenni. Nakon to je utjecaj Ravenne dokinut na Mljetu je nastupilo zatije, odumiranje. [footnoteRef:48] [48: I. Fiskovi, 1999, 79.]

Meutim nejasno je pitanje tko je bio nositelj tih veza izmeu Ravenne i Mljeta. To je ono kljuno pitanje; tko je podie i uzdrava Polae? Ravennska crkva je nadograivala rimsku carsku tradiciju, pa i bizantsku. Imala je puno posjeda po Jadranu i dalje, a oni su ukljuivali i vee palae. Ne mora biti da je isti sluaj bio s Mljetom, ali Fiskovi smatra da postoji mogunost za to. U srednjem vijeku spomenici su preuzeli neke elemente prethodnih. No, teita otokog ivota prebaena su i na druga mjesta djelovanjem benediktinaca. Mljet je zapravo prostorno izdvojen, a to je utjecalo na slabu povezanost u dalmatinskoj povijesti. Meutim, bio je poseban u smislu povijesti Sredozemlja to daju naslutiti kasnoantiki spomenici. Povijest Mljeta izmeu antike i srednjeg vijeka zapravo nije dovoljno poznata kao ni ona u Dubrovniku, u Stonu, na Cavtatu i sl.

5. ZAKLJUAK

Kasnoantiki kompleks u Polaama bio je predmet zanimanja mnogih arheologa i povjesniara. Znaajan je zbog svojih struktura koje su oito bile zavisne jedna o drugoj, a uoavaju se i slinosti u gradnji. Budui da je sredinja graevina, tzv. ceremonijalna palaa dominantna, stvorene su mnoge pretpostavke o njezinom znaenju i dataciji. U tome nam pomau neki pisani izvori, a sam kompleks nikad nije sustavno istraen pa se ne mogu donositi neki snaniji zakljuci. Same ranokranske crkve u svojoj su povijesti ostale bez titulara, jednako kao i palaa to dodatno oteava njihovo razjanjavanje.

6. LITERATURA

T. Turkovi, The late antiquepalace in Polae bay (Mljet) tetrachic palace?, Hortus Artium Medievalium 17, Motovun Zagreb 2011.I. Fiskovi, Jesu li Polae na Mljetu bile sijelo vladara Dalmacije, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 13 14, Zagreb 1999.I. Fiskovi, O ranokranskim spomenicima naronitanskog podruja, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, HAD 5, Split, 1980.. Bai, Otok Mljet u svjetlu (hidro) arheolokih nalaza i povijesti (pomorstva) na plovnom putu istonojadranske obale, Pomorski zbornik, vol. 46, Pomorski muzej Dubrovnik, 2011.A. Mohorovii, Prilog poznavanju razvoja arhitekture na otoku Mljetu, Beritiev zbornik, Dubrovnik, 1960. V. Begovi Dvorak, I. Dvorak Schrunk, Roman Villasin Istriaand Dalmatia, Part III: Maritime Villasm, Prilozi Instituta za arheoogiju u Zagrebu, 21, 2004, 65.-90.T. Turkovi, Kasnoantika palaa u Polaama nove spoznaje, Zbornik radova simpozija Dani Cvita Fiskovia, Zagreb, 2012.J. Stoi, Ispravljeni tlocrt kasnoantike palae u Polaama na otoku Mljetu, Dubrovnik. asopis za knjievnost i znanost, 13, 2002, 271-276.

22