Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

  • Upload
    camblak

  • View
    335

  • Download
    9

Embed Size (px)

Citation preview

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    1/30

    Pokojnikova i,ena

    -

    -

    -

    :

    : :'-zIazila,ai

    sada izlazinagrob,

    da

    gaie.-:.

    -

    .

    '

    : r-:,

    :=',La

    i

    pamti

    ga samo po grobu.

    Dugaia.i

    -

    -

    ::

    r

    I

    . ,

    ,::-

    mu drven krst. Do krsta testijica

    voJ.

    -

    i,'

    r--:

    .

    *.

    -

    :

    -

    siljka,

    a

    po

    dr5ci

    testije

    i

    bokovima

    crr:

    :,:

    r.. :

    -..,.

    r

    --h

    od

    toliko sveia

    koje mu

    je

    palila.

    i-'

    -

    i:

    -

    ---

    :

    :

    ,

    ro

    svake

    subote

    i uodi praznika,

    ispoc=

    *.

    .,

    :"-

    :

    :

    , :

    r..Cn

    joj

    dete

    poraslo

    i ojadalo, s detetc::

    :

    -r

    ."

    :

    .*=:ala.

    Tadabinagrobuuvekbila tdzst-:--,

    :

    * ..,'roj

    bi

    bilo

    ponuda: pite,

    jabuke,

    groz::

    :

    r

    -

    -

    :='.'e

    (sve

    ono

    5to

    je

    on

    rado

    jeo).

    Boic.

    :

    -

    -

    -.".-.

    :d tro5ne,

    crne

    zemlje groba u koju

    i

    -.

    -'

    : -

    -

    -:ije

    da

    zabode

    prst,

    sve

    bojeii

    se

    kao

    i;

    -

    ,

    "r

    :

    "."-

    r.

    iovedje telo,

    jer

    toliko

    je

    u tome

    gr::

    -

    -:..

    riegova porodica,

    jedno

    preko

    drug..,

    -.,:

    -

    -

    r

    r

    ,

    ;-etku,

    povrh

    sviju,

    on,

    muZ

    njen.

    -"i:'-

    r

    -:,':re

    sveietiho

    gorele.

    Lelujalibiimse-

    r,

    r--' :

    '-

    Jna,

    poSto

    delo

    groba

    klekne,

    nagnl-;

    -

    :

    *

    :.*

    t

    :

    -

    :.ko

    da

    joj

    glava, delo,

    dodiruje

    krst.

    C::.,

    ,

    : ;.

    r

    -.;

    ":r,-,rrrkrajevima

    sa

    strane,

    sakrilabijoj'it-

    :

    -.

    -:

    r'r-

    -

    bi

    se

    rukav

    od ko5ulje

    sa crnim oja::-:

    ,i; :: r

    -

    :,:.

    rumena

    koZa od ruke. Plade. Puna

    -

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    2/30

    se

    ramena

    tresu.

    Lice

    joj

    sakriveno

    u Samiji

    i

    ugrejano,

    oku-

    pano

    krupnim,

    sodnim

    suzama,

    jasno

    neZno

    odudaralo

    bi

    od

    crnine Samijine.

    Odi

    joj

    vlaLne,

    tamne.

    Istina

    s

    malo

    bora,

    ali

    narodito

    tada, kada

    joj

    odi

    pocrvene

    i podnaduju

    se

    od plada,

    i

    ne

    vide

    se.

    Pa taj

    njen

    plad

    bio

    je

    tako

    dubok,

    uzdrL,avan,

    pun

    grcanja...

    eim ude na

    groblje,

    sindiia,

    koga

    je

    dotle za

    ruku

    vodila,

    odmah ostavlja

    da zanjom

    ide,

    a ona kao

    da

    potrdi

    grobu... I

    iduii skida

    tepsiju

    s

    glave

    da bi

    je

    5to pre

    metla

    na

    grob, posle

    jo5

    bri,e

    odveLe

    Samiju, zabacikrajeve,

    te

    joj

    sine

    podbradak,lice...

    I,

    disto sa strahom,

    uplaieno,

    po5to

    poljubi

    krst,

    joi

    uZurbanije

    pali

    mu

    sveie, pa

    kao

    da

    bi

    se

    5to pre

    svega

    toga otresla

    -

    ne

    klekne, vei pada

    na grob i zajeca:

    -

    Lele, Mito

    Sindii

    joj,

    koji, ostavljen,

    trdi zanjom,ne

    moZe

    da

    je

    stigne,

    i

    kad

    vidi

    kako

    ona pada,

    nestaje

    je

    kod

    groba,

    pojuri

    k njoj:

    -

    Nemoj,

    nano...

    -

    Pa

    od straha

    5to

    se ona ne obzire

    na nj,

    pada

    i

    on

    do

    nje na grob i podne,

    gurajuii

    se

    u njen

    skut, da

    plaie,

    jeca.

    Ona

    ga

    i

    ne

    gleda,

    kuka,

    naride.

    Kao uvek, spominje

    njega,

    pokojnika,

    muZa;

    reda njegove Zelje. Pa

    kada podne

    ono:

    na

    koga

    ih je ostavio...

    5to

    ne

    side

    da

    ih

    vidi

    i

    ne

    pogleda...

    a

    narodito

    da

    vidi dete,

    sina...

    vei

    koliki mu

    J,)

    i

    kakav

    je

    porastao...

    Ne zna se

    ko

    vi5e

    plade.

    Da

    li ona ili dete.

    I

    tek kada dete

    onako ispod

    njena

    skuta,

    jo5

    viSe

    upla5eno

    Sto

    se ona

    nikako

    njemu ne okreie, podne

    na sav glas da

    rida, i kad

    bi od njegovih

    krupnih

    suza

    vei

    podela

    zemlja da

    se

    vlaZi

    i lepi

    po

    njegovim

    obraSdiiima,

    tek

    onda

    bi

    se

    ona osveSiivala,

    trzala,

    dizala

    ga

    gotovo onesveslo

    od

    plada, disteii mu

    zemlju

    s obra5diia.

    -

    Sta

    pa

    ti?

    -

    kroz

    plad

    podela

    bi kao

    da ga

    kori.

    -

    Ne gledaj

    ti nanu, dedo...

    Zar

    zato Sto vidiS da nana plade, pa

    i ti

    da

    plade5.

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    3/30

    Ne gledaj

    ti

    nanu. Drugo

    je

    nana...

    Nemoj.

    LoSo

    c.

    :

    -

    podela

    bi da

    ga utiSava,

    prigrljava,

    me6e sebi

    u

    sk::

    ,

    tada

    siniic

    joj,

    u

    njenom

    krilu, osloboden

    od stra::.

    bi

    se ra2alio

    i

    produZavao

    da i dalje

    jeca,

    plade.

    Posle

    se

    diZe.

    I

    po5to

    od

    plada

    raz:uzureno

    joj

    -

    :

    :

    -

    odelo

    pritegne,

    ponovo

    se

    zabradi Samijom,

    ali sa-.

    :

    "'

    da

    joi

    se

    vide

    od

    uplakana

    lica

    samo

    odi

    i

    jabudic--

    '

    ,

    -

    ,

    onoga

    ito mu

    je

    iznela na

    grob

    razda

    po kom5ijskn

    a:

    ma, a

    najvi5e prosjacima,

    i

    kad

    naposletku

    jo5

    onak-

    .

    ,

    "

    sa

    siniicem

    zapali

    i kandilo

    pored

    sve6e,

    uredi,

    oc:::

    ""

    -

    ,.

    trave

    i

    uo'rsti

    grob

    -

    tek

    onda

    bi

    se

    vraiali,

    ostar--'.

    -

    .

    grob

    onako

    nem, dugadak.

    I51i

    bi

    natrag

    kuii.

    Ona

    nosi tepsiju

    na

    glavi.

    fednc::

    --"

    :

    vodi

    dete,

    koje,

    isplakano

    i umireno,

    sada veselo

    por::

    .

    nje, a

    ona

    job

    sva vrela.

    Uplakano

    joj

    lice

    zatarllo se.

    : *-,."

    ,"

    a

    i

    cela

    toi

    snaga

    kao nabrekla.

    Haljine

    joj

    tesne.

    A

    os=:,

    -

    joj

    se

    prsa

    5ire,

    otimaju

    se

    iz

    tesnog kolideta, izlaze

    ,

    :

    vide

    se.,.

    Zalo

    od

    stida saginje

    glavu,

    namide

    jo5

    r-ii:

    ,

    -,r,

    da

    joj

    se

    jedva

    vide odi

    i usta,

    koja

    jo5

    ne

    mogu da

    se

    "

    -.

    ,

    plada,

    vec

    j

    oj dr5iu.

    A

    sa groblja

    u varo5

    vodi

    joi

    i

    dr

    *;-

    i

    prav,

    po

    kome

    vrvi

    svet.

    I zbogtoga

    joS

    upla5enija,_s.,';

    -

    .

    ,'

    brzo

    ide.

    Ali

    vec

    ispred

    Itine

    kasapnice

    menja hod.

    Cr-:'

    :

    ,

    '

    dete

    za

    ruku,

    joS

    vi5e

    poginje

    glal.u

    i

    jedva

    deka

    da

    5to

    :: ,

    -

    kasapnice

    dode,

    nazove

    Boga i

    prode

    je.ler

    pred ton:.

    ,-

    "

    kasapnicom

    uvek

    ima po

    nekoliko

    njih mu5kih,

    gde

    b.,:

    sede

    na iepencima,

    pu5e,

    gledajuii

    ili svet

    Sto

    drumc:

    ;"

    zi, ili one

    obe5ene dereke

    mesa i krvave

    direke od

    k".,:'

    iskiiene

    bajatim crevima

    i

    dZigericama,

    Sto kupuju

    f

    -:-"'

    krajnja sirotinja. I dim

    ona

    tu

    naide, jade

    povude

    k

    sebr

    :..,

    viSe

    se skupi,

    smerno, uplabeno.

    Ljudima oko

    kasapnic.

    "

    *

    Boga prema

    kasapnici.

    Ali ako se tu desi

    i

    gazda

    Ita.

    :,-.'

    spazi

    on

    odmah silazi

    s

    iepenka,

    obuva

    izuvene cipel.

    -:

    :

    -

    '

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    4/30

    se,

    zaustavlja

    sindiia

    joj

    izove

    ga

    k sebi,

    da ga

    daruje.

    Ona

    dete

    pusti

    i po$to

    odmakne,

    jednako

    okrenuta

    varoSi,

    stane,

    deka.

    Dete

    ode

    do

    Ite, poljubi

    ga u ruku,

    a

    ovajvadi

    kesu,

    jedva

    nade

    marja5

    i

    daje

    mu.

    Pa,

    ma

    da

    ga niko

    od

    ostalih

    ne

    pita,

    on

    im

    kazuje

    dije

    je:

    -

    Mitino.

    Mita

    Sto lane

    umre.

    A ono

    mu

    je

    domaiica

    -

    i

    pokazuje

    na

    nju,

    pa

    se

    opet

    okreie

    detetu:

    -

    Milane,

    sinko,

    dodi

    sutra,

    ali rano,

    sabajle,

    te

    dida

    malo mesca

    da

    ti

    dd, da

    odnesei

    doma,

    a sad'ajd

    idi

    -

    otpu5ta

    ga

    gledajuii

    u

    nju kako

    ona

    stoji

    i

    deka

    na

    dete.

    -

    Ajd idi

    -

    veli glasno,

    da

    ga

    dak

    i

    ona duje.

    -

    Idi,

    da

    te nana, eno, ne

    deka.

    A

    ona

    zaista

    ga

    jedva

    deka:

    sve se boji

    neiega,

    a

    narotito

    one

    Sirine

    i

    prostranosti

    druma,

    sveta,ljudi

    Sto

    po

    njemu

    idu.

    I

    dim

    oseti

    kako

    joj

    se sindii

    vra(a,hvata

    je

    za

    ruku,

    ona

    odmah

    produZava

    put.

    U tom

    vei podne prvi

    mrak.

    Njive podinju

    da

    se

    gube;

    varo5-

    ke

    ulice

    da

    bivaju

    te5nje

    i tamnije.

    Ona ubrza. Preko

    skrhanog

    mosta

    OdZinke

    ulazi u

    varoS. Zurise.

    Ali

    sada

    malo

    slobodnije

    ide po

    poznatim

    ulicama.

    Prolazi

    pored

    kapija,

    kapidZika,

    sni-

    skih

    kuiica,

    dugadkih

    ierana...

    tek

    pokoja

    velika

    kuda,

    turska,

    s

    kapcima

    i reietkama

    na

    prozorima...

    Susreie

    sluge

    i

    decu

    koja

    nose

    meso, pirinad

    i

    drugo

    Sto po njima

    Silju

    iz dar5ije

    svojim

    kudama

    muZevi,

    domaiini...

    Ali

    kada dode do

    dar5ije i

    kad

    hoie

    da

    je

    prede

    i

    ude u svoju

    ulicu,

    opet

    mora

    da zastane.

    Narodito

    ako

    je

    subota,

    ne moZe

    se

    od

    sveta

    -

    pazarlija

    -

    seljaka,

    koji

    se

    vraiaju

    svojim

    selima.

    Neki pijani,

    na

    konjima,

    ispredili

    se

    i zaustavljaju

    svet, ispijajuii

    okanice,

    onako

    s konjima

    ispred

    mejana.

    I posle

    sve

    to,

    tiskajuii

    se, odmide

    s

    vrevom,

    Zagorom

    i

    pra5inom.

    Ona, dok

    to,

    kao neka

    navala,

    ne prode,

    deka,

    pa

    zatim

    brzo

    prede,

    gotovo

    pretrdi

    dariiju

    i

    ude

    u svoju ulicu.

    I

    dim

    ude

    u svoju

    ulicu, sindii

    je

    odmah

    ostavlja

    i pojuri

    ispred

    nje

    kuii.

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    5/30

    Ona,

    u svojoj ulici sada

    kao

    sasvim

    oslobodena,

    gleda

    ka-,i:

    joj

    sintic

    veselo

    trdi

    kapiji,

    na

    kojoj

    ih

    vec

    kao uvek deka

    nle:-a

    majka,

    koja

    svakad

    subotom

    i uoti

    sr-aiiog

    praznlka dolazl

    c,;

    kod

    nje

    prenoii.

    -

    Dodoste li?

    -

    pitala bi je

    mati

    di2uci

    se s

    praga

    od ka:-

    *':

    i

    briZljivo

    krijuci

    bo5du, u

    kojoj

    bi obicno

    uvila

    braina

    i

    dru:

    Sto

    joj

    ie

    donela.

    -

    Eto,

    dodosmo

    -

    odgovarala

    bi

    materi ona i odmah

    se

    "i-

    ginje,

    pruZa

    joj

    kljud od

    katanca,

    poito

    ona od tepsije

    na

    s".:.-,-.

    ne

    mo2e

    da

    otvara

    kapiju.

    Maika bi otvorila

    i,

    jednako kriju.^i

    t-rnu

    boidu,

    prva

    bi u-i-i

    -

    Zurno

    otiila

    u

    kuiu.

    I

    kao uvek,

    odma-a

    bi

    tamo po kuii

    pcr"-eu

    neSto

    da

    rasprema,

    radi, pali

    vatru.

    i

    to

    uiu.irbano,

    kao od

    nek-;'s

    straha,

    i

    nar.la5

    luparuii,

    udarajuci.

    *la se

    cuiu

    odjeci,

    uda:-r

    kao da

    bi

    time htela da smanji

    onai

    ner::.

    pust

    izgled male,

    cs::

    i visokim

    zidovima

    ogradene

    kuce.

    A

    ona

    bi

    za

    majkom, sindiiem

    p{-rslecnia

    umorno

    ulaz:

    a

    ostardala

    bi majku da

    u

    kujni

    posi;'."

    rasprema i dogora:a

    se

    sa

    sinciiem:

    5ta

    (e

    zaveteru.

    a

    oia

    ::- isto onako umom:"

    sustalo

    otiiia

    u

    sobu.

    I

    po5to

    ski-:re

    o*

    "ebe

    odelo, tazuzul:r

    *

    oseti

    se

    fu, u sobi,

    zatvotena,

    slob"-c:i-

    seda

    u

    sobi,

    gotovo

    ,i':

    izvaljuje,

    kao

    odmarajuii

    se

    od

    er:--'::-a-a

    na grobu i

    str::;

    Sto

    je

    pretrpela

    iduii

    sama

    puteni"

    .

    Utom

    bi podele i

    komsike

    d4

    :L--

    l-:

    'r,e"

    One su samo

    ta*:.i-

    kada

    nije

    sama, vei

    kad

    joj

    man

    c;"i."

    iolazile

    k njoj'

    lna;*

    ne.

    Ne ito

    je

    nisu

    volele,

    vei

    nis;

    :-:'::e'

    nije

    bio

    1sd.

    $*::1r

    je.

    lv{u3ke

    glave

    nema

    u kuci,

    a

    oie

    :ii{o

    sama' udovica

    ic*;

    mlada

    i lepa. I

    zato

    nije

    bilo

    u

    rei,-

    J;

    --,ri

    fto

    dolazi,

    Posecrlc

    je. Bojale

    su

    se

    da

    joj

    zbogtoga-

    :-:

    :'::S

    Poseta,

    meSavnt

    ne

    bi

    kakav

    rdav glas

    iziSao,

    tulo

    'e

    il: ,rio'

    Ali

    i

    sada,

    kad

    bi

    one

    doile,

    ona

    ::,.

    -r'prila

    iz

    sobe;

    ostar-lra;

    majku

    da se tamo

    s njima

    razgor;::

    lu:"rlJa

    se vei,

    i teSko

    o;

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    6/30

    da se s

    njima

    sastaje.

    Zna da

    one, Lale(i

    je

    i

    snebivajuii se pred

    njom,

    ne mogu da budu

    onako

    slobodne u razgovoru kao

    s

    drugim

    Lenamakoje

    imaju muZeve,

    domaiine.

    Nego pazile

    bi,

    kao uvek pred

    njom, $ta ie da kaZu,

    strahujuii da

    je

    ili

    iime

    ne

    uvrede,

    ili

    ne

    podsete na ne5to

    Sto

    nije

    zanju.I uvekbi

    gledale

    da

    Sto pre

    odu od

    nje

    i ostave

    je

    samu,

    bojedi se da

    joj

    od njina

    prisustva i razgovora ne bude

    te5ko.

    I zato

    ona

    sada

    nije pred

    njih ni izlazlIa.

    U

    kujni

    s majkom

    one su

    razgovarale

    i posle

    oti.Sle.

    Uto

    i noi

    beSe

    pala. Mati

    joj

    ude

    i mada

    je

    znala

    da ona

    nele,

    opet

    reda radi,

    upita

    je:

    -

    Dazapalimo

    sveiu?

    -

    Neka

    -

    odbi

    je

    ona.

    I

    majka

    joj

    se

    povrati

    u

    kujnu,

    opet

    je

    ostavi samu.

    A ona

    je

    bai

    to

    i volela. Istina

    da

    joj je

    bilo te5ko,

    ali opet

    lak5e i

    blai.e

    joj

    je

    bilo

    tako u tami.

    I

    tako u sobi lei.eti

    nepomiino,

    raskomoiena, diSuii te5ko

    i umorno, sluSajuii vrevu

    iLagor iz komSijskih dvori5ta i ma-

    terino

    sitno,

    staradko

    poslovanje

    u

    kujni,

    dekala

    bi

    dok

    bude

    gotova

    vedera

    i

    dok

    je

    majka,

    po5to

    sve

    unese kod nje

    u sobu

    i

    postavi sofru, ne

    pozove:

    -

    Ajde

    da

    vederamo

    I

    tada,

    po5to

    bi

    joj

    majka unela vederu,

    ona

    bi

    se tek samo

    podigla,

    i

    onda

    bi

    vederali.

    Ona bi

    ili

    jela

    vrlo

    malo ili nikako.

    Ali

    bi

    morala

    da

    sedi za

    sofrom

    i

    deka

    dok

    majka

    joj

    i

    sindii

    ne

    vederaju,

    pa posle majka

    joj

    -

    kao svagda

    kad bi tako

    doSla

    kod

    nje

    da

    prenodi, uvek

    oseiajudi

    se

    pred njom kao kriva

    za

    tu

    njenu te5koiu,

    jad,

    ne smejuii s

    njom da

    se

    razgovara

    -

    podela

    bi sa

    sindiiem

    joj

    da

    se

    zabavlja,

    igra, dok

    ne

    bi

    tako

    zadremala

    i zaspala. I

    tek

    posle

    njih

    ona bi legla.

    Ne

    da spava, vei da,

    kao

    i

    pre,

    i

    dalje

    tako

    produZi daleLi.

    Da tako

    leZi,

    da

    joS

    vi5e umorna od noine

    tiSine,

    s

    potajnim,

    ali

    vei otupelim

    strahom,

    sluSa kako noi

    prolazi, kako

    joj

    mati

    sve

    lak5e i

    osetljivije

    spava,

    i

    disto kao da

    deka

    da

    joj

    se mati

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    7/30

    probudr

    ;::T-

    r:

    ra

    podne,

    i kao

    uvek

    ,-',dmah,

    kao be2eci

    od nje,

    vrati

    se

    :-:::;i

    kuii,

    ocu,

    braii

    joi.

    I

    t

    pet

    je

    ostavi

    samu.

    Posle

    opet,

    kar

    ;

    -

    -

    ja,

    ona

    sedi sama

    u

    -.:.i

    i

    nikudane

    tzlazi.

    eak

    ni

    na

    ka:."

    '

    -.;rno

    kad

    sindiia

    poi-': :a itogod

    u

    iar5iju,

    samo

    na

    kap:

    : :.-

    :a

    njim

    da

    promoh

    g-.-.--';.

    ali dim

    vidi

    da

    ko

    uli-

    com

    iti=,

    ::-:--iava

    joj

    se, odmah

    s.

    sakrije, i onda

    izakaplje

    deka

    ka;

    -.

    :'

    'e

    sindii

    vratiti

    iz

    "a:.t'e.

    Vrlo

    retko, ponekad,

    kakvin:

    '"'=

    "

    .--:l

    praznikom

    ako

    b:

    '--'

    ioiao taj Ita. On,

    jedno

    Sto

    joi

    ';

    --

    -,

    t:.:i svat, smatrao

    se

    ':

    ; :'-:zevljeve,

    pokojnikove

    rodbir=.

    -

    :r

    :ti njena rodbina

    n:'=

    .:r'ela

    da

    joj

    dolazi,

    bojeii

    se

    da

    lj::-'

    r;

    -

    ::e

    uvredi

    pokojnli.

    =

    -

    -

    :i

    mu

    tim

    svojim dola-

    skom

    .-:-= i,:

    e u njegovu

    kucu'.

    :

    -

    -.ziii,

    ,,uznemiravali

    gt''

    Pa

    i o:

    --.

    .-j.

    god

    bi

    do5ao,

    Ita::

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    8/30

    u varo5

    (kao

    da

    im

    je

    selo

    bilo

    malo,

    tesno)

    i

    ovamo,

    u varoii,

    opet produZili

    su

    taj posao.

    Noini posao:

    da

    desto

    putuju

    sluZeii

    trgovcima

    kao vode

    im

    i

    da

    i

    dalje,

    i

    sad

    u varo5i,

    joi

    vi5e

    i

    opa-

    snije po

    Zivot, prenose

    5verc. Retko

    su

    kod

    kuie

    bili, narodito

    noiu, vei

    uvek tako

    u,,nekirn"

    poslovima. A

    te

    njihove

    poslove

    svi

    su znali,

    ali

    niko

    nije

    smeo da

    im

    kaZe,

    tako

    su

    se

    oni

    bili

    rrekako

    od svih kao

    izdvojili,

    odmakli,

    postali

    silni.

    eak i

    kad

    nisu

    u poslu,

    na

    putu,

    vei kod

    kuie,

    oni

    ne

    kao

    ostala

    braia:

    da

    sednu

    zajedno,bilo

    za

    sofrom,

    bilo

    onako

    na

    dogovor,

    razgovor,

    vei

    svaki

    na svoju

    stranu.

    Svaki

    je

    rudao

    za

    sebe,

    zapovedao

    da

    mu

    se

    jelo

    dA

    kad

    se

    njemu

    jede; svaki

    se

    od

    njih

    oseiao

    silan,

    jak.

    Pa

    i kad

    duZe

    ostanu

    kod kuie

    odmah

    mazalta

    posvadaju

    se, pa

    dak

    nekad i potuku.

    A

    ovamo

    prema

    tudincu,

    treiem,

    bili

    su

    kao

    jedna

    du5a.

    TeSko

    onome

    ko

    se usudi

    da ma

    koga

    od njih

    dirne, uvredi.

    Svi,

    kao

    jedan,

    tada

    bi

    dotriali,

    napali

    na

    onoga. Takvi

    su

    oni,

    Anidina

    bra(a,

    bili.

    Pa zbog

    njih

    ni kuia

    im,

    mada

    je

    bila velika,

    lepa,

    nije mogla

    da

    bude kao

    Sto

    treba:

    lepo

    name5tena,

    dista,

    uredena

    da

    svaka

    stvar stoji

    na

    svome

    mestu.

    Zbognjih

    nije

    se

    moglo.

    Kad

    kome

    Sto

    zatreba:

    kakva

    krpa,

    peSkir,

    sud,

    on

    5to

    mu prvo

    do ruku

    dode

    uzme,

    ne

    pita

    da

    li

    je

    to zato,ve(uzimai

    kad

    svr5i posao,

    on

    ga

    posle

    baca

    i

    to

    ma gde.

    I zato

    kuia

    im

    je

    izgledala

    kao

    gola, prazna.

    Nigde

    niSta.

    Tek

    u kakav

    kut ponjava,

    asura.

    Polica

    nikad

    uredena.

    Oko ognji5ta

    stolidice

    za

    sedenje, neke

    izvaljene,

    neke

    badene

    dak ispod

    na(ava.

    U tremu, pred

    kuiom,

    istovaren

    samar,

    do

    njega

    a5a, uzenglja;

    onamo

    opet uzda

    badena

    dak

    kod

    bunara.

    Izakuie

    baSta

    velika.

    Pa

    ni

    ona

    od

    njihova

    gatenja,

    dovodenja

    tovara, konja,

    Sto su

    noiu

    dovodili

    i odvodili,

    nije

    mogla

    da

    se

    odrZi

    uredena, zasadena.

    Oca,

    koji

    se

    po$to

    je ostavio

    selo

    bio

    povukao

    sasvim,

    nisu

    ni

    za

    5ta

    pitali.

    Ostavljali

    ga samog.

    Samo

    su majci

    najvi5e

    do-

    sadivali.

    Majku i

    nju,

    Anicu,

    oni nisu

    ni

    razlikovali.

    Smatrali

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    9/30

    su

    ih

    kao

    jednake,

    nazivaju(iih,,Zene".I

    sve

    su

    od

    njih

    traLlli,

    za

    sye

    su

    im one

    odgovarale,

    bile

    krive.

    Narodito

    mati'

    koja,

    nikako

    ne

    smejuii

    diim

    se odupre,

    vei

    uvek

    iuteii,

    gledala

    je

    da

    ih

    svacim

    zadovolji,

    samo

    da

    bi

    ih se

    sto

    pre

    kao

    otresla,

    te

    da odu,

    ne

    r-icu

    po

    kuii,

    a

    ovamo

    je

    jednako zaniimauzdisala

    strepeci

    da

    im

    se

    Stogod

    ne

    desi,

    jer

    su

    oni

    svakog

    dana

    imali

    po

    kul"-u

    sr-adu,

    zadevicu'..

    I

    tako

    s

    braiom

    njenom,

    svi

    oni,

    iela

    nirhor-a

    kuca,

    kao

    izdvajala

    se

    u

    mahali,

    Strdala'

    A

    opet

    su se

    oni,

    braia

    ioi4,pazlh'Narodito

    su

    gledali

    9u

    iT

    u

    kuci

    ilo

    ne oskudeva.

    I njih,

    ,,Lerre",

    majku,

    sestru,

    odevali

    su.

    Osobito

    nju,

    sestru,

    Anicu'

    Krojili

    su

    joj

    lepo,

    dak

    nekad

    i

    skupo

    o,1elo.

    Samo

    su

    jednako

    motrili

    na

    njih

    dve'

    Ne-

    radi

    drugfg

    .ega,

    \-ec

    jedino

    izboiaznida

    one,

    iduii

    po komsiluku'

    -.Slui".,

    sJ

    ,.a ostalim

    komsijskim,

    varo5kim

    Zenama,

    ne

    pokaZu

    se

    siuceino

    kao

    proste,

    kao

    seljanke,

    nize

    od

    ostalih...

    i time

    da

    i

    ,u-.

    ,t;il]

    ne

    ponize'

    I

    zaista,

    mati

    je

    imala

    Zivu

    muku

    s tim'

    ne

    mogucr

    ur

    ek

    da

    se

    kao

    sto

    treba

    obude,

    vei

    zaboravljajuii

    se.

    I

    zat;

    ih

    om

    nisu

    ni

    pu5tali

    da

    se

    druZe

    sa

    ostalim,

    komSijskim

    Zenarna.

    'la

    im odlaze.

    -

    Iai

    Sta

    cete

    tamo?

    -

    obrecali

    bi se

    oni

    uvek

    na

    njih'

    -

    Ne

    umete

    ieri

    ijudski

    ni

    da

    se

    obudete,

    a

    kamoli"'

    Narocito

    su

    njoj,

    Anici,

    zabranjivali.

    Nikad

    ona,

    kao

    ostale

    njene

    in:earice,

    nije

    smela da

    izide

    na

    kapijrr;

    jo5

    manje

    da ode

    na

    kar.l-lgru,

    sedenje

    sa

    ostalim

    svojim

    drugama

    iz-mahale'

    A

    Sta'bi

    t.ibrlo

    da

    se

    upozna

    i s

    kojim

    muSkarcem ...Istina

    da

    je

    mnoeo

    njrh

    s

    braiom

    joj

    dolazilo,

    ali

    sve

    je

    to

    dolazilo

    kao

    traia:o]'

    ';

    inrak,

    naoruZano

    i spremno

    zanoC

    Ali

    njoj

    oni

    nisu

    bili

    nis:a.

    nisu

    bili

    kao

    ostali

    varosani,

    mirni,

    obidni.

    |edino

    taj

    Ita nije

    bir-r

    kao

    oni.

    A zatovaljdasto

    se

    on

    time,

    Svercem,

    nije

    .1 [3rio.

    r'ec

    je

    samo

    dolazio

    da

    preko

    braie

    joj

    kupuje

    Sver-co-

    vanu

    st:'-.ku

    za

    svoju

    kasapnicu;

    on

    kao

    da

    je

    bio

    za

    nju-nesto'

    ali

    o

    toine

    ona

    nije

    smelida

    misli,

    niti

    je

    opet

    zato

    imala

    kad.

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    10/30

    -Sva

    je

    kuia

    biia

    na

    njoj.

    Majka

    joj

    je

    radila

    samo

    one

    poslove

    koji

    su

    se ovde,

    u

    varo3i,

    kao

    i

    tamo,

    u

    selu,

    isto

    tako

    iadili,

    a

    sve

    ostalo

    5to

    je

    trebalo

    drukdije

    da

    se

    radi

    ostavljala

    je

    Anici.

    I

    Anica

    je

    sve

    radila.

    I

    to

    jos

    kako

    Mada

    se nije

    toliko

    druZira

    i,

    5to

    kaiu,

    ,,me5ala",

    ipak

    je

    ona

    i

    di5ienje

    kuie, i

    name5tanje

    soba,

    police,

    i

    zaprLivanje

    jela,

    sve

    radila,

    name5tala

    kao

    neka

    iz

    varo5ke,

    najstarije,

    bogate

    kuie.

    Sve

    je

    ona

    to

    umela.

    I

    da

    joj

    nisu

    bila takva

    bra(a,

    od

    kojih

    ni5ta

    nije

    mogio

    da

    ostane

    kao

    Sto

    treba, kako

    bi

    tek

    onda

    Anica

    umela

    da

    ipremi,

    udesi

    kuiu

    Ali Sto

    se od

    njih

    nije

    moglo,

    ona

    nije

    to

    woje

    znanje,

    umenjetako jako

    isticala,

    bojeii

    se

    da

    se

    ona

    time

    ne

    izdvoji,

    kao

    -rdskodi

    od

    braie,

    i time

    ne

    zameri

    im

    se.

    -

    Ivaijda

    od

    te pla5nje,

    stida,

    ona

    je

    to

    svoje

    umenje

    od

    njih

    kao

    krila,

    zadrL,avalaza

    sebe,

    kao

    duvaju

    (i

    ga,

    znajuii

    da treba

    da_g1tek

    onda

    pokaZe,razvije,kada

    i

    ona

    bude

    kao

    druge;

    a to

    je

    bilo:

    kad se

    uda,

    podne

    da

    vodi

    svoju kuiu,

    ,,domaiiiluk.....

    -

    kad,

    kao i

    sve

    ostale,

    podne

    i

    ona da

    ide u

    crlcrru,

    u

    posete,

    prima

    goste,

    s

    muZem

    ide

    na

    sabore,

    slave,

    sedenja...

    da

    bude

    ono

    5to od

    svake

    njene

    drugarice

    biva,

    i

    $to treba

    da

    bude.

    Ali,

    Sto

    je

    najiudnije,

    kad

    god

    je

    mislila

    o tome:

    sve

    to

    uvek

    kao

    da

    se

    skupljalo,

    wzlo

    oko

    toga

    Ite.

    Zatobiona

    tada

    odmah,

    crveneii,

    brzo

    prestajala

    da

    misli

    o tome.

    I

    ne

    oseiajuii

    se

    nesreinom,

    kao

    da

    to nije njena

    stvar,

    joS

    manje

    da

    to

    od nje

    zavisi,

    vei

    da

    to

    samo

    po sebi

    mora

    doii,

    mirno,

    sva

    predana

    poslu,

    dekala

    je,

    upravo

    ne

    dekala,

    nego

    je

    svakog

    dana

    radila

    ono

    Sto

    je

    bilo

    njen9,

    tj.

    Sto

    je

    trebalo

    zataj

    danda

    se

    uradi

    kuii.

    A za to,

    drugo,

    ostalo,

    uverena

    je

    bila, ima

    kad:

    do6i

    ie.

    I

    to

    je

    do5lo.

    Ni

    ona

    sama

    nije

    znala

    kako.

    Zna

    samo

    kako

    je

    jednog

    praznika

    s

    braiom

    joj

    i

    ostalim

    gostima

    bio i

    jedan

    prosed

    ali

    o5tra

    lica

    dovek

    i

    obuden

    najukusnije

    od

    svih.

    posle

    dva

    dana

    doSli

    su

    beztogadoveka

    drugi

    neki,

    i u

    sobi

    s

    braiom

    joj

    dugo

    u

    noi

    pili.

    Majka

    joj

    izlazeciod

    njih

    iz

    sobe

    zaplakala

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    11/30

    se,

    a

    njoj

    tada

    braia

    zabranila

    da se,

    iako

    se

    i

    dosad

    retko

    vi-

    dala,

    otada

    riie

    nikako

    ne

    vida,

    ne pokazuje

    na

    ulici.

    Dakle'

    bila

    je

    ,,piiena-.

    dana.

    I

    od

    tada

    je

    za

    Anicu

    nastalo

    spremanje,

    Sivenje.

    tkanie

    cilimova

    i

    ostale

    priije..'

    Od

    tada

    je

    Ita

    prestao

    da od brace

    ioi

    kupuje

    Svercovanu

    stoku,

    niti

    je dolazio

    viSe.'.

    Posle

    za

    nieqa

    ni5ta

    nije

    dula

    do

    samo

    to da

    je

    tom

    doveku

    za

    koga

    su

    ie

    ,iatri

    Ita

    pobratim;

    i kad

    je

    to

    doznala,

    disto

    joj-je

    od-

    laiirulo,Iiao

    ,la

    se

    oslobodila

    nekog

    straha,

    bojazni...

    eak

    joj

    i bilo

    milo

    ito

    se tako

    s njim

    lepo

    svr5ilo,

    i Sto

    ie

    joj

    on

    odsad

    biti

    kao

    'brat.

    a

    ne drugo...

    A zatogadoveka,

    muZa,

    dula

    je

    da

    je

    iz

    gornie

    rnahale,

    dakle iz najboljeg

    dela

    varoii,

    da

    ima

    kuiu,

    dale

    terzrta-

    ali

    da ne radi

    u

    duianu,

    vei

    u

    kuii.

    I dula

    je

    da

    je,

    dok

    ie

    L,r.-r

    nCad, putovao,

    i5ao

    na

    pedalbu,

    posle

    se

    vratio,

    dva

    puta2erra

    ui

    kazu da

    su

    mu

    obe

    Zene umrle,

    izalo,kad

    je

    hteo

    i sada

    :2r

    put

    da

    se

    Zeni,

    nisu

    mu otuda,

    iz

    komsiluka,

    dali

    der-oik;"

    t

    * *t nudili

    ili

    udovicu

    ili

    koju

    slu5kinju

    bogata5ku"'

    A

    ope:

    t-rl.

    liao u inat

    njima,

    digao

    se, siSao

    ovamo

    k njima, u

    donie

    =ahaie,

    i

    zaprosio

    nju...

    A

    drugo?

    Ni3ta

    nije

    znala

    do

    53mg

    5.,-adbe.

    r-endanja.

    \

    en;.-:

    su

    se.

    Svadba

    je

    bila

    skromna,

    prema

    muZu,

    udovcu,

    kao

    -.r-a.,

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    12/30

    sa

    ostalim

    svetom.

    Na

    kapiji,

    Sirom

    otvorenoj,

    zbili

    se

    bili

    prolaznici

    i

    gledali;

    sviradi

    podvojeni,

    jedni

    unutra

    kod

    sofre,

    a drugi

    u dvori5tu,

    svirali

    su, a sprodu

    njih,

    uza

    zid,

    sedele

    su

    im

    Ciganke

    s

    decom,

    uLivajuci

    u svirci

    muL,eva

    i

    dekajuii

    da,

    kad

    se

    njima,

    muZevima

    Sto

    iznese

    za

    jelo,

    i

    one

    pridu

    i jedu

    zajedno...

    Aidika,

    zasukana,

    s golim

    laktovima,

    gurala

    se, go-

    tovila

    tamo

    u

    kujni;

    iza

    okolnih zidovavirile

    su

    Zene,

    devojke

    i

    gledale

    ovamo...

    Kolo

    je

    igralo,

    gomila

    dece

    gurala

    se, vijala.

    I

    Anica

    je

    bila

    u kolu,

    na najlepSem

    mestu,

    i s deverom

    igrala.

    Oseiala

    je

    kako

    svi

    u nju

    gledaju;

    narodito

    s doksata

    gazda-

    fovine

    kuie,

    koja

    se

    viSe

    njihove kuce

    izdizala na dva

    sprata;

    otuda

    su

    je

    gledale

    prve,

    bogate devojke,

    i,ene...I

    primetila

    je:

    kako

    one

    gledajuii

    nju

    u

    isto

    vreme

    kao

    s nekim

    podsmehom

    trai,e

    imladoZenju

    da

    gledaju...

    Ali

    i

    on

    je

    sad bio kao

    Sto

    treba.

    SluZio

    je

    tamo u sobi

    goste i

    uvek

    se

    sklanjao,

    bio u

    strani.

    pa

    i

    bra(ajoj

    bila

    su prema

    njoj

    sad

    drukdija,

    i,

    kao sad

    ne5to

    vi5u

    od

    sebe,

    oni

    su

    je

    pratili,

    ugadali

    joj

    ...

    A

    svirka

    je bila

    meka,

    dan

    topao. Prvi put

    ona

    oseti

    -

    oseti

    da

    je

    lepa,

    mlada...

    I,

    sva

    sreina,

    pode

    da drhti,

    oseiajuii

    kako

    ono Sto

    je

    dekal

    a nallazr,

    ostvaruje

    se,

    lepo,

    dobro...

    Utom podelo

    vede.

    Onako

    isto u igri,

    neosetno,

    tamno,

    meko,

    dan se izmicao,

    a

    noi

    je

    dolazila.

    Svet

    se

    pomalo

    razlazio.I

    kad

    se

    sve

    razi5lo,

    ona

    je

    u5la

    u kuiu. Medutim,

    svirka

    iz sobe, gde

    su sedeli

    bra

    (a

    joj,Ita,

    bila

    je

    jada.

    A

    tamo

    joj

    i muZ

    bio

    oti5ao

    i, na njeno

    iznenadenje,

    ne

    kao

    mladoZenja,

    da ih dvori,

    stoji

    u

    strani,

    vei kao

    gost

    seo

    med

    njih, dak u delo.

    Posle,

    kao da

    im

    tesno

    bilo u sobi,

    te izisli

    u

    ba5tu

    i tamo zaseli.

    A

    u ku6i

    ostale

    samo

    Zene:

    aSdika,

    neke

    muZevljeve

    sestre i

    jedna

    stara tetka

    mu,

    koja

    je

    sad zamenjivala

    svekrvu.

    I Anica

    je,

    posle presl'udena,

    izi5la

    u ba5tu, da

    ih

    dvori...

    Bili

    su ispod vinove

    loze,

    do

    sobe.

    Braia

    joj,lta

    i svi vei

    su bili

    polupijani.

    Zavalilise.

    Po

    stolu

    ispolivano

    vino,

    izglodane

    kosti,

  • 7/25/2019 Pokojnikova Zena - Borisav Stankovic - pripovijetka

    13/30

    rasturen

    duvan.

    Sveia

    na

    sredi

    stola

    osvetljavala

    ih

    je'

    I

    s'

    '

    :''

    to

    Anici

    udini

    neugodno,

    najvise

    sto

    joj

    svi

    oni,

    sto

    joj

    njr:::;

    :

    veselje

    ne

    dode

    ottuko

    domaiinsko,

    s nekim

    redom,

    poi:-"'"'

    njem:

    stariji,

    mladi'

    Naprimer

    dabtatajoi

    prema.njenom

    xr--

    -

    izgledaj,,tkao

    prema

    svome zetu,

    ili

    obratno

    mti'ioiPrema.::'i:

    da'j.

    t ao

    Prema

    Surama.

    Ne.

    Vei

    svi

    oni

    izgledali

    su

    je'i::'':

    ,urrni,

    kao

    neka

    noina

    braia.

    To

    joj

    je

    bilo

    neugodno'

    Ali

    '