1

POHOD PROGNANE PJESMESandra Dž. Bakaj

© 2014Sva prava zadržana

2

Sadržaj:

• Uspavanka za Bosnu • Legenda o Ajši i neznancu • Merimin zov• U Prijedor dođi• Nad poljima Srebrenice• Tamo je Bosna• Priča u pjesmi• Bijela linija crne boje • Pohod prognane pjesme • Slovo o Irfanu i Azemini • Mirišem na Bosnu• Dobar dan, Prijedore• Sasvim običan dan u životu dželata• Jablan• CrveNO ispod nokta• Eho• Teče tišina Bosnoslovlje • Jarovit podriguje • Tik-tak• Optimistična tugovanka• Vratiću se Stihujem • Gdje si?• Let iznad Potkozarja • Samo pjesma o gradu • Crtica o piscu

3

USPAVANKA ZA BOSNU

Teška li si, Zemljo Bosno!K'o stećak na srcu,

K'o snijegom zarobljen mezar, K'o presahla suza nad kostima sina.

Gruba li si, Herceg Bosno!K'o vruć kamen uz Neretvu,

K'o Magli pod kišama oktobra, K'o tuđa čizma što ti Drinu muti.

Ali ja dvije matere nemam. Imam samo tebe takvu: Humkama prekrivenu,

Surovu,Sirovu, Oštru, Inatnu,

Krvavo razapetu,Al' merhametskom dušom podojenu,

Beharom i Unom obojenu.

I zato ti pjevam pjesmu. Uspavanku ti pjevam, zemljo.

Da zaspeš,Odmoriš umorne zore

I budeš opet jaka

Kad se probudiš.

4

LEGENDA O AJŠI I NEZNANCU

Pred akšam niz sokak maliLijepa Ajša korak pruža.Krotka, mila, mirisna je

K'o najljepša majska ruža.

Krenu Ajša prema BosniDa umije lice bijelo,

Da joj vrelo bistre vodePomiluje nježno čelo.

Dimije joj srebrom sjaje,K'o dukati sa jeleka

I k'o ibrik što ga stišćeNjena ruka mala, meka.

Marama na glavi gordojKrije kose duge, vrane,

Ljepše nego pjesma blagaBulbula sa behar grane.

Dođe Ajša vodi bistrojUmi lice, čelo, stas,Kadli začu iza sebe

Neznani joj muški glas:

Iz Dženneta dolaziš li,Stasita i tako bajna,

Odakle si, pita momče,Zvijezdo s neba krasna, sjajna?

Prepade se lijepa AjšaRumen se niz obraz prosu,Pa maramom brzo pokriMirisnu joj, dugu kosu.

Nit' sam zvijezda, nit' sam bajna,Progovori Ajša smjelo,

Al' spotaknu se o dimije,Namah pade u Bosne vrelo.

Krv se razli vodom bistromNa obali osta jelek.

Ajša krenu put DžennetaDa postane rajski melek.

Na obali vrisnu momče,Ponese ga tuga pusta.

U Bosnu skoči, ode s Ajšom,Zagrli ih tmina gusta.

5

MERIMIN ZOV

Kad osvane zora zlatnaŠto je sunce nebom kuje,Tad Merima pjesmu pjevaDa je dragi u daljini čuje.

Otiš'o je da se boriZa slobodu što je dušman uze,

Merima mu pjesmu šaljeKroz biserne tople suze.

Moj dilbere, željo pustaDa li čuješ zov u noći,

Moj dragane hoćeš li miJutrom pod moj pendžer doći.

Da mi mrsiš zlatnu kosuŽelja neće da me mine,Da se sreća u mom oku

Sokolima nebu vine.

Da se kao junak vratišŠto nejake od zla brani,Da na sevdah zamirišem

K'o cvjetak na behar grani.

Kad osvane zora zlatnaŠto je sunce nebom kuje

Tad Merima pjesmu pjevaDa je dragi u daljini čuje.

6

U PRIJEDOR DOĐI(u spomen i sjećanje na žrtve genocida u Prijedoru)

U Prijedor dođiDa osjetiš šta značiPenjati se i hodati

Po strmim krovovimaProšlosti

I sa njih puštatiVatromet uspomena na ulice,

Obučene u pjesmuPrerano odletjelih duša.

U Prijedor dođiDa čuješ žubor Sane u maju,

Po kojoj plove sjenkeEse, Hitka, Asafa, Alije i

Prosipaju mirisProstog i dobrog bosanskog srca.

U Prijedor dođiDa vidiš šta znači

Hodati kejomObučen u jelek

Satkan od nevine prošlostiI pod bagremom kojeg više nema,

Svirati ljubavnu pjesmuGradu

Koji je izgubio sebe.

7

NAD POLJIMA SREBRENICE

Nad poljima Srebrenicelebde Nepronađeni,

Tražeći mezare u koje će lećiI pokriti se suzama svoje djece,

Nikada viđene.

Nad poljima SrebreniceTišina je okovala majke

U lance tuge,Gušeći im jauke za mladošću

Koju rodiše i kosti nevineU jamama skupljaše.

Nad poljima SrebreniceOdjekuje jadikovka

Žena prerano ostarjelih lica,Ogrubjelih od čemera uzaludnog čekanja

Na kolonu Nepovratnih.

Nad poljima SrebreniceNi vjetar više ne šumi

Jer ne želi probuditi nevine dušeŠto rasute spavaju

U travi livade u julu.

Nad poljima SrebreniceTuga je strijeljala život.

8

TAMO JE BOSNA

Tamo gdje kiše mirišu na melekeTamo je Bosna.

Tamo gdje pahulje behara miluju stećkeTamo je Bosna.

Tamo gdje se čelo sevdahom kupa,Tamo je Bosna.

Tamo gdje Drina prkosi vječnom mraku,Tamo je Bosna.

Tamo gdje se iz fildžana slatki sabah srče,Tamo je Bosna.

Tamo gdje nikoše mezari umjesto žita,Tamo je Bosna.

9

PRI A U PJESMIČ

Kad mi budeš zaneseno pričaoO rijekama,

Plavim i bistrim kao oko djeteta tvoga,Što široko se prostiru pitomim dolinama,

Ostavljajući iza sebeĆilime od šarenih bašta

I plodnih polja,umotanih u pjesmuDobrodušnog seljaka

Što sa unucima svojimŽito za najslađi somun skuplja,

Kad mi budeš pričaoO divljoj i neukrotivoj ljepoti planina

Na čijim vrhovimaMjesec i sunce sabahom ašikuju

I sa kojih pušu vjetrovi,Spuštajući se u sela i mahale,

Kasabe i gradove,U njima ostavljajućiMirise lokuma i kafe,

Kad mi budeš pričao o ljepoti žena,Čije oči ponosom sijaju,

Srca i duše vatrom kucaju,Što gordim korakom pored tebe prolaze

I osmjeh ti poklanjanju,Od čije topline se topi

I kamen na pustoj cesti,

Kad mi budeš pričaoDa pio si sa izvora Dobrote i Ponosa,

Jeo sa sofre MudrostiSa stola Ljudskosti,

Tada ću znati...Pričaš mi o Bosni.

Kroz Bosnu ti prođe,Prijatelju moj!

10

BIJELA LINIJA CRNE BOJE

na rucipravednogbijela linijacrne boje

kao klavijaturana kojoj se svira

rekvijemza otrovano sunce

11

POHOD PROGNANE PJESME

Prognana pjesmaPohodi polja prošlosti,

Predano pjevajućiPotomcima

Prekinutog prijedorskogProljeća.

Paučina plete prezirProkletima,

Puštajući pticu PonosaPrema plavetnilu

Pravednog.

12

SLOVO O IRFANU I AZEMINI

Azemina mila, pod pendžerom stojimOd sevdaha bolan i kaharli jadan

Meleku dragi, siđi da te vidimUsana ti mednih navijek sam gladan.

Ima l' išta ljepše u Pejgamberovoj baščiOd njedara tvojih, mirisnih k'o cvijeće?

Halali mi želju za usnama slatkimŠto u srcu mome uvenut nikad neće.

Moj dilbere, Irfo, što mi lijepo zborišU behutu srce slušajuć' ti glasA jeleče puca od dragosti silne

Kad u sabah zoru pomislim na nas.

K'o neubran zambak, za tebe se čuvamDeveram samoću, imena mi mogaAl' mi duša znade da će tebe čekat'I da nikad neću poći za drugoga.

Iz Dženneta ružo, jedina si za meVas dunjaluk silni ljepšeg stvora nema

Mater nek' ti tvoja na sabahu ranomDimije za svadbu, bijelo ruho sprema.

Vodiću te kući da u njoj mi cvjetašI da djecu rađaš, melek do meleka,

Babu tvog ću molit' da te meni predaBićeš, Azemina, moja zanavijeka.

13

MIRIŠEM NA BOSNU

MirišemNa zelenu krajišku travu

Okupanu ljetnjim pljuskom,Na jorgovan

Iz avlije stare majke,Mirišem

Na zrelo grožđeHercegovačkih vinograda

I đuloveIz bosanskih bašča.

Mirišem na brzakeDrine, Sane, Une,I na sočne kajsije

Što uz Neretvu zriju.

Slatko mirišemNa halvu

Lokum i baklavu,Na bagreme bijeleRodnoga grada,

Na svježe oprane čaršafeIz sarajevskih, mostarskih

Banjalučkih dvorišta.

Mirišem na plavetniloNajljepšeg neba,

MirišemNa čistoću duše

Najdražeg mi naroda.

Sva mirišem na Bosnu.

14

DOBAR DAN, PRIJEDORE

Zelenim kapljicama rose,Rasutim u travi

Ispred rodnog praga,Umivam lice ljubavlju prema tebi

Kličući:Dobro ti jutro, Prijedore!

Stopama čežnjeOstavljam tragove u bistrini SaneI skrivajući u njenim dubinama

Snove za povratkomGlasno pjevam:

Dobar ti dan, Prijedore!

Ruke širim, grlim mjesecŠto nad Kozarom srebro prosipa

I ulice ti pokriva svjetlom,Prozirnim I čistim kao duša moje nane,

Šapućući tiho:Laka ti noć, Prijedore.

15

SASVIM OBI AN DAN U ŽIVOTU DŽELATAČ

dželat danasnije gazio

u krvido koljena(žive su ih

bacali niz stijenu)

tijelo je boljelopo dolasku

kućimajka mu je

skuhala topli čaji snažila riječima

bojetamjana

posteljau koju se

umoran sručiomirisala je

na jabuku iz bašteprijatelja

iz djetinjstvakoji mu je danas

na liticibio

tek prekomjernakoličina

nepodnošljive dobrote

16

JABLAN(zapis iz “Bijele ku e”)ć

U sobi je nikao jablanVeć opalog lišća.

Jablan bez krošnje i godova.Dječak u sobi

Nije se tome čudio.Nagledao se mrtvog drveća,Namirisao koštanih grana,

Ali se popeo na stolicu(od jablanovine),

Očima probio krov smrtnobijele kućeI oslobodio pjesmu,

SkrivenuPod ispucalom korom.

17

CRveNO ispod nokta

kući se vratio“heroj” kamenog srca.

skinuo čizmuumornu

od gaženja po utrobi nevinosti,oprao ruke od istine

ubijene vlastitom rukom,zaboravivši očistiti pod prstima

dječakakoji mu je značio

kao CrveNOispod nokta.

18

EHO

Pjesma umire uRodnom gradu,Izmrcvarenog šutnjom.Jauk pravdeElegično ploviDolinom smrti,Ostavljajući dželatima ehoRazapete istine.

19

TE E TIŠINAČ

Teče tišina,Tinja tuga,

Turobnim tlomTomašice.Teret tameTlači tijelaTraženih.

20

BOSNOSLOVLJE

stećakna dlanu zemlje

vukova i jagnjadigori na suncu

rođenom iz njedaravječnosti

i prkoseći olujama šejtanaprosipa po nebu

bosnoslovlje.

21

JAROVIT PODRIGUJE

Mrakom obojena ružaŠiri mirise usplamsale zemlje

I nosi ih u doline,Tamo

Gdje u vojničkoj uniformiSvježe ljudsko meso

Priprema sebe kao predjelo rafalima.Lopate propjevale od srećeKopajući rake za ostatke

Posljednje večere.Jarovit podriguje,

ŽeludacPretrpao

Predjelom.

22

TIK-TAK

U travi iza bunkeraIz prošlog rataNađoh ostatkeNečijeg sata.

Odgovarajućih kostijuNije bilo.

Samo je osušena,Crvenosmeđa bojaProsutog bezumlja,

Mutila brojčanikNa kojem je vrijeme stalo u

Pet do dvanaest.

23

OPTIMISTI NA TUGOVANKAČ

Detonacija ustajale gorčineU utrobi maslačka.Bijela krv se skorilaNa rukama grobara,Dok crvena zemlja

PovraćaZatrlo sjeme.

LetimOnesvješćenim nebom.

Optimistična tugovankaMiluje oblake oko srca,

Šalje pozdrave udovicama,Obučenim

U jeleke od oštrikanog plača.Red naricanja, dva reda

Nijemosti.

Jetra maslačkaOstala ležati

Na crvenoj zemlji...

Krst i polumjesec sa zvijezdomPrekasno poljubiše

UmirućuNadu.

24

VRATI U SEĆ

Vratiću se pitomim pticama iSeoskim vilama, što pletu vijence

Od lozinog lišća.Vratiću se jorgovanima,

Što u krošnjama kriju miris staračkih danaNa kućnom pragu.

Vratiću se zelenoj rijeci i u njojZaplivati prema radosti.

Vratiću se sedefnim jutrima iOd njih nanizati ogrlicu sudbine.Vratiću se proljeću iznad gore i

Loviti sunčeve zrake u oku unučadi.Vratiću se bagremima sa keja,

Kupajući prošlost u njihovim krošnjama.Vratiću se sokacima i ulicama i

Po korzou prošetati sjenku prve ljubavi.Vratiću se bunaru u bašti djedove kuće,

Pijući slatku vodu mladosti.Vratiću se u zavičaj.

25

STIHUJEM

Stihujem mladostiŠto spava

Ispod mramora humkiNa brijegovima

Raščerečene zemlje.

Tiho stihujemDa ne probudim plač,Skriven ispod mosta

Na kojem ležiPobijeno jato mladih lastavica.

Stihujem žitu pokošenom,A još nedozrelom.

Stihujem,Jer nemam moći

Da probudim zaboravNi snage da porodim oprost.

StihujemDa mi duša lakše zaspe

Daleko od zavičajaSahranjene pjesme.

26

GDJE SI?

Gdje si,Ti što se otimašZagrljaju SmislaI sveg' dobroga

Što u duši klečećiPjeva himnu Iskona?

Gdje si,Ti što se kriješ

Od zgrušanog jecajaI crvenila,

Rasutog po rovovima svijestiStarih mladića

I mladih udovica?

Gdje si,Ti, što polomljenim prstima

Slikaš na nebuOd baruta nevidljiv plač,

Ti, što u jamama pjevaš uspavankuLobanjama vječne mladosti?

Gdje siDa probudiš Svjetlost,

Razume ljudski...

27

MUZEJ KOŠTANIH FIGURA

Suhi brojNišta joj nije rekao.

Nije rođendan.Nije godišnjica braka.Nije djetetovo rođenje.

Nožne zgloboveDugo je milovala,

Natkoljenicu ljubilaOnako blatnjavu,

Sretna što ima bar jednu.

Neka mu sjenka prodiše,Neka je crna zemlja ne guši više.

Suhi brojNišta joj nije rekao,Ali kačket “Nike”

Sa ostatkom lobanjePrepoznala je mati

U muzeju koštanih figura.

28

ČOVJEČE!

Čovječe,Pogledaj u nebo!

Pljušti krvava kišaOd onih što ne stigose odrasti.

Pogledaj zemlju,Čovječe!

Po njoj rasteCrna trava

Na masovnim grobovima Onih što ne stigoše biti

Prvi put zaljubljeni.

Čovječe,Baci kamen u rijeke naše!

Iz dubina njihovihČućeš krike onih

Što im krvnici ne dadose ostaritiU avlijama svojim.

Prošetaj, ČovječePo livadama

Na kojima lezeRuke i noge djece,

Što igrajući se skrivalice,Umjesto cvijeta minu nađoše.

Čovječe!Zaviri u sebe

I reci mi...

Boli li te život?

29

CRTICA O PISCU

Sandra Bakaj rođena je u Prijedoru, 1967. godine.Od najranijih školskih dana piše poeziju i kratku prozu. Za vrijeme, i nakon rata živjela preko dvije decenije u Austriji, danas ova pjesnikinja živi i stvara u Australiji, uz podršku supruga Nenad i sina Leona.Objavila tri zbirke poezije: “Čipka od trnja”, “Buđenje zaspalog neba” i “Ravnica na ispucalom dlanu” u formi digitalne knjige.Zbirka odabranih pjesama “Pohod prognane pjesme” u cjelosti je posvećena domovini i rodnom zavičaju.

30

31

32