POBOLJ�ANJE POSLOVNOG AMBIJENTAU OP�INI ZENICA KROZ SMANJENJE

PA�FIS�LNIH NAMETA

CPCD i SIDA su finansijski podržali ovaj Projekat. Sadržaj ove Publikacije ne odražava službeni stav Kraljevine Švedske, organizacija CPCD i SIDA.

UVOD

I PARAFISKALNI NAMETI

II PRIVREDNICI U OPĆINI ZENICA I PARAFISKALNI NAMETI

III NEUSTAVNOST PLAĆANJA KGZ i KN

III 1. Obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog

građevinskog zemljišta

III 1. a. Zabranjena diskriminacija u vezi sa pravom na imovinu

III 1. b. Povreda prava na imovinu

III 1. c. Plaćanje trajne naknade za korištenje gradskog građevinskog

zemljišta pro�vno je ins�tutu privatne svojine

III 2. Obaveza plaćanja komunalne naknade

IV UDRUŽENJE POSLODAVACA ZENICA

IV 1. Ciljevi UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA

IV 2. Upravna �jela UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA

IV 3. Članstvo UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA

1

2

3

5

6

6

10

12

15

17

18

18

19

SADRŽAJ:

Izdavač:

UDRUŽENJE POSLODAVACA ZENICA

Adresa: Vojvodića put bb, 72000 Zenica

Tel/fax: +387 32 221 960

E-mail: upzenica@gmail.com

Website: www.upzenica.ba

Tiraž: 450 komada

1

UVOD

U Bosni i Hercegovini trenutno (ne)funkcionišu tri pravna i

ekonomska sistema: Federacija BiH, Republika Srpska i Brčko Distrikt.

Zavisno od područja u kojem posluju, privrednici su izloženi brojnim

fiskalnim i parafiskalnim nametima. U odnosu na privrednike u Evropskoj

uniji i zemlje u okruženju, opterećenje privrednika u BiH je najveće. To

značajno utiče na stvaranje nepovoljnog ambijenta za privrednike iz BiH,

jer su apsolutno nekonkurentni u odnosu na privrednike iz zemalja

Evropske unije i okruženja. Velika parafiskalna opterećenja negativno utiču

i na privlačenje stranih investicija. Predstavnici vlasti u pravilu nemaju

razumijevanja za opterećenja privrede.

Ovo su glavni razlozi zašto BiH zauzima 126. mjesto od ukupno

185 svjetskih rangiranih ekonomija po lakoći poslovanja, u 2013.godini.

Rezultate ovog istraživanja objavili su Međunarodna finansijska

korporacija (IFC) i Svjetska banka (WB). Opterećenje po zaposleniku u

FBiH iznosi 71%, a u RS-u 60,3%. Poslodavcu se vraća mali dio od onoga

što uplati državi. Oko 5% troškova poslovanja se odnosi na parafiskalne

namete, a ostalih 15% na poreze i doprinose. Također, u studiji se navodi

da jedno malo preduzeće u BIH, koje broji 20 zaposlenih i koje ostvari

prihod od 1,5 miliona KM godišnje, za plaće treba da izdvoji u prosjeku

230.000,00 KM, a po osnovu raznih administrativnih taksi, komunalnih

usluga i sličnih obaveza mora izdvojiti 160.000,00 KM. Fiskalne i

parafiskalne obaveze iznose oko 66.000,00 KM. U ovo ne ulaze porezi na

dohodak, posebni doprinosi o privremenim poslovima i slično.

Parafiskalni nameti se mogu pratiti preko budžeta svih nivoa

državne organizacije vlasti. U skladu sa tim se razlikuju:

• naknade na nivou BiH;

• naknade na nivou bh. entiteta i BD BiH;

• naknade na nivou kantona i

• naknade na nivou općina.

Da bi preduzeće nesmetano obavljalo djelatnost mora da se

pridržava preko 20 zakona vezanih za plaćanje raznih fiskalnih i

parafiskalnih nameta i oko 30 zakona kojima su, ako ih se ne pridržava,

predviđene kaznene odredbe. Također, preduzeće je dužno da u toku

godine preda preko 150 raznih prijava i obrazaca. U kantonima je situacija

2

još složenija, jer su nameti za privredu u kantonima još veći, a svaki kanton

ih uređuje prema svojim propisima.

Šta su osnovni razlozi za ovakav istraživački poduhvat? Prije

svega, neodložna potreba značajnog unapređenja poslovnog okruženja i

ambijenta za privlačenje novih investicija, kako stranih tako i domaćih, ali i

za ono što se često zaboravlja istaći - poboljšanje uslova poslovanja

postojećih privrednih subjekata i već realizovanih investicija.

I. PARAFISKALNI NAMETI

Šta su to parafiskalni nameti?

Parafiskalni nameti predstavljaju sve forme plaćanja (bez obzira na

njihov tačan naziv) koje u određenoj mjeri finansijski i/ili administrativno

opterećuju privredne subjekte, a za koja oni:

• ne dobijaju nikakvo pravo, uslugu ili dobro ili

• dobijaju pravo, uslugu ili dobro čija je objektivna vrednost

značajno manja od iznosa plaćanja po tom osnovu.

Pod pojmom parafiskalni nameti misli se na različite vrste naknada

koje su nametnute od strane države. Ove naknade predstavljaju parafiskalni

izvor budžetskih prihoda države i “pratećih” korisnika koje privreda i

građani plaćaju za “korištenje dobara od općeg interesa” (voda, šuma,

rudno blago, građevinsko zemljište i drugi resursi) ili pak usluga državne

administracije.

Osnovne karakteristike parafiskalnih prihoda su:

• Predstavljaju sporedan fiskalitet, što znači da postoje uz fiskalitet

države, da crpe sredstva iz istih ekonomskih izvora i da imaju

gotovo iste ekonomske učinke, kao i ubiranje poreza;

• Predstavljaju davanje u novcu;

• Ne potiču od svih nosilaca porezne obaveze, već samo od članova

određene društvene grupacije koji su povezani nekim zajedničkim

ekonomskim ili socijalnim interesom;

• Plaćaju se na osnovu zakona i odluka ili rješenja nadležnih organa

(opća obaveza) ili pak ugovora (posebna, tj. individualna obaveza);

3

• Imaju karakter destiniranih javnih prihoda, pošto se redovno radi o

namjenskim prihodima kojima se želi riješiti neki konkretan

zadatak ekonomskog ili socijalnog karaktera;

• Plaćaju se u slučaju korištenja “dobara od općeg interesa” ili/i

usluga državne administracije;

• Visina naknade je, “u načelu”, ekvivalentna iznosu troškova

održavanja i unaprijeđenja upotrebnih svojstava dobara za čije se

korištenje plaćaju;

• Kao vanbudžetski prihodi ne potpadaju pod direktno regulisanje od

strane državnih tijela, a kao posljedica toga predstavničko tijelo

nad ovim prihodima nema tako strogu kontrolu, kao što je to slučaj

sa budžetskim prihodima;

• Savremene države ih, zbog njihovih brojnih manjkavosti,

zamjenjuju porezima.

II. PRIVREDNICI U OPĆINI ZENICA I

PARAFISKALNI NAMETI

Općina Zenica jedna je od općina u BIH koja ima poražavajuće

statističke podatke kada je u pitanju zapošljavanje. Na području općine

Zenica (prema procjenama općina ima oko 120.000 stanovnika) u mjesecu

februaru 2014.godine bilo je zaposleno oko 24.600 osoba, od toga oko

11.000 žena. U istom periodu bilo je 23.146 nezaposlenih, od toga 12.168

žena na području općine Zenica. Uzmemo li u obzir činjenicu da je Zenica

sjedište ZDK i da je dio zaposlenih osoba uposlen u kantonalnim

institucijama, podaci o nezaposlenosti dobijaju alarmantne razmjere,

naročito kada je u pitanju realni/proizvodni sektor. „Strategija razvoja

općine Zenica 2012 – 2020“, predviđa preduzimanje značajnih koraka na

poboljšanju poslovnog ambijenta u općini Zenica, kao i suzbijanje velike

nezaposlenosti.

Sa druge strane, općina Zenica spada u skupinu općina u BIH sa

najvećim fiskalnim i parafiskalnim nametima koji direktno pogađaju mala i

srednja preduzeća. Postojeći način obračuna Naknade za korištenje

gradskog građevinskog zemljišta (skraćeno KGZ) i Komunalne naknade

(skraćeno KN) negativno utiče na razvoj preduzeća registrovanih na

području Općine, te odbija dolazak stranih i domaćih investitora, a time i

umanjuje mogućnosti zapošljavanja, naročito u realnom/proizvodnom

sektoru.

4

Na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima ZDK (Sl. novine

ZDK 17/08), Vijeće Općine Zenica donijelo je Odluku o komunalnim

djelatnostima zajedničke potrošnje, kojom je suprotno članu 22. st. 1.

pomenutog Zakona koji glasi: ''Komunalnu naknadu plaćaju, u naseljima sa

uređenim građevinskim zemljištem, vlasnik stambenog, proizvodnog i

poslovnog prostora, te građevinskog zemljišta ili korisnik kada je to vlasnik

ugovorom ovjerenim od nadležne poreske uprave prenio na korisnika''

obveznikom plaćanja komunalne naknade proglasio isključivo i samo

privredne subjekte koji posjeduju nekretnine. Ovakvu Odluku privrednici

smatraju diskriminatornom. Općinsko Vijeće je također donijelo Odluku o

građevinskom zemljištu kojom svaki privredni subjekt koji posjeduje

nekretninu mjesečno plaća naknadu za korištenje gradskog građevinskog

zemljišta (napominjemo da je prilikom kupovine građevinskog zemljišta za

izgradnju objekta jednokratno plaćena renta i naknada za uređenje gradskog

građevinskog zemljišta). Ova Odluka se također primjenjuje samo na

privredne subjekte. Ono što je već jednom plaćeno, plaća se iznova svake

godine. Opterećenje privrednih subjekata po ova dva osnova je značajno.

Domaći i strani investitori, koji su upoznati sa ovim problemom,

izbjegavaju da svoja preduzeća otvaraju u Zenici.

Udruženje poslodavaca Zenica želi da kroz ovaj projekat,

zajedno sa općinom Zenica i lokalnom zajednicom iznađe kvalitetno

rješenje ovog problema na obostranu korist. Uspješna implementacija ovog

Projekta treba da riješi: pravni status parafiskalnih nameta (KGZ i KN)

kojima su izloženi privrednici u Zenici, ali i komunalne i ekološke

nedostatke u općini Zenica kojima je izloženo lokalno stanovništvo, a koji

nisu riješeni ovakvim plaćanjem i utroškom sredstava prikupljenih od KGZ

i KN.

Rješavanje ovog problema je od velikog značaja za lokalnu

zajednicu. Naime, sredstva koja mala i srednja preduzeća trenutno

odvajaju za plaćanje KGZ i KN mogu se usmjeriti u direktne investicije i

otvaranje novih radnih mjesta. Sa tim sredstvima bi se mogao uposliti

veliki broj osoba na području općine Zenica. Istraživanja su pokazala da

lokalno stanovništvo u Zenici nije zadovoljno rješavanjem komunalnih i

ekoloških problema (kada je Zenica u pitanju, tu nije potrebno dodatno

objašnjenje) i ovaj projekat bi trebao biti korak naprijed za rješavanje i ovih

problema.

5

III. NEUSTAVNOST PLAĆANJA KGZ i KN

Kada govorimo o parafiskalnim nametima kojima je opterećena

privreda Zeničko-dobojskog kantona i općine Zenica, trenutno su

najznačajnije dvije vrste naknada koje se apliciraju isključivo privrednim

subjektima u Zeničko-dobojskom kantonu. To su:

obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog

građevinskog zemljišta, i

obaveza plaćanja komunalne naknade za obavljanje

zajedničke potrošnje.

Obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog

zemljišta zasnovana je na Zakonu o građevinskom zemljištu FBIH

(„Službene novine FBiH“ broj 67/05), na osnovu kojeg općinske vlasti

svake godine donose Odluku o građevinskom zemljištu Općine Zenica.

Obaveza plaćanja komunalne naknade za obavljanje zajedničke

potrošnje zasnovana je na Zakonu o komunalnim djelatnostima ZDK

(„Službene novine ZDK“ broj 17/08), na osnovu kojeg općinske vlasti

svake godine donose Odluku o komunalnim djelatnostima zajedničke

potrošnje.

Navedene naknade se primjenjuju na diskriminatoran način, jer

određene pravne subjekte favorizuju u odnosu na ostale pravne subjekte

putem selektivne primjene pravnih propisa. Pored toga, Odluka o

građevinskom zemljištu Općine Zenica, u dijelu koji se tiče obaveze

plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, propisana

je i primjenjuje se na način koji nije u skladu sa duhom i ciljem Zakonu o

građevinskom zemljištu, tako da pored problema diskriminacije, ova

Odluka nema uporište niti u zakonu. U nastavku, pokušat ćemo da

obrazložimo neustavnost obaveze plaćanja ovih naknada.

6

1. Obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog

građevinskog zemljišta

a. Zabranjena diskriminacija u vezi sa pravom na imovinu

Zakon o građevinskom zemljištu (u daljnjem tekstu: ZGZ) u članu

12. propisuje građevinsko zemljište na sljedeći način:

Gradsko građevinsko zemljište određuje općinsko vijeće i može se odrediti

kao:

1. zemljište koje je pretežno izgrađeno i kao takvo čini prostorno funkcionalnu

cjelinu u gradu i naselju gradskog karaktera;

2. zemljište obuhvaćeno granicama urbanističkog plana grada, odnosno naselja

gradskog karaktera koje je predviđeno za proširenje grada, odnosno naselja;

3. zemljište na drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu izgradnju

(prigradska naselja ili druga veća naselja, rekreaciono-turistički centri, područja

namijenjena za izgradnju kuća za odmor i oporavak i druge slične namjene).

Kao gradsko građevinsko zemljište iz alineja 1. i 2. prethodnog stava može se

odrediti samo zemljište za koje je donesen prostorni plan ili urbanistički plan,

prema kome će se izgradnja i uređenje zemljišta koja je predviđena srednjoročnim

planom općine, u cjelini ili većim dijelom izvršiti najkasnije u roku od pet godina.

Zemljište iz alineje 3. stav 1. ovog člana može se odrediti kao gradsko građevinsko

zemljište samo ako je za to područje donesen prostorni plan prema kome će se

izgradnja i uređenje zemljišta koja je predviđena srednjoročnim planom općine, u

cjelini ili u pretežnom dijelu izvršiti u roku od pet godina. a na osnovu kojeg su

općinske vlasti donijele Odluku o građevinskom zemljištu Općine Zenica.

Prema članu 16. stav. 1. ZGZ „općinsko vijeće može neizgrađeno

građevinsko zemljište u državnoj svojini dodjeljivati fizičkim i pravnim

licima na korištenje radi izgradnje trajnih građevina u skladu sa prostornim

planom“. Prema članu 44. ZGZ „općinsko vijeće dodjeljuje neizgrađeno

gradsko građevinsko zemljište radi izgradnje građevina uz pravičnu

naknadu“. Glava IX ZGZ propisuje sve vrste naknada koje fizičko i pravno

lice kome je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište treba da plati. To su

naknada za dodijeljeno zemljište, naknada za troškove uređenja tog

zemljišta (član 62. ZGZ) i naknada za korištenje gradskog građevinskog

7

zemljišta (član 63. ZGZ). Obveznici plaćanja ove naknade su fizička i

pravna lica kojima je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište na

korišćenje radi građenja.

Naknada za dodijeljeno gradsko zemljište je relativno jasna

pravna i finansijska kategorija i podrazumijeva naknadu namijenjenu za

preuzeto zemljište čiji se iznos utvrđuje u skladu sa Zakonom o

eksproprijaciji (član 64. St. 1. tačka 1. ZGZ). Ova naknada može se pojaviti

i kao naknada za preuzeto gradsko građevinsko zemljište u slučaju da se

oduzima ranijem vlasniku iz njegovog posjeda (član 69. stav 1. ZGZ).

Naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta (UGZ) obuhvata stvarne troškove pripremanja i opremanja građevinskog zemljišta

kao što je predviđeno prostornim ili urbanističkim planom (član 70. ZGZ).

Tu naknadu plaćaju investitori građevine koja se gradi na tom zemljištu,

prema jedinici površine objekta za čiju izgradnju se izdaje urbanistička

suglasnost (član 71. ZGZ). Ova naknada ima svrhu da prilagodi zemljište

postojećem urbanom infrastrukturnom sistemu (voda, struja, kanalizacija,

rasvjeta, gas, PTT, putna komunikacija…).

Naknada za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta

(renta) jeste naknada iz osnova prirodnih pogodnosti gradskog

građevinskog zemljišta i pogodnosti već izgrađene komunalne

infrastrukture koje mogu nastati prilikom korištenja tog zemljišta, a koje

nisu rezultat ulaganja sredstava vlasnika ili korisnika nekretnina (član 64.

stav 1. tačka 2. ZGZ). Visina naknade za dodijeljeno gradsko građevinsko

zemljište na korištenje utvrđuje se rješenjem o dodjeli zemljišta na

korištenje radi građenja, tj. građevinskom dozvolom (član 64. stav 2. ZGZ).

Kao osnovica za izračunavanje visine rente služi prosječna konačna

građevinska cijena iz prethodne godine m2 korisne stambene površine na

području općine. Prosječnu konačnu građevinsku cijenu utvrđuje se

odlukom općinskog vijeća svake godine, a najkasnije do 31. 03. tekuće

godine (član 66. ZGZ), a izražava se u procentu od prosječne građevinske

cijene (član 68. stav 1. ZGZ). Ova naknada zavisi od gradske zone kojih

može biti najviše 6 (član 65. stav 1. ZGZ).

U konkretnom slučaju, Općinsko vijeće Zenica donijelo je

Odluku o građevinskom zemljištu Općine Zenica, koja je trebala, na

osnovu formalnopravnih naloga iz ZGZ, operacionalizirati zakon i

8

utvrditi konačne naknade za plaćanje. Član 34. propisuje standarde za

pitanje naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta

(renta). Tako je član 34. precizirao šta je to renta, tj. naknada za

korišćenje gradskog građevinskog zemljišta. Isti član propisuje da

rentu plaćaju investitori fizička i pravna lica, ali i raniji vlasnik sa

ostvarenim pravom prvenstva građenja, te investitor koji gradi na

privatnom građevinskom zemljištu. Član 35. Odluke o građevinskom

zemljištu precizira i druge obveznike plaćanja rente. Ostale odredbe su

prepisane iz relevantnog dijela ZGZ. Odluka, međutim, u odredbama

53. ponovo reguliše pitanje rente, ali je ovaj put koristi naziv „naknada

za korištenje građevinskog zemljišta“, bez naziva „renta“, te ga

skraćuje nazivom „KGZ“. Razlika između rente i KGZ je u činjenici

što se renta naplaćuje samo jednom, uz građevinsku dozvolu, a KGZ

svake godine, u vidu trajne rente. Upravo ova trajna renta jeste razlog

nezadovoljstva privrednika u općini Zenica. U bitnim odredbama

Odluke je propisano:

Član 54. Odluke glasi: Naknada za korištenje gradskog građevinskog zemljišta počinje se plaćati

od prvog dana narednog mjeseca u kojem je izdato odobrenje za upotrebu

objekata ili od dana početka korištenja objekta.

Član 55. Odluke glasi: Naknada za korištenje gradskog građevinskog zemljišta plaća se prema

izgrađenoj površini m2 stambenog, poslovnog i garažnog prostora, kao i

prema površini građevinskog zemljišta za otvoreni prostor (dvorište,

ekonomska dvorišta, nepokrivena skladišta, manipulativni prostor i sl).

Naknada se utvrđuje rješenjem nadležnog organa. Rješenjem se utvrđuje

ukupno godišnje zaduženje i mjesečni iznos naknade. Član 56. Odluke glasi:

Visina naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta po m2

korisne površine stambenog i pomoćnog prostora za jedan mjesec iznosi:

[…]

Visina naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta po m2

korisne površine poslovnog prostora utvrđuje se za jedan mjesec u

zavisnosti od djelatnosti prema slijedećih tabelama:

[…].

Iz citiranih odredbi jasno je da se naknada propisuje za sve

vlasnike nekretnina, kako stambenog, tako i poslovnog i garažnog

prostora. Međutim, Općina Zenica, u upravnim postupcima u kojima

se vrši individualizacija naknade za svako pojedinačno fizičko i pravno

9

lice, određuje obavezu plaćanja naknade samo privrednim subjektima,

ali ne i privatnim fizičkim licima koja su vlasnici stambenih prostora.

Time sav teret ispunjavanja javne svrhe ove naknade – punjenje tzv.

Fonda uređenja građevinskog zemljišta – a koji služi za plaćanje

troškova ranijim vlasnicima, troškove uređenja zemljišta i troškove

izrade prostorno planske dokumentacije (član 60. Odluke o

građevinskom zemljištu Općine Zenica) pada na teret privrednih

subjekata! Ovo je nesporna činjenica.

Podsjećamo da plaćanje naknada kao nameta u vezi sa korištenjem

privatnopravne imovine spada u tzv. građanske obaveze, te predstavljaju

ograničavanje prava na imovinu. Tim obavezama nameće se imovinski

zahtjev (naknada) u cilju kontrole načina korištenja gradskog građevinskog

zemljišta u privatnoj svojini. Prema tome, obaveza plaćanja naknade

korištenja građevinskog zemljišta vezano je za građenje i institut vlasništva

izgrađenog građevinskog objekta na gradskom građevinskom zemljištu, te

se, samim tim, radi o građanskoj obavezi imovinskopravne prirode. Shodno

tome, ova naknada potpada pod pojam „kontrole“ korištenja imovine, pa,

samim tim, mora biti i opravdana standardima iz člana II.A.2. stav 1. tačka

1.k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Nadalje, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisuju

obavezu državi da sve pravne subjekte tretira jednako pred zakonom

(član II.A.2. stav 1. tačka 1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine).

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, u članu II.A.2. stav 1. tačka

1.d), propisuje zabranu diskriminacije. Ona se odnosi na bilo koje pravo

koje propisuje sam Ustav FBiH, uključujući naravno i pravo na imovinu iz

člana II.A.2. stav 1. tačka 1.k) Ustava FBiH.

Član 62. ZGZ jasno propisuje da su obveznici plaćanja naknade za

korištenje građevinskog zemljišta fizička i pravna lica kojima je dodijeljeno

gradsko građevinsko zemljište na korišćenje radi građenja. Takođe, i član

34. stav 2. i član 55. Odluke o građevinskom zemljištu Općine Zenica

explicite propisuju da se naknada za korišćenje gradskog građevinskog

zemljišta plaća od strane fizičkih i pravnih lica stambenog, poslovnog i

garažnog prostora. Međutim, u upravnoj praksi, samo privredni

subjekti – vlasnici poslovnog i garažnog prostora – plaćaju naknadu.

Time se vrši različit tretman pravnih subjekata koji se nalaze u istoj

situaciji.

10

Prethodno opisani tretman privrednih subjekata u odnosu na druga

fizička i pravna lica – vlasnike stambenih prostora – predstavlja

neopravdan različit tretman koji nema svoje uporište u zakonu (citirani član

55. Odluke o građevinskom zemljištu Općine Zenica). Drugim riječima,

iako su ZGZ i Odluka o građevinskom zemljištu Općine Zenica

formalnopravno neutralna, jer ne pravi prethodno navedenu razliku između

vlasnika nekretnina koji iste koriste kao stambene i onih koji ih koriste kao

poslovne objekte, upravna i upravnosudska praksa su diskriminirajuće, jer

se ovi pravni akti primjenjuju selektivno. Naime, obaveza plaćanja iz oba

akta određuje se rješenjima samo privrednim subjektima, dok se takva

naknada ne naplaćuje fizičkim i pravnim licima koji koriste nekretnine u

privatne stambene svrhe.

Na osnovu navedenog, smatramo da su ZGZ i Odluka o

građevinskom zemljištu Općine Zenica diskriminirajući, jer se primjena

ovih akata, koji su per se neutralni, vrši na selektivan način, stavljajući

jednu grupu pravnih subjekata u lošiji položaj u odnosu na drugu grupu

pravnih subjekata, bez da je takav tretman opravdan zakonskom osnovom!

Konzekventno, ZGZ i Odluka o građevinskom zemljištu Općine Zenica

nisu u skladu sa standardima prava na jednakost pred zakonom u smislu

člana II.A.2. stav 1. tačka 1.c) Ustava FBiH), te standarda zabrane

diskriminacije u vezi sa pravom na imovinu u smislu da ih općinske vlasti

tumače na protivustavan način. Ustav FBiH, u članu II.A.2. stav 1. tačka

1.d), propisuje zabranu diskriminacije. Ona se odnosi na bilo koje pravo

koje propisuje sam Ustav FBiH, uključujući naravno i pravo na imovinu iz

člana II.A.2. stav 1. tačka 1.d). Ustava FBiH.

b. Povreda prava na imovinu

Drugi problem koji se javlja nevezano za problem diskriminacije

predstavlja pitanje povrede prava na imovinu svih privrednih subjekata koji

plaćaju naknadu za korištenje gradskog građevinskog zemljišta (KGZ).

Naime, općinske vlasti naplaćuju KGZ svake godine, a ne samo jednom, tj.

prilikom davanja građevinske dozvole kako je to uobičajena praksa svih

drugih kantona i kako to propisuje ZGZ (tzv. renta).

Ovakva praksa naplaćivanja tzv. trajne rente protivna je

standardima prava na imovinu jer je nezakonita, tj. nema uporište u ZGZ iz

najmanje tri razloga:

11

Namjera zakonodavca pri donošenju ZGZ nije bila

uspostavljanje tzv. trajne rente, već isključivo jednokratne;

ova namjera ogleda se i u sukobu prirode „trajne rente“

logici same naknade, tj. svrsi zbog koje je donijeta;

„Trajna renta“ krši podjelu nadležnosti iz oblasti finansija

u FBiH, jer općinska vlast ima pravo da utvrđuje samo

„visinu“ ali ne i vrstu; tj. modalitet naknade za korištenje

gradskog građevinskog zemljišta, i konačno

To se potvrđuje i činjenicom da je „trajna renta“ za

korištenje građevinskog zemljišta suprotna pravnom

institutu vlasništva.

Naime, već smo objasnili šta je svrha i cilj naknade za korištenje

gradskog građevinskog zemljišta. Prema tome, ova naknada je jednokratne

prirode, a ne trajna naknada kako to pogrešno tumače općinske vlasti. Ona

se plaća jer će investitor – fizičko i pravno lice – prilikom gradnje (!) svog

građevinskog objekta iskoristiti benefit zbog činjenice da u gradu već

postoje ceste, vodovod i kanalizacija, ulična rasvjeta i druga infrastruktura,

a koje su vezane za samu nekretninu, te u koje on lično nije investirao

prilikom gradnje. Međutim, to nije trajna „naknada za korištenje gradske

infrastrukture“, jer pravni subjekt, nakon što stavi u upotrebu svoj

građevinski objekt, ukoliko želi da koristi određene usluge od države (voda,

struja, telefon, gas, odvoz smeća, čišćenje, PTT, TV i sl.) mora iste i platiti.

Ta naknada plaćanja usluga predstavlja plaćanje tzv. ekonomske cijene

usluga. Te cijene obuhvataju ne samo naknadu za korištenu uslugu, već i

troškove za obnovu i unapređenje kapaciteta davaoca tih usluga na

korištenje. Npr, u cijenu vode nije uključena samo naknada za potrošenu

vodu, već ta cijena obuhvata i iznos koji je potreban za održavanje i

unapređenje gradske vodovodne infrastrukture. Dakle, sasvim je logično da

se renta plati samo jednom u vidu naknade/obeštećenja općini za korist

koju konkretan vlasnik u konkretnom slučaju ima zbog već uspostavljene

sveukupne infrastrukture. Međutim, „trajno“ naplaćivanje rente

predstavljalo bi „finansiranje“ rada davaoca sveukupnih usluga na

gradskom području, a to već građanin čini plaćanjem ekonomske cijene

usluga koje želi ili mora po zakonu da koristi.

Prema tome, „trajna renta“ sasvim je suprotna logici zakonskog

administriranja ZGZ od strane vlasti Općine Zenica. Ovo je dodatni

12

problem totalno arbitrarne primjene ZGZ i Odluke o građevinskom

zemljištu Općine Zenica.

Napominjemo da je Ustavni sud FBIH, u svom predmetu U-1/06, od

09. 06. 2006. godine utvrdio sljedeće: Amandmanom VIII tačka d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

propisano je da je u isključivoj nadležnosti Federacije "donošenje propisa o

finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika

Federacije". Na temelju ovog ustavnog ovlašćenja Federacija je donijela

Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", broj: 22/06). Članom 13. ovog Zakona

propisano je da jedinicama lokalne samouprave-općinama, pored ostalog,

pripadaju javni prihodi i to: naknade i takse u skladu sa propisima jedinica

lokalne samouprave (član 13. c)); drugi prihodi predviđeni zakonom i

drugim propisima Federacije, kantona i jedinice lokalne samouprave (član

13. h)); te da općinska vijeća donose propise kojima se uređuje visina

naknada po osnovu korišćenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih

naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti (član 13. stav 3.).

Međutim, na osnovu citata jasno je da Općina ima pravo odlukom

utvrđivati „visinu naknada po osnovu korišćenja i uređenja zemljišta“.

Međutim, kao što je objašnjeno u predmetnom slučaju, ovakav način

normativnog uređenja izlazi van okvira „utvrđenja visine“, jer se određuje

sasvim drugi način obračuna prema ZGZ: umjesto jednokratne naplaćuje se

protivzakonita trajna naknada korištenja građevinskog zemljišta.

c. Plaćanje trajne naknade za korištenje gradskog

građevinskog zemljišta protivno je institutu privatne

svojine

Pitanje trajne naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta

protivno je institutu privatne svojine. „Privatna svojina“ je jedinstven

pravni pojam koji obuhvata pravo posjedovanja, korištenja i raspolaganja

nepokretnom stvari. „Trajna renta“ je suprotna ovom pojmu. Na

nesuglasnost „trajne rente“ sa pravnim i ustavnim institutom svojine

ukazao je i Ustavni sud Republike Srpske u svojoj presudi broj U-16/08, od

10. 03. 2011. godine, u kojoj je to veoma zorno objašnjeno:

Prema osporenom članu 32. istog zakona obveznici navedene naknade su

vlasnici ili nosioci prava raspolaganja na stambenom, poslovnom ili sličnom

prostoru, odnosno fizička i druga pravna lica koja koriste gradsko

13

građevinsko zemljište (stav 1). Stavom 2. ovog člana određen je način

utvrđivanja obveznika naknade, dok je stavom 3. propisano da je zakupac

stana, kao i zakupac poslovnih prostorija ili neizgrađenog gradskog

građevinskog zemljišta dužan da obvezniku naknade iz stava 1. ovog člana

nadoknadi iznos naknade za korišćenje gradskog građevinskogzemljišta,

koji nije sadržan u stanarini, odnosno zakupnini.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredbi Sud je

imao u vidu da je Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim

je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje,

pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine

(tačka 6), te korišćenje prostora i zaštitu životne sredine (tač. 8. i 13), a da je

članom 59. stav 2. Ustava utvrđeno da se zakonom uređuje zaštita,

korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i

plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog

građevinskog zemljišta. Takođe, Sud je imao u vidu da je članom 60. stav 1.

Ustava utvrđeno da fizička i pravna lica ostvaruju svojinska prava na

nepokretnosti prema njihovoj prirodi i namjeni, u skladu sa zakonom, a da

je članom 56. Ustava utvrđeno da se zakonom može ograničiti ili oduzeti

pravo svojine uz pravičnu naknadu. Polazeći od navedenih ustavnih

odredbi, Zakonom o građevinskom zemljištu Republike Srpske uređuju se

uslovi i način određivanja gradskog građevinskog zemljišta i ostalog

građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera i

drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu

izgradnju, način korišćenja, upravljanja i raspolaganja građevinskim

zemljištem u državnoj svojini, kao i plaćanje naknade za korišćenje

građevinskog zemljišta. Tako je članom 3. ovog zakona propisano da se

gradskim građevinskim zemljištem smatra izgrađeno i neizgrađeno

zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera koje je odgovarajućim

planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama o

uređenju prostora, koje prema članu 5. Zakona može biti u državnom i

privatnom vlasništvu. Pored toga, članom 7. istog zakona propisano je da

opština, odnosno grad upravlja i raspolaže gradskim građevinskim

zemljištem u državnoj svojini na način i pod uslovima predviđenim

zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona. Naknada za uređenje

gradskog građevinskog zemljišta, naknada na prirodne pogodnosti i

pogodnosti izgrađene infrastrukture (jednokratna renta) i naknada za trajno

korišćenje gradskog građevinskog zemljišta (trajna renta) propisane su

članovima 21. do 32. ovog zakona.

Imajući u vidu razloge osporavanja navedenih odredbi Zakona o

građevinskom zemljištu Republike Srpske, Sud je imao u vidu i Zakon o

osnovnim svojinsko pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80),

koji se, u vrijeme donošenja osporenog zakona, u Republici Srpskoj

14

primjenjivao na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava

Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 21/92), i koji

je u članu 3. stav 1. propisivao sadržaj prava svojine i davao ovlašćenje

vlasniku da stvar drži, da je koristi i da njome raspolaže u granicama

određenim zakonom. Pored navedenog, Sud je imao u vidu i da je nakon

podnošenja inicijative donesen Zakon o stvarnim pravima („Službeni

glasnik Republike Srpske“ broj 124/08), kojim je u članu 17. stav 1. na

identičan način propisan sadržaj svojine. Ovaj zakon, koji je stupio na snagu

4. januara 2009. godine, a primjenjuje se od 1. januara 2010. godine,

uređuje na drugačiji način sticanje, korišćenje, zaštitu i prestanak prava

svojine te utvrđuje jednu vrstu prava svojine bez obzira o kojem se nosiocu

prava svojine radi. Saglasno tome, odredbom stava 3. člana 355. Zakona

naloženo je zakonodavcu da u roku od tri mjeseca od dana početka primjene

navedenog zakona, tj. do 1. aprila 2010. godine, usaglasi propise o

građevinskom zemljištu.

Ocjenjujući ustavnost čl. 30. i 32. Zakona o građevinskom zemljištu

Republike Srpske, Sud je ocijenio da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa

Ustavom Republike Srpske. Naime, Sud je imao u vidu da pojam

korišćenja zemljišta nije samostalno pravo koje predstavlja specijalni pravni

režim na zemljištu, već samo jedan od elemenata prava svojine, i ne može

biti uslov za nastanak obaveze plaćanja sporne naknade. Imajući u vidu da

pravo svojine obuhvata pravo posjedovanja, pravo korišćenja i pravo

raspolaganja na stvari, Sud je ocijenio da jedinstven režim prava vlasništva

na objektu i zemljištu pod njim i na onom koje služi za redovnu upotrebu

tog objekta isključuje obavezu plaćanja naknade za korišćenje gradskog

građevinskog zemljišta. Saglasno navedenom, Sud je ocijenio da se obaveza

plaćanja naknade za trajno korišćenje izgrađenog i neizgrađenog gradskog

građevinskog zemljišta (trajna renta) za sva fizička i pravna lica, bez obzira

na to da li se radi o zemljištu u državnom ili privatnom vlasništvu, prema

članu 59. stav 2. Ustava Republike Srpske, u vezi sa članom 60. stav 1.

Ustav, nije mogla utvrditi i za privatne vlasnike zemljišta, te da osporenim

odredbama zakonodavac to pravo ograničava.

Konačno, dužni smo napomenuti da, kao i u vezi sa samom

diskriminacijom, i u ovom slučaju upravna vlast i upravnosudska vlast ne

žele da promijene svoju (upravno) sudsku praksu. Umjesto da svim

investitorima građevinskih objekata, kao u svim drugim općinama u državi,

naplate samo jednom rentu prilikom davanja građevinskog zemljišta,

Općina Zenica naplaćuje tzv. trajnu rentu.

Na osnovu navedenog smatramo da je ovakva državna praksa u

Zeničko-dobojskom kantonu protivna pravu na imovinu koji garantuje član

II.A.2. stav 1. tačka 1.k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine jer se

15

nameću na godišnjoj osnovi nameti – građanskopravne obaveze – za

korištenje građevinskih objekata protivno zakonu, tj. bez uporišta u ZGZ,

znači suprotno standardima prava na imovinu.

2. Obaveza plaćanja komunalne naknade

„Komunalna djelatnost“ predstavlja pružanje komunalnih usluga od

interesa za fizička i pravna lica, finansiranje građenja i održavanje objekata

i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sistema na određenom

području (član 1. Zakona o komunalnim djelatnostima ZDK). Komunalne

djelatnosti mogu biti individualne ili zajedničke, u zavisnosti da li se

pružaju i naplaćuju od pojedinca, ili ova individualizacija nije moguća.

Komunalne individualne i zajedničke djelatnosti obuhvataju inter

alia snadbijevanje pitkom vodom, gasom, toplotnom energijom itd.,

odvođenje i prečišćavanje otpadnih voda, odlaganje komunalnog otpada,

odvođenje atmosferskih voda, održavanje čistoće, javne rasvete,

dekorisanje itd. (član. 3. i 4. Zakona o komunalnim djelatnostima). Na

osnovu navedenih pojedinih djelatnosti jasno je da se radi o javnom

interesu države. Navedene djelatnosti se obavljaju kao javne službe. Javni

interes se ogleda u činjenici što nadležni nivo vlasti države mora

obezbijediti, pružati i održavati komunalne usluge shodno potrebama

urbanog društva. One komunalne djelatnosti koje se finansiraju iz

općinskog budžeta povjeravaju se javnim preduzećima, a supsidijarno i

drugim pravnim subjektima (član 5. Zakona o komunalnim djelatnostima).

Prava i obaveze između davaoca i korisnika komunalnih usluga regulišu se

putem općinskih odluka, a može i obligacionopravnim ugovorima (član 14.

Zakona o komunalnim djelatnostima). Da bi davaoci komunalnih usluga

mogli finansirati svoje usluge, sredstva se dobivaju, između ostalog, iz

prihoda od individualnih i zajedničkih usluga komunalne djelatnosti.

Naknada za individualnu komunalnu uslugu pretpostavlja obavezno ili

dobrovoljno (u zavisnosti od zakonske regulative) potpisivanje ugovora

(član 14. Zakona o komunalnim djelatnostima) ili plaćanje naknade.

Obveznik komunalne usluge je vlasnik nekretnine. Naknada za zajedničku

komunalnu uslugu naplaćuje se svim obveznicima iz člana 22. Zakona o

komunalnim djelatnostima po sili zakona. Komunalna naknada je javni

prihod općine (član 20.-23. Zakona o komunalnim djelatnostima).

16

Obveznik komunalne naknade i postupak određivanja naknade,

bliže se određuju članovima. 22. i 31. Zakona o komunalnim djelatnostima,

te čl. 6. i 15. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje.

Član 22. Zakona o komunalnim djelatnostima glasi: (Obveznici komunalne naknade)

(1) Komunalnu naknadu plaćaju, u naseljima sa uređenim građevinskim

zemljištem, vlasnik stambenog, proizvodnog i poslovnog prostora, te

građevinskog zemljišta ili korisnik kada je to vlasnik ugovorom ovjerenim

od nadležne poreske uprave prenio na korisnika.

(2) Komunalnu naknadu za iskorišteno ili rezervirano grobno mjesto plaća

lice koje je izvršilo rezervaciju grobnog mjesta. Naplata će se vršiti putem

nadležnog komunalnog preduzeća.

(3) Naseljima sa uređenim građevinskim zemljištem, prema stavu (1) ovog

člana, smatraju se naselja opremljena najmanje pristupnom cestom,

objektima za snabdijevanje električnom energijom i snabdijevanje vodom i

odvođenje otpadnih voda prema mjesnim prilikama.

(4) Obaveza plaćanja komunalne naknade nastaje prvog dana slijedećeg

mjeseca od početka korištenja objekta ili prostora.

(5) Od obaveze plaćanja komunalnih naknada izuzimaju se javna

komunalna preduzeća, slobodne zone i korisnici slobodnih zona

Član 31. Zakona o komunalnim djelatnostima glasi: (Rješenje o visini komunalne naknade)

(1) Obaveza i način plaćanja komunalne naknade za svakog pojedinog

obveznika, utvrđuje se rješenjem koje donosi općinski organ nadležan za

komunalne poslove.

(2) Za poslove iz stava (1) ovog člana, kao i vođenje ažurne baze podataka

o obveznicima komunalne naknade, općina može ovlastiti drugo pravno

lice.

Član 6. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje, u svom

relevantnom dijelu, glasi: Obveznici komunalne naknade su: vlasnici stanova i individualnih

stambenih objekata, vlasnici motornih vozila, vlasnici poslovnog i drugog

prostora te korisnici prostora kojima je vlasnik nepoznat ili nedostupan;

vlasnici zemljišta koje je koristi u poslovne svrhe, vlasnici pokretnih i

nepokretnih stvari koji podliježu plaćanju poreza na promet; obveznici

plaćanja boravišne takse kao i sva druga fizička i pravna lica koja su

korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje.

[…].

Član 15. stav 1. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje

glasi: Visinu komunalne naknade utvrđuje rješenjem općinskih organa uprave

nadležan za komunalne poslove, a na osnovu prijedloga pripremljenih u JP-

17

u za izgradnju i uređenje grada „Zenica“ Vijeće općine Zenice može na

osnovu obrazloženog zahtjeva, obveznika komunalne naknade iz oblasti

društvenih djelatnosti djelimično ili potpuno osloboditi plaćanja komunalne

naknade.

Citirane odredbe su taksativno pobrojale obveznike plaćanja naknade

za zajedničke komunalne djelatnosti. Ovakav normativni okvir je apsolutno

prihvatljiv. Naime, cjelokupno društvo, koje boravi na određenom

teritoriju, može se smatrati korisnikom sveukupne infrastrukture potrebne

za zadovoljavanje urbanih potreba. Shodno tome, cjelokupno društvo treba

da bude i odgovorno za adekvatno finansiranje davaoca komunalnih usluga.

Međutim, nesporna praksa Općine Zenica jeste da se

komunalna naknada naplaćuje isključivo vlasnicima nekretnina u

smislu člana 21. Zakona o komunalnim djelatnostima, ali koji iste

koriste u svrhu obavljanja privrednih djelatnosti (privredni subjekti).

Sva druga lica, koja su formalnopravno obavezana na plaćanje iz člana

22. Zakona o komunalnim djelatnostima, misleći, prije svega, na

najmnogobrojnije vlasnike stambenih jedinica, ne plaćaju iste.

Shodno navedenom, smatramo da su čl. 6. i 15. Odluke o

komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje („Službene novine Općine

Zenica“, br. 7/01, 4/07, 3/09 , 1/10 i 2/11) diskriminirajuće, jer se

primjenjuju na selektivan način, suprotan ustavnim pravima na jednakost

pred zakonom iz člana II.A.2. stav 1. tačka 1.c), te pravu na zabranu

diskriminacije u vezi sa pravom na imovinu iz člana II.A.2. stav 1. tačka 1.)

u vezi sa tačkom 1.d). Ustava FBiH.

IV. UDRUŽENJE POSLODAVACA ZENICA

Udruženje poslodavaca Zenica formirano je u julu 2012.godine.

Udruženje je formirano od strane 15 renomiranih kompanija koje se nalaze

u većinskom privatnom vlasništvu sa sjedištem u općini Zenica. Sredinom

2014.godine, dvije godine od svog osnivanja, Udruženje poslodavaca

Zenica u svom članstvu okuplja oko 30 kompanija sa sjedištem u općini

Zenica. Od svog osnivanja, do danas, Udruženje poslodavaca Zenica

nastoji da bude konstruktivan partner nosiocima vlasti u rješavanju pitanja

vezanih za privredu.

18

1. Ciljevi UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA Ciljevi Udruženja poslodavaca Zenica su:

• Zaštita prava i interesa članova udruženja u području zakonodavstva

Bosne i Hercegovine,

• Zastupanje članova udruženja u odnosu sa tijelima: državne vlasti,

federalne vlasti, kantonalne vlasti, općinske vlasti i sindikata,

• Zatupanje članova udruženja u području kolektivnog pregovaranja i

sklapanja kolektivnih ugovora te radnim sporovima,

• Promocija preduzetničkih prava i sloboda, zaštita privatnog vlasništva,

razvoja i uređivanja tržišnih uslova poslovanja, razvoja konkurentnosti i

povoljne preduzetničke klime,

• Delegiranje predstavnika u više oblike organizovanja privrednika na

kantonalnom, regionalnom, federalnom i državnom nivou, sve sa ciljem

unapređenja interesa privrednika,

• Saradnja sa istim ili sličnim domaćim, inostranim i međunarodnim

udruženjima i institucijama,

• Snažnije međusobno povezivanje privrednika općine Zenica, sa ciljem

iskorištenja sinergetskih efekata zajedništva, kako bi ostvarili bolje

poslovne rezultate,

• Učešće na tenderima, fondovima i sl.,

• I druga pitanja od interesa članica Udruženja.

Svrha udruživanja i okupljanja privrednika u Udruženje je

organiziran nastup prema nadležnim državnim organima, omasovljavanje

poduzetništva i razvoja istoga, te pružanje stručne i svake druge pomoći

članovima Udruženja u njihovom radu.

2. Upravna tijela UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA

Upravna tijela Udruženja poslodavaca Zenica su:

• Skupština

• Upravni odbor

• Nadzorni odbor

• Sud časti

• Arbitraža

Prema odredbama Statuta Udruženja poslodavaca Zenica,

Predsjednik Udruženja poslodavaca Zenica je Predsjednik Upravnog

odbora Udruženja. Funkciju Predsjednika Upravnog odbora Udruženja

(i funkciju Predsjednika Udruženja poslodavaca Zenica) vrši gđa

19

SENAIDA TURKIĆ dipl. ecc., direktor preduzeća AKSA doo, sa

mandatom u trajanju od dvije godine i mogućnošću reizbora. Funkciju zamjenika Predsjednika Upravnog odbora Udruženja vrši

gdin MLADEN PERIĆ dipl. ecc., direktor preduzeća PERO doo, sa

mandatom u trajanju od dvije godine i mogućnošću reizbora.

Predsjednik Skupštine UP Zenica je gdin Boris Crljenica, dipl ing.

maš., direktor preduzeća INTEGRA doo.

Zamjenik Predsjedavajućeg Skupštine je gdin Esad Džananović,

direktor preduzeća DŽANANOVIĆ TRANSPORT doo.

Upravni odbor Udruženja poslodavaca Zenica čine:

Senaida Turkić - AKSA doo - Predsjednik Upravnog odbora UP

Zenica

Mladen Perić - PERO doo - Zamjenik Predsjedavajućeg Upravnog

odbora UP Zenica

Emir Akvić - AL-EX doo

Damir Begić - ALMY doo

Suad Kaknjo - AREL doo

Jasenko Bijedić - SELECTA doo

Suvad Isaković – ITC doo

3. Članstvo UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA

PREDUZEĆE

IME I

PREZIME EMAIL LINK

1. ADVOKAT ALIJA

SINANOVIĆ

Alija

Sinanović alija1711@gmail.com U izradi

2. A-ELING DOO Esad Nadžak aeling1@live.com www.a-eling.com

3. AE SIGURNOST DOO Eldin Vrače info@aesigurnost.com www.aesigurnost.c

om

4. AKSA DOO Senaida

Turkić senaida.turkic@aksa.ba www.aksa.ba

5. AL-EX DOO Emir Akvić office@al-ex.ba www.al-ex.ba

6. ALMY DOO Damir Begić info@almy.ba www.almy.ba

7. AREL DOO Suad Kaknjo areldooze@bih.net.ba www.arel.ba

8. BM RADIO DOO Rasim Spahić office@bmradio.info www.bmradio.net

9. BOSNA VET DOO Franjo Bohinc bosnavet@bih.net.ba www.bosnavet.ba

20

10. DAJIĆ DOO Senad Dajić dajic@dajic.ba www.dajic.ba

11. DILAVER COMPANY

DOO

Željko

Trogrlić salih.dilaver@gmail.ba

www.dilaver-

company.com.ba

12. DŽANANOVIĆ

TRANSPORT DOO

Esad

Džananović dzananov@bih.net.ba www.dzananov.ba

13. E DIZAJN SD Emir Šabić sabic.emir@gmail.com www.e-dizajn.net

14. FORMA DOO Sabina

Hodžić forma-ze@bih.net.ba

www.formazenica.c

om.ba

15. INTEGRA DOO Boris

Crljenica integra@integra-zenica.ba

www.integra-

zenica.ba

16. IKB DD Suvad

Ibranović ikbzenica@ikbze.com.ba www.ikbze.com.ba

17. NAŠA RIJEČ DOO Sajto Čehović nasarijec@bih.net.ba www.nasarijec.ba

18. PERO DOO Mladen Perić pero@bih.net.ba www.pero.ba

19. SELECTA DOO Jasenko

Bijedić selecta@bih.net.ba www.selecta.ba

20. STEP by STEP A.T.

DOO

Amra

Travančić

Imširović

amratravancic@gmail.com U izradi

21. SUPERINFO DOO Feđa

Jovanović superinfo@superinfo.ba www.superinfo.ba

22. TERMOMATIK DOO Faruk Babić faruk.babic@termomatik.co

m

www.termomatik.c

om

23. UNION-COMERC-CO

DOO Ćazim Bektaš

cazim.bektas@unioncomerc

.com.ba

www.unioncomerc.

com.ba

24. ZEDEX DOO Zilkaid

Mahmutović zedex2004@gmail.com www.zedex.com.ba

25. ZENEL DOO Zijad Mecan zenel@telecabel.ba U izradi

26. ZENIT RADIO DOO Senad

Bajramović senad@zenit.ba www.zenit.ba

Izdavač:

UDRUŽENJE POSLODAVACA ZENICA

Adresa: Vojvodića put bb, 72000 Zenica

Tel/fax: +387 32 221 960

E-mail: upzenica@gmail.com

Website: www.upzenica.ba