Liljana Velkovski

PEDAGO©KA DJELATNOSTGALERIJE KLOVI∆EVI DVORI

MUZEJSKO - EDUKATIVNA KNJIÆICA

Edgar dEgas - skulpturE15. oæujka - 13. svibnja 2012.

Knjižicu pitanja vezanu uz izložbu „Edgar Degas - skulpture“ pripremili smo za vas, uËenike od V. do VIII. razreda osnovne πkole i za srednjoπkolce, omoguÊujuÊi vam da proπirite svoja znanja o najveÊem crtaËu meu slikarima i kiparima druge polovice 19. stoljeÊa. Uz pomoÊ struËnoga vodstva pažljivo promotrite izložena djela i nakon toga rijeπite postavljena pitanja.

Knjižica je tiskana i povodom obilježavanja Meunarodnoga dana muzeja 18. svibnja 2012. o temi „Muzeji u svijetu promjena. Novi izazovi - nove inspiracije”, te u sklopu zajedniËke akcije „Voda“ koja Êe u organizaciji Hrvatskoga muzejskog druπtva, Sekcije za muzejsku pedagogiju, trajati od 2. svibnja do 18. svibnja 2012.

Želimo vam puno uspjeha u rjeπavanju postavljenih pitanja!

GALERIJA KLOVI∆EVI DVORIJezuitski trg 4, Zagreb

Muzejsko- eduk at ivna k njižic a

GALERIJA KLOVIĆEVI DVORI15. ožujka 2012. - 13. svibnja 2012.

EDGAR DEGAS

s k u l p t u r e

Liljana Velkovski

PEDAGO©KA DJELATNOSTGALERIJE KLOVI∆EVI DVORI

MUZEJSKO - EDUKATIVNA KNJIÆICA

Edgar Degas - Skulpture15. oæujka - 13. svibnja 2012.

Knjižicu pitanja vezanu uz izložbu „Edgar Degas - skulpture“ pripremili smo za vas, uËenike od V. do VIII. razreda osnovne πkole i za srednjoπkolce, omoguÊujuÊi vam da proπirite svoja znanja o najveÊem crtaËu meu slikarima i kiparima druge polovice 19. stoljeÊa. Uz pomoÊ struËnoga vodstva pažljivo promotrite izložena djela i nakon toga rijeπite postavljena pitanja.

Knjižica je tiskana i povodom obilježavanja Meunarodnoga dana muzeja 18. svibnja 2012. o temi „Muzeji u svijetu promjena. Novi izazovi - nove inspiracije”, te u sklopu zajedniËke akcije „Voda“ koja Êe u organizaciji Hrvatskoga muzejskog druπtva, Sekcije za muzejsku pedagogiju, trajati od 2. svibnja do 18. svibnja 2012.

Želimo vam puno uspjeha u rjeπavanju postavljenih pitanja!

GALERIJA KLOVI∆EVI DVORIJezuitski trg 4, Zagreb

EDGAR DEGAS - SKULPTURE

Pariz je u drugoj polovici 19. stoljeÊa bio europskim srediπtem umjetnosti. Umjetnici su iz cijeloga svijeta dolazili studirati u Pariz kod vodeÊih majstora, a u kavanama na Montmartreu raala se nova koncepcija umjetnosti. Velik broj eksperimentalnih slikara borio se za jaËi izraz boje, svjetlost i promjenjivost prirode koji su se izgubili u krutosti i mraku atelijera i u akademskim tonalnim formulama.

Édouard Manet je svojim djelima DoruËak na travi (1863.) i Olimpija (1864.) prekinuo s tradicionalnom uporabom polutonova u slikarstvu svjetla i sjene, te je poËeo graditi sliku velikim svijetlim plohama.

Claude Monet je svoje prijatelje nagovarao da sasvim napuste atelijer i da nikada ne naslikaju niti jedan potez ako se ne nalaze ispred svoga motiva jer krajolik nije statiËan i nepromjenjiv, veÊ je u stalnoj mijeni. To je neprekidno promjenjiva panorama svjetla i sjene, oblaka koji plove nebom i odraza u vodi. Slikari su te mijene morali uhvatiti brzim potezima, prenoseÊi impresije svjetla i pokreta. Za Moneta je fascinacija svjetlom, odnosno prouËavanje uËinka sunËeva svjetla na „uhvaÊeni“ motiv bilo vrjednijim od same teme slike. Takvim je umjetnicima, meutim, bilo zabranjeno svoje slike izlagati na Salonima. Stoga su oni svoju prvu nezavisnu izlo∑bu priredili u atelijeru fotografa Nadara 1874. godine, a do 1886. godine i ostalih osam. Tamo je bila izlo∑ena Monetova slika luke gledane kroz jutarnju izmaglicu, koju je kritiËar Louis Leroy nazvao Impresija (1872.), a Ëitavu skupinu umjetnika podrugljivo impresionistima.

Uz Moneta su Pierre-Auguste Renoir i Camille Pissarro takoer radili na naËin prividne nedoraenosti, ali to nije bio znak nemara kao πto je mislila publika i kritika, dapaËe, bio je to rezultat velike umjetniËke mudrosti i slobode.

Ono πto je na impresionistiËkoj slici bila mrlja, u skulpturi je to bio vidljiv trag, pritisak ruke u mekanu glinu, koji bronËanu povrπinu pretvara u neravnine, pliÊe ili dublje, na kojima se svjetlost reflektira u bezbroj razliËitih smjerova, pokreÊuÊi i otvarajuÊi masu u titravoj igri.

I Augusta Rodina je to na poËetku vezalo za impresionizam. Smatran je tvorcem moderne skulpture, iako nije bio revolucionarni protivnik tradicije. Zanimala ga je emocija i karakter, a ne monumentalnost.

Édouard Manet, DoruËak na travi, 1863.ulje na platnu, 208 x 264 cmMuzej d’Orsay, Pariz

Claude Monet, Impresija (izlazak sunca), 1872.ulje na platnu, 48 x 63 cmMuzej Marmottan, Pariz

Auguste Rodin, Eve, 1881.bronca, 67 x 18, 1/2 x 23, 1/4Rodinov muzej, Philadelphia

Detalj skulpture

PlesaËica s defombronca, 31,5 cm

Ta je umjetnost naposljetku bila prihvaÊena od πire javnosti pa i od kritike. Pobjedi umjetnika pridonijela su dva nova saveznika, jedan je bila fotografija, a drugi japanski drvorez. Razvoj prijenosne fotografske kamere i otkriÊe dagerotipije* zapoËelo je kad i uspon impresionistiËkoga slikarstva. Do tada su umjetnici bili oni koji su bilje∑ili izgled uglednih osoba ili pogled na ladanjsko imanje, jednom rijeËi, ovjekovjeËili su izgled nekog predmeta ili lika za buduÊe naraπtaje. Slikarstvu je tu funkciju polako preuzimala fotografija.

Drugi saveznik bio je japanski drvorez u boji koji je u Europu stigao trgovaËkim putem, a slu∑io je kao omot raznim poπiljkama, jer ga japanski ljubitelji umjetnosti nisu baπ cijenili. Avangardni francuski slikari su ih pomno skupljali i prouËavali. Divili su se Japancima koji su cijenili svaki neoËekivani i nekonvencionalni pogled na svijet. Niπta nisu uljepπavali, a njihova slika nije uvijek morala prikazivati cjeloviti lik na sceni.

Najdublje impresioniran svim tim moguÊnostima bio je slikar Edgar Degas, iako nije dijelio njihovo oduπevljenje za vanjski svijet. Edgar Degas je bio zainteresiran za umjetnost crtanja i dizajn. Slikao je prizore iz neoËekivanih kutova, a volio je balet na Ëijim je probama imao priliku vidjeti tijela u najrazliËitijim pozama. ProuËavao je slo∑ene probleme skraÊivanja i uËinak rasvjete na modeliranje ljudskog lika. Bila mu je va∑na igra svjetla i sjene na ljudskom tijelu i naËin na koji je mogao izraziti pokret u prostoru. Radio je u atelijeru, a ne u prirodi, preferirao je umjetno svjetlo na svojim figurama i slikama, i niπta nije prepuπtao sluËaju. I sam je objasnio svoja stvaralaËka naËela: “Nijedna umjetnost ne mo∑e biti manje spontana od moje. Inspiracija, spontanost i temperament meni nisu znani. Slikar mora slikati isti predmet deset puta, pa Ëak i viπe od stotinu puta. U umjetnosti niπta ne bi trebalo biti nalik sluËaju, Ëak ni pokret.”

*DAGEROTIPIJA - bakrena ploËa prekrivena slojem srebra, a zatim jodirana da bi se postigla fotoosjetlji-vost sloja, pa tako nastaje “latentna slika” koja postaje vidljivom tek nakon procesa razvijanja, odnosno nakon izlaganja ploËe parama zagrijane ∑ive.

LOUIS-JACQUES-MANDÉ DAGUERRE (1789. 1851.) izumitelj je prvog komercijalno uspjeπnog foto-grafskog procesa dagerotipije. Iako dagerotipija nije prvi poznati fotografski proces, upravo ona je 1835. osigurala trajnost dobivene slike. Henry Fox Talbot je patentirao kalotipiju Ëiji je rezultat bio negativ iz kojeg se moglo proizvesti praktiËki neograniËeno mnogo pozitiva, dok je rezultat dagerotipije bio unikat. Sami izumitelji fotografije imali su aspiracije i u umjetnosti. Daguerre je prethodno bio scenski slikar, a Talbot crtaË-amater. Poznato je da se je Delacroix slu∑io dagerotipijom, a Degas Ëak izlagao svoje ploËe.

EDGAR DEGAS: „∑elio bih biti slavan, ali nepoznat“

Hilaire Germain Edgar Degas (1834.-1917.) roen je u dobrostojeÊoj obitelji pariπkog bankara 19. srpnja 1834. godine. Dijelio je s ocem zajedniËku strast prema umjetnosti. Degas je karijeru zapoËeo u tradicionalnom studiju, kopirajuÊi antiËke skulpture i stare majstore, nakratko pohaajuÊi Ecole des Beaux-Arts (©kolu likovnih umjetnosti) izmeu 1855. i 1856. Poput Jean Auguste Dominique Ingresa (1780.-1867.), kojem se duboko divio, razvio je majstorstvo linije koje je cijeli ∑ivot ostalo temeljem njegova stila. Godine 1856. otputovao je u Italiju, gdje je skicirao prizore koji su ukljuËivali klasiËnu skulpturu i renesansne freske, i crtao ljudsku figuru prema antiËkim uzorima i ∑ivim modelima. Brojne skice antiËkih spomenika potvruju njegovu predanost Ingresovoj preporuci za crtanjem linija. Blisko prijateljstvo koje je u to doba razvio s Gustavom Moreauom (1826.-1898.) razvilo je kod Degasa i ljubav prema koloritu Eugènea Delacroixa (1798.-1863.) koja Êe se produbiti sazrijevanjem njegove umjetnosti. To je u konaËnici dovelo do njegova spajanja Ingresova linijskog klasicizma s Delacroixovim slikarskim bojama, koje su u francuskoj tradiciji smatrane suprotstavljenima. Nakon πto se iz Italije vratio u Francusku, tijekom 1860-ih godina, Degas se poËeo baviti temama iz modernog ∑ivota kao πto su prikazi konjskih utrka. Na tu temu do kraja karijere napravio je brojne crte∑e i gotovo stotinu dovrπenih kompozicija. »esti prikazi konja u dvjema dimenzijama naveli su Degasa da prouËava njihov oblik i kretanje u trima dimenzijama. Tijekom πezdesetih godina poËeo je stvarati male voπtane skulpture konja.

Degasova prva skulptura mo∑da je bio Konj spuπtene glave, vjerojatno stvoren kao studija za konja koji se pojavljuje u njegovoj velikoj slici plesa Mlle Fiocre u baletu “La Source” (1867.-1868.) Meutim, najraniji voπtani konj koji se mo∑e povezati sa specifiËnom slikom, nije bio za utrke, veÊ za balet.

Konj na pojilπtu bronca, 17,2 cm

Mlle Fiocre u baletu “La Source”ulje na platnu, 1867.-1868.Muzej Brooklyn, New York

Sve veÊe zanimanje za pokret konja i potreba da se konjski galop dekonstruira u zamrznute jedinice koje se naizgled sastoje od ponavljanih sekvenci, podsjeÊaju na studiju pokreta u fotografijama Degasova suvremenika Eadwearda Muybridgea.

Promatravπi konjske utrke, Degas se usredotoËio na anatomiju pokreta konja i jahaËa, uhvatio je suπtinu ritma i obrisa tih ∑ivotinja.

1. Kiparstvo je umjetnost oblikovanja volumena u odreenome materijalu u prostoru. Kojim se originalnim materijalom koristio umjetnik prije nego πto su skulpture odljevene u bronci?

a) kamen

b) plastelin pomijeπan s pËelinjim voskom

c) drvo

2. Skulptura se prema stupnju plastiËnosti, odnosno stupnju udubljenosti i ispupËenosti, dijeli na tri vrste: statua, mobil i reljef. Kojoj vrsti skulptura prema stupnju plastiËnosti pripadaju gore prikazani konji?

a) mobili

b) statue

c) reljefiStudija pokreta u fotografijama Eadwearda Muybridgea

Konj galopira okreÊuÊi glavu udesno (s d∑okejom)bronca, 34,4 cm

Konj u galopu na desnoj nozi (s dæokejom)bronca, 34,4 cm

Studija konjabronca, 31,2 cm

Konj koji se propinje bronca, 26,3 cm

Konj koji preskaËe prepreku bronca, 28,0 cm

Konj u galopu na desnoj nozi bronca, 31,5 cm

Dæokej na konju papir, 16,5 x 21cm; Zaklada Barnes, Philadelphia

3. Plemeniti, inteligentni, temperamentni, izdræljivi, graciozni, atraktivni neke su od poznatih karakteristika konja. Razmislite i pokuπajte izraziti ekspresiju kroz poloæaj tijela konja tako da im pridruæite barem jednu od navedenih osobnosti.

DEGASOVE PLESA»ICE

Degas je ponajprije i iznad svega bio slikar figura. Nijedan umjetnik ne mo∑e se natjecati s Degasom u slikanju plesaËica, teme koja se tijekom cijele njegove karijere s njim najjaËe identificirala. Zanimanje i intenzitet koji je ulagao u prikazivanje balerina bilo za vrijeme napornog vje∑banja, glamuroznih pojava na pozornici, bilo intime svlaËionica pru∑ili su jedinstvenu i fascinantnu studiju ljudskog tijela i pokreta u prostoru.

Charles W. Millard* toËno je identificirao povezanost Degasovih skulptura balerina i klasiËne tradicije; vidi se to na primjeru povezivanja napete ravnote∑e na jednoj nozi u Arabeski, kojoj se Degas Ëesto vraÊao, s klasiËnim prethodnikom, Borgheseovim gladijatorom iz muzeja Louvre, πto ga je Degas kopirao u svojim bilje∑nicama.

*Charles W. Millard. The Sculpture of Edgar Degas. Princeton University, 1979.

Agaz iz Efeza, Borgheseov gladijator 100. g.p.Kr. mramor, 199 cmMuzej Louvre, Pariz

Velika arabeska, prvi put bronca, 49,4 cm

PlesaËica spremna za ples, desno stopalo ispru∑eno, bronca, 58,0 cm

PlesaËica izvodi arabesku oko desne noge s lijevom rukom sprijeda, druga studija s

paralelnom lijevom rukom bronca, 30, 4 cm

Degas je stekao vjeπtinu koja mu je omoguÊavala da svojim plesaËicama podari napeti pokret, a da one istodobno odra∑avaju mir skladne ravnote∑e s antiËkih grËkih kipova. Njegove plesaËice imale su usprkos svemu crtu vitalnosti koja dolazi iznutra, naglaπavajuÊi prolaznost trenutka. Slobodno modelirajuÊi povrπinu figura u pokretu, s naglaskom na elastiËnost njegovih balerina koje se razvijaju kroz prostor, svidjele su se njegovu ukusu za teπke poze. Upravo je time potvreno razdvajanje od akademske tradicije bri∑nog poziranja modela.

4. Odnos pune plastike i prostora poloæajem i pokretom figure usmjeren je prema razliËitim smjerovima. Organiziran je oko nekoliko koso postavljenih osi, pa pokret stoga izlazi iz same jezgre. Glavni nositelji dinamiËnosti kompozicije su: balansiranje na jednoj nozi, naginjanje naprijed i prema dolje, a dok se druga noga diæe i pruæa iza prve, stopalo postaje najviπom toËkom cijeloga tijela.

Pokuπajte linijski iscrtati gornju figuru u pokretu, a zatim oznaËite osi skulpture oko kojih se grupira masa.

5. Na izloæbi vidite figuru Studija akta za odjevenu plesaËicu i Malu Ëetrnaestogo-diπnju plesaËicu. Kreirajte i vi haljinicu za Malu Ëetrnaestogodiπnju plesaËicu pa Êemo na radionicama tu kreaciju iskoristiti i napraviti od materijala stvarnu haljinicu.

Te male plesaËice, koje je Degas razradio u mnogo studija, bile su strast u njegovoj starosti. Njihovi pokreti i geste pokazuju na izniman naËin Degasovu golemu snagu crtaËa do najsitnijih detalja. Ipak, te skice ili studije ne mogu se smatrati ozbiljnim kiparskim djelima u akademskom smislu rijeËi, ali povrπinski ih detalji Ëine revolucionarnima u povijesti modernizma. Sam umjetnik odbio je da se bilo koja od njih odlije u bronci za njegova ∑ivota, govoreÊi da je „bronca za vjeËnost“.

PlesaËica izvodi arabesku oko desne noge s desnom rukom blizu tla bronca, 28,6 cm

PlesaËica izvodi arabesku oko desne noge, lijeva ruka u linijibronca, 30 cm

PlesaËica izvodi veliku arabesku, treÊi put bronca, 47,1 cm

Studija akta za odjevenu plesaËicubronca, 73,5 cm

Mala Ëetrnaestogodiπnja plesaËica bronca, 99,1 cm

6. Na izloæbi vidite joπ jednu odjevenu figuru u bronci, osim Male Ëetrnaesto-godiπnje plesaËice. Potrudite se pronaÊi je i iscrtajte samo konture te figure. Æelite li, moæete ispisati legendu ispod svoga crteæa (naziv djela, tehnika, veliËina).

Ako netko tra∑i dokaz da je Degas bio slikar i crtaË prije nego kipar ili da je njegova maπta bila slikarska prije negoli kiparska, treba istra∑iti njegovo najznaËajnije zavrπeno djelo i jedino izlo∑eno tijekom njegova ∑ivota: Mala Ëetrnaestogodiπnja plesaËica, oko 1880., vosak, Washington, D. C., Nacionalna galerija likovnih umjetnosti, popriliËno vremena prije nego πto ga je nadolazeÊa sljepoÊa vezala za rad u glini.

Model Marije van Goethem, debitantice u baletu pariπke Opere, izraen je od voska i blago je polikroman; na sebi ima baletnu suknjicu s platnenim dresom, baletne papuËice, periku od prave kose i satensku vrpcu, stoji na drvenim daskama koje evociraju pod pozornice. Iako su te inovacije neki smatrali znakom radikalnoga modernizma, va∑nim napretkom u umjetnosti skulpture, drugi su u tome vidjeli πokirajuÊi loπ ukus. “Odijevanjem” balerine Degas je spojio umjetnost i ∑ivot, i to naporan ∑ivot “malih πtakorËiÊa”, kako su zvali djevojke koje su upornim i predanim radom ∑eljele postati poznatim balerinama. O karijerama balerina u drugoj polovici 19. stoljeÊa navodi se kako su one obiËno potjecale iz radniËke klase, i da je balet bio naËin izbavljanja iz ekonomskih nevolja i uspinjanja na druπtvenoj ljestvici.

7. U kojem se muzeju Ëuva originalna statua raena u vosku?

a) Nacionalna galerija likovnih umjetnosti, Washington

b) Muzej d’Orsay, Pariz

c) Muzej likovnih umjetnosti, Tel Aviv

8. Degasova upornost da uhvati nijanse izraza ljudskih lica vidljiva je i na detalju glave Male Ëetrnaestogodiπnje plesaËice. Detalj glave, ali i sama poza te plesaËice pokazuje osobine koje imaju balerine. Zaokruæite samo one osobine za koje smatrate da ih predstavljaju:

a) strah

b) stav

c) samosvijest

d) ponos

e) neuspjeh

Odjevena plesaËica miruje bronca, 43,2 cm

Mala Ëetrnaestogodiπnja plesaËicabronca, 99,1 cm

Mala Ëetrnaestogodiπnja plesaËicabronca, 99,1 cm

Degas je puno vremena posvetio dogaanju iza pozornice. ProuËavao je balerine u trenutcima odmora i opuπtanja. Upravo te intimne situacije, u kojima plesaËice lijeËe svoja bolna tijela, iste∑uÊi se i oslanjajuÊi glave na ruku ili trljajuÊi miπiÊe stopala, namjeπtajuÊi papuËice ili Ëarape, privukle su najveÊu umjetnikovu pozornost. Paradoksalno, u tim baletnim pozama, zapravo u ru∑noÊi pronaπao je ljepotu, πto je bilo suprotno slikarskoj i kiparskoj modi toga vremena.

Jedna od Degasovih omiljenih tema u prizorima iza pozornice bila je plesaËica koja navlaËi Ëarapu. Taj se prizor ponavlja u crte∑ima, skulpturama, pa Ëak i na fotografiji.

PlesaËica obuva Ëarapu, posljednja studija bronca 54,9 cm

PlesaËica obuva Ëarapu bronca, 49,5 cm

PlesaËica obuva Ëarapu, druga studija bronca, 45,0 cm

9. Degas nije modelirao tijelo konstruirano po klasicistiËkim pravilima, veÊ je promatrao stvarno tijelo æene pri toËno odreenoj radnji, oblikujuÊi ga bez uljepπavanja. U kakvu su poloæaju figure?

a) u poluzgrËenu polo∑ajub) u opuπtenu polo∑ajuc) u skoku

Degas je volio eksperimentirati s materijalima i perspektivom. Volio je mijeπati npr. ulje i pastel, gvaπ i pastel, plastelin i pËelinji vosak, pa iako bi ponekad ti njegovi eksperimenti dugoroËno πtetili djelima, ipak nam njegova upornost svjedoËi o ∑ivu duhu i ∑elji da dosegne krajnje granice kreativnoga procesa.

10. Na donjoj slici umjetnik kombinira tehniku monotipije i pastela. Meuigrom linije i boje dobio je lebdeÊu profinjenost i prozraËnost teksture. Odredite kompoziciju slike. Zaokruæite toËne odgovore.

Dok je radio skulpturu, Degas je zanemarivao Ëak i osnovna naËela kiparskoga zanata i mehanizme koji bi uËinili njegov posao lakπim, vjerujuÊi da se Ëovjek mo∑e zabaviti samo s onime πto ne zna. Poigravao se s materijalima po naËelu pokuπaja i pogreπke, razvijajuÊi postupak kojim je u tijelo svoje skulpture ukljuËivao komadiÊe pluta i ∑ice. Svoje voπtane figure gradio je oko takvih ekscentriËnih armatura.

a) simetriËna

b) asimetriËna

c) dinamiËna

d) statiËna

e) dijagonalna

Primabalerina, 1877.pastel na monotipiji Muzej d’Orsay, Pariz

Neki su pretpostavljali da je Degasovo odbijanje tehnika kiparskoga zanata, odnosno koriπtenje propisno dizajnirane armature za potporu njegovih figura, smetalo slobodi njegova izraza. MoguÊe je da je te male eksperimente u glini smatrao skicama, a ne dovrπenim umjetniËkim djelima. Ipak, Degas je bio preveliki majstor u crtanju da ne bi znao za nezaobilaznu va∑nost struËnog znanja kako bi se sprijeËila povrπnost.

11. Svakoj skulpturi pridruæite odgovarajuÊi naziv.

a) ©kolarka, bronca, 28,8 cm

b) Trudnica, bronca, 45,0 cm,

c) Iznenaena ∑ena, bronca, 41,1 cm

12. Na jednoj od tih skulptura moæe se primijetiti izrazita naglaπenost tro-dimenzionalnosti u radikalnoj rotaciji tijela, od glave nagnute u stranu, preko izvijenih ramena i savinutih lea, do nogu koje kao da su zamrznute u pokretu. Odredite koja je to skulptura?

a) Iznenaena ∑ena

b) ©kolarka

c) Trudnica

DEGASOVE ∂ENE

Degas: “Dosad je akt uvijek bio predstavljan u pozama koje pretpostavljaju posto-janje publike. Ali moje ∑ene su jednostavna, poπtena stvorenja koja se ne brinu ni za πto osim za svoje fiziËke potrebe… kao da gledate kroz kljuËanicu.“

Æena koja se kupa ili se njeguje nakon kupanja bila je jedna od Degasovih glavnih opsesija potkraj ∑ivota. Tu je temu tretirao u svakome mediju koji mu je bio na raspolaganju: crte∑u, slici, otisku, fotografiji i skulpturi. PopriliËan broj znanstvenika pretpostavio je da su prikazane kupaËice bile prostitutke, te da je u svojim skulpturama Degas pokuπavao predstaviti zavodniËku snagu ∑enskoga tijela u trenutcima odr∑avanja higijene koju su takve ∑ene po zakonu morale odr∑avati.

Skulpturu Kada (oko 1880.) mnogi znanstvenici smatraju najva∑nijom i najrevo-lucionarnijom Degasovom skulpturom uopÊe (po va∑nosti usporedivom samo s Malom Ëetrnaestogodiπnjom plesaËicom). Izvorno se skulptura sastojala od olovne kade napunjene gipsanom “vodom”; tijelo kupaËice doista je bilo modelirano u vosku, ali spu∑va je u njezinoj ruci bila stvarna, a kada postavljena na postament prekriven pravom tkaninom.

Slika Kada (1886.) raena je iz posebnog kuta sa strogim crte∑om, gdje su i ∑ena i kada sna∑no ocrtani. Doimaju se kao krug u kvadratu. Slika je vizualno podijeljena na dva dijela strmom policom s dva vrËa.

13. Kojom je crtaËko-slikarskom tehnikom raena slika?

a) ulje

b) pastel

c) freska

Kada, bronca, 23,2 cm

KupaËica, 1886, Musée d’Orsay, Pariz

Svaka prikazana Degasova skulptura ima svoj primjerak u njegovim slikarskim radovima. Figure se otvaraju u prostor. Otvara se i povrπina u bezbroj mekanih udubljenja i izboËenja, pliÊih i dubljih, koja masu pretapaju u prostor bez oπtre granice. Vidljiv je trag, pritisak ruke u mekanu smjesu, u kojoj se originalno radilo, a koji bronËanu povrπinu pretvara u splet malih, mekanih neravnina na kojima se svjetlost reflektira u bezbroj razliËitih smjerova, pokreÊuÊi i otvarajuÊi masu u titravoj igri.

14. ©to nam sugeriraju ove kompozicije? Koju radnju?

a) ∑enu koja pleπe

b) ∑enu u trenutku svakodnevne toalete

c) ∑enu koja bje∑i

JEDINI SA»UVANI RELJEF

Veliki reljef* predstavlja djecu zaposlenu branjem jabuka, u pola stvarne veliËine. Auguste Renoir je posvjedoËio da je Degas pustio reljef “da se pretvori u praπinu” bio je “prelijep kao antiËko djelo”.

U desnom dijelu reljefa mo∑e se, uz pomoÊ crte∑a, identificirati πto figure rade: jedna djevojka sjedi na stolcu, dok se druga naslanja na nju; u srediπtu je djevojka koja sjedi na kovËegu jeduÊi jabuku, s lijeva se jedan djeËak penje na drvo, a drugi stoji ispod drveta. Lijevi je dio reljefa promijenjen pa je teπko odrediti πto figure rade.

15. Dobro promotrite reljef i odredite kojem tipu pripada?

a) visoki reljef

b) niski reljef (bareljef)

c) uleknuti reljef

* Reljef ovisi o stupnju ispupËenosti motiva, pa je kod visokog reljefa ispupËenost najveÊa, dok je kod uleknutog reljefa neznatna, jer su figure uvuËene i on je vi∞e plibli∑en svojstvima slike nego niski reljef. Naziva se joπ i duborez. Bareljef i niski reljef su rijeËi istog znaËenja.

Branje jabuka, 1881.-1883. bronca, 46,5 cm

PORTRETI

Dok je Degas Ëesto slikao portrete prouËavajuÊi psiholoπke dimenzije svojih prijatelja, rijetko je stvarao kiparske portrete, pa se danas zna za postojanje samo πest poprsja.

16. Na izloæbi vidite ova dva portreta. Umjetnici slikaju ili modeliraju portrete da bi pokazali osobnost ili karakter Ëovjeka kojeg prikazuju. ©to sve doznajete o prikazanoj osobi gledajuÊi ove portrete?

KritiËar R. R. Tatlock, 1923., u svojoj kritici Degasove izlo∑be bronce za The Bour-lington Magazine ka∑e: „Prije nego πto smo proveli malo vremena meu ovim izvanrednim figurama okretnih ∑ena i konja u pokretu, od kojih je svaka kompleksni dizajn blistavih udova i drπÊuÊih miπiÊa, samo neki od nas su mogli shvatiti kako je izvanredan Degas bio kipar i kao crtaË.“ Mnogo prije svoje smrti Degas je postao legendom, a znati∑elja o njemu i misterioznim sadr∑ajima njegovih studija izazvali su glasine. Kada je umro, njegovi su nasljednici, uz golemo blago slika i crte∑a, naπli viπe od 100 kipiÊa u vosku i glini. Mnogi od njih bili su slomljeni ili savijeni u tolikoj mjeri da se nisu mogli popraviti. Neki su se izobliËili do neprepoznatljivosti, neki se pak raspali. Njih 74 je spaπeno i po zahtjevu Degasovih nasljednika popravio ih je kipar Bartholomé, pa su i odljeveni u bronci. Napravljene su 22 kopije od svake figurice, jedan set je bio rezerviran za nasljednike, jedan za ljevaËa A. A. Hebrarda, a ostalih 20 setova bilo je odreeno za prodaju. Time nam je omoguÊeno promatranje majstora crtaËa u igri. Pa i ono jedino πto je ∑elio da se ka∑e na njegovu pokopu: „Jako je volio crtanje.“

17. Moæete li oponaπati kretnje prikazanih figura plesaËica? Zamolite prijatelja da Vas fotografira u prikazanim pozama, te zalijepite svoje fotografije do ovih figura.

Portret, glava oslonjena na jednu ruku bronca, 13,0 cm

Portret 2.

Glava, mala studija za portret Madame S.Mathilde Salle bila je plesaËica operne baletne trupe bronca, 15,4 cm

Portret 1.

x

x

x

RJE©ENJA

1.b, 2.b, 3.—, 4.—, 5.—, 6. ©kolarka, 7. a, 8. b.c.d., 9. a, 10. b.c.e., 11. c.a.b., 12. a.

13. b, 14. b, 15. b, 16. — , 17. —.

BIBLIOGRAFIJA

Gardner, Albert Ten Eyck. “Arabesques in Bronze.” Metropolitan Museum of Art Bulletin, New ser., v. 4, no. 5 (January, 1946). New York: Metropolitan Museum of Art. 1946.

Hoving, Thomas. „Outstanding Recent Acquisitions.” The Metropolitan Museum of Art Bulletin, v. 31, no. 4 (Summer, 1973).

Reff, Theodore. “The Technical Aspects of Degas’s Art.” Metropolitan Museum Journal, Vol. 4 (1971).

Arnason, H.H. Povijest moderne umjetnosti, prema petome ameriËkom izdanju. Zagreb: Stanek, 2009.

Gombrich, Ernst H. Povijest umjetnosti. Zagreb: Golden marketing, 1999.

Tanay, Emil Robert. Valovi Boja: priruËnik za likovnu kulturu: 5. - 8. razreda osnovne πkole. ©kolska knjiga, 2003.

Damjanov, Jadranka. Likovna umjetnost 2. Zagreb: ©kolska knjiga, 2007.

URL: http://www.eadweardmuybridge.co.uk/08.03.2012.

URL: http://www.abcgallery.com/D/degas/degas.html/09.03.2012.

NakladnikGalerija KloviÊevi dvori

Za nakladnikaVesna Kusin

Autorica i urednicaLiljana Velkovski

RecenzentiEmil Robert TanayVladimir JuriÊ

Lektura∂ivana MoriÊ

Fotograf ije bronciJoseph Coscia, Jr. Graf iËka priprema i tisakSkaner Studio Zagreb

Naklada500 primjeraka

ISBN: 978-953-271-060-1

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 6164121

Zahvaljujem Skaner Studiju Zagreb na sponzoriranju tiska.

Liljana Velkovski

PEDAGO©KA DJELATNOSTGALERIJE KLOVI∆EVI DVORI

MUZEJSKO - EDUKATIVNA KNJIÆICA

Edgar dEgas - skulpturE15. oæujka - 13. svibnja 2012.

Knjižicu pitanja vezanu uz izložbu „Edgar Degas - skulpture“ pripremili smo za vas, uËenike od V. do VIII. razreda osnovne πkole i za srednjoπkolce, omoguÊujuÊi vam da proπirite svoja znanja o najveÊem crtaËu meu slikarima i kiparima druge polovice 19. stoljeÊa. Uz pomoÊ struËnoga vodstva pažljivo promotrite izložena djela i nakon toga rijeπite postavljena pitanja.

Knjižica je tiskana i povodom obilježavanja Meunarodnoga dana muzeja 18. svibnja 2012. o temi „Muzeji u svijetu promjena. Novi izazovi - nove inspiracije”, te u sklopu zajedniËke akcije „Voda“ koja Êe u organizaciji Hrvatskoga muzejskog druπtva, Sekcije za muzejsku pedagogiju, trajati od 2. svibnja do 18. svibnja 2012.

Želimo vam puno uspjeha u rjeπavanju postavljenih pitanja!

GALERIJA KLOVI∆EVI DVORIJezuitski trg 4, Zagreb