DONJI PALEOLITIK

Donji paleolitik započinje razvojem tehnologije pred 2,6-2,5 miljuna godina. Najstarije rukotvorine potječu s nalazišta Gona u Etiopiji. Uobičajeno je mišljenje da je Homo habilis izrađivao prve alatke, ali su možda i neke australopitecine proizvodile kameno oruđe. Na nekim nalazištima pronađeni su ostaci robusnih australopitecina u istim slojevima s alatkama. Primjerice u Bouri u Etiopiji je nađena lubanja A. garhi i životinjske kosti koje su rezane i razbijene kamenim alatkama, no nije dokazano da je baš australopitekus upotrebljavao te alatke. I na nalazištu Swartkans su nađeni ostaci robusnog australopitekusa u istom sloju s alatkama, kao i u Olduvai klancu. Mogućnost da su H. habilis i robusne australopitecine proizvodile alatke mogla bi upućivati na postojanje dviju različitih tradicija što nije potvrđeno, tako da su možda koristili isti način izradbe.Tehnologija, koja je nazvana oldovanskom, se nije puno mijenjala tokom prvih miljun godina. Tipična alatka je sjekač, oblutak odlomljen više puta s jedne strane, a kasnije se javlja i sjeckalo, obostrano obrađen oblutak. Sjekači i sjeckala su jezgre za proizvodnju jednostavnih odbojaka za rezanje, ali i alatke za razbijanje. Tehnike ranih hominida su izravno odbijanje tvrdim čekićem, bipolarna tehnika, tehnika nakovnja i bacanje. Na temelju eksperimenata s čimpanzom Kanzi antropolozi Schick i Toth su pretpostavili da je mogao postojati raniji tehnološki stupanj od oldovanskog, ali zbog sličnosti tih alatki sa prirodno raspucanim kamenjem nije ga moguće arheološki ustanoviti. Također su zaključili da su olduvanski hominidi posjedovali znatno veće kognitivne sposobnosti i razumijevanje tehnoloških postupaka od onih koje mogu razviti današnji majmuni. Na razmišljanje i planiranje budućnosti upućuje i činjenica da u blizini nekih nalazišta nema pogodne sirovine za izradu alatki što je natjeralo hominide da čuvaju alatke.Neki znanstvenici tvrde da kod H. habilisa, koji ima manje zube i manji mozak, treba razlučiti od Homo rudolfensisa. Samo jedan od njih može biti predak kasnijih ljudi, no nije još poznato koji, kao ni to jesu li obje vrste izrađivale alatke.Primjena prvih tehnologija imala je velik utjecaj na prehranu ranih hominida. Oštri odbojci su postali zamjena za zube pa su prehranom bivali sličniji karnivorima. Također su alatke upotrebljavali za razbijanje kostiju iz kojih bi potom vadili koštanu srž. Bolja prehrana vodi do povećanja populacije. Nije poznato jesu li do hrane dolazili lovom ili lešinarenjem, bilo aktivnim ili pasivnim. Nakupišta kamenih rukotvorina asociraju neke arheologe na mjesta okupljanja ranih hominida.Između 2 i 1 miljun godina vrsta Homo erectus (Homo ergaster) je nastanjivala područje bazena Turkana u Africi i prvi je čovjek koji je izašao iz Afrike. Vjerojatno se razvila iz H. habilisa. H. erectus je razvio ašelejensku kulturu čija je tipična alatka šačnik, obostrano cijepani simetrični kameni komad nalik klinu. Ašelejenska kultura je proizašla iz oldovanske prije 1,7 miljuna godina i traje do prije 250 000 godina. Prostire se na području Afrike, Europe i zapadne Azije, a istočnu i jugoistočnu Aziju karakterizira neašelejenska tradicija. U Europi prva nalazišta (do prije 500 000 godina) više nalikuju na oldovan nego na ašelejen pa su se u svezi s tim razvile neke teorije: rani Europljani još nisu donijeli ašelejensku tradiciju iz Afrike; iz nekog posebnog razloga se koriste oldovanskom tradicijom; imaju šačnike koji još nisu nađeni ili nisu imali pogodan sirovinski materijal. Europske ašelejenske alatke između 500 000 i 250 000 godina izrađuje arhaični Homo sapiens, aka Homo heidelbergensis.Moguće je razlikovati dvije faze ašelejenske tradicije: ranu (grubi, deblji, nedorađeni i manje simetrični šačnici) i kasnu (preciznije izrađeni šačnici i više dotjeranijih alatki na odbojcima). Grublji šačnici mogu upućivati i na nedostatak pogodnijeg materijala, a ne nužno na niži stupanj tehnološke razvijenosti. Pri dovršavanju šačnika se koristi meki čekić čija upotreba započinje prije 700 000 u Africi. Mišljenja o upotrebi šačnika se razlikuju, a mogao je imati i višenamjensku funkciju, npr. za kopanje, rezanje, struganje, bacanje, sječenje… Eksperimenti

su pokazali da je morfologija šačnika najpogodnija za mesarenje velikih sisavaca, a to je pokazala i analiza istrošenosti rubova. Oblici šačnika mogu varirati. U Africi se kao materijal koriste eruptivi i kvarcit, a u Europi rožnjak. Materijal se nalazi na površini.Za ašelejen su tipične i sjekire (u obliku slova U) koje se rijetko nalaze, a služile su za komadanje životinja i za sječu drva. U ašelejenu Europe postoje i šačnici-sjekire. Alatke na odbojcima koje se izrađuju su strugala i nazupci.Izradba alatki obostranim odbijanjem postoji i u kasnijim razdobljima.Tehnološka novina nastala u kasnoj fazi ašelejenske kulture je i levaloaška metoda kojoj je cilj da se iz jedne posebno oblikovane jezgre dobije više odbojaka određena oblika. Podrazumijevala je veće kognitivne sposobnosti čovjeka.U donjem paleolitiku postoje i asocijacije alatki bez šačnika što se može objasniti i nedostatkom pogodnog materijala za izradu šačnika i/ili specifičnim aktivnostima za koje šačnici nisu potrebni. Takve asocijacije se obično tretiraju kao zasebne kulture - klaktonijen i tajasijen.Osim kamena često se obrađuje i drvo što dokazuju nalazi kopalja, vršak koplja iz Clacton on Sea i drveni ostaci iz ugljenokopa Schoningen (najstariji primjerci lovačkog oružja – prije 400 000 godina). To upućuje na važnu ulogu aktivnoga lova u pribavljanju mesa. Ipak, velike su životinje rijetko lovljene što vjerojatno ima za posljedicu malobrojnost populacije.Znanstveno je utvrđena evidencija o korištenju vatre na nalazištima mlađima od 250 000 godina no do ovladavanja i korištenja vatre moralo je doći i prije. Vjerojatno je ašelejenski čovjek gradio i prve osmišljene nastambe. Djelomično oblikovan predmet ljudskom rukom je nađen na nalazištu Berekhet Ram i možda predstavlja najstariju ljudsku figuru.

SREDNJI PALEOLITIK

Srednji paleolitik započinje pred 200 000 i traje do pred 40 000 godina. Rod Homo obilježavaju dvije vrste, Homo neanderthalensis i Homo sapiens koje su se razvile iz Homo heidelbergensisa. Homo heidelbergensis se naziva i arhaičnim Homo sapiensom jer nije još utvrđeno radi li se o dvije različite vrste. Također nije sigurno jesu li H. sapiens i neanderthalensis različite vrste ili je neanderthalensis podvrsta H. sapiensa.Razdoblje H. neanderthalensisa traje do 30 000 g. prije sadašnjosti. Ne zna se je li neandertalac potisnut dolaskom H. sapiensa iz Afrike u Europu pred 40 000 godina ili je moderni čovjek rezultat te dvije vrste. Neandertalac koristi musterijensku kulturu koja obilježava srednji paleolitik, a na prijelazu u gornji paleolitik koristi i šatelperonijensku kulturu (šatelperonijenski šiljak ili nož). Homo sapiens također koristi musterijen što dokazuju nalazišta u Izraelu. Tipične alatke musterijena su strugala, udupci i nazupci. Ustanovljena su četiri osnovna tipa musterijenske proizvodnje: tipični musterijen, šarantijen (odnosno Quina i Ferassie musterijen), zupčasti musterijen i musterijen s ašelejenskom tradicijom (tip A i B). U tipičnom prevladavaju strugala, u šarantijenu također od čega su u Quina tipu poprečna strugala, a u Ferassie tipu je tipologija alatki katkad modificirana levaloaškom metodom. U zupčastom musterijenu prevladavaju uzupci i nazupci, u musterijenu s ašelejenskom tradicijom A su česti šačnici i različite alatke na odbojcima, a u B strugala, nazupci i noževi s hrptom. Različiti tipovi nisu rezultat evolucijske promjene, Bordes ih pokušava objasniti različitim kulturnim tradicijama neandertalskih plemena, a S. i L. Binford ih pokušavaju objasniti funkcionalnim argumentom (alatke korištene za različite svrhe). Različitost tipova se može objasniti i čestom uporabom koja originalno iste alatke transformira u dukčije.

Postojalo je više osmišljenih metoda cijepanja kamena. Vrlo česta metoda kojom se služe neandertalci u srednjem paleolitiku je levaloaška metoda koja se javlja i u donjem i u gornjem paleolitiku. Važnost ove metode je ta što je odražavala veće kognitivne sposobnosti čovjeka koji ju je počeo koristiti (H. heidelbergensis). Ostale primjenjivane metode su diskoidna metoda i metoda salaminih šnita. Primjena levaloaške metode ovisi i o dostupnosti materijala pogodnog za tu metodu.Postoje i nalazi koji upućuju na obradu drva (drveno koplje u Lehringenu – 125 000 godina) i kosti, ali su rijetki. Međutim, mnogo su se češće koristili ostaci kostiju kao meki čekić. Uglavljivanje alatki u držak je započelo u srednjem paleolitiku pa je to jedan od mogućih razloga da se više ne rabe veliki šačnici. Uglavljivalo se vjerojatno pomoću kožne omče ili smole.Iz srednjeg paleolitika s nalazišta Divje babe u Sloveniji potječe i prvi možebitni glazbeni instrument koji je pripadao neandertalcima.Nije poznato jesu li neandertalci do hrane dolazili lovom ili lešinarenjem. Jedini izravan trag lova pokazuje šiljak u vratnom kralješku divljeg magarca na nalazištu u Siriji. Kemijske analize kostiju vindijskih neandertalaca pokazale su da im je gotovo isključivi izvor prehrane bilo meso. To ukazuje na razvijenu lovnu vještinu kojom su dolazili do velikih količina mesa. To pak podrazumijeva određen stupanj socijalne organizacije i izrade oružja. U prilog lovnoj aktivnosti govore i ozljede neandertalaca. U Francuskoj je ustanovljeno i konzumiranje ljudskog mesa do kojeg je vjerojatno dolazilo u periodima gladovanja ili ritualno.Češća je i upotreba vatre, a vatrište se počinje omeđivati kamenjem što ukazuje na vještinu kontrole vatre.Neandertalci su pokazivali brigu za svoje suplemenike što dokazuju zacijeljene kosti neandertalca u Vindiji. Ukopi i grobni nalazi pokazuju brigu za mrtve poslije smrti.

GORNJI PALEOLITIK

Prije 50 000 – 40 000 g. u Africi se javlja moderno ponašanje, a prije 40 000 g. rani moderni čovjek dolazi u Europu. Smjena neandertalaca modernim ljudima se odvijala sporo što dokazuju najmlađi neandertalci iz Vindije datirani na 29 000 – 28 000 BP. To znači da su moderni ljudi par tisuća godina na tlu srednje Europe koegzistirali sa neandertalcima.Simulacijom populacijske dinamike je pokazano da je neravnoteža između rođenja i smrti između neandertalaca i modernog čovjeka mogla dovesti do postupnog izumiranja neandertalaca u periodu od 1000 godina što isključuje istrebljivanje od strane modernih ljudi.Teško je objasniti tako nagle promjene koje donosi gornji paleolotik. Nije jasno da li su promjene lokalnog karaktera nastale postupnim razvojem populacija ili su nastale uslijed doseljavanje nekih izvaneuropskih populacija. Također nije jasno koji je izvor inovacija i modernog ponašanja u gornjem paleolitiku. Dokazano je da su se neka od obilježja gornjeg paleolitika već razvila u nekim dijelovima zapadne Azije i Afrike najkasnije do prije 50 000 – 45 000 g. prije sadašnjosti. Bickerton je predložio da je razvoj gornjopaleolitičke kulture povezan sa relativno naglim razvojem složenijeg jezika što može objasniti organiziraniju ekonomsku eksploataciju, socijalnu organizaciju, pojavu simbolizma, umjetnosti i osobnog ukrašavanja.Uvjeti preživljavanja su u gornjem paleolitiku bili isti onima u srednjem pa je vjerojatno bolja organizacija lova i razumijevanje prirodnog okoliša dovela do prevladavanja modernih ljudi.Ljudske grupe se povećavaju, a može se vidjeti i njihova socijalna organizacija. Uočljiva je i organizacija ljudskih staništa koja se prije ne može utvrditi. Gornjopaleolitički čovjek živi u špiljama, ali i u kućama od raznih materijala (drvo, koža, mamutove kosti). Veličina

društvenih skupina je vjerojatno utjecala na diferencijaciju i specijalizaciju društvenih i ekonomskih uloga. Život se koncentrira u doline rijeka gdje se kreću migracije životinja.Javljaju se promjene u izradi kamenih alatki. Izravno odbijanje tvrdim čekićem koje se pojavilo u srednjem paleolitiku zamjenjuje odbijanje mekim čekićem za što se koristi rog, kost ili komad tvrdog drva. Kasnije se javlja tehnika cijepanje pritiskom, a vrh pritiskača je od kosti, bjelokosti ili kasnije metala. Cijepanje pritiskom se možda javilo već u srednjem paleolitiku.Od početka gornjeg paleolitika se javlja mnogo novih oblika alatki koji su specijalizirani za različite funkcije. Izrada alatke se standardizira. Neki misle da različite grupe alatki na području Europe predstavljaju različite etničke skupine.Obrada rogova , kostiju i kljova pokazuje kreativnost i inovaciju ondašnjeg čovjeka.Umjetničko i dekorativno ponašanje počinje već sa ranim orinjasijenom i životinjskim statuama iz te kulture.Karakteristika za gornji paleolitik su i ogrlice od probušenih životinjskih zubi koje se javljaju već prije 40 000 g., a najčešće su u razdoblju od 34 000 do 30 000 g. BP.Već u gornjem paleolitiku se javljaju keramičke figurice.Potvrđena je proizvodnja tekstila, mrežica, košara za oblačenje, lov i kućanstvo.Prijelazne industrije sadržavaju obilježja srednjeg i gornjeg paleolitika. Više je prijelaznih industrija, ali se samo za šatelperonijen u zapadnoj Europi pouzdano zna da ju je izrađivao neandertalac. Šatelperonijen ima jasno tehnološko porijeklo iz musterijena. Pošto sadrži mnoge elemente gornjeg paleolitika moguće je da je nastala pod utjecajem modernog čovjeka i orinjasijena. Gornjopaleolitička obilježja se u šatelperonijenu pojavljuju oko 35 000 g. BP što može sugerirati interakciju i akulturaciju sa modernim čovjekom.Selentijen u srednojoj Europi je također prijelazna industrija. Uz nju nisu pronađeni ljudski ostaci pa se ne zna da li ju izrađuje neandertalac ili moderni čovjek. Tehnološka značajka selentijena je obostrano obrađen listoliki šiljak. Nađeni su i gornjopaleolitički šiljci od roga tipični za orinjasijen koji je izrađivao moderni čovjek. Takvi šiljci su nađeni i u Vindiji u sloju G1 u asocijaciji s neandertalcima i mnogim musterijenskim alatkama. Mnoge alatke ne upućuju na krioturbacije, a šiljci i mandibula neandertalca sadrže ostatke istog sloja. Datiranje šiljaka nije uspjelo, a neandertalac je datiran na 29000 – 28 000 g. BP. Moguće je da su neandertalci tehnologiju šiljaka sa rascjepljenom i punom bazom preuzeli od modernog čovjeka jer je tada već bila rasprostranjena na području Europe. Također postoji mogućnost da su do njih došli razmjenom. Možda se radi o regionalnoj prijelaznoj industriji koja je potvrđena na nekim drugim nalazištima.Još neke prijelazne kulture su bohunisijen u Češkoj i ulucijen u Italiji.Orinjasijen se veže uz rane moderne ljude i najranije manifestacije prave gornjopaleolitičke tehnologije što ide u prilog tezi da se moderno ponašanje postupno razvijalo lokalno. Orinjasijenske industrije se javljaju od Libanona do kantabrijske obale, a nešto prije se javljaju u jugoistočnoj Europi. Karkteristične alatke su sječiva (općenito u gonjem paleolitiku), njuškolika i kobiličasta grebala te šiljci od roga s rascjepljenom i punom bazom. Označuje ga i stepeničasta obrada kamenih alatki.Orinjasijen se djelomično vremenski poklapa se gravetijenom. Tipična alatka je graveta, oštri kameni šiljak strmo odrađena jednog ruba. Česta su i sječiva sa zarubljenim poprečnim rubom i dubila. U Hrvatskoj su utvrđeni tragovi epigravetijena, kasnog oblika gravetijena, paralelnog sa solitrejenom i magdalenijenom u zapadnoj Europi. U epigravetijenu su česti mikroliti, a prevladavaju gravetice (šiljci s usjekom), kratka grebala, i pločice s hrptom.Obrada pritiskom je potvrđena u solitrejenu. Također se tada vjerojatno i javlja toplinski postupak povezan sa izradom solitrejenskih šiljaka. Uporabna vrijednost tih šiljaka je upitna pa su vjerojatno imali samo simbolički, kultnu namjenu. Karakteristično za solitrejen je i uporaba izbacivača koplja te koštana igla s ušicom.

U magdalenijenu koštana tehnologija dosiže vrhunac izradbom sitnih figura, harpuna i udica. Česti su mikroliti. Prelazak iz magdalenijena u azilijen označava prilagođavanje novonastalim uvjetima nakon kraja ledenog doba.U orinjasijenu se javlja umjetnost u obliku figura, uglavnom životinja, ili kao dio nekog predmeta, a čini se da je povezana s ranim modernim ljudima. Ipak umjetnost je najčešća kasnije, u magdalenijenu. Venere se javljaju u cijeloj Europi i to u periodu od 25 000 – 23 000 g. BP. te se obično vežu za gornji perigordijen ili gravetijen. U špiljskoj umjetnosti se većinom prikazuju životinje. Špiljsku umjetnost se tumači na razne načine, kao lapurlatizam, totemizam, strukturalistički, iznošenje informacija.Gornji paleolitik obilježava velika tipološka raznolikost alatki, proizvodnja efikasnog lovačkog oružja, podjela poslova i specijalizacija, umjetnost i simbolika. Pokojnici se ukapaju s mnogobrojnim prilozima. Čovjek prvi put jače utječe na svoj okoliš.

MEZOLITIK

Mezolitik je period između zadnjeg ledenog doba i početka poljoprivrede. Tradicionalno se uzimaju 10000 i 5000 g. BP iako se mezolitička obilježja, mikrolitizacija i ribolov, javljaju već i ranije. Također, neolitička obilježja poput keramike, sedentizma, glačanja kamena i kompleksnije društvene organizacije javljaju u kasnom mezolitiku. Isto tako kod mnogih grupa se mezolitički način života nastavlja u neolitiku.U mezolitiku se događaju ključne promjene: rangirana društva i agrikulturalna ekonomija, a čovjek počinje dramatično mijenjati okoliš. Klimatske promjene su najdramatičnije u sjevernoj Europi gdje se uslijed topljenja leda odvijaju dva procesa: povišenje razine kopna i razine mora. Tundru zamjenjuje šuma, glacijalne životinje se sele na sjever, a za njima i neke grupe ljudi. Razvijaju se mali sisavci što mijenja taktike lova. Psi su možda pomagali u lovu. Za lov se koriste zamke, a u Španjolskoj je na špilji nacrtan koordiniran lov više ljudi. U sjevernoj Europi se vjerojatno lovilo pojedinačno slijedeći životinje.Također se razvija tehnologija. Prisutna je mikrolitizacija, a alatke su vješto dorađene. Mnoge alatke su načinjene na pločicama. Mikroliti su služili kao vrškovi koplja i strelica što i dokazuje nekoliko nalaza gdje su smolom ili konopljem vezani za drveni dio. Također su nađeni u životinjskim i ljudskim kostima. Još uvijek se izrađuju makroliti, velike alatke. Tek na kraju mezolitika se mogu nazrijeti neka socijalna razgraničenja u stilu artefakata. Nova tehnika cijepanja kamena je neizravni udaracpreko dlijeta. Rade se harpuni, vrše i udice. Najčešća sirovina je kremen i rožnjak, a koriste se kvarc, kvarcit, škriljevac, rogovi, drvo i kosti. Karakteristika mezolitika je i korištenje različitih lokalnih sirovina za alatke. Jedini poznati kamenolom je Sveti Križ u Poljskoj, a drugdje se koriste površinski nalazi. Za mezolitik su karakteristične kremene sjekire i bradve. U Rusiji su u ranom mezolitiku nađene motike koje su mogle biti upotrebljavane za zemljoradnju.Izrađivale su se košare, mreže i brane. U Rusiji su nađene skije.Prve keramičke posude se javljaju prije 5600 godina u Skandinaviji. Upotreba posuda je možda indikacija polu ili savim sjedilačkog života.Dva su tipa mezolitičkog nastanavanja: seoba iz nizina u zimskim mjesecima u planine u ljetnim mjesecima ili življenje na mjestu pogodnom za izlov jedne vrste. Živilo se u šatorima i kolibama uz koje su često jame za kuhanje, skladištenje i otpad. U Norveškoj su nađeni kameni temelji i zidovi kuća, a u Danskoj drveni podovi. Najbolje očuvane kuće su u Lepenskom Viru gdje su se mezolitički lovci vjerojatno nastanili na duže vrijeme. Kuće su trapezoidne sa zidovima od šiblja preko kojih je mogla biti nabačena koža. Imale su vatrište i karakteristične skulpture čovjeka-ribe. U nekim kućama su pokopani mrtvi. Na Lepenskom Viru je nađena i keramika što govori o kontaktima s ranim neolitičkim skupinama. Kolonizirani su mnogi otoci što ukazuje na postojanje čamaca koji su i nađeni, a ribolov nije bio vezan samo uz obalu.Mezolitička društva su bila fleksibilna i prilagodljiva što se tiče prehrane, a to znači da su ljudi tada dobro poznavali svoj okoliš i resurse koje su iskorištavali. Iskorištavanje okoliša je bilo organizirano i vješto. Za one koji su živjeli na obali prevladavala je morska ili riječna hrana. Lovile su se i ptice zbog perja, a možda i hrane.Tijekom gornjeg, a možda već i u donjem paleolitiku se javljaju ritualni pogrebi, a prva groblja se javljaju u mezolitiku oko 6250 BP. Postojanje groblja ukazuje kompleksniju socijalnu organizaciju u kasnom mezolitiku. Većina grobova ukazuje na jednakost u društvu i statusu po zaslugama, ali neki ukopi djece s bogatim prilozima ukazuju na hijerarhijsko društvo. U mezolitiku se javljaju ukopi pasa koji pokazuju da su bili domesticirani i jako cijenjeni. Psi su ili pokapani posebno sa bogatim prilozima ili su se pokapali sa vlasnikom.

Tragovi na nekim ljudskim kostima upućuju na vađenje koštane moždine i možda kanibalizam.Umjetnost je često dio alatke. U azelejenu u zapadnoj Europi oko 11000 BP se javljaju dekorirani obluci. Namjena im nije poznata. Lepenski Vir čovjek-riba. Tybrind Vig ukrašeno veslo. Dekorirani rogovi i kosti, životinje urezane u jantar i u drvo. Španjolska špiljka umjetnost.Raste raznolikost i specijalizacija oružja. Prema kraju mezolitika raste stanovništvo što se vidi po broju nalazišta koji je u početku smanjen s obzirom na gornji paleolitik. To je moglo dovesti do okretanja drugim izvorima hrane, a napokon i do sukoba za teritorij.