OVDJE, GDJE PRESTAJE MORE IZEMLJA ČEKA

VOJIN PAŠIĆ

SADRŽAJ

Umjesto uvoda 2 ......................................................................................................................

POTRAGA ZA RUNOM 3 ..........................................................................................................

Geneza 4 ..................................................................................................................................

Poziv na putovanje 5 ................................................................................................................

Peto putovanje 6 ......................................................................................................................

Naranča 7 .................................................................................................................................

Čekaj me 8 ...............................................................................................................................

Na škoju 9 ................................................................................................................................

Argonauti 10 ............................................................................................................................

Argonauti, još jednom 11 .........................................................................................................

Jednom ćeš, možda, pobjeći 12 ................................................................................................

Drugoj Penelopi 13 ..................................................................................................................

Thula 14 ...................................................................................................................................

Nezadovoljni utopljenik 15 ......................................................................................................

Šah 16 ......................................................................................................................................

Prvi dolazak 17 .........................................................................................................................

Ukop na moru 18 .....................................................................................................................

OVDJE, GDJE PRESTAJE MORE I ZEMLJA ČEKA 19 ..............................................................

Inkvizitor 20 .............................................................................................................................

Confiteor 21 .............................................................................................................................

Rob 22 ......................................................................................................................................

Tenyjeva žalost 23 ....................................................................................................................

Voljenom tamničaru 24 ............................................................................................................

Pismo 25 ...................................................................................................................................

PREPORUKA DRAGOM NEPRIJATELJU 26 .............................................................................

I 27 ...........................................................................................................................................

Porođaj 29 ................................................................................................................................

I kiša je vrijeme 30 ...................................................................................................................

Argonaut s Bunarine 31 ...........................................................................................................

Triptih Gubcu zgubidanu 32 ....................................................................................................

KORABLJA 33 ...........................................................................................................................

Lavovi 34 ..................................................................................................................................

Neodlučni leptiri 35 .................................................................................................................

Beatrice 36 ...............................................................................................................................

JUTRO S EPITAFOM (PET DO PODNE) 37 ..............................................................................

Crna kava 38 ............................................................................................................................

Epitaf 39 ...................................................................................................................................

Umivanje 40 .............................................................................................................................

Depletio 41 ...............................................................................................................................

Polip 42 ....................................................................................................................................

Impresarij 44 ............................................................................................................................

Priča 46 ....................................................................................................................................

Neizvjesni datum 48 ................................................................................................................

Marinefriedhof 49 ....................................................................................................................

Tvoje lice truje moje snove 51 .................................................................................................

U malenoj sobi 52 ....................................................................................................................

Lav 53 ......................................................................................................................................

U mome djetinjstvu 54 .............................................................................................................

Strah 55 ...................................................................................................................................

O autoru 56 ..............................................................................................................................

Impresum 57 ............................................................................................................................

Vidio sam svaku fazu i trenutak svoje bijedne slabosti, ništariju, podlacakakav sam bio, ništa drugo, koji sam tako tašto, besmisleno i besramnonastojao zaštiti svoje bijedno srce. Vidio sam da nikad nije bilo slomljeno kaošto sam zamišljao, već se, paralizirano strahom skvrčilo, gotovo nestalo. Vidiosam da su sve teške rane koje su me svladale bile zadobivene u besmislenomnaporu da sačuvam to smežurano srce da ne prepukne. Samo srce nije bilodirnuto, stisnulo se od toga što nije bilo korišteno.Henry Miller, Nexus (Ružičasto raspeće)

1

UMJESTO UVODA

Prešućena riječ tigar je:

Iz polutame ustaprijeti zubima i zavodi jezikom

2

POTRAGA ZA RUNOM

A gdje na svijetu kriju s’? Gdje li će se naćSad davnoj krivnji taj zameteni već trag?Sofoklo, Kralj Edip

3

GENEZA

Nismo znali da vrijeme može bitiusoljeno kao srdela jer, u protivnom,ne bi sjećanje dosezalo ovako daleko.

Među čokotima neke lozenaši su glasovi zreli u imenice,pridjeve, brojeve,i u vrisku palmekoju smo žmireći u jari sunca požderali.

Svaki naš pokret bio je nervoza,svaka nelagoda ispisana je na pijesku…

Ogromno more htjelo je svoje ime

ali ušiju punih vodejoš uvijek kao majmuniskakutali smo po obali.

4

POZIV NA PUTOVANJE

Napuštaš meali se nećeš smiritiOstat će čudna riječ: Ja

Nepokretnagledat ću tvoje meko, balavo tijelo,i meke rogove koje si pred nekim palim cvijetomdavnog trna podigao

Zbog čega?Zbog uvijek sigurne kućiceili po tragu spore stazeputovanja koja su nam uskraćena,u riječi neprevedena?

Postoje vrata koje samo tvoje tijelo može zatvoritiIma očiju koje snuju o bijegukoji se jutrom rasprši kao pisma bačena s prozora

Među gorkim travama bit ću praznadok ti pužeš da ubalaviš zvijezde

5

PETO PUTOVANJE

U očekivanoj plimiovo je neželjeni prijestol

Nekada bogate hodnikekoji odražavahu sva čudasada napada vlagaiz koje, i u običnom jutru,rastu mrtve prirodei zaodijevaju se u bjelinu

u kojoj Izabela tješi svog slomljenog štićenika:I ja sam čudne fele, moj Kristofore,odrezala bih kosu, preskočila ručak i hodala bosa

Tvoja robija je mačji kašaljšto je moje kraljevanje bez cigara

6

NARANČA

Naranča zrigdje je samo kameni neke trpke, od blizine morana sol navikle trave

Berači piju vinoi štipaju ženeod čijeg se smijehapreobrazi cijelo polje

Naranča neubranana čvrstoj peteljcikao obješenik visii guši seu vlastitom soku

Tihe kao hijenedolijeću crnegojazne muhe

Tek će spora zima donijeti spokoj

7

ČEKAJ ME

Ovdje dokone i bojazne ženemažu se kozjim mlijekomi pale svijeće na prozorima

Da bi razbudile samoćui oživjele svoju bolpređu rukamapreko grudi i bedara…

Zato svako zimsko jutrootpusti po neku mrtvu stražukoja grijana alkoholomi zavaljena u meki snijegčeka čudo s prozora

Ne održavaj vatru nakon večerei ne ostavljaj vrata otključana

Nije važno – odgovaraš mina sve rjeđa pisma i naivno pitaškada ću se vratiti

– Iako više nisam mladdatuma na koji se ne usuđujem pomisliti

8

NA ŠKOJU

Noć jesuknja od soli…Zatoalga(čudna neka)zorusama čeka

pijani mornarispavaju na žalu

sutra će ludostinaći utjehu u mirisima

9

ARGONAUTI

What water lapping the bowAnd scent of pine and the woodtrush singing trough thefogWhat images returnT. S. Eliot, Marina

Oplate nagrižene soljuposljednjem su voću slatkoću uskratilea potom, poput kože ovnaodrane i bačene u stranu,nad našom se hrabrom družinomumiriše sve vode ovoga Svijeta

U tom posljednjem snudoplivaše naoružani:Oprugom za mjerenje vremenai, kako nam pokazaše,staklom za prizivanje zvijezda

Gladeći svoje meke bradicezameketaše u pola glasa:Čuda Kolhide odavno su prošlaVaši kapci teški od starih su snova

Kao vaša gorda imena, vaša malena lađa,za sprdnju je postala i naša zlatna koža

10

ARGONAUTI, JOŠ JEDNOM

Pred pramcem lađe našeruno od zlataneizranja

Ali u tišini vremenataj plašt jekapljakrvikoja svakom tko iz kuće krenečučipodzjenama

Da haračimo tamogdje je nepoznat, tuđi svijet,odlučismo sami

Glasujući na nekom trgu čudno odjeveni,užasavajući se pokolja na tržnicinismo znali koliko je važno da se dopadnemo ženama:

Put je do slavepreko slatkog i kave

11

JEDNOM ĆEŠ, MOŽDA, POBJEĆI

Ploviš:Između nas su oplate od smoleili poput srdele debeo čelik

Možeš i kopnom lutati:kontinenti reklamirajumilost moje vode

koja te još nije oprala

12

DRUGOJ PENELOPI

Pokvarivši želudac trojanskog konjaprema moćnim rijekamavraćah se lakim ovim splavom

Ovdje me napustila posljednja plima:Dozivajući prostran miris vodasad mirujem na suhom koritu od škriljca

Među kobaltnim cvijećem i raspalim novinamadahće jugovina, zuji kroz nasukanu ovu sobicupuneći je tjeskobom(Ne sjećam se ni dozivanja pralja preko nabujale rijeke)

Da bi se ovaj kanal opet pretvorio u zeleni potoknisu dovoljne samo kisele kiše s Pirineja

Probudi me svrab novih košulja,bolećivo korijenje i monotono udaranjetkalačke naprave za kojim sjedi neka luđakinjakoja jutrom rašiva što me sinoć hrabrilo

S cerumenom u ušimamožda ni Odisej nije čuo tračkoji me proganja:

13

THULA

Ako putuješ na Hvarostavi svoj sat susjedima

Loša pjevačicas kosom do guzicetvoja je sirena

Jedan lokal uz moresvakog jutra otvara buket mirisarijetke kave i preprženih brioša

Nasukani prezervativtvoj je brod

Ako putuješ na Hvarostavi vrata kuće otvorenaNitko neće tvoju pornografijui dva uramljena akvarela

Kada se sruše snovio zvjezdanom otokupostat će ti važnoda ne kasniš na posao,da poštuješ rokove koje si obećaoi shvatiš kako te tvoji prijatelji čekajusamo zato jer imaju vremena do ponoćikada se bistro zatvara

Zato ostavi svoj sat susjedimanakon što podijeliš ploče i košuljekao da ideš u vojskukao da se nikada nećeš vratiti

14

NEZADOVOLJNI UTOPLJENIK

Kretnjekrviilimora

isto su.

Kameneobalepoputkostiju

dosadne.

Da već nisamiz kože bih iskočio.

15

ŠAH

Tvoje su vojske imale prednostmnogo noćiAli je bez glasa pao neki pješaki odao lovce i spremne konjekoje si čuvao za odlučujući napad.

Zato si mnogo uložio u ovo poslijepodne,u kavu, kolače i havana cigarečiji dim ubija miris kraljicekoja ti sjedi na koljenu

Pogledajmo što je još prisutno:Čiste plahte i zajamčena diskrecijai ta ugovorena partija šahakoja će se jednom završitiizmeđu dva zalogaja tunjevineili otpuhu plavičastog pepelakoje ti pada na neplodno krilo.

Dok napeto razmišljaš o sljedećem potezutvoja je postelja zauzetaAli ti si nepogrešiv strateg:

Ako se nasmiju očekivane očinaći će se dovoljno piva i partija da zaboraviškuda su se na dvadeset minuta povuklicrni skakači tvoja supruga

16

PRVI DOLAZAK

Hommage Demetriju Pharskom izgubljenom u nebu nad otokom za pjesmunapisanu jedne pokajničke noći

Vremena nema – more je

Ovdje sumudri stvarateljiporazbijali sve pješčane satove(Zato me i sabiru ove potopljene pustinje)

Nažalost,oduvijek živjeh među ljudima.

Moj se pauk ne snalazimeđu nestalnim, slanim bregovima.

17

UKOP NA MORU

Kad umre čovjek, hoće li oživjeti?Knjiga o Jobu

Uskrsneš li

vidjet ćešpukovnika Ranviera Otarolu, gradonačelnika i rodoljuba

kako se, rasut u komade i nasukan u nekoj ribi,okreće na nedjeljnim gradelamai neugodno miriše iz dagnji u kanalu

Zatosvoje zube, prsten i upaljač ostavi nama

da ne znamo tko si

18

OVDJE, GDJE PRESTAJE MORE I ZEMLJAČEKA

Jose Saramago

19

INKVIZITOR

Zar ne vidiš, Oče, da gorim!?Tomas de Torquemada

U noći sv. srebra bikove sam klao…I ljude, žene čini mi se ništa manje.To u mladosti se desi, ali kao i da nije.Zato sad u sutonu mojih vrijednih danapo prvi puta neka sumnja u me korijen mećeda uzaludnom trudu ja žrtvovahovog vijeka kratko vrijeme:Uporni cvijetu vazda spremnu zemlju nanovo je pao,očima skriveno izlilo se sjeme.Neki jadnik što na mome plamenuužas mesa kušao jestihovima bješe sklon– zajedno ih spalih.Da to nije djelo njegovoveć Nečastivogne bi vatra tako pekla…

Čistio sam duše da bi i moja čista bila

Ali sad mislim da i u meninegdje,neki stih

truli.

20

CONFITEOR

Rodriges Verti bio je knjižničar toledske opatije. Nedugo pred smrt, u proljeće MDCXI ljetaGospodnjeg, nečitko zapisa

Potrošio sam vijek u knjigama

Neka mlada, slasna zora,znam u kojem versu spavaali stihovi nisu mojii u toj zori gdje sam ja?Kada sklopim očigdje mi je sa stranica snaga?

Izvan ovih starih strehastupić suncana krvavi rubac pada.Da taj lik ne blijedizaslužno je tkanje riječi

Slasti stiha produžit možei nastaviti samo Bogali sad neshvatljiva me pakost morida na listu palme, topole korinapišem i ono s čime se Rodriges bori:

Zalud knjige, nauk i duhovna sekcija –Vrijeme ždere, i najmudriji stih postat će ništa.Čitav život sebe lažeš, graditelju gubilišta,da to što ćutiš nije napast već obična erekcija

21

ROB

Nikada ništa nisam pročitaoNe umijem ni slovana dršci srpa razabrati

Posjed gospodinanalazi se nadomak moru(neki ljudi koje je gospodin vratio okovanemirisali su po soli koja nije od znoja)

Ne pokušavam razumjeti riječ Slobodakoju je crnac Tenyponavljao u praskozorje prije vješanja

Zašto i bih?

Iskusio sam vrtoglavu žeđ i zaslužene udarce bičem…Podnio sam užasan napor da oživim jedno kudravo ždrijebe.

Rekoše da sam mutav,ali tko će vjerovati onimakoji čine nerazumne stvari:Bježe u noć, udaraju po željezu i truju pse.

Tko da me osudikad mi i ovaj veliki mjesec moje samoće prašta.*

* J. L. Borges

22

TENYJEVA ŽALOST

Jedna mi se grana pokoravai svake zore nudiza uže uporište

I prijatelji tu suda svečanosti pomognu

Od cvijeća mogukrunu da spletu

Pa mi mjere vrati pod onu granu

stolac nose

23

VOLJENOM TAMNIČARU

Ja ću izgorjeti, ali to je tek običan događaj. Nastavit ćemo raspravu uvječnosti.Michel Servet sucima koji su ga osudili na lomaču

Pomogao si da zavolimo smrt –zato ustajemo prema tebi

Godinama koje za nas više ne znače ništatiho poput urneprah naš papreni vraća ti se u grlo

Uzalud hladnom vodom vlažiš vratMi pronalazimo tvoj strahi po tome gdje se češeš

Tek kada otponac tvojih sjećanje popusti,kada se začuje zloguka ptica sa zlatne česmei svi psetarnici otkriju raskoš svoje tjeskobe

bit ćeš spreman

I naš zagrljaj bit će bezazlenpoput zajedničke kupke

24

PISMO

Što bi učinio kada bi mladići s kojimaotvaraš konzervu tunjevine i ločeš pivood kojeg se nadima srce ispod pazuhadobili testise pune neplodnih geleratako da odmah iscuri vlasulja spermei razdere se topla kabanica vena?Što bi pisao nakon što se taj krvavi kišobranzatetura prema tebi?Operacijske dvorane i sale za amputacijumnože se kao morski ježincipronalazeći mjesta za svoj crni mrijest.

Umjesto poezije šaljempoharana polja kose i ruže noktijuNudim ti nuždu genitivnih metaforada ih u miru posadiškao što se i sadi anakrono bilje –sa smiješkom odabranih krava.Očekivao si pjesmu?A tko je na Pharosu, u najstarijem nužniku Europenapisao grafit:

OVA STVAR NEMA VRIJEDNOSTI JER JOJ JE UPOTREBA POJEDINAČNA

25

PREPORUKA DRAGOM NEPRIJATELJU

Tada se Kiklopu ja približih u rukama nosećVina crnoga sud i riječ mu ovu još rečemHomer, Odiseja

26

I

Nakon obilna ručka Viny Galee sišao je kružnim stepeništem u podrum stiskajući u šaci odznoja klizav mač. Starici pogrbljenoj nad gomilom neoguljenih krumpira prišao je s leđa. Bilamu je za duljinu mača udaljena kad ju zapita:

– Mislim da nisam kukavica, ali ne snalazim se u borbi. Što da učinim, stara vještice?

Ne okrenuvši se, kao da je znala da će je jednom snaći to pitanje, žena mu spremnoodgovori:

– Malo si neprijatelja pobio, a već su toliki mladići izginuli pod tvojom komandom. Na istojstopi ove žedne zemlje njihova se krv pomiješala kao voda s vodom. Evo ti ovo sjeme, pa gaposadi. Krv tvojih vojnika prepoznat će ga i hraniti. Tako će sami sebi moći podizatispomenike od biljaka koje će se okretati za suncem. Neprijatelja ćeš prepoznati po upornomkorovu kroz koji pokušava ponovno oživjeti. Tako ćeš ih iz smrti prizvati i, kao dobar vrtlar,ponovo im čupati život.

Od tog siječanjskog utorka Vinyjeva vojna karijera krenula je nevjerojatnim tijekom. Odlazioje u suncokretova polja naoružan tek zakrivljenim poljskim nožićem. Vraćao se vukući zasobom zvjerski iskasapljena trupla.

Na tim krvavim maskama teško je bilo prepoznati jučerašnje putnike, one koje su tražilikonačište ili se raspitivali za adresu.

Godine 1620., prije žetve, od nekog doušnika iz Toscane Viny je primio stihoveuznemirujućeg sadržaja.

Dojavljujem ti:

Dojahat će na šugavom magarcu i predložiti dvoboj.On samo pretpostavljakako bi se među tvojim suncokretimadijete moglo zastidjeti svoje praćke, muškarac oružja.Čitao je o tebi mnogoali i ne pomišlja kako izgledaš.Neće pitati:

27

Zašto su jednom čovjeku potrebna kraljevstva?Dočekaj ga na kapijibez krvoločne straže.Otpit će ponuđenu kriglu piva.Tresi glavom punom perutii oduševljeno kopaj nos.Nakon dobrodošlicepokaži mu što se promijenilo:Topovi su pretočeni u kotlove.Iz svojih uspomena sada cijedim ulje – reci mu.Odslušat će pijana naklapanjao starom srebru i škarama za strnjiku.– Bon noui monsieur, itd…– Laka Vam noć, moćni viteže…

A kada odjašete u poljei on zastane pred čudom od biljati ga, već rutinski, obori s leđa.

Samo pazi:On možda ne zna kako mirišu suncokretiali vježbao se mrziti čak i na ružama.

28

POROĐAJ

Filipu, ljubitelju konja

Možda si imao razloga da odustaneš,ali nisi.

Zbog toga primi svu ljubav ovog Svijeta.

Trebat će ti za taj put na koji si namjeriosamtek s nužnih priprema.

Kada tuđa usta pregrizu lanaci u žurbi uska vrata razvališpitat ću te:

Čije su ono vodeako nisu bile tvoje?

Ima li išta što već nisi bio tiu krljušti skriven, u kamenu otisnut?

29

I KIŠA JE VRIJEME

Teodor se povukao u salon i točio pićeOtpivši gorak gutljaj pomislio jekako Katarina ne zna govoriti.Ona nikada neće znati reći, npr.Ostavi u meni bijele čamčićei pripremi utrku u mraku

Kada se vratio u spavaću sobuona je čekala pored krevetanapućivši silikonski punašne usne.

Možda zbog pićanjemu se činilo da ga hoće pljunuti.

Preostalo mu je da se otvorii bude tih kao kišobran

30

ARGONAUT S BUNARINE

U pet sati ujutro na Bunarini Jazon, sin Ezonov, obučen u gumirano ribarskoodijelo ispija svoj prvi espresso:

Zazivanje neke zaljubljene djevojke ili moći runadokoni aedi sabiše u stihTako i o nama sudit može svatkoa da prespavao nije u smradu gušterova leglaili napustio prijatelja

Vidjeli smo mnogo, bili smo moćniMore nas otrpjeloa crna lađa sabrala je naša imena

Što se davno raspalo u prahsada svijetli među zvijezdamaAli gdje se izgubi ono čime se podičit možesvaki jadnik koji cigaru pušiza kuhinjskim stolom oplodivši nimfu svoju

Gdje je naše potomstvoda o nama uz kavu priča

31

TRIPTIH GUBCU ZGUBIDANU

I

Zel je mladec vile, roglje:Za pravicu bum zginul!Njemu frajle nesu bile dobreKak kadaver ne bu ni prdnul

II

Senjal, senjal, orehnjačuNi se je zbudilMesto topleg testavu ustmikrvca mu curi

III

Bil sem, bogec, pri njegvoj kletia v njoj zdeno kak vu drobu SvetomOd ajngela nad zipkom pa do hladneg grebačrevo i jajec nam je dosti

Njem pravica treba

32

KORABLJA

Čovjek, spasavajući se,skrivajući se, pogibaod čovjekaŠrikant Varma

33

LAVOVI

Oni imaju kožuboje plamena

Ispod kržljavogsuncem umorenog raslinjačekajuspasonosnusjenukojajeNoć

Ako se pridignu(teško je pronaći razlog za to)s dalekih rijekapoletjet će kanaderi

Lavovi pojma nemaju

34

NEODLUČNI LEPTIRI

Ova je pjesma posvećena Jarcu-mudrijašu s povećalom i dobrom voljom

– Oblaci nad ravnicomsišu boju iz trava i miješaju je sa zemljom.– Možda bi u naranči mogli čekatido novog proljeća?Duboko u mraku čvrstih košticabez riječi,biti novo sjeme.– Ali mogle bi preko rijekedoletjeti zlatne pticei iskljucati nas!– Gluposti!– Dok budemo zrelidošepesat će satirii skuhati nas u kaši koja se služis čašom hladne vode!

35

BEATRICE

U jesenju zoru(u tom tmastom dobu)međ drvoredima čije granešumeć učiniše se kao rojvidjeh, ja Beatrice,lik nebeski tvoj.Kao mladac zanijetu čaroliji tojskovah prve rime

p.s.

Danas sve to činim rjeđejer na tebe više hormonalanpostao je pogled moj.

Čitanje kroz književni moderni znojismijao je, Beatrice, nedirnuti himen tvoj.

36

JUTRO S EPITAFOM (PET DO PODNE)

Nasmijao sam se kada sam shvatio da su zadovoljstvo i istina ove vizije bilivrijedni dubokog razmišljanja.John Hawkes

37

CRNA KAVA

S prvim gutljajemmoja se glavaobara iz snai okreće naopakomoje tijeloraste iz ovih rukuu dvije polovinekoje se sastajuna osjetljivom šavu srca

ti nemaš zjeneimaš pigment leopardavraga ili gljiveda me s dna prevrnute šalicek sebi dovučeš

vrišti kroz prste koji te beruneka drhtitrpki cvatsjeme vrtoglavo

neka i mene otrešenogpronađupokrstei saspu u mlin.

38

EPITAF

Odlaziškao iz mesnice

Nosiš kilogram krvavih riječi

39

UMIVANJE

1.Kada pada kišajutro može biti beskorisnokao putovanje iz jednog dijela grada u drugi.

2.Zašto mijenjati garderobučija nam veličina još uvijek pristaje?

2.a.Zašto čuvati pismaa bacati kosu i nokte?

3.Naša je domovina tamo gdje su knjigekoje su, srećom, drugi napisali.

4.Kako možeš na usnama podnijeti pigmentsamljevenih crvenih mrava?

5.Ponedjeljkom češljaš izmetkojeg Bušmani pale da odagnaju rojevegladnih muha?

Ništa zato:Prije nego li si, mokra od kiše, otvorila vratakumuluse sam crtao mnogo tamnije.

40

DEPLETIO

Vrata su provaljena…

Ali u svim sobama ljeti(ove 1998 g.)sparno je

I kroz korijen koji nosi krošnjuprijatnu sjenu

mrtvi dišu

Od poljubacasuha ustanešto bi kiselo pojela

Zar nismo slični mahunama?Nakon ljubavikada puste sjemesmiju se

klorofila suhe rane

41

POLIP

Taj polip koji ulazi u tebe gord kao noć i nesalomljiv kao sjemenije li to vlaga za cvijeće koje raste iz vunekojom si tristošezdesetpet puta nahranila bestidnu noćnu pticui svaku pogibeljnu noć umnožila kao dudove pred jesenne bi li izgovorila anđela, usta nahranila crnim

Naučila si da je u šutnji veličina tvojih klonućakoje slijepi lađar dijeli na tri igle blagosiljući pretkei sve njihove slučajne ljubavi, crvotočne tabane i krmeljave usnekoje su bile potrebne kao polog za kredit u bancida bi u jednom zrnu soli i samoći kukuruza dali sina

koji zna kako se zadovoljava žena ili truje pasZa rasušenu vječnost naučila si pozdraviti rižu i mangroveali taj koji te sili na nemir i morske ježince sabire pod jeziknije li to onaj gluhonijemi momak koji je prodavao kestenprevrćući ga iz jednog dlana u drugi kao da važe teretno pismo

i krijumčari za težinu tinte kojom je napisano tvoje gorko imeIli je to hidalgo koji se nakon godina lutanja konačno vratiou svoj rodni kraj i našao kuću zaleđenu sa svim njenim stanarimakoji su u panici otvorili prozore, usta na vrisaki ruke na pomoć, a njemu se čini da ga pozdravljaju

Jedna knjižara u Nazorovoj u kojoj si izgubila nekoliko paketićapamuka za menstruaciju koja ne prestajeunatoč puževima i mjesečini, unatoč haljiniiz koje rastu tvoje ruke i rašivaju se leđajoš uvijek je u uzaludnoj potrazi za naslovima

Crni čovjek, pijan ušao je u našu kuću. Bol je prevelika.Ali kako razmrsiti svu bliskost koja spaja ljudei kako se ogoliti do dijamanta, biti sam kao dijamantna kojem ni bakterije za tvoje upaljene mandule

42

nemaju mjesto na glatkim plohama koje su same jer su savršene

Jedan svijet prestaje. Sparni svijetZemlja će se obrnuti još jednom, mahuna ispustiti sjemea kukuruzišta naći novi razlog za svinje i ograduZaboravit ću jedan spreman žalac, tih kao paparTim bolje! O njega možeš okačiti nesašiven kaput

43

IMPRESARIJ

Storuka rukone budi žito

ptica metalna perjem drugim

Cvijeće bez otrova sada se grbi,u sazviježđu slaka polako se suši:Nikud ti ne idi

Čije ono kuće imeu množinu je stavljenopa se pod rosom više ne podiže?Koje riječi slovo tvore –to vi meni recite:Pseto?Nije!Mak?Nije!Maja?

Ah, maje moje neodsanjaneu snu prezreleu stihu bi pukle.

Među klasjem s imenima pticacvjetodrvi hodajuDoći će u ova naša poljakoja sam uspomenama prekrio

smrću označio

da ti koji maštaš a ne vidišpriđeš na koraksjeme za svoju ludost da nabereš

44

A tko će ti vjerovati da si to u polju našao?

NitkoNi Odisej

Storuka ruko ne budi žito:Cvijeće je otrovano(zato se grbi)u sazviježđu slaka polako se suši

A što vrijedikad noge klonua put ne upamte

Rukoslovo bi o ženina onoj maji što je zaspala

pjesmu s ptica da joj prepišeš

45

PRIČA

Dešava se da sam sit svojih nogu i noktiju,svoje kose i svoje sjenke.Dešava se da sam sit toga što sam čovjek.P. Neruda

Kada su ga potisnute kamile pronašlei svojim debelim usnama na njegova plućau ispašu došleon je, uz krik progonjenog,kroz požarna vrata izjurio na krov nebodera.Prvi je put pomislio na kablove i osiguračečiji strahoviti napor nitko ne čujesve dok spone ne popustei čitava zgrada poleti u vis kao raketa.Zatim se nagnuo nad 30 katova samoćeOtvorena vertikala tražila je njegov dah.(Samo na trenutak osjetio je svoje srceu temporalnoj kosti, na zapešću šake,na čudnim mjestima.)Sa zidnog sata otkucala je ponoćVrijeme se bješe zgusnulo poput škroba.Pogledao je u nebo. Činilo mu se da zvijezde postojezbog neke jalove utjehe.Ruka je, dugo uvježbavana, krenula samaOtpustio je zaponac.Škljocnula je stara rđa.Bljesak plamena zaslijepi mu vid.Usta se napuniše gorkim dimom.

Tako je gospodin A. M. (JMBG 1403949363067)nakon dvadeset godina mučne apstinencije

46

ponovo počeo pušiti.

47

NEIZVJESNI DATUM

U tišini knjižnice odjekivale su riječipoput udaraca čekićemBoja moga glasa mutila je (inače jasne) vitrajei zaustavljala crvotočinu drvetaKada me više ne bude i kada skrama kožes kostiju otpadneneka ruka sakupit će malo prašineTražeći nešto u njoj samo će uprljati prstePljunut će u šakuPrašina će se pomiješati sa pljuvačkomUmočit će u nju pero

Nakon mnogo nevjerojatnih stoljećanapisat će drugo imeove iste nepismene smrti

48

MARINEFRIEDHOF*

K. und K.

Danas je opet Nedjelja. Doći će Luisa Marija,radoholičarka s rukama obraslim u ruže,koje nikako da se prime na njenim dlanovima(dok pješači od Južnog bulevara do mornaričkog groblja)već otpadaju kao posječeno cvijeće

Ponijet će nepotrebne knjige,svoju maternicu i prazne čašice reumatičnih zglobova.

Nedjelja je, doći će Luisa Marija do žrtava kuge s turskog broda,do jedanaest žena poginulih treće veljačekada je zbog češke sabotaže eksplodiralo skladište streljiva i baruta,do mornara s nekakve torpiljarkeotrovanih pokvarenim konzervama.

Luisa Marija,iznad našeg praha drhtitvoj smežuran, živ pupak– taj prsten sretno poništen u mesu,ta usta što se otvaraju prema unutra

Nakon stotinu ratova koje smo vodiliostala je samo ova budućnost,u svojoj nakani da nas sameljeuporna poput čela nekog bika

Za našim hladnim imenimaotišli su vinogradi da se poubijaju grozdovi,do posljednje peteljke, do posljednjeg čokotanadraženi vlastitom vrstom koja se paranoidno ponavlja

Otekle su vode vrišteće:Lažu da je istopljen spasonosni vosak

49

kapajući kroz najmanju travkui nadimajući je do smrti.

Luisa Marija, za tvojom kratkom sjenomidu naša nerođena djecaU njihovim su rukama ukočeni poljupci.

Zbog tebe su ove naše Nedjelje pune prljave vunei očiju djece koja žmirkajui čudne nelagode od sutrašnjeg Ponedjeljka

U ime tvog raspetog Boga i slavne Mu matere:Ne dolazi više!

* Marinefriedhof – mornaričko groblje u Puli

50

TVOJE LICE TRUJE MOJE SNOVE

On me slijedikao kotač konja

Zovem se Leonid Abašenkoi ne nalazim nikakvu sličnost s tim obješenjakomČak mi se gadiAli on mi pomaže da živim i svakodnevno jedemZahvaljujući našem neobičnom prijateljstvuvidio sam rijetke stvari:Moćne rijeke koje, umorne od predugog toka,skapavaju u deltamaVidio samulice s dućanima u kojima kupuju odbjegli emiripodzemne željeznice, iverje i nacrte

Kada kupola šatorasakrije predgrađa i užasno blatoa nebo se ospe niskim zvijezdamatada njegove nasmijane usneprekriju moje liceZatim me obuče u šarene haljine i, da ne bih bježao,navuče mi neke smiješne i teške cipele.

51

U malenoj sobirukava punih pijeska,smrdeći po mokraći starih i sitih tigrova,stariji za još jedan aplauzNeće dozvoliti da mu se približimili odam imenomZbija šale sa mnom,smije se mom nosu od cinoberai vrti stari šešir

U alkoholnom jutručekam ga pred ogledalom

U ruci držim britvu

52

LAV

Meni pripadajutopla antilopa, prividna ljenost i čast vrste

Pored ubijanja i potomstva preci mi ne namriješedrugi zadatakNedirnut je mir mojih predakakojih se ovdašnji plaše više od vatrejer ne donose trenutnu smrt,niti zaborav

Želio sam poštovati slijed i simbole savane

Ovo je jutro čudesno:Posljednji put kriknula je izdajnička pticai bojom me sakriše visoke trave

Čujem kako se stišavaju potjere

53

U MOME DJETINJSTVU

U mome djetinjstvumora nije biloBile su alge,trave zasoljeneu usta nasukane

Moje djetinjstvo bilo je neka neodređena žeđ

54

STRAH

Ono što me plaši raste iz srca:Iz njega neprestano izleću zrna krvii udaraju, kao geleri, o zidove vena

Ponekad sanjamda je moje tijelo sobanapuštena u ratnom vihoru

Vene rastu u menii naziru se ispod monotone kože

Možda će me u snu prerastipokušavajući se uzalud uhvatitiza posteljinu ili jastuk

Zaspimkad zaboravim na plavetnilo očiju

55

Vojin Pašić

Rođen 1966. u Bihaću. Objavio zbirku poezije koje se ne želi sjećati, tako da Ovdje, gdjeprestaje more i zemlja čeka smatra prvijencem.

56

Biblioteka Mali rakunknjiga 20

Vojin PašićOVDJE, GDJE PRESTAJE MORE I ZEMLJA ČEKA

© 2006 Vojin Pašić© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnostina novim medijima, 2006, 2015, 2016

IzdavačDruštvo za promicanje književnostina novim medijima, Zagreb

Za izdavačaAleksandra David

UredniciKrešimir PintarićDario Grgić

Fotografija© Domagoj Lozina

ISBN 978-953-6924-51-6 (HTML)ISBN 978-953-345-276-0 (EPUB bez DRM)ISBN 978-953-345-277-7 (PDF)ISBN 978-953-345-278-4 (MOBI)

Prvo izdanjeAGM, Zagreb, 2003.

57