208

OVAJ ČASOPIS I NJEGOV SVETI ZADATAK

Ovaj časopis je jedan od glavnih faktora ili instrumenata u sistemu Biblijske Pouke, ili “BogoslovnogProširenja,” koje je sada bilo predstavljeno u svim djelovima civiliziranog svijeta po WATCH TOWERBIBLE & TRACT SOCIETY, ovlaštenog 1881, “Za Promicanje Kršćanske Spoznaje.” On ne služi samokao učionica gdje se Istraživači Biblije mogu sastati na studij Božanske Riječi, nego također i kao kanalkomunikacije kroz kojeg se do njih može doći sa obavijestima o Kongresima Društva i o dolaskuputujućih predstavnika nazvanih “Putujući starješine,” i biti osvježeni sa izvještajima o Kongresima.

Naše “Berejske Pouke” su tematska ponavljanja ili pregledi STUDIJA koje je naše Društvo izdalo,većinom ugodno uređene, i vrlo korisne svima koji bi zaslužili jedini počasni stupanj kojeg Društvoodobrava, naime, Verbi Dei Minister (V.D.M.), koji, kada ga se prevede na Hrvatski glasi, SlugaBožanske Riječi. Naše obrađivanje Međunarodnih Pouka Nedjeljne Škole je posebno za starijeIstraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim.

Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada bio tako općenitonegiran—Otkupljenje kroz dragocjenu krv “Čovjeka Krista Isusa, koji je dao sebe kao Otkupninu[odgovarajuću cijenu, zamjenu] za sve.” (1. Pet. 1:19; 1. Tim. 2:6) Gradeći na tom sigurnom temelju sazlatom, srebrom i dragocjenim kamenjem (1. Kor. 3:11­15; 2. Pet. 1:5­11) Riječi Božje, njegov daljnjizadatak je da “svima rasvjetli što je zajedništvo tajne koja od početka svijeta bijaše skrivena u Bogu...dasada crkvi bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja...koja u drugim naraštajima nije bila obznanjenaljudskim sinovima kao što je sada obznanjena.” (Efež. 3:5­9,10)

Oslobođen je utjecaja bilo koje organizacije, sekte ili ljudskog učenja, dok nastoji sve više i višedovesti svaki svoj izričaj u što potpuniju podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u SvetomPismu. Prema tome časopis je slobodan objaviti odvažno sve ono što je Gospodin rekao—u skladu saBožanskom mudrošću koja nam je data da to razumijemo. Naš stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer miznamo što tvrdimo, koračajući sa bezuvjetnom vjerom po sigurnim Božjim obećanjima. Povjerili smo mupouzdanje, da bude korišten jedino u Njegovoj službi; od tud naše odluke u odnosu na ono što se može išto se možda neće pojaviti na njegovim stranicama da to mora biti u skladu s našom prosudbom onogašto je Njemu ugodno, učenjem Njegove Riječi, za izgrađivanje Njegovog naroda u milosti i spoznaji. I mine samo da pozivamo nego mi potičemo naše čitatelje da si dokažu sve izjave iz časopisa sanepogrešivom Riječju na koju se stalno ukazuje, kako bi se olakšalo takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno uči:DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad

je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovidoći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20­22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika uKristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude biospreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti ćemjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija.—Otkr. 15:5­8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusiosmrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i kojadolazi na svijet“ u određeno vrijeme.—Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanskeprirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici.—1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svakemilosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu.—Ef. 4:12;Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom isvim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, izruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni.—Djela 3:19­23; Iza. 35

209

RIJEČI Proroka dane u našem tekstu odnose se nazavršetak sadašnjeg Evanđeoskog Doba. To je isti Dano kojem je prorokovao Apostol Pavao kada je objavio,„Onaj će Dan pokazati…u ognju očitovati. I kakvo ječije djelo.“ (1. Kor. 3:13) To je Dan o kojem jeApostol Petar pisao toliko slikovito kada je rekao da utaj veliki Dan Gospodinov nebesa trebaju bitizapaljena i elementi se otopiti užareni i rastaljeni, i daće zemlja i sva djela na njoj biti zapaljena. (2. Pet.3:10) To je Dan o kojem je Prorok Sefanija govoriokada je rekao da u taj veliki Dan Gospodinov svuzemlju bude proždrla vatra Božje ljubomore. (Sef. 3:8)Izaija, Jeremija, i mnogi od vjernih Božjih Prorokaproricali su o tom Danu. Prorok Danijel bio jeobavješten od Anđela Gospodinovog da u taj Dantreba biti „doba tjeskobe, kakva ne bijaše nikada odkada je naroda.“ (Dan. 12:1) Sam naš Gospodin Isuspotvrdio je to proročanstvo, i dodao da nikada višeposlije neće biti takvog vremena. (Mat. 24:21,22)

Sveto Pismo naziva taj Dan „DanomGospodinovim,“ „Danom Jehovinim,“ „DanomBožjim,“ „Danom Kristovim,“ „Danom Osvete,“„velikim i znamenitim Danom,“ itd. To je Dan ukojem će Stari Poredak propasti i biti uveden slavniNovi Poredak. Proričući o tom Danu, i Proroci iApostoli govore o klasi koja će se održati u taj Dankada će svi drugi pasti. Sv. Pavao kaže da će sve što jeuzdrmljivo biti potreseno, i da će jedino Kraljevstvokoje će tada biti uspostavljeno, i koje se ne možeuzdrmati, ostati. (Hebr. 12:25­29) Sadašnje društvenouređenje—nominalni crkveni sistemi, financijskeinstitucije, političke institucije—sve—će pasti.

Tijekom Evanđeoskog Doba mnogi koji nisu biliKršćani pridružili su se Crkvi. Civilizirani svijet danassebe naziva „Kršćanima,“ u suprotnosti nacijama kojeoni nazivaju „poganima,“ premda su sa stanovištaSvetog Pisma oni svi pogani. Među svim timrazličitim nacijama mi nalazimo mnoge religije, čijipoklonici tvrde da su se posvetili Bogu. Ali kamenkušač s kojim se takve tvrdnje mogu ispitati je RiječBožja. Vidi Gal. 1:6­9. Bog će jedino pravoj KristovojCrkvi dati Mesijansko Kraljevstvo. Neki koji zaistaimaju Krista i Njegovo djelo žrtve kao svoj temelj ćebiti spašeni, ali na trošak svih svojih djela, njihovekarakterne građevine, koju će „vatra“ tog Danaproždrijeti. Klasa kukolja u nominalnim crkvama bitiće svezana i „spaljena,“ ne kao pojedinci, nego kaotobožnji Kršćani; to jest, vidjet će se da je njihovoispovijedanje neosnovano. Oni će sami uvidjeti ukakvoj su groznoj zabludi bili—koliko su se biliudaljili od Istine.

„SPAŠEN, ALI KAO KROZ OGANJ“

Oni koji su na Stijeni Kristu Isusu, jedinom pravomTemelju, jesu oni koji su prihvatili Isusa kao svojuOtkupnu žrtvu, i posvetili se u cijelosti Bogu krozNjega. Svi oni su bili „pozvani u jednu nadu svogpoziva.“ (Efež. 4:4) Mnogi od njih neće uspjetipotvrditi svoj poziv i izbor i pretrpjet će veliki gubitak.Oni nisu ispravno gradili na tom Temelju, građevinu odzlata, srebra i dragog kamenja Istine i lojalnostiGospodinu cijelim srcem. Oni će pretrpjeti gubitakKraljevstva, i kroz mnogo nevolje će zauzeti nižemjesto, pred Prijestoljem—neće biti vladari, negopočašćeni sluge vladajuće klase. Svi koji su bili začetiSvetim Duhom moraju se, kao što smo drugdjepokazali, roditi na duhovnom nivou postojanja ili upotpunosti izgubiti život. Oni koji se pokažu potpunovjernima biti će rođeni kao Božanska bića. Oni kojinisu bili skroz vjerni, i koji su promašili veliku„nagradu,“ premda nisu zanijekali Gospodina koji ih jekupio, biti će rođeni kao duhovna bića nižeg reda.

Nevolje koje obilježavaju kraj ovog Doba će ucijelosti probuditi te bezbrižne. Mi razumijemo da su natu klasu kroz cijelo Doba dolazile izvjesne posebnenevolje. Ali očigledno veliki broj njih živi sada, na krajuDoba; i oni moraju proći kroz „veliku nevolju,“ i morajuoprati svoje uprljane haljine i ubijeliti ih u krviJanjetovoj. (Otkr. 7:9­17) Oni će dobiti blagoslovljeniudio nakon svog pročišćenja, ali daleko manje slavan odonoga za kojeg su bili pozvani.

Apostol Pavao u svojim zapisima stavlja posebannaglasak na temeljnu važnost ispravnog doktrinarnognaučavanja. Nije bitno da li Pavao ili Apolon ili čakanđeo s Neba podučava bilo što, to mora biti u skladu satemeljnim učenjima koja su im bila dana od Gospodina.(Gal. 1:6­12) On je jamčio Crkvi da je ono čemu ih je onpodučavao bilo od Boga; i da čak ako bi im i anđeo sneba donio neko drugo Evanđelje, to bi bio dokaz da jetakav anđeo skrenuo od odanosti Gospodinu. Da je IsusKrist umro da osigura Otkupnu cijenu za Adama injegovu rasu temeljna je doktrina Crkve, koja je bilaprimljena od samog Isusa i od Njegovih vjernihglasnogovornika i što je bilo pokazano u Božanski danimpredslikama Zakona. Tko je god vjerno podučavao ovutemeljnu istinu bio je prava pomoć Božjem narodu. Aličak i takav učitelj im može pomoći da grade, čak i natom ispravnom temelju, vjeru i karakternu građevinukoja ne bude izdržala ispite velikog DanaGospodinovog; jer će vatra tog Dana sigurno provjeritiprirodu te građevine. Slijedom toga, i učitelj i učenik ćepretrpjeti gubitak i biti spašeni ali „kao kroz vatru.“

ZNAKOVI PRISUTNOSTI KRALJA„Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao

lužina bjeliočeva.“ (Mal. 3:2)

210

NERANJIVOST ISTINE

Proročanstvo iz našeg teksta još je uvijek u tijekusvog ispunjenja. „Oganj ljevačev“ čak i sada vrši svojedjelo, i tisuće i deseci tisuća padaju posvuda oko nas.Prorokovo pitanje je veoma relevantno u ovo vrijeme.Mi vidimo kako su lažna učenja koja su preživjela dodanas, sva ova stoljeća nakon što su Apostoli zaspaliučinila čovječanstvo nesposobnim da ispravnozaključuju o religioznim temama. U prošlosti smo miimali naša vlastita iskustva po tom pitanju. Gdje god jebilo spomenuto nešto religiozno činilo se kao dagubimo zdrav razum. Sada smo izgubili naš strah odsmrtne kazne za korištenje našeg razuma. Mi smo sevratili učenjima Isusa i Apostola, i vidimo kako suveličanstvena i prekrasna.

Oni koji su podučavali pogreške uskoro će bitiposramljeni (Iza. 66:5), dok će vatra ovog Danaočitovati jedino Istinu svima. Nema te sile, niti jezika,niti olovke, koji može uspješno proturječiti Istini,velikom Božanskom Planu Vjekova. Ona je snažna predsvojim neprijateljima i pred svima koji ju napadaju, i nezadugo i bezumnost njenih neprijatelja biti će očitacijelom svijetu. „Tamo će biti plač i škrgut zubi.“

ZNAČAJ PRISUTNOSTI KRALJA

Dolazak Kralja da posjeduje Svoje Kraljevstvoznačit će osobno isto tako kao i nacionalno i crkvenoispitivanje, suđenje i postupanje. To će značiti, kadaKraljevstvo bude bilo u potpunosti uvedeno, suzbijanjeporoka na način i u mjeri koje niti jedan zemaljskireformator nikada nij pokušao. Neće biti dozvole začiniti zlo u bilo kojem obliku. Jedina sloboda koja ćebiti dozvoljena biti će sloboda za činiti dobro. Nije stoganikakvo čudo da takva nekolicina doživljava radost uobjavljivanju povratka zakonitog Kralja zemlje davlada. Mnogima će to značiti gubitak njihovih osobnihprivilegija koje su imali za razliku od svojih bližnjih.Mnogima će to značiti zabranu i odrezanje grijeha ukoje se sada upuštaju i u njima uživaju.

No ipak, i Kralj i Kraljevstvo ne samo da dolaze,nego su oni ovdje; i sadašnje nevolje i potresanja u crkvii državi, i općenito buđenje ljudi posljedice su utjecajakoji proistječu od tog Kralja i Kraljevstva. Premda toljudi ne znaju, to je udaranje Kraljevstva Božjeg koječak sada vrši pripremu za razbijanje svih kraljevstava nazemlji, da bi se otvorio put za uspostavu pravednosti usvijetu, da srca ljudi mogu biti ponižena i pripremljenaza pravednu Vladavinu koja će preuzeti vlast nadzemljom. Svjetovni ljudi to ne mogu razumjeti; jer toKraljevstvo ne dolazi s izvanjskim opažanjem—savanjskim prikazom i otkrivanjem. Stoga oni ne mogureći, „Evo, ovdje je,“ ili „Eno ondje.“

Unatoč užasnom ratu koji sada bjesni, kojisvakodnevno postaje sve više žešći i smrtonosniji, oni

se nastavljaju nadati miru, pokušavajući uvjeriti sebe idruge da nevolja mora uskoro biti privedena kraju, i daće se stvari tada nastaviti kao prije. Oni zasljepljujusami sebe s obzirom na pravo stanje stvari i odbijajuvjerovati da je Bog odredio dopustiti da se ova nevoljaproširi i obuhvati cijeli svijet i dovede do potpunogrušenja Sadašnjeg Poretka stvari. Sebičnost, ponos iljubav prema novcu su ih zaslijepili. Mi dajemo ovdjeizvadak iz pjesme koju je prije nekoliko godinanapisao Kršćanski svećenik, koja snažno opisujesadašnje uvjete i Božji sud koji sada pohodi cijelisvijet za njihovo trajno dobro.

„Jao Dobu kada je zlato bog, i zakon službenipodsmjeh,

Što pomaže odvažnom zlu da skrši najplemenitije inajbolje!

Kada Mamon nad jeftinim milijunima baca svojepozlaćene snažne oklope,

I tjera ih pripitomiti ispod svojih bičeva niz širokeputeva zla;

Dok oštroumena svjetlost Istine zalazi blago nadrutom,

I prašina i pare zemlje i grijeha zatvaraju Nebeskublaženu sunčevu svjetlost!

Tada očekujte munje!—Božje crvene munje morajurascijepiti zagušljivu tamu,

U pravednom gnjevu da očiste svijet u Sodomskojstrašnoj sudbini!“

Međutim mi smo zahvalni da dok sudovipravednog Boga protiv grijeha morajući doći u ovovrijeme, ipak će konačni rezultati biti slavni, kada ćesvijet izići iz toga pročišćen, pokoren, očišćenzastrašujućim krštenjem vatrom i krvlju; kada ćeuvidjeti da su grijeh, sebičnost i iskvarenost iskovalisvoj zakoniti ishod. Tada će čovječanstvo biti spremnozavapiti Gospodinu i čeznuti za Njegovimizbavljenjem, i oni će Ga preklinjati i on će ih podići iblagosloviti.

Ali dolazak Kralja znači mnogo nevolje i općegobaranja kraljevstava ovog svijeta koja su, premdatvrde da su kraljevstva Božja, zapravo pod upravom„kneza ovog svijeta,“ Sotone, „kneza vlasti zraka, duhakoji sada djeluje u djeci neposlušnosti.“ (Ivan 14:30;16:11; Efež. 2:2) To znači potresanje društva na način iu mjeri u kojoj to nije bilo nikada do sada, i tolikotemeljito da daljnje potresanje neće biti potrebno.(Hebr. 12:26,27) To znači razbijanje u komadićecarstava i vladavina svijeta kao lončarskih posuda. Toznači prolazak sadašnjih crkvenih „nebesa,“ i padmnogih njegovih sjajnih „zvijezda.“ Sada je sunčevosvjetlo pravog Evanđelja, i mjesečevo svjetlo Zakonasa njegovim predslikama i sjenama, zasjenjeno sagustim oblacima svjetovne mudrosti. „Sunce će sepretvoriti u tamu, i mjesec u krv.“ (Joel 2:30,31)

211

Dok bi se mnogi radovali vidjeti društvo lišeno odmnogih njegovih sebičnih, i nametnika koji iscrpljujuživot, oni izgleda da shvaćaju da bi takav tolikopravedan i nepristran Sudac poput Samog Gospodinamogao odrezati izvjesne dugo njegovane grijehekojima oni žele prianjati; oni se boje da se netkodotakne njihove osobne sebičnosti. I njihovi sustrahovi dobro utemeljeni. On će iznijeti na vidjelo sveskrivene stvari tame, i ispraviti i potisnuti privatni istotako kao i javni grijeh i sebičnost. On će razotkritidubine iskvarenosti nikada prije shvaćane. On će„osudu pridodati pravilu i pravednost visku; i pomestiće tuča utočište od laži, a vode otplaviti skrovište.“ Onće „oboriti one koji visoko prebivaju; uzvišenigrad[Babilon] on ruši,…u prašinu.“ On će srušiti onekoji su si „laž učinili svojim utočištem.“ (Iza.28:15,17,18; 26:5,6)

PODIGNUTI SLAVNI STIJEG ISTINE!

Zapisano je da Dan Gospodinov treba doći kaolopov i zamka na cijeli svijet, i da će samo Božjapotpuno posvećena Crkva biti u svjetlu i da neće bitizatečena. Mnogi su od posvećenih bili zavedeniočekujući da se Nebeski Kralj ponovno vrati u tijelu.Oni su zaboravili da je jedini razlog za Njegovdolazak u tijelu kod Njegovog Prvog Dolaska bio da

„pretrpi smrt“ kao čovjekova odgovarajuća cijena; i daje On sada visoko uzvišen, slavno duhovno Biće.„Ubijen u tijelu, ali oživljen u duhu.“ (1. Pet. 3:18)Oni su zaboravili da je Apostol Pavao također rekao,„ako i jesmo poznavali Krista po tijelu, sada ga više nepoznajemo.“ (2. Kor. 5:16) Prava Božja djeca sve višeuviđaju kako Gospodar dolazi kod Svog DrugogDolaska, i ne očekuju Ga vidjeti u tijelu i svojimsvojim doslovnim očima.

Mi koji znamo da su Kralj Slave i Njegovoblagoslovljeno Kraljevstvo jedini lijek za nepravde inevolje čovjeka trebali bi ukazivati uzdišućemstvorenju na to Kraljevstvo, a ne na obloge njihovogvlastitog izuma koji ne može učiniti nikakvo stvarnodobro. Govorite im o značenju sadašnjih svijetomraširenih uvjeta, i kako će nakon, nevolja koje sesada šire svijetom, doći slavna Vremena Obnovekoja su prorekli svi sveti Proroci od postanka svijeta.Recite im da je Isusova smrt bila Otkupna cijena zacijelu Adamovu rasu, i da se On ne vraća samo zatoda izbavi Svoju Crkvu, nego da sveže Sotonu ioslobodi sve Njegove zatočenike, uključujući svekoji su u grobovima, dajući svima koji će htjetipriliku da dođu u slobodu sinova Božjih, poduvjetima Novog Saveza, koji će uskoro bitiuspostavljen.

TEŽNJA ZAČLANSTVOM U BOŽJEM KRALJEVSTVU„Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu.“ (Mat. 6:33)

NA POČETKU zemaljske službe našeg GospodinaŽidovska je nacija bila pozvana postati KraljevstvomBožjim. Ponuda Božjeg glavnog blagoslova bila je„najprije Židovu.“ Oni su kroz mnoga stoljeća biliBožji poseban narod. Oni su bili pozvani biti Bogu„kraljevstvo svećenika i svetim narodom“—osobitimBožjim blagom, sastavljenim od svećeničke klase iizabranog, svetog naroda. (2. Moj. 19:5,6) Mishvaćamo da sav Izrael od vremena davanja Zakonanije mogao biti Nebeskim Kraljevstvom, koliko godda su bili vjerni. Nitko nije mogao biti dijelom te klaseKraljevstva prije nego što je Isus došao na zemlju; jerOn je bio Preteča te klase. Ponuda je bila danaŽidovima Njegovog vremena. Međutim oni od tognaroda koji su živjeli prije, i koji su bili vjerni Bogu,njihovom Savezu, biti će uvelike blagoslovljeni odGospodina na ljudskom nivou. Oni će bitiupotrijebljeni da blagoslove sve narode pod DuhovnimIzraelom—Kraljevstvom Božjim koje se sadauspostavlja.

Božja posebna naklonost prema Izraelskom naroduu tome što ih je izabrao od svih drugih naroda bila jeposebno zbog toga što su oni bili sjeme Njegovogvjernog prijatelja, Abrahama. Bog je obećaoAbrahamu da će zbog njegove vjere i poslušnosti

njegovo sjeme biti blagoslovljeno. Nije to bilo zbogtoga što su oni sami po sebi bili svetiji ili bolji oddrugih naroda. (Vidi 2. Moj. 32:9­13; 5. Moj. 9:4­8)Nego ih je Bog izabrao zbog njihovih očeva da buduNjegov narod.

Kod Prvog Dolaska našeg Gospodina došlo jevrijeme za ponudu članstva u Kraljevstvu, zaispitivanje cijele Izraelske nacije, da se iskuša jesu libili spremni za taj izabrani blagoslov. Isus je bio Onajkoji je trebao ponuditi to Kraljevstvo; jer On se je bioposvetio kao Žrtva za grijeh, što sačinjava temelj zauspostavu Kraljevstva na zemlji.

PRAVE I LAŽNE IDEJE O KRALJEVSTVU

Propovijed na Gori, iz koje je uzet naš tekst,ukazuje na gorljivost i usmjerenost u jednom pravcu usrcu potrebno kod onih koji budu postali članovimaklase Kraljevstva. Gospodar nagovještava da ne budusvi od te nacije koja je bila u milosti bili spremniprihvatiti ga. Mnogi su bili zaokupljeni sa stvarimaovog života—s onim što će jesti, što će piti, što ćeobući. Međutim da bi se bilo spremnim primitiponuđeni blagoslov, da bi se bilo prihvatljivo Bogu,oni moraju staviti Kraljevstvo na prvo mjesto u svomživotu. „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i

212

pravednost njegovu,“ zapovjedio je Spasitelj, a nezemaljske stvari. Ako je Kraljevstvo bilo na prvommjestu u njihovom životu, sve bi njihove zemaljskepotrebe bile zadovoljene. „A sve će vam se ostalododati,“ bilo je Njegovo obećanje.

Mnogi Židovi nisu bili spremni za tako drastičnogUčitelja. Oni su imali svoje vlastite planove—poslovne planove, političke planove, društvenefunkcije. Stoga taj Isusov poziv da napuste sve kako bistekli Kraljevstvo o kojemu nisu znali ništa i koje imse činilo toliko nematerijalnim nije naišao na vrlospreman odaziv. Dvanaest Apostola bili su međuprvima koji su prihvatili Njegovu ponudu. U vrijemeIsusove smrti, negdje oko pet stotina Mu se pridružilokao Njegovi učenici. Rečeno nam je da je od tih samosto i dvadeset bilo okupljeno u gornjoj sobi na danPedesetnice, kada su primili začeće Svetim Duhom.Nakon Pedesetnice nekoliko tisuća Židova došlo je dotrenutka odluke učiniti Božje Kraljevstvo glavnim usvom životu. Ti su, međutim, bili samo jedna malamanjina od Izraelske nacije.

Tokom cijelog ovog Evanđeoskog doba postojala jenekolicina onih koji su čuli Poziv i prihvatili uvjete,koji su odlučili učiniti Božje Kraljevstvo prvom stvarisvojih života. Sotona je pokušao učiniti da mnogi odtih misle da je papinstvo to Kraljevstvo, ili da je VelikaBritanija ili Rusija ili neka od drugih kraljevstava toKraljevstvo. Drugima je donio krivo prikazivanjeApostolovih riječi, „Kraljevstvo je Božje pravednost,mir i radost u Duhu Svetome,“ i nastojao učiniti damisle da je sve što je Kraljevstvo bilo bila samopravednost i svetost života, življenje pobožnog životakroz moć Gospodinovog Duha. Koliko je sve to dalekood učenja Svetog Pisma što se tiče Kraljevstva može selako vidjeti proučavanjem teme o Božjem Kraljevstvukako su je predstavili Sveti Proroci, Apostoli i sam našGospodin Isus. Uistinu mi imamo lukavog Protivnika!

KAKO KRŠĆANI MOGU DRŽATI BOŽJIZAKON

S tim je lažnim idejama prava misao o Kraljevstvubila skrivena—misao da Bog izabire članove klaseKraljevstva, misao da mi ne samo da napravimopotpuno posvećenje našeg malog Gospodinu u skladus Njegovim uslovima, nego da bi smo trebali stalnotaj zavjet stavljati u praksu, računajući sve drugo kaogubitak i smeće kako bi smo mogli osvojiti članstvou toj slavnoj grupi kojoj je Isus Glava. Tazamagljenost misli i dalje se nastavlja kod većineonih koji se zovu Kristovim imenom; međutim punoupotpunjavanje članova Tijela Kristovog bilo jeosigurano, unatoč Sotoninim žestokim naporima dato spriječi. Sada je broj gotovo potpun; zaistanekolicina koja sada ulazi, mi vjerujemo, popunjavamjesta upražnjena od nekih koji su zbog nevjernosti

izgubili ponuđenu im krunu; jer mi razumijemo da jepuni broj bio prihvatio poziv i bio začet Duhom kadaje Opći poziv prestao, u jesen 1881. (Vidi STUDIJESVETOG PISMA, 3 SV. Pogl. 6—„Djelo Žetve.“)

Tražeći Božje Kraljevstvo mi kao Nežidovi trebamoshvatiti da Gospodin nije promijenio svoju poziciju potom pitanju od one koju je imao za Izrael da je uvjet zadobivanje vječnog života držanje Zakona. Ne postojidrugi način. Bog neće dati časti Kraljevstva bilo kogatko krši Njegov Zakon. Pitanje je sada, Kako mimožemo držati Zakon? Ako ga Židovi nisu mogli držatiu tih tisuću i šesto godina, kako ga mi možemo držati? Izar ne kaže Gospodin kroz Apostola da se djelimaZakona nijedno tijelo neće opravdati u Njegovimočima? Razumjeti to znači razumjeti neke od dubinaBožjih; naime da je „Bog u Kristu svijet[one iz svijetakoji sada prihvaćaju Evanđeoski poziv] sa sobompomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući unas riječ pomirenja.“ (2. Kor. 5:19)

„VAŠA TIJELA UDOVI KRISTOVI“

Krist je držao Zakon i zadovoljio Božansku Pravduza sve koji postaju Njegovi tijekom EvanđeoskogDoba; i Njegova je zasluga pripisana onima koji držeZakon u svojim srcima i spriječeni su držati gaapsolutno slabostima njihovog palog tijela na koje nemogu utjecati. I stoga Apostol Pavao kaže da jepravednost Zakona ispunjena na nama koji ne hodimopo tijelu, nego po Duhu. Prije svega, kroz pripisivanjeNjegove zasluge na njihova smrtna tijela, njihovotijelo od mesa, naš Otkupitelj pokriva njihove prirodnenesavršenosti. Kao drugo, zato što je to tijelo bilotako posvećeno, tako opravdano, ono je žrtvovano, iOn ih smatra mrtvima kao ljudska bića. Oni su zatimzačeti za novu, duhovnu prirodu. Od tada je njihovosmrtno tijelo računato kao tijelo Novog Stvorenja, neviše kao ljudsko tijelo; jer ono je bilo žrtvovano. Ustvarnosti, međutim, ono je oživljeno da bude slugomNovom Stvorenju. Budući da su i dalje ljudi, mora imbiti dana oprava pravednosti da ju nose sve do krajasadašnjeg života. Zato se je pobrinuo naš Spasitelj.

Apostol Pavao, govoreći o našim ljudskim tijelimasa stanovišta našeg novog odnosa u Kristu Isusu, kaže,„Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi?“ (1. Kor.6:15) Bog više ne smatra naše tijelo od mesa kao tijeloljudskog bića. Ono je Kristov ud, vlasništvo duhovnogNovog Stvorenja. To Novo Stvorenje drži BožjiZakon. Tamo gdje se desi promašaj, nije NovoStvorenje ono koje promašuje, nego nesavršenofizičko tijelo, koje je prekriveno sa čistom, bijelomopravom Kristove pravednosti. Bog gleda na njegakao na besprijekorno tijelo tog Novog Stvorenja. Mitako stojimo kao savršeni pred Božjim Zakonom; takoje pravednost Zakona ispunjena na nama koji hodimo,ne po tijelu, nego Isusovim stopama.

213

SLOBODA U KRISTU NIJE U JELU I PIĆU

Naš tekst nalaže da mi tražimo Božju pravednost. Toizgleda podrazumijeva da se je Bog pobrinuo zapravednost onih koje On sada poziva. Ta je pravednostu Kristu, i mora biti prihvaćena od svakoga tko dolazi kBogu; inače, ne imajući pravednost Božju i pomoć kojaide uz to, on neće biti u stanju postići Kraljevstvo.

Novo je stvorenje toliko u skladu sa Gospodinomda će ono nastojati dovesti svoje smrtno tijelo potpunopod kontrolu Zakona ljubavi. On će težiti biti potpunopravedan prema svojim bližnjima, prema braći, iljubazan i milosrdan prema svima. On će odustati odsvega u životu kako bi postigao članstvo u NebeskomKraljevstvu. To će ga voditi do toga da služi stvariBožje pravednosti. Gdje god se ukine Božje planove,on bi bio pozvan obraniti ih na svaki razuman način.On će biti na strani pravednosti i istine. Svi kojiuistinu traže Kraljevstvo imaju taj stav.

Kada Apostol Pavao kaže da Božje Kraljevstvo neznači jelo i piće, nego pravednost, mir i radost uSvetom Duhu, mi razumijemo da to znači, kako jepokazano u kontekstu, da se prednosti onih koji su odte klase Kraljevstva ne sastoje samo u slobodi da jedu

i piju stvari zabranjene onima koji su pod Zakonom ilionima u ropstvu poganskim praznovjerjima, nego daje naša sloboda uzvišenija od te. Oni Židovi koji supostali Kristovim sljedbenicima bili su obavješteni dasu sada bili oslobođeni od propisa Zakona koji jeograničavao njihovu hranu, itd. Hoće li sada jestisvinjetinu ili nešto drugo bilo je od tada reguliranouvjetima i okolnostima. Oni su imali slobodu u Kristukoju prije kao Židovi, nisu uživali.

Međutim Sv. Pavao ističe da to nije glavnasloboda—da mogu jesti kamenice, svinjetinu i drugestvari koje su bile zabranjene Zakonom. To dopuštenjene bi bio toliki blagoslov. Glavni element njihoveslobode u Kristu bila je istinska pravednost i svetost štoje blagoslov i utjeha svih onih koji su sinovi Božji. Nitije Apostolova misao bila da pravednost, mir i radostsačinjavaju Kraljevstvo, nego da su to blagoslovljenirezultati članstva u klasi Kraljevstva. To su blagoslovikoji su nasljedstvo onih koji su nasljednici Kraljevstva,čak dok su još maloljetni, takorekuć, još uvijekpodučavani i pripremani za Kraljevsku službu s onustranu zavjese. Sav se Gospodinov narod sada trebaradovati u istinskoj pravednosti, pravednosti Božjoj, itražiti je iznad svega drugog.

SV. PAVAO U ATENI—16 Lipnja—Djela 17:16­34—

ATENA KAO SREDIŠTE ZNANJA STAROG SVIJETA—LIKOVI NJIHOVIH BOGOVA POSVUDA—PROPOVIJEDANJE U PARTENONU—OSNOVA APOSTOLOVOG PREDAVANJA—TEMELJNARAZLIKA IZMEĐU GRČKE FILOZOFIJE I BIBLIJSKIH UČENJA—ISTINA ODBAČENA ODSVJETOVNO MUDRIH—GRČKA FILOZOFIJA I DALJE IMA VELIKI UTJECAJ NA MNOŠTVA—SAMONEKOLICINA VJERUJE U ISTINU.

„U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo.“ (redak 28)

DOK je Sila ostao s Berejcima da ih ojača i učvrsti,kao što je Timotej ostao u Solunu i Luka u Filipima,Sv. Pavao je otišao u Atenu, tadašnje središte svjetskekulture, znanja i mudrosti. Bio je to sveučilišni grad,gdje su živjeli najistaknutiji filozofi svijeta, kao učiteljiu njegovim velikim sveučilištima, u koja su dolazilisvjetski najsjajniji i najsposobniji mislioci. Atena se jehvalila da je tijekom samo jednog stoljeća svojeintelektualne istaknutosti proizvela više intelektualnihdivova od onoga što je ostatak svijeta učinio za petstoljeća. Jeruzalem je bio središte prave religije; Rim jebio središte svjetskog carskog autoriteta; i Atena je bilasvjetski glavni grad znanja.

Mi možemo zamisliti Sv. Pavla kako hoda ulicamatog velikog grada, diveći se njegovoj arhitekturi—najljepšoj na svijetu—slušajući neke od znanstvenihučitelja tog vremena, i zapažajući brojne spomenike skojima je grad bio prilično ispunjen. Povjesničar,Plinije, objavljuje da je nekako u to vrijeme u Atenibilo više od tri tisuće javnih kipova i bezbroj manjih

likova u privatnim kućama. On zapaža činjenicu kakou jednoj ulici pred svakom kućom stoji četverokutnistup koji podupire poprsje boga Hermesa. Svaki ulaz isvako mjesto imalo je svog boga zaštitnika. Svaka jeulica imala svoje svetilište.

Nikakvo čudo da čitamo se Apostolovo srceuznemirilo u njemu kad je promatrao toliko inteligentangrad a potpuno predan idolopoklonstvu, očito uneznanju pravog Boga! Obuzela ga je čežnja da govoritim svjetovno mudrim ljudima o velikom Stvoritelju iNjegovoj Mudrosti, Pravdi, Ljubavi i Moći. Kao iobično, on ja našao Židovsku sinagogu; i tamo je onraspravljao sa Židovima i sa pobožnim osobama. Osimtoga, on je svakodnevno razgovarao na tržnici sa svimaonima koji su bili spremni. Prijevod Daničić/Karadžićkaže da se je on prepirao; ali izučavatelji općenitopriznaju da ta riječ ne predstavlja dobro izvornu misao,koja prije označava razgovor ili raspravljanje.Prepiranje, u uobičajenom smislu riječi, je od malevrijednosti i ostvaruje malo ili ništa dobra.

214

Neki su nazvali Apostola brbljavcem, što znači danije bilo niti razuma niti smisla u njegovimpredstavljanjima. Neki su mislili povoljnije, i bili suznatiželjni imati formalno predavanje. Stoga se je uGospodinovoj providnosti za Sv. Pavla otvorio put daizloži predavanje o Planu Vjekova među mudrimljudima zemlje na Marsovom brežuljku, vjerojatno uvelikoj građevini poznatoj kao Partenon. Ovo jeizgledalo povoljnom situacijom Apostolu—naćiinteligentne ljude koji se stvarno zanimaju zaEvanđelje koje je on objavljivao. Međutim, znatiželjaAtenjana, poput one nekih od svjetovnih danas, bilaje površna. Oni su željeli samo se pobliže upoznavatisa svakom novom teorijom, osobito zato kako bimogli bolje braniti njihovu vlastitu poziciju, kojoj suveć bili podčinjeni.

ATENJANI ISUVIŠE RELIGIOZNI

Verzija Kralja Jakova izvještava da je Apostolsvoje predavanje započeo optužujući svoje slušateljeda su bili previše praznovjerni. Međutim koliko godda je ta izjava bila istinita, bila bi nemudra; jer binepotrebno prejudicirao i povrijedio svoje slušateljeod samog početka. Mi prema tome, činimo dobro kadaprevodimo tu riječ sa izrazom isuviše religiozni,umjesto previše praznovjerni.

Apostol nastavlja pokazujući da sa likovima koje supodigli oni priznaju bezbrojne bogove, i da je osimtoga vidio jedan žrtvenik Nepoznatome Bogu. To jebilo pretjerano religiozno u jednom smislu riječi—toliko nemudro. Razum ih je trebao poučiti onome štonas Otkrivenje uči; naime, da postoji samo jedan živi ipravi Bog. Um koji kruži uokolo i grabi mnoge bogoveje zaista pretjerano religiozan i previše nemudro.

„NEPOZNATOME BOGU“

Natpis na jednom od žrtvenika, „nepoznatomebogu,“ postao je tekst za Apostolovo predavanje. On jepropovijedao o pravom Bogu i Isusu Kristu, kojeg jeBog poslao. On je pokazao Božansku Pravdu i njenezahtjeve, kojima pala Adamova rasa nije u stanjuudovoljiti. On je tako demonstrirao da je cijeločovječanstvo pod osudom kao nedostojno vječnogživota. On je pokazao da je Bog toliko ljubio svijet daje poslao Svog Sina da bude naša Zadovoljavajuća—cijena, da otkupi čovječanstvo od osude na smrt i da imudijeli prednosti uskrsnuća. On je objasnio da taj praviBog nije niti od kamena ni drveta, niti da postoje bilokakvi prikazi Njega, nego da „oni koji mu se klanjaju,trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.“ (Ivan 4:24)

Apostol je tako skrenuo pažnju Atenjana na većegBoga od onoga o čemu su oni ikada razmišljali. On jepokazao dužinu i širinu Božanske ljubavi—da ona nijebila ograničena na jednu naciju ili narod, nego da jeBog „od jedne krvi izveo svaki ljudski narod da

prebiva po svemu licu zemlje,“ odredivši određenorazdoblje u kojemu će oni doći do spoznaje Njega, uskladu sa mjestom svog prebivanja; jer On želi da Gasvi traže, i da, osjetivši Ga, nađu Ga.

Koliko je to istina! Nekima od nas Gospodin se jeotkrio, i privukao nas spoznaji o Sebi i prilikama zajoš daljnje spoznanje i milost. Ipak mnogi su i dalje uneznanju, Njegovo vrijeme ili razdoblje da oni bududovedeni do spoznaje Istine još nije u potpunostistiglo. Njega su pronašli oni koji su Ga željelinaći—oni koji se ne slažu sa grijehom, oni koji imajuosjećaj za Boga sa željom da Ga nađu. On je privlačansamo toj klasi. Kako smo radosni što znamo da ćenakon sakupljanja Izabranih ovog Evanđeoskog Doba,On u konačnici prouzročiti da se svako koljeno prignei svaki jezik prizna, i kada će spoznaja o Njegovojslavi ispuniti cijelu zemlju.

Apostol je, obraćajući se filozofima, govorio sastanovišta razuma, umjesto pokušavajući diskutirati ostvari sa stanovišta Božanskog Otkrivenja, kao što biOn učinio da je govorio skupštini Židova ili Kršćana.Tako je on Stoicima i drugim učenim muževimaAtene on postao filozofom, da bi im mogao boljepomoći oko prave filozofije i Plana Vjekova. Naprimjer, da je govorio Židovima ili Kršćanima moždabi istaknuo činjenicu da su svi koji su van Kristaizvan Božanske naklonosti i pod Božanskomosudom; međutim obraćajući se tim filozofima, on jenaveo istinu sa drugog stanovišta. On je skrenuopažnju na činjenicu da je u jednom smislu riječi cijelaljudska obitelj bratstvo, i da su svi od njih Božjadjeca, ili potomstvo.

Zapazite logiku argumenta. Ako je ljudski rodpotomstvo Božje, oni bi trebali, kao Njegova djeca,sličiti Njemu u određenoj mjeri. Budući je to tako,zlatni, srebrni i kameni likovi moraju biti vrlo bijednapredstavljanja pravog Boga. Sam čovjek, kao dijete ilipotomak Boga, bolje bi Ga predstavljao, posebno sauzvišenijim elementima karaktera.

„NE OBAZIRUĆI SE NA NEZNANJE“

Sv. Pavao je predvidio pitanja svojihslušatelja—„Zašto si nam došao ovdje govoriti o tomBogu? Ako je On naš Stvoritelj, i mi Njegova djeca,zašto nam onda davno prije nije poslao poruku? Jesmoli mi odgovorni za to što ga ne obožavamo, kada Ganismo poznavali?“ Apostolovo odgovor je bio, Vi nisteodgovorni sve do sadašnjeg vremena. Na takvoneznanje i idolopoklonstvo „Bog se ne obazire“—pustio je da to ode neprimijećeno; jer sve do sadaNjegov veliki Plan nije dostigao tu fazu razvoja koji biovlastio slanje Poruke vama. Sada vam je Bog poslaoPoruku. On zapovijeda svim ljudima posvuda da sepokaju—za grijehe, nepravednosti—i da se vratenatrag u sklad s Njim.

215

Može se postaviti pitanje, „Zašto govoriti ljudima dase pokaju u to vrijeme išta više nego prije?“ Miodgovaramo, Apostol objašnjava zašto, govoreći daBog SADA zapovijeda svim ljudima posvuda da sepokaju zato što je On odredio daljnji Dan Suda. Naprvom sudu Adam je bio na suđenju. Utvrdilo se da jeon nedostojan vječnog života, i bio je osuđen na smrt.Cijela njegova rasa imalaje udjela u njegovojsmrtnoj kazni. Ali sada, upravo vrijeme, Krist jeumro da otkupi Adama injegovu rasu od te smrtneosude, i tako otvorio putza određivanje daljnjegDana Suda, suđenja zavječni život ili smrt.

To drugo suđenje, iliDan Suda, nije bilo samoza one koji bi tada živjeli,nego će biti u vezi sacijelom rasom—svakomnacijom, narodom,plemenom i jezikom—„svim ljudima posvuda.“To bi podrazumijevalobuđenje iz mrtvih. Inačemilijuni koji su već umrlinikada ne bi mogli imatiBožju milost i nikada ne bi mogli imati priliku zasudjelovati u njoj. Dokaz da je sve to bila Božjanamjera, i da je On bio u stanju podići mrtve—Sv.Pavao ističe ono što je već bilo očitovano činjenicomda je Onaj koji je umro da otkupi rasu bio podignut izmrtvih, i da će u određeno vrijeme biti spremanprovesti sve pripreme Božanskog Plana baveći se nesamo sa živima, nego i sa mrtvim članovima rase, idajući svima milostivu priliku za vječni život. Osimtoga, ta blagoslovljena prilika bila je sada predstavljenaonima koji su slušali.

NEKI SU SE ISMIJAVALI USKRSNUĆU

Nijedna druga religija osim one Biblije ne naučavauskrsnuće iz mrtvih. Sve druge religije naučavaju da jesmrt samo prividna—da kada ljudi umru, da oniuistinu postanu življi nego su bili prije smrti; da kadaizgube svu svijest, oni uistinu postanu mnogointeligentniji nego prije. Jedino Biblija naučava uskladu sa glasom naših osjetila da su mrtvi MRTVI ida „ne znaju ništa.“ Jedino Biblija uči da je budućiživot ovisan o uskrsnuću iz mrtvih.

Jedino Biblija uči da je otkupljenje mrtvih ovisno osmrti našeg Gospodina Isusa Krista. Jedino Biblija učida Otkupitelj mora doći ponovno drugi puta—ne daopet pati, ne opet kao čovjek, nego kao Gospodar

života i u slavi duhovnog nivoa postojanja da promjeniSvoju izabranu nevjestu u Svoju vlastitu prirodu, da ihpridruži k Sebi u svom Kraljevstvu slave, i da uspostavimeđu ljudima Vladavinu Pravednosti davno obećanu,za koju se molimo, „Neka dođe kraljevstvo tvoje. Nekabude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.“

Filozofi tog vremena u Ateni, poput filozofa našegvremena i svake epohe,ismijavali su se učenju ouskrsnuću mrtvih. Nekiod njih su u potpunostinijekali budući život.Drugi su držali smatralida se ljudski životnastavlja i da je neuništiv.Sve je to bilo suprotnoBiblijskom učenju osmrtnoj kazni, otkupljenjusmrću i uskrsnuću mrtvih.Svo zanimanje zaApostolovo naučavanjenestalo je za većinu kadasu shvatili da je cijelafilozofija počivala nauskrsnuću iz mrtvih.

Svjetovnom umu seništa ne čini tolikoiracionalnim i tolikonerazumnim kao to

obilježje Kršćanske religije. Danas se to učenje ouskrsnuću pokazuje kao ispit za mnoge. Nekolicina gamože primiti. Ipak veoma je izvjesno za sve koji ga neprimaju da će pasti u neku od zamki zabluda koje jeProtivniku bilo dozvoljeno napraviti sada za sve kojiodbacuju Božji savjet.

NE MNOGO VELIKIH ILI MUDRIH

Ipak Apostolov zadatak nije bio uzaludan; jer mičitamo da „neki muškarci pristadoše uz njega.“ Istinaje magnet koji ima privlačnu moć na srca izvjesnogkaraktera. Apostol nije očekivao obratiti mnoge od tihfilozofa. On je znao da ne može mnogo mudrih,bogatih, velikih ili učenih sa stanovišta ovog svijetadoći među one koje Gospodin sada poziva dasačinjavaju Nevjestu Kristovu. (1. Kor. 1:26­29) On jeznao da će njihovo vrijeme za čuti biti tijekomMilenija—tog Dana Suda, ili suđenja, o kojemu je ongovorio filozofima. Neki od onih koji nisu bili sklonislušati nadalje su rekli, „Ponovno ćemo te slušati otome.“ Ali ako ih Istina nije odmah privukla, posve jedvojbeno hoće li ista Poruka to učiniti kasnije.

Ne vrijedi li to načelo danas? Nije li još uvijekistina da Gospodin traži samo Malo Stado? Nije li jošuvijek istina da prihvaćanje Istine naznačuje one kojisu privučeni od Gospodina i vođeni Njegovim Svetim

216

SVAKI utjecaj koji doprinosi poštivanju Biblije kaoRiječi Božje za pohvaliti je. Proučavanje Biblije kojeje bilo prakticirano u Velikoj Britaniji i Irskoj prijepedeset do sto godina; naime, pamćenje redaka ipoglavlja i korištenje Biblije kao čitanke u Školama,imalo je svoje prednosti. Oni koji su se tako upoznalisa Biblijskim tekstom imali su vrijednu riznicuinformacija, ako bi kasnije postali Kršćanima i tražiliznačenje Božjih Poruka.

U različitim denominacijama bili su učinjeni daljnjipokušaji Proučavanja Biblije u tzv. Razredima zaProučavanje Biblije. Isti su, međutim bili ometeni sadenominacijskim Kredima. Ponekada su sposobniučitelji informirali svoje Razrede što se tiče povijesnepozadine, diskutirali bi o piscu Poslanice, o iskustvimaputovanja, itd. Ponekada bi se osmjelili govoriti odoktrini; ali u takvim prilikama, osim ako on nije bioveoma diskretan i zadržao Razred, rezultat lekcije biobi ponešto rasprave i općeg zapleta, što bi Razredostavilo zbunjenijim nego prije.

Daljnji stil Proučavanja Biblije koji je neko vrijemebio omiljen, sastojao se od izvjesnog broja Kršćanskogpuka koji bi čitali poglavlje, svatko po redak. Svatkobi, nakon čitanja svog retka, dao komentar kojeg bihtio. Ako je bilo četrdeset redaka u poglavlju utolikobi komentari bili manji. Kada bi sastanak završiopostojao bi osjećaj o mjeri osvježenja što su rukovaliBiblijom, čitali neke zanimljive retke, i družili se jednis drugima; ali s takvim Proučavanjem Biblije bilo jedobiveno veoma malo spoznaje o Bogu ili NjegovomPlanu Vjekova.

Tek odnedavno—praktički u posljednjih desetgodina—Bibliju se je proučavalo na način kojeg smomi spomenuli kao Berejski Studij—istraživanjeSvetog Pisma. Sada su širom svijeta aktivni BerejskiRazredi. Rezultira veliki blagoslov i velikoprosvjetljenje iz toga. Za tu vrstu Proučavanja Biblije,korišten je priručnik i također knjiga sa izazovnimpitanjima. Priručnici su različiti svesci STUDIJASVETOG PISMA. U tim su svescima Biblijska učenja

bila stavljena u red i dovedena u upućujući oblik. Naprimjer, ako se lekcija odnosi na Sveti Duh,proučavanje o toj temi objedinjuje učenja Biblije izsvakog njenog dijela i postavlja ih u uredan poredakpred Razred. Ako je tema „Čovjek Krist Isus,“ sličanje postupak. Ako je tema „Logos“ isto tako. Ako jetema „Opravdanje,“ „Posvećenje,“ „ProslavljenjeSvetih,“ svaka je tema obrađena sistematski—skrenutaje pažnja Razredu na temu i ostavljena za raspravu, supućivanjem na različite dijelove Biblije u kojima sute stvari navedene.

Stoga nas ne iznenađuje, da oni od Božjeg narodakoji su naučili vrijednost ove metode ProučavanjaBiblije i koji ju slijede imaju jasnije razumijevanjeRiječi Božje od drugih. Iako mi, stoga, pohvaljujemobilo koju vrstu Proučavanja Biblije, mi posebnopreporučamo ovaj oblik kojeg je Gospodinblagoslovio više od svih drugih zbog prosvjetljenjaSvog naroda u ovom vremenu Žetve. Ova je metodana korist cijelog Razreda. Nije potreban tolikosposoban vođa. Jedna opasnost kod sposobnihvoditelja kod bilo koje druge metode ProučavanjaBiblije je da njihova sposobnost ponekada ode upogrešnom smjeru i zavede.

Međutim, ove Berejski studiji, stavljaju cijeliRazred u položaj naprednog izučavanja Riječi Božje,zato što imaju pred sobom stavljenu otvorenudiskusiju o cijeloj temi. Ipak, čak i u BerejskomProučavanju i kada su korištena pitanja, vještvoditelj, koji je ponizna srca, pokazat će se od velikepomoći Braći. I to je slučaj u gotovo svakom Razreduširom svijeta. Mi želimo da dragi čitateljiSTRAŽARSKE KULE znaju upravo zašto im mitoliko gorljivo preporučamo taj Berejski oblikProučavanja Biblije. Ne bi nas čudilo ako biProtivnik radio protiv metode koju je Gospodin tolikoblagoslovio. Pozivamo sve da usporede rezultate usvojim mislima, njihovim srcima, njihovim životimaBerejsko Proučavanje Biblije i sve druge vrste zakoje bi mogli znati ili su ih isprobali u prošlosti.

DOBRO, BOLJE I NAJBOLJE U PROUČAVANJU BIBLIJE

Duhom? Nije li i dalje istina da je nesposobnost da seuvidi ljepotu i snagu Istine pokazatelj da je netkonedostojan iste?

Neka bi smo bili zadovoljni, ako je moguće, nalazitii blagosiljati sa Istinom one koje je Gospodin naš Bogpozvao i privukao. Budimo zadovoljni pustiti druge zaNjegovo određeno vrijeme (1. Tim. 2:5,6), nakon štostavimo Istinu pred njih. Osuda na smrt će se nastavitina svima izuzev Kućanstvu Vjere sve dok dođe vrijemeza uspostavu velikog Kraljevstva. Prirodni Izrael biti ćeblagoslovljen pod uvjetima Novog Saveza, za čije jepečaćenje krv—krv Kristova—tijekom ovog Doba bilapripremana u patnjama Glave, u kojim je patnjama

Tijelu bilo dozvoljeno sudjelovati. (Kol. 1:24) Tada će,pod pripremama tog Novog Saveza Zakona, slijepe očiIzraela biti otvorene i njihove gluhi uši odčepljene, ipomirenje biti učinjeno potpuno za njih, i za svijet kroznjih.

Očito će ta prednost pomirenja biti otvorenacijelom svijetu čovječanstva, koji će, postajućiprozelitima, moći sudjelovati u blagoslovima togNovog Saveza sa Izraelom. I kako će biti slavna našaprednost—ostanemo li vjerni—da budemo sudionici snašim Gospodinom u stavljanju tog Novog Saveza udjelovanje, i onda, kao njegov Posrednik, blagoslivljatiIzrael i svijet!

217

SV. PAVAO U KORINTU—23 SRPNJA—Djela 18:1­11—

POUKE IZ ISKUSTAVA SV. PAVLA—KORINT BOLJE POLJE ZA EVANĐELJE OD ATENE—KAO IOBIČNO, ONI KOJI SU DAVALI PREDNOST „PREDAJAMA STARIH“ SUPROTSTAVILI SU SE PORUCII HULILI NA NJU—DOLAZAK SILE I TIMOTEJA—SV. PAVAO OHRABREN I UTJEŠEN.

„Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati!“ (redak 9)

ATENA se nije pokazala vrlo uspješnim poljem zatrud Apostola Pavla. On je to brzo uvidio, premda sunjeni građani bili uglavnom zaokupljeni sa slušanjemnovih stvari i filozofiranjem o svemu i svačemu, ipaktendencija znanosti i filozofije, lažno tako nazvane,zaokupljala je njihovu pažnju i tako zadovoljilanjihove umove da oni nisu bili tako spremni za Istinukako su to bili neki manje visoko obrazovani i manjefilozofi. Apostolovo iskustvo u tom pogledu podudarase s onim svih koji u iskrenosti propovijedaju KristovoEvanđelje lišeno svih ljudskih fikcija i filozofije, itakođer ilustrira njegovu objavu da Bog ne izabiremnogo mudrih ili velikih ili učenih, prema mjerilimaovog svijeta, nego uglavnom siromašne ovog svijeta—siromašne društveno, filozofski i financijski—da budunasljednici Kraljevstva; jer ta je klasa više sklonijaprimiti vjeru i postati njome bogati.

Ostavivši Atenu, Sv Pavao je putovao nekih 64 kmu Korint, istaknuti trgovački Grčki grad, poznat posvojim proizvodima, arhitekturi, slikama, bakru, itd.Bio je mnogo manje moralan od Atene, mnogo manjeprofinjen, ali ipak bolje polje za Evanđelje. Gdjevjerski obrasci i obredi postanu popularni oni su skloniimati odgovarajuće manju težinu i snagu. Međutimgdje su grijeh, nemoral i nevjerstvo popularni, oniumovi koji imaju religiozne sklonosti su skloni bitiviše slobodnijima, više otvorenima za Istinu.Nezadovoljni formalizmom, ova klasa mnogo revnijeprepoznaje pravednost zbog svog oštrog kontrasta uodnosu na grijeh koji obiluje.

Slično je i danas, vjerojatno je da će Istina naići naravnodušniji prijem među onima čiji su vjerskiosjećaji u određenoj mjeri zadovoljeni sa formom iobredima. Srce koje je mnogo spremnije za Istinu jeono koje nije zasićeno i omamljeno sa vjerskimformalizmom, nego koje u određenoj mjeri shvaćaneizmjernu grešnost grijeha i čezne za pravednošćukoja je od Boga. Poput Apostola, na nama je daprocijenimo gdje su najplodnija polja i da trošimosvoju snagu na njima, ostavljajući druga polja zamnogo prikladnije razdoblje, bilo da će ono doćitijekom sadašnjeg Doba ili tijekom Milenija.

POUKE IZ ISKUSTAVA SV. PAVLA

Apostol je očigledno u to vrijeme bio u značajnojmjeri o očaju. Njegovo prvo pismo Korintskoj Crkvi,napisano kasnije, jasno podrazumijeva njegovoobeshrabrenje i moguću bolest. On je napisao, „I bio

sam s vama u slabosti, u strahu i u mnogom drhtanju.“Njegova teška iskustva u Filipima, njegov slab uspjehu Ateni, njegova tanka novčarka i njegova potreba zazajedništvom—sve je to doprinijelo tome da ga baci uočaj; i on nas obavještava da ga je Gospodin ohrabriosa vizijom.

Ubrzo nakon što je stigao u Korint Sveti je Pavaonašao Akvilu i Prisku njegovu ženu. Oni su biliizrađivači šatora; i budući da je to bio i Apostolovzanat, on je ostao s njima i radio. U to je vrijeme bilouobičajeno da sinovi od ljudi sve više klase naučezanat, kako god bili dobro obrazovani drukčije, ZanatSv. Pavla sada mu je dobro došao, omogućujući mu dase pobrine za svoje potrebe dok propovijeda KristovoEvanđelje. Iz njegovog objašnjenja stvari mi učimo danakon što se je veliki broj vjernika sakupio u Korintukao Crkva, da se je Apostol i dalje uzdržavao timzanatom. Njegov razlog za takvo postupanje nije bio tajda bi bilo grijeh za njega primiti novac i potporu odvjernika tamo, nego se je on nadao da će se Evanđeljepreporučiti još više mnogima ako se njegovog glavnogpobornika bude vidjelo da radi ne za hranu kojapropada, niti za bogatstvo, nego da propovijedaEvanđelje bez naknade—polažući svoj život za braću.

Apostol je napisao Solunjanima o tom razdoblju,„Zato se utješismo, braćo, zbog vas u svoj bijedi inevolji svojoj vašom vjerom.“ (1. Sol. 3:7) On jekasnije, pisao o svom iskustvu Korinćanima, rekavši,„i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjaniblagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivanitješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet svedo sada.“ (1. Kor. 4:11­13)

Mnogi od nas mogu naći pouku u iskustvima Sv.Pavla. Ako je Bog dopustio da on bude u potrebi, da selažući govori o njemu, oklevetan, potlačen—ako je ontrebao takva iskustva kako bi ona izvukla ono najbolješto je bilo u njemu i tako učiniti njegove poslanice joškorisnijima Crkvi—vjerojatno će se Gospodin i snama ophoditi na sličan način s vremena na vrijeme stim ciljem u vidu—naša priprema za buduću korisnostu Njegovoj službi.

SV. PAVAO „PONUKAN U DUHU“

Unatoč svim njegovim obeshrabrenjima i činjenicida je njegov rad izrađivanja šatora bio jedva dovoljanda si osigura stvari pristojne i časne, Apostol nikadanije zaboravio da je njegov glavni zadatak u životu biopropovijedanje Evanđelja. Ako ga je zarađivanje za

218

kruh svagdašnji sprečavalo u njegovom propovijedanjutijekom tjedna barem si je uzeo svoje Šabatne dane zamnogo važnije djelo gdje je god mogao dosećiskupštinu Židova. Mi čitamo da je on raspravljao snjima u sinagogi svake Subote. No očigledno je biopod mjerom ograničenja i nije govorio sa svojomuobičajenom odvažnošću i jedrinom, možda zbognedostatka moralne podrške, što je važan čimbenik usvemu i bitan kod mnogih.

Na koncu su Sila i Timotej stigli, donoseći sasobom ne samo dobro društvo i ohrabrujuće vijesti izBereje, Soluna i Filipa, nego također i dar, kao štonam sam Apostol kaže—navjerojatnije od Lidije,prodavačice purpurnih boja, za koju se pretpostavljada je bila dobrostojeća. Učinak tih ohrabrenja je„nagovješten.“ Sv. Pavao je bio „ponukan uduhu“—on je osjetio svježu jedrinu koja ga je poticalada predstavi svoju Poruku još revnije i da učini stvarijasnijima u sinagogi.

Nakon što je svjedočio sa velikom odvažnošću iutvrdivši da je većina u sinagogi odbila njegovuPoruku, Apostol je i sam forsirao krizu otresavši svojuhaljinu kako ne bi uzeo od njih čak niti prašinu,govoreći onima koji su se protivili i hulili, „Krv vašana glave vaše; ja sam čist: od sada idem k poganima.“

Postoji vrijeme kada je potrebna apsolutnaodređenost, iako to stvara podjelu među onima kojitvrde da služe istom Bogu. Postoji vrijeme kada semože postići više dobra na taj način nego da se nastavipod nepovoljnim uvjetima. Ulje i voda se nećemiješati; i vrijeme provedeno u pokušavanju da ih sespoji je potpuno promašeno. Kada su očitovaniočigledna gorčina i mržnja, kao u ovom slučaju kojegrazmatramo, bolje je povući se.

Ali niti bi Apostol niti bi mi priznali kao ispravnoili uopće dopušteno da se Gospodinov narod svađa ivrijeđaju jedni druge zbog sitnica koje nisu vrijedne daih se uzme u obzir. Otresanje prašine nije bilo samo tošto je naš Gospodin sugerirao (Mat. 10:14), nego je tobio običaj u to vrijeme—upozorenje, takorekuć, da jeApostol osjećao kako je on izvršio svoju potpunudužnost i da sada ostavlja odgovornost na njih.

Učinak je bio dobar na dva načina: (1) To jepomoglo Krispu, predstojniku sinagoge, da zauzmeodlučan stav; dok bi inače mogao zakržljati u svomduhovnom razvoju. Krisp se odlučio za GospodinaIsusa Krista, i zauzeo svoj stav sa Apostolom inekolicinom drugih (2) Činjenica da su Židoviodbacili Apostola i njegovu Poruku još će osobitijeprivući pažnju Pogana njegovom Evanđelju. Neki odtih Pogana već su vjerovali. Novi sastanci održavanisu u domu Justa, pobožnog čovjeka koji je stanovaoblizu sinagoge. Tako kada bi Židovi pohađaliobožavanje u sinagogi oni bi se stalno prisjećaliPoruke Sv. Pavla u sinagogi, što bi im bilo poticaj da

odu u Justov dom i čuju više što se tiče ispunjenjaproročanstava na Isusu.

SV. PAVAO OHRABREN

Rezultat je bio da je veliki broj Korinćanapovjerovao i bili su kršteni, simbolizirajući tako svojeposvećenje da vrše Gospodinovu volju. Tako vidimoda protivljenje nije nužno štetno za Gospodinovustvar. Baš naprotiv, može se reći da je najopasnijestanje zastoj.

Očito je da je Gospodin shvaćao da je Njegov slugaPavao trebao neko posebno ohrabrenje u to vrijeme.Stoga mu je bila dana druga vizija, u kojoj je Apostolubilo rečeno, „Ne boj se, nego govori i nemoj šutjeti:jer ja sam s tobom i nitko te neće napasti da ti naudi;jer mnogo je moga naroda u ovome gradu.“

Kakav nam uvid ovaj slučaj daje što se tičeBožanskog nadgledanja Evanđeoske Poruke i njenihslugu! Kako nas te riječi podsjećaju na obećanje daGospodin neće dopustiti da budemo iskušani prekoonoga što smo u stanju nositi, nego da će sa svakimiskušenjem također dati i izlaz! (1. Kor. 10:13) Tavizija i njena poruka, možemo biti sigurni u to, nijebila samo za Apostola, nego za sav Gospodinovnarod od tog vremena pa do sada. Isti je Bog bogatprema svima koji ga prizivaju, i u stanju je i zaštititii izbaviti sve Svoje sluge. Stoga će On dopustitijedino takva iskustva koja Njegova beskonačnaMudrost smatra da će biti od koristi Njegovoj Stvarii donijeti Njegovim slugama mnogo obilnije i vječnobreme slave.

Gospodinova izjava da je On imao još mnogonaroda u Korintu uči nas još nečemu također. Topokazuje da Gospodin poznaje srca svih, i da se On nebrine samo za Svoje svete, nego također i za one kojijoš nisu čuli Njegovu poruku, ali čija su srca upovoljnom stavu iskrenosti, poštenja. U povezanosti stime učimo još nešto: Mi trebamo imati na umu da jeGospodin Svoj Vlastiti Nadzornik Misija, i da je On ustanju voditi Svoje posvećene sluge, ne samo što setiče pravca i mjesta službe, nego također i što se tičevremena koje će im preostati da ostvare Njegovu voljui što se tiče karaktera iskustava koja su potrebna zanjih kako bi najbolje ostvarili Njegove namjere.

Što čvršće naša vjera može shvatiti tu situaciju, timse više možemo osloniti na Gospodina i koristitiNjegovu mudrost umjesto našu vlastitu, više ćemouspješniji biti kao Njegovi sluge, i više sretniji izadovoljniji; jer mi ćemo shvatiti da sve stvari radezajedno za dobro svih koji su Njegovi, svih koji su sepodložili Njegovoj skrbi kao vodiča.

OSAMNAEST MJESECI POUČAVANJA

Korint je imao nadimak Pjesma Svijeta; jer je biosredište neozbiljnosti, težnje za užitkom, itd. Rečeno je

219

da je bio jedan od najrazuzdanijih i najraskalašenijihgradova svog vremena. Isprva bi nam se mogla činitičudnom misao da bi taj najgori od velikih gradovamogao donijeti veće duhovne rezultate od bilo kojegdrugog, utoliko da bi Gospodin posebno objavio daOn ima „mnogo naroda“ tamo, i da bi providonosnozadržao Svog izaslanika tamo godinu i pol dana, dokmu je na drugim mjestima dopustio da ostane samonekoliko dana ili tjedana.

Izgleda da je filozofija stvari ovo: Izvanjski moralčesto vodi do farizejskog duha samopravednosti, kojije i najopasniji i smrtni neprijatelj istinskojpravednosti. S druge strane, gdje se grijeh jarko ističeto ima odbojni učinak na čiste u srcu, na sve koji ljubepravednost; i izgleda da ta odbojnost prema zlupriprema takva srca bolje za iskreno posvećenjeGospodinu i omogućuje im da prime Njegovu Poruku.

Ova teorija izgleda dobrom, barem ukad se radi omisionarskom djelu u Korintu, u usporedbi s onimmjestima čija je reputacija mnogo uglednija.

Pouka za nas u povezanosti s tim je da bi smouvijek trebali čuvati naša srca od tog samopravednogduha izvanjskog držanja, kojemu nedostaje istinskasvetost, pravo posvećenje. Naš Gospodin je na linijitoga našao manu jednoj od sedam Crkava, rekavši,„Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te izusta. Govoriš: `Bogat sam, obogatih se, ništa mi netreba!` A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep,i gol.“ (Otkr. 3:16,17) Ovo je optužba našegGospodina protiv sadašnjeg stanja nominalnecrkve—toliko bogate sa zemaljskim prednostima,toliko samozadovoljne. Čuvajmo se kako ni na kojinačin niti ni u kojoj mjeri takva mlakost ne bi došla nanas i mi izgubili Božansku naklonost.

SLAVA U KRISTOVOM KRIŽU—30 SRPNJA—1 Kor. 1:18­2:2—

O KRISTOVOM SE KRIŽU VIŠE NE PROPOVIJEDA—UČENJE O OTKUPLJENJU PADA PRED TEORIJOMEVOLUCIJE—TE DVIJE TEORIJE SU PROTIVNE—NEKOLICINA POD ZASTAVOM KRIŽA S ISUSOMI APOSTOLIMA.

„A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista.“ (Gal. 6:14)

NETKO može osporiti da propovijedanje o KristovomKrižu izumire. Oni koji ga još uvijek propovijedajuostavljaju dojam da u najboljem slučaju to značiodricanje od grijeha i uzgredna samoodricanja. Zaistaje rijetko naći svećenika u našim danima dapropovijeda o potrebi za Kristovim Križem—potrebiza Kristovom smrću kao Otkupnom cijenom za grijehesvijeta. (1. Tim. 2:5,6; Mat. 20:28)

Zašto to? Neki će odgovoriti da su postaliKršćanskim Znanstvenicima, i da više ne vjeruju dapostoji takva stvar kao što je grijeh, i da više ne vjerujuu tako nešto kao što je smrt; i da stoga ne moguvjerovati da je Isus umro za grijeh. Drugi će odgovoritida su postali premudri da više vjeruju da je uBožanskom Planu Isusova smrt bila neophodna zaljudsko otkupljenje i pomirenje s Ocem. Njihovo jegledište da su Isus i Apostoli, ističući Križ, radili podzabludom mračnijeg vremena, koje današnjeobrazovanje raspršuje pod svjetlijim svjetlom. Drugi ćepak reći da su postali Evolucionisti i Viši Kritičari, daviše ne vjeruju u Bibliju uopće, i da prihvaćaju suprotnuteoriju onoj iz Biblije—naime, teoriju o Evoluciji.

Sa stanovišta Evolucije ne bi bilo nikakve pravde,niti ispravnosti bilo koje vrste, u Otkupnoj žrtviOtkupitelja. Zašto? Zato što prema teoriji o Evoluciji,čovjek se još uvijek razvija, i još nije savršen i jošuvijek nije spreman za suđenje po liniji savršenstva;on jednostavno izranja iz zvijeri u inteligentnostvorenje. Evolucionisti bi tvrdili da će se bez bilo

kojeg otkupljenja ili bilo kakvog uplitanja s Božjestrane uopće proces Evolucije nastaviti sve dok nakoncu obitelj čovječanstva ne dosegne aristokracijumudrosti, učinkovitosti i moći koje će im omogućiti dažive vječno po njihovoj vlastitoj dosjetljivosti.

Malo je utjehe u ovome za Evolucioniste današnjiceili prošlosti. Ako se hvale sa svojom djecombudućnosti i vječnim životom u kojega će ta djecapostepeno evoluirati, oni osobno priznaju da nemajuništa s one strane groba—da će bilo kakav budući živots njihove strane biti zastupljen u njihovoj djeci. I što setiče njihovog porijekla, nemaju se s čime hvaliti,premda se neki od njih hvale sa svojim precima, nakraju krajeva—njihovi su praočevi bili majmuni, žabe,i najranije od svega, jednostavno protoplazma.

ZNAČAJ KRIŽA

Te su teorije produkt ljudske mudrosti, i ukazuju nakrivo razumijevanje i zanemarivanje Božje Riječi.Kako je prekrasno Evanđelje Križa u usporedbi s biločim drugim! Ono nas uvjerava da je Bog načiniočovjeka na Svoju vlastitu sliku i priliku; i da ječovjekovo otpadanje sa te savršenosti u njegovosadašnje stanje moralnog pada došlo kao rezultatneposlušnosti Božanskom Zakonu i izvršenja Božanskekazne—„Zasigurno ćeš umrijeti.“ (1. Moj. 2:17) Našarasa umire šest tisuća godina, ne samo fizički, negotakođer i mentalno, što uključuje moralna svojstva. Sasvim iskustvima prošlosti i sa svim obrazovanjem

220

sadašnjosti, nitko nema nadu da naša rasa možepodignuta iz njenog sadašnjeg nezadovoljavajućegstanja natrag u savršenost. Sve što mi možemo učinit jeboriti se sa zlom u sebi, boriti se sa bolešću i smrti, ipomoći drugima po istim pitanjima.

U međuvremenu, Bog je od samog početka planiraoblagoslove Križa—planirao je da će u određenovrijeme poslati Svog Sina, koji će umrijeti za ljudskigrijeh, „Pravedan za nepravedne,“ i tako otvoriti putčovjekovog povratka u Božansku naklonost i vječniživot. Stoga je napisano: „Doista po čovjeku smrt, poČovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamusvi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Alisvatko u svom redu.“ (1. Kor. 15:21­23)

Svijet je četiri tisuće godina čekao na otkupljenjeostvareno na Kalvariji. Tijekom gotovo dvije tisućegodina rezultati tog otkupljenja bili su ograničeni naposebnu klasu iz ljudskog roda, pod posebnimpozivom, da budu nevjestom Kristovom—„crkvaprvorođenaca zapisanih na nebu.“ (Hebr. 12:23)Svetom Pismo nas uvjerava da će ta odabrana grupabiti s Isusom u velikom Kraljevstvu Božjem, za kojeBiblija drugdje pokazuje da će odvaljati prokletstvo iumjesto toga, dovesti natrag naklonost.

Kraljevstvo ne može doći sve dok KraljevskaObitelj ne bude bila spremna preuzeti Prijestolje. Isus jedoista već spreman; ali u skladu sa Očevim Planom Onje čekao i izvršavao djelo pripreme Crkve, Svoje braće,koji će biti Njegovi sunasljednici u Kraljevstvu—inačenazvani „Mladenkom, ženom Jaganjčevom.“ (Rim.8:17; Otkr. 21:9,10) Zatim će tijekom tisuću godinaprednosti Obnove biti otvorene cijelom svijetučovječanstva. Više neće biti neophodno da sepropovijeda; jer svi će poznavati Gospodina, odnajmanjeg do najvećeg, i Njemu će se pokloniti svakokoljeno i priznati Ga svaki jezik. (Jer. 31:34; Filip. 2:9­11) Sve će to doći kao rezultat Križa.

ZEMALJSKA NASPRAM NEBESKEMUDROSTI

Nikakvo čudo da Apostol čini Kristov Križsredišnjom temom svog propovijedanja, objavljujući:„bez prolijevanja krvi nema oproštenja.“ (Hebr. 9:22)Kao što je Prorok objavio, „njegovim ranama mi smoiscijeljeni.“ (Iza. 53:5) Naša pouka ukratko citiraBožansko proročanstvo da svjetovno mudri ne buducijenili Božanski Plan, i posebno središte togPlana—Kristov Križ. Svjetovna će mudrost gledati upotpuno drugom pravcu.

Međutim, Bog ne traži svjetovno mudre, nego onekoji ljube pravednost, koji su puni vjere i poslušnosti.Stoga se većina čovječanstva, uključujući i većinumudrih, i dalje nalazi na strani svijeta; a samo jerelativna nekolicina ispravno i istinski stupila naGospodinovu stranu, prihvaćajući Mudrost Odozgo.Ti su u očima svijeta, bezumni; ali u očimaGospodinovim, oni su mudri. Mudri, veliki,plemenitaši, bogati, učeni, su toliko zadovoljni saonim što imaju da oni ne gladuju niti žeđaju, niti težeza Božanskim uređenjem. Stoga su oni kojiprihvaćaju Božansko uređenje obično siromašni,neuki, itd., koji uviđaju svoj nedostatak mudrosti itraže ju iz Izvora Mudrosti i kroz kanalMudrosti—Bibliju.

Cijeli svijet propada zbog Prvobitnog Grijeha; iKristov je Križ ludost gotovo cijelom svijetu. Za naskoji smo prihvatili Božju Poruku rečeno je da smospašeni—da smo prešli iz smrti u život—zato što smostupili u odnos sa velikim Životodavcem „kroz vjeru uNjegovu krv.“ Za nas je veliki Otkupiteljpersonilizirana Mudrost od Boga, i ta je Mudrostpokazana u Gospodarevom životnom putu žrtve. Kadami to prihvatimo, On postaje naš Opravdavatelj; ibudući smo opravdani od Njega, nama je omogućenpristup Ocu, koji prihvaća naše zavjete žrtvi, iudjeljuje nam začeće Njegovim Svetim Duhom. Našese spasenje nastavlja kako mi iz dana u dan ostajemo uGospodinu i rastemo u milosti, spoznaji i SvetomDuhu. Na koncu će naše spasenje biti dovršeno; kaošto je napisano, naše će nam spasenje biti donijetoprigodom otkrivenja našeg Gospodina i SpasiteljaIsusa Krista. (1. Pet. 1:13; Titu 2:13)

Kada Kraljevsko Svećenstvo uđe u Nebesku slavu,tada će započeti Novo Razdoblje MesijanskogKraljevstva, koje će u potpunosti raspršiti zabludesvjetovne mudrosti i prouzročiti da cijeli svijetčovječanstva čuje „tihi, blagi glas“ Božji. Gospodin ćetada okrenuti narod k Čistoj Poruci, kako bi ga svimogli prizvati i služiti Mu jednodušno. (Sef. 3:8,9)Tada će, tijekom Milenija, biti vrijeme suđenja svijetu;kao što je sada, tijekom ovog Evanđeoskog Doba,vrijeme suđenje Crkvi, iskušavanje i priprema zapuninu Jehovine naklonosti i za vječni život.

Sa takvim cijenjenjem vrijednosti i potrebeKristovog Križa, mi se možemo od srca pridružitiApostolu Pavlu u Ključnom Retku ove pouke: „A ja,Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križemGospodina našega Isusa Krista.“

221

POUKA OD SASUŠENOG DRVETA SMOKVE„Imajte vjeru u Boga.“ (Marko 11:22)

KADA su Isus i Njegovi Apostoli prolazili putem izBetanije u Jeruzalem propovijedajući Evanđelje oKraljevstvu, oni su vidjeli, uz put, drvo smokve. Naš jeGospodin, kako je bio gladan, otišao k drvetu, tražećiploda na njemu; jer još nije bilo prošlo vrijeme zasmokve. Međutim On je otkrio da je drvo biloneplodno. On je tada izgovorio prokletstvo, uništenje,nad drvetom. Kada su idućeg dana prolazili tuda,Isusovi su učenici zapazilida se je drvo smokvesasušilo do korijena. Tada jePetar rekao, „Učitelju, gle,usahla je smokva koju siprokleo!“ Isus je odgovorio:„Imajte vjeru u Boga.“(Marko 11:13,14; 20­22) Onje zatim skrenuo njihovupažnju na činjenicu da nijeOn taj koji je jedini stajaoiza upropaštavanja drveta,nego da je bilo potrebnopriznati i NjegovogNebeskog Oca kao onogakoji stoji iza toga. On uvijekpripisuje čast Ocu. On je samo bio Prst Božji. „ Djelakoja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim,svjedoče za mene ­ da me poslao Otac.“ „Riječi kojevam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva umeni čini djela svoja.“ (Ivan 5:36; 14:10)

STVARNI CILJ ISUSOVIH ČUDESNIH DJELA

Neki ljudi tog vremena, kao i sada, imali suzloćudnu moć; i Isusov je postupak mogao bitipripisan tom izvoru. On je stoga usmjeravao umoveSvojih učenika na stvari koje On čini da su uvijek bileod Boga—praveći tako razliku Njegove moći od oneod Sotone. Neki bi se mogli čuditi da bi Bog zapaziodrvo zato što nije donosilo plod. Međutim Isus nije bioobična osoba. Njegov način postupanja nije bioprimjer za nas da idemo po ulici, i da kada vidimoneplodno drvo da kažemo, „Prokleto neka je ovo drvo;nitko do vijeka ne jeo ploda s tebe!“ Ukoliko bi smousvojili taj način postupanja, mi bi smo migli nalazitimane na drveću i tako sa svim drugim. Međutim naš jeGospodin bio posebno poslan od Boga. On je imaoobičaj prolazeći činiti dobra djela. On je liječio ljude ipoučavao ih, dajući im snažne pouke.

Bilo je neophodno da Isusovi učenici budu skrozuvjereni u to da je On bio poslan od Boga prije negose u njima mogla razviti potrebna vjera. Oni su moraliostati u toj vjeri, posvećujući svoja srca i živote Bogu,prije nego bi bili spremni za Pentekostalni blagoslov.

Iz tog su razloga mnoga od djela našeg Gospodina bilaizvanjske, vidljive vrste, namijenjena za prosvjetljenjeNjegovih sljedbenika, za ustanovljenje NjegovogMesijanstva, i za očitovanje Njegovog budućeg djelaza svijet. O Njegovom pretvaranju vode u vino,zapisano je: „Taj početak čudesa učinio je Isus u Kanigalilejskoj te očitovao svoju[dolazeću] slavu; ipovjerovaše njegovi učenici u njega.“ (Ivan 2:11)

Sv. Pavao ističe datjelesan čovjek ne moževidjeti dubine Božje zatošto se njih duhovnorazmatra. (1. Kor. 2:14) Odtud je bila potreba zaIsusove učenike zapoučavanjem oveizvanjske, materijalne vrste;jer oni su bili tjelesni ljudi.Iako su Ga oni prepoznalikao Mesiju, oni to nisujasno shvaćali isprva. Isusih je jednom prilikom pitao,„A što vi kažete da samja?“ I Šimun Petar je

odgovorio, „Ti si Krist, sin Boga živoga.“ Isus je rekao,„Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavitijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.“ (Mat.16:15­17) Bio je to veličanstveni obrazovni kurs, kojegje Isus tada dao Svojim Apostolima.

I stoga što se tiče drveta smokve, čudesa izlječenjabolesnih, podizanja mrtvih, istjerivanja demona,hranjenja tisuća, itd., nije bilo toliko važno da izvjesneosobe budu fizički izliječene u to vrijeme, niti tolikovažno mnoštva ne ostanu gladna preko noći, niti daBožansko negodovanje pohodi drvo koje nijeinteligentno. Ali je bilo važno da učenici dobijupotrebne pouke i vide da Gospodinova moć može i daće biti pokazana u njihovu korist; da će, shvaćanjemda je Gospodin bio na njihovoj strani i da će ih voditi ištititi ih, oni biti u stanju pokazati veliko pouzdanje.Također je bilo važno da i mi imamo tu sigurnost uljubav i brigu našeg Oca nad nama kao Njegovomdjecom. Bilo je važno da dolazeća slava našegGospodina tijekom Njegove Kraljevske Vladavinebude ilustrirana i prikazana.

DRVO SMOKVE KAO SIMBOL

Postoji daljnja misao što se tiče drveta smokve. Mivjerujemo da drvo smokve predstavlja Židovskunaciju. Ta nacija je bila Božje drvo smokve. Uodređeno je vrijeme Bog poslao Svog Sina da potražiplod od te nacije, ali On nije našao nijedan. Drvo je

222

LJUBAV U RAZREDIMA

„LJUBITE jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas,“Gospodareva je uputa. (Ivan 15:12) „Stoga i mi moramopoložiti svoje živote za braću,“ piše Apostol. (1. Ivan.3:16) „Svatko tko ljubi roditelja, ljubi i od njegazačetoga.“ (1. Ivan. 5:1) Zapravo, svi koji pripadajuKristovoj Crkvi imaju duh ljubavi u vrijeme njihovogzačeća duhom. I ako se postigne napredak u pripremi zaKraljevstvo, taj duh ljubavi će se povećati i obilovat ćesve više, sve dok ne bude bio usavršen u uskrsnuću. Mićemo tada imati naša nova tijela, koja će omogućitinašim srcima punim ljubavi da se očituju u punini. Ali umeđuvremenu, koliko često draga Gospodinova braćapokušavaju ozbiljno iskušavati jedni druge, dodijavatijedni drugima, i ne uspijevaju potaknuti na ljubav idobra djela—poticati umjesto svađati se!

Iako bi smo s pravom trebali pripisati takvuslabost, ne Novim Stvorenjima, nego starima, ipak minikada ne bi smo trebali zaboraviti da rast NovogStvorenja znači smrt starog stvorenja, i stoga u onojmjeri u kojoj naše tijelo nije mrtvo grijehu i sebičnosti,u toj istoj mjeri mi, kao Nova Stvorenja, još uvijeknismo dostigli ideal za kojim težimo.

Urednik često prima pisma od Starješina Razreda,koji traže savjet kako da se ophode sa Razredima, i odčlanova Razreda koji pitaju kako bi se trebali obnašatiprema njihovim izabranim Starješinama i Đakonima.Izabrani sluge Razreda često osjete kako se njihovabraća, koji su ih izabrali, ne odazivaju s dovoljnopouzdanja u njih i da im ne prepuštaju u potpunostiupravljanje stvarima Razreda—da Razred želiupravljati svojim vlastitim poslovima i samo imatisavjet od Starješina. U takvim slučajevima mipreporučamo Starješinama da se u potpunosti pomiresa takvim stanjem—da je Razred u cjelini taj kojipredstavlja Gospodina, i da niti jedan sluga Razredanema prednost prekoračivanja autoriteta kojeg muRazred daje svojim glasom.

S druge strane, Razredi često osjete da ih Starješinejašu ili da im „komanduju“—bilo da je to doista takoili nije. Naprimjer, oni ponekada prigovaraju, daStarješine dobivaju groznicu za propovijedanjem iželju da dijele lekcije u svakoj mogućoj prilici,ponekada pretvarajući molitve i sastanke zasvjedočanstva i Berejske Biblijske razrede u prigode zadavanje lekcija. Ako su bili dani nagovještaji da se dajeprednost Berejskim lekcijama, i da Razred nije sklonpromjeni dogovorenog, Starješine se ponekada osjećajuuvrijeđenima od cijelog Razreda, objavljujući da ih sene cijeni; drugi se put pak vrijeđaju bilo na pojedincakoji je imao hrabrosti ljubazno im spomenuti stvar ili jezamislio da je on izuzetak i da oni ugađajuRazredu—slučaj sa puno precjenjivanja ponekada.

SAVJET PASTORA

Teško je znati kako savjetovati Razrede u takvimslučajevima gdje izgleda kao da su Starješine izgubili,ne Duh Gospodinov, nego isprava balans zdravepameti. Mi općenito upućujemo one koji nas pitaju naproširenu raspravu o toj temi u STUDIJAMASVETOG PISMA, Svezak 6., i kažemo im da ponovnopročitaju taj materijal i postupe po njemu. Međutimčak i nakon čitanja, neki od Gospodinovih dragihovaca ne znaju kako zadobiti ispravan Biblijski red iodržati slobode Razreda i suzdržati se od toga dadopuste Starješini da naudi sebi i interesima Razreda!

Naš općeniti savjet braći je da se obrate Gospodinuu molitvi oko toga, dok bdiju za bilo koju ili svakupriliku da promiču ono za što vjeruju da jeGospodinova volja u Razredima. S jedne strane, mimoramo priznati da bi bilo u potpunosti pogrešno zaRazred dopustiti starješini da „šefuje“ njime ili, kaošto je Sv. Petar rekao, „da gospodare nad Božjombaštinom.“ (1. Pet. 5:3) Bilo bi to štetno i za intereseStarješine i Razreda.

bilo neplodno. On je pronašao nekolicinu vjernihpojedinaca, ali nacionalno ništa—nije bilo plod odnacije u cjelini; i prokletstvo od Gospodina je došlo naŽidovski narod zato što unatoč svim njihovimprednostima i povlasticama oni nisu donijeli ispravneplodove. Naš Gospodin Isus je, pet dana prije Svograspeća, proglasio njihovu Kuću opustošenom. „Evo,ostavljena vam je kuća opustošena!“ (Mat. 23:38,39;Luka 13:34,35)

Još od tog vremena, Židovi su bili opustošeni iprokleti kao narod. Međutim postoji obećanje da će toprokleto drvo smokve postati opet živim—živomnacijom. Oni trebaju biti vraćeni u Božanskunaklonost, nakon što vrijeme njihove „dvostruke“nemilosti u kojoj su bili bude bilo ispunjeno. [Vidi

STUDIJE SVETOG PISMA, Sv. 2, str. 217­230] Mirazumijemo da se je to vrijeme „dvostruke“ nemilostiispunilo, i to je smisao velikog buđenja koje se sadadešava među Židovima, i velikog Sionističkog pokreta.

Govoreći o vremenu Svog Drugog Dolaska i oblizini Kraljevstva tada, Isus je rekao, „A od smokvese naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša ilišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad viditeda se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!“ (Marko13:28,29) Židovski je narod imao dugo vrijeme zime.Međutim vrijeme proljeća te nacije je sada na pragu.Mi već vidimo kako to drvo smokve prolistava. Mistoga uviđamo da pouka o prokletom drvetu nije bilasamo pouka za to vrijeme, nego pouka za savGospodinov narod od tog vremena pa sve do sada.

223

S druge strane, Razredi bi trebali nastojatiizbjegavati stav pronalaženja i isticanja mana i krivnji.Oni bi trebali cijeniti Duh Gospodinov, duh odanosti,spoznaju Istine i talente u njenom predstavljanju, gdjeih se god može pronaći, i trebali bi rado pomagatijedni drugima u prilikama za razvoj u milosti,spoznaji i izričaju – svatko prema talentima koje mu jeGospodin darovao i u skladu sa uputama GospodnjeRiječi. Trebalo bi njegovati dugotrpljivost, jedni sdrugima, spremnost oprati noge jedni drugima,simbolično, i cijeniti jedni druge zbog svih Kristolikihsvojstava.

Dok bi svaki Starješina trebao pažljivo tražiti voljuRazreda, i koja je u potpunosti izražena od svakogRazreda s obzirom na sav red i uređenje njegovihposlova, ipak mi ne bi smo trebali biti previšezahtjevni s obzirom na to kako je volja Razredaizražena. Drugim riječima, trebali bi smo uzeti u obzirono što je zadovoljavajuće većini Razreda. Starješinene bi trebali tražiti manu samo zbog toga štozadovoljstvo Razreda nije bilo izraženo na nekiposeban, naročit način. Drugim riječima, manjina uRazredu ne bi se trebali osjećati slobodnima dazbunjuju Razred i da izazivaju svađu samo zbogmetoda kojima je manjina bila sklona a koje se nisutočno slijedile. Svaki član Razreda ima potpunuslobodu da izrazi svoje uvjerenje kad je za tovrijeme—posebno u vrijeme izbora; međutim on bitrebao biti u potpunosti zadovoljan, nakon što jeizrazio svoju misao i prioritet, da se drži onog čemuvećina daje prednost, bilo da je to izraženo pozitivnoili negativno.

NAJPRIJE PRAVDA—ZATIM LJUBAV

Neka bi smo, draga braćo, uvijek imali na umu dadok mi težimo za Ljubavlju i njenom svezomsavršenstva, ipak naš bi vlastiti pravac postupanjatrebao biti usklađen prije svega sa apsolutnompravdom, i zatim se ljubav može dodati tome onolikokoliko je prikladno. Na primjer, kod izbora bi neki bratmogao nemudro nominirati, za neku službu u Razredu,brata koji nije kvalificiran za položaj. Mi ne smijemookrivljavati brata, jer on ima slobodu pravitinominaciju i očitovati svoju nemudrost; ali, s drugestrane, ne bi smo se trebali osjećati vezanimanjegovom sugestijom, niti bi smo trebali dozvolitistrahu od toga da će se nominirani brat uvrijediti pa da

nas to spriječi od izražavanja, glasom, onoga što mirazumijemo da je Gospodinova volja u toj stvari. I akoje nadglasan od Razreda, nominirani brat nema sepravo uvijediti, nego bi se umjesto toga trebao divitihrabrosti braće, koju su pokazali odbacujući ga.

Onaj tko je tako odbačen od Razreda nema pravoraspitivati se od Razreda ili bilo kojeg njegovog članao tome zašto su glasali protiv njega. To je njihov posaoa ne njegov. Oni su samo izrazili pravo koje imaju uskladu sa svojom vlastitom savješću. To je bila stvarpravde. Ljubav, u smislu ljudskog suosjećanja, nemamjesta u odlučivanju takvih pitanja gdje GospodinovaRiječ postavlja pravila koja treba slijediti svaki članEkklesije. Propust priznati načela pravde—pravednosti—čini se da leži u temelju gotovo svihpoteškoća u Razredu. Mi zahtijevamo da svi koji dođuu takve poteškoće uzmu stvar pred Gospodina umolitvi i zatim razmotre stvar u skladu sa apsolutnompravdom.

Mi smo se založili u Šestom Svesku STUDIJASVETOG PISMA da, ako je moguće, volja Razredabude izražena od većine—najmanje osamdeset petposto od cijelog broja. To, međutim, ne znači da bibilo pravda bilo ljubav trebali izokrenuti sve posloveRazreda preostalima od petnaest posto i dopustiti imda diktiraju, kao na primjer, dopustiti im da određujuda neće biti Starješina ili Đakona da ih se izabere zbogtoga što bi manjina zadržala petnaest posto cijelogbroja i inzistirala da se treba zadovoljiti njihove ideale,ili da bi cijelo djelo Razreda trebalo doći do zastoja.To niti bi bilo izraz ljubavi niti pravedno, i tome se nebi trebalo popustiti.

Vladavina većine je pravilo pravde, i ono što smosugerirali u vezi viška toga bilo je ustupakljubavi—pokušaj da se zadovolji okuse i sklonosti,ako je moguće, cijelog Razreda, ili barem veće većineRazreda. Većina bi trebala s ljubavlju željeti upravljatiposlovima Razreda, koliko god je to moguće, kako bito odgovaralo svakom članu Razreda; i u kojoj mjeripostoji neuspjeh da se to učini postoji poziv na razdori podjelu u Razredu. Dok je naravno podjela interesa udva Razreda uvijek žalosna i trebalo bi se težiti protivtoga, i biti učinjene žrtve od svih da se održi„jedinstvo duha u svezi mira,“ ipak bi podjelaRazreda na neko vrijeme svakako bila povoljnija odneprestane svađe, koja bi spriječila duhovni napredaksvih kojih se to tiče.

„NEKA KUPI MAČ“

ZAŠTO je naš Gospodin rekao svojim učenicima, „Aonaj tko nema mač neka proda svoju halju i kupi ga“(Luka 22:36,38), i onda poslije rekao Sv. Petru: „Vratimač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju odmača i ginu.“ (Mat. 26:51,52)

Trebali bi smo imati na umu okolnosti. Isus jeznao da je došao Njegov čas da bude izdan,zatvoren, i idućeg dana razapet. Bilo je nužno dapokaže da On nije bio zarobljen silom, nego da jeOn dobrovoljno dozvolio da bude uhićen i razapet.

224

Otac je znao, anđeli su znali, i njegovi su učeniciznali da je On imao moć zatražiti od Oca legijeanđela da ga obrane i zaštite od ruku Njegovihneprijatelja; ali drugi to nisu mogli znati. Bilo jepoželjno da se jasno očituje kako su se Isus iNjegovi učenici mogli obraniti, kao što je Sv. Petar,na kraju krajeva, i počeo raditi kada je izvukao svojmač i odsjekao uho slugi prvosvećenika. Isus jeodmah iscijelio uho tom čovjeku i poučio Petra dane pruža otpor, i predao se je, samo zahtijevajući dase Njegove učenike ne zlostavlja.

Okolnost je pokazala da se je naš Gospodin predaodobrovoljno, i u tome je bila pouka. Da nije bilomačeva u grupi Njegovih učenika, moglo se je tvrditida nije mogla biti učinjena nikakva obrana. Imatimačeve učinilo je mogućim pokazati hrabrost učenika,i spremnost Isusa da se podloži.

Kada je Isus rekao da ako je neophodno mogu seprodati haljine kako bi se kupilo mač, Apostol jeodgovorio da su oni imali u svojoj grupi dva mača; iIsus je odgovorio, „Dosta je.“ Oni su bili namijenjenisamo za prikaz, a ne za obranu.

Izgleda da ništa u Svetom Pismu ne daje bilo kakvoovlašćenje za ratovanje, niti kako neki smatraju da jeIsus želio da Njegovi sljedbenici uzmu mačeve. Istinaje, nisu svi koji su se latili mača poginuli od mača, nitisu svi koji su izbjegavali mačeve sačuvali svoje živote,ali Gospodin tu govori o općenitom načelu. Onaj tkose priprema za ratovanje i nevolju može biti priličnosiguran da će ih imati u izobilju, u skladu sa općenitimpravcem postupanja pale ljudske prirode. S drugestrane, Gospodinovim je učenicima zapovjeđeno da„nastoje imati mir sa svima, i svetost, bez koje nitkoneće vidjeti Gospodina.“ (Hebr. 12:14)