Upload
zoki64
View
669
Download
22
Embed Size (px)
Citation preview
Teološki Fakultet
Beograd
ZNAČENJE BROJA 666 U OTKRIVENJU 13: 18
Rad
Prezentovan u Cilju
Ispunjenja Zahteva Diplomskog Rada
Jani Grubelnik
Maj 2007
i
SADRŽAJ
Glava
I. UVOD..................................................................................................................................... 1 Definicija Problema........................................................................................................... 1 Cilj Rada ............................................................................................................................ 2 Značaj istraživanja ............................................................................................................. 3 Ograničenja........................................................................................................................ 3 Metodologija...................................................................................................................... 4
II. ISTORIJSKI PREGLED RAZUMEVANJA OTK.13: 18.................................................... 5 Rano Hrišćanstvo (100 – 400) ........................................................................................... 5
Irenaeus (120 – 202).................................................................................................. 5 Hippolytus (170-236) ................................................................................................ 7 Victorinus (280) ........................................................................................................ 7
Srednji Vek (500 - 1500) ................................................................................................... 8 Primasius (560).......................................................................................................... 8 Beda (673-735).......................................................................................................... 9 Berengaud (850-)....................................................................................................... 9 Eulogius i Paul Alvarus (8. i 9.vek) .......................................................................... 9 Jojachim iz Flore (1130-1202) .................................................................................. 9 IV. Lateranski Konzil (1215) .................................................................................. 10
Predreforamcijsko Doba .................................................................................................. 10 Lolardi i Husiti ........................................................................................................ 10 Nicholas iz Cusa (1400-1464) ................................................................................ 11
Reformacija ..................................................................................................................... 11 Martin Luther (1483-1546)...................................................................................... 11 Philipp Melanchthon (1497-1560)........................................................................... 12 Matthias Flacius (1520-1575)................................................................................. 12 Andreas Helwig (1572-1643) .................................................................................. 12
Reakcija na Reformatorsku interpretaciju ....................................................................... 13 Odgovor Jezuita i Uticaj na Tumačenja Otkrivenja ................................................ 13
Francisco Ribera (1537-1591)......................................................................... 13 Luis de Alcazar(1554-1613)............................................................................ 14
Posledice na Buduće Pristupe Tumačenja Otkrivenja ............................................. 14 Savremeni Komentatori ................................................................................................... 14
D. E. Aune ............................................................................................................... 15 L. T. Thompson ....................................................................................................... 15 G. K. Beale .............................................................................................................. 15 G. R. Osborne.......................................................................................................... 16 R.H. Mounce ........................................................................................................... 16
Adventizam...................................................................................................................... 17 Rani Adventizam..................................................................................................... 17
ii
Adventistićko Tumačenje Nakon 1900 ................................................................... 18 Savremeni Adventistički Komentatori (1950- ) ...................................................... 20
Adventistički Komentar (F.D. Nichol)............................................................ 21 Hans LaRondelle ............................................................................................. 21 Jon Paulien ...................................................................................................... 21 Ranko Stefanović ............................................................................................ 22
Zaključak ......................................................................................................................... 23
III. EGZEGEZA OTKRIVENJA 13:18................................................................................... 25 Tekstualna Kritika ........................................................................................................... 25
Problem i Varijacija Manuskripta na Otk.13:18 (616 i 666) ................................... 25 Odgovor D. Wallace-a na Oxyrhynchus-ov Papyrus .............................................. 26 Aparatus Nestle – Alandovog 27. Izdanja ............................................................... 26 Zaključak ................................................................................................................. 27
Kontekstualna Analiza..................................................................................................... 28 Mesto Otkrivenja u Biblijskom Kanonu.................................................................. 28 Kratak Uvod u Otkrivenje sa Fokusom na Problem Rada....................................... 29
Autorstvo......................................................................................................... 29 Mesto i Vreme Pisanja .................................................................................... 30 Namera Pisca Otkrivenja................................................................................. 31
Spoljašnji Problemi Sedam Crkava......................................................... 31 Unutrašnji Problemi Sedam Crkava........................................................ 32
Zaključak ................................................................................................................. 33 Strukturalna Analiza ........................................................................................................ 34
Struktura Knjige Otkrivenja .................................................................................... 34 Struktura Sekcije F. (11:19 – 13:18) ....................................................................... 36 Struktura i Sadržaj Otkrivenja 13 ............................................................................ 38 Zaključak ................................................................................................................. 40
Verbalna Analiza ............................................................................................................. 41 Značenje Ključnih Reči u Otk.13:18 ....................................................................... 41
Mudrost (σοφια) ............................................................................................. 41 Razum (νου") ................................................................................................. 42
nou" u Novom Zavetu ........................................................................... 43 Izračunaj (ψηφιζω) ......................................................................................... 44 Broj (αριθµο~) ............................................................................................... 46 Čovek – Čovečanstvo (ανθρωπο~) ................................................................ 47
ανθρωπου u Otk.13:18.......................................................................... 49 ανθρωπου Drugdje u Novom zavetu .................................................... 50
Zaključak ................................................................................................................. 50 Kultorološka Analiza ....................................................................................................... 50
Kriptogram .............................................................................................................. 51 Gematrija......................................................................................................... 51 Isopsephos - Ισοψεφο~ ................................................................................... 52
Problem Kriptografskog Pristupa ............................................................................ 53 Kriptološki Pristup Otk.13:18 ................................................................................. 54 Religijska Upotreba Brojeva u Vavilonu................................................................. 54 Zaključak ................................................................................................................. 56
Teološka Analiza ............................................................................................................. 56 Ključ za Razumevanje Prirode Otkrivenja .............................................................. 56
Otkrivenje 1:1 (σηµαινω) .............................................................................. 57 Tema Bogosluženja kao Centralna Tema u Otk.12-14 ................................... 58
Biblijska Upotreba Brojeva ..................................................................................... 59 Božji Otisak..................................................................................................... 59
iii
Priroda Brojeva u Otkrivenju .......................................................................... 61 Argumenti u Korist Simbolizmu Broja u Otk.13:18 ....................................... 63
SZ Pozadina Otk.13:18............................................................................................ 65 Danilo 3 – Lik sa 60 x 6 Lakata ..................................................................... 65 666 Talenata Zlata – 1.Kr.10:14...................................................................... 66
Problem Klasičnog Kriptološkog Pristupa Broju 666 ............................................. 67 Problem Tradicionalog Adventističkog Pristupa Broju 666 ........................... 68
Predlog Značenja Broja 666 .................................................................................... 70 Zaključak ......................................................................................................................... 73
IV. ZAKLJUČAK.................................................................................................................... 74 Tumačenje u Istoriji......................................................................................................... 74 Teološka Evaluacija......................................................................................................... 76 Predlozi i Lociranje Zaključaka na Teološkoj Mapi........................................................ 78
BIBLIOGRAFIJA.................................................................................................................... 79
1
GLAVA I
UVOD
Poslednja knjiga Biblije je interesovala i očaravala mnoštvo kroz vekove.
Iz perspektive crkve je vrlo važno proučavati je, jer Otkrivenje uvek iznova podseća
crkvu da ostane verna kad život liči na agoniju. Knjiga nam svedoči o Božjoj vladavini,
pored moguće loše situacije u kojoj će se čovek naći. To daje crkvi i čoveku sigurnost
u krajni triumf i pobedu kroz Isusa njihovog Gospoda.1
Definicija Problema Osnovni „problem“ Otkrivenja jeste u tome što je to knjiga teška za
razumevanje. Njene slike i simboli poput zmaja, zveri, kuga, truba, neveste u beloj haljini,
broja 666, žiga zveri, anđela koji lete posred neba sa svojom vešću, žena koja sedi na zveri i
pije krv svetih i mnogi drugi zbunjujući su i teško shvatljivi.
Da je stvar još teža, mi smo udaljeni dva milenijuma od kulture u kojoj je bilo
Otkrivenje napisano. L. Morris nas podseća, da se njeni simboli trebaju razumeti prvenstveno
u kontekstu vremena njenog pisanja, a ne u kulturi oko 2000 godina nakon pisanja knjige.2
Ovo nam očigledno pričinjava izazov, budući da se suočavamo sa problemom pronalaženja
pouzdanih izvora koji nam pomažu u razumevanju Otkrivenja. U našem istraživanju fokus će
iti na broju 666 iz Otkrivenja 13:18. U čitavoj knjizi je to stih oko kojeg je vođeno mnogo
rasprava zbog velikog neslaganja u vezi identifikacije i značenje broja 666.3
1 Bruce Norman, „Preaching Revelation to the Secular Mind,“ JATS 8 (1997), 170. 2 Leon Morris, The Book of Revelation, Tyndale NT (Grand Rapids: Eerdmans, 1994), 9. 3 G.K. Beale, The Book of Revelation, The New International Greek Testament Commentary
(Grand Rapids: Eerdmans, 1999), 718.
2
U samom stihu postoji više pitanja oko kojih su se vodile oštre debate. Te tačke
su od ključne važnosti za što pravilniju identifikaciju i značenje broja 666. Prva je
usredređena na izraz: „izračunaj broj zveri“, druga na: „je broj čoveka“ i treća: „njezin broj je
666“. Problemi koji prate te delove su sledeći:
a.) Kako treba izračunati broj zveri? Po kojoj formuli?
b.) Kad Jovan koristi imenicu ανθρωπο~, da li on misli na čoveka u
neodređenom, određenom, ili širem smislu?
c.) Koje je značenje broja 666? Neki tvrde, da broj nosi u sebi simboličku
značenje, koje trebamo potražiti drugde i razumeti ga šire. Drugi zagovaraju, da trebamo
izračunati broj zveri tako, da identifikujemo određenu istorijsku ličnost. Kako možemo znati
na šta je Jovan mislio?
Sve su to pitanja koja moramo postaviti, da bi izbegli što više „zamki“ koje se
pojavljuju u istraživanju i razumevanju tako „mističnog“ teksta kao je Otk.13:18. U istu ruku
to su pitanja koja definišu problematiku ovog istraživačkog rada.
Cilj Rada
Namera ovog rada je da se dođe do rešenja problema koji je u dosadašnjem
tekstu definisan. Doći do validnog zaključka vezanog za ovu temu (broj 666) nije ni malo
lako. Jer je 666 najmističniji broj u Otkrivenju za koga se ponekad čini, da znači sve i ništa.
U radu želimo, da se što više približimo originalnoj nameri i značenju koga je
Jovan imao na umu, dok je pisao knjigu Otkrivenja. Zato moramo pogledati kako su taj broj
tumačili kroz vekove, da bi imali osnovnu ideju o toku i razvoju tumačenja broja 666. Da bi
bili što uspešniji u cilju rešavanja problema, moraćemo istražiti kulturološku pozadinu
Jovanovog vremena, koja je usko povezana sa ovom tematikom. Isto moramo učiniti i sa
biblijskim osnovama i pozadinama iz kojih je Jovan uzimao svoje slike i simbole. Takav
pristup automatski eliminiše mnoge nepotrebne ideje i moguća nebiblijska rešenja, koja se
pojavljuju, povezuju sa ili učitavaju u broj 666.
3
Značaj istraživanja Postoji više razloga koji naglašavaju važnosti ovog rada:
a.) Kroz vekove se nakupilo mnogo različitih tumačenja u vezi broja 666, da ih je teško
svrstati i klasifikovati u neku preglednu i razumljivu tabelu. Ako će ovaj rad sa
ispravnim definicijama u vezi značenja broja 666 eliminisati neke iz mnoštva
nakupljenih ideja, tada će doprinos biti jasnija preglednost tematike kojom se bavi.
b.) U određenim krugovima (nakon 2000. godine) se ponovo probudila debata oko
relevantnosti naziva Vicarius Filii Dei i njegovog poistovećivanja sa brojem 666. Ta
debata deli ljude u dve grupe, na one za i protiv, u dva tabora, što nikad nije bila
Isusova namera za crkvu kao takvu. Rad će pokušati razrešiti i to pitanje.
c.) Biblijsko razumevanje predmeta iz Otkrivenja 13:18 pomaže verniku da zauzme
pravilan stav prema prema događajima koji će se desiti u budućnosti.
Sve to su razlozi koji doprinose trenutnoj važnosti tematike kojom ćemo se baviti
tokom ovog istraživanja.
Ograničenja Što se tiče ograničenja, rad se neće baviti detaljnom istorijskom analizom i
odnosom između tumača Otkrivenja i preciznijim značenjem broja 666. To je tematika koja
zahteva nivo i obim doktorskih studija. Zbog toga istorijski pregled neće biti detaljan, a
njegov fokus će više prikazati „duh“ određenog crkveno-istorijskog razdoblja.
Takođe nećemo unapred određivati razne interpretativne šeme, ili popularne
poglede na Otkrivenje poput futuricizma, istoricizma, preterizma, ili idealizma. Najnovija
istraživanja pokazala su, da mora tekst sam odrediti pogled koji ćemo prihvatiti za određenu
sekciju, ili tekst koji tumačimo. Biblijski tekst mora formirati naše poglede, nas će zato u
radu zanimati koja je bila originalna namera autora sa tekstom.
Rad neće iscrpno predstavljati mišljenje drugih teologa u vezi 666 jer će
istraživanje ići svojim egzegetskim putem. U svrsi, da bi došli do što izvornijeg značenja
broja 666 koje bi se više baziralo na tekstu nego dosadašnjim komentatorima.
4
Ograničenje konteksta i njegove analize će biti strogo i baviće se samo onim
delovima koji direktno pomažu razumevanju broja 666, razjašnjavaju njegovu istorijsku
pozadinu i religijsku upotrebu brojeva.
Metodologija
Rad će metodološki slediti egzegetske korake predložene od strane G.D. Fee.4
Veće celine drugog poglavja podelili smo po predlogu L.J. Gugliotto.5 Tu metodologiju smo
izabrali zbog što konciznijeg zaključka rada. U metodologiji smo odbacili da sledimo neke
druge pristupe Bibliji, poput feministićkog, jer se oni po većini „ne baziraju“ na biblijskom
tekstu. Štaviše odbacuju je kao Reć Božju u potrebi, da stvore svoj kanon.6 Što za ovaj rad
nije od velike važnosti.
U drugom poglavlju napravićemo kratak istorijski pregled tumačenja Otk.13:18.
U svrsi upoznavanja sa materijom u širem smislu.
U trećoj glavi ćemo egzegetski pristupiti, sledićemo L.J. Gugliottov predlog
većih celina. Detalje i podnaslove njegovog predloga moraćemo promeniti iz korena zbog
same prirode rada - da bi odgovarala potrebi našeg istraživanja. U kontekstualnoj analizi
ćemo se upoznati sa osnovnim činjenicama Otkrivenja, što će nam pomoći kod šireg
razumevanju ove tematike. Da bi pronšali teološki kontekst Otk13:18 izvršićemo
strukturalnu analizu, nakon koje će slediti verbalna. Sa sledećom čemo dobiti pravi značaj
ključnih reči u Otk.13:18, razsvetliti prevod i dokučiti granice i „mogučnisti“ glavnih reči.
Kulturološka analiza će pokazati odakle potiču određeni alati klasičnog tumačenja 666.
Teološka analiza će na kraju sažeti sve nalaze koje smo dobili egzegetskim pristupom. U njoj
ćemo predložiti neke od rešenja šta bi broj 666 mogao značiti.
Cilj zaključka će bit samo kratk sažetak nalaza kompletnog istraživanja.
4 Gordon D. Fee, New Testament Exegesis (Louisville, Kentucky: Westminster/John Knox
Press, 1993). 5 Lee J. Gugliotto, Handbook for Bible Study (Hagerstown: Rewiew and Herald Publishing
Association, 1995). 6 Vidi Elisabeth Schüssler Fiorenza, „Feminist Hermeneutics,“ Anchor Bible Dictionary
(1992), 2:789.
5
GLAVA II
ISTORIJSKI PREGLED RAZUMEVANJA OTK.13: 18
Kratak istorijski pregled je neminovan za naše istraživanje. Moramo doći
do činjeničnih informacija, da bi videli kako su kroz vekove tumačili taj predmet. U
obzir ćemo uzeti samo neke od glavnih predstavnika svakog istorijskog razdoblja sve do
savremenih komentatora. Posebno ćemo izdvojiti samo razvoj tumačenja u
Adventistićkoj crkvi. Komentatori koji su uticali na tumačenje Otkrivenja, kroz
vekove, su ključ po kojem ćemo birati da li ćemo ih uzeti u obzir ili izostaviti.
Rano Hrišćanstvo (100 – 400)
Irenaeus (120 – 202) Irenaeus (Irinej) je najraniji izovor u kome čitamo o broju 666, u njegovom delu
“Against Heresies„. Kaže, da će se nakon raspada četvrtog carstva napraviti razlika između
pravednih i zlih odvajanjem na levu i desnu stranu pored Gospoda. Zli će se odvojiti od Boga
i od Reči Božje.7 Antihrist će tada svojom ličnošću zavoditi narode i smestiti se u Hram, da
bi bio obožavan kao Hristos. Lažni prorok (druga zver) naređuje svima, da stave na ruku
pečat, da niko ne može trgovati osim onih koji imaju pečat imena zveri ili broj njenog imena,
6x 100, 6x 10 i 6x 1. To je kratak prikaz čitavog otpada koji će se dogoditi za 6000 godina.8
Irenaeus je verovao, da će svet biti uništen za toliko hiljada godina za koliko dana je bio i
stvoren.
7 Irenaeus Against Heresies 5.28.1 (ANF, 1:556). 8 Irenaeus Against Heresies 5.28.2 (ANF, 1:557).
6
Za Irenaeus-a je 1.Moj.1 prvo izveštaj, ali i proročanstvo onoga što će se dogoditi
u narednih 6000 godina.9 Jer je jedan dan pred Bogom kao hiljadu godina.10 Irenaeus kaže,
da rani narodi koji nisu podigli oči prema nebu i uzvratili zahvalnost Stvoritelju, nisu želeli da
stanu na stranu svetlosti istine. Zato je na njih došao potop. A na kraju vremena kad će Bog
morati odvojiti crkvu od ostalog sveta, ispuniće se reči o nevolji koje još nije bilo na svetu.11
U zveri koja dolazi, biće sakupljene sve nepravde i prevare i sve zavodničke snage susreće se
u njoj. One će biti zajedno sa zveri bačene u večni oganj.
Zbog toga njeno ime poseduje broj 666. Zver sumira u sebi sve slabosti koje su
se nakupile od pada anđela do potopa. Noje je bio star 600 godina kad se dogodio potop i
uništio pobunjenički svet. Takođe Antihrsit sumira svaku zabludu i idolopoklonstvo od
potopa, sa pobijenim prorocima i odbačenom pravdom.12 Lik kojeg je napravio
Navuhodonosor visokog 60 i širokog 6 lakata predstavlja proročko proviđenje. Proviđenje u
smislu, što će se desiti sa svakim koji se pobuni. Mladići su bili bačeni u vatru. To će se
desiti na kraju vremena onima koji će stajati na strani pravde.
Stoga sledi da 600 Nojevih godina, u kojima se dogodio potop, i 60 lakata visoki i 6 široki kip, indiciraju, da “broj imena„ tog čoveka pripada onome u kome je skoncentrisan sav otpad čitavih 6000 godina: svo zlo, varanje i lažno proricanje. To je razlog zbog čega dolazi krajni oganj na sav svet.13
Taj broj (666), nastavlja Irenaeus, nalazi se u svim priznatim kopijama
Otkrivenja i oni koji su videli Jovana licem u lice preneli su nam ovo tumačenje.14
Irenaeus zaključuje, da je bolje, da sačekaju podelu kraljevstva na deset delova, da bi
mogli znati šta tačno znači ta brojka.
9 Irenaeus Against Heresies 5.28.3 (ANF, 1:557). 10 1.Moj.2:2, 2.Pet.3:8, Svet je bio završen u šest doslovnih dana kad ga je Bog stvarao, tako će i
sada taj svet u otpadu biti završen za 6000 g zaključuje Irenaeus. 11 Mt.24:21. 12 Irenaeus Against Heresies 5.29.2 (ANF, 1:558). 13 Irenaeus Against Heresies 5.29.2 (ANF, 1:558). 14 Rano se pojavio manuskript sa brojkom 616 umesto 666. U Walton's Polyglott manuskriptu je
broj ispisan punim rečima: `Eako,sioi e`xh,konta e[x - 666.. U drugim kao su J.J. Wetstein, J.J. Griesbach, Hahn i Tittmannovom je broj izražen samo slovima cx~ = 666 c=600,x=60,~=6), ali Tichonius preuzima čitanje ci~ = 616. Irenaeus se pre toga tom pristupu suprostavio. Nema sumnje, da jest broj 666 pravilan. Wetstein tvrdi, da je nekad broj bio ispisan u rečima a ponekad samo označen slovima. Po njegovom je Jovan verovatno prvo koristio samo slova. Ali to je sekundarnog zančenja.
Albert Barnes, Revelation, Barnes' Notes Heritage Edition, no. 14 (Grand Rapids: Baker Book House), 335.
7
Deset careva koji će vladati nakon raspada carstva treba naučiti ko je taj koji se sakriva iza tog broja. To jeste onaj, koji će želeti da imati svo carstvo za sebe i plašiti druge, te imati ime koje se poklapa sa tim brojem, on jeste prava zloba i pustoš.15
Irenaeus daje tri predloga o mogućem značenju 666: Evanthas16, Lateinos17 ili
Teitan18. Međutim ponizno zaključuje, da je sigurnije i manje harzarderski sačekati
ispunjenje prorčanstva nego unapred nagađati i nabacivati imena koja bi se složila sa tim
brojem.19
Hippolytus (170-236) Učenik je Irinaeus-a koji se verovatno zainteresovao za poslednje događaje od
svog učitelja. Piše veliku raspravu “O Hristu i Antihristu„. Otk.13 tumači na način, da će
Božji narod biti progonjen od zveri, Antihrista i lažnog proroka, sa željom, da ih istrebe iz
sveta. Slično je učinio i Antioh Epifan jevrejima. Sakupio ih je, da bi marširali u procesiji
koja je obožavala Dionisa kao božanstvo. Svaki koji bi odbio poslušnost bio bi ubijen
gušenjem i mučenjem.20 To je za Hipolita tip onoga što će se desiti u budućnosti i što će
Antihrist koji ima broj 666 činiti. Najvažnije kod Hipolita jeste njegov stav o imenu broja. On
kaže sledeće:
Nije u našoj moći tačno protumačiti, kako je to blagosloveni Jovan mogao, niti razumeti kao on, jer nemamo uputstva kakva je on imao. Mi možemo samo naslućivati. Kad se pojavi blagosloveni, pokazaće nam to, što tražimo.21
Victorinus (280)
Bio je biskup i mučenik u Siriji. Napisao je mnogo komentara, ali sačuvano je
samo Otkrivenje. O broju 666 ne kaže ništa novo, osim da ponavjla Irenaeus-ove i
Hippolytus-ove stavove. Dodaje kako su mnogi u ono doba verovali, da je to Tetian22 i ako to
15 Irenaeus Against Heresies 5.30.2 (ANF, 1:559). 16 TDNT zamećuje, da se ovo ime ne može više identificirati. 17 Latinski car 18 Tit, koji je razrušio Jerusalim 70 n.e. 19 Irenaeus Against Heresies 5.30.3 (ANF, 1:559). 20 Hippolytus Treatise on Christ and Antichrist 2.49 (ANF, 5:214). 21 Hippolytus Treatise on Christ and Antichrist 2.50 (ANF, 5:215). 22 T= 300, e=5, t=300, i=10, a=1, n=50.
8
ime prevedemo na Latinski dobijamo Diclux što takođe iznosti 666. Njegov stav
je bio, da Antihrista treba prvo prepoznati iz Grčke „gematrije“. Pod brojem 666 možemo
razumeti Antihrista koji je odsečen i lišen Božanske svetlosti, ipak će se on preobraziti u
anđela svetlosti koji će se u svojoj drskosti nazvati “svetlošću sa neba„.23
Srednji Vek (500 - 1500) Do srednjeg veka pisci proročke literature sledili su istorijski model
tumačenja Otkrivenja. Sve se promenilo sa Tichonijem.24 On je bio donatistički teolog
iz Severne Afrike u 4. veku. Uticao je na Augustina25, Primasiusa, Beda-u, Beatus-a itd.
Uveo je duhovni pristup egzegezi koju je primenio i na knjigu Otkrivenja. Koja je
opstala celih 7 vekova, dok istorijsko tumačenje proročanstava opet nije povratilo svoje
mesto.
Primasius (560)
Njegov komentar na Otkrivenje je značajan jer sadrži latinski tekst iz vremena
pre Kiprijana koji pomaže da rekonstruiše vrlo uticajan Tihoniusov komentar. U mnogome je
kopirao Tihoniusa, mada ga je smatrao jeretikom.26 Očistio je iz njega mnoge Donatisičke
misli i predstavio ga u „ortodoksnom crkvenom odelu.“27 Antihrist je za njega bio ličnost.
Druga zver iz Otk. 13 je u krvnom srodstvu sa Simonom Magom a broj zveri 666 odnosi se na
dane u kojima će Antihrist progoniti crkvu. Primasius je značajan jer predstavlja vezu između
Tichonis-a i mnogih kasnijih komentatora kroz Srednji vek.28
23 Victorinus Commentary on the Apocalypse (ANF, 7:356). 24 Za detaljnu analizu Tichonius-a vidi Gerhard Maier, Die Johannesoffeenbarunng und die
Kirche, Wissenschaftliche Untersuchungen zum Neuen Testament, Begründet von Joachim Jeremias und Otto Michel, no. 25 (Tübingen: J.C.B. Mohr, 1981), 108-171.
25 Tichonius je razvio sedam pravila interpretacije koja su uticala na Agustinovu doktrinu o ne-istorisjkom pristupu proročkoj literaturi. Proroštva su prihvatili kao apstraktne principe koji su imali malo veze sa vremenom i mestom tumača. Zato Chrysostom (Zlatousti) i Augustin „ništa“ ne govore o 666. To je bio glavni princip tumačenja kroz Srednji vek. Sve do Anselma iz Havelberga, Ruepert-a iz Deutza, Jojachima iz Flore koji su neminovno utecali i na kasnije reformatore.
26 Jer je bio Donatista. 27 L. E. Froom, Vol.I, 546. 28 Ibid., 547.
9
Beda (673-735) Otac Engleske istorije, veran i pobožan benediktinski monah. Pod uticajem
Tichonius-a i Augustina napisao je prvi britanski komentar na Otkrivenje u 716. godini.
Tvrdi da je Antihrist mali rog iz Dan.7 koji se uzdiže iz Vavilona, a 666 Tetian.29
Berengaud (850-)
Bio je monah benediktinskog reda pod uticajem Tihoniusove tradicije. Njegov
stav je bio, da Otk.13 otkriva Sotonin napad na ženino potomstvo na kraju vremena preko
Antihrista. On je čovek, otovoreni nevernik i advokat razvratnosti. Druga zver je
propovednik Antihrista. Dva njena roga su bezbožnici jevreji, i pagani. Odbija međutim da
izloži tumačenje na broj 666.30
Eulogius i Paul Alvarus (8. i 9.vek)
Zapadno hrišćanstvo je postalo svesno nadolazećeg Islama u 8. i 9. veku. Kad je
na teritoriji Španije osnovan kalifat, i u vreme najezde Islama na hrišćansku Evropu, cvetala
su apokaliptička očekivanja kraja sveta. Zajedno sa njima nastala su i tumačenja u skladu sa
aktuelnim događjajima, posebno sa progonstvima hrišćana u Kordobi od strane Muslimana.
Naročito se isticao zapis “život Muhameda” koji je cirkulisao po Španiji. U njemu je bilo
izračunato, da je Muhamed umro godine 666.31 To su uzeli kao pokazatelj, da se
proročanstvo o žigu i broju zverinom iz Otk. 13 odnosi na Muhameda koji predstavlja
Antihrista. Ključne ličnosti koje su propagirali takva tumačenja bili su Eulogius i Paul
Alvarus.32
Jojachim iz Flore (1130-1202)
Jojachim je u tumačenju proročanstva napravio istorijski pomak na temelju
Anselmovih (Havelberg 1158†) novih otkrića. Iz Tichonijevog duhovnog tumačenja
29 L. E. Froom, Vol.I, 613. 30 Ibid., 581. 31 Hugh Goddard, A History of Christian-Muslim Relation (Edinburgh: Edingurgh University
Press, 2000), 82. 32 Goddard, 84.
10
preokrenuo je tu Srednjevekovnu tradiciju nazad u istorijsku školu. 33 Sam je
tvrdio, da je dobio prosvetljenje od Boga jednom kad je radio i da od tada bolje razume Božju
volju za ljude. Za razumevanje broja 666 treba još malo sačekati, da bi razumeli njegovo
značenje. Prvo trebamo poznati ime, da ne bi spekulisali sa brojkama. Ali sam broj nam za
sada još nije otkriven. Jojachim je na kraju poslužio sa šarolikom spekulacijom, da je 666
najverovatnije kompletan period od Adama do Antihrista.34
IV. Lateranski Konzil (1215)
U 1213. godini Inocent III u preliminarnom pismu IV Lateranskom kocilu,
nedvosmisleno opovrgao aplikacije proročanstava na papstvo.35 Tvrdi, da je zver i lažni
prorok sam Muhamed a i broj 666 predstavlja njega.36 To tumačenje slede De Lyra, Giovanni
Nanni (1480) i Genebrard (1580). Papa je tada u Mohamedu pronašao grešnog jarca, da bi
preusmerio i skinuo optužbe sa sebe, i tako sledio srednjovekovni rimokatolički pogled na
Otkrivenje 13.
Predreforamcijsko Doba Nakon Anselma iz Havelberga, Jojakima, Rueperta koju su vratili istorijski
pogled na proročanstva su uticali na brojne tumače, koji su Antihrista povezivali sa
istorijskim ličnostima i stvarnim mestima u vremenu u kome su živeli.
Lolardi i Husiti
John Wycliffe je sa svojim tumačenjem Biblije protiv Rima u Engleskoj
privukao mnoge pristalice, koji su se zvali Lolardi. Jedan najočigledniji lolardski naučnik i
Wycliffov sledbenik koji je i diplomirao na Oxfordu bio je Walter Brute.
33 Sve do Anselma iz Havelberga, Ruepert-a iz Deutza, Jojachima iz Flore, koji su važno uticali
na preokret tumačenaj proročke literature, proročanstva su tumačili na spiritualistički način. Za više informacija gledaj L. E. Froom, The Prophetic Faith of our Fathers, The Historical Development of Prophetic Interpretation, Vol.1 (Washington, D.C.: Review and Herald, 1950), 562–568, 685-716, 893-904.
34 L. E. Froom, Vol.I,707. 35 U tom razdoblju je postojalo već mnogo tumačenja o papi kao Antihristu. Takav odziv
pape bilo je i za očekivati. 36 L. E. Froom, The Prophetic Faith of our Fathers, The Historical Development of Prophetic
Interpretation, Vol.II (Washington, D.C.: Review and Herald, 1948), 307.
11
Protiv njega je podigut proces 1391. jer je okarakterisao papu kao Antihrista.37
Njegovo mišljenje je delio i češki reformator Jan Hus.38 Za Bruta su pape sa svojom
kraljevskom i svešteničkom moći bile druga zver iz Otk.13. jer ne dozvoljavaju nijednoj
crkvi, da „prodaje duhovnu robu“, dok ne primi žig zveri. Za broj imena tvrdi, da je to „Dux
Cleri“ (vođa klera) i njegovo ime je 666.39 John Purvey (1354-1428) je bio student na
Oxfordu, kad je Wycliffe bio u zenitu. Bio je Wycliffe-ov prijatelji i saradnik koji je nakon
njegove smrti postao vođa Lolarda. Za njega je prva zver simbolizovala Antihrista, druga
obuhvata njegovo propovedanje pseudo-apostola. A broj 666 Purvey pripisuje samom papi.40
Nicholas iz Cusa (1400-1464)
Kao teolog, matematičar i naučnik nije primenio simbole Danila i Jovana
Bogoslova na papstvo u svojim interpretacijama, već je broj 666 povezao sa Muhamedom i
njegovim delom. Pad Konstantinopolja godine 1453. verovatno je samo utvrdio u njemu
ustaljeni rimokatoliči stav.41
Reformacija
Reformacija se rodila iz principa i otkrića koja su dala novi polet biblijskim
naučnicima. Ponovo se pojavilo interesovanje za izvorne ili klasične jezike. Principi
SolaScriptura, Tota Scriptura, Analogia Scripturae i Spiritalia Spiritaliter Examinatur sa
istorijskim pogledom na apokaliptičku literaturu, kojeg su vratili već spomenuti
Anselmo, Jojachim in Ruepert rezultirali su, da su se svi elementi našli na zajedničkom
imeniocu, što je izrodilo doslovna istorijska tumačenja Otkrivenja.
Martin Luther (1483-1546)
Luther nije visoko cenio knjigu Otkrivenja, niti je smatrao kanoničnom. Svoju
teologiju Antihrista je temeljio više na 2.Sol. 2 „čoveku greha“ (Antihristu).
37 L. E. Froom, Vol.II, 75. 38 Ibid.,157. 39 Ibid., Vol.II, 77. 40 Ibid., Vol.II, 99. 41 Ibid., Vol.II, 136.
12
Tek kasnije, kad je našao dobre razloge, da bi zver iz Otkrivenja pripisao papi i
sledbenicima, uključio je knjigu u „svoj kanon“.42 Najistaknutiji od svih reformatora, za broj
666 daje sledeći zaključak:
...jer papa tvrdi, da je samo on u pravu, uzima sebi vlast u ime Boga. Njegova vladavina će trajati 666 godina kao piše u Otk.13:18. Taj jad je počeo negde brzo nakon pape Gregora I (590-604).43
Philipp Melanchthon (1497-1560) Drugi vođa Nemačke reforamcije i vaspitač nemačke nacije. Nakon Luthrove
smrti preuzima vođenje nemačkog protestantizma. Sve što piše u vezi 666 broja jeste, da
najpre citira Irenaeus i grčkog Lateinos, a onda dodaje svoje računanje iz Jevrejskog Romith
(Rimsko carstvo).44
Matthias Flacius (1520-1575)
Naučnik i autor “Magdeburških Centuria„ – monumentalnog dela prve
protestantske crkvene istorije. Njegovi komentari bili su nezgodni za rimokatolike. Citira
Ambrosa iz Milana, da će Antihrist doći nakon raspada Rimskog carstva. Po njemu je
papstvo već ispunilo to proročanstvo iz Otk.13 i delimično povratilo svetsku vlast Rimske
imperije. Antihrist su papa i Muhamed. Jedan predstavlja ljude van crkve a drugi one u crkvi.
Deli mišljenje sa Lutherom, da je 666 vremensko razdoblje u kome će sam Antihrist vladati.45
Andreas Helwig (1572-1643)
Bio je dvadeset sedam godina učitelj klasičnih jezika. Podučavao je latinski,
jevrejski i grčki jezik. Kad je pisao svoje delo “Antichristus Romanus„ uzeo je petnest
različith imena iz tri jezika i pokušavao im uračunati broj 666. Uzeo je nekoliko jevrejskih,
pet grčkih i ostala latinska imena koja su koristili, da bi sa njima oslovljavali papu. Imena
poput “Vicarius Filli Dei„, “Ordinarius Ovilis Christi Pastor„, “Dux Cleri„ i “Dic Lux„ a
42 Laszlo Gallusz, „Grounds and Significance of Luther's Identification of the Antichrist“
(Formative Essay, Newbold College, 2001), 5. 43 L. E. Froom, Vol.II, 275. 44 L. E. Froom, Vol.II, 291. 45 L.E. Froom, Vol.II,317.
13
svako od tih u sebi sadrži broj 666.46 Helwig je tvrdio, da će uz Božju pomoć dokazati,
da se Antihrist sakriva u imenu Vicarius Filli Dei. Sastavio je četiri pravila po kojima se
mora proveriti ime Antihrista i 666. Svesno je zvanično papino ime produžio iz Vicarus
Christi na Vicarius Filli Dei. Zaključuje, da papa sam sebe stavlja na mesto Vikara Gospoda
Isusa, ali Hristos ne treba nikakvog vikara, veli on. Papa sebe upoređuje sa velikim
sveštenikom, ali postoji samo jedan veliki sveštenik. Stavio se na mesto glave crkve, ali
postoji samo jedna glava, Hristos, zaključuje Helwig. Bio je profesionalac što se tiče
klasičnih jezika. Drugo, popisao je, sklapao, i preračunavao sa mnogim različitim imenima
na tri jezika ali je dao prednost imenu Vicarius Filli Dei. Treće, jasno je dao na znanje, da je
Vicarius Filli Dei prošireno ime koje je načinio od aktuelnog naziva Vicarius Christi. Dalje,
priznao je, da je svoje tumačenje temeljio na istoznačnom a ne aktuelnom nazivu kojeg su
koristili za papu.47 U njegovo doba su Jezuiti plasirali preterističku školu tumačenja
apokaliptičke literature. Nemci su je usvojili tek u 18. veku za vreme Nemačkog
racionalizma. Helwig je značajan takođe za Adventističku debatu koja će slediti na kraju
ovog pregleda.
Reakcija na Reformatorsku interpretaciju
Odgovor Jezuita i Uticaj na Tumačenja Otkrivenja Rimokatolička crkva je trebala odgovoriti na brojna tumačenja, koje su papu i
crkvu povezivale sa simbolima iz Dan.7 i Otk.13. Hteli su pobiti takve aplikacije i preokrenuti
ih na nekog drugog.
Francisco Ribera (1537-1591) Jezuitski naučnik iz Španije plasirao je svoj futuristički pogled na
proročanstva. Prvih pet glava Otkrivenja stavlja u stari Rim, a Antihrista u daleku
budućnost, koji će doči tek pred kraj sveta. Po njemu su 1260 doslovni dani.
46 L. E. Froom, Vol II, 606. 47 Ibid., 608. To je zapisao 1612 u svojoj knjizi Antichristus Romanus.
14
Vavilon je Rim prošlosti i daleke budućnosti, nikako sadašnjosti.48 Položio
je temelje futurizmu koji je proročke godine promenio u doslovne dane, takođe i sam
identitet Antihrista. U Rimokatolicizmu su na veliko prihvatili tu teoriju Blasius Viegas
(1554-1599), Cornelius of Lapide (1567-1637) i Thomas Malvenda (1566-1628).
Luis de Alcazar(1554-1613) Jezuita iz Sevilje. Sa petnest godina se predao studijama u želji, da
odgovori protestantima. Napisao je komentar na Otkrivenje na devetsto stranica. Jer
nije bio zadovojan sa Futurističkim pogledom i u nastojanju, da skine stigmu Antihrista
sa pape predstavio je Preterističku teoriju. Antihrista je stavio na mesto pre pada
Rimskog carstva. Milenium je sadašnji odmor, od paganskog Rima sa njegovim
paganskim idolopoklonstvom, koji je bio uništen u duhovnoj vatri Rimokatoličke vere.49
Posledice na Buduće Pristupe Tumačenja Otkrivenja
Thomas Brightman (1562-1607), Puritanski naučnik i David Pareus (1548-
1622), kalvinistički profesor u Heidelbergu borili su se protiv takvih gledišta, ali je Hugo
Grotius (ili van Groot) (1583-1645) bio prvi protestant koji je prihvatio Alcazarov preterizam.
Primenio je Vavilon na paganski Rim, milenium od Konstantina do Turaka i 666 na Cezara
Domiciana, ili Trajana.50 Posledice su bile neminovne i Henry Hammond (1605-1660) je prvi
englez koji prihvata preterizam. Protestantizam se polako počeo deliti u svojim tumačenjima
i stavovima. Naravno i zbog drugih razloga, ali Rimokatolička crkva je sada bila u stanju da
povrati skoro pola Evrope.51
Savremeni Komentatori
U poslednje vreme je došlo do velike ekspanzije znanja na području knjige
Otkrivenja. U zadnjih dvadeset do trideset godina ogroman napredak je postignut na
polju egzegetskog pristupa Otkrivenju.
48 L. E. Froom, Vol.II, 493. 49 Ibid., 509. 50 Ibid., 522. 51 Ibid., 527.
15
D. E. Aune D. E. Aune polaže veliko pažnju na Otk.13:18. Misli, da je to dodatak koji
tumači viziju u Otk.13:11-17.52 Prvi deo stiha je naglasak kojim Jovan želi da skrene
pažnju čitaoca, da razume taj koji ima razumevanje, razum ili um.53 Daje dva predloga
za prevod broja čovečijeg. Prvi, da to nije nekakav nerazumljiv božanski broj (Otk.
21:17) i da je broj same zveri. Drugi pak, da je to broj određenog pojedinca ili osobe.
David E. Aune zaključuje, da nam prevod sugeriše, da je drugi predlog pravilan.54
Aune preteristički posmatra tu ličnot, koja nije neka iz daleke budučnosti već iz
Jovanovog vremena. Koja je bila čitaocima Otkrivenja lično poznata. Ali nastavlja, da
to ne možemo uzeti kao argument, da je zver neki pojedinac jer je njen broj u muškom
rodu. U vezi broja predlaže mnoga rešenja i pređašnje pokušaje sa dodatkom, da je
većina naučnika saglasna, da je Jovan mislio na Nerona za 666. Što je u skladu sa
njegovim Preterističkim pogledom bez određenog zaključka na kraju.
L. T. Thompson
L. T. Thompson u svom komentaru dobro zapaža, da je Jovan pozvao svoje
čitaoce, da izračunaju broj 666, ali im nije dao algoritam za taj postupak. Thompson kao
Aune ne daju konkretnog i krajneg zaključka na broj 666. Ali sugeriše, da Jovan više želi
naglasiti religiozni i ne toliko socialno-politički aspekt borbe između sveta i Hrista.55
G. K. Beale
G.K. Beale sledi njihov pristup i dobro zamečuje, da su vervatno i drugi brojevi u
Otkrivenju simbolički bez posebne reference na neku istorijsku realnost u mestu i vremenu.
52 Isto kao Otk.13:9.10 tumače viziju iz Otk.13:1-8. 53 Otk.13:18a Ωδε η σοφιΩδε η σοφιΩδε η σοφιΩδε η σοφια εϖστιν ο εχων νουα εϖστιν ο εχων νουα εϖστιν ο εχων νουα εϖστιν ο εχων νουνννν „Tu je mudrost. Netko sa razumevanjem.“
Jako bliska paralela tome jest u Otk.17:9 ωδε ο νουωδε ο νουωδε ο νουωδε ο νου~ ο εχων σοφι ο εχων σοφι ο εχων σοφι ο εχων σοφιαναναναν „To zahtjeva dubok uvid,
oštroumnost ili sposobnost zapažanja.“ Fraza εχειν νουεχειν νουεχειν νουεχειν νου~ zanči „imati razumevanje“ i je verojatno aluzija na Dan.12:10. Nešto slično se pojavlja u Mar.13:14. Tu se ne misli na nikakvu posebno dodanu mudrost od Boga koju je naprimer primio Danilo na dvrou ili Josif u Egiptu.
54 David E.Aune, Word Biblical Commentary, Volume 52b: Revelation 17-22, (Dallas, Texas: Word Books, Publisher) 1998.
55 Leonard T. Thompson, Revelation, Abingdon New Testament Commentaries (Nashville: Abingdon Press, 1998), 143.
16
Reč αριθµοι (broj) je drugde u Otkrivenju uzeta figurativno za nebrojivo
mnoštvo (5:11; 7:4.9; 9:16 [2x];20:8).56 Nastavlja, da svaki pokušaj, da bi doslovno
preračunali 666 na neko ime naleti na problem jer su verovatno svi brojevi u Otkrivenju
upotrebljeni na simbolički način. Završava, da niko od predloženih rešenja sa gematrijom
nije krajnje zadovoljavajuće, jer se pojavilo bezbroj različitih imena u starom i modernom
svetu koje u sebi sadrže broj 666. Svuda u Otkrivenju su brojevi simbolički i broj 666 nije
nikakav izuzetak. Broj 7 se odnosi na potpunost i pojavljuje se kroz celu knjigu. Za razliku
od 666 koji se pojavljuje samo ovde. To sugeriše, da trojna šestica pokušava pokazati
kontrast božanskoj sedmici i označava nepotpunost i nesavršenost.57
G. R. Osborne
G.R. Osborne sledi ideju Aune-a i Beale-a. Predlaže da je najbolja opcija
ime Neron koje ako ga prevedemo na jevrejski izađe na 666. Ali je to teško verovatno.
Ako Jovan misli na Nerona onda sigurno ne misli na doslovnog, već na Antihrista koji
će biti samo Neronov antitip. Antihrist će biti preslika Nerona, u tom smislu je
upotrebljena 666 kao trojna (slično: svet, svet, svet u Otk.4:8) suprotnost sedmici i
apsolutnoj savršenosti Isusa, zaključuje Osborne citirajući Rowlanda. On je „nasavršen,
nesavršen, nesavršen“ u poređenju sa potpunim savrševnstvom Isusa (Ihsou~ jest 888,
I=10,h=8,s=200,o=70,u=400,s=200).58
R.H. Mounce
Zanimljivo, da Mounce za razliku od ostalih samouvereno zaključuje, da se
mora broj odnositi na neku istorijsku ličnost (u preterističkom smislu).59 On dalje
spominje i simboličku interpretaciju 666 koja predstavlja nesavršenost i zlo trojstvo
nasuprot Svetom trojstvu 777, ali je po njegovom simboličko rešenje spekulativno.
56 Beale, 24. 57 Ibid., 722. 58 Grant R. Osborne, Revelation, Baker Exegetical Commentar on the New Testament (Grand
Rapids: Baker Academic, 2002), 521. 59 Robert H. Mounce, The Book of Revelation, The New International Commentary on the New
Testament (Grand Rapids: Eerdmans, 1977), 264.
17
Zaključuje, da su samo prvi čitaoci mogli razumeti broj, oni koji su bili
najbliži Jovanu. A „zaboravlja“, da je Polycarp bio Irenaeus-ov učitelj, koji u 2. veku
više nije znao za rešenje, ili sigurno ime koje bi odgovaralo broju 666. Ali taj
„fenomen“ ne pojašnjava u svom komentaru. Zašto Irenaeus nije znao tačno značenje
broja, ako su bliski ljudi sa Jovanom znali tačno značenje?
Večina komentatora, koji danas egsegetski pristupaju knjizi Otkrivenja
složni su, da rešavanje problema gemetričkim putem stvara problem jer su bila
predložena nebrojna imena kroz istoriju koja su sadržala u sebi zbir 666. Zato predlažu,
da je svaka civilizacija bez Hrista obavezno pod vladavinom zlog što odjednom
predstavlja broj nesavršenstva 666.60
Adventizam
Rani Adventizam
Do početka adventnog pokreta su u Americi već kružila razna tumačenja o
broju 666.61 J. Himes62 je na svojoj karti pomoću koje je tumačio proročanstva, broj
666 stavio u period paganskog Rima, od 158 p.n.e. do 508 n.e.63 To tumačenje je bilo
saglasno kod svih Milerita, ali su ga na popunjenim proročkim kartama iz 1843.
potpuno ostavili.64 J. N. Andrews je napisao članak u kome ne definiše značenje broja
666. Ostavlja međutim otvorenu mogućnost, da bi mogao predstavljati velik broj
protestantskih zajednica (ili 666 njih).65
60 Vidi Leon Morris, The Book of Revelation, Tyndale New Testament Commentaries (Grand
Rapids: Eerdmans, 1994), 169. Alan Johnson, „Revelation,“ The Expositor’s Bible Commentary (Grand Rapids: Zondervan, 1981), 12:535. Margaret Barker, The Revelation of Jesus Christ, (London: T&T Clark, 2004), 212-241.
61 Wesleyjev prijatelj Dr. Robert Scott, lekar i pastor je tumačio 666 kao vremenski period. od 1177 do 1843 godine. Razdoblje počinje od kad je Papa Aleksandar III Imperatora Barbarosu potčinio i napravio ga svojim vazalom.
62 Joshua V. Himes pastor iz Christian Connection. Istoričari ga nazivaju Napoleonom štampe. 63 L. E. Froom, The Prophetic Faith of our Fathers, The Historical Development of Prophetic
Interpretation, Vol.IV (Washington, D.C.: Review and Herald, 1954), 727. Calvin French je 18.11.1842 naštampao dijagram, na kome na isti način kao Himes tumači 666.
64 U Americi je postojalo mnogo spekulacija na broj 666, počevši od toga, da su sabirali 1335 i 666, što ih je dovelo do 2001 g. Jedno je bilo i Vicarivs Filli Dei kojeg je zastupao Prezbiterjanski pastor i vaspitač Dr. Amzi Armstrong (Princenton)1814-15.
65 John N. Andrews, „Thoughts on Rev 13 & 14,“ Review and Herald,Mai 19, 1851, 81.
18
Nakon 1860-te godine Andrews zastupa gledište, da žig zveri kao papsku
instituciju koja je nametnuta preko protestantizma i 666 moguće je razumeti kao
Vicarius Filii Dei.66
Zašto je došlo, do te promene, kod J. N.Andrewsa? Verovatno
zbog saznanja, da postoji više od 666 zajednica i da je zato latinski naziv verovatnije
uzet iz pređašnjeg tumačenje.
U. Smith (1832-1903) urednik, autor i biblijski učitelj, napisao je 1867-te
komentar na Otkrivenje. U tom komentaru u vezi 666 zastupa tezu, da Vicarius Filii Dei
možemo prihvatiti kao pravilno tumačenje broja zveri.67 To tumačenje preuzeo je od A.
Helviga koji ga je prvi plasirao u 17. veku. Kada je knjiga bila štampana, svi Adventisti su
prihvatili njegovu tezu. Kasnije je 1884. pisao i tvrdio, da latinski natpis možemo naći na
papskoj tiari. Za autoritet svoje izjave uzeo je dva očevica - svedoka. Oni su tvrdili, da su ga
videli u Rimu. Prvi je video tiaru u muzeju, ali u muzeju je u istinu, uopšte nema. Ona je
čuvana u Bazilici Sv. Petra, i ako ih pogledate na njima nema takvog latinskog napisa. Drugi
svedok je video natpis tokom jedne mise koju je držao papa. Papa međutim tokom mise ne
nosi tiare. Tako su se Uriahovi svedoci ustvari pokazali lažnim i neistinitim.68 Tumačenje se
ipak zasidrilo u Adventističkoj crkvi, jer ga je podupreo najveći naučnik među tadašnjim
adventistima, J.N.Andrews u knjizi “The Three Messages of Revelation XIV„.
Adventistićko Tumačenje Nakon 1900
S. Bacchiocci u svojoj prezentaciji koju je spremio za nastavu Otkrivenja na
Andrews University69 spominje evanđelistu koji je falsifikovao sliku tiare jer sam na njoj u
66 L. E. Froom, Vol.IV, 1097. 67 Uriah Smith, The Prophecies of Daniel and the Revelation (Hagerstown: Review and
Herald, 1944), 619. U. Smith u svom komentaru spominje Douay verziju Biblije koja sadrži rešenje na Otk.13:18 kao Vicarius Filii Dei. Ideja se lako primila među adventistima posebno nakon 1850 godine, kad su drugu zver povezali sa protestantskim zajednicama, koje su zadržale neka verovanja Rimokatoličke crkve. Uriah Smith u svom komentru navodi Matthew Henry-ja kao, dokaz, da su stari narodi preračunavali imena. Navodi i Adama Clark-a, Thomasa Newton-a i Cardinal-a Manning-a, koji je bio posebice oštar prema Rimu. 68 DVD – Samuele Bacchiocci – The Mark and Number of the Beast (dodaj u bib)
69 Dr. Jon Pauline i Dr. Ranko Stefanović pozvali su Dr. Samuele Bacchioccija, da istraži istorijski tok tumačenja 666. Dr. Bacchiocci je svoja saznanja nakon 500 sati istraživanja predstavio na Andrews-u studentima iz Otkrivenja.
19
Rimu nije našao latinskog natpisa. Zato ga je umetničkim zahvatom „kreativno“
dodao.70 Hteo je i štampati te falsifikovane slike, ali je Generalna Konferencija zabranila
njihovo korišćenje.71 Chas T. Everson je napisao članak o svom sopstvenom istraživanju tog
pitanja. Došao je do više tiara i mitre, video ih vlastitim očima, a nije mogao naći natpis
Vicarius Filii Dei.72
Naprotiv svemu neki evanđelisti su nastavili sa upotrebom tih
falsifikovanih slika. Zato je L. E. Froom u članku kojeg je napisao za “Ministry„ snažno
protestovao protiv svake takve zloupotrebe falsifikovanih slika.73 Slike tiare se više nisu
koristile, ali tumačenje Vicarius Filii Dei ostalo je neizazvano. Dok se opet jednog dana nije
sve preokrenulo.
F. D. Nicol je objavio članak u časopisu “Znaci vremena„ u kome spominje
osobu, koja je lično videla natpis na samoj tiari.74 Odmah nakon objavljivanja članka izazvao
ga urednik jednog jezuitskog časopisa i zahtevao je dokaz u vezi natpisa. Rekao je, da u
suprotnom neka crkva prestane sa lažnim optužbama.75 Zbog toga je Generalna Konferencija
poslala komisiju u Rim da utvrdi činjenično stanje. Članovi te komisije su se vratili bez
ičega. Na Generalnoj Konferenciji pojavio se student teologije Robert Correla, koji je goreo
za „istinom“, u želji da pomogne naći dokaze u vezi natpisa Vicarius Filli Dei. Uključili su
ga u komisiju.
Correla je saznao za članak koji bi mu mogao koristiti.76 Zato se uputio u
izdavačku kuću “ „Our Sunday Visitor“ u Indijanu. Tamo je izmolio zadnji primerak koji su
imali i sa njime se „pobedonosno“ vratio u Generalnu Konferenciju.77
70 Ove slike možemo naći i u Srpskom prevodu Uriahovog komentara na str. 467 i 471
kojeg je izdala zajednica reformnog pokreta – drugačije poznat pod nazivom „mala zajednica“. 71 Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006). Ali su nažalost neki svejedno upotrebljavali te slike u evangelizacijskim kampanjama. Gledaj i L.E. Froom, „Doubious Pictures of the Tiara,“ The Ministry, November 1948, 35.
72 Chas T. Everson, „The Inscription on the Pope’s Tiara,“ Advent Review and Sabbath Herald, July 27, 1905, 10-11.
73 L.E. Froom, „Doubious Pictures of the Tiara,“ Ministry, November 1948, 35. 74 Verovatno je čitao Uriah Smithove zapiske i tumačenja.
75 Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006).
76 Taj članak se nalazio u primerku časpisa Our Sunday Visitor iz 18.04.1915. ali ga nigde nije mogao naći, niti u nacionalnoj biblioteci. To se odvijalo 1942 godine. U tom članku se
20
Vođe su ga poslale na sledeći zadatak. Želeli su imati intervju sa katoličkim
naučnicima sa nekog njihovog univerziteta. Correla je dobio intervju sa prof. Dr.J. Quasten-
om. Pitao ga je da li se naziv Vicarius Filii Dei obično upotrebljava kao naziv za papu.
Quasten je odgovorio, da se upotrebljavao, ali da je Vicarius Chrsti bio više uobičajen u
korišćenju. Correla ga je zamolio, da mu da pismeni odgovor, jer to treba da pokaze prijatelju
sa kojim zajedno rade na projektu. Quasten je to i učinio.78 Correla se ponovo „trijumfalno“
vratio u Generalnu Konferenciju. Braća su bila sada pravno zadovoljena, da je latinski naziv
jedan od zvaničnih i legitimnih papinih imena. Ti dokumenti su dali nov polet seminarima iz
Otkrivenja, evangelizatorima koji su koristili Helwigovo tumačenje decenijama po celom
svetu.
Savremeni Adventistički Komentatori (1950- )
Daniel Duda tvrdi, da se 1950-tih godina crkva počela otvarati za „visoko
obrazovanje“ i tako dobila prve teologe sa doktorskim nazivom.79 Pozitivno u tome je
bilo to, da su adventistički biblijski naučnici počeli više pažnje polagati originalnom
tekstu i njegovom značenju.80 Kao, da se tek sada počela ostvaritvati želja Ellen White
o rastu u biblijskoj nauci i svetlu koje će se kasnije otkriti.81
nalazio „dokaz“ o zvaničnem korištenju naziva Vicarius Filli Dei za Papu. U kom Rimokatolici sami svedoće o službeni upotrebi naziva Vicarius Filii Dei. 77 Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006). 78 Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006). Original pisma: The title Vicarius Filii Dei as well as the title Vicarius Christi are very common as the title for the Pope. Dr. J. Quasten. Vođe crkve nisu mogle zamisliti, da bi takav dokument mogli uopšte ikada dobiti. Zato su pozvali advokata i notarizovali izjavu slavnog profesora.
79 Beleške sa nastave, Biblijska teologija, Beograd: Teološki Fakultet, Februar, 2007. 80 Jon Pauline u neobjavljenom članku oslikava kako je izgledalo istraživanje Biblije pre tog
perioda. Uzima primer Uriah Smitha u vezi truba. U delu od četrdesetdve stranice daje samo jednu egsegetsku izjavu. Prekopirao je Biblijske retke, i isto je napravio sa istoričarima bez ijedne reference na Stari zavet i njegovu pozadinu. 62% citata je izabranih od istoričara. To budi sumnju, da brat Smith sam nikada nije ozbiljno proučio taj dio Biblije ili uradio ikakav posao na njemu. Štaviše, uzimao je cele delove iz anonimnog pamfleta iz 1859, možda od James White-a. Jedini izuzetak između pionira je bio rad J.N.Andrews-a koji je razumeo originalne jezike i bio dosta oštrouman što se tiče egsegese. Možda ga je zato E.G.White držala najsposobnijim u redovima adventista. Jon Paulien, „The Book of Revelation at the Crossroads: Where we've been and Where we're Going, Andrews University.
81 P. Gerard Damsteegt, „When Is a Doctrine New Light?,“ in Here We Stand, ed. Samuel Koranteng- Pipim (Hagerstown: Adventists Affirm, 2005), 126. Damsteegt citira Ellen White koja tvrdi, da trebamo očekivati dodatno znanje u vezi poslednjih događaja, knjige Otkrivenja i drugih Biblijskih doktrina.
21
Adventistički Komentar (F.D. Nichol) Crkva je u to doba dobila svoj komentar, čiji urednik je bio F. D. Nichol
(1897–1966). Zbog toga u komentaru na Otk. 13:18 nalazimo sugestiju, da broj samo
„potvrđuje“ već identifikovanu prvu zver. Adventistićki komentar sledi Helviga i U. Smita sa
nazivom Vicarius Filii Dei, kao pravilnim rešenjem tog problema.82 Zaključuje, da je to
najbolje predloženo rešenje do sada, jer je papstvo identifikovano kao prva zver, a naziv samo
potvđuje pravilnu identifikaciju te iste. Za njega nije važno da li se na tiari pojavljuje natpis,
ili ne. Dovoljno je, da se taj naziv upotrebljavao u službene svrhe za papu. To je po njemu
dovoljno jak argument za pravilnost proročanstva.83
Hans LaRondelle Duda i Paulien posredno primećuju ili „proriču“ zajedno sa E.G.White, egzegeza
je donela preporođenje i dodatno svetlo u shvatanju apokaliptičke literature kod Adventista u
drugoj polovini 20. veka. Među prvima koji je doneo rezultate egsegetskog pristupa Bibliji
bio je Hans LaRondelle. On kaže, kad tumači Otk.14, da je taj deo pozitivan odgovor na 13
glavu. Jagnje stoji među svojim sledbenicima kao zver među svojima u Otk.13. Oni koji se
klanjaju zveri nose njegov pečat, dok pratioci Jagnjeta nose pečat živoga Boga. Otk. 13 nam
unapred kaže, da će otpad sazreti i opisan je sa njegovim brojem 666.84 LaRondelle
nedvosmisleno shvata simboličnost Otkrivenja 13 i 14 glave. Kad dođe do broja sledi princip
simbolike Otkrivenja i broj stavlja u njegov kontekst.
Jon Paulien Jedan od najvećih poznavatelja Otkrivenja u modernom Advetizmu jeste
Jon Paulien. Paulien vraća pažnju na orginalnog, ili prvog čitaoca Otkrivenja. Na to, na
šta bi broj 666 mogao asociirati nekog iz Male Azije krajem 1.veka?
82 „Revelation,“ SDA Bible Commentary, ed. F.D. Nichol (Hagerstown: Review and Herald
Pub. Assn., 1980), 7:823 83 Isto. 7:824. 84 Hans K. LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies of the Bible, (Balsam
Court: First Impressions, 1997), 321.
22
To bi bez sumnje bio Vavilon jer je to bio njegov osnovni broj (misli na 6).
U Vavilonu su sve brojali u šesticama. Za razliku od broja 6, broj 7 je u Otkrivenju
povezan sa Jagnjetom, Njegovim narodom i crkvom. 6 je za jedan manje od 7, i 6 je
takođe pola od 12 koji je broj Izraela (Božjeg naroda) i crkve. Sledeći predlog Paulina
jeste, da 666 predstavlja lažno trojstvo iz Otkrivenja što je 3x6. Ne završava međutim
na tome, već predlaže dublje značenje i vezu sa 666. Po njemu je pozadina Otk. 13,
Dan. 3 glava gde imamo 60 lakata visok kip i 6 lakata širok, verovatno je bio i 6 lakata
dugačak. Trebala ga je slaviti sva zemlja, u suprotnom se umiralo. Kad Jovan govori o
666 čitaocu na um priziva Vavilon, greh i prevaru.85 Paulien dodaje još jedan primer iz
Biblije kojeg većina komentatora ne primećuje. U 1.Kr.10:14 (666 zlatnih talanata).
Solomun, na vrhuncu svoje slave i vernosti svedoči paganskoj kraljici iz Etiopije. Ali
je on i Sin Davidov koji je bio zaveden i klanjao se kipovima nakon toga. Isus takođe
je bio Sin Davidov. Broj 666 može ukazivati i na to, da će se na kraju vremena pojaviti
imitacija Sina Davidova, Isusa Hrista. Koji će se predstavljati kao, da je Hristos, ali u
biti neće dati slave Bogu. Po Paulinu taj broj uključuje u sebi sve te simbole i
prevare.86
Ranko Stefanović
“Andrews University Press„ je 2002. godine izdao komentar na knjigu
Otkrivenja. Pisac R. Stefanović sledi komentatore koji egzegetski i sistematski pristupaju
knjizi Otkrivenja. Upućuje na to, da je tehnika preračunavanja brojeva tako nazvana gematria
koren grčke reči geometria, koja znači „manipulisati sa brojkama.“ Po njemu se svakako sa
biblijskom naukom ne bi smelo manipulisati. Gematria je za Stefanovića neprihvatljiva iz
dva razloga. Prvi je taj što imamo bezbroj predloga i imena koji sadrže broj 666 u sebi.
Drugi razlog je taj, da Jovan nigde u Otkrivenju ne upotrebljava, niti savetuje
takav način razumevanja, ili računanja brojeva. Broj 6 i 60 bili su vavilonski brojevi. 60 je bio
broj največeg boga u Vavilonu, Anu i Marduka.
85 Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group). 86 Ibid.
23
Vavilonski sveštenici su nosili amulet na prsima zakačen oko vrata, na kojem su
bili ispisani brojevi od 1 do 36, postavljeni u 6 x 6 redova, i zbir svakog reda bio je 111 x 6
redova iznosilo je 666.87 Stefanović citira Beatrice S. Neall, kad govori, da 666 predstavlja
odbijanje čoveka, da bi se uputio do 7 i dao čast Bogu kao Stvoritelju i Spasitelju. Na kraju
13-te i na početku 14-te glave imamo kontrast Božjeg broja, i broja zveri. Ako broj Boga,
144.000 simbolizuje duhovnu realnost, onda je tako i kod zveri. Zver nema božanski karakter
koji ona imitira. Takva identifikacija zahteva božansku mudrost prepoznavanja, umesto
ljudskog računanja vrednosti imena.88
Zaključak
Kratak pregled tumačenja kroz istoriju nam otkriva bezbrojne varijacije i teorije
na broj 666. Još je važnije, da možemo prepoznati kako su u kom razdoblju tumačili
apokaliptičku literaturu, kako je ko na koga uticao. Od Irenaeusa do Tichoniusa je
prevladavao istorijski pogled na apokaliptičku literaturu. Zbog Tichoniousovih sedam pravila
tumačenja, koje prihvata Augustin, kroz srednji vek je vladao spriritualistički pristup. Značaj
proročke literature je bio još samo u slabašnim principima za crkvu. Zato su one imale malo
zajedničkog sa vremenom i mestom tumača, čitaoca. Tako je bilo kroz celi Srednji vek, sve
do Anselma iz Hevelberga. On je prvi napravio prekretnicu sa Jojachimom i Ruepertom
nazad na istorijski pristup tumačenju. Za samu reformaciju je to bila „dobra“ podloga za
napade na Rimsku crkvu. Jezuiti su na to odgovorili sa futurističkom i preterističkim
pogledom na proročanstva, što su polako prihvatili i protestanti i sa time se podelili u
mišlenjima i stavovima. To je pomoglo Rimu, da se oporavi od napada. U Nemačkoj je
nakon toga Andreas Helwig plasirao svoj predlog koji je preradio iz zvaničnog imena za papu
Vicarius Christi u istoznačnog Vicarius Filii Dei.
87 Ranko Stefanovic, Revelation of Jesus Christ, (Berrien Springs: Andrews University Press,
2002), 417. 88 Stefanovic, 418.
24
Još danas je to najpoznatije tumačenje u Hrišćanstvu, ali ga za relevantnog
uzimaju još samo u „fantatičkim“ pokretima. Ali je egzegetski pristup u savremenoj
Biblijskoj nauci pomogao iznimnoj ekspanziji znanja o knjizi Otkrivenja.
Aune kaže, da je to broj čoveka, ali ne može to biti neka istorijska ličnost, dok se
većina komentatora slaže, da bi zbir 666 mogao predstavljati Nerona. Thomspson primećuje,
da Jovan želi naglasiti više religiozni nego socialno-politički apsekt borbe. Beale nas
opominje, da su sve brojke u Otkrivenju simboličke. Zato je 666 samo loša imitacija Božjeg
savršenstva.
Pioniri adventista su na početku tumačili broj 666, kao 666 otpalih
protestantskih zajednica sa katoličkim verovanjima. Kasnije su međutim prihvatili
Helwigov predlog preko Uriah Smithovog komentara na Otkrivenje. Neki su išli tako
daleko, da su na slike tiara naslikali Helwigov predlog latinskog napisa. Vođstvo
adventista se tome suprostavilo i zabranilo njihovu zvaničnu upotrebu i štampanje, ali je
samo tumačenje ostalo neizazvano sve do nedavno.
U moderno doba otvaranje adventista visokom obrazovanju pomoglo je, da
biblijski naučnici pristupaju originalnom tekstu na egsegetski način. Među prvima, koji
je doneo rezultate sistematičkog pristupa Bibliji bio je H. LaRondelle, koji simbolički
interpretira 666 ,kao otpad od Boga.
Jedan od najvećih savremenih poznavalaca Otkrivenja među adventistima
jest Dr. Jon Pauline. On vraća našu pažnju na originalnog čitaoca i predstavlja duboku
povezanost broja sa njegovim originalnim značenjem koje potiče iz Vavilona. Osvrće se
i na 1.Kr.10:14 što većina komemtatora ne primećuje, kad tumače 666. Andrews
University Press izdao je 2002., komentar na knjigu Otkrivenja. R. Stefanović u njemu
odbacuje gematriju kao manipulisanje iz dva razloga. Prvo, zbog previše imena koja
sadrže u sebi zbir broja 666. I drugo, jer Biblija ne naređuje takvu vrstu računanja. Za
njega 144.000 simbolizuje duhovnu realnost i Božji broj. Zato i broj zveri nosi
simboličko značenje, i nije doslovan. Sa tim zaključujemo istorijski pregled i okrećemo
se ka trećoj glavi, u kojoj ćemo tekstu pristupiti na egzegetski način.
25
GLAVA III
EGZEGEZA OTKRIVENJA 13:18
Kratki istorijski pregled razumevanja Otkrivenja 13:18 nam otkriva mnogobrojne
pokušaje u cilju dolaženja do zadovoljavajućeg tumačenje broja 666. Ti pokušaji su učinili,
da se dobije još više predloga i rešenja u kojima se čitalac teško snalazi. Zato smo za dalje
istraživanje izabrali egzegetski metod istraživanja. On je najbolja zaštita, koja nas može
očuvati od pogrešnih tumačenja.
Tekstualna Kritika
Pre same egzegeze moramo dokučiti originalan tekst na kome ćemo vršiti
egzegesu. To je za Otk.13:18 važno iz najmanje dva razloga. Prvo, o tom se stihu najviše
raspravljalo u čitavoj knjizi Otkrivenja, zbog velikog neslaganja u vezi identifikacije i značaja
broja 666.89 Drugo je da postoje razni manuskripti koji sadrže drugačije varijacije broja u
sebi nego 666. Gordon D. Fee tvrdi, da moramo prvo znati šta je autor originalno rekao
(trebamo poznati autorov originalan, ili što originalniji zapis), da bi se onda mogli pitati šta
tekst znači90, ili šta je značio.
Problem i Varijacija Manuskripta na Otk.13:18 (616 i 666)
Zanimljivo, da je već u 2. veku bio poznat rukopis sa borojem 616. Irinej ga u
svom pisanju spominje. Pre toga dodaje, da u najboljim i najstarijim kopijama91, a i preko
samih ljudi koji su Jovana videli lice licem imamo preneti broj 666.92
89 Beale, 718. 90 Gordon D. Fee, „The Textual Criticism of the New Testament,“ The Expositor’s Bible
Commentary (Grand Rapids: Zondervan, 1979), 1:419. 91 Ili prepisima- evn pasi toi~ spoudaio~ kai arcaioi~ antigrafoi~ - u svim
najpodobnijim (ili čestitim, najboljim) i najstarijim prepisima (ili jednako pisanim u doslovnom smislu).
26
Ali je otkriće papirusa u Egiptu kraj grada Oxyrhynchus-a (1895.) iz knjige
Otkrivenja otvorila nove debate u vezi broja 666. Problem je nastajo zbog najstarijeg, danas
poznatog rukopisa iz tog dela Otkrivenja. Sadrži 9. poglavlja, njegova starost se datira 1700+
godina sa brojem 616. Zato su neki stručnjaci počeli otvarati pitanje za „rekonstrukciju“
broja 666. Među njima i profesor rane Crkvene istorije iz McGill Univesiteta Dr. Aitken. On
čak tvrdi, da izgleda, da je originalan broj 616, umesto 666.93
Odgovor D. Wallace-a na Oxyrhynchus-ov Papyrus
Na takvo pisanje se odazvao Daniel B. Wallace94 sa tvrdnjom, da taj pronađeni
rukupis koji ima naziv 'A new Oxyrhynchus Papyrus Of Revelation': P115 (P.Oxy. 4499) nije
nešto zbog čega bi trebali biti ushićeni, niti je konačni sud po tom pitanju donešen. Zbog toga
moramo biti oprezni, ali se prof. Wallace oslanja na to da bi 616 mogao biti originalan broj.95
Aparatus Nestle – Alandovog 27. Izdanja
Nestle – Aland u svom dvadesetsedmom izdanju Grčkog teksta NZ knjiga
prihvata verziju 666 izraženu rečima.96 U aparatusu nam nudi druge verzije broja iz različitih
manuskripata. Broj 665 dolazi iz codeksa palimpsesta Porfirianus-a pod brojem 2344 iz 11
veka. Ovi codeksi, 2344 i drugi 2377 imaju oštećene i loše očuvane miniskule tako, da je na
osnovu njih teško graditi zaključke.97 Nas više interesuje broj 616 koji se nalazi u rukopisu C
04 - Ephraemi Paris iz 5.veka i već od Irineja spomenutom manuskriptu (Irmss) iz 2. veka.
Broj 616 se nalazi i u „novom“, već spomenutom rukopisu P115.
92 Irenaeus Against Heresies 5.30.1. (ANF, 1:558). 93 Christ Wattie, „Beast’s real mark devalued to ‘616'“,
<http://www.religionnewsblog.com/11134 /beasts-real-mark-devalued-to-616>, 04.05.2005 (30.03.2007).
94 Profesor NZ specializiran za tekstualnu kritiku i avtor učbenika Greek Grammar Beyond the Basic An Exegetical Syntax of the New Testament izdanog kod Zondervan Press. Takođe je i izvršni direktor Centra za istraživanje NZ manuscripta i prof. NZ na Dallas Theological Seminary.
95 Daniel B. Wallace, „Daniel B. Wallace responds to article on ‘the number of the Beast’“, <http://www.religionnewsblog.com/11139/daniel-b-wallace-responds-to-art>, 05.05.2005 (30.03.2007).
96 Nestle, Aland, Das Neue Testament Griechisch und Deutsch, (Stuttgart: Deutsche Bibelgesellschart, 1995), 659.
97 Nestle, Aland, 21*.
27
Pronađen je kraj grada Oxyrhynchus-a u Egiptu. Danas se nalazi u Oxfordskom
Univerzitetnom muzeju Ashmolen. Taj rukopis još nije uključen u grčki tekst i aparatus
zadnjeg Nestle-Alandovog izdanja. Aparatus takođe nudi još više „različitih“ verzija 666 iz
drugih manuskripata. Ali je glavna verzija manuskripta prvoga reda pod oznakom A 02 -
Alex. Londin. (5.vek) i P47 papirusa iz 3. veka koji sadrže broj 666 izražen samo slovima
(cx~).98 Tu verziju (666) podupiru još sa spisima Irenaues-a i Hippolitus-a.99
Zaključak
Sa velikom sigurnošću možemo zaključiti, da je Nestle-Aland-ov tekst dobar i
pouzadan što se tiče broja 666. Uzimajući u obzir da najstariji poznati manuskript kojeg
danas imamo mogućnost da proučavamo sadrži broj 616. Imamo najmanje tri argumenta u
prilog borju 666. Prvo, pouzdani manuskripti prvoga reda sadrže broj 666. Činjenica
postojanja manuskripta sa brojem 616 je Irineja „iznenadila“. On je bio Polikaropov učenik a
Polikarp, Jovanov. U tom navodu Irinej tvrdi, da su oni koji su videli Jovana lice u lice
preneli broj 666. A na vlastite oči je video pouzdanije i najstarije manuskripte sa brojem 666.
Drugo, Jovan koristi Stari zavet kao glavni izvor za knjigu Otkrivenja. Teološki bi Jovan sa
616 izgubio smisao i vezu sa Starozavetom pozadinom 13. poglavlja, a sam broj bi ostao
„bez“ simobličkog značenja koje imaju brojevi u Otkrivenju. I treće, prepisivači su pravili
greške u prepisivanju, ili čak često „popravljali“ ono za što su mislili, da je bilo pogrešno.100
Najosetljiviji je bio 2. vek (u kom je Irinej i zapazio čitanje 616), jer su se knjige nezavisno
širile po imperiji sa malo, ili bez kontrole. Tako, da je moguće i to zapažanje, da je 616 bila
namerna „ispravka“ jednog do prepisivača. Zašto bi to on učinio? Jer je broj 616 sadržao u
sebi ime Latinsko ime „Cezar Neron“ prevedeno na Aramejski jezik.101 Još više grčko ime
(Gaivo~ Kaivsar-Gaios Kaisar) za Kaligulo u transliteraciji sadrži u sebi zbir 616.102
98 (Grčka slova označavaju određenu numeričku vrednost, c=600 x=60 ~=6). 99 Nestle, Aland, 659. 100 Gordon D. Fee, „The Textual Criticism of the New Testament,“ 425. 101 Beale, 719 i Osborne, 520. 102 Mounce, 264, Za više vidi ‘A New Oxyrhynchus Papyrus Of Revelation: P115 (P. Oxy.
4499)’, NTS 46 (2000), 159-74. I takođe J. Chapa, ‘Il Papiro 115: Qualcose in più del Numero della
28
Poznato je da su već rano počeli manipulisati sa raznim imenima, zato bi ta
teorija „namerne popravke“ bila itekako moguća. Ali je nećemo moći nikada naučno
dokazati, ili znati da li je tačna. Na osnovu ovih argumenta prihvatićemo čitanje broja 666 i
utvrditi naš originalan grčki tekst za egzegezu. On će se bazirati na Otk.13:18 iz Nestle-
Aland 27. izdanja.
Ωδε η σοφια εστιν ο εχων νουν ψηφισατω τον αριθµον του θηριου αριθµος
γαρ ανθρωπου εστιν και ο αριθµος αυτου εξακοσιοι εξηκοντα εξ.
Sad kad imamo tekst se možemo okrenuti, da vidimo u kom kontekstu se on nalazi.
Kontekstualna Analiza
Mesto Otkrivenja u Biblijskom Kanonu
Knjiga Otkrivenja nalazi se u večem kanoničnom103 kontekstu, koji ima
svoju zajedničku tematiku. Biblija ujedinjuje svaki trenutak u istoriji u jedan božanski
plan i svaki biblijski stih u snažnu poruku. Taj motiv je glavni okvir svakog biblijskog
istraživanja i temelj svakom pojedinačnom stihu. Gugliotto predlaže motiv „večnog
saveza“, kao glavni motiv kanona. Čini se, da je prihvatljiv, iako komentatori predlažu
druge motive.104 Gugliotto, kad predlaže svoj motiv misli na Božje obećanje izbavljenja
svakome koji veruje u Mesiju Isusa, kao glavnu priču, koja razjašnjava celo Pismo.105
Otkrivenje se u takav motiv dobro uklapa. Još više, to je poslednja knjiga tog kanona.
U njoj se Hristos otkriva kao Kralj Kraljeva koji dolazi, da svojim slugama otvori vrata
novog Jerusalima u kom će taj „večni savez“ doći svom kraju i ispunjenju.106
Bestia’, E. Bosetti and A. Colacrai (eds.), Apokalypsis. Percorsi nell’Apocalisse in onore di Ugo Vanni, Assisi, 2005, 311-33.
103 Kanon (Gr., štap za meru) razlikuje se kod jevreja, pravoslavaca, rimokatolika i protestanata poslednji uzimaju 66 knjiga za nadahnute i sakupljene u Bibliji. Što je i naš kontekst istraživanja u radu. Reč ta biblia je prvi uptrebio Athanasius 350 n.e. Ona je označavala kanon, koji je danas poznati ka o protestantski. Za više vidi članke: James A. Sanders, Harry Y. Gamble, „Canon,“ Anchor Bible Dictionary (1992), 1:837-861. i Gerald T. Sheppard, „Canonical Criticism,“ Anchor Bible Dictionary (1992), 1:861-866.
104 Npr. Obećanje, vidi Walter C. Kaiser, Jr., Toward an Old Testament Theology (Grand Rapids, Michigan: Zondervan, 1991), 33.
105 Lee J. Gugliotto, Hand-Book for Bible Study, (Hagerstown: Review and Herald, 1995), 26. 106 Otk.1:5 Hrist nas je oslobodio greha, 1:17 nas hrabri, da se ne bojimo, 2:7 daje obečanje, da
ćemo jesti sa drveta života, 2:11 kazuje, da druga smrt nad vernicima neče imati nikakve moći. 3:5 Hrist svojih neće izbrisati iz knjige života, 7:9.13-15 spašeni su pred Bogom i služe Mu dan i noč. 19:1-9 večnost i život bez muka počinju na Hristovoj svatbi koju im je spremio, 21:3 naseljava ih u
29
Otkrivenje pruža nadu i sigurnost u vremenu posledka, da će obećanje
„večnog zaveta“ biti sigurno ispunjeno. To nas prirodno zove, da izbliza pogledamo
kontektst same knjige Otkrivenja.
Kratak Uvod u Otkrivenje sa Fokusom na Problem Rada
Otkrivenje se uklapa u veliku sliku kanonskog konteksta, ali ima i svoje
karakteristićke posebnosti. Sadrži tri vrste žanra. Apokaliptičan, proročki i žanar poslanica
sastavljen u jednoj samoj knjizi. Autorstvo, mesto, vreme i namera pisca sadrže delimični
odgovor na to zašto je Otkrivenje bilo napisano na takav način.
Autorstvo Jovanovo autorstvo Otkrivenja je godine 1940. u svom komentaru osporio
Maritn Kiddle. Sa zaključkom, da je skoro nemoguće izjednačiti autora Evanđelja po
Jovanu, njegovih pisama i Otkrivenja kao takvog.107 Ali pisac Otkrivenja sebe otkriva
sa imenom Jovan (1:4), bratom (1:9), slugom (1:9) i prerokom (22:9). Ime Jovan,
zaključuje L.Morris bez nekih dodatnih naznaka može imati implikacije na apostola
Jovana. Jer je samo njegovo ime imalo dosta veliki autoritet među Hrišćanima kome
nije trebalo dodatnog razjašnjavanja. Justin Mučenik (110-165), u Dialogu sa
Trifonom108 tvrdi, da je Jovan jedan od apostola Hristovih, taj koji je zapisao Otkrivenje
koje mu je bilo dato.109 Clement iz Aleksandrije je takođe držao apostola Jovana
piscem Otkrivenja.110 Jovana, pisca četvrtog Evanđelja sina Zevedejevog smatraju
autorom Otkrivenja još Tertuljan, Hippolytus, Origen i Victorinus.111 Knjiga ima snažne
i nebiblijske dokaze u vezi apostolovog autorstva. Zato naučnici pored očiglednih
razlika koje postoje primećuju sličnosti između Otkrivenja i Evanđelja po Jovanu.
novi grad, gdje zajedno žive, 22:3 tamo nema nikakvog prokletstva. 22:12 Sve to če se brzo desiti obečanje je Mesije, Hrista.
107 Morris, 27. 108 R.H. Charles, A Critical and Exegetical Commentary on the Revelation of St. John, T&T
Clark, 1920 tvrdi, da je Justn Mučenik pogrešno mislio, da je Jovan apostol pisac Otkrivenja, kad je dao izjavu o avtorstvu. Ali se slaže, da je tu izjavu dao pre 135. n.e. Vidi Morrison, futnota br.3 str.27.
109 Justin Martyr Dialouge with Trypho 3.81 (ANF, 1:240). 110 Clement of Alexandria Stromata 6.13. (ANF, 2:504). Vidi Morris 27-35, Stefanovic 2. 111 A Dictionary of Early Christian Beliefs (1998), s.v. „Revelation, Book of.“ Vidi, Morris 27-
35.
30
Samo Otk. i Jov. u svim novozavetnim knjigama nazivaju Isusa „Reč
Božja“ (Jov.1:1-14 i Otk.19:13). Opisuju ga kao Jagnje (Jov.1:29,36; Otk.5.6-8) i oboje
citiraju Zah.12:10, „probodoše,“ u (Jov.19:37; Otk.1:7). Samo u njima se spominje reč
„šator“ (Jov.1:14 ;Okt.7:15) i u obe možemo naći „reč svedočanstva“ (Jov.21:24
;Okt.1;2). Odnos Oca i Sina je jako naglašen u Jovanu takođe i u Otkrivenju.
Otkrivenje poziva „žedne,“ da dođu da uzmui vodu života besplatno. Jovan takođe
poziva žednoga da dođe.112 Svi ti dokazi sugerišu sami po sebi, da su dovoljni u prilog
tradicionalnog gledišta apostolovog autorstva Otkrivenja. Uprkos nekim razlikama koje
se pojavljuju.113 Takav zaključak može potvrditi mesto i vreme pisanja.
Mesto i Vreme Pisanja
Pisac na početku knjige beleži, da je bio zarobljen na ostrvu Patmos zbog Božje
Reči (Otk.1:9). Što potvrđuje i Tertuljan te dodaje, da je pre toga bio uronjen u vrelo ulje,
gde je ostao neopovređen. Zbog toga je izvađen i prognan na ostrvo.114 Na tom mestu je bio
prisiljen da radi u kamenolomu.115 Tamo je i dobio viziju koju je zapisao u knjigu danas
poznatu kao Otkrivenje. Ne slažu se svi, da bi Otkrivenje napisao na Patmosu, krajem
1.veka.116 Ali to za naše istraživanje nema velikog značenja. Jovan je bio kasnije otpušten sa
Patmosa od strane Nerve tvrdi Stefanović.117
112 Otkrivenje 2:27; 3:5,21; 22:17. Jovan 7:37. 113 Stefanovic, 3. Za štiru debatu bi mogli dodati, da neki uzimaju za argument to, da u
Otkrivenju nema ništa, što bi dokazivalo, da je autor poznavao istorijskog Isusa na to se nadovezuje tradicija koja govori, da je apostol Jovan umro mučeničkom smrti mnogo pre kraja 1.veka. Dionyisis iz Alexandrije je u 3 veku prvi posumljao u autorstvo apostola Jovana jer se Otkrivenje razlikuje od ostalih pisama apostola. A Dictionary of Early Christian Beliefs (1998), s.v. „Revelation, Book of.“ Ali različitost Evanđelja i Otkrivenja ne može dokazivati niti opovrgnuti apostolovo autorstvo. Stefanović se slaže sa Elizabeth Schüssler i Donaldom Guthrie-jom kad opravdava razliku između Evanđelja po Jovanu i Otkrivenja s time, da je to apokaliptično delo. Sa čudnim slikama i simbolima. Tradicija, da Jovan nikada nije živio u Mali Aziji i Efesu „ovrgao“ je Beckwith.( Napravio je detaljno istraživanje od 15.000 reči sa naslovom „The Tradition of John the Apostle at Ephesus“) Njegov zaključak je, da se na svakoj instanci te tradicije pojavljuju dobri razlogi za sumnju u ispravnost i stvarnost tih stavova, da bi apostol Jovan mogao biti mučenik negde ranije pre kraj 1.veka.Vidi i Mounce 28-29.
114 Tertullian The Perscription Against Heretics 1.36. (ANF, 3:260). 115 Irinaeus 5.30.3 (ANF, 1:559). 116 Adela Yarbro Collins, „Revelation, Book of,“ Anchor Bible Dictionary (1992), 5:701. 117 Stefanovic, 3. Postoje dva glavna gledišta oko vremena pisanja knjige. Prvo je, da je pisana
za vreme Nerona jer njegovo ime na Jevrejskom iznosi 666. Ali večina naučnika drži, da je Otk. bilo napisano za vreme cara Domitiana (81-96 n.e.). U stvari, Jovan je ostao u Jeruzalemu mnogo godina nakon Isusovog vaskrsenja i se tek kasnije preselio u Efez. To narušava teoriju o ranom datumu
31
Namera Pisca Otkrivenja
Prvobitno je Otkrivenje bilo poslato crkvama u Maloj Aziji (Otk.1:4). Strand
kaže, da je glavna namera pisca u samom uvodu knjige ukazivanje na ono što će se uskoro
desiti (Otk.1:1).118 LaRondelle nadgrađuje Stranda kad opisuje nameru pisca, da pokaže
svima što će se, ili što se treba dogoditi „sada“ (u vreme pisanja) i što će skasnije (1:1.19).
Autor želi opisati događaje sve od vremena pisanja pa do drugog adventa.119 Takođe,
Otkrivenje osigurava „slugama“ Hristovim, da je njihov izbavitelj među njima sve vreme
(Otk.1:13.20).120 Autor želi ohrabriti sve „pobednike,“ da će dobiti nagradu večnog života.121
Možemo zaključiti, da se Jovan u prvom redu obraća hrišćanima u Maloj Aziji u prvom redu,
a i svim hrišćanima do kraja eona (veka) u drugom. Barr je dobro pogodio Jovanovu nameru,
kad je zapisao:
Namera knjige je dati ili osigurati „mističnu terapiju,“ koja preobražava ili menja posmatranje sveta u svrsi, da zameni čitačeve prioritete u pogledu na svet. To mu omogućava, da usvoji Hristovu pobedu nad aždajom i pronađe pobedu u borbi između rimske kulture i hriščanskog verovanja.122 Zato tvrdi LaRondelle, da je Otkrivenje knjiga nade, ohrabrenja i nadahnuća za
Njegovu crkvu u važnom vremenu kroz vekove. Knjiga koja pruža nadu u siguran kraj.123
Na kraju veka se situacija u sedam crkava pogoršala. Stefanović sa tom predpostavkom
najbolje opisuje nameru pisca jer je deli u dva dela. Prvi razlog su bili spoljašnji, a drugi
unutrašnji problemi crkve.
Spoljašnji Problemi Sedam Crkava Prvo živeli su u paganskoj kulturi koja se suprostavljala hriščanima, jer nisu
učestvovali u društvenim aktivnostima, posebno vezanim za njihove religiozne običaje.
Otkrivenja. Crkve u Maloj Aziji bile su osnovane u ranim 60-im godinama (među njima i 7 spomenutih u Otk.) one su se za vreme Nerona tek razvijale (54-68 n.e.). Otkrivenje zabeležava, da su crkve već u ozbiljnom otpadu. Drugo, sam Irinej učenik Polikarpa, koji je bio Jovanov učenik tvrdi, da je Otkrivenje napisano krajem Domicianove vladavine (Irenaeus Against Heresies 5.30.3. (ANF, 1:560). Domician je vladao od 81 do 96 g. n.e. Treče, 60/61 n.e. je zemljotres uništio Laodiceju ali je u Otk.3:17 označena kao bogata, što znači, da je knjiga morala biti napisana dosta godina nakon zemljotresa. I četvrto, knjiga je bila napisana u vreme velikog pritiska i progonstva kad bi vernici trebali obožavati cara kao boga. Domician je bio prvi vladar, kod koga je to obožavanje došlo do šireg izražaja još za vreme njegovog života. Julij Cezar i Kaligula su takođe zahtjevali obožavanje ali je kod Domiciana bilo posebito izraženo. U tim okolnostima je knjiga imala nameru, da ohrabri hrišćane, koji su se našli u takvim okolnostima.
118 Kenneth A. Strand, „Grundlegende Prinzipien der Interpretation,“ u Symposium über die Offenbarung, 1.Band, Herausgeber: Frank B. Hollbrook (Lüneburg: Aller Diener, 2001) 1:23.
119 LaRondelle, 86. 120 LaRondelle, 86. 121 Sedam puta Isus daje to obečanje. Vidi, Otk.2:6; 2:11; 2:17; 2:26,28; 3:5; 3:12; 3:21. 122 Osborne, 10. 123 LaRondele, 87.
32
Običaji, koji su bili često nemoralni iz hrišćanskog pogleda na svet. Bili su
osuđivani za ateiste jer su dali čast samo jednom i to njihovom (hrišćanskom) Bogu. Ništa
bolje nisu prošli, kad je u pitanju Gospodnja večera (telo & krv) zbog koje su bili optuživani
za kanibalizam i žrtvovanje male dece.124
Crkva je došla u konflikt sa imperatorom i jevrejima. Jovan se uplašio, da bi pod
sve većim pritiskom kulta cara hrišćani popustili u veri. Pliny je provodio selektivna
progonstva nad hriščanima. Trajan mu savetuje, da ih ne traži, ali ako bi bili optuženi i
identifikovani onda treba nad njima izvršiti egzekuciju.125 Zbog toga ih Jovan hrabri. U
Otk.2:13 nam svedoči o mučeniku i apostol očekuje, da će se progonstvo nastaviti. Drugo,
nakon razrušenja Jerusalima 70. n.e. je sve više konflikata postojalo među jevrejima i
hriščanima. Jevreji su ih osuđivali jer se hrišćani nisu želeli uključiti u rat. Pred kraj prvog
veka hrišćani su bili izbačeni iz sinagoga i tako izgubli svoj legalan status za razliku od
jevreja, koji su imali status religio licita (legalne religije). Otk. 2:9; 3:9 potvrđuje taj prolem
u tim crkvama.126 Ali se Jovan takođe osvrnuo na unutranšnje probleme crkve.
Unutrašnji Problemi Sedam Crkava
Sedam pisama nam svedoči o njihovim problemima. Imamo neke crkve
gde je većina bila verna, ali je imala vođe i pojedince koji to nisu bili. U drugima je većina
bila neverna, a u njoj je bilo nekoliko vernih Isusu. U Sardu, Tiatiri i Filadelfiji većina je bila
u otpadu (Rev.3:4; 3:8). A u Laodikeji je izgledalo, kao, da je cela crkva odrekla Hrista.
Stefanović zaključuje, da je glavni problem bio taj jer su bili uključeni u žrtvovanje hrane
idolima i u polnu nemoralnost (Otk.2:14-15,20). A to su bile stvari, koje je sabor u
Jerusalimu zabranio (Del.15:20). To su razlozi koji su ugrozili jedinstvo crkava. Jer se
očekivalo od svih građana, da učestvuju u „građanskim obavezama“, koje su bile religijskog,
a i društvenog karaktera. Tamo se žrtvovala hrana idolima, a onda učestvovalo u amoralnim
124 Stefanovic, 6. 125 Beale, 28. 126 Stefanovic, 7.
33
aktivnostima templejske prostitucije koja je uticala, kako su verovali na napredak
društva.127 Neki su zbog svojih ličnih interesa i poslova verovatno popustili i učestvovali u
tim običajima (Otk.2:6.14.20).128
Beale spominje još jedan značajan razlog koji bi mogao pridonjeti popuštanju
hriščana u Maloj Aziji. I koji bi mogao biti glavni razlog zašto je Jovan napisao Otkrivenje.
Po Rimskom zakonu su religije smatrali ilegalnima izvan zemlje njihvog originalnog
podretlja. U drugim delovima imperije nisu bile progonjene sve dok njihovo praktivonanje
nije otvoreno sukobilo sa socialnim i društvenim običajima. Jedina iznimka bila je Židovska
religija (jer je imala status religio licita), koja je bila dozvoljena u celoj Rimskoj imperiji.129
Nakon što su hrišćani bili izbačeni iz Sinagoga avtomatski su bili smatrani ateističkom
sektom, koji veruju u samo jednoga Boga i onima, koji su u „sukobu sa zakonom.“ U tim
okolnostima postavilo se pitanje o budučnosti hrišćanske crkve. I knjiga Otkrivenje je ovde,
da odgovori. Hristos je još uvek Gospodar istorije. On jeste i uvek, če biti sa svojim narodom,
koje če odbraniti i opravdati u veličastvenom i slavnom eshatološkom vrhuncu.130 Otkrivenje
je ohrabrivalo hrišćane, da slede i služe samo Hristu.
Zaključak
Jovan Bogoslov je Otkrivenje napisao u teškim uslovima na ostrvu Patmosu gde
je bio zatvorenik zbog svoje vere i zbog Isusovog svedočanstva. Njegove crkve u Maloj Aziji
su se takođe nalazile u otpadu zbog unutrašnjih i spoljnih razloga koji su uticali na crkve.
Jovan je hteo, da zadrži ili povrati pogled vernika na Hristosa sa željom, da izdrže u veri i
ostanu verni svom Spasitelju. Strukturalna analiza će nam otkriti u kojoj teološkoj sekciji se
nalazi tekst Otk.13:18. Što će dodatno razjasniti Jovanovu upotrebu broja 666.
127 Stefanovic, 8. 128 Moglo bi na prvi pogled izgledati, da su si Jovan i Pavao kontradiktorni. Gelj Rim.13:1-8;
Rim. 14 ; 1.Tim.2:1-4; 1.Kor.8.). Jovan misli, da je sudelovanje na tim obredim – gde se žrtvuje – kompromis.
129 Beale, 31. 130 Strand, 11.
34
Strukturalna Analiza Knjiga sama po sebi sadrži mnoga ponavljanja, dupliranja i veštačkih
konstrukcija, tako da su mnogi naučnici osetili potrebu, da razviju teoriju o kompilaciji
knjige, ili teoriju više autora. One su bile razvijene tako opširno i koncizno, da je i
Aune, kad je pisao svoj komentar 1997. godine predstavio kompilaciju tih teorija i
preuzeo ih. On smatra, da je bilo Otkrivenje sastavljeno u tri faze od 50 – 60. godina
preko 69 – 70. sve do kraja prvog veka. Sve te teorije su međutim spekulativne, ali
Osborne zaključuje da je moguće. Sam predlaže, da gledamo knjigu kao celinu, slično
drugim antičkim apokaliptičkim delima. Po njegovom, struktura Otkrivenja ima smisla
i dobro se uklapa u knjigu zato su teorije o kompoziciji kao takvoj nepotrebne.131 Tako,
da se moderniji tumači te knjige danas uopšte više ne osvrću na takve teorije, koje su
nastale u vreme visoke kritike.132
Struktura Knjige Otkrivenja
Istraživači knjige Otkrivenja su došli do velikog broja razlišitih struktura,
što je tematika za sebe. Mi ćemo u ovom radu slediti Stefanovićevu, jer je hijastička i
njegovi delovi slede teološku poruku knjige. Ona je razvijena i pobpljšana na osnovi
Paulinove i Davidsonove čija struktura istorijski deo zakljućava u Otk.11:18, a drugi
deo se fokusira na događaje kraja (Od 12-22:5).133
131 Osborne, 29. 132 Vidi G.K. Beale, The Book of Revelation, ;Margaret Barker, The Revelation of Jesus Christ,,
;Leonard L. Thompson, Revelation,; Ranko Stefanovic, Revelation Of Jesus Christ, 133 Davidson i Paulien su predlagali sledeću strukturu: Uvod (1:1-8) i Zaključak (22:6-21)
1. Uvodna scena iz svetišta (1:9-20)Poruka sedmim crkvama (2 i 3) 2. Uvodna scena iz svetišta (4 i 5) Otvaranje sedmih pečata (6-8:1) 3. Uvodna scena iz svetišta (8:2-5) Duvanje sedam truba (8:6-11:18) 4. Uvodna scena iz svetišta (11:19) Gnev naroda (12-15:4) 5. Uvodna scena iz svetišta (15:5-8) Sedam zadnjih zala (16-18) 6. Uvodna scena iz svetišta (19:1-10)Eshatološki zaključak (19:11-21:1) 7. Uvodna scena iz svetišta (21:2-8) Novi Jerusalim (21:2-8)
Uvodne scene iz svetnje grade skelet same knjige. Ako bliže pogledamo strukturu, onda vidimo, da progres događaja u prvom delu Otkrivenja sledi isti red kako ga je i dnevna služba u svetiniji. Po takozvanoj tamid službi, koja je bila zapisana u Mišni u drugom stoleću bazirana na ranijim tradicijama. (Jon Pauline, „The Role of the Hebrew Cultus, Sanctuary, and Temple in the Plot and Structure of the Book of Revelation,“ AUSS 33 No. 2 (1995) : 256.) Yom Kippur je bio među praznicima „centar“ ili vrhunac. Ta struktura stavlja dan suda iz Otk.11:19 u centar. Ali jezik suda se
35
Stefanović predlaže sledeću strukturu:
A. Prolog (1:1-8) B. Obečanja pobedniku (1:9-3:22) C. Božje delo za spasenje čovečanstva (4-8:1) D. Božji gnev pomešan sa milošću (8:2-9:21) E. Jovanov nalog za proricanje (10-11:18) F. Borba između Hrista i Sotone (11:19-13:18) E’. Zadnje objavljivanje evanđelja (14:1-20) D’. Božji završni gnev bez milosti (15-18:24) C’. Božje delo za spasenje čovečanstva je završeno (19-21:4) B’. Ispunjenje datih obećanja pobedniku (21:5-22:5) A’. Zaključak (22:6-21) Sekcija E je bitna za naš tekst jer najavljuje događaje koji su blisko
povezani sa centralnom sekcijom F. U Stefanovićovoj strukturi je sekcija E sama sebi
paralelna na sledeči način i temama:
E. Jovanu je naređeno, da mora ponovno propovedati„narodima, carevima“ (10:11) onda dva svedoka svedoče „onima koji žive
na zemlji“ (11:1-14)
E’. U 14 glavi je prvo opisan Božji narod (14:1-5) i onda objava večnog evanđelja „onima koji žive na zemlji“ i „svakome rodu i jeziku“ (14:6-13)
Obe sekcije upučivaju na davanje slave Bogu (11:13; 14:7) i na strahopoštovanje pred Njegovom ličnošću (11:18; 14:7). E. (11:18) nam izjavljuje, da je došlo vreme, da se unište zli i nagrade Božje sluge.
E’. Opisuje okupljanje Božjeg naroda kao žetvu u (14:14-16) a onda sud nad zlima u jeziku presanja grožđa (14:17-20).
Ta struktura nas dovodi do centralnog segmenta F. u 12 i 13 poglavlju. Do
velike borbe između Hrista i Sotone. U tom delu se nalazi i tekst Otk.13:18. Stefanović za taj
deo izjavljuje sledeće:
Sotona sa svoja dva pomoćnika, zveri iz vode i zveri iz zemlje je fokusna tačka čitave knjige i okvir njenog celokupnog sadržaja u Otkrivenju iz perspektive velike borbe sa naglaskom na završni sukob i završetak ljudske istorije.134
Sa analizom strukture knjige Otkrivenja došli smo do centralnog segmenta u
kome se nalazi tekst iz Otk. 13:18. Za razumevanja teksta je važno, da znamo u kom
segmetnu knjige se on nalazi. Zašto ga autor koristi? Koja je njegova svrha?
ne nalazi samo u centru knjige već je i tema drugog dela knjige (Otk.11:19; 14:7.15; 15:5-8; 16:1.5.7, 17:1; 18:8.10.20; 19:2.11; 20:4.12-13). Stefanović zapaža, da taj predlog menja Strandov-u strukturu (Davidson i Paulien grade na Strandovoj i izboljšavaju je). Po Paulienovoj i Davidsonovoj se istorijski deo zaključuje u Otk.11:18 i ne u Otk.14:20 što inaće predlaže Strand.
134 Stefanovic, 40.
36
Zbog tih pitanja moramo detaljnije pogledati strukturu segmenta F. i
strukturu 13. poglavlja, da bi dobili odgovore na ta pitanja.
Struktura Sekcije F. (11:19 – 13:18)
Sekcija F. je po Stefanoviću centralna teološka tema knjige Otkrivenja. Sekcije
pre toga opisuju istorijski deo Hrišćanske ere, a drugi deo, nakon F., mislimo na njihove
paralele, odnose se na kraj vremena ljudske istorije.135 Hijastička sturkutra koju je Stefanović
predložio je po Njegovom samo detaljna skica knjige. Ali struktura po kojoj on piše svoj
komentar zasniva se na tri uvodne vizije o Isusu Hristu.136 Sekcija F. je centralna teološka
tema. Ali je u istu ruku početak treće sekcije Otk.12:1-17, uvodne vizije Isusa Hrista koji se
otkriva kao apokaliptički ratnik Mihajlo i zapovednik nebeskih vojski. Kao konstantan
pobednik. Sotona je frustiran stalnim Isusovim pobedama i zato se na kraju 12. poglavlja u
Otk.12:17 razbesneo nad „ostatakom ženinog potomstva“. U tvrdom ubeđenju, da bi dobio
zadnju bitku udružuje se sa dva nova saveznika – zveri iz vode i sa zveri iz zemlje u 13
glavi.137 L. Morrison dodaje, da je u delu Otk.12:1-14:20 sedam važnih sekcija, ili
znakova.138 Te sekcije su zabrinute za probelme crkve koja se susrela sa progonstvom. Za
Morrisa je svaka sekcija sastavljena u svrsi, da bi pomogla progonjenim vernicima.139
LaRondelle pravilno zaključuje, da poglavlje 13. širi, ili opisuje tematiku 12. glave.140
135 Stefanovic, 37. 136 Otkrivenje deli na tri glavna dela. Prvi, u 1:9-3:22 poruka za sedmam crkava. Koje su bile u
određenim problemima onda na drugi, istorijski deo od 4-11 glave koji se fokusira na otvaranje zapečatenog svitka. I treči deo koji se bavi eshatološikm vrhuncem i zaključkom istorije ove zemlje 12-22:5. Svaki od ovih glavnih delova otvara se sa uvodnom vizijom Isusa Hrista. Kao, da je svaka uvodna vizija ključ za razumevanje ostalog dela sekcije definirajući odnos samih tema i njenog sadržaja.
137 Stefanovic, 42. 138 Žena obučena u sunce 12:1-6 ; Izbačen sotona 12:7-12; Rat između sotone, žene i njenog
sina 12:14-17; Zver iz mora 13:1-10; Zver iz zemlje 13:11-18; Janje na gori Sion-u 14:1-5; Žetva zemlje 14:6-20.
139 Morris, 151. 140 L. Wilson, The Revelation of Jesus, tvrdi, da je Otk.13 nastavak Otk.12 u hronološkom
smislu. Sa time se LaRondelle ne slaže jer Danilo i Otkrivenje nemaju uvek u planu, da vizije slede hronološki red. Sama struktura proročkih knjiga nam svedoči o tome. Npr. Danilo, 2,7,8,11 trebamo razumeti kao progresivne i paralelne vizije. Takav način susrećemo takođe kod Otkrivenja npr. Otk.6 i 8-9 i 11 glavo pokrivaju „isti“ period. Otk 12 glava ne može slediti hronološki nakon Otk.11:15-18 jer je Bog već počeo vladati. Vizije u Otk.14 ne slede hronološki red. Otk 14:6-12 je trebao, da se desi pre vizije u 1-5. takođe vizije u 15 i 16 poglavlju su samo prošireni opis žetve iz 14-20 stiha. Zato ni Otk.17 ne sledi hronološki Otk.16. Zbog toga moramo biti pažljivi i kod prelaza iz 12 na 13 glavu. LaRondelle navodi dva razloga u pirlog tome zašto 13 glava ne sledi 12 hronološki. Prvi, u 12:18
37
Rat u Otk.12:17 protiv „ostatka“ postaje jasniji u viziji Otk.13:11-18 koji
prikazuje zver sa dva roga koja dolazi iz zemlje. Ona izvodi autoritetu tako, da prisiljava
stanovnike, da daju slavu zveri koja je oživjela. Ta vizija povećava, ili proširuje opis finalne
borbe proitv vernim koji poštuju Božje zapovesti u Otk.12:17. Vizija predskazuje, da će
prisiljavati ceo svet, da primi znak, koji „nosi“ ime, ili broj njezinog imena - Otk.13:17.
Zaključna borba protiv crkve ostatka u Otk.13:11-17 je samo proširenje opisa Otk.12:17.141 U
Otk.12:17 imamo opisan rat protiv onih koji žive po Božjim zapovestima, a u Otk.13:11-18
imamo proširenu sliku koja opisuje, „kako“ se zmaj bori protiv „ostatka“. Zato i 14. glava sa
troanđeoskom vešću predstavlja zadnji Božji poziv generacijama ovoga sveta. Poziv trećeg
anđela odvija se paralelno sa 13:15-17.
Otk.13:15-17 Otk.14:9-11 Čak joj je bilo dopušteno da udahne život kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokovao da se pobiju svi „koji se ne htjedoše pokloniti kipu Zvijeri“. Ona čini da svi – mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi – udare sebi žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne može ni kupiti ni prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.
Treći anđeo nastupi za njima vičući jakim glasom:“Tko se god pokloni Zvijeri i
njezinu kipu i primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku, pit će vino Božje srdžbe koje stoji natočeno, čisto, u časi njegova gnjeva. Bit će mučen...,i nemaju mira koji se klanjaju Zvijeri i njezinu kipu te koji prima žig njezina imena.
Videli smo, da Otkrivenje 13. širi sliku i prošireno opisuje tematiku zadnje borbe
u Otk.12:17 protiv Božjeg ostatka. Autorova namera jeste, da objasni na koji način će se
Zmaj boriti protiv „ostatka“. Isto tako 14. glava proširuje sliku 13. glave opisujući aktivnosti
Božjeg naroda u vreme kad će morati „mali i veliki“ primiti žig zveri, pod cenom sopstvenog
života i blagostanja. U tom kontekstu se nalazi i stih 13:18 u 13. poglavlju.
imamo zapis, „zaustavi se na morskom žalu“. Jovanova izjava o novoj lokaciji na morskoj obali (12:4) nam objašnjava zašto je Zmaj mogao izbljuvati vodu „kao reku“ za ženom, da bi je odnela (12:15). Drugo, vizija iz 13:1-10 objašnjava strašna sredstva sa kojima če Zmaj progoniti svete i proklinjati Božje ime. Završna izjava 12 pog. „gleda“ unapred na 13 glavu sa novom vizijom. Jovan kaže:“Potom opazih“. Otk.13:1. Što obelodanjuje neke važne veze između panoramskog pogleda 12 glave i 13 poglavlja. Prva takva veza je fraza o vremenu progonstva, 42 meseca (13:5 i 12:6,14). Isti period se koristi i u 11 poglavlju. Teško bi bilo zamisliti si, da se ovi ekvivalentni vremenski periodi odnose na različite vremenske periode u istoriji. LaRondele, str. 263-290. Zato moramo na vizije iz 11,12, 13 i 14 glave gledati kao na paralelne, koje objašnjavaju i daju dublji uvid u događaje opisane u prijašni glavi.
141 LaRondelle, 268.
38
Struktura i Sadržaj Otkrivenja 13 Otkrivenje 13. je sastavljeno iz dve vizije koje opisuju zver iz mora (1-10) i zver
iz zemlje (11-18). Zmaj u njihovom primeru stoji na obali i priziva ih na scenu (Otk.12:18).
Obe vizije se zaključuju sa Jovanovim imperativom u 9 i 18 stihu sa pozivom, da čitalac
sasluša reči i odgonetne „tajanstven broj“.
Prvi dio i nov odsek počinje sa Jovanom izjavom, „Potom opazih“ u
Otk.13:1. Zmaj daje vlast zveri iz mora kao parodiju, ili imitaciju na Isusovo primanje
vlasti od Oca. Ali će Bog to predzadnji put dozvoliti, da zver primi vlast za kratko
vreme.142 Zver takođe prima oblast nad svima od Zmaja isto kako je Isus primio od Oca
(Otk.13:4.8; 5:12.13; Dan.7:14). Oba predstavnika vlasti, Isus i Zver iz mora žele
pridobiti obožavnje i vernost sveg čovečanstva (Dan.7:13.17; Otk.13:4.8). Zver iz mora
imitira smrt i vaskrsenje (Otk.13:2.12.14; 5:6.9.23; 13:8).143 Kao, da zver želi imitirati
Hrista i predstavlja se kao lažan Hristos.144 Zver iz mora predstavlja autoritetu i volju
zmaja iz 12. glave, a Hristos svog Oca. Jovan prvi deo zaključuje sa apelom (r.9 i 10),
na pažnju u vezi toga što je bilo rečeno u Otk.13:1-8, na račun Sotoninog saveznika.
Jer ta izjava kao, da izražava sudbinu Božjeg naroda, koji je bio zatvaran ili ubijan
(Otk.12:11). Jovan želi naglasiti, da ta progonstva nisu zadnja reč. Zadnja reč je ta, da
će progonitelje snaći ista sudbina. Zadnja je Božja ali do tada moraju verni izdržati u
veri145 (Otk.13:10b).
Drugi deo takođe počinje sa Jovanom izjavom, „Potom opazih“
(Otk.13:11), koja označava novu viziju i drugi deo Otk. 13. Na scenu dolazi zveri iz
zemlje. Sotona stoji na obali kao prvi put, kad je pozvao zver iz mora. Sada zove
drugu zver iz zemlje.
142 Thompson, 143. Otk.13:5 otkriva pasivan oblik grčkog glagola didomi (evdo,qh). Thompson
želi naglasiti, da joj Bog dozvoljava, da priča bogokletne stvari. 143 To su samo neke od sličnosti. Za više vidi moderne komentatore na Otk. 13. Thompson,
Stefanovic, LaRondelle, Beale, Osborne idr. 144 LaRondelle, 292. 145 Osborne, 508.
39
More i zemlja zajedno u Otk.13 čine univerzalan i svezemaljski opseg
Sotonine aktivnosti na kraju vremena.146 Njegov cilj je cela zemlja (Otk.12:12). Isto
zaključuje i LaRondelle jer je to neposredan kontekst 13. poglavlja. Zemlja je mišljena
kao cela u geografskom smislu za obožavaoce prve zveri (Otk.13:3.8). Ona (zemlja) je
suprotnost sa „onima koji žive na nebu“ (Otk.13:6), ta ista slika je vidljiva i u 12 glavi
(12:12).147 Zemlja je dopuna moru bez geografskih ograničenja (gledaj Otk.10:2). Ta
zemlja je ista koja je progutala vodu za ženom i spasila je u (Otk.12:15-16). Zemlja
upučuje na to, da će biti pojava druge zveri mirna kako bi mogla izvoditi zavodničke
aktivnosti i naovoditi sve stanovnike na obožavanje zveri iz mora. Ona izlazi kao janje
ali govori kao zmaj. To samo potvrđuje zaključak, da će zavoditi ljude svojim
pričanjem kao i zmaj u Otk.12:9. To je i razlog zašto je kasnije nazvana lažnim
prorokom (Otk.16:13; 19:20; 20:10).148
Zver iz zemlje takođe izvodi svu vlast prve zveri. Kao Sveti Duh izvodi
Isusovu vlast (Jov.15:26; 16:13-14). Sa željom, da navede sve ljude na obožavanje prve
zveri. Druga zver uveličava prvu i tako ima isto ulogu kao Sveti Duh koji uveličava
Isusa Hrista, (Jov.15:26; 16:12-15).149 LaRondelle vidi zver iz zemlje kao branioca
(Apologist) zveri iz mora i dodaje, da Okrivenje 13. otkriva scenarijo vremena kraja. U
nejmu će se lažni Hristos i lažni prorok (zver iz zemlje), svak sa svojom ulogom
uključiti, da bi postigli jedan zajednički cilj, ujediniti ceo svet u pobuni protiv Boga
(Otk.16:13-14).150 Zveri će biti netolerante do svih onih, koji neće hteti, da se udruže
protiv Boga (Otk.13:15). Učiniće da niko ne može kupovati, ili prodavati osim onoga
koji primi žig, ili ime zveri, ili broj njenog imena. I u tom delu nalazi se stih koji nas
najviše zanima. Jovan sa imperativom zahteva, da se odgonetne broj zveri. Imperativ
je upućen prodornom čoveku sa proniclivošću.
146 Stefanovic, 414. 147 LaRondelle, 303. 148 Stefanovic, 419. 149 Ibid., 420. 150 LaRondelle, 305.
40
Otk. 13. nam otkriva Sotoninu odluku, da u završnom napadu pozove u
savez zver iz mora i zver iz zemlje, da bi ubedio stanovnike zemlje na pobunu protiv
Boga. Svako od učesnika ovog lažnog trojstva ima svoju ulogu. Oni imitiraju uloge
Svetoga trojstva, Oca, Sina i Duha. Otk.13:18 poziva na mudrost, pronicljivost i da se
preko broja odgonetne identifikacija zveri, koja govoro Bogohulne reči.
Zaključak
Prvo, analiza strukture otkriva, da je sekcija F (11:19 – 13:18) centralna
sekcija knjige Otkrivenja. Čija je centralna tema velika borba između Hrista i Sotone. Drugo,
događaji poglavlja 12-14 odvijaju se ili istovremeno. U Otk.12:17 se Sotona razgnjevio i
odlučio na rat protiv „ostatka“. Otk. 13 otkriva na koji način se Sotona odlučio boriti protiv
„ostatka“. U savez poziva svoja dva pomagača, zver iz vode i zveri iz zemlje sa kojima čini
lažno trojstvo. Pokušavaju imitirati Boga i navode ljude sve zemlje na pobunu protiv Njega
sa varanjem i zavođenjem. Jovan apeluje na čitaoca, da odgonetne broj zveri koji bi mu
pomogao prepoznati prevaru. Na to se nadovezuje 14. glava koja identifikuje 144.000 kao
sluge Božje i one koji hodaju za Janjetom gde god ono išlo (Otk.14:4). Sa zadatkom, da
objave troanđeosku vest ljudima koji su „pod pritskom“ prevare lažnog trojstva. To nas
navodi na zaključak, da možemo broj zveri pravilno razumeti samo u širem kontekstu 12-14
poglavlja. Otk.13:18 stoji na samom kraju druge vizije Otk.13 koja se bavi sa završnim
događajima istorije čovečanstva u velikoj borbi između Hrista i Sotone. Zato ga moramo
tumačiti u njegovom širem kontekstu. Za razliku od tumača koji su se povodili za
senzacijama i Otk.13:18 nisu pristupali na takav način, već su ga uzimali grubo iz njegovog
bližeg i šireg konteksta. Naše istraživanje nas prirodno navodi, da se obratimo verbalnoj
analizi stiha Otk.13:18.
41
Verbalna Analiza
U verbalnoj analizi se želimo upoznati sa originalnim značenjima reči
uopšteno i u njihovom užem kontekstu Otk.13:18. Takva analiza je neophodna jer nam
otkriva nešto novo i značajno što na prvi pogled u prevedenom tekstu Biblije ne
možemo zapaziti. Pogledaćemo samo neke glavne reči koje su važne za razumevanje
stiha u Otk.13:18.
Značenje Ključnih Reči u Otk.13:18
Mudrost (sofi,asofi,asofi,asofi,a)
Reč sofi,a se već od Homera na ovamo se koristila u širokom smislu. Njezino
osvnovno značenje je mudrost, ili široka i celokupna inteligencija. Zbog te različite upotrebe i
u Bibliji se mora njeno pravo značenje uvek tražiti u kontekstu za svaki slučaj posebno.151
Reč mudrost sofi,a i znanje gnw/sij sinonimu su. A znanje se više odnosi na razumevanje
određenih istina, a mudrost na moć izvlačenja zaključaka iz tih istih, te samo sleđenje odnosa
među njima.152 U LXX se na primer mudrost koristi kao Božji atribut. Danilo ga pridaje
Bogu nakon otkrivanja Nebukadnezarovih snova (Dan.2:20). Ali Bog tu mudrost i deli sa
smrtnim čovekom (Dan.2:21-23). Hriščani imaju obećanje, da će u teška vremena „dobiti
rečitost i mudrost“ (Luk.21:15). Mudrost se označava i za znanje različitih predmeta, Božjih i
ljudskih stečenih sa oštroumnošću i iskustvom sumiranima u pričama Salomunovim
(Mt.12:42).153
U Otkrivenju se mudrost spominje četiri puta.154 Prvo u Otk.5:12, u kontekstu
Isusove inauguracije nakon vaskrsenja. Sav svemir govori kako je Janje koje je bilo zaklano
vredno, da primi, vlast, bogatstvo, mudrost i moć, čast, slavu i hvalu. Sve to su Božji atributi.
Isus „je vraćen“ na poziciju pre utelovaljenja i sada „prima“ mudrost ili taj svoj
151 Bibleworks for Windows, version 6.0.005y, s.v. «sofi,a – Thayer's Greek Lexikon» [CD-
ROM] (Bibleworks, LLC, 2003). 152 Bibleworks for Windows, version 6.0.005y, s.v. «gnw/sij – Thayer's Greek Lexikon» [CD-
ROM] (Bibleworks, LLC, 2003). 153 Bibleworks for Windows, version 6.0.005y, s.v. «sofi,a – Thayer's Greek Lexikon» [CD-
ROM] (Bibleworks, LLC, 2003). 154 Otk.5:12; Otk..7:12; Otk.13:18; Otk.17:9.
42
atribut iskazan simboličkim jezikom. Drugi put se spominje u Otk.7:12, u
interludi između 6 i 7 pečata. Gde se ponavljaju svi Božji atributi iz 5:12, među njima i
mudrust. Te atribute izgovara ceo svemir u čast Isusu zbog spasenja ljudi. Njih je Isus
„dobio“ u vreme inougurisanja. Treći i četvrti put mudrost se spominje u skoro identičnom
odnosu reči (Otk.13:18 ; Otk.17:9)155 Sa prilogom w-de koji znači, ovdje, tu, tamo, u tom
slučaju, tom prilikom.156 Ako bi prilog u Otk13:18 preveli, u tom slučaju ili tom prilikom,
početak stiha bi dobio sledeći smisao: “U tom slučaju je mudrost ako imaš razum, ili
pronicljivost“. Mudrost kako smo videli znači moć i sposobnost prosuđivanja, ponašanja i
izvlačenja zaključaka, itd. Ona se dobija od Boga a i iskustvom. U kontekstu 13. poglavlja je
čitaocu takava sposobnost (mudrost) potrebna, zbog zavođenja i aktivnosti lažnog trojstva.
Zato je u tom slučaju potrebna posebna mudrost koja je, kako zaključuje Wilckens
rezervisana za one koji praktikuju svoje Hrišćanstvo. Što im omugoćava zapaziti pravo
značenje i razvoj događaja koji će se zbivati na zemlji u njihovo vreme.157 Drugim rečima oni
su sposobni, da prosude i izvuče mudre – ne matematičkom veštinom, već Bogom dane -
zaključke sa pronicavošću. Mudrost u Bibliji je od Boga ne Pitagore (gledaj Jak.1:5).
Razum (nou~) Lingvističko značenje kod Homera imenice jest zapažanje, ili primećivanje u
smislu primanja mentalnih, ili osećajnih impresija (odn. dojmova).158 Prvo, značenje termina
mogli bi svesti na moć duhovnog zapažanja. Ili na kapacitetu intelektualnog razumevanja.
Behm je termin objasnio sledećim redosledom;
1) Um: termin označava celovito unutrašnje moralno držanje. 2) Sposobnost zapažanja: ili inventivnost, uvid, oštroumnost i duh (savest) po
kojem se čovek otkriva drugim kao razumno biće sa svojim osećajima i voljom.
3) Razumevanje: Sposobnost razmišljanja i kapaciteta intelektualnog zapažanja. 4) Mentalna aktivnost: sa učešćem volje, misli, mišlenja, suda, rešenja, plana
itd.159
155 Otk.13:18 Ωδε η σοφιασοφιασοφιασοφια εστιν ο εχων νου" i Otk.17:9 ωδε ο νου~ ο εχων σοφιανσοφιανσοφιανσοφιαν. 156 Rudolf Amerl, Grčko-Hrvatski Rječnik Novog Zavjeta (Zagreb: Hrvatsko Ekumensko
Biblijsko društvo, 2000), 197. 157 Ulrich Wilckens, “sofiva,” Theological Dictionary of the New Testament (1971),
7:524. 158 J. Behm, „nou~,“ Theological Dictionary of the New Testament (1967), 4:948.
43
Drugo, što moramo zapaziti jeste, da imenica nema jasne zamenice u jevrejskom
jeziku. nou~ ima previše razumsko značenje, da bi se reč lako koristila u prevodu Starog
zaveta, ili LXX. Jevrejska misao teško izrazi intelekt ili logiku, koja je temeljni aspekt
imenice nou~. Zato su je i izbegavali kod korišćenja u gčkim prevodima Starog zaveta.160
nou~ u Novom Zavetu Zanimljivo je, da Pavle koristi taj termin 21x od 24x u celom Novom zavetu.
Jednom ga koristi Luka u 24:45 i 2x Jovan u Otk.13:18 i 17:9. Ali ne postoji nikakva veza
između grčkog filozofskog ili mistično-religioznog shvatanja termina i njegovom upotrebom
kao nekog božanskog elementa u čoveku sa Novim zavetom. Zajedničko sa grčkom
filozofijom mu je samo što nema uskog i preciznog značenja jer je upotrebljen u različitim
smislima.161 Behm je upotrebu termina u Novom zavetu podelio u četiri sekcije:
1) Um (naklonost): U ovom smislu je izražen unutrašnja orjientacija, ili moralan stav
čoveka. Um može biti „okaljan“ Tit.1:15, pagani provode život u „ispraznosti mišlenja“
Ef.4:17. Ljudi koji veru smatraju dobitkom imaju „pokvareni um“ 1.Tim.6:5. U umu
Hrišćanina, u njegovoj unutrašnjoj orientaciji misli i volji, želja, u orientaciji njegove
moralne savesti mora se događati konstantno prerođenje Rim.12:2; Ef.4:23.
2) Praktičko uviđanje: To je moralna svestnost koja konkretno određuje volju i vladanje.
To je čisto ljudska funkcija doduše njena prisutnost uzrokuje čovekovu odgovornost
prema Bogu. „Ja“ u Rim.7 shvaća da je vezano za Božji zakon svojom „unutrašnjoću“.
Um potvrđuje, da se slaže sa zakonom u svom „umu“ i pod uvetom njegove moralne
savesti „Ja“ deluje u skaldu sa normom zakona Božjeg.
3) Razumevanje: U tom smislu intelekutalan organ, koji je sposoban razumeti bilo
izjavu bilo delovanje. To je razumevanje koje razumeva Stari zavet u Luk.24:45, koje
ulazi u apokaliptičke tajne Otk.13:18; 17:9, razumevanje koje je osvetljeno Božanskom
mudrošću. To je razumevanje koje proizvodi jasne misli u inteligentnim rečima.
159 Behm, 952-953. 160 Ibid., 953. 161 Ibid., 958.
44
Ono je u pouzdani moći prosuđivanja koje je uvek pod kontrolom treznog
razumevanja. Ovde se misli razboritost i opreznost nasuprot ekstravagantnim teološkim
idejama.
4) Razmišljanje, suđenje, rešavanje: U raspravi između slabih i jakih Pavle savetuje, da
bude utemeljen svak u svom umu Rim.14:5.162
Behm zaključuje, da površan pregled imenice nou~ u Novom zavetu otkriva i
može biti shvaćena samo u uverenju, da „primitivno Hrišćanstvo“ stoji daleko od filozofskog
i religioznog mističnog shvatanja same reči.163 Imenica izražava sposobnost razumevanja
izjava, ili neko delovanje te razumevanje koje je osvetleno Božanskom mudrušću.
Izračunaj (yhfiyhfiyhfiyhfi,, ,,zwzwzwzw)
U Grčkom jeziku glagol znači „računanje“ ili „računanje sa kamenčićima“.
Medialni oblik tog glagola yhfi,zomai znači, „dati glas sa ubačajem malog kamenčića u
kutiju“. Ili sa genitivom, „glasati“ bez nužne upotrebe kamenčića.164 Pojavljuje se i značenje
„rešiti“ (npr. problem), ili „doći do rešenja“ što je dosta daleko od glasanja zaključuje
Braumann. Može značiti i „prepoznati“, ili „izbrojiti“ npr. ljude, ovce i stoku.
Josif Flavije koristu reč u smislu „rešenja“, ili „odluke“, ili „razrešiti“, „glasati“,
„oceniti“.165 Filon Alexandrijski od 20.p.n.e. - 50.n.e. koristi glagol u smislu „odlučiti“, ili
„razrešiti“. U Luk.14:25-32 gde je govora o ceni pravog učeništva se glagol upotrebljava u
smislu „proračunati“ ili „proceniti“ troškove za gradnju kule.
Isus upućuje na čovekovu opreznost, da dobro proceni i oceni situaciju, da li će
moći, da bude Njegov učenik. Iznenađujuće da Braumann kad dođe do Otk.13:18, predlaže,
da je broj zveri takođe broj čoveka koji je treba izračunati. To računanje po njegovom znači,
stavljanje broja u odgovarajuća jevrejska, grčka ili latinska slova s kojima dobijamo
misteriozno ime.166 Jer ne daje nikakav biblijski primer ili argument s kojim bi opravdao
162 Behm, 959. 163 Ibid., 960. 164 George Braumann, „yhfizw” TDNT (1974), 9:605. 165 Ibid., 606. 166 Ibid., 607.
45
takvo „računanje“ moramo odbaciti njegov zaključak kao manipulativan. On
nastavlja, da „računanje“ takođe može značiti, sumu broja, npr. 666 (1+2+3...+36=666).
Odgovor u tom primeru je broj 36167, što bi direktno aludiralo na vavilonsko sveštenstvo i
sistem kao takav.
Originalno glagol znači računanje sa kamenčićima. Ali se upotrebljavao u smislu
rešenja nekog problema, ili doći do nekog rešenja. Takđe, „proceniti“ ili ocenu troškova i
stanja. Glavni smisao glagola možemo tražiti samo u širem i užem kontekstu stiha Otk.13:18.
Glagol yhfi,zw je u Otk.13:18 u imperativu, aorist, aktivu, 3.licu jednine. Aorist u imperativu
(bez augumenta za Aorist indikativ, „e“ i „sa“) izražava bezvremensku radnju koja se ne
odnosi samo na određeno vreme u prošlosti.168 Oblik imperativ, aorist aktiv, 3.lice jednine
nalazimo u Novom zavetu 54x u 44 stiha.169 Bog u tim oblicima nije subjekt samo kod vođa i
sveštenika koji zasmejavaju Isusa sa pozivom, da siđe sa krsta,170 Pavla koji upućuje dva
poziva Korinćanima i jednog Solunjanima,171 te Jakova koji poziva ljude, da pokžu dobar
život (Jak.3:13). U svim ostalim stihovima Bog je subjetkt koji preko tog oblika glagola
poziva ljude na odluku i posvećen život.172 U tabeli vidimo, kako se taj oblik upotrebljav u
Otkrivenju:
Korišćenje glagola u imperativu, aorist aktivu, 3.lice jednine u Otkrivenju Stih Predmet
2:7.11.17.29; 3:6.13.22
„7. poziva crkvama da čuju što Duh govori crkvama“
13:9 „ko ima uho neka čuje“ 13:18 „Ovde treba pronicljivost...., odgonetne“, „izračuna“, „proceni“ 22:11 „nepravaden nepravdu, pravednik pravdu čini“ 22:17 „tko čuje neka kaže dođi“
Bog u Novom zavetu i u Otkrivenju upućuje preko tog oblika glagola poziv na
posvečen život, život vere i hrabrih odluka.
167 Braumann, 607. 168 James A. Brooks, Carlton L. Winberey, Syntax of New Testament Greek (Lanham:
University Press of America, 1979), 99. 169 BWW 6.0 morphology assistent 170 Mat.27:42; Mr.15:32; Luk.23:35 171 1.Kor.16:11, da ne preziru Timoteja i 2.Kor.11:16, ukazuje im, da ne misle, da je lud i
2.Sol.2:3, opozorenje, da ih nitko ne vara ili zavarava. 172 Mt.5:16.31; 6:3.10; 10:13;16:24; 24:17-18; 26:39. Mr.13:15-16. Lk.1:15; 3:11; 11:2; 17:31;
22:36. Jov.8:7. Del.1:20; 2.Kor.4:6; 2.Tim.2:19; 1.Pet.3:10; 1.Jov.5:16.
46
Poziv, da se vrednosti Božjeg carstva prvo saslušaju i onda primene u
praktičnom u životu Hriščana. U tom svetlu moramo posmatrati i glagol yhfi,zw u
Otk.13:18, jer nam Biblija ne daje drugo rešenje.
Broj (avriqmo.javriqmo.javriqmo.javriqmo.j) Kao svaka druga reč i imenica avriqmo.j ima više značenja. Po Schmitz-u:
1) To što je bilo donešeno zajedno, kvantiteta, ukupan zbroj, broj, iznos,
2) Procena brojeva, računanje, prikupljanje, četa (vojna), vojna jedinica,
3) Kvantitetu, kao suprotnost kvalitet, kao pravo ostvarenje onoga što je isprazno ili
ništavo (Sofokles 496-406 p.n.e. u Oedipus Tyrannus),
4) Povremeno kao kod ili šifra.173
Oskar Rühle u svom članku predstavlja značenje imenice kao, brojiti, računati,
iznos ili broj.174 Sav ostali članak posvečuje rešavanju problema u Otk.13:17-18 za kojeg,
zaključuje, nema zadovoljavajučeg rešenja. Rühle dobro zapaža, kad tumači razumevanje i
shvačanje brojanja u Antičko vreme, da su brojevi bili sredstvo za rešavanje svakodnevnih
stvari. Još više, brojanje nije bila radnja koja se događala u mislima, već proces u konkretnoj
realnosti. Primitivan čovek je znao brojati samo ako je upotrebljavo prste ili neka pomagala
materialne vrste (npr. pomoču kamenčiča, palica itd.).
Pre, da je bio izumljen abstraktan način računanja čovek je jednostavno uzeo toliko kamenčiča koliko stvari je imao na umu. Latinska reč, calculus, iz koje je izvedena engleska reč „računati“, vrača nas u primitivno okruženje. Ona jednostavno znači „kamenčič“175 ili figurativno, „kamen za brojanje“.176
Imenica avriqmo.j upotrebljava se u prevodu LXX za prevod reči (rP'ês.m) i – misPär u
1.Moj.34:30 i 2.Moj.16:16 kao „broj“, Ps.38:5 kao „meru“ (tD:äm) i – miDDah, kao „bezbroj“ u
1.Moj.41:49 (dao+m.). U Novom zavetu se imenici avriqme,w i avriqmo.j nalaze u 18x stihova.
173 Earnst D. Schmitz, „Number,“ Dictionary of New Testament Theology (1967), 2:683. 174 Mt.10:30; Del.11:21; Rim.9:27; Rev.5:11. 175 Fran Bradač, Latinsko-slovenski slovar, (Ljubljana: Državna Založba Slovenije, 1990), 73. 176 Oskar Rühle, „avriqmew, avriqmoij,“ Theological Dictionary of the New Testament (1964),
1:461.
47
Od toga 11 x u 8 stihova Otkrivenja.177 Što nam govori o značaju brojki u samoj
knjizi Otkrivenja. U svim primerima u Otkrivenju ako za sada izostavimo Otk.13:18 smisao
brojki je simbolički. Zbog učestalosti upotrebe brojki u Otkrivenju kasnije ćemo se vratiti na
njih u teološkoj analizi.
Možemo zaključiti, da je moderno apstraktno računanje bilo „nepoznato“
primitivnom čoveku u antičko doba. I da su računali pomoću predmeta ili kamenčića, palica
itd. A sama imenica znači broj, skup, računanje, brojanje a ponekad označava kvantietu
nasuprot kvaliteti.
Čovek – Čovečanstvo ((((ανθρωποανθρωποανθρωποανθρωπο~)))) Imenica avnqrwpoj najkritičnija je i najvažnija reč za pravilno razumevanje teksta
iz Otk.13:18. Jer „postoje dv mogućnosti“ prevoda. Prva, kao „čovek“ i druga,
„čovečanstvo“. Ako je pravilna prva onda broj zveri treba tražiti u određenoj ličnosti. U
drugom slučaju značenje broja 666 treba tražiti u proširenom smislu Starozavetne pozadine
ili Antičkoj kulturi.
Osnovno značenje reči je „čovek“ kao vrsta ili „ljudski rod“ (na engleskom u
generičkom smislu, a man, humanity). Čovek koji se razlikuje od životinja (Mt.12:12).
Čovek koji je podvrgnut smrti (Jev.9:27), grehu (Rim.3:4; 5:12), pun zloće (Luk.6:22), voli
laž i laskanje (Luk.6:26) i podvržen greškama (Gal.1:1,11; Kol.2:8, 22).178
Novi Zavet nije zainteresovan za izolovanu ili samodovolju antropologiju čoveka. Izjave o čoveku su uvek deo teoloških iskaza. On se uvek pojavljuje kao čovek vis-a-vis Boga: u svom biću (kao različit od Bog i drugih bića), koji je naslovljen i izabran kao subjekt blagodati i gnjeva Božjeg.179
Ali nas više interesuje kako je imenicu koristio Jovan u svojim spisima,
Vorländer tvrdi, da:
Jovan vidi čoveka kao plen kosmosa, sveta nasuprot Bogu. Zato je izgubio svoj istinski „ja“ (Jov.8:41-47; 1.Jov.1:10; 2:22: 5:10: Otk.2:2). Isusov dolazak je konfrontirao čoveka sa odlukom. U kontrastu sa gnostičkim dualizmom Jovan predstavlja dualizam odluke koja je u Jov.3:3 povezana sa novorođenjem. Ta
177 James Strong, The New Strong’s Exhausitive Concordance of the Bible (Nashville: Thomas
Nelson, 1990), 760. (Otk.5:11; 7:4; 7:9; 9:16 2x; 13:17; 13:18 3x; 15:2; 20:8). 178 Joachim Jeremias, „a;nqrwpoij,“Theological Dictionary of the New Testament (1964), 1:
364. 179 Herwart Vorländer, „Man,“ Dictionary of New Testament Theology (1967), 2:565.
48
odluka pokazuje odakle čovek dolazi – ili je on „iz sveta“ ili je „od Boga“ (Jov.8:47 i 1.Jov.4:5; Jov.5:24; 6:44.65;12:32). Kroz Isusa je kopletan čovek oslobođen (Jov.8:31) i dobitak toga je život (Jov.5:24; 11:25).180 Ali je još više od Jovanove teologije čoveka važno kako Jovan koristi menicu
a;nqrwpoj u Otkrivenju. Ona je u Otk.13:18 u genitivu, muški rod jednine (avnqrw,pou). U
tabeli vidimo upotrebu imenice samo u jednini izuzevši za početak Otk.13:18.
Korišćenje imenice a;nqrwpoja;nqrwpoja;nqrwpoja;nqrwpoj u jednini u Otkrivenju Stih Predmet Značenje
1:13 „Sin čovječiji“ Doslovna ličnost 4:7 Lice kao u čoveka Simboličko značenje – metafora 9:5 Kao kad škorpijon ubode
čoveka Simboličko značenje - metafora
13:18 --- --- 14:14 „slična Sinu čovječjemu“ Doslovna ličnost 16:18 „otkad ljudi žive na zemlji“ Uopšteno – Jovan misli na ljudski rod 21:17 „po ljudskoj meri“ Uopšteno
Tabela nam pokazuje, da se imenica a;nqrwpoj u jednini u Otkrivenju
upotrebljava simobolički, kao metafora ili slika u pomoći, da s njom protumači simbole osim
u dva slučaja, kad jasno govori o ličnosti Sina čovečjeg, glavnoj ličnosti knjige Otkrivenja.
Jednom Jovan upućuje na čovečanstvo a jednom na čovečiju meru.
U sledečoj tabeli vidimo (izuzevši Otk.13:18) kako Jovan u Otkrivenju koristi
imenicu a;nqrwpoj u genitivu, muški rod jednine u istom obliku u kojem se pojavljuje i u
Otk.13:18 kao avnqrw,pou.
Korišćenje imenice avnqrwavnqrwavnqrwavnqrw,, ,,poupoupoupou u Otkrivenju Stih Predmet Značenje
1:13 „Sin čovječiji“ Doslovna ličnost 4:7 Lice kao u čoveka Simboličko značenje – metafora 13:18 --- --- 14:14 „slična Sinu čovječjemu“ Doslovna ličnost 21:17 „po ljudskoj meri“ Uopšteno
Tabele nam pokazuju, da Jovan imenicu u Otkrivenju koristi u simboličkom ili u
smislu ljudskog roda. Osim kad jasno ne pokaže na to, da se radi o Sinu čovečjem. Ali koji
smisao ima onda imenica avnqrw,pou iz Otk.13:18, određeni ili neodređeni? Da li se može
prevoditi kao čovek, ili čovečanstvo?
180 Vorländer, 567.
49
ανθρωπουανθρωπουανθρωπουανθρωπου u Otk.13:18 Daniel B. Wallace direktor instituta za istraživanje novozavetnih manuskripata u
svojoj knjizi za napredno učenje grčkog jezika tumači, da ako imenicu avnqrw,pou prevedemo
kao rod (uopšteno, Eng. generički). Onda će prevod glasiti, ,,je broj čovečanstva“. Značajno
je, da to odgovara Apolloniusovom Kanonu181 koji predlaže, da ako je jedna imenica
određena onda treba biti i druga. Wallace nastavlja sa rečima:
Gramatički gledano oni koji tvrde, da prevod glasi „...je broj čoveka“ imaju na sebi teret, da to dokažu (jer drže glavnu imenicu, ariqmo~, određenom a genitiv, ανθρωπου, kao nedefinisan, ili neodređen – jer prevode sa čovek - što bi bila najređa od svih mogućnosti). U svetlu Jovanove upotrebe možemo dodati i Otk.16:18, gde prorok jasno upotrebljava imenicu anarthrous182 (što znači bez člana) a;nqrwpoj u određenom (rodnom ili En. generičkom) smislu, sa značenjem čovečanstvo.183
Moramo pojasniti poslednji pasus. Apolloniusov gramatički kanon predlaže
pravilo, da ako imamo jednu imenicu određeno (što imenica ariqmo~ jeste) onda to treba biti
i druga (u tom slučaju genitiv ανθρωπου). Ako ανθρωπου prevedemo sa imenicom
čovečanstvo, onda je prevod određen, jer je čovečanstvo samo po sebi određeno (u En. ne
postoji the ili a humankind – samo humankind). To se slaže sa Apollonius-om jer su obe
imenice određene. Ako prevedemo sa čovek onda imao problem jer je „taj čovek neodređen“
(neki čovek u Eng. a man). Teško bi mogli prevesti imenicu ανθρωπου u smislu nekog
određenog čoveka, jer ga ne možemo odrediti zato što nam Jovan ne govori ništa o tom
„određenom“. Što se uklapa u simbolizam knjige Otkrivenja. Na osnovu Wallaecovog
istraživanja i Apolloniusovog Kanona možemo sa velikom verovatnošću predložiti, da
181 Apollonius Dyscolus je najveći lingvist grčke i rimske antike. Što znamo jeste, da je njegov sin Aelius Herodian – posvetio knjigu Marku Aureliju 161-180 n.e. Apollonius je bio čovek širokog zanimanja i za sobom ostavio veliki posao. Napisao je više od dvadeset rasprava na pitanje sintaxa, morfologije, pravopisa, narečja itd. Na sreću imamo očuvana neka dela. Sintaksa u četiri knjige i tri monografije na tematiko zamenica, priloga i veznika itd. Appolonius je prvi grčki gramatik od koga imamo očuvano neko delo u potpunosti. Njegov uticaj na lingvistiku je izvanredan. Naučnici u Alexandriji, Konstantinoplu, Edesi, Siciliji proučavali su njegova dela, proučavali ih, interpretirali i prevodili bez prekida sve do nove ere. Priscian latinski gramtičar koji je svoja dela temelio na Appoloniusu okaraterisao gao je kao grammaticorum princepes (Princ među gramatičarima). Za više vidi rečnike: Britannica i slične.
182 Anarthrous znači bez određenog člana. Za ponašanje imenica a članom ili bez vidi njegeovu knjigu ili Brooks, Winberey, Syntax of New Testament Greek. „Ponekad imenice sa članom nose neodređenu ideju ili imenice bez člana određenu“.
183 Daniel B. Wallace, Greek Grammar Beyond the Basics: An Exegetical Syntax of the New Testament (Grand Rapids: Zondervan, 1996), 254.
50
pravilan prevod glasi, „...je broj čovečanstva“. Na našem jeziku se može prevesti i
„...je broj čoveka“, ali čoveka u rodnom (Eng. generičkom) smislu (npr. kao Pavao u Gal.3:15
kaže, „po čovečje govorim“).
ανθρωπανθρωπανθρωπανθρωπουουουου Drugdje u Novom zavetu
Isti oblik imenice avnqrw,pou iz Otk.13:18 se pojavljuje i na drugim mestima u
Novom zavetu, u širem smislu i značenjem (ne, za neku određenu ličnost) na sledeći način:
Uopšteno (Eng. generičko) značenje imenice avnqrwavnqrwavnqrwavnqrw,poupoupoupou drugdje u Novom zavetu Stih Predmet Značenje Jov.2:25 „nije im verovao..., jer je zano
šta je u čoveku“ Isus je poznavao ljudske „misli“.
Del.12:12 „to je glas božji ne čovečji“ Herodov glas okarakterisan kao ljudski Del.17:29 „Božanstvo nije..., tvorevina
ljudskog umijeća i mašte“ Bog ne liči na to što ljudska mašta može, da izmisli.
Rim.1:23 „zamenili Njega za slavu smrtnog čoveka“
Lik čoveka
Gal.3:15 „bračo po čovečje govorim“ Čovečji govor 2.Pet.1:21 „proročanastva...,od ljudskog
htjenja“ Ljudska volja
2.Pet.2:16 „magarac...,progovori ljudskim
glasom“ Ljudski glas
Zaključak
Verbalna analiza reči u Otk.13:18 nas je usmerila na originalno značenje
mudrosti koja se dobija od Boga i koja je neophodna za razumevanje duhovnih stvarnosti.
Jovan poziva „one“ koji su pronicljivi i prosvetljeni Božjom mudrošću, da „prepoznaju“ ili
„izračunaju“ sumu zveri koja je vrednost čovečanstva po Apolloniusovoj gramatici – u
rodnom (Eng. generic) smislu. Time smo zakljujčili verbalnu analizu i okrećemo se
kultorološkoj u kojoj ćemo se upoznati sa načinom izračunavanja brojeva u paganskom svetu.
Kultorološka Analiza Prvi primaoci Otkrivenja živeli su u specifičnoj kulturi koja je imala svoje
običaje, navike i verovanja. Otkrivenje je nastalo u Maloj Aziji u 1.veku gde je cvetao
politeziam Rimske imperije koji je bio prožet grčkom kulturom, religijom i mitovima.
51
Razvili su egiptsku astrologiju, a vavilonska astralna religija uticala je na mnoge
njihove kultove.184 To je uticalo kasnije na tumače broja 666 koji su se koristili Jevrejskim i
Grčkim kriptogramom, da ne bi došli do rešenja „tajnog“ broja. Kriptogram je originalno
stvoren za zabavu, ali su ga militantni spartanci i rimljani upotrebaljavali u vojne svrhe za
prenošenje tajnih poruka svojim jedinicama.
Kriptogram
Kriptogram je pristp, ili način prenošenja željene informacije na takav način, da
je razumljiva samo „izabranim“ ili onima, kojima je upućena, uprkos, da bi je neko drugi
tokom prenošenja mogao pročitati.185 Oni koji doslovno računaju imena u broj 666 zastupaju
teoriju, da je Jovan kriptografski zapisao poslednju knjigu Biblije. Što bi značilo da treba
Otkrivenje otključati sa određenim ključem, da ne bi došli do njegovog pravog značenja. Ali
to je samo delimična isitina, koju ćemo kasnije u teološkoj analizi detaljnije obraditi. Za sada
se ograničimo na Otk.13:18 jer su za taj tekst upotrebaljavali isopsepohs ili/i gematriju.
Gematrija Gematrija je jevrejska numerologija, koja koristi jevrejski alfabet čije svako
slovo ima svoju određeno numeričko vrednost. Koriste ga na sledeći način. Slova u imenu,
koja inače nose i određenu brojčanu vrednost, preračunaju u vrednost imena. Tako dođu do
određene brojke. Što je za njih numerička vrednost određenog imena. Gematriju možemo
sresti u Talmudu i Midrašu razrađeno u kasnijim komentatorima gde se uklučuje čitanje reči i
rečenica kao brojki. Slovima jevrejskog alfabeta se namenjuju brojčane umesto fonetske
vrednosti. Interpretativnu upotrebu gematrije u Midrašu nađemo za tekst 3.Moj.16:3:
Imamo 365 dana u godini, ako gledamo po solarnnom kalendaru. Brojčana vrednost hassatan (Satane) jeste 364. To aludira na činjenicu, da kroz sve dane godine Sotona optužuje svoju braču, ali ne može doneti nikakvu osudu kad je u pitanju dan pomirenja.186
184 Everett Ferguson, Backgrounds of Early Christianity (Grand Rapids: Eerdmans, 1993), 223. 185 Salvatore Vittorio, „Quantum Cryptography: Privacy Through Uncertainty“,
<http://www.csa.com/discoveryguides/crypt/overview.php?SID=312ga745nmkn5l1u0upba9n1j3> , 9.2002,(17.04.2007).
186 SDA Encylopedia, 1966 ed., s.v. „Number of the Beast.“
52
Ovde vidimo, da su Sotonino ime preračunali u brojčanu vrednost koja iznosi
364. I onda iz svega toga napravili teologiju. Takođe svi pokušaji, da se slova Cezara
Nerona pretvore, ili bolje, prevedu u Jevrejski alfabet i onda izračuna vrednost njegovog
imena, spadaju i nose karakteristiku gematrije.187 Ali velika većina komentatora meša
Gematriju sa Isopsephos-om. Zbog toga jer je postupak identičan samo, da se on odnosi na
grčki alfabet.
Isopsephos - ΙσοΙσοΙσοΙσοψεφοψεφοψεφοψεφο~
Isopsephos je reč za praksu koja dodaje brojčane vrednosti slovima grčkog
alfabeta. Moramo zapaziti, da je ta reč slična reči za računanje u Otk.13:18 i sastavljena je iz
prefiksa iso, koji znači jednak i psephos sa značajem „kamenčič“.
Rani grci su imali te kamenčiće složene u šablone i jednostavne formule kad su
učili aritmologiju i matematiku188. Isopsephos se koristi na isti način kao gematrija. U
iskopavanjima Pompeje su pronašli zidni grafit na kome je bio zapisan izraz ljubavi.189
Voljena ličnost će prepoznati svoje ime kad će videti sumu svog imena izraženo u tri slova
fme čiji iznos je 545 (f=500+m=40+e=5). Ali stranac neće znati koja i koliko slova treba
upotrebiti, da bi došao do pravog rešenja, još manje je istraživać iz 19. veka znao koliko
grčkih imena sadrži zbir tog broja u sebi. U korišćenju ispsephos-a mnogo toga zavisi od
nagađanja.190
Taj način se rano uvukao u Hrišćansku misao. U prvoj polovini drugoga veka je
u Varnavinom pismu zabeležen Isopsephos. Varnava u 9:8, kad citira 1.Moj.14:14 i 17:23-27
u tekstovima koji govore o obrezanju 318 muških radi sledeću stvar. Broj 318 zapisao je na
neobičan način. Deset i osam je zapisao posebno i dobio inicijale za Isusa Hrista. Slovo T je
ukazivalo na krst i on ga je stavio posebno, a u istu ruku ono sadrži numerčiku vrednost 300
187 Duane F. Watson, „Six Hundred and Sixty-Six,“ Anchor Bible Dictionary (1992), 6:54. 188 The Greek Qabalah: Alphabetic Mysticism and Numerology in the Ancient World, Kieren
Barry, Samuel Weiser, 1999. ISBN 1-57863-110-6 - http://en.wikipedia.org/wiki/Isopsephy - 15.4.2007
189 Filw h~ ariqmo~ fme. 190 Rühle, 462.
53
(I=10, H=8, T=300 = 318). Krst je simbol milosti na koga upućuje jednim
slovom, a sa druga dva na Isusa Hrista.191
Irinej je sumnjao u takav način računanja ali je sam predložio tri rešenja za
Otk.13:18 sa naznakom, da je bolje sačekati ispunjenje nego unapred nagađati sa mnogim
imenima. Njegovo „kolebanje“ dokazuje, da među hriščanima u Maloj Aziji nije bila
ustanovljena praksa preračunavanja imena u brojeve sa kojom bi se došlo do konačnog
rešenja. Kasniji hriščanski tumači su taj način uveliko praktikovali, što nam ukazuje na to,
kako jak uticaj na hrišćansku teologiju ima kultura i običaji u kojoj se ona stvara i nalazi.
Problem Kriptografskog Pristupa
Glavni problem je u njegovom izvoru. Gematrija i Isopsepohs vuku svoje korene
iz popularnih filozofskih misli i religijskih sistema Helenizma. Preko tih sistema je
kriptografija dobila veliko značenje.192 Zato je malo verovatno, da bi se taj način
mogao uklopiti u biblijsku hermeneutiku.193 Primer iz Pompeje nam to razjašnjava na sledeći
način. Tri grčka slova fme iznose vrednost 545. Ali ime koje bi se poklapalo sa tom
vrednošću može sadržati različiti broj slova koja bi se odnosila na različita imena. Što znači,
da postoji mnoštvo imena u koje bi mogli uračunati broj 545. I sada ako bi nam neko rekao,
izračunaj broj po kriptografskom metodu čija vrednost je 700, ili da nam da neki drugi broj, bi
sa lahkoćom došli do desetine različitih imena. I na kraju bi znali manje nego na početku.
Sve što bi nam takva „hermeneutika“ donela, bio bi haos u umu i kasnije crkvi. Što bi donelo
do razdora i mnoštva struja, mogućnosti od kojih ni jedno ne bi mogli dokazati niti bi bilo ko
od njih bio u pravu.194
191 SDA Encylopedia, „Number of the Beast“. 192 Schmitz, 683 193 Mislimo na širi pojam koji obuhvata Egsegesu i njezinu primenu. 194 Vidi LeRoy E. Fromm, The Prophetic Faith of our Fathers Vol.I-IV. gde na 4000
stranica predstavlja proročanstva kroz vekova na Danila i Otkrivenje. Nebrojne varijacije su razultat takvog pristupa. Pristupa koji se bazira na Helenističkim izvorima.
54
Kriptološki Pristup Otk.13:18
Tumači koji su kriptografski pristupali razrešavanju problema 666 naišli suna
mnoga „rešenja“ od kojih ovde navodimo jednu manjinu.
TRAJAN = 666 (njegovo porodično ime Ulpius u Gr. iznosi taj broj) CALIGULA = 666 NERON = 666 TETIAN (Tit) = 666 MUHAMED = 666 IOANES PAVLVS SECVNDO = 666 ELLEN GOULD WHITE = 666 (nakon venčanja) RONALD WILSON REGAN = 666 (jer svako od imena sadrži 6 slova) VICARIVS FILII DEI = 666 DVX CLERI (vođa sveštenstva) = 666 LATEINOS = 666 HE LATINE BASILEIA (latinsko carstvo) = 666 ITALIKA EKKLESIA = 666 APOSTATES = 666 (otpad) Tabela nam pokazuje, da kriptološki način ne razrešava probleme. Obrnuto, još
više zamračuje pokušaj rešenja broja zveri 666. Temelj tom pristupu je puko nagađanje i
verska pozadina ljudi koji pristupaju tom tekstu. Što unapred određuje „rešenje“, ili
tumačenje teksta umesto, da bi tekst sam nagovorio čitaoca na čemu bi se onda temeljila
njegovo osvedočenje. Za našu analizu je važno poznavati upotrebu brojeva u Vavilonu. Jer
Jovan u Otkrivenju suprotstavlja Jerusalim i Vavilon, dva grada sa njihovim diametralno
drugačijim filozofijama.
Religijska Upotreba Brojeva u Vavilonu
Drevne religije tvrdile su, da bogovi funkcionišu po matematičkom sistemu.
Njihova religija je zbog toga bila sastavljena iz religije, astrologije, alhemije, nauke o telu,
umu i matematike. Scheifler Vavilonsku religiju opisuje na sledeći način:
Drevna astorlogija je podelila nebo u 36 zvezdanih jata. Koje su bile predstavljene sa različitim amuletima, ili sunčanim pečatima. Takav amulet su nosili paganski sveštenici na prsima. Na njemu su bili raspoređeni brojevi od 1 do 36. Za koje se verovalo, da mogu proricati budučnost. Obično su bili od zlata, da bi imali sunčanu boju. Kad su bili nošeni omotali su ih u žutu svilu jer u mislili, da bi tako sveštenik mogao primiti korisne moći koje su izlazili iz dragulja na tom amuletu.195
195 Michael Scheifler, „666, The Number of the Beast“
http://www.aloha.net/%7Emikesch/666.htm> (15.04.2007).
55
6 32 3 34 35 1 =111
7 11 27 28 8 30 =111
19 14 16 15 23 24 =111
18 20 22 21 17 13 =111
25 29 10 9 26 12 =111
36 5 33 4 2 31 =111
111 111 111 111 111 111 =666
Jöran Friberg se slaže sa Scheflerom kad zaključuje, da je u Mesopotamiji
brojčani sistem bio baziran na 60.196 Odakle potiče i naše brojanje vremena. Godina ima 12
meseci, dan je podeljen na 24 sata, jedan sat je podeljen u 60 minuta, minuta u 60 sekundi.
Bullinger spominje, da je broj 6 bio otisnut na drevnim misterijama. To je bio skrivan simbol
koji je bio sastavljen iz tri grčka slova imenom stigma (~~~). Jer jeonasadržala brojčanu
vrednost 6.197
U tim drevnim misterijama odvijao se paganski način bogosluženja, Bullinger
nastavlja, da su ti sistemi i broj 6 bili poznati i u Egiptu koji je je koristio sexagesimalan
sistem u merenju za veliku piramidu.198 Kronos bog paganske religije Mitraizma (posebno
drag i poznat među rimskim vojnicima) je bio predstavljen kao kip oko koga je bila zmija
omotana 6 puta. Predstavljao je bezvremensko doba. Simbol koji upotreblajvaju lekari vodi
korene iz drevnog Vavilona, a prepoznatljiv je po dve zmije koje su šet puta obmotane jedna
oko druge. Njegovo originalno značenje je predstavljalo plodnost boga Ningiszida-e. U
Vavilonu je njihov prvi bog Anu kasnije poznat kao Marduk bio označavan sa brojem 60.199
Zajedno sa Edwinom Thiele-em možemo zaključiti, da je broj šest bio preuzet
od strane sila zla kao njihov amblem za prepoznavanje koji sebe želi predstaviti kao izvor i
održavaoca života u večnosti bez Boga.200
196 Jöran Friberg, „Numbers and Counting,“ ABD (1992), 4:1139. 197 E.W. Bullinger, Number’s in Scripture, (Grand Rapids: Kregel, 1967), 283. 198 Bullinger, 150. 199 Edwin R. Thiele, Outline Studies in Revelation, 2 vols. (Cooranbong: Avondale College,
1974), 2:217. 200 Edwin R. Thiele, 2:218.
56
Zaključak
Na osnovu iznetih podataka možemo zaključiti, da je verovatnost rešenja broja u
Otk.13:18 po Gematričkom i Isopsephos sistemu jednaka nuli. Božja reč nam ne daje takvih
uputstava koje imamo, na drugoj strani, jasno zapisane za dan – godinu u vezi proroštva
(4.Moj.14:34 – Ezk.4:6). Niti imamo kakav takav primer u samoj Reči koji nam daje ključ po
kom bi računali imena. Šta više, oni (sistemi) se moraju odbaciti kao manipulativni, jer su po
Rühlovim rečima puni nagađanja. Nagađa se zbog toga jer nude „neograničena“ rešenja, što
je značilno za paganske religije. To je diametralno suprotno Božjem sistemu i redu. Jer je
biblijski Bog, Bog reda (1.Kor.14:40), jasnoće (Am.3:7) i ne manipulacije. Sam broj 6 nosi
simboličnu prirodu sa čime se identifikuju sile zla. Sada ćemo se pokušati okrenuti teološkoj
analzi Otk.13:18 u kojoj ćemo predstaviti izvore i pozadinu koju je Jovan imao na umu, uz
nekoliko predloga.
Teološka Analiza
U teološkoj analizi moramo naše istraživanje proširiti na SZ pozadinu
Otk.13. On je največji izvor za zadnju knjigu Biblije. Proširen pogled na tematiku
pružat će nam više odgovora. Jer je NZ bez SZ i obrnuto samo deo Božje reči. Mi ih
moramo posmatrati kao celinu.201 Najpre čemo pokušati nači ključ za razumevanje
knjige Otkrivenja koji će nam omogučiti, da se približimo izvornoj nameri Jovana
Bogoslova.
Ključ za Razumevanje Prirode Otkrivenja
Gematriju smo morali odbaciti zbog njezinog manipulativnog značaja
i mnoštva mogučnosti koje nam je ona pružala. To nas navodi, da ključ za razumevanje
Otkrivenja potražimo u Bibliji. L. Moris nas podseča, da simboli u knjizi Otkrivenja
pripadaju 1. stoleču i ne našem vremenu.202 Što bi zdravog tumača navelo, da značenje
simbola ne traži u 21. veku ili dnevnim novinama već u Jovanovom okruženju i
201 Gugliotto, 120. 202 Morris, 9.
57
izvorima koje je koristio za svoju knjigu. Stefanović u svom komentaru
navodi četiri takva izvora. Već spomenuti SZ, paganski izvori (npr. Isus u Otk.1 je
opisan kao Hekate Grčka boginja koja je imala ključe od neba i pakla203), Židovski
apokaliptički jezik Jevreja i NZ paralele.204 Stefanović predlaže Bibliju kao najboljeg
tumača knjige Otkrivenja, jer SZ i NZ nude zdrav temelj i izvor njezinog sadržaja.
Otkrivenje mora biti biti tumačeno i razjašnjavano primarno sa Biblijom u skladu sa
namerom i svrhom nadahnutog avtora. Koji je poruku preneo originalnom čitaču 1.
veka.205 Neki komentatori čak predlažu, da Jovan sam na početku knjige ostavlja ključ
za razumevanje njegove knjige.
Otkrivenje 1:1 (σηµαινωσηµαινωσηµαινωσηµαινω) Poruka knjige je otkrivena, i data, da pokaže što se treba uskoro desiti (vidi
Otk.1:1a). Treči termin koji je upotrebljen u prvome stihu jest εσηµανεν (esemanen), koji
znači učinjeno poznatim. Sa naglaskom na otkrivenje Božje poruke. Osborne tvrdi, da ima taj
glagol posebnu svrhu jer je u rodu sa σηµειον (semeion, znak), koji u sebi sadrži ideju
„učiniti poznatim“ pomoču simbola.206 Stefanović dodaje:
Sadržaj Otkrivenja ni fotografski opis nebeskih realnosti o budučim događajima koji bi trebali biti razumljeni doslovno. Oni su opisani figurativno, simboličkim jezikom. Tekst indicira, da to nisu Jovanovi već simboli koje je Bog izabrao za poslednju knjigu Biblije. Što je vidio u viziji zapisao je inspirisan Duhom Svetim svojim rečima.207
Drugim rečima Bog je pomoču simbola preneo svoju poruku Otkrivenja. Što
znači, da knjige ne smemo razumeti doslovno. Biblija je doslovna ali neki njezini delovi su
simbolički. Otkrivenje je apokaliptička literatura, simbolička, a neki njezini delovi
doslovni.208 Sama činjenica, da je največi dio Otkrivenja iz SZ i da su njezini drugi delovi iz
paganstva, Jevrejske apokalitpike i NZ nameče nam ključ i rešenje za razumevanje
Otkrivenja. Ključ jeste upravo u spomenutim izovrima.
203 Stefanovic, 20. Vidi i Aune, Revelation 1-5, 104-105. 204 Ibid., 18-22. 205 Ibid., 25. 206 Osborne, 55. 207 Stefanovic, 58. 208 Beleške sa nastave, Otkrivenje, Beograd: Teološki fakultet Beograd, Maj 2006.
58
Simbole koji se spominju u Otkrivenju moramo pronači u tim izvorima, da bi
došli do njihovog pravog značenja. Zato se moramo još jednom podsetiti na reči L.
Morisona, da simboli koje pronađemo u izvorima za Otkrivenje moramo razumeti u njihovom
originalnom kontekstu 1.veka. Tema Bogosluženja u Otk.12-14 će nam još više osvetliti
kontekst stiha Otk.13:18.
Tema Bogosluženja kao Centralna Tema u Otk.12-14 Tema bogosluženja pojavlja se u Otkrivenja 24. puta.209 To je više nego u
bilo kojoj drugoj knjizi Biblije. To ukazuje na to, da je tema bogosluženja jedna od
dominantnih tematika u Otkrivenju. Poziv na pravo bogosluženje se ponavlja uvek
iznova. Jovan je zabrinut za pravo bogoslužje.
Bacchiocci tvrdi, da ima broj zveri u okviru Otkrivenja ulogu proročkog
upozorenja zbog opasnosti lažnog bogosluženja, promicanog od strane Sotononih
zastupnika.210 Za C. R. Holmes je centralna tema Otkrivenja, pitanje:“Kome čemo dati
slavu?“ 211
U Otk. 12-14 je to jasno vidno. Svatko tko stoji uz Boga, progonjen je od
Sotone.212 Jer se Sotona razgnevio na „ostatak ženinong potomstva“ i čak spremio
posebno taktiku na koji način će izvesti svoj plan. Tako, da pozove prvu i drugu zver u
pomoć.213 U Otk.13 druga zver usmerava ljude, da mole prvo koja daje slavu Zmaju
odn. Sotoni.214 Za razliku od celoga sveta Jovan vidi na Sionu Janje sa „ostatkom
ženinog semena“. Oni pevaju novu pesmu jer ostali su verni Janjetu. I propovedaju
svima, da treba dati slavu Bogu i ne lažnome trojstvu.215 Bog i Zmaj sa svojim lažnim
trojstvom želi pridobiti svet za svoje podanike.
209 proskune,w proskune,w proskune,w proskune,w (Oblik te reči se pojavljuje 24x samo u Otkrivenju) Otk. 3:9; 4:10; 5:14; 7:11; 9:20; 11:1, 16; 13:4, 2x, 8, 12, 15; 14:7, 9, 11; 15:4; 16:2; 19:4, 10, 2x, 20; 20:4; 22:8; 22:9. 210 Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006).
211 C. Raymond Holmes, „Worship in the Book Of Revelation,“ JATS 8 (1997), 3. 212 Vidi Otk:12:4-6; 7-9; 13; 17 – Dete, Mihael, Anđeli, Žena i na kraju nejzino potomstvo. 213 Vidi Struktura i Sadržaj Otkrivenja 13 u Strukturalni analizi. 214 Vidi Otk.13:4.8.1216-17. 215 Vidi Otk.14:6-12
59
Druga zver prisiljava ljude, da mole prvo zver koja daje čast Zmaju odn.
Sotoni. Još više, Otkrivenje 13 u usporedbi sa 2.Moj.20 otkriva, da će pitanje završne
borba između dobra i zla biti u vezi prve ploće Božjih zapovesti.216 To je scena
poslednjeg sukoba ove planete i u njoj Jovan smešta svoj tekst sa mističnim brojem 666.
Naše israživanje moramo zato povesti u pravcu upotrebe Biblijskih brojeva.
Biblijska Upotreba Brojeva
Brojevi u Bibliji su golema tema, u našem istraživanju osvrnut čemo se samo na
broj šest, sedam i na prirodu brojeva u knjizi Otkrivenja. Oni su u Bibliji upotrebljeni sa
simboličkim i teološkim značenjem.217 Zbog toga Turner tvrdi, da je broj sedam
Božji otisak u 1.Mojsijevoj knjizi218 kako i u ostalim delovima Biblije.
Božji Otisak
U svojoj knjizi „Back to the Present“, nam Turner okreče pažnju na stvar koja je
previše puta ispuštena iz vida. To jest, da se na geneologiju gleda kao na nešto što nam je
dato, da bi mogli izračunati određene godine u Bibliji. Geneologije su isto tako zanimljive,
dodaje Turner, kao narativi ako se upoznamo sa njihovom prirodnom i teološkom porukom.219
Navest čemo samo neke detalje. Jevrejska reč za genalogiju ili generacije jest
tôledôt ( +tod +lot), kroz celu 1.Moj. se upotrebljava kao naslov za listu ljudi ili nacija. Sa
jednom iznimkom u 1.Moj.2:4a. To je zadnji stih na račun stvaranja koje počinje u 1:1 i
sumira sedmicu stvaranja kao genaologiju (tôledôt) neba i zemlje. Iskaz o stvaranju je
genaologija sveta. Opisuje kako je Bog stvorio „nebo i zemlju“ u šest dana i odamarao u
sedmom. Sedmi se razlikuje od ostalih šest na više načina. Bog je odmarao, blagoslovio i
posvetio ga. Ne sadrži izveštaja o ponavljanju koje nađemo u drugih šest.
216 Vidi čalanak Anthony MacPherson, „The Mark of The Beast as a „Sign Commandment“ and
„Anti-Sabbath“ in the Worship Crisis of Revelation 12-14“, AUSS 43 No.2 (2005), 2:277. 217 R.A.H. Gunner, „Number,“ NBD (1996), 831. 218 Janez Grubelnik, Beograd, "Tutorial sa Prof. Dr. Laurence Turner," 04,19, 2007.(Intervju). 219 Laurence Turner, Back to the Present – Encountering Genesis in the 21st Century,
(Grantham: Autumn House, 2004), 67.
60
Očigledno, da genalogija (tôledôt) iz 1.Moj.1:1-2:4a sadrži šest glavnih delova
koji se završavaju sa sedmim, drugačijim od prethodnih.220 Sledeča geneologijska lista nalazi
se u 1.Moj.4:17-24 ali se tu termin (tôledôt) ne spominje, niti Adamovo ime ali nas lista vodi
sve do sedme generacije koju predstavlja Lameh. Isto kao prva geneologija, tako se ova
zaključuje sa sedmim elementom, Lamehom. Kao sedmi dan, Lameh odstupa od prošlih
generacija. Sa zaključkom, da ako bude Kain osvečen sedam puta onda če Lameh biti
sedamdest-sedam (4:24). U sledeči genaologiji je zabeleženo, da je ličnost sa imenom Lameh
živela 777 g. (5:31).221 U nastavku bi mogli biti razočareni jer se u 5.poglavlju spominje 10.
generacija. U njima vidimo da je sedma generacija drugačija od ostalih. Dva puta je
naglašeno, da je Enoh hodao sa Bogom (5:22.24). Za sve čitamo, da su umrli a za Enoha, da
ga nije više bilo, jer ga je Bog uzeo.
Još jednom, sedma generacija se razlikuje od svih ostalih.222 U 1.Moj.10
poglavju je geneologija Noetovih sinova ako ispustimo Nimroda, koji je bio jedini jedinac
dobimo tabelu sa 70. nacija.
Zadnja geneologija je u 1.Moj.11:10-26 i kao prijašna u 5 poglavlju ova je
sastavljena od 10 delova. Kao Noe u onoj ima Terah ovde tri sinova. U zadnji geneologiji je
Eber stavljen na četvrtu pozicijo po kom su Jevreji bili imenovani, smeštava ga u 14.
generaciju nakon Stvaranja. I u sedmu generaciju nakon Enoha. Takođe, njegovi sinovi su se
mu rodili sa 70. godina. Genalogije u 1.Moj.1-11 naglašavaju sedmu generaciju ili mesto,
broj. I stavljaju ga na istaknuto ili posebno mesto.223
Taj okvir se ne ponavlja u svim geneologijama ali u nekim kasnijima se može
prepoznati. Jedna takvih je, Josifova porodica kad se preselila u Egipt (1.Moj.46:8-27), u njoj
se spominju Jakobovi sinovi sa brojem njihovih sinova. Gad je sedmi po redu sa sedam
sinova.
220 Turner, 69. 221 Ibid., 70. 222 Ibid., 70. 223 Ibid., 71.
61
I slova Jevrejskog alfabeta njegovog imena iznose broj sedam.224 Da taj detalj
čitač nebi ispustio narator naglašava, da je došlo u Egipat 66. članova Jakove porodice. Ali sa
Jakova porodica zajedno broji 70. članova (1.Moj.46:26-27). U toj listi sedmi sin ima sedam
sinova čije ime je sedam u porodici koja zajedno broji 70. članova.225
NZ ima slično primenu u Mateju 1. Gde je pisac podelio Isusovo geneologiju u
tri delove po 14. generacija, što je umnoženo sedam. To je učinio verojatno zbog toga jer
Isusa želi predstaviti kao Mesiju, koji je Sin Davidov. Davidovo ime u Jevrejskom jeziku
iznosi broj četrnaest. Luka Isusovo geneologiju vodi nazad do Adama u koji je 77.
generacija.226
Turner zaključuje, da je svrha geneologija, da nam pokažu smisao života pod
Božjim vodstvom. S Njim je život u konačnici predvidljiv i razumljiv. Geneologije nam
prestavljaju suverenog Boga u kog je pouzdanje moguče.
Početak Biblije, posebno 1.Moj.1-11 nas želi naučiti, da je sve što je povezano sa
brojem sedam istaknuto i predvidljivo. Gunner u vezi sedmice dodaje, taj broj nosi eminetno
mesto između svetih brojeva u Biblji i asocira nas na ispunjenje i savršenstvo.227 Zbog svega
toga se možemo složiti sa Turnerom, da je sedmica Božji otisak u Reči228 i nastaviti
istraživanje prirode brojeva u Otkrivenju.
Priroda Brojeva u Otkrivenju Knjiga Otkrivenja je prepuna brojeva. Istraživanje229 je pokazalo, da se brojevi u
Otkrivenju pojavljuju 100+ puta. Ponajviše broj sedam, zatim dvanajst. Po učestalosti
pojavljanja je vredno spomenuti i broj četiri na trečem mestu. Sedmica je povezana sa svim
što Bog radi. To je Njegov potpis u Otkrivenju. Spominje se 45+ puta u knjizi te dominira u
istorijskom delu knjige.
224 Treba zapaziti, da se ova Turner-ova primena broja Gadovog imena u mnogu čemu razlikuje od kriptičkog pristupa obrnutog računanja odn. traženja nekog imena za određen broj.
225 Turner, 72. 226 Turner, 72. 227 Gunner, 834. 228 Janez Grubelnik, Beograd, "Tutorial sa Prof. Dr. Laurence Turner," 04,19, 2007.(Intervju). 229 Uzeo sam knjigu Otkrivenja i celu pregledao stih po stih u potrazi za učestalošču
spominjanja brojeva u njoj. Broj 7 se spominje 45+ puta, 12: 20+ puta, 4: cca.10 puta, 24: 5+ puta, 10: 5+ puta. Sve ovisi i o kriteriju kojeg čovek uzme za takvu vrstu istrage.
62
Jovan nam želi reči, da je Bog taj koji kontroliše istoriju i njezin tok ako bi se
nadovezali na Turnera. U drugom delu knjige dominira dvanajst. Jovan verojatno koristi ta
broj u simboličkom smislu Njegovog otkupljenog naroda koji konačno baštini Božja
obečanja.
Naše istraživanje prirode brojeva u Otkrivenju fokusirati čemo na imenicu
αριθµο" (aritmos) i srodni glagol αριθµεω (računati, brojiti). Prvi puta se spominje u
Otk.5:11, gde se označava broj anđela. Osborne tvrdi, da je „miriarda“ bio največi poznati
broj Grčko – Rimskome svetu (oko 10.000). U SZ se više puta spominju nebrojni anđeli
(5.Moj.33:2; Jov.25:3; Ps.68:17) i takođe u intertestamentalnoj literaturi (1.En. 14:22-23;
2.Bar. 48:10).230 Zanimljiv primer nalazi se u Otk.7:4.9. Gde se spominju 144.000 hiljade.
Bog zadržava vetrove, da bi zapečatio sve spašene za koje upotrebljava broj 144.000 ali u 7:9
stihu Jovan vidi bezbrojnu mnoštvo koju nitko nije mogao izbrojati.
Zbog toga Alan Johnson zaključuje, da moramo taj broj uzeti simbolički.231
Sledeči stih u kom nalazimo dve imenice αριθµο" (aritmos) je Otk.9:16. Gde stoji broj od
200 miliona ili 200 miliardi ovisi od računanja. Važno je kako je netko u 1.veku razumio tu
brojku. Osborne tvrdi ako je bilo 200 miliardi to bi bilo oko 1000 više nego je rimsko carstvo
imalo na raspolaganju vojnika u svojim legijama.232 Isto zamečuje Mounce koji tvrdi, da ta
brojka od 200 miliona predstavlja nebrojivo golemo mnoštvo.233 Čitatču 1.veka takav broj
nebi promakao. U 13:17-18 imenicu αριθµο" (aritmos) susrečemo 4. puta. U 13:17
Stefanović prihvača kao najtočniji Alexandrijski manuscript u kom je stih zapisan sledečim
slovima:“Žig koji je ime zveri ili broj njezinog imena“.234 U 13:18 Jovan kaže, da je to broj
čovečanstva (vidi: verabalnu analizu) odnosno njegov broj je 666. Zato ga možemo razumeti
samo kao simbolički broj. Peti primer nalazimo u Otk.15:2 gde pobednici stoje na staklenom
moru. To su oni, koji su pobedili „broj zverinog imena“.
230 Osborne, 262. 231 Alan Johnson, „Revelation,“ The Expositor’s Bible Commentary (Grand Rapids: Zondervan,
1981), 12:481. 232 Osborne, 381. 233 Mounce, 201. 234 Stefanovic, 416.
63
I ovde se broj spominje u simboličkom smislu. Zadnji, šesti primer nalazi se u
Otk.20:8. Ovde Jovan govori o vaskrsenju nakon 1000 godina i zadnjoj borbi u koju želi
sotona povesti sve ljude izgubljene za večnost. Jovan tvrdi, da su mnogobrojni kao morskog
peska. Jovan i u tom slučaju koristi imenicu broj kao simbol za nebrojiv pesak na morskoj
obali.
U Otkrivenju nalazimo simboličku sliku Otkrivenja. Slično zaključuje i Beale
kad kaže, da su brojevi u Otkrivenju figurativni bez posebne reference na neku istorijsku
realnost ili neku određeno tačku u istoriji.235 Simboli u sebi nose snažnu poruku. Za naše
istraživanje nije dovoljno poznati samo prirodu brojeva u Otkrivenju zato se moramo okrenuti
ka Vavilonu. Jer je u Otkrivenju upotrebljen kao slika pobunjeničkog grada
Argumenti u Korist Simbolizmu Broja u Otk.13:18 Naše istraživanje je pokazalo, da Otkrivenje govori samo o dve ličnosti direktno
i otvoreno koje su diametralno suprostavljene jedna protiv druge, Isus i Sotona.236 Zato se
broj zveri teško odnosi na neku odrešenu istorijsku ličnost. U prilog tome nam Biblija pruža
još neke dodatne dokaze. Nabrojati želimo neke od njih;
1) Mudrost u Otk.13:18 dolazi od Boga za razumevanje ovog stiha ne od veštine koje je
razvio Pitagora.
2) Otk. 13:18 govori o „broju zveri“. Ako broj govori o nekoj određenoj istrijskoj lićnosti
onda mora ta lićnost biti identifikovana kao prva zver. Ali ona to nije.
3) Broj (avriqmo.j) se u Otkrivenju uvek upotrebljava u simboličkom smislu.
4) Značaj glagola računati (yhfi,zw), nije značilo izračunavanje imena već stvari. Kad Luka
koristi taj glagol za Isusove reči u vezi gradnje kule želi nas usmeriti, da ocenimo situaciju i
vrednost „projekta“. Jeli smo u stanju toliko žrtvovati. Možda nešto slično ovdje radi i Jovan
u vezi zveri. Možda misli na izračunaj vrednost zveri, što bi grčki original dozvoljavao.
5) TDNT rečnik nas opominje, da u Antičko doba ljudi nisu znali imaginarno računati.
235 Beale, 24. 236 Otkrivenje govori i o Jovanu, anđelima, starešinama ali glavni akteri i subjekti knjige su Isus
i Sotona u velikom sukubu.
64
6) Jovan nam u Otk.1:1 ostavlja ključ za tumačenje Otkrivenja. Taj kljuć je sakriven u
simbolima. Otkrivenje je simbolička knjiga. Ako bi se 666 odnosio na neku ličnost onda bi
se to moralo dokazati.
7) Otk. 15:2 govori, da su spaseni pobedili Zver, njezin lik i broj nejzinog imena. Što je
dodatni argument u korist simbolizmu broja u Otk.13:18.
8) Kriptološki pristup nam pruža gomilo različitih mogučnosti i tumačenja broja i rešenja za
666. Zaključak može biti samo jedan, to se teško uklapa u Biblijsku hermeneutiku.
9) Glagol (yhfi,zw) računati je u istom obliku kao glagol slušati237 ili primiti vodu života u
Otkrivenju. Ako je računanje doslovan čin onda mora biti i slušanje duha ili primanje vode
života. Očigledno, da su svi ti „uzklici“ duboko simbolički i bezvremenski.
10) Sledeči pirmeri ukazuju na Jovanovo doslednost i brigu kad je sastavljao knjigu
Otkrivenja u želji, da nitko ne bude zbunjen što se tiče razumevanja njegovih simbola. Nalaze
se u Otk.9:11 i 16:16. U Otk.9:11 Jovan govori o anđelu „pakla“ kojemu je po Grčko ime
Abaddw,n a po Jevrejsko Apollu ,wn. Jovan u samo jednom stihu okarakteriše nekoga sa
imenom na grčkom i jevrejskom posebice, da čitač nebi zamešao stvari. Druga slična
konciznost kod Jovana pokazuje se u Otk.16:16 kad govori o mestu poslednje bitke.
Označava je, da se po Jevrejsko zove Armagedw,n. Iz toga možemo sa velikom verojatnošću
zaključit, da ako bi Jovan u Otk.13:18 želeo pokazati ili ukazati ne neko određeno ličnost on
bi zasigurno pripisao jezik iz kog dolazi određeno ime. Jovanaova namera je bila, da se nitko
ne ostavi u nedoumici u vezi razumevanja njegove knjige. Jovan je bio upoznat sa
kriptološkim pristupom u paganstvu i znao je, da ako bi ostavio ljudima, da sami računaju
kako god žele na različitim jezicima, ostavio bi za sobom nepopravljivu štetu. Što se kosi i sa
našim razumevanjem nadahnuča, „namere i pomoči“ Svetoga Duha kod pisanja svetih knjiga.
Svi ti argumenti, jači ili slabiji, zajedno čine sliku koja nam govori o
simboličnom shvatanju broja 666. Zato čemo sada pogledati SZ pozadinu broja 666.
237 Taj oblik se spominje 8x u Otkrivenju. 7x za crkve, da čuju što Duh govori njima, 1x u
Otk.13:9.
65
SZ Pozadina Otk.13:18 U tom delu se moramo zato ograničiti samo na stih Otk.13:18, izuzevši stihove
11-17 koji imaju interesantnu pozadinu na Karmilu i Pedesetnici. Broj šest nas vrača u
Vavilon jer je kao smo već videli to njihov broj na kome su gradili računanje stvari i njihovu
religiju. Sam broj šest je manji za jedan od sedmice. Koja predstavlja suverenog Boga.
Pauline dodaje, da je sedam u Otkrivenju broj Janjeta i Božjeg naroda.238 Šest zbog toga
predstavlja nešto što ne dostiže Božji ideal koji je predstavljen sedmicom. Šestica je takođe
pola od dvanaest. Koji predstavlja Izrael i broj crkve. Pauline dobro zamečuje, da je šestog
dana bio stvoren čovek i zmija i nastavlja, da Otk. 16. i 17. otkrivaju, da lažno trojstvo
zajedno čini Vavilon. Zato bi ono moglo biti predstavljeno kao 3x6 = 666.239
Pauline predlaže i dublju vezu Otk.13 u Danilu 3 poglavlju.
Danilo 3 – Lik sa 60 x 6 Lakata Ako usporedimo događaje iz te dve glave onda dobimo sledeče usporedbe, kako
su prikazane u tabeli.
Danilo 3 Otkrivenje 13:11-18
Navuhodonosor izvršava svu vlast na zemlji i progoni „sve“, da mole lik.
Druga zver izvodi vlast prve i progoni stanovnike zemlje, da mole prvu zver.
Zapale vatru kao pretnju. Priziva vatru sa neba, kao obmanu. Navuhodonosor naređuje, da se napravi lik. Druga zver ukazuje, da naprave lik prve
zveri. Svi koji se ne mole su pod pretnjom, da se pobiju.
Svi koji ne mole kip bit če predani na smrt.
Trebaju doći svi, vođe svih zemlja, da se poklone.
Svi mali i veliki, siromašni, slobodni, robovi su molili lik.
Lik je bio visok 60. i širok 6. lakata. Pauline dodaje, da verojatno i 6. lakata dubok.
Broj zveri jest 666.
Mardukov broj bio je 60. Zato se verni Izrailci nisu poklonili pod pretnjom smrti
Navuhodonosorovom liku, koji je indirektno sa svojom visinom ukazivao na to kojemu bogu
ide čast. Slično broj zveri iznosti 666. U oba slučaja je bio postavljen lik, koji bi se trebao
obožavati bez slobode izbora, pod pretnjom smrti.
238 Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996) 6 (The Ambassador Group). 239 Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996).
66
Jedan preti sa vatrom drugi sa njom obmanjuje i izvode vlast po celoj zemlji. Jon
Pauline zamečuje još jednu SZ pozadinu koju tumači na Otkrivenje ispuštaju.
666 Talenata Zlata – 1.Kr.10:14 Ona se nalazi u 1.Kr.10:14 gde stoji zabeležena Salomunova godišnja zarada od
666 talenata zlata.240 Taj izveštaj je smešten između dva zanimljiva događaja. Prvi je u vezi
paganske kraljice iz Sabe koja priznaje Boga zbog svega što je učinio preko Salomuna. To je
bio Salomunov vrhunac ali odmah nakon toga beležimo izveštaj o 666 talanata zlata. Drugi
događaj nakon talanata izvešćuje nas o Salomonovom privatom životu i poganskim ženama
koje su ga ubedile u njihove izvorne religijske običaje. Taj izveštaj možemo utezti kao
izveštaj o Salomunovom otpadu. Simon DeVries zamečuje, da u celoj ovoj sekciji dominira
reč zlato.241
Verojatno je namera pisca, da čitača spremi na to što će se desiti. On nastavlja i
dodaje, da je broj 666 talanata zlata verojatno nacrtno stavljen u taj tekst.242 Slično primečuju
Keil u svom komentaru na 1.Kraljevu rečima, „evidentno jest, da je 666 zaokružen broj koji
se bazira na približni proceni“.243 NZ pisci su nekada namerno stavljali reči, imena, brojeve ili
mesta u tekst jer su nas želeli vratiti u SZ, sa svrhom, da bi zasigurno razumeli što su napisali.
Pauline veruje, da je i tu u Otk.13:18 isti slučaj.244 U 1.Kr.10:14 nalazimo Salomuna koji je
sin Davidov. Isus je takođe poznat pod nazivom, Sin Daviodov.245 Zbog toga zaključuje, da
nam broj 666 ukazuje na imitaciju Sina Davidova, pravog Sina Davidova, Isusa Hrista u
poslednjim danima ove planete. Broj 666 nam ukazuje na to, da će biti delo Isusa Hrista
imitirano i krivotvoreno.246
240 Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group). 241 Simon DeVrise, 1 Kings, Word Biblical Commentary (Waco: Word Books, 1985), 138. 242 Simon De Vrise, 139. 243 C.F. Keil, F. Delitzsch, I&II Kings, I&II Chronicles, Ezra, Nehemiah, Esther, Commentary
on the OT, Vol. 3 (Grand Rapids: Eerdmans, reprint 1985), 161. 244 Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group). 245 Vidi: Mt.9:27; Mt.12:23; Mt.15:22; Mr.10:47; Mr:12:35; Luk.18:38. 246 Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group).
67
Kako smo videli po iskazu Paulina nas broj 6 vrača u ili podseča na Vavilon,
greh i prevaru. Takođe bliska korelacija postoji i sa 6. danom stvaranja u kojem je bila
stvorena zmija, zveri i čovek. Kad razmišljamo o Vavilonu i broju 60 dođemo u vezu sa
mardukom i Navuhodonosorovim likom i pretpisanim bogosluženjem. Šestica nas vrača i u
vreme Salomuna. On jest tip Hrista kao Davidov sin. Ali je u otpadu samo loša slika i prevara
koja ima malo veze sa originalom. Iz toga zaključuje Pauline, da će u poslednoj bitci ove
planete delo Isusa biti takođe krivotvoreno kako da bi se zaveo ceo svet i molio molio prvu
zver iz Otk.13. Njezin broj je 666 u vezi koga postoji problem u klasičnom pristupu kojge
zauzimaju čak i mnogobrojni tumači Otkrivenja i pisci članaka u najpoznatijim svetskim
rečnicima.
Problem Klasičnog Kriptološkog Pristupa Broju 666
Problem klasičnog pristupa tumačenju broja 666 i pronalazenje njeogovog
pravog značenja može se okarekterisati jednom reči, kriptografija (gematrija i
isopsephos). Komentatori su skloni, jer ne postoji zadovoljavajuče rešenje u vezi
značenja broja 666, da predlažu neku istorijsku ličnost kao moguče rešenje. Traže neku
uticajno ličnost, koja bi mogla ličiti na zver iz Jovanovog vremena. Njoj se pripiše
vrednost 666 i identificiraju ga kao mogučeg Antihrista. Iz toga komentatori zaključuju,
de je identificirana ličnost verojatno ispunila proročanstvo ili je samo tip onoga koji će
doči u budučnosti. Tumačenje zavisi od komentatorovog pristupa Otkrivenju i njegove
religiozne pozadine. U dobri nameri savremeni tumači uzimaju u obzir i Jovanovu
prvobitnu nameru pisanja Otkrivenja vernicima u Maloj Aziji 1.veka i zaboravljaju, da
knjiga ne govori otvoreno o pojedinim ličnostima. Osim u „dva“ slučaja. Prvi, ličnost o
kojoj Otkrivenje piše jest Isus, druga je Sotona koja se bori protiv Isusa i Njegovih
sledbenika.247 Taj pristup (kriptografski) usidruje tumače i čitače knjige Otkrivenja na
nekoj istorijskoj ličnosti. Bila ona u prošlosti ili je tek negdje u dalekoj budučnosti.
247 Vidi: Otk.1:1; 1:9; 1:13; 5:5-6; 12:4, 7-9 ; 14:1; 19:13; 22:16.
68
To sputava ljude, da bi videli širi i dublji smisao kojeg Jovan nudi. Taj
problem nije zaobišao nijednu crkvu ili denominaciju uključivši Hrišćansku
Adventistićku crkvu.
Problem Tradicionalog Adventističkog Pristupa Broju 666
Tradicionalno i retko zvanično tumačenje Hrišćanske Adventističke crkve je
bilo sledeće: broj 666 je predstavljao papu kao ličnost, sa nazivom Vicarius Filii Dei,
žig zveri pak lažni dan bogosluženja, koji nema Božjeg blagoslova kao sedmi iz
početku stvaranja. Kad su adventistićki bibljiski naučnici istraživali tu tematiku se
pojavio sledeći poblem.248 Otkrili su, da Grčki tekst na Otk.13:17 takvo tumačenje ne
dozvoljava. Tekst nam otkriva sledeću verziju: “Jer je žig ime zveri ili broj njezinog
imena“. To znači, da su žig, ime i broj „jedna te ista stvar“.249 Teško dakle na osnovu
Biblije prihvatamo tumačenje, da je žig zveri jedno, a 666 nešto 666. Težko bi se i
dokazalo, da je Ellen White tako nešto zastupala, jer po njenom mišljenju će ljudi
primiti žig zveri tek u budućnosti.250
Prvi problem je bio taj, da za razliku od drugih Biblijskih tema, je
Adventizam ovde zastupao nešto, što Biblija ne može podržati. Drugi problem je bio taj,
da je određeni dio Adventizma izgubio balans što se tiče tumačenja žiga zveri i
Rimokatoličke crkve. Najveći doprinos toj izgubi balansa bilo je upravo tumačenje
Vicarius Filli Dei povezano sa brojem 666.
248 1.Tim.4:12 249 Stefanovic, 416. Između manuskripata i njihovih verzija, kao najboljeg prihvata codex
Alexandrinus jer njegova verzija omogućava shvatanje žiga zveri kao opozit Božjem žigu iz Otk.14:1. 250 Ellen White nikada nije zagovarala, da je žig zveri, nedelja, već nastupio. Opovrgavala je
ideju, da bi se danas primao žig zveri zbog svetkovanja nedelje. Tvrdila je, da je to stvar budućnosti, kada će biti zakonom primorano svetkovanje nedelje (što je velika razlika od nekog zakona koji samo zabranjuje rad nedeljom – ona je pričala i o takvoj vrsti zakona ali je savetovala, da se ti dani upotrebe za zdravstveno-misionske aktivnosti). U Americi će prvi usvojiti takav zakon, kasnije će slediti i druge zemlje. Oni koji će nakon takvog usvojenog zakona i nakon što treći anđeo objavi svoju vest (moramo zapaziti, da treći anđeo objavljuje svoju vest tek, kad za to dođe vreme o kome pričamo), podupirati i svetkovati promenjeni dan, dobiće žig zveri. Žig zveri nije neka vidljiva stvar, već se temelji na istom principu kao žig Boga živoga, koji znači smeštenost u istini, intelektualno i duhovno (Vidi: GC:448-449; 587-588; Ev 234-235; 8T 117; ST March 22, 1910; Ms 173, 1902; 4BC 1161; PH086 [1897], 6-7). Zanimljiva je izjava u 6T 17, gde Ellen White govori o žigu zveri, kao o stvari, za koju ona, 1900-te godine nezna kako će se obelodaniti ili pokazati. White tvrdi, da je žig zveri tačno to što se propovedalo, ali još nije sve u vezi ove materje razumljeno, niti će biti sve dok se svitak ne odmota. (Vidi još neizdatu Encyclopedia of Ellen White – Mark of the Beast)
69
Ovakav stav je doveo do otuđivanja između Adventista i Rimokatolika.
Vernici su „hranući se“ tim tumačenjima počeli na neispravan način posmatrati251 svoju
prijatelje iz Rimokatoličke crkve. Tako, da su ih osuđivali, kao zverine podanike.
Zatvorili su „sva vrata“ pred njima, a sami postali „omraženi“. Ova činjenica ostavila
je posledice i na unutrašnjem duhovnom stavu vernika crkve. Vernici su se previše
fokusirali na drugu i četvrtu zapovest. Zaboravivši na drugi deo ploče i na zapovesti
koje je takođe dao istog Bog. Posvećujući pravi dan bogosluženja i prenaglašavanja
nedelje kao žig zveri bila je idealni mamac za „uzvišen duhovan“ stava vernika.
Zbog poznavanje istine se polako rodio duh elitizma, superiornosti nad
drugim verskim zajednicama. Sa takvom teologijom su Otk.14:12 tumačili samo kao
zapovest o suboti i „prečuli“, da je Isus govorio o najvećoj zapovesti koja govori o
ljubavi prema Bogu iz sve duše, srca i uma i svog bližnjeg kao samoga sebe. Te dve
zapovesti temelj su svim ostalima. Dok oni, koji su izgubili balans sudili katolicima,
zaboravili su na sebe što se odrazilo u crkvenoj formalnoj252 duhovnosti, koja se merila
raznim kodeksima vanske pobožnosti (npr. pravilno oblačenje). Suknja je znak visoke
pobožnosti, večna zapovest, dok razumno praćenje kulture (naravno, moralno
odgovorno) smatra se odpadom i nečim što treba sprečiti. Ne tvrdimo, da su svi ti
znakovi izguba balansa u vezi takvog pristupa žigu zveri i tumačenju 666, ali je taj
način kako se pristupalo Bibliji kardinalno uticao na formalno stanje. Za razliko od
toga Ellen White zastupa zdrav i izbalansiran pristup veri, koji naglašava u prvom redu
vrednosti Božjeg carstva i posvećenost karaktera. Neizbalansirana duhovnost ne može
graditi svoje teologije ako nije u centru papa, rogovi, kraj vremena ili ženska suknja.
Zdrav pristup broju 666 koji iskreno pristupa tekstu kao celini očuvaće
vernike od krivog svedočenja i izgube ravnoteže između nebeskih realnosti i trenutnog
251 Vidi, 9 TM (1909), 241-244; Counsels to Editors (1896), 45-46; Manuscript 6, 1902;
Manuscript 14 (1887); Letter 39, 1887 gde Ellen White savetuje, da ne napadamo druge denominacije već, da pažljivo uzdižemo istinu u ljubavi. Da uvek pozitivno pristupamo i da istina i sunce Pravde sami razbijajo oblake tame. Jer nitko ne može prihvatiti sve stvari od jednom. Poseban naglasak je dala, da trebamo govoriti manje o Rimskoj moči i papeštvu i veše što su apostoli i prorci u stvari zapisali.
252 Ljudsko biće je sklono formalnosti po samoj svojoj prirodi.
70
života na zemlji u istom vremenu. Pravilno razumevanje i pristup broju 666
i Bibliji ima široke dimenzije i uticaj zato čemo sada predložiti što bi broj 666 mogao
značiti.
Predlog Značenja Broja 666
Predložiti što bi broj 666 mogao značiti nije lako. Jovan sam najpre
izjavljuje, da je potrebna Božanska „mudrost“ (σοφια) i „razumevanje“ (νου~), da bi
mogli „dokućiti broj zveri“.253 Tumaći koji zastupaju simbolički razumevanje broja 666 čine
to dosta oskudno. G.R. Osborne predlaže, da bi broj 666 mogao označavati lažno trojstvo.
Slično kao čini Jovan u Otk.4:8 sa Božjim trojstovm kad ponavalja, svet, svet,
svet. S brojem 666 želi Jovan, da kaže nesavršen, nesavršen, nesavršen.254
B. Neall izjavljuje, da je broj šest, broj čoveka, jer je čovek bio stvoren šestog
dana ali kompletni period stvaranja je označen sa brojem sedam. Sedmi dan je kruna
stvaranja zbog toga može šest nači pravo značenje tek u broju sedam.255 Tad, kad se ljudsko
biće okrene Bogu i da mu slavu zbog svoeg postojanja.256 To su verovatna značenja koje je
Jovan mogao imati na na umu sa brojem 666.
Tumači koji predlažu konkretne istorijske ličnosti koncentrišu se najviše na
nekoga iz Jovanovog razdoblja, 1. n.e., na ličnosti sa imenom koje je sadržalo u sebi broj 666.
Predlozi su Neron, Kaligula idr. To je malo verovatno jer bi taj onda morao biti prva zver iz
mora. Što je zbog simboličke prirode Otkrivenja skoro nemoguće. Krajem krajeva
Otkrivenje govori „samo o dve“ ličnosti Hristosu i Sotoni. Još više, Otkrivenje govori o
carstivma ne carevima. Takvo tumačenje je bazirano na filozofskoj misli i Helenističkim
religijskim sistemima koje je prakticiralo preračunavanja imena u brojeve. Taj pristup je
Bibliji stran i mora se odbaciti kao manipulativan jer pruža bezbroj rešenja.
253 Beale, 725. 254 Osborne, 521. 255 Laruence Turner smatra, da je broj sedam otisak Božjeg prsta na ovoj planeti. Čovek, koji
pripada Bogu ulazi u zajednico sa Bogom sedmi dan. Jer priznaje, da je Bog njegov Stvoritelj i Izbavitelj. Vidi - Janez Grubelnik, Beograd, "Tutorial sa Prof. Dr. Laurence Turner," 04,19, 2007.(Intervju).
256 Stefanovic, 418.
71
Sledeći predlog kojeg moramo spomenuti je takođe baziran na kriptološkom
sistemu koji se održao kroz vekove. Preko njega je A. Helwig pronašao ime Vicarius Filii
Dei kao pravilno rešenje za broj 666 i okarakterisao papu kao Antihrista. I ovo tumačenje se
mora odbaciti zbog gore navedenih razloga. Ali ih stih Otk.13:18 pruža još više. Appolonius,
največi grčki gramatičar nam je ostavio pravilo po kome se imenica (ανθρωπου) može
prevesti samo u rodnom ili širom smislu što se tiče teksta u Otk.13:18. U tom primeru
imenica (ανθρωπου) označava čovečanstvo ili čoveka u širem, rodnom smislu. Takav
prevod imenice (ανθρωπου) okarakterizuje tumačanje A. Helwiga iz 17. veka kao pogrešno.
Zato S. Bacchiocci tvrdi, da ne možemu svu krivdu prebaciti na Rimokatoličku crkvu.
Jer po njegovom broj 666 predstavlja određen sistem, koji se može pronači i u
humanizmu, sekularizmu, komunizmu, kapitalizmu, budizmu, hinduizmu itd. Sistem koji je
ili želi biti neodvisan od Boga.257
Malo je tumača koji si usuđuju iti dalje i predložiti, da je SZ pozadina Otk.13 u
Danilo 3. To ćine C. M. Maxwell258, Stefanović i Pauline u svojim kometarima. Ako
uzmemo u obzir, da je broj u Otkrivenju simboličan onda bi SZ pozadina Danila 3 najviše
odgovarala značenju broja 666. Moramo se podsetiti, da je u sekciji Otk.12-14 glavno pitanje
velike borbe sa naglaskom na bogosluženju. Slićnu scenu nalazimo u Danilo 3. Vavilonski
sistem je bio izgrađen na broju 6. Broj njihovog vrhovnog Boga je bio 60. Lik iz Danila 3 je
takođe bio visok 60 lakata. Što objašnjava zašto se neki Jevreji nisu želeli pokloniti po cenu
svog života. Jer bi s tim dali čast Marduku, paganskom bogu Vavilona a uistinu Sotoni. U
Otk. 13:4 je slična situacija, svatko tko će moliti zver i njezin lik će takođe dati čast Zmaju,
Sotoni.
Još više, Vavilonski sveštenici su na prsima nosili amulet sa brojevima čiji zbir
je bio 666. Možemo predpostavljati, da su ih nosili u događaju koji je opisan u Danilu 3.
257 Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live
Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006). 258 C.Mervyn Maxwell, The Message of Revelation For You and Your Family, God Cares,
Vol.2 (Boise: Pacific Press Publishing Association, 1985), 414.
72
Za razliku od Vavilonskih su Izraelski nosili sličan naprsnik na kojem je bilo 12.
kamenja259 po broju Izrailovih sinova, simbol Božjeg naroda. Sveštenici su sa naprsnikom
jasno upučivali na to čijeg Boga oni predstavljaju. Jovan zato u Otk.13:18 sa brojem 666
budi čitatača, njegovu svest, da bi prepoznao o kome se tu radi.
Pravi značaj broja 666 možemo razumeti samo u širem kontekstu Otk.12-14 čija
centralna prouka je bogosluženje. Identifikacijia bogosluženja i donošenje prave odluke (vidi
Otk.14:6). U tom kontekstu se nalazi stih Otk.13:18 kao opozorenje, da prepoznamo pravu
narav i zavodničku aktivnost zveri iz Otk.13. Otkrivenje sa svojim simboličkim slikama, kad
ih „promatramo“ proizvodi u nama, primenu u životima.
Što je temelj, da sagledamo istinu i realnost na drugačiji način ili iz drugog
zornog ugla, tako, da nas može šokirati i vratiti na put vernosti.260
Značaj broja 666 se tako sakriva u širem kontekstu Otk.12-14 čija svrha je
identifikovati određen otpadnički sistem koga je izgradio Sotona u pobuni protiv Boga. Broj
666 otkriva pravu narav i nameru Sotone. E. Thiele tvrdi, da su sile zla preuzele broj 6, kao
svoj emblem za prepoznavanje. One se predstavljaju ljudima kao izvor i održavaoc života u
večnosti,261 bez Stvoritelja. Svoj naum izvrašavaju tako, da progone, prete i zavode
stanovnike cele zemlje.262 Zbog toga je značaj broja 666 obšriniji i veći od neke istorijske
ličnosti, makar ona bila najbolji predstavnik i utelovljenje zla. Simbolično značenje broja nas
usmerava i vodi direktno do samog izvora iskonskog Zla i pobune, šokantnom preciznošću
koja budi našu svest i sprema je da čuje poslednji poziv u Otk.14:6-12.
259 Vidi 1.Moj.39:14 260 Georgy K. Beale, „The Purpose of Symbolism itn the Book of Revelation“, <2006 ATLA –
CTJ – Calvin Theological Journal 41.01 (2006) P53-66>,(18.12.2006). 261 Edwin R. Thiele, 2:218. 262 Vidi SZ pozadinu Otk. 13:18 - Danilo 3.
73
Zaključak Na kraju egzegeze Otkrivenja 13:18 možemo zaključiti, da mora
razumevanje teksta ležati u širem odlomku Otk.12-14. Sam broj 666 je dovoljno
pouzdan i pravilan uprkos, da su se već u Irenaeus-ovo doba pojavili manuskripti sa
čitanjem 616. Jovanova prvobitna namera pisanja Otkrivenja bila je ohrabriti vernike i
crkve u Maloj Aziji u 1.veku. Zato i pravi značaj jezika i simbola Otkrivenja pripadaju
njegovom antičnom vremenu. Jovan je svoju knjigu sastavio u smiselnu celinu podeleći je u
teološke sekcije. Centralna sekcija uključuje i naš tekst iz Otk.13:18. U njoj se Jovan bavi
velikom borbom između Isusa i Sotone sa naglaskom na pravilno bogosluženje. Taj sukob je
posledica napada na prvo ploću Zakona od strane lažnog trojstva.
Prevod Grčkog originala nam ne dozvoljava, da bi u broju 666 mogli
identificirati neku ličnost. Još manje nam veza sa drugim delovima Otkrivenja, jer prva zver
ne može biti neka istorijska ličnost.
Nasuprot tome mnogi hrišćani danas na podlogi kriptografije izračunavanju broj
čoveka na temelju Helenistićke religijske misli. Što za Biblijske naučnike nije prihvatljivo.
Kontekst kultrue i života koju Jovan označva sa brojem šest, vrača nas u drevni Vavilon i
njegovu religiju. Njihov sistem je bio izgrađen na šesticama. Vrhovni bog Marduk
identifikovao se sa brojem 60. Vavilnoski sveštenici su nosili amulet sa brojem 666. To je
verovatna veza koju je Jovan imao na umu kad je u pitanju Otk.13:18. Vavilon i Jerusalim,
dva grada u Otkrivenju, koji su suporotsavljeni dodatan su dokaz u prilog tog tumačenja.
Jovan nas ne ostavlja u nedoumici, daje nam ključ za razumevanje svoje knjige,
koja je po prirodi simbolička. Svi brojevi u Otkrivenju su takođe simboličke prirode, bez
iznimke. Zato nema razloga zašto bi broj 666 bio. Verojatno je njegova svrha u tome, da nam
pomaže identificirati sistem lažnih bogosluženja odn. načina života, koji ne podržavaju
vrednosti Božjeg carstva.
74
GLAVA IV.
ZAKLJUČAK U našem istraživanju nismo došli dalje od rečenice koju je napisao
Stefanović u svom komentaru, da smo daleko od toga, da bi mogli sasvim razumeti
značaj broja zveri 666.263 Kad iskreno pristupimo razumevanju broja čini se ponekad,
kao da znači „sve i ništa“. To objašnjava mnoštvo različith tumačenja na stih u
Otk.13:18. Aktuelno okruženje u kom su tumači živeli i pristupali broju 666 je takođe imalo
veliki uticaj na njih.
Tumačenje u Istoriji Od samo ranog hrišćanstva, kako nam svedoče očuvani zapisi značaj broja nije
bio potpuno jasan. Druga generacija učenika nakon Jovana Bogoslova više nije poznavala
njegovog tumačenje stiha Otk.13:18. Od Irenaeus-a pa do Tichoniusa prevladavao je
istorijski pogled na Otkrivenje. Tumači su se slagali oko toga, da će nakon raspada Rimskog
carstva doći antihrist. Irenaus je tvrdio, da će se nakon raspada Rimskog carstva na 10
delova, antihrist moći identifikovati po tome jer će želeti pokoriti ostale careve. Većina
tumača je pokušala pronaći određenu istorijsku lićnost čije ime je sadržalo broj 666, da bi ga
ponudili kao rešenje.
Tichonius je kasnije razvio svoja pravila tumačenja Otkrivenja, koja su prihvatili
Augustin i ostali. Zbog toga je kroz Srednji vek dominirao duhovni pristup egzegezi i
tumačenje apokaliptičke literature. Najviše što je sada Otkrivenje moglo ponuditi bili su
slabašni principi za crkvu.
263 Stefanovic, 417.
75
Otkrivenje je postalo za život crkve i vernika nerelevantno sve dok nisu značenju
666 pripisali vezu sa Muhamedom, čija „religija“ je počela osvajati Europu.
Anselmo iz Hevelberga, Joajchim iz Flore i Ruepert iz Deutza su sa svojim
delima vratili istorijsko tumačenje apokaliptičke literature. To je bila „dobra“ podloga za
reformaciju koja se okrenula protiv Rimokatoličke crkve.
Jezuiti su u svojim odgovorima na te napade ponudili futuristički i preteristički
polged na proročanstva koja su polako prihvatili i sami protestanti. Što je ubrzalo njihovu
teološku podelu.
U Nemačkoj je u početku 17. veka profesor klasičnih jezika Andreas Helwig
godine 1612. ponudio svoje posebno rešenje. To je bila famozna titula Vicarius Filii Dei. Iz
jervrejskg, grčkog i latinskog jezika je uzeo tridesetak imena povezanih sa Rimskom crkvom i
preračunavao njihove vrednosti. Ime Vicarius Christi je promenio, ili proširio na Vicarius
Filii Dei i došao do „rešenja“, kojeg je ponudio svetu. A. Helwig je bio toliko pošten, da je
priznao kako svoje tumačenje nije bazirao na originalnom već na istoznačnom imenu Vicarius
Christi.
U tom razdoblju protestantizma je već kružilo mnoštvo tumačenja iz Otkrivenja
koja su bila usmerena direktno na papu. Povezujući ga sa negativnim slikama Jovanove
knjige. Ta tumačenja su papu optuživala za antihrista, povezivali ga sa brojem 666 itd. Zato
su Rimokatolički naučnici gledali kako, da skinu ljagu sa svoje crkve i plasirali futuristički
pogled na proročanstva. To je učinio jezuit Ribera u 16. veku. Njegov kolega Luis de
Alcazar nije bio zadovoljan njegovim rešenjem. Plasirao je preterističku teoriju. Antihrist je
po njemu netko pre pada Rimskog carstva, a paganski Rim je bio uništen u duhovnoj vatri
Rimokatoličke vere.
U zadnjih 20-30 godina se znanje iz područja knjige Otkrivenju rapidno
povečalo. Biblijski naućnici shvaćaju broj 666 na simbolićki način , ili ga posmatraju
preteristički. Uzimaju ličnosti iz antičke istorije, koja bi mogla ispunjavati uslove za
antihrista.
76
Dobro sugerišu, da Jovan želi više naglasiti religiozni i manje socialno-politički
aspekt borbe između sveta i Hrista. Moderni tumači gledaju na simboliku značenja broja 666
kao na trojaku suprotnost sedmici i asolutnoj savršenosti Isusa.
Kod Adventista je razvoj tumačenja bio kompleksniji. Advenitsti, čiji je „credo“
baziran se na Bibliji, imali su sa brojem 666 ozbiljne poteškoće. Jer su određeni vernici bili
ubeđeni, da ako ne nađu natpis Vicarius Filii Dei na papskoj tiari, da ga trebaju sami dodati.
Tako su se i pojavile slike tiara na kojima je bilo napisana titula Vicarius Filii Dei.
Službena crkva se je oglasila i protestovala protiv upotrebe takvih lažnih slika.
Pozitivno je to, da je GK bila uvek protiv upotrebe lažnih i ponevernih slika. Ali tumačenje
Vicarius Filii Die nije bilo izazvano sve do nedavno. Danas savremeni adventistički biblijski
naučnici smatraju broj 666 simboličnim čije značenje moramo tražiti u tekstu i SZ pozadini.
Teološka Evaluacija
Egzegeza Otkrivenja 13:18 je pokazala, da se mora značenje teksta tražiti u
širem odlomku Otk.12-14. Prihvatanje manuskripta sa brojem 666 nije upitno uprkos,
da su se već u Irenaeus-ovo doba pojavili razni sa čitanjem 616. Jovanova prvobitna
namera pisanja Otkrivenja bila je ohrabriti vernike i crkve u Maloj Aziji u 1.veku. Zato
i pravi značaj jezika i simbola Otkrivenja pripadaju njegovom antičnom vremenu.
Slike Otkrivenja su simobličke i kao takve ih treba posmatrati ako se ne dokaže
drugačije. I zbog toga zaključujemo, da je značaj broja 666 simboličke prirode. To potvrđuje
i verbalna analiza imenice (ανθρωπου). Zato S. Bacchiocci tvrdi, da ne možemo svu krivicu
prebaciti samo na jednu ličnost ili sistem. Jer po njemu broj 666 predstavlja određen sistem u
širem smislu, koji se može pronaći i u humanizmu, sekularizmu, komunizmu, kapitalizmu,
budizmu, hinduizmu itd. Sistem, nezavisan od Boga.264
J. Paulien tvrdi, da su nekad brojevi, imena i mesta u Novom zavetu namerno
napisana na takav način, da bi nas vratila u Stari zavet, ili nek događaj iz prošlosti. Taj
događaj nam pomaže da razumemo stvari o kojima razgovaramo u sadašnjosti.
264 Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live
Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006).
77
Sa velikom verovatnoćom možemo zaključiti, da Jovan sa brojem 666 čini
upravo to i nas vraća u Vavilon i njegov religijski sistem.
Ako uzmemo u obzir, da je broj u Otkrivenju simboličan onda bi starozavetna
pozadina Danila 3. najviše odgovarala značenju broja 666. Lik sa 60 lakata visine i 6 lakata
širine te verovatno 6 lakata dubine265, sveštenici sa amuletom koji na sebi sadrži broj 666
dovoljan su indikator, da bi mogli prepoznati Jovanovu nameru. Navuhodonosoru je u Danilu
2. bilo pokazano, da nejgovo carstvo neće biti večno i da postoji Bog, koji postavlja i
odstavlja kraljeve. Uprkos tome on u Danilu 3. čini isti takav lik i pozlaćuje ga. Čini se, da
su Vavilonci želeli s time poručiti svetu, da za njih Bog nije važan i da oni mogu bez Njega
živeti i vladati. Jer imaju svog boga, boga, koji se identifikuje sa brojem 60, Marduka. Takav
duh i sistem bogosluženja ne daje slavu Bogu kao Stvoritelji, niti kao Izbavitelju. Taj sistem
želi slaviti svog boga, kojeg si izabere, na način kako sami žele, po pravilima igre koji oni
određuju, kako žele i kada žele.
Zato se značaj broja 666 skriva u širem kontekstu Otk.12-14, čija svrha je
identifikovati određen otpadnički sistem koga je izgradio Sotona u pobuni protiv Boga. Broj
666 otkriva pravu narav i nameru Sotone. E. Thiele tvrdi, da su sile zla preuzele broj 6, kao
svoj amblem za prepoznavanje. One se predstavljaju ljudima kao izvor i održavatelji života u
večnosti,266 bez Stvoritelja. Svoj naum izvršavaju tako, što progone, prete i zavode
stanovnike cele zemlje.267 Zbog toga je značaj broja 666 opšriniji i veći od neke istorijske
ličnosti, makar ona bila najbolji predstavnik i utelovljenje zla. Simbolično značenje broja nas
usmerava i vodi direktno do samog izvora iskonskog zla i pobune, šokantnom preciznošću
koja budi našu svest i sprema je da čuje poslednji poziv u Otk.14:6-12.
265 Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group). 266 Edwin R. Thiele, 2:218. 267 Vidi SZ pozadinu Otk. 13:18 - Danilo 3.
78
Predlozi i Lociranje Zaključka na Teološkoj Mapi
Da bi se došlo do što bliže Jovanove namere sa Otk.13:18 ovaj rad predlaže, da
se svako računanje imena odbaci kao manipulativno i pogrešno. Takođe obeshrabruje, da se
u broju traži neka antička ličnost, koja je živela u Jovanova doba. Jer se to ne slaže sa
simbolizmom i prirodom knjige Otkrivenja. Još manje je to metod, koji Biblijska
hermeneutika mogla podržati.
Takvo pronalaženje rešenja usidruje ljude, da ne „vide dalje“ pravo prirodu Zla i
velike borbe između Hristosa i Sotone.
U ovom istraživanju su se naši zaključci takođe snažno odaljili od razumevanja
kakvog su imali adventistički pioniri u početku. Oni se niso bavili egzegezom Grčkog teksta,
već su prihvatili aktualna tumačenja njihovog vremena. Egzegeza Otkrivenja 13:18 je
pokazala, da su se naši zaključci na drugoj strani približili i možda poistovetili sa savremenim
Biblijskim naučnicima Adventistićke crkve poput H. LaRondell-a, R. Stefanović-a i J.
Paulien-a, koji su najviše zaslužni za zdravo, izbalnasirano razumevanje i visoki naučni nivo
podučavanja apokaliptičke literature u crkvi Adventista Sedmoga dana.
79
BIBLIOGRAFIJA A Dictionary of Early Christian Beliefs. Editet by David W. Bercot. Peabody:
Hendrickson ., 1998. S.v. „Revelation, Book of.“ Aland, Nestle. Das Neue Testament Griechisch und Deutsch. Stuttgart: Deutsche
Bibelgesellschart, 1995. Amerl, Rudolf. Grčko-Hrvatski Rječnik Novog Zavjeta. Zagreb: Hrvatsko
Ekumensko Biblijsko društvo, 2000. Andrews, John N. „Thoughts on revelation 13 and 14.“ Review and Herald, Mai
19, 1851. 81–86. Aune, David E., Word Biblical Commentary, Volume 52b: Revelation 17-22, (Dallas,
Texas: Word Books, Publisher) 1998. Bacchiocchi, Samuele, Speaker. "Part I." In The Mark and the Number of the Beast.
Live Video Lecture on DVD. University Towers, Andrews University, 01/02, 2006.
Barker, Margaret. The Revelation of Jesus Christ. London: T&T Clark, 2000. Barnes, Albert. Revelation. Barnes' Notes Heritage Edition, no. 14. Grand
Rapids: Baker Book House. Beale, G.K. The Book of Revelation. The New International Greek Testament
Commentary. Grand Rapids: Eerdmans, 1999. ________. „The Purpose of Symbolism itn the Book of Revelation“. 2006 ATLA
CTJ – Calvin Theological Journal 41.01 (2006) P53-66.(18.12.2006). Behm, J. „νου~.“ Theological Dictionary of the New Testament. Edited by
Gerhard Kittel. Grand Rapids: Eerdmans Publishing Company, 1967. 4:948-1022.
Beleške sa nastave. Biblijska teologija. Beograd: Teološki Fakultet Beograd, Februar
2007. Beleške sa nastave. Otkrivenje. Beograd: Teološki fakultet Beograd, Maj 2006
80
Bibleworks for Windows, version 6.0.005y [CD-ROM] (Bibleworks, LLC, 2003). Bradač, Fran. Latinsko-slovenski slovar. Ljubljana: Državna Založba Slovenije, 1990. Braumann George. „yhfi,zw.“ Theological Dictionary of the New Testament.
Edited by Gerhard Kittel. Grand Rapids: Eerdmans Publishing Company, 1974. 9:604-607.
Bullinger, E.W. Number’s in Scripture. Grand Rapids: Kregel, 1967. Clement of Alexandria Stromata The Ante-Nicene Fathers. 2:480-556. Collins, A. Yarbro. „Revelation, Book of,“ Anchor Bible Dictionary. Edited by
David Noel Freedman. New York : Doubleday, (1992), 5694-708. Cyprian The Epistle of Cyprian. The Ante-Nicene Fathers. 5:347-350. ________. The Treatises. The Ante-Nicene Fathers 5:496-507. Damsteegt, P. Gerard. „When Is a Doctrine New Light?.“ In Here We Stand, ed.
Samuel Koranteng- Pipim, 123-132. Hagerstown: Adventists Affirm, 2005. DeVrise, Simon. 1 Kings. Word Biblical Commentary. Waco: Word Books, 1985. Everson, T. Chas. „The Inscription on the Pope’s Tiara,“ Advent Review and Sabbath
Herald, July 27, 1905, 10-11. Fee, D. Gordon. New Testament Exegesis. Louisville, Kentucky: Westminster/John
Knox Press, 1993. ________. „The Textual Criticism of the New Testament.“ The Expositor’s Bible
Commentary. Grand Rapids: Zondervan, 1979. 1:419-433 Ferguson, Everett. Backgrounds of Early Christianity. Grand Rapids: Eerdmans,
1993. Fiorenza, S. Elisabeth. „Feminist Hermeneutics,“ Anchor Bible Dictionary Editet by David Noel Freedman. New York: Doubleday, 1992. 2:783-791. Friberg, Jöran. „Numbers and Counting.“ Anchor Bible Dictionary. Editet by David Noel Freedman. New York: Doubleday, 1992. 4:1139-1146. Froom, L. E. The Prophetic Faith of our Fathers. The Historical Development of
Prophetic Interpretation, Vol.I. Washington D.C.: Review and Herald, 1950.
________.The Prophetic Faith of our Fathers. The Historical
Development of Prophetic Interpretation, Vol.II. Washington, D.C.: Review and Herald, 1948.
81
________. The Prophetic Faith of our Fathers. The Historical Development of
Prophetic Interpretation, Vol.IV. Washington, D.C.: Review and Herald, 1954.
________. „Doubious Pictures of the Tiara.“ Ministry, November 1948, 35. Gallusz, Laszlo. „Grounds and significance of Luther's identification of the
Antichrist.“ Formative Essay, Newbold College, 2001. Grubelnik, Janez, Beograd. "Tutorial with Prof. Dr. Laurence Turner." 04,19,
2007.(Intervju). Gunner, R.A.H. „Number.“ New Bible Dictionary. Ed. By J.D. Douglas. Leicester:
Inter-Varsity, 1996. 830-834. Goddard, Hugh. A History of Christian-Muslim Relation. Edinburgh: Edingurgh
University Press, 2000. Gugliotto, J. Lee. Hand-Book for Bible Study. Hagerstown: Review and Herald,
1995. Hippolytus Treatise on Christ and Antichrist. The Ante-Nicene Fathers. 5:204
219. Holmes, Raymond. C. „Worship in the Book Of Revelation,“ Journal of the Adventist
Theological Society 8 (1997) : 1-18. Irenaeus Against Heresies. The Ante-Nicene Fathers. 1:315-567 Joachim Jeremias, „ανθρωπο~.“ Theological Dictionary of the New Testament.
Ed. by Gerhard Kittel. Grand Rapids: Eerdmans Publishing Company, (1964), 1:364-367.
Johnson, Alan. „Revelation.“ The Expositor’s Bible Commentary. Grand Rapids:
Zondervan, 1981. 12:399-603. Justin Martyr Dialouge with Trypho. 3.81 The Ante-Nicene Fathers, 1:194-270. Kaiser, C. Walter. Jr., Toward an Old Testament Theology. Grand Rapids, Michigan:
Zondervan, 1991. Keil, C.F., Delitzsch, F. I&II Kings, I&II Chronicles, Ezra, Nehemiah, Esther,
Commentary on the Old Testament. Vol. 3. Grand Rapids: Eerdmans, 1985. LaRondelle, K. Hans. How to Understand the End-Time Prophecies of the Bible.
Balsam Court: First Impressions, 1997.
82
MacPherson, Anthony. „The Mark of The Beast as a „Sign Commandment“ and „Anti-Sabbath“ in the Worship Crisis of Revelation 12-14“. Andrews University Seminary Studies. 43 No.2 (2005). 2:267-283.
Maier, Gerhard. Die Johannesoffeenbarunng und die Kirche. Wissenschaftliche
Untersuchungen zum Neuen Testament, Begründet von Joachim Jeremias und Otto Michel. no. 25. Tübingen: J.C.B. Mohr, 1981.
Maxwell, C. Mervyn. The Message of Revelation For You and Your Family. God
Cares, Vol.2. Boise: Pacific Press Publishing Association, 1985. Morris, Leon. The Book of Revelation. Tyndale New Testament Commentaries.
Grand Rapids: Eerdmans, 1994. Mounce, H. Robert. The Book of Revelation. The New International Commentary on
the New Testament. Grand Rapids: Eerdmans, 1977. Norman, Bruce. „Preaching Revelation to the Secular Mind.“ Journal of the Adventist
Theological Society Vol. 8 (1997) : 170-180. Osborne, R. Grant. Revelation. Baker Exegetical Commentar on the New Testament.
Grand Rapids: Baker Academic, 2002. Pauline, Jon. "Building to the Final Crisis." The Bible Explorer Series (1996) 6. The
Ambassador Group. ________. The Book of Revelation at the Crossroads: Where we've been and Where
we're Going, neobjavljeni članak. Andrews University. ________. „The Role of the Hebrew Cultus, Sanctuary, and Temple in the Plot and
Structure of the Book of Revelation.“ Adventist University Seminary Studies 33 No. 2 (1995) : 247-264.
________. What the Bible Says About the End-Time. Hagerstown: Review and
Herald, 1998. „Revelation.“ SDA Bible Commentary. Edited by F.D. Nichol. Hagerstown: Review
and Herald Pub. Assn., 1980. 7:713-990 Rühle, Oskar. „αριθµεω, αριθµο".“ Theological Dictionary of the New
Testament. Ed. by Gerhard Kittel. Grand Rapids: Eerdmans Publishing Company, (1964), 1:461-464.
Sanders, A. James, Gamble, Y. Harry. „Canon,“ Anchor Bible Dictionary Edited by
David Noel Freedman. New York : Doubleday, 1992. 1:837-861. Schaff, Philip. History Of The Christian Church. Apostolic Christianity, No. 1.
Grand Rapids: Eerdmans Publishing Commpany, 1910.
83
Scheifler, Michael. „666, The Number of the Beast“. http://www.aloha.net/%
7Emikesch/666.htm, (15.04.2007). Schmitz, D. Earnst. „Number.“ Dictionary of New Testament Theology. Ed. Colin
Brown. Grand Rapids: Zondervan, 1967. 2:683-686. Seventh-day Adventist Encyclopedia., 1966 Ed. By: Don. F. Neufeld., S.v. „Number
of the Beast.“ Sheppard, T. Gerald. „Canonical Criticism,“ Anchor Bible Dictionary Edited by
David Noel Freedman. New York : Doubleday, 1992. 1:861-866. Smith, Uriah. The Prophecies of Daniel and the Revelation. Hagerstown: Review and
Herald, 1944. Stefanovic, Ranko. Revelation of Jesus Christ. Berrien Springs: Andrews University
Press, 2002. Strand, A. Kenneth. „Grundlegende Prinzipien der Interpretation.“ Symposium über
die Offenbarung, Herausgeber: Frank B. Hollbrook, 1:3-28. Lüneburg: Aller Diener, 2001.
________. „The Eight Basic Visions in the Book Of Revelation,“ Adventist
University Seminary Studies 25. No. 1. (1987) : 107-121. Strong, James. The New Strong’s Exhausitive Concordance of the Bible. Nashville:
Thomas Nelson, 1990. Tertullian The Perscription Against Heretics. The Ante-Nicene Fathers. 3:243-265. Thiele, R. Edwin. Outline Studies in Revelation. 2 vols. Cooranbong: Avondale
College, 1974. Thompson, T. Leonard. Revelation. Abingdon New Testament Commentaries.
Nashville: Abingdon Press, 1998. Turner, Laurence. Back to the Present – Encountering Genesis in the 21st Century.
Grantham: Autumn House, 2004. Victorinus Commentary on the Apocalypse. The Ante-Nicene Fathers. 7:344-
360. Vittorio, Salvatore. „Quantum Cryptography: Privacy Through Uncertainty“.
http://www.csa.com/discoveryguides/crypt/overview.php?SID=312ga745nmkn5l1u0upba9n1j3, 9.2002 (17.04.2007).
Herwart Vorländer, „Man.“ Dictionary of New Testament Theology. Ed. Colin
Brown. Grand Rapids: Zondervan, 1967. 2:564-569.
84
Wallace, B. Daniel. „Daniel B. Wallace responds to article on ‘the number of the
Beast’“. http://www.religionnewsblog.com/11139/daniel-b-wallace-responds-to-art, 05.05.2005 (30.03.2007).
Wallace, B. Daniel. Greek Grammar beyond the Basics: An Exegetical Syntax of the
New Testament. Grand Rapids: Zondervan, 1996. Watson, F. Duane. „Six Hundred and Sixty-Six.“ Anchor Bible Dictionary Ed. By
David Noel Freedman. New York: Doubleday, 1992. 6:54-55. Wattie, Christ. „Beast’s real mark devalued to ‘616'“
http://www.religionnewsblog.com/11134/beasts-real-mark-devalued-to-616, 04.05.2005 (30.03.2007).
Wilckens, Ulrich. “σοφια.” Theological Dictionary of the New Testament.
Edited by Gerhard Kittel. Grand Rapids: Eerdmans Publishing Company, 1971. 7:465-528.