OSVAJANJE HERCEG NOVOGA 1687. GODINEPREMA IZVJEŠĆIMA MLETAČKE NUNCIJATURE

JOSIP VRANDEČIĆ UDK: 94(497.16 Herceg Novi)“1687“ŽELJANA MENĐUŠIĆ Izvorni znanstveni članak Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Primljeno: 2. XI. 2010.HR - Split, Sinjska 2

Rad prati povijesno-vojne događaje oko Herceg Novog preko izvještaja Papinske nuncijature u Veneciji, od njenog utemeljenja početkom 16. stoljeća pa do konačnog osvajanja grada 1687. godine od strane združenih kršćanskih snaga. Izvješća stavljaju naglasak na izrastanje Herceg Novog u gusarsko upo-rište i bezuspješne mletačke vojne napore za njegovo osvajanje tijekom Cipar-skog i Kandijskog rata. Nastojanjima pape Inocenta XI. sklopljena je na po-četku Morejskog rata Sveta liga koja je na Jadranu okupila mletačku, papinsku i maltešku mornaricu s glavnim ciljem osvajanja Novog. Uz pomoć Bokelja, Crnogoraca i hrvatskih milicija iz Dalmacije, kršćani su uspjeli osvojiti grad tijekom kratkotrajne, ali dinamične opsade tijekom rujna 1687. godine što je predstavljalo najveći uspjeh mletačkog oružja na Jadranu tijekom rata.

„I obside Novi ukraj morater ga bije sa četiri strane……juriš čine od jutra do mrakai od mraka do bijela danka.“ A. Kačić, RU, 119, 50-57.

Herceg je Novi provalio u središte interesa papinske diplomacije 1538. godine kada ga je 27. listopada osvojila Dorijina armada nakon sramnog povlačenja kod Preveze. Zauzeće tvrdog turskog uporišta na ulazu u Boku reformnom je papi Pavlu III. (1534.-1549.), zaslužnom za uspostavu stal-

889889

* Rad je prošireni studentski seminar koautorice iz predmeta Jadranski prostor i Osmansko carstvo na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu izrađen pod men-torstvom navedenog koautora.

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

890

nih papinskih nuncijatura, pobudilo nadu u kršćansko osvajanje Balkana. Španjolci su mu odmah odaslali pisma čiji je sadržaj kardinal Farnese pro-sljeđivao papinim diplomatima. Dana 21. studenog 1538. izvijestio je nun-cija Germanije u Beču Fabia Mignanellija (1538.-39.) da je armada uzela Herceg Novi s malo gubitaka i velikim plijenom od 60-70.000 dukata.1 Španjolci su suprotno temeljnom rimskom ugovoru Svete lige od 2. ve-ljače iste godine, koji je Veneciji priznao pravo na Novi, u gradu ostavili 4000 vojnika, dok su Risan i okolna sela prepustili Veneciji. Premda je španjolski zapovjednik Novog Ferante Gonzaga izvijestio cara Karla V. (1519.-1556.) da osvajanje grada čini dobar temelj za zalijetanja sve do Beograda, Novi je u španjolskoj vlasti ostao nepunu godinu dana. U pismu od 18. kolovoza 1539. godine kardinal je za gubitak grada izgubljenog 7. kolovoza prokazao mletačku izdaju.2

Nakon Barbarossina povratka grada, papinska se diplomacija i dalje zani-mala za Herceg Novi. Utemeljen od bosanskog kralja Tvrtka I. 1382. godine, kao trgovački izboj između Dubrovnika i Kotora, grad je po turskom zauze-ću 1482. godine zadržao svoju geopolitičku poziciju kao osmanski urbani i vojni klin na Jadranu.3 Stoga su tijekom sultana Sulejmana II. Zakonodavca (1520.-1566.), Turci Herceg Novi dodatno ojačali dovršetkom Gornjeg grada ili tvrđave Španjole, nazvane po utvrdi koju su na izdignutoj zapadnoj koti nad gradom započeli graditi Španjolci. Tijekom pedesetih godina Osmanlije su, uz pomoć dubrovačkih graditelja koji su se kao tributari Carstva morali odazvati, na najuzdignutijoj točci Starog ili Donjeg grada koji se propeo od

1. ASV, Nunziatura Germania, 2a. (DAZ, I, Castelnuovo, 21. XI. 38.). Građu za rad čine prijepisi franjevca Dalmatinsko-istarske provincije svetog Jeronima Danijela Zeca iz Venecijanske nuncijature pohranjene u Tajnom vatikanskom arhivu (ASV). Fra Danijel je Zec početkom 20. stoljeća u navedenom rimskom arhivu sabrao relevantne podatke o mletačko-turskim ratovima u Dalmaciji pod naslovom Cenni Storici sulla Dalmazia Raccolti nell’Archivio Segreto Vaticano, koji se danas nalaze u Rukopisu br. 76. sastavljenom od pet svezaka u Državnom arhivu u Zadru (DAZ). Koautor je u Rimu navedene prijepise usporedio s izvornim fondovima Tajnog vatikanskog arhiva. Stoga u bilješkama najprije navodimo fond iz ASV, a onda u zagradama i navedeni Rukopis iz DAZ-a. O Njemačkoj nuncijaturi vidi: DONATO SQUICCIARINI, Die Apostolischen Nuntien in Wien, Vatikan, 2000.

2. ASV, Nun. Ger., 2a, 253, (DAZ, I, Castelnuovo, 18. VIII, 1539.).3. Vidi ANTE MILOŠEVIĆ, Hercegnovi u Boki Kotorskoj (povjesne crtice povodom

250 godišnjice njegovog oslobodjenja od Turaka 30. IX 1687. - 30. IX 1937.), Glasnik Narodnog univerziteta Boke Kotorske, 4 (1937) 1-3, 8-9; ĐORĐE MILOVIĆ, Hercegnovi kao pomorsko-trgovački grad (Bosansko razdoblje njegove povijesti), u Boka Kotorska u doba Venecije. Na izvorima mletačkih arhiva, Split, 2009, 28.-38; MAKSIM ZLOKOVIĆ, Turci u Herceg-Novom, Boka 2 (1970), 60; BOGUMIL HRABAK, Vesti o utvrđivanju Hercegnovog 1508. i 1493-1494. godine, Istoriski zapisi, 1 (1953), 241-252.

J. Vrandečić - Ž. Menđušić, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

mora uzduž kose, podigli stožernu tvrđavu Kanli ili Krvavu kulu, a na najni-žem djelu uz more završili tzv. Nove zemlje (Terrae Novae), s tri uglasta ba-stiona, čime je Novi dobio konačan tlocrt šiljastog peterokuta (vidi Prilog 1).4 Oslonjen na jake posade branitelja na čelu s dizdarima Donjeg i Gornjeg gra-da i šaroliko nacionalno mnoštvo lokalnih Muslimana, Slavena i Albanaca,5 koji su od tvrđave živjeli i posjedovali okolna zemljišta, tijekom 16. stoljeća gradske su međuprostore ispunila predgrađa. Izvještaji mletačkih nuncija iz-među Preveze 1538. godine i Ciparskog rata 1571. potvrđivali su pomni rad na utvrdama, povremeno gomilanje osmanskih postrojbi, poput onog iz 1561. i veliku kugu iz 1568. Pismom od 7. srpnja 1570. mletački je nuncij Giovanni Antonio Facchinetti (1566.-1573.), biskup Nicastra i kasnije papa Inocent IX. (1591.) izvjestio Svetu Stolicu o dubrovačkoj opskrbi grada hranom i građe-vinskim materijalom, a onim od 19. kolovoza o grabljenju lokalnih fusta koje su zamahom Ciparskog rata napadale kršćane oko Neretve i Boke.6

Nuncij je Facchinetti 12. lipnja 1572. također prenio u Rim vijesti iz Kotora o neuspjelom mletačkom napadu na Herceg Novi, kojim su Mle-čani, bez podrške saveznika, nastojali iskoristiti zamah poslije Lepanta. U pismu je naveo da su mletačke snage od 5000 vojnika na 90 brodova pod vodstvom generala conte Sciarra Marteninga, Sebastiana Veniera i kotor-skog providura Zaccharije Solomona, posustale pod Novim zbog nedostat-nih snaga.7 Nadodao je da su 24. svibnja pod pritiskom turskih pojačanja od 20.000 ljudi Mlečani povlačenjem na brodove spašavali ljudstvo, topništvo i opremu. U nastavku su akcije, pristigli Turci pod hercegovački sandžak-begom Hasanom izgradili tvrđavu Vrbanj, kako bi zatvorili tjesnac kod Ve-riga i pripremili osvajanje kugom i potresom oslabljenog Kotora, ali su je mletačke galije porušile u siječnju 1573.8

4. B. HRABAK, Turske gradnje i dogradnje u fortifi kacijama Herceg-Novog, Boka 17 (1985), 71-86.

5. Popis vlasnika zemljišta oko Novog vidi u: PETAR D. ŠEROVIĆ, Borbe s Turcima oko Hercegnovoga do njegova konačnog oslobođenja g. 1687., Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 4 (1956), 18-19.

6. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1041, 302, (DAZ, I, Castelnuovo, 7. VI i 19. VIII 1570.); O uspostavi papinske diplomacije općenito vidi: MICHAEL F. FELDKAMP, La diplomazia pontifi cia, Milano, 1998. O djelovanju Papinske nuncijature u Veneciji vidi: GIUSEPPI-NA ROSELLI (ur.), L’Archivio della Nunziatura di Venezia, sezione II (an. 1550-1797), Inventario, Vatikan, 1998; FRANCO GAETA, Origine e sviluppo della rappresentanza stabile pontifi cia in Venezia (1485-1533), Annuario dell’Istituto storico italiano per l’età moderna e contemporanea, 9-10 (1957-1958).

7. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1043., 76, (DAZ, I, Castelnuovo, 12.VI 1572.).8. P. D. ŠEROVIĆ, Borbe s Turcima oko Hercegnovoga..., Godišnjak Pomorskog

muzeja u Kotoru, 11.

891

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

Nakon Ciparskog rata nižu se vijesti mletačkih nuncija o utvrđivanju grada, njegovim kužnim epidemijama, te o napetostima u širem gradskom zaleđu u kojem se osjećaju prvi znaci osmanske dezintegracije. Dana 13. prosinca 1603. mletački je nuncij Offredo Offredi (1598.-1605.), biskup Molfette, javio o sukobu hercegnovskih Turaka s lokalnim uskocima.9 Nuncij Berlingerio Gessi (1607.-1618.), biskup Riminija, izvijestio je Sve-tu Stolicu 18. srpnja 1609. o jakom potresu koji je oštetio grad te mu je u pomoć pritekla turska vojska od 12.000 ljudi.10 U svojim izvještajima od 15. i 22. kolovoza iste godine Gessi je javio Rimu da su se Turci spustili prema Novom kako bi umirili ustanak Dukađina, albanskog plemena koje je dalo i Skenderbega. Utvrđeni u planinama odbijali su plaćati danak dok su im istovremeno poslanici u Napulju pregovarali sa španjolskim potkra-ljem Juanom de Herrerom o vojnoj pomoći ustanku.11

I. MLETAČKI NAPORI OD KANDIJSKOGA DO MOREJSKOG RATA (1645.-1684.)

Početak Kandijskog rata (1645.-1669.) dočekao je Herceg Novi u strateškom okruženju Kotora i pobunjenih crnogorskih plemena i potre-sima oštećenih zidina koje je Carstvo sve sporije i površnije obnavljalo.12 Tijekom jeseni 1647. poduzetni je dalmatinski providur Leonardo Foscolo u Zadru spremao brodove, streljivo i najamnike, kako bi napao grad ali ga je Senat zaustavio procijenivši da je sezona poodmakla i da ga Turci očekuju.13 Stoga je već početkom svibnja 1648. Foscolo, nakon osvajanja Klisa, poduzeo ponovne pripreme za napad na Novi, nastojeći iskoristiti turski poraz u Dalmaciji. Naredba Senata da se galije upute prema Levantu, pobuna njemačkih plaćenika i kuga u Herceg Novom, odgodili su pothvat.

Nuncij Scipione Pannocchieschi (1646.-1652.), nadbiskup Pise, 6. je ožujka 1649. javio državnom tajniku kardinalu Panzirolu da je početkom veljače Foscolo zauzeo Risan, koji je od tada ostao u mletačkim rukama, ali ga je kuga u Herceg Novom ponovno odbila od grada.14 Pritisnut dalma-tinskim potrebama, nedostatkom novca i oštrom zimom, Foscolo nije uspio zaprijetiti Novom do odlaska iz Dalmacije 1650. Ipak, dana 27. kolovoza

9. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1071, (DAZ, I, Castelnuovo, 13. XII 1603.).10. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1077, (DAZ, I, Castelnuovo, 18.VII 1609.).11. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1077, (DAZ, I, Castelnuovo, 15. i 22. VIII 1609.).12. U pismu bailu u Carigrad od 6. rujna 1631. mletačka je vlada ovome javila da su

stare zidine već nekoliko godina u ruševnom stanju zbog učinaka potresa i da se zato do-vode u red bastioni i platforme za topove. B. HRABAK, Turske gradnje i dogradnje…, 83.

13. ASV, Segr. Stato, Venezia, 75, 30. XI. 1647, (DAZ, II, 66.).14. ASV, Segr. Stato, Venezia. 77, (DAZ, II, 112.).

892

J. Vrandečić - Ž. Menđušić, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

iste godine nuncij je izvijestio Rim da je general Gilio d’As, kojega je Senat poslao kao generalnog vojnog zapovjednika umjesto baruna Degenfelda, s tisuću vojnika otplovio prema Novom, pred kojim je odbačen s velikim gubicima. Peraštani i Crnogorci prethodno su lažno uvjerili Mlečane u sla-bost utvrda; turske su straže pred zoru otkrile iskrcavanje i uzbunile grad.15

Mletački neuspjeh iz 1650. promjenio je inicijativu oko Herceg No-vog. Premda su se Peraštani 15. svibnja 1654. uspješno oduprli turskom napadu na njihov gradić, tijekom rata ustalile su se vijesti iz Nuncijature o prepadima novljanskih fusta udruženih s onima iz Ulcinja i sv. Maure, odnosno grčkog otoka Lefkade, koje su grabile kršćane. Senat je stoga 8. srpnja razmišljao o slanju naoružanih galija kako bi uništili ulcinjska gusarska gnijezda. Nuncij Carlo Caraffa (1654.-1658.), biskup od Averse, javio je 1. srpnja 1656. Rimu o ratnom pritisku u Novom i podjeli na dvije političke struje od kojih je protivna zapovjedniku grada priželjkivala mle-tačku vlast. Bosanski je paša smirio grad otišavši krajem ljeta s nekoliko tisuća reala.16 Turci su tijekom ljeta 1657. stegnuli Kotor, pa je generalni providur Bernardi tukao novaljske zidine kako bi ih odvratio od opsade.17 Tijekom 1658. Nuncijatura je višestruko javljala o djelovanju združenih turskih fusta koje su iz Novog plijenile mletačke marcilijane. Stoga je nuncij Jacopo Altoviti (1658.-1666.), nadbiskup Atene, 4. siječnja 1659. javio Rimu da su generalni providur Bernardi i general d’As iz Zadra otplovili sa šest galija prema Novom ali ih je nepovoljni vjetar zaustavio na Korčuli, gdje su doznali da su Turci otkrili njihovu namjeru i da su se Crnogorci povukli u brda.18

Tijekom završnih godina Kandijskog rata Nuncijatura bilježi nastavak mletačkih napora oko gašenja osmanskih gnijezda. Dana 21. kolovoza 1666. nuncij Stefano Brancacci (1666.-1668.), nadbiskup Jedrena, prenio je Rimu zahtjev Senata za pomoć u obrani Dalmacije i pothvatu na No-vi.19 Navedene je aktivnosti zaustavio sudbonosni potres iz travnja 1667. Apostolski je nuncij 23. travnja pisao Rimu da su dalmatinska pisma pro-vidura Cornara izvijestila o razornom potresu u kojem su osobito stradali Budva i Kotor, i da su posve srušeni Novi - osim Španjole - i Dubrov-nik. Prema nuncijevu izvještaju od 18. lipnja Turci su odgovorili slanjem 10.000 ljudi u grad.20

15. ASV, Segr. Stato, Venezia, 79, (DAZ, II, 138.).16. ASV, Segr. Stato, Venezia, 88, (DAZ, II, 228.).17. ASV, Segr. Stato, Venezia, 90, (DAZ, II, 266.).18. ASV, Segr. Stato, Venezia, 93, (DAZ, II, 292.).19. ASV, Segr. Stato, Venezia, 103, (DAZ, II, 351.).20. ASV, Segr. Stato, Venezia, 104, (DAZ, II, 360.).

893

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

Poslijeratno razgraničenje iz 1671. nije donijelo mira zaljevu. Tajnici nuncijature Andrea Borghi i Luigi Giacobelli, koji su od 1678. do 1689. vo-dili ured u Veneciji, izvijestili su Rim 30. kolovoza 1681. da je kapetan za-ljeva Garzoni pred Kotorom u potrazi za maurskim i novljanskim fustama koje kane plijeniti obale Napuljskog kraljevstva.21 Stoga su nakon izbijanja Bečkog rata (1683.-1699.) a uoči pridruživanja Republike saveznicima, 27. siječnja 1684. u Senatu s pozornošću slušali izlaganje peraških kapetana Kristofora Zmajevića i Nikole Nikićevića o stanju utvrda Herceg Novog. Procijenili su da grad sa svojim predgrađem broji 600 stanovnika, od kojih polovicu sposobnih za borbu, te 40 janjičara u jakom i visokom Gornjem gradu ili Španjoli nadvitom nad morskom kosom i provalijom od osam ko-raka. Nisu znali kojom količinom streljiva raspolaže, ali su čuli da je loše kvalitete i dijelom vlažno. Topovske su kugle procjenili na 2000 komada, različite veličine i nagrižene hrđom.22

Već 5. veljače 1684., tajnici su izvijestili Rim o mletačkim pripremama za rat. U čevrtak je poduzetni Antonio Zeno imenovan kotorskim izvan-rednim providurom kako bi povezao Slavene i Albance. Razmišljao je o osvajanju Skadra i Novog. Andrija Zmajević, nadbiskup Bara, javio je iz Perasta 27. veljače u Rim kako je zapovjednik Novog kupio drva za topov-ska postolja.23 Zadarski je pak nadbiskup Evangelista Perzaghi 24. ožujka javio kardinalu Cibu kako je preko fratara razvio akciju za pobunu herce-govačkih kršćana koju je imalo okruniti osvajanje Novog.24

U nastavku rata tajnici su Nuncijature redovito izvještavali Rim o pristig-lim vijestima s dalmatinskog bojišta pri čemu je dolazila do izražaja podvo-jenost mletačkih snaga i planova. Nakon velikog poraza što ga je osmanska vojska doživjela u bitci kod Beča, 1683., Mlečani su htjeli iskoristiti ukazanu im priliku i napasti s juga oslabljeno i dezorganizirano Osmansko Carstvo. Na to ih je hrabrio nagovor pape Inocenta XI. Blaženog (1676.-89.) glavnog pokretača Svete lige koji je za habsburško oslobođenje Ugarske i Slavonije donirao milijune škuda, a sada se na Jadranu spremao ljudstvom i galijama potaknuti mletačku akciju. Na sjednici Senata održanoj u subotu, 26. kolovo-za 1684., četiri mjeseca nakon mletačke objave rata Carstvu, okupljeni su se senatori podijelili oko ratne strategije, odnosno vojnih ciljeva u Dalmaciji i u Grčkoj. Senator Nicolo Michieli je držao da je za Republiku preskupo držati dvije vojske i kako bi se malo moglo napraviti s razdvojenim snagama. Za-ložio se za objedinjavanje snaga u Dalmaciji i njihov pritisak na pogranične

21. ASV, Segr. Stato, Venezia, 122, (DAZ, III, 28.).22. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 112-115.).23. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 122.).24. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 128.).

894

J. Vrandečić - Ž. Menđušić, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

gradove, ali su i Senat i Vlada (Collegio) prednost dali Levantu i odobrili zauzeće Prevese i Lepanta. Naložili su izvanrednom vojnom generalnom providuru Dominiku Mocenigu da se uz pomoć Crnogoraca, Albanaca i dal-matinskih teritorijalaca okrene Herceg Novom, svjesni da im osim podrške profesionalnih postrojba moraju osigurati i podršku s mora.25

Oslonjeni na vlastite snage te unovačene plaćenike u Italiji i Njemač-koj, Mlečani su već tijekom ljeta 1864., pod zapovjedništvom Francesca Morosinija, osvojili Svetu Mauru i susjednu Prevezu na kopnu; u nastavku su se operacija desantom učvrstili na Moreji (Peloponezu) zauzevši Koron 11. kolovoza 1685.26 Do kolovoza 1687. osvojili su Patras, Lepant i Korint posljednje osmanske utvrde na poluotoku i započeli opsadu Atene.27

Zbog koncentracije u Grčkoj, tijekom su se rata mletačke vlasti u Dal-maciji mogle osloniti jedino na „Morlake“ koje su nastojali pripraviti za udar na Novi, ali su oni naginjali osvajanju Sinja, Knina i Drniša kako bi zbrinuli obitelji. Prema izvještaju Nuncijature, kotorski je providur Zeno s Peraštanima i Crnogorcima preuzeo inicijativu oko Novog, pri čemu je optuživao Moceniga da se priklonio udaru po dalmatinskoj dubini. Dana 14. listopada 1684. tajnici su javili Rimu o Mocenogovoj smjeni i dolasku nasljednika Petra Valiera s nalogom da prebaci inicijativu prema jugu.28

II. OPSADA GRADA 1687. GODINEOsvajanjem Sinja 1686. i turskih uporišta na Jonskom moru zatvorio

se obruč oko Novog.29 Prema izvještaju Nuncijature od 28. prosinca 1686., kotorski je providur i izvanredni zapovjednik konjice Zeno upo-zorio Senat da ga brani malobrojna i slabo opskrbljena posada jer je dio njegovih branitelja boravio na ugarskom bojištu.30 Već krajem siječnja 1687. kotorski su hajduci iskušali gradska predgrađa. Tijekom veljače branitelji su pojačali unošenje hrane i streljiva a žene i djecu počeli sklanjati u Dubrovnik. Cornaro je tijekom veljače boravio u Kotoru, u kojemu je uz pomoć Zena osigurao podršku Crnogoraca i njihovog mitropolite Visariona Baice.31

25. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 174-175.).26. G. FINLAY, The History of Greece under Othoman and Venetian Domination,

London, 1856, 210-211.27. LOVORKA ČORALIĆ, Boka Kotorska u doba Morejskog rata (1684-1699),

Kolo, 2001, 3. 28. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 187.).29. Vidi MILOŠ MILOŠEVIĆ, Prilike u Boki Kotorskoj tokom priprema za oslobo-

đenje Herceg-Novog od Turaka (1684-1687), Istorijski zapisi, 19 (1966), 1, 18-19.30. ASV, Segr. Stato, Venezia, 130, (DAZ, IV, 462.).31. ASV, Segr. Stato, Venezia, 131, (DAZ, IV, 373.).

895

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

Turski napad na Sinj u travnju 1687. izazvao je nemir u vladi i Senatu ali su ih izvješća od 19. travnja koja su javila o Cornarovoj deblokadi grada umirila. Tijekom lipnja Cornaro je iz Splita pratio grabljenje ul-cinjskih fusta koje su u istarskom Novigradu otele mletačkog rektora i mnogo njegovih sugrađana.32 Stoga je Senatu u ponedjeljak, 28. srpnja, prispjela Cornarova molba za odlučan napad na Novi u kojoj je tvrdio da je u okružju grada sakupio 4000 lokalnih Albanaca, Crnogoraca, Perašta-na i Paštrovića ali mu je trebala podrška s mora. Nuncijatura je u subotu 2. kolovoza potvrdila Rimu da je već u utorak u Veneciju prispio papin glasnik s viješću da je papa Inocent XI. opremio papinske i malteške gali-je za Dalmaciju pod zapovjedništvom conte Ivana Josipa d’Herbesteina, velikog priora Ugarske i generala malteških galija. Osim malteške eska-dre od osam galija, zapovijedao je i nad sedam papinskih. Papa je obećao i dodatna pojačanja iz Ankone u ljudima, novcu i hrani čime bi ukupne snage njegovog i malteškog združenog korpusa narasle na 1500 ljudi. Nudio se i veliki vojvoda Toskane pobožni Cosimo III. Medici (1642.-1723.) koji je saveznicima kanio pridružiti 300 vojnika i streljivo. Iste se večeri sastao Senat i odlučio Cornaru poslati 3000 plaćenika i 62.000 dukata - koji su u Dalmaciji vrijedili 80.000 dukata - 12 topova, streljivo i dvopek. Sutradan navečer počelo je na Lidu ukrcavanje vojske.33

U srijedu, 6. kolovoza, Senat je nakon zasjedanja Cornaru uputio naloge. Papinske i malteške galije upućene iz Brindisija očekivale su se u Splitu. Čekalo se ukrcavanje toskanskih vojnika i topnika. Sa Lida su se svakodnevno otpremali plaćenici i oprema. Na jugu su kotorski hajduci presretali dubrovačke barke s hranom za Novi.34 Pisma iz Splita javljala su da je providur priveo pod barjak Republike serdara Nonkovi-ća i njegovih deset neretvanskih sela. Zajedno s drugim teritorijalcima i plaćenim milicijama 30. srpnja opustošili su Stolac i 30 okolnih sela.

Sredinom kolovoza papinski i malteški brodovi nalazili su se na Korčuli, nakon mirne demonstracije kod Novog pod koji su iz Brindizi-ja prispjeli 6. kolovoza. Na pretrpanim kjođanskim ribaricama uz obilje ribe u Dalmaciju je pristiglo 1.200 pješaka; u Splitu se svakom isplatila polovica dukata. Pomoćne su galije na Pelješcu krcale vodu; novačili su se teritorijalci iz Kotara, Dalmatinske Zagore, Šibenika, Splita, Kaštela i Makarskog primorja.35

32. GRGA NOVAK, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, II., Split, 2004, 32.

33. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 408.).34. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 410.).35. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 412.).

896

J. Vrandečić - Ž. Menđušić, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

U nedjelju, 17. kolovoza, Cornaro je u Splitu izvršio smotru milicije i održao vojni savjet a zatim se prebacio na Hvar na kojem se nalazila združena fl ota. Sutradan je Senat procijenio opsadne snage na 16.000 boraca uključujući 1400 pomoćnika naoružanih lopatama i pijucima za kopanje rovova i postavljanje mina. Borbene su postrojbe punili 2400 papinskih, mletačkih i toskanskih plaćenika, stotinu malteških vitezova pod francuskim vitezom Ludovikom de Méchatinom, 2000 mletačkih pre-komoraca, 7000 dalmatinskih teritorijalaca te navedenih 4000 Crnogoraca, Albanaca i Bokelja, predvođenih prokušanim Peraštanima. Uslijedio je su-kob pukovnika markiza Barrija, s malteškim admiralom d`Herbesteinom. Da bi izjednačio Cornarov čin s onim malteškog admirala koji se odbijao podložiti nižem časniku, Senat je generalnom providuru dodijelio titulu ge-neralnog kapetana mora i pripadajući zapovjedni stijeg. Ipak i nakon toga, malteške će i papinske galije ploviti odvojeno od mletačkih.36

Pisma od 20. kolovoza govorila su o opskrbi dvopekom saveznič-kih galija na Hvaru, gdje su se pridružili ratnim brodovima mletačke armade. U četvrtak, 28. kolovoza, sva se fl ota s ukrcanom vojskom na-lazila na Korčuli. Narasla je na 130 brodova, uključujući galije, galio-te, transportne brodove i naoružane barke i očevicima ponudila veliki spektakl: na njihovim se palubama natiskala šarena kršćanska vojska blještavih oklopa i naoružanja, europski plaćenici i dalmatinske mili-cije, pomoćno osoblje, mornari i veslači, hrana i voda, opsadni strojevi i konji. U subotu, 30. kolovoza, s Korčule je po povoljnom maestralu ratno brodovlje zaplovilo prema Boki, a pomoćno sutradan u nedjelju. S fl otom je plovila vijest da je 23. kolovoza, u okolici Duvna, poginuo Stojan Janković koji je osiguravao Dalmaciju. Uoči napada na Novi Senat je zaključio da je gubitkom kotarskog serdara pokrajina pretrpjela veliki gubitak.37

Cornaro je uplovilo u zaljev po bonaci u utorak, 2. rujna, bez is-paljenog zrna iz Herceg Novog. Neometani su prošli pored tvrđave i navečer ukotvili pod Rose, maleno zaklonjeno mjesto na poluotoku Luštici nasuprot gradu. Novi ih je čekao sa dvije izvješene zastave, crvenom i crnom, znakom da će ustrajati do kraja. Prema Cornarovom pismu od 6. rujna, pisanom u kršćanskom logoru ispod Novog, u gradu se nalazilo tisuću branitelja, među kojima i postrojbe pristigle iz Ugar-ske. Gradom je zapovijedao kapetan Osman-aga Ibrahimagić, iskusan

36. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 419.).37. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 422.).

897

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

časnik koji se spominje još 1668. godine.38 Napadačima se činilo da im se ispriječio važan i snažan grad koji se propeo od mora do vrha kose na kojemu ga je branio kaštel i susjedna Španjola smještena na dominantnoj zapadnoj koti nad gradom. Čekalo ih je pak, više od 2000 branitelja uglavnom lokalnih Slavena i Albanaca, muslimana i kršćana, prošaranih nacionalno šarolikom pojačanjima iz Ugarske i Balkana, pustolovima i kršćanskim renegatima, te s tisuću civila. U širem su okruženju vrebali dvojica iskusnih paša: bosanski Husein Gazi Topal i skadarski Sulejman Bušatlija.

Ipak, kršćanima nije promaklo da su gradske zidine građene po sta-rom vertikalnom principu bez značajnijih preinaka alla moderna koje bi niskim izlomljenim bastionima i spuštenim nasutim zidinama primi-li živu udarnu moć artiljerije. Breširanje će zacjelo igrati važnu ulogu. Za postaviti topove na izložene kosine ispred grada trebalo je osigurati prostor. Nakon vijeća na morskom žalu ujutro u srijedu, 3. rujna, Corna-ro je na zapovjednom brodu razvio ratnu zastavu i započeo iskrcavanje istočno od grada. Pred grad je ukotvio 19 galija i 24 galeote, dva ratna broda te brojno pomoćno brodovlje: palandre, marcilijane, fregadone, gripove, patake, trabakule, tartane i barke. Najprije je počelo iskrcava-nje 7000 vojnika milju istočnije od grada kod Kumbora, pod strmom i izduženom Savinskom kosom čiji je hrbat vodio do grada a na čijem je vrhu dominirala crkvica sv. Ane podignuta od Španjolaca 1538. Na šire su se područje razvili Peraštani, kotarski i zagorski serdari, splitski, kaštelanski, poljički i makarski teritorijalci i mletački plaćenici pod za-povjedništvom njihovog generala conte Sampola. Udar na dominantnu kotu crkvice sv. Ane predvodio je malteški general Ludovik de Méchatin, uz strminu direktno s mora, na čelu odabranih papinskih, malteških i to-skanskih postrojbi. Uzvisinu je odlučno branilo 900 ljudi, koji su utvrđe-ni oko crkvice i potpomognuti topništvom iz tvrđave, ometali iskrcava-nje i napredovanje prema gradu. U početnom je napadu malteški general priklješten na kosi izgubio 60 ljudi. Pomoćne su galije tučene s tvrđave uvodile dodatne snage. Tek nakon što su draguni, papini Abrucezi i drugi plaćenici izvršili širi obuhvat s istoka a topništvo kopnenih i morskih baterija izrovalo teren i srušilo crkvicu, branitelji su počeli popuštati.39 Nakon bitke za svaku stopu, malteški su ivanovci zajedno s Abrucezima noću zauzeli kotu i počeli s ukopavanjem.

38. VLADIMIR SKARIĆ, Podaci za historiju Hercegovine od 1566 do sredine 17 vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, 1931, 63.

39. P. D. ŠEROVIĆ, Borbe s Turcima oko Hercegnovoga..., Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 14

898

J. Vrandečić - Ž. Menđušić, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

U zoru 4. rujna uslijedio je turski protuudar od 500 ljudi kako bi od-bacili napadače s osvojenog hrbata. U fanatičnom su ih naletu odbacili s kote sv. Ane, ali su ih voleji kršćanskih arkebuza vratili u predgrađe. U isto je vrijeme započelo iskrcavanje dalmatinskih postrojbi na zapadu kako bi se razvuklo branitelje i zatvorilo grad. Galije Balbi i Guerina

899

Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine.Podložak G. Rossi, Prikaz bitke za Herceg Novi 1687. godine.

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

potpomognute topovima s palandra iskrcale su 1500 vojnika koji su se razvili pod kosinom Španjole. Branitelji su pokušali omesti desant, ali su se nakon nekoliko sati povukli prema zapadnom predgrađu. Tijekom popodneva već su dva topa od po 20 libara počela tući grad i zapadno predgrađe sijući paniku među civilima.40

Noću s četvrtka na petak, 5. rujna, napadačima se osim jakih tvrđava, predgrađa i povremenih ispada branitelja ispriječio moćni neprijatelj; bo-keljska kiša koja je napunila rovove, pretvorila kosu u klizište, natopila lju-de, streljivo i mine spremne za zidove. Ujutro je Cornaro postavio zapadnu bateriju ali su uporna kiša i blato omeli potiskivanje Turaka iz predgrađa. Vrijeme se koristilo za dopunu istočnog i zapadnog logora.41

Ujutro u subotu, 6. rujna, kratkotrajno je granulo sunce te se nastavilo jačati zapadnu i dvije istočne baterije. Prema drugom Grimanijevu pismu od 13. rujna, topovi su započeli breširanje a mine podrivanje zidina. Sti-gla je lažna obavijest kako se bosanski paša Husein Topal koji je s 3000 ljudi hitao u pomoć, po nalogu Porte, povukao prema Beogradu ugrožen prepadima Crnogoraca i dezertiranjem. Tijekom dana u mletački je logor pribjeglo 30 naoružanih kršćana koji su Cornara izvijestili da braniteljima nedostaje topovskih postolja, da očekuju pomoć od 800 ljudi, te da su ostali bez izvanjskih crpilišta.42

U nedjelju su napadači pritisnuli turske položaje ali s malo koristi. Jako jugo i kiša zaustavili su topničku podršku s mora. Strma i kamenita kosina španjolskog kaštela načičkana kućama, ispriječila se kopnenim snagama. Sutradan je Cornaro naložio iskrcavanje novih postrojbi zapadno od gra-da. Pod kišom projektila s galija i navale pješadije, branitelji su potisnuti iz zapadnog predgrađa prema gradu i tvrđavi. Dalmatinci i Peraštani, pod komandom generala Pola, doprli su do zidina, dok su Maltežani i papi-ni vojnici osvojili rovove podno Španjole. U međuvremenu su na istoku kršćanske postrojbe pokušale napredovanje s kote sv. Ane ali su ometene kišom i vatrom sa zidina posustale. Maltežani su izgubili petoricu vitezova uključujući pukovnika Španjolca Belardina de Negrija; u papinskom je ba-taljunu poginulo 70 ljudi. Odbijeni od grada kršćani su na istoku nadogra-dili dvije baterije od po šest topova. Istog je dana Cornaro uputio Turcima prvi poziv na predaju.43

40. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 426.).41. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 427.).42. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 428.).43. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 443.).

900

J. Vrandečić - Ž. Menđušić, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

Tijekom četvrtka, 11. rujna, hladna je kiša padala do podne. Topovi i mortari širili su otvor u kortini prema Donjoj utvrdi. Albanci su stezali Gornji grad. Noću je pribjeglo 60 kršćana s viješću kako im se i drugi kane pridružiti. Do petka, 12. rujna, napadači su zauzeli sva okolna mjesta i na-pravili značajne dobitke oko zidina. Zauzimanjem preostalih kuća između Španjole i Krvave kule branitelji su konačno potisnuti u grad. Na istoku su se Maltežani i papini vojnici probili do gradskih vrata te su započeli kopati rovovsku cik-cak liniju uzduž zidina. Neprestano se radilo topovima. Grad je stegnut utvrđenim linijama s nasutim prsobranima. Galije su gađale grad s većim dometom i učinkom. Iz Donjeg se grada predalo 29 kršćana, dok su 23 ostala koja su otkrivena pogubljena. Na zidinama su branitelje vrebale kršćanske arkebuze ali su oni uzvraćali kamenjem i vatrom. Pod bedeme su u tunele napadači posadili mine od 450 libara bez značajnijeg učinka. Bo-keljima, nestalnim u usponu na zidine obećani su tereni Herceg Novog.44

U gradu su i Španjoli iščekivali Husein Topal pašu koji je nastupao prema Herceg Novom. Tijekom subote Cornaro i Herberstein spremili su galije koje su imale priteći na kritična mjesta gdje se očekivalo njegovo spuštanje. Izdvojili su tisuću boraca za doček u brdima. Turski je napad uslijedio u ponedjeljak, 15. rujna, i odmah probio položaje Kotorana i Cr-nogoraca nasrnuvši na opsadnu liniju koju je održao Bona, sin generala S. Pola. Uz pomoć pristiglih dalmatinskih postrojbi, topništva na kopnu i moru, zaustavio je paniku, potisnuo Turke prepustivši ih u bijegu Crnogor-cima koji su ih čekali na prilazu u Kamenom. Cornaru su u logor donijeli 12 turskih zastava i 300 posječenih glava za koje im je general isplatio po zlatnik.45 Ispred tvrđave su na pogled branitelja nabodene turske glave i posađeni barjaci. Cornaro je pojačao bombardiranje grada.46

Turcima je 16. rujna ponovljen poziv na predaju, ali su uzvratili da nije vrijeme za pregovore. Budući su se primakli zidinama mineri su mogli slobodnije podrivati grad i Španjolu. Napali su kule Donjeg grada, ali su kameni teren, kiša i turske provale ometali napore. U petak 19. rujna pri-stigao je konvoj iz Venecije s 1900 vojnika, među kojima 500 njemačkih i 300 Firentinaca koji je izazvao oduševljenje ali nije preokrenuo situaciju. Grad se junački branio.47 Istoga je dana Cornaru u ruke prispjelo pismo bo-sanskog paše u kojem je braniteljima poručio da ne gube ljude na provale, jer će ih spasiti. Obavijesti iz Dubrovnika potvrdile su kako se skadarski

44. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 447.).45. P. D. ŠEROVIĆ, Borbe s Turcima oko Hercegnovoga..., Godišnjak Pomorskog

muzeja u Kotoru, 15-16.46. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 451.).47. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 461.).

901

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

paša nalazi na pola dana od grada. Cornaro je odvojio dio fl ote i naložio bombardiranje Ulcinja. Varka je uspjela, Sulejman se Bušatlija okrenuo prema Ulcinju kako bi branio vlastitu kuću.48

Četvrti je tjedan opsade protekao u daljnjim naporima kršćana koje je loše vrijeme, rastući gubici, upornost branitelja i mogućnost dolaska turskih pojačanja pokolebalo. Branitelji su odolijevali minama i juriši-ma ali su topovske baterije širile procjepe na zidinama. Noću na subotu 27. rujna Cornaru se ukazala presudna prilika; iz tvrđave su pribjegla dvojica Albanaca koja su privedena generalu posvjedočila o unutarnjim razmiricama u gradu u kojima je dio branitelja zagovarao predaju ako bi im Cornaro podario život i slobodu. Iste je večeri general jednog od njih vratio u grad zajedno s preobučenim Peraštaninom koji im je prenio ge-neralova obećanja. Uspjeh je odmah uslijedio, sa sobom su povukli 220 branitelja pod oružjem. Ujutro u zoru 27. rujna, onog istog dana kada je Morosini poveo napad na Atenu u kojemu je stradao Partenon, uslijedio je i opći napad na Novi kojeg je još uporno branilo 1500 ljudi. Cornaro je naložio uporabu svih brodskih ljestava ali je i ovaj napad odbijen.

U nedjeljno je jutro 28. rujna Cornaro po treći put pozvao na pre-daju, ali bez uspjeha. Nakon toga uslijedilo je bombardiranje grada iz svih baterija pri čemu je jedna granata probila kulu istočnog zida pokraj mora, zapalila streljivo i usmrtila preko stotinu žena i djece. Otpočeo je opći napad na grad u kojem su se napadači s brodova penjali na gradsko pročelje a s kopna jurišali na brešu koju su branitelju uz pomoć žena ustrajno branili. Na zjapeći su se otvor u zidinama, širok 40 metara, uspeli Maltežani i papini vojnici. Prema pismu admirala Herberstei-na kardinalu Cibu od 2. listopada jedan je od njegovih mornara kaniozataknuti zastavu na bedem, ali se pod naletom Turaka dao u bijeg, što je pokolebalo papinske vojnike koji su popustili pred osmanskim nale-tom.49 U paničnom je rasulu poginulo 400 kršćanskih vojnika uz mnoš-tvo ranjenih, ali je nekoliko preostalih vitezova održalo uporišta unutar zidina. Sutradan 29. rujna širen je mostobran u gradu, osobito prema moru. Noću je počelo osipanje među braniteljima; njih tridesetorica pri-bjegla su u kršćanski logor ustupajući Cornaru morske kule.

Ujutro u utorak 30. rujna na dan sv. Jeronima, zaštitnika pokrajine i Cornara, branitelji su shvatili uzaludnost otpora. Držali su oba grada, pokrivena leševima 800 suboraca i civila, ali bez snage za izbacivanje napadača. Na kaštelu su izvjesili bijelu zastavu i zatražili pregovore.

48. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 474.).49. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 469.).

902

J. Vrandečić - Ž. Menđušić, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

Predali su se pod uvjetom da mogu otići s osobnim oružjem i stvarima koje mogu ponjeti. Iz grada je izišlo 2200 ljudi, od kojih 700 naoruža-nih.50 Prvog dana listopada predala se i Španjola. Na zidinama obiju utvrda pobjednici su zatekli 56 brončanih topova i osam mužara. U gra-du se Cornaro zahvalio Bogu za najveći uspjeh mletačkog oružja tije-kom rata na Jadranu misom s Te Deumom koju je predvodio nadbiskup Zmajević. Gradska džamija je posvećena sv. Jeronimu u čast dana kada se, po Cornarovu izvješću, cijela domovina crkvenog naučitelja našla pod sv. Križem.51

U Senatu se 11. listopada slavilo i dijelilo poklone i naslove mletač-kim časnicima. Zauzeće Novog otvorilo je perspektivu na jadranskoj i balkanskoj bojišnici; pokazalo je da su uznapredovala zapadna vojna tehnologija, ekonomska kriza Carstva i njegovi kršćanski podanici, koji su pribjegli saveznicima, promijenili odnos na ratištu. Nakon osvaja-nja Novog naraslo je samopouzdanje i ugled Republike. Navedeni su osmanski podanici od Boke do Kotara prilazili Mlečanima, plijeneći po turskoj dubini i sklanjajući obitelji na dalmatinsku stečevinu. Oslobo-đena je Boka, zaokružen Dubrovnik, zaprijetilo se Ulcinju. Turski su izvori javljali da je nakon osvajanja grada „među narodom došlo do me-đusobnog ubijanja, nad rajom je činjeno nasilje, prema paši je otkazana poslušnost, a na kadije se gledalo osvetnički.“52 „Ja samo od Allaha tra-žim pomoć…“ zapisao je na pečatu nakon pada Novog Abdullah-efen-dija, kadija sarajevskog suda.

Ipak, pod gradom je palo 2000 mletačkih vojnika i nekoliko stotina savezničkih. Nakon Novog kršćanska se jadranska koalicija razišla kao i ona nakon Lepanta. Poodmaklo vrijeme, ljudski gubici i različiti interesi saveznika učinili su svoje. Pokazalo se da je za dublje potiskivanja Tu-raka na Balkanu presudno političko jedinstvo saveznika koje je izostalo. Cornaro je još 30. rujna na dan pada grada opomenuo Senat da se na Bosnu sprema navaliti 16 regimenti habsburške vojske kako bi doprli do Dubrovnika.53 Po političkoj formuli i mletačkom mentalitetu „Poi Veneziani, dopo Cristiani“ nadodao je Senatu da će njihovo kretanje odsada pomno pratiti.

50. G. NOVAK, Jadransko more u sukobima i borbama …, 35.51. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 478.).52. SALIH S. M. HADŽIHUSEINOVIĆ, Povijest Bosne, sv. I, Sarajevo, 1999, 405.53. P. ŠEROVIĆ, Tri izvještaja generalnog providura Cornera nakon zauzeća Herceg-

Novoga god. 1687, GPMK, 13, ( 1965), 51.

903

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

SUMMARY - SAŽETAK

THE RECONQUEST OF HERCEG NOVI IN 1687 ACCORDING TO SOURCES FROM THE NUNCIATURE OF VENICE

The paper addresses the Christian re-conquest of Herceg Novi, the important Ottoman stronghold at the Bay of Kotor in 1687 by the common Venetian, Papal and Maltese forces supported by Montenegrins and Croat militias from Dalma-tia. This liberation is presented in the sources from the Papal nunciature in Ven-ice, which has been preserved in the Vatican state archive. This study follows the destiny of the town from the opening decades of the 16th century. Founded by the Bosnian King Tvrtko I Kotromanić in 1382 for the purpose of avoiding trading interference from Dubrovnik, this town of great strategic importance was captured by the Turks in 1482. Herceg Novi was reconquered in 1538 by the combined Spanish and Venetian fl eet under the command of Andrea Doria. The Spaniards fortifi ed the town and started construction of the dominant citadel on the western side of the town. However, in 1539, the Turkish admiral Hairedin Barbarossa recaptured the town with a fl eet of 120 vessels and a strong land force. From the middle of the 16th century onward, Novi acquired a strong sys-tem of fortifi cations that consisted of two mutual connected units of the Lower, or Old and the Upper or New Town.

The Venetians tried several times to conquer the town in order to protect neighboring Kotor as well as to get rid of Ottoman pirates. The numerous attacks undertaken by the Venetian fl eet, which followed during the both Cyprus war of 1570-1573 and Cretan war of 1645-1699, were futile. Eventually, a combined fl eet of Venetian, Papal and Maltese forces was organized in 1687 under the command of Venetian general Gerolamo Corner. This naval force was reinforced by vessels from Perast, strong squads from all parts of Boka Kotorska and a great number of Montenegrin and Dalmatian militias. The allied forces attacked and besieged the town throughout September. On 15th September, Bosnian pa-sha Husein Topal rushed with a large army in order to help the besieged defend-ers but was repelled after initial success. The sources underline the coordinated efforts of the Christian fl eet, artillery and infantry which enabled the attackers to penetrate the fortress and capture the lower town after persistent efforts. Despite the strong and courageous resistance of the garrison the Turkish command was forced to accept an honorable surrender. On 30 September 1687, the Turkish forces and population evacuated the town and left the Bay of Kotor. The author claims that Christian success came as a result of the impact of military revolu-tion in the area of sieges, the social and political crisis within Ottoman society and fi nally, the participation of former Ottoman Christian subjects who joined the combined Venetian-Maltese-Papal forces. However, due to confl icting politi-cal interests within the Christian coalition, the Ottomans were able to stabilize the Balkan front throughout the war.

904