Oskar Bätschmann: Uvod u povijesnoumjetničku hermeneutiku - skripta za ispit kod prof. Pelca

8/7/2019 Oskar Btschmann: Uvod u povijesnoumjetniku hermeneutiku - skripta za ispit kod prof. Pelca

1/13


2/13

Didrot je u kritici Salona Bucherove slike proglasio bezvrijednima: ipak, vrijeme jeopovrgnulo sve te sudove.

Lessing je rekao: Ne moram biti kuhar, da bih znao da mi je juha pre slana. No i toje dovedeno u pitanje, pa je zadnje treina 20. st. odbacila autoritet normativne kritike.

U 20. st. je posve uobiajeno i to da interpretator vizualnog djela, koji nikad nije uzeo

kist ili dlijeto u ruke, prosuuje takvo djelo, te mu odreuje rang i/ili kvalitetu.Batschmann se opredjeljuje za interpretaciju slika kao spoznajnu i iskustvenuaktivnost koja omoguuje uvid u sliku po sebi, tj. sliku kao vizualnu tvorbu koja osimsadraja ima i svoje likovne kvalitete koje se otkrivaju u inu promatranja . Takav totalnemogue je zamijeniti s drugim medijem, primjerice tekstom.

Jednim od zaetnika hermeneutike metode tumaenja teksta je na Matija VlaiIlirik, koji hermeneutiku ak izrijekom definira kao metodu tumaenja i razumijevanja teksta.Postavio je previla za tumaenje teksta u 7 traktata (naela; povijest; hebrejska gramatika;sheme sv. Pisma; stil Biblije; dodatna razmatranja).

Batschmannov pristup hermeneutici oslanja se na ranije radove Diltheya i Gadamera,koji smatra da je istina djela ontoloki krhka i podlona subjektivnom doivljaju i predaji.

Takvo gledanje Batschman ne podupire, jer smatra da se time oslabljuje oslonacobjektivnosti, te upuuje na metodoloki sustav interpretacije i njezine provjere koji jeprimjeren djelima umjetnosti.

Batschmann inzistira de slike nisu samo vizualni tekstovi: naime jo je Burckhartprimijetio, a (Wolfflin tu b. reenicu zabiljeio) da Najdublji sadraj i ideju umjetnikogdjela nije mogue rijeima izgovoriti, jer da jest, sva bi umjetnost bila suvina, a sva zdanja,kipovi i slike ostati neizgraena, neisklesani i nenaslikane.

Od p.u. metoda interpretacija tijekom 20. st osobito su se istakle 3:1) analiza oblika tj. stila (Wolfflin)2) ikonoloka interpretacija (Warburg Panofsky)3) analiza strukture (Sedlmayr)

Hermeneutika, smatra Batschmann, uspostavlja sa sve te 3 metode odnos kritikogpropitivanja:

od Wolfflina preuzima gledanje, promatranje, ali ne prihvaa Sedlmayrovo traganje zanajdubljim uzrokom temeljem ili viim zakonom STRUKTUROM - koji odreuje nastanakpojedinog djela tj. njegove elemente oblikovanja i smisaone slojeve. Iako Sedlmayrovaanaliza strukture za razliku od ikonologije koja izjednauje sliku s porukom potujeoblikovne elemente likovne umjetnosti, ona je hermeneutici neprihvatljiva, jer metodu analizeteksta u analogiji s traenjem tekstualnog smisla, gotovo mehaniki preslikava nainterpretaciju slike. Hermeneutika stoga ne prihvaa perceptivni karakter kao vii zakon,ve se bavi razumijevanjem procesa i pojava na slici, iz ega se otvaraju vidici prema

razumijevanju kulture. Ope i pojedinano se dakle stapaju u jednom sloenom procesurazumijevanja. Sliku dakle valja promatrati, a ne itati, pa su zato bitni njezini oblikovnielementi: svjetlo i sjena, crte i ploha; odnosi boja, kompozicija i sl., u pokuajurazumijevanja kompletnog slikovnog procesa u kojem su jednakopravni svi slikovni elementi.

Kod takvog je pristupa, osobito za razumijevanje moderne, nepredmetne umjetnosti,bitno poznavanje umjetnikova naina rada, to Batschmann demonstrira na primjeru JacksonaPollocka. Njegova slika Lavander mist ili No. 1 je produkt umjetnikova psihofizikogstanja, a ne nekakvog verbalnoga sadraja.

-*-Cilj hermeneutike (teorije metode i prakse), to Batschmann navodi u svojem

predgovoru, je zatita kulturnih dobara, jer ako netko neto ne razumije, postaje agresivnim i

ravnodunim prema nebrizi i razaranju. Uvod


3/13

P. u. hermeneutika svoj smisao ne trai u smislu djela, ve u djelu samom.

Prvi dio Razumjeti sliku- Primjer nerazumijevanja slike Franza Marca Mandril u Hamburgu 1919. godine.Hamburani nisu razumjeli ekspresionistiki nain prikazivanja.

Hans Sedlmayr je osobito isticao ODGOJNU ULOGU POVJESNIARAUMJETNOSTI.

On treba, meu ostalim, protumaiti novum tj. promjenu koju slika donosi: da li je toslobodna volja umjetnika, izrugivanje publici, dra novoga, ona bolest ili sl.

Maurice Denis je 1890. definirao sliku ovako: Treba biti svjestan injenice da je nekaslika prije nego to postane konj, ena ili pria ponajprije ravna ploha prekrivena bojamaprema odreenom rasporedu.

Primjer: James Whistler: Aranman u sivom i crnom br. 1. iz 1872.. (Whistlerovamajka)

James Whistler: Aranman u sivom i crnom br. 1, 1872.

Whistler je oito htio dati naglasak onim elementima slike koje je naglasio u naslovu.Jo je Ruskin govorio o ponovnom uspostavljanju nevinosti oka. Gombrich jemeutim u djelu Art and Illusion iz 1960. takve ideje o odricanju od navike pojmovnogagledanja otklonio kao bajke.

Hans Sedlmayr je primijetio (nakon von Allescha, kojeg nije citirao) da jeBrueghelova slika Seljaki ples iz 1565. komponirana u macchiama mrljama, te da seradi toga ona sama dekomponira, to je efekt kojeg je Brueghel svjesno ugradio.

Drugi dio Redukcije


4/13

Vermeer: Alegorija slikarstva, oko 1666.

Prema Gombrichovom miljenju, ikonolog se prvenstveno bavi intencijama: on jeistraiva koji vjeruje u primat teksta.

Slino postupa Hans Sedlmayr u svojoj analizi slike Alegorija Slikarstva, slijedeiviestruku slojevitost slikovnoga teksta. Ipak, nije obrazloio zato bi se slika imalainterpretirati kao tekst.

Neke slike su meutim ipak miljene upravo kao tekstovi.Primjer: prikazi u Ikonologiji Jan-Baptiste Boudarda, 1769. u 3 sv. (Ludost) iliCesara Ripe, 1603. koja je bila esto pretampavana, ali rijetko zapravo koritena.

Cesare Ripa: Ikonologija, 1603.Meutim, usporedi li se Poussinova slika Sabiranje mane u pustinji iz 1639. s

biblijskim tekstom kojeg opisuje taj dogaaj, zapaa se da su veze izmeu slike i teksta teksporadine.


5/13

Poussin: Sabiranje mane u pustinji, 1639.

Nepodudarnosti izmeu slike i teksta mogu biti i vee: tako je na slici Jaspera JohnsaKraj Zemlje rije plavo (blue) djelomino ispisana crvenim slovima.

J. Jones, Kraj Zemlje, 1978.Stoga je u smislu semiotike kao nauke o znakovima zanimljiv pokuaj Charlesa

Lebruna da kodificira afekte, koji NIJE uspio, premda su valjda svi polaznici risarskih kola ilikovnih akademija do 19. st. studirali afekte prema Lebrunu.

Prema Charlesu Lebrunu: Ljudski afekti, bakropis, 1696.


6/13

Jesu li slike jednoznane?Drerov redovnik

Drer: Velika babilonska Bludnica, 1498.

Bavei se Drerovim drvorezom Velika babilonska Bludnica iz ciklusa Apokalipse,

Gombrich je ustanovio da nije jasno pred kime je kleknuo redovnik u doljnjem lijevom kutuslike: pred Bludnicom ili anelima na nebu? Odgovor na to pitanje je presudan za tumaenjeznaenja te figure, ali i roda kojeg on zastupa.

Razliita itanja te figure su dovela ak dotle da je jedna autorica u redovnikuprepoznala portret Savonarole

Trei dio Interpretacija, tradicionalno

Ikonologija

Panofsky smatra da je Ikonologija postala dominantnom ue strunom disciplinompovijesti umjetnosti jer iz nae kulturne svijesti sve vie nestaju likovi, bajke, pripovijesti ialegorije.

Kulturne tradicije mogu takoer biti izuzetno razliite, pa e australski aborigin uprikazu 13 ljudi za stolom teko prepoznatu mistini dogaaj, ukoliko mu nije poznatokranstvo i sv. Pismo. Ikonografska metoda zapravo funkcionira jedino ako nam je intencijaslike sauvana kao tekst, i ako moemo rekonstruirati prijelaz iz teksta prema slici.

Ponekad je teko znati postoji li uope tekstualna podloga i u traenju iste moemo bitiovisni o nevjerojatnom sluaju3

3 Tj. o tome da li e nas Bog podrati u istraivanju, te nam na nevjerojatan nain pomoi ili ne.


7/13

Analiza struktureStrukturalna analiza je postupak kojim se iz temeljne koncepcije pojmljene

percepcijom korak po korak, do najsitnijih pojedinosti u zornom procesu ponovo stvarakonkretni oblik (Gestalt) umjetnikog djela.

Batschmann smatra da je Sedlmayrova tvrdnja da su zorni karakteri izvorite

umjetnikog djela jalova.Sedlmayr je naas pokazao skupini ljudi Brueghelovu sliku Slijepci padaju u jamu(1568.) i pitao ih to su vidjeli. Gledatelji su kazali otprilike: Neto sivo to pada.

Pieter Brueghel: Alegorija o slijepcima, 1568.

Toj temeljnoj percepciji, Sedlmayr je pridruio 4 misaona sloja:1) DOSLOVNI niz slijepaca2) ALEGORIJSKI heretici3) ESHATOLOJI slijepci kao egzemplar ovjeanstva4) TROPOLOKI slijepci kao exemplum ovjekove, pa i gledateljeve due

Batschmann smatra neodrivom tezu o zornom karakteru, kao i pribjegavanje

tekstualnoj interpretaciji u 4 sloja : navodi da za to do danas nije pronaen niti 1 dokaz.Problemi: podloga, nadogradnja, stav

Postavka o hijararhiskom redu postavlja problem temelja. Ni Panofsky ni Sedlmayrnisu uspjeli dokazati da je pretpostavljeni najnii sloj doista temelj.

Prema Sedlmayru ispravno bi bilo dranje to ga je neko imao umjetnik, premaPchtu ispravno je povijesno dranje. Trebamo li se dakle uiviti u umjetnika ili se trebamoponaati historijski, pa, unato Hegelu, kleknuti pred Madonom?4

4 Ova 2 stava se ne iskljuuju. Bitno je shvatiti to je pjesnik htio rei, a za vjernika je bitno i to slikaprikazuje. Pred slikama se inae ne klei, nego pred Svetotajstvom tj. Bogom, op. a.


8/13

Tradicionalni cilj: smisao

Joachim von Sandrart: frontispis za Iconologia deorum,

Nrnberg, 1680.(Autor bakroreza je Johann Jacob von Sandrart, Joachimov neak)

Na bakrorezu Johanna Jacoba Sandarta za frontispis Iconologie Deorum, vidimo kakoVrijeme i Smrt rue kipove klasinih bogova u jamu Zaborava, kako je opisuje popratnoobjanjenje.

S druge strane Merkur dovodi umjetnosti Slikarstvo i Skulpturu da iskopajurazbijene kipove i vrate ih u ivot sadanjosti. Dakle za Sandrarta Ikonologua Deorum jearheologija mitologije i smisla te obnova i ponovno podizanje likova bogova kao djela smislai umjetnosti.

Zbog iskustva novije umjetnike proizvodnje stara umjetnost kao da je jo

ostala jedino utoite u kojem razgovor o smislu jo ima smisla .


9/13

Prijelaz prema interpretaciji

Batschmann smatra kako predmet interpretacije ne treba biti smisao, nego sama slika.

etvrti dio Rad slikara

UvodBavljenje radom slikara je vano iz niza razloga. Prvi od njih je da njime nestaju

romantine predodbe o podrijetlu umjetnosti, idejama umjetnika, njegovim prauzorima islino.

Rad i djelo: Jackson PollockFotografija koja prikazuje J. Pollocka kako u 1 daari u New Yorku drippa po

platnu, nastala je oko 1950., tj. u isto doba kada je Vermerova Alegorija slikarstva od

povjesniara umjetnosti (Sedlmayr ?, op. a.) proglaavana idealnim utjelovljenjemumjetnikog stvaralatva.

Hans Namuth: Pollock i Lee Krasner u Polockovu atelieruTijekom slikanja slike One (Jedan), u proljee 1950. godine.

Vermeerova ena na Namuthovoj fotografiji vie nije model, ve svjedokinja rada, aslika je poloena na tlo, i stav slikara je potpuno razliit od Vermeerove kristalne staloenosti:Kada sam u svojoj slici, nisam svjestan samoga sebe, niti onoga to radim. Rezultat jezbrkan samo ako izgubim kontakt sa slikom. Inae postoji ista harmonija, davanje i uzimanje

bez muke, i slika uspijeva.


10/13

Obrada povrinePovjesniar i filolog Benedetto Varchi je sredinom 16. st. u Firenci meu umjetnicima

proveo ANKETU o radu umjetnika i o umjetnicima. Miljenja su dali i Michelangelo, Vasari,Pontormo, Bronzino i Cellini. Metoda se sastojala u usporedbi umjetnosti, tzv. paragoneu, toga je sustavno proveo jo Leonardo. Paragone je dakle:

1) zbirka kulturno-povijesnih i staleko-povijesnih argumenata2) zbirka argumenata za umjetnika u diskusiji s naruiteljem3) dugotrajan i ozbiljan pokuaj da se spoznaju aspekti svih 3 umjetnosti

Varchijevi slikari su smatrali da mogunost da slikarstvo prikae neto objektivnonepostojee, toj umjetnosti daje prednost pred kiparstvom.

Kipari su pak upravo to smatrali dokazom da je razlika izmeu slikarstva i kiparstvaista kao izmeu bitka i privida, tj. izmeu istine i lai.

Poznato je jo natjecanje u iluzionizmu izmeu slikara Zeuksida i Parhazije, kojegbiljei Plinije: Zeuksid je slikom groa zavarao ptice, a Parhazija je slikom zastora ispredsvoje slike zavarao Zeuksida.

Charles Perrlaut je prvi koji 1688. takve prie o iluzionizmu naziva djetinjarijama.

Vizualni izvoriNa Davidovoj slici Liktori Brutu donose leeve njegovih sinova iz 1789., u lijevom

gornjem dijelu se u sjeni pojavljuje boica Roma.

J.-L. David: Liktori Brutu donose, 1789.

Prikaz je citat rimske freske pronaene u Palestrini, na kojoj je prikazana Minerva.Ta je freska prikazivana i u grafici, pa ju je tako 1729. J. P. Mariette prikazao u grafici

kao Paladu (Atenu tj. Minervu, op. a.) ili Romu. Davidu je oito prikaz boginje bio poznatiz Marietta, te ju je od tuda i preuzeo kao Romu.

Za grupu ena desno Davidu je izvor moda bila Nioba (iz grafike), a moda i ne.

Umjetnika intencija, prosudba i svijestTeorija umjetnosti od Albertija naovamo je traila da se umjetniko stvaralatvo

temelji na umjetnikovoj kritikoj svijesti.Bilo bi zanimljivo ispitati transformaciju tog zahtjeva do njegove negacije

predodbom da umjetnik stvara iz sebe (npr. Pollock, op. a.).


11/13

Peti dio Iskustvo i promatranje

Karl Badt i njegova orijentacija kao temelj iskustvaIskustvo nastaje prema Aristotelu sjeanjem i objedinjavanjem sjeanja o nekom

sadraju.

Karl Badt smatra da se na europskim slikama moe konstatirati usmjerenost od lijeveprema desnoj strani te istodobno odozdo prema gore.

Razgranienja: doivljaj, reprodukcijaSedlmayr se svim silama trudio da umjetniko djelo prikae kao svijet za sebe i kao

mrtvu tvar, za ije oivljavanje je potrebna re-produkcija interpreta.Batschmann kae da danas vie ne govorimo o smrti umjetnikog djela, ve o

povijesnoj distanci koja nas od njega dijeli. Ne teimo za bezjezinim stanjem u kojem bismobili jedno s umjetnikim djelom, ve elimo iskustvo (do kojeg se dolazi promatranjem).

Promatranje

Promatranje je produktivna djelatnost subjekta koji se bavi slikom. Kod slika izciklusa St. Victoire Paula Cezannea, mrlje poinju dobivati smisao tek promatranjem. Izbesmislenih mrlja tako nastaje smisao.

esti dio Slikovni procesi

UvodNa sljedeim primjerima bit e objanjeno to to slika iznosi po sebi i kako se o tome

moe govoriti.Svjetlo i sjena: proces crtea

Linija - figura

Rafael: Frigijska Sibila Cezanne: Pugetov Milon iz Krotona

Rafeelov crte Sibile sainjen je od kontinuiranih dinaminih linija koje kao da diu

(deblje tanje) i svaka je drukija; Cezanneove linije su, nasuprot tome isprekidane,mrljovite, i jedna slii drugoj (nematovite su, op. a.).


12/13

BojaPosljednjih se godina boja, kao specifini medij slikarstva, sve vie ukljuuje u

analize.

Kompozicija, dispozicija i historija

Od Albertija kompozicija je u slikarstvu slaganje dijelova (elementi forme) u cjelinu.

Tekst - slika: izraz i re-interpretacijaPrema Anthonyu Bluntu, Poussin se u svakom dijelu svoje slike Kuga u Adodu

drao biblijskog izvijea.

Nicolas Poussin: Kuga u Adodu, 1631.

Evo biblijskoga teksta (1. Samuel 5, 1-6):

Kad sutradan ustadoe, leao je Dagon opet sa svojimlicem na tlima pred kovegom Gospodnjim. GlavaDagonova i obje ruke njegove leale su odsjeene napragu. Pokraj njih leao je trup Dagonov.

A ruka Gospodnja otea stanovnicimaAdoda. On ih prepade, kad ih udarikunom micinom, Adot i sve podrujenjegovo.

Meutim, Poussin se u svojem opisu dogaaja drao biblijskoga teksta samo u prikazudoba dana i razbijena Dagonova kipa. Sve ostalo: arhitektura, emocije i dr. njegova suinvencija.

Metafora kao proces


13/13

Metafora je jedna od govornih figura kojima se stvara promjena smisla i kri leksikikod. Zgodna vizualizacija metafore je Hogarthova grafika s prikazom mua rogonje (kojizapravo samo prolazi ispred bila ili krave, no aluzija je vie nego jasna).

W. Hogarth: Veer, 1738.

ObratiBatschmann tu spominje navodno Rafaelovo ismijavanje Michelangelova prikaza

Boga Oca s lea, prikazom Putta takoer s lea. (Krajnje problematino., op. a.)

Michelangelo: Bog stvara Sunce i mjesec, Sikstina, 1511. Rafael: (lijevo) Putto s trozupcem, Villa Farnesina, 1517.

Sedmi dio Sustav interpretacijskih odnosa

Nemogue je propisati poetak interpretacije: neosporni temelj ne postoji. Interpretatormora preuzeti odgovornost za svoj rad. Batschmann ne prihvaa Sedlmayrov stav da postojisamo 1 ispravna interpretacija: ona koja se poklapa sa stavom samog umjetnika.

Interpretacija je pretpostavka pisanja povijesti umjetnosti jer ona ne niemomente nego oznaava individualne odnose meu njima, to je sr pisanja svakepovijesti.

***

Documents

Oskar Bätschmann: Uvod u povijesnoumjetničku hermeneutiku - skripta za ispit kod prof. Pelca