Jalta, Jalta nakon petnaest godinaPiše: Jagoda Martinčević

napokon se i to dogodilo! Nakon punih petnaest godina najpopularniji hrvatski mjuzikl Jalta, Jalta skladatelja

Alfija Kabilja i libretista Milana Grgića vratio se na scenu Gradskog kazališta Komedija. Ljubitelji ove glazbeno–scen-ske forme željno su očekivali povratak kultnog djela koje je, od praizvedbe 1971. do 1995. godine, u istoj postavi odigrano 534 puta, s brojnim gostovanjima u zemlji i u inozemstvu. Unatoč kasnijim mjuzikalskim uspješnicama domaćeg i stra-nog podrijetla, ni jedno drugo djelo nije dosegnulo popular-nost i status Jalte, Jalte o čijemu se povratku često govorilo, bilo je i nekih pokušaja, no on je, eto, ostvaren tek sada te je premijera uslijedila 12. ožujka, uz najavu čak dvostrukih podjela glavnih uloga.

Zamka nostalgijeOzarena lica u publici koja pjevuše Kabiljove songove zajedno s pjevačima, ali i nove generacije u gledalištu i, dakako, mnoš-tvo komentara od onih punih ushita do nostalgičnih uzdaha za starom Jaltom, ukratko je opis ozračja koje je autorica ovih redaka doživjela na takozvanoj drugoj premijeri. I kao što to uvijek biva s optimizmom pamćenja, doista se nije teško uhva-titi u zamku nostalgije koja priziva sjećanja, ali istodobno i oštri osjetila u susretu s novim.

(nastavak na str. 3)

ORIENT EXPRESTO U HGZ–u / HRvaTSka GlaZbENa HISTORIOGRafIJa U 19. STOlJEćU / RaZGOvOR S alfIJEM kabIlJOM / PORIN / 75 GODINa ERE S

ONOGa SvIJETa / DIGITalNO DOba / KALEIDOFON IZ klaSE SaNDE MaJUREC / SvJETSkI DaNI NOvE GlaZbE SyDNEy 2010 / CD IZlOG

ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 162

SVIBANJ 2010.

CIJENA 20 kn

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

U zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija premijerno izveden mjuzikl Alfija Kabilja i Milana Grgića: Dražen Čuček, Đani Stipaničev, Sandra Bagarić i Ronald Žlabur

I premda je majstor hitova alfi kabiljo možda napisao i dva još bolja mjuzikla Kralj je gol i Car Franjo Josip u Zagrebu, upravo je Jalta, Jalta zadržala auru vječno zelenih

mjuzikalskih nota koju je teško dostići.

SAŠA

NO

VKO

VIĆ

2 3BROJ 162, SVIBANJ 2010. BROJ 162, SVIBANJ 2010.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV-a i ne uključuju dizajn oglasa

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.

UVodnikPoštovani čitatelji Cantusa!

Zadovoljstvo mi je u uvodniku novoga broja vaših novina uputiti pregršt če-

stitki. Čestitam ovogodišnjim dobitnicima Porina, posebice skladateljima od kojih su mnogi članovi Hrvatskog društva sklada-telja. Čestitke idu i Alfiju Kabilju. Naime, povratak najpopularnijeg hrvatskog mjuzi-kla Jalta, Jalta na scenu Gradskog kazališta Komedija još je jedna potvrda njegova izni-mnog glazbenog stvaralaštva. Zaslužuju ih i svi skladatelji čiji je rad prepoznat i nagrađen u proteklom razdoblju, zatim mladi pobjed-nici natjecanja Lions Grand Prix, Međuna-rodnog susreta harmonikaša i Tribine mla-dih glazbenih umjetnika »Darko Lukić«, kao i oni čiji su opusi predstavljeni na Tri-binama HDS–a: Nikola Glassl, povodom 90. rođendana i Anđelko Igrec, povodom objavljivanja CD–a Kyrie koji je proglašen najboljim autorskim albumom u kategoriji klasične glazbe na nedavnoj dodjeli Porina. Na primjeren način obilježen je 75. rođen-dan hrvatskog jazz velikana Boška Petro-vića: koncertom i diskografskim izdanjima kojima je predstavljen kao sjajan vibrafonist, ali i skladatelj. Čitajte o uspjesima hrvatske glazbe i edukaciji najmlađih skladatelja u srednjoškolskoj dobi te o novim izdanjima hrvatske diskografije od kojih će neka biti u konkurenciji za sljedeći Porin.

Davor Hrvoj, urednik

UVO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IKiZ koncertnoga žiVota — koncertna dVorana VatroslaVa lisinskog

ciklUs Glazba 21. stolJeća simfonijskog orkestra HrVatske radioteleViZijeIzvedba i praizvedba Récits de l’autre monde skladatelja Dalibora Bukvića

Piše: Sanja Raca

dalibor Bukvić, »skriveni« skladateljski potencijal koji je prvo doba nakon di-

plome proveo u Francuskoj na usavršavanju,

a kasnije u djelatnom pedagoškom radu, ugodno je iznenadio autorskim koncertom 1. travnja kada je predstavljen njegov Récits de l’autre monde, ciklus od četiri samostalne skladbe (2006.). Pod ravna-njem Tončija Bilića, Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije, uz Dječji zbor Zagrebački dječaci, Djevojački zbor Zinka i dramskog umjetni-ka Luku Dragića, iskazali su angažirano glazbeno razumijevanje prema kompliciranom sadržaju Bu-kvićeva ostvarenja. Ono je sastavljeno od neovisnih skladbi Spatial — danse des apparitions (za elektroa-kustiku), Actus (za orkestar), Psalam (za zbor i orke-star) te, tu večer praizvedena opusa Vers le ciel (Ora-culum — Lux aeterna za glumca, mješoviti i dječji zbor, orkestar i rasvjetu). Iako s prirodnim rezom između svake skladbe, skladatelj je postigao jedin-stvo njihova sadržaja, a razlog je zajednička istra-živačka pozadina ne samo u odnosu na fenomen zvuka, nego i u odnosu na dimenziju duhovnog. Autorova pustolovina putovanja duhovnom stra-nom moći umjetnosti, ujedinila je njegove rane i novije radove, a etape toga hermetično–intimnoga putovanja kulminirale su u praizvedbi Prema nebu (Vers le ciel), ostvarenju koje zaziva latinsku liturgiju i njezinu kompleksnost Oraculuma, Proročanstva, odnosno Lux aeterna, Vječnog svijetla.

Ikonografske veze u tematskoj i oblikovnoj inter-pretaciji koje stoje iza cjeline ukupna opusa, otkri-vaju religioznu simboliku broja četiri, ali također i rafinirani odnos prema reinterpretaciji naslijeđa na način međusobne harmonije i povezanosti sklad-bi. Prve tri poznate su iz ranijih izvedbi (neke od njih objavljene su 2008. na Bukvićevu autorskom CD–u u nakladi Cantusa d.o.o.), međutim pove-zane u realitetu zajedničke kvartetske izvedbe, one upućuju na šifrirane poruke kojima je stvaratelj za-okupljen. U tome sustavu znakova instrumental-nog teatra, od elektroakustike do živoga orkestra, put vodi riječima gdje je glazbeni sadržaj stavljen u kontekst prizora, čak i izravno kada završni Vers le ciel oživljava kroz reducirani scenski prikaz mistič-ne procesije (režija Frana Marija Vranković). Dirigent Tonči Bilić, dva ansambla HRT–a i dječ-ji zborovi (uvježbala Jasenka Ostojić Radiković), ključno su pridonijeli izvrsnosti glazbenog doga-đaja koji nije bio lišen rizika uprizorenja prilično složena izvedbena zadatka. Imponira spremnost podizanja repertoarne ljestvice u HRT–ovu Maj-storskom ciklusu, posvećena nacionalnom suvre-menom skladateljstvu i to emancipaciji rijetkih partitura koje govore jezikom velikih glazbenih formi.

Dalibor Bukvić

DAV

OR

HRV

OJ

KO

NC

ER

TI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI

MIREla IvIčEvIć DObITNICa NaGRaDE ThEODOr KörNEr Za 2010. GODINUU Svečanoj dvorani Sveučilišta u Beču, 29. travnja

dodijeljene su nagrade Theodor Körner za 2010. godinu. Jedna od 49 ovogodišnjih laureata je Mirela Ivičević, hrvatska skladateljica na poslijediplomskom studiju u Beču kojoj je nagrada dodijeljena za drugu simfonijsku skladbu Ace of diamonds. Istoimeni fond ovu nagradu (ime nosi po inicijatoru Theodoru Kör-neru, jednome od austrijskih predsjednika) dodjeljuje svake godine mladim znanstvenicima i umjetnicima za njihove projekte u nastanku i to s područja medicine, prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti, likovnih umjetnosti, literature te kompozicije. Tim je povodom u bečkoj palači Hofburg laureate primio i austrijski pred-sjednik dr. Heinz Fischer, a istom je prigodom izvedbu doživjelo i skladateljičino djelo DominosaDoubletime za flautu i gitaru. (B.P.K.)

ZDENkO IvaNUšIć DObITNIk RaDIJSkE NaGRaDE FAmE GAmEs EFFIGy AwArDs 2009 Zdenko Ivanušić, hrvatski saksofonist i skladatelj dobio je

radijsku nagradu Fame Games Effigy Awards 2009 u ka-tegoriji najbolje instrumentalne izvedbe. Uz odluku stručnog žirija, u čijemu su sastavu neka od značajnih imena svjetske glazbene scene (Lionel Richie...), u obzir se uzimaju i glasovi slušatelja. Osim toga priznanja, Ivanušićeva skladba Four Odd s CD–a Lost in HTML uvrštena je među najbolje jazz snimke u 2008. po izboru američkog jazz kritičara Scotta Albina. Skladba se nalazi među šesnaest najboljih snimki, zajedno s velikanima jazza, među ostalima, s Jamesom Moodyjem, Charlesom Lloydom, Hankom Jonesom, Chic-kom Coreaom i Garyjem Burtonom. (D.H.)

JOš JEDNa NaGRaDa GRUPI NOlaPovodom proslave Dana Grada Pule, na svečanoj sjednici pulskog Gradskog vijeća grupa Nola

primila je priznanje »za promicanje pozitivnih vrijednosti i obogaćivanje pop–rock scene Pule i Hrvatske«. Na pozornici Istarskog narodnog kazališta nagradu im je predao gradonačelnik Pule Boris Miletić. Zahvaljujući Gradu i sugrađanima, a uoči dodjele ovogodišnjih Porina na kojima je nominirana u šest kategorija, grupa Nola održala je mali koncert. (M.S.)

Mirela Ivičević na dodjeli nagrade

Zdenko Ivanušić

Nola u pulskom INK

NA

GR

AD

E N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

tribina poVodom 90. rođendana nikole glassla

ISPOVIJEST NAJSTARIJEGA HRVATSKOG SKLADATELJA

aUtorski cd anđelka igreca K yrie predstaVljen na tribini U Hds–U

VARAŽDINSKI KRUG U SREDIŠTU ZAGREBA

»Pa gdje ste vi do sada? Dođite sutra na Akademiju!«, tim je riječima 1950. završio »prijemni ispit« za kompoziciju Nikole Glassla kod velikog autoriteta Stjepana Šuleka, nakon što mu je odsvirao svoju trostavačnu Sonatu.

Danas devedesetogodišnji, ujed no najstariji hrvatski skla-datelj, Nikola Glassl ima mnogo toga za ispričati o bogatom umjetničkom i životnom iskustvu, a prilika za to ukazala se na Tribini, uoči proslave njegova rođendana koju je Hrvatsko društvo skladatelja organiziralo 25. travnja.

Tako »veliki« rođendani uistinu nisu česti i time su drago-cjeniji, osobito kada je slavljenik s velikim žarom, entuzi-

jazmom i dobrom dozom humora spreman iskustvo podijeliti s mnogobrojnom publikom, kolegama, suradnicima, umjetnicima i svima onima koji su željeli uhvatiti dio jednoga vremena koje nema puno živih svjedoka. Nikola Glassl, čiji je skladateljski opus značajan, jednako kao i pijanističko djelovanje, rođen je u Bu-dimpešti 1920., ali se cijela obitelj ubrzo seli u Osijek nakon što je njegov otac, glazbenik, dobio poziv osječke Opere. Već 1934., Glassl odlazi u Zagreb gdje upisuje glazbenu školu Beethoven čiji su profesori bili Antonio Janigro i Boris Papandopulo, a 1940. upisuje Muzičku akademiju, između ostaloga i kompoziciju u razredu Krste Odaka. U razdoblju od deset godina djeluje kao glazbenik i kompozitor, ali se 1950. vraća na nikada završeni stu-dij kompozicije, s namjerom da ga završi upravo u klasi Stjepana Šuleka, što mu uspijeva 1957. godine. Nadalje, Glassl djeluje kao pijanist, asistent Milana Horvata u Zagrebačkoj filharmoniji, kao i zborovođa u HNK Zagreb, sve do preseljenja u Njemačku 1964. godine. Ruben Radica i Pavle Dešpalj, gosti Tribine, također su se osvrnuli na slavljenikov rad, pogotovo na njegov briljantni i in-spirativni pijanizam, ali i na međusobno prijateljstvo, koje je, iako kratkotrajno, bilo izuzetno intenzivno. Sam Glassl ne osporava veliki Šulekov utjecaj na vlastiti skladateljski opus. Iako je kao pi-janist uvijek bio otvoren za interpretacije skladbi različitih žanrov-skih odrednica, što je izražajno iznio u zanimljivim anegdotama, ipak ne krije da je za njega bitna forma i glazbena smislenost te da je uvijek bio oprezan nastojeći ne izgubiti glavu i ne iznevjeriti vlastite umjetničke potencijale. Biti glazbenikom, smatra životnim zadatkom. Za njega je to jednostavno potreba, a već pune če-tiri generacije glazbenika obitelji Glassl, među kojima je i njegov unuk, pijanist Nikola Paskalov, svjedoče o velikoj posvećenosti i ljubavi prema tom pozivu. (Ana Kuštrak)

Anđelko Igrec, hrvatski skladatelj, orguljaš i zborovo-đa, posvetio je crkvenoj glazbi život i umjetnički rad.

Povodom izdanja CD–a Kyrie s njegovim kompozicijama, Hrvatsko društvo skladatelja organiziralo je 20. travnja predstavljanje albuma i razgovor sa skladateljem u kojemu su sudjelovali gosti, dr. sc. Josip Detoni, član varaždinskog Katedralnog zbora Chorus Angelicus (čiji je voditelj Anđelko Igrec), Nedjeljko Pintarić, urednik Glasa koncila, sunaklad-nik izdanja te pater Marijan Steiner, isusovac i muzikolog.

Tribini je prisustvovao i mons. Josip Mrzljak, biskup Va-raždinske biskupije. Anđelko Igrec, rođen u Heidlbergu, nakon školovanja u Prelogu odlazi u Beč gdje studira kompoziciju i orgulje. Vratio se u Varaždin u kojemu je danas nositelj crkvenoga glazbenog života. Na početku razgovora napomenuo je kako se svjesno bavi primije-njenom umjetnošću, a povezanost njegove glazbe s rije-

čima liturgije osnova je oko koje kreira vlastiti glazbeni izričaj.

Kao skladatelj, okrenut prvenstveno crkvenoj glazbi i kao zboro-vođa izuzetno dobroga zbora, ne voli, kako se izrazio, »određena drapanja 20. stoljeća«. Njegova djela moraju ispunjavati određe-ne funkcije koje on u svakoj prigodi uzima u obzir. Stoga je tekst iznimno bitan i iz njega crpi inspiraciju, a glazba i tekst ne mogu i ne smiju biti odvojeni jedno od drugoga. Josip Detoni istaknuo je veliku predanost kojom se Anđelko Igrec upušta u svako po-dručje umjetničkog djelovanja, bilo da komponira, bilo da motivi-ra Katedralni zbor i njegove članove.

Mons. Josip Mrzljak na samom je kraju Tribine izrazio iznimnu sreću i zadovoljstvo djelovanjem Anđelka Igreca koji Varaždinsku biskupiju daruje svojim skladbama, djelujući na takav način da upotpunjuje kontekst onoga što se događa unutar crkve, s oni-me što se događa izvan nje. (Ana Kuštrak)

TR

IBIN

E T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

Nikola Glassl

(nastavak sa str. 1)U Zagrebačkom gradskom k a ZalištU komedija premijerno iZ Veden mjUZikl alfija k abilja i milana grgića

Jalta, Jalta nakon petnaest godinaPiše: Jagoda Martinčević

poveznica stare i nove Jalte ostvarena je u radu ondašnjeg

i današnjeg redatelja predstave, neumornog Vlade Štefančića koji

je zasigurno bio jedan od pokretača povratka djela u Komedijin repertoar. Valja reći, s punim pokrićem, iako se u redateljskom rukopisu od praizvedbe

do danas nije mnogo toga promijenilo. Ostala je ista zahuktala priča o sobari-ma triju svjetskih državnika koji na Jalti 1945. dijele svijet, ali ne uspijevaju podi-jeliti jednu malu metaforičnu zelenu li-vadu. Nju pak u snovima prisvajaju du-hoviti sobari Englez, Amerikanac i Rus koji je žele podijeliti — cijelom svijetu. Taj jednostavan, idiličan zaplet začinjen s brojnim dogodovštinama trojice soba-ra i njihove domaćice Nine Filipovne, redateljska ruka Vlade Štefančića obli-kovala je na njemu prepoznatljiv način, žustro, duhovito, u promjenama brzih tempa i u potpunom suglasju s glazbom Alfija Kabilja koja upravo vrvi pijevnim melodijama koje interpreti pjevaju s očitim zadovoljstvom. Među mnogim ulomcima valja svakako istaknuti ne-odoljivo ruski zavodljivu pjesmu Jalta, Jalta sobara Griše, kao i veliki finale Neka cijeli ovaj svijet... posvećen zele-

noj livadi i, dakako, miru u svijetu. I premda je majstor hitova Alfi Kabiljo možda napisao i dva još bolja mjuzikla Kralj je gol i Car Franjo Josip u Zagre-bu, upravo je Jalta, Jalta zadržala auru vječno zelenih mjuzikalskih nota koju je teško dostići. Odličan dojam nove Jalte svakako zaokružuje i prvorazredna scenska oprema scenografa Dragutina Broza i kostimografkinje Elvire Ulip, kao i koreografija s praizvedbe Tihane Škrinjarić koju su obnovili Tina Vrtar Stipić i Mladen Mordej Vučković.Pod dirigentskim vodstvom Veselj-ka Barešića / Krešimira Batinića svi su likovi dobili dvostruke tumače, a glavni ženski, Nina Filipovna, čak tri interpretkinje: Sandru Bagarić, Renatu Sabljak i Danijelu Pintarić. Ruskog so-bara Grišu igraju Đani Stipaničev i Da-vor Radić, američkog Larryja, Ronald

Žlabur i Damir Poljičak, Engleza Stan-leya, Dražen Čuček i Dražen Bratulić, a brigadirku, Mila Elegović i Jasna Pa-lić–Picukarić. U ostalim se ulogama iz-mjenjuju Adalbert Turner i Dario Doš-lić, Mirela Brekalo i Denis Grabarić te Ranko Tihomirović, Nedim Prohić, Božidar Peričić, Boris Barberić, Adam Končić i Dario Štulić. Jedini iz prai-zvedbene postave, tada kao sobar Griša, Boris Pavlenić, doajen ansambla, u no-voj Jalti igra ruskog generala. I, dakako, dobiva ovacije onoga dijela publike koji se sjeća nekadašnje Jalte. Njoj pripada i autorica teksta, unatoč nostalgiji, izni-mno zadovoljna novim Komedijinim uratkom. Jer ne bi bilo dobro zaboravi-ti: u velikoj produkciji inozemnih djela mjuzikalskog žanra, hrvatski je mjuzikl u svoje vrijeme odigrao vrlo važnu ulo-gu. Bilo bi dobro da je tako i danas.

SAŠA

NO

VKO

VIĆ

ra ZgoVor U poVodU 75. rođendana i obnoVe legendarnog mjUZikla Jalta , Jalta U k a ZalištU komedija

alfi kabiljo — odgoVori, ali i pitanjaNa kraju Alfi Kabiljo svojoj sugovornici, ali i cijeloj hrvatskoj društvenoj javnosti postavlja pitanja na koja već godinama od mjerodavnih osoba i institucija ne dobiva odgovore.

Razgovarala: Jagoda Martinčević

Hrvatski skladatelj Alfi Kabiljo jedan je od najplodnijih i

najizvođenijih naših autora. U raznorodnoj djelatnosti bilježi se i kao dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent. Dobitnik je mnogih priznanja, među ostalima dviju pulskih Arena, Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski i Nagrade Porin za životno djelo. Autor je, među ostalim, desetak mjuzikla od kojih je najpopularniji Jalta, Jalta, a tisak ga je prozvao »kraljem hrvatskog mjuzikla«.

Gospodine Kabiljo, kako se osjeća au-tor najpopularnijeg hrvatskog mjuzi-kla danas, nakon što je djelo ponovno ugledalo svjetla pozornice?Velika je sreća za svakog skladate-lja kada doživi da se njegovo djelo često izvodi, pogotovo glazbeno–scensko. Vi ste od mojih prvih mj-uziklskih dana pratili stvaralaštvo na tom polju. Mojemu sjajnom libretistu Milanu Grgiću i meni davali ste podršku u našem pionir-skom pothvatu stvaranja hrvatskog mjuzikla. Svakako sam veoma sretan kada, na primjer, u jednom danu imam tri predstave — dvije u zagrebačkom kazalištu Komedija i jednu u HNK Osijek, i sve su una-prijed rasprodane. To je osamnae-sto uprizorenje djela koje je imalo silan uspjeh. Gledajući sadašnju predstavu, opet u briljantnoj režiji »vječnog mladića« Vlade Štefanči-ća s dvije jednakovrijedne postave, što je zasluga direktora Kazališta Nike Pavlovića koji je uspio stvoriti ansambl dostojan velikih mjuzikl scena, shvatio sam da je ipak mož-da najveća tajna njegove uspješno-sti u našem vrlo dobrom pozna-vanju operne literature. Utjecaj operne dramaturgije rezultirao je apotekarskim odnosom glazbe i teksta, naravno uz ogromnu po-dršku dobre orkestracije i verbal-nog humora. Divan je osjećaj kad naše pjesme pjevaju već četiri ge-neracije, bilo u kazalištu zajedno sa šarmantnim protagonistima, bilo ozareno izlazeći iz Talijinog hra-ma. Iako Jalta već sveukupno ima otprilike 1000 izvedbi, vjerujem da će samo zagrebačka predstava prekoračiti taj broj.

Povratak ozbiljnoj glazbiKao skladatelj širokog raspona u stvara-laštvu, u zadnje vrijeme najveće uspjehe postižete na području klasične glazbe. Do-bitnik ste nagrade Boris Papandopulo Hr-vatskog društva skladatelja za Koncert za flautu i orkestar, a nema tome dugo kako je u riječkoj Operi uspješno postavljena i Vaša komična opera Casanova u Istri. Odakle taj interes za takozvanu ozbiljnu glazbu?Od najranijeg djetinjstva vrlo sam in-tenzivno živio uz ozbiljnu glazbu zahva-ljujući izvanrednoj zbirci gramofonskih ploča mojih roditelja gdje sam upoznao Stravinskog, Prokofjeva, Šostakoviča, Ravela, Debussya, Verdija, Puccinija, Gershwina i druge, uz bogati notni ar-hiv. Vrlo rano sam išao u muzičku školu izvanrednih pedagoga Rudolfa i Mar-gite Matz gdje su Bach, Händel, Scar-latti, Schubert i Mendelssohn postali moji prijatelji. Rudolf Matz je svojim najučenicima Stipici Radiću, Dubrav-ku Detoniju i meni posvetio klavirske sonatine, a ja sam pokušavao imitirati i sam skladati. Od desete godine idem stalno na koncerte i u kazalište, tako da sam uživo upoznao velik dio glazbene literature. S 15 godina sam bio baš na svim koncertima u HGZ–u te sezone. U vrijeme neposredno poslije rata mogla su se u bescjenje kupiti sovjetska notna i diskografska izdanja i naručiti partiture preko francuske čitaonice. Najviše sam naučio kad sam kupio klavirsko sovjet-sko izdanje Slika s izložbe Musorgskog i djelo slušao prateći note uz fantastičnu orkestraciju Stokowskog. Dok danas neki satima slušaju rock grupe, ja sam satima mogao slušati balete Žar ptica i Petruška koje sam gledao u HNK–u u koreografiji Margarete Froman. Ta predstava me potpuno fascinirala i sebi sam rekao da ću jednog dana napisati balet. Tu sam sklonost i sam realizirao baletom Kentaur XII u izvedbi zagre-bačkog HNK, što je bio moj prvi veliki izlet u takozvanu ozbiljnu glazbu. Pred otprilike šest godina kada je nakon ne-koliko godina rada odbijen moj mjuzikl Madame Hamlet, odlučio sam joj se vra-titi. Napisao sam velik broj djela koja su s uspjehom izvedena i kod nas i u svije-tu. Imao sam čak cjelovečernji autorski koncert komorne glazbe u bečkom In-stitutu Franz Schubert, a malo je živućih skladatelja koji to dožive. Moju glazbu izvode vrhunski interpreti (Giorgio Su-

rian, Renata Penezić, Vladimir i Kata-rina Krpan, Tamara Jurkić — Sviben, Krunoslav Babić, Duo Lutosławski, I musici di Montreal, Zagrebački solisti i drugi). Vrhunac stvaralaštva je komič-na opera Casanova u Istri na Orlićev i moj libreto koja je 3. listopada prošle godine uspješno praizvedena u operi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Nekoli-ko stranih opernih kuća pokazalo je za-nimanje za operu. Veoma sam ponosan na simfonijski hommage Voda i vatra za G. F. Händela, djelo koje je pred-stavljalo našu zemlju prigodom 250–te godišnjice skladateljeve smrti u Rimu u organizaciji EBU–a, prema mišlje-nju europskih urednika bilo je najbolje. Okosnicu djela čine tri tona, (g, f, h), a vrlo kvalitetnu snimku uspješno je rea-lizirao Mladen Tarbuk sa Simfonijskim orkestrom HRT–a.Jedan ste od najviše nagrađivanih autora na međunarodnoj sceni zabavne glazbe. Danas više nismo toliko prisutni u svijetu. Što mislite zbog čega?Skoro da nema velikih festivala zabav-ne glazbe s vrhunskim interpretima gdje biste mogli predstaviti dobru pje-smu i vrhunskog pjevača. Danas ostaje diskografija koja je na zalazu i internet koji je u strašnom usponu i preko ko-jega možete mnogo toga lansirati, iako je konkurencija ogromna. Nažalost, melodijska invencija više nije u prvom planu, a tehničko umijeće produkcije to ne može zakamuflirati. Činjenica je da je zabavna glazba prvenstveno postala stvar biznisa koji nama baš ne leži.

Klaster kao zaštitni znakU Vašemu stvaralaštvu zapaženo mjesto zauzima filmska glazba. Koliko je ona važna za cjelokupni dojam filma i je li kod nas taj oblik autorstva dovoljno zapažen?Glazba je izrazito važan element fil-ma i nažalost danas u hrvatskom fil-mu uglavnom je zapostavljena ili zbog neznanja redatelja ili zbog minornih financijskih sredstava ili zbog izbora potpuno nekvalificiranih »kompozito-ra«. Imao sam sreću raditi s najvećim hrvatskim redateljima i pisati glaz-bu za simfonijske orkestre. Veliki dio moje filmske glazbe je ozbiljna glazba u funkcionalnom smislu. Koristio sam elemente takozvane poljske škole te je moj zaštitni znak u tom žanru klaster. Mnoge su moje filmske partiture bile

zapažene, kao i nedavni film Rajka Gr-lića Neka ostane među nama za koji sam napisao teme koje je vrlo funkcionalno aranžirao maestro Alan Bjelinski. Tek je pojavom muzikologinje Irene Paulus glazba u našim filmovima dobila muzi-kološki pristup.Dugogodišnji ste član HDS–a, bivši pred-sjednik, danas član Predsjedništva. Tako-đer ste i jedan od malobrojnih skladatelja koji je trajno član Hrvatske zajednice sa-mostalnih umjetnika. Koliko je po Vašemu mišljenju važna zaštita autorskih prava, jedna od temeljnih zadaća HDS–a, od-nosno koliko Vama kao autoru znači ta zaštita?

Mislim da od svih članova HDS–a imam najdulji staž u mnogim radnim tijelima našega, oduvijek vrlo dobro organiziranog Društva. Nažalost, kao umirovljenik ne mogu više biti član Za-jednice umjetnika i kao takav nemam pravo koristiti beneficije javnog Poziva za projekt Poduzetništvo u kulturi Mi-nistarstva kulture i gospodarstva što je apsurd, jer zakon dopušta da je umirov-ljenik i dalje umjetnik, pogotovo ako je u registru poreznih obveznika. Zaštita autorskih prava vitalna je potreba svih nas autora, jedna od temeljnih zadaća HDS–a i nadam se da su svi članovi itekako svjesni značaja, aktivnosti, sva-kodnevne borbe i uvjeravanja, neumor-ne organizacije, prepreka, mržnje, ne-razumijevanja i sličnih nedaća kroz koji

prolaze mnogi istaknuti članovi našeg Društva i predstavnici ZAMP–a. Ci-jeli život djelujem u statusu slobodnog umjetnika i uglavnom živim od skla-danja, odnosno od obračuna emitiranja moje glazbe što se reflektira u obračuni-ma ZAMP–a nakon prijava korisnika. Nažalost, korisnici nisu uvijek precizni u prijavama i treba ih stalno kontrolira-ti, a to, osim ZAMP–a, moraju i sami autori.Na kraju i ja postavljam dva otvorena pitanja:Kako to da Republika Hrvatska nema ni jedno pravo glazbeno kazalište?Zašto Ministarstvo kulture ne daje dodatnu stimulaciju za nova hrvatska glazbena djela svim HNK–ovima, Ka-zalištu Komedija, Zagrebačkoj filhar-moniji te mnogim drugim orkestral-nim i komornim ansamblima? Takav prijedlog je, prema uzoru na famozni austrijski model i još nekih europskih zemalja, naš tajnik Antun Tomislav Šaban u pisanom obliku davno pred-ložio bivšem ministru kulture Antunu Vujiću. I ja sam ga osobno u prisutnosti ministra Biškupića, na njegov zahtjev, dao ravnatelju Uprave za glazbu Srećku Šestanu. Do danas HDS nije dobio od-govor ni od jednog Ministarstva.Hoće li netko odgovoriti na ta pitanja? Sumnjam, ali je dobro da se o tome govori.

Zaštita autorskih prava vitalna je potreba svih nas

autora, jedna od temeljnih zadaća HDS–a. Nadam se da su svi članovi itekako svjesni značaja, aktivnosti, svakodnevne borbe i uvjeravanja, neumorne organizacije, prepreka, mržnje, nerazumijevanja i sličnih nedaća kroz koji prolaze mnogi istaknuti članovi našeg Društva i predstavnici ZaMP–a.

DAV

OR

HRV

OJ

RA

ZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI

Alfi Kabiljo

IZVE

DB

E IZ

VE

DB

E IZ

VE

DB

E IZ

VE

DB

E IZ

VE

DB

E IZ

VE

DB

E

Đani Stipaničev, Sandra Bagarić, Ronald Žlabur i Dražen Čuček

4 5BROJ 162, SVIBANJ 2010. BROJ 162, SVIBANJ 2010.

IN MEMORIaM PROf. JOSIP MIROšEvIć

Napustio nas je još jedan iz plejade

neumornih i samo-zatajnih zaljubljeni-ka u glazbu koji su joj posvetili sav svoj život. Josip Mirošević, glazbe-ni pisac, kritičar i pedagog djelovao je kao nastav-nik na Katedri za glazbu Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. K tome, intenzivno je i vrijedno surađivao na radiju i u tisku, na javnim tribinama, napisao priručnik iz solfeggia, a jedan je od osnivača te prvi predsjednik Muzičke omladine Splita (1969.–1971.). Objavljivao je zapažene napise iz glazbenog života Splita, a bio je i dugogodišnji član Odbora Splitskog ljeta. Teško je pobrojati sve aktivnosti uglednog glazbenog radnika, ali se jedna ne smije zaboraviti, a to je Splitski festival zabavne glazbe u čijoj je povijesti nezaobilazan kao jedan od onih koji su mu stvarali ime i ugled. Uz festival je bio od samih početaka Melodija Jadrana, da bi na njegovo čelo stupio kao umjetnički direktor u razdo-blju od 1972. do 1988. godine. Josipa Miroševića, prvoga prodekana Odjela za glazbenu umjetnost splitske Umjetničke akademije dostojno će se sjetiti njegovo »zabavno« dijete, splitski festival koji će mu posthumno ovog ljeta dodijeliti Nagradu za izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi. (M.S.)

IN MEMORIaM MaTO DOšEN

Mato Do-š e n , p rodu-

cent, aranžer, klavijaturist i vo-kalist iznenada je preminuo 2. trav-nja od posljedica srčanog udara u 57. godini života u svome zagre-bačkom domu. Mato Došen u popularnu glazbu ulazi sedamde-setih godina kroz skupine Hobo i Izazov, da bi izni-mnu popularnost stekao u osamdesetima briljantno surađujući na najtiražnijim albumima, između ostalih Miše Kovača, Magazina, Tomislava Ivčića, Meri Ce-tinić, Doris Dragović i Danijela Popovića

Godine 1988. seli se u španjolsku Marbellu gdje je imao vlastiti studio i vodio klub. Kako nikada nije prekinuo veze s domovinom i dalje je surađivao s hrvatskim estradnim umjetnicima (Stop the War in Croatia Tomislava Ivčića, Let Ljiljane Nikolovske), a prije dvije godine definitivno se vratio u Hrvatsku. Iznenadna smrt zatekla ga je u završavanju novog albuma Miše Kovača Ne tražim istinu. (M.S.)

IN MEMORIaM MaRIJaNU JERGOvIćU, OSNIvačU fESTIvala »PJESME PODRavINE I PODRavlJa«

Na k o n kraće b o -

lesti, u 72. godini života, u Pitomači je 7. svibnja preminuo ve-liki glazbeni e n t u z i j a s t , doktor Mari-jan Jergović. Umirov l jen i liječnik Doma zdravlja u Vi-rovitici, svoju životnu ljubav prema glazbi sažeo je u ideji osnivanja festivala »Pjesme Podravine i Podravlja«, glazbene manifestacije koja se profilirala u najkvalitetnije glaz-bene susrete sjeverne Hrvatske. Vrstan skladatelj, dirigent i pjesnik, objavio je brojne publikacije, među njima: Podravske pjesme, Polke i čardaši, Pjesme moje Podravine, Naše pjesme naši snovi, a posljed-nja mu je bila Izabrane skladbe. Kao autor uspješno je surađivao s brojnim imenima hrvatske tamburaš-ke glazbe. Društveno iznimno aktivan, doktor Jer-gović bio je u dva mandata zamjenik župana Viro-vitičko–podravske županije. Više puta je odlikovan i nagrađivan. (M.S.)

IN M

EM

OR

IAM

IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M IN

ME

MO

RIA

M

iZ koncertnoga žiVota — koncertna dVorana VatroslaVa lisinskog

aktUalan i nakon tri desetljećaIzvedba Koncerta za klavir i orkestar Željka Brkanovića

Piše: Sanja Raca

orient expresto i Gosti 20. ožUjk a U HgZ–U

pijanističke eksploZije mateja meštroVićaU organizaciji Koncertne poslovnice Arti Musices u suradnji s Millenium promocijom projekt, nakon Beča i Tokija, program prvi put predstavljen u Zagrebu

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

Hgm jaZZ orkestar Zagreb odUšeVio pUblikU na otVorenjU priredbe Kultura susreta U osijekU

dojmljiVe iZVedbe skladbi krešimira Hercega i gostijU

iako je za ži-vot jednoga

umjetničkog djela nevažno u kojoj je pri-lici bilo pred-stavljeno i je li ta prilika bila s povodom ili ne, ipak je no-sitelj ciklusa Plava oktava s mjerom po-veo računa o dvostrukom

jubileju skladatelja Željka Brkanovića. U ve-čeri 12. ožujka ove godine, lijepom gestom obilježena je 50. obljetnica njegova autorskog stvaralaštva i ujedno 30. godišnjica od prai-zvedbe Koncerta za klavir i orkestar, djela posvećenog Vladimiru Krpanu, uglednome

pijanistu koji je opus predstavio uz tadašnji Simfo-nijski orkestar Radio–televizije Zagreb i dirigenta Uroša Lajovica. Sada je, uz Zagrebačku filhar-moniju i gosta dirigenta Stefana Lana, nastupila solistica Lana Genc, nekadašnja studentica prof. Krpana, pripadnica generacije mlađih zagrebač-kih pijanista. Partitura trostavačnog Koncerta Željka Brkano-vića, također pijanista (diplomanta u klasi Sveti-slava Stančića), nosi sve atribute koncertantnoga ostvarenja kojemu odmak od tri desetljeća daje finu aromu aktualnosti i u sadašnjem vremenu. U djelu je glasovir dominantan, ne samo kao solistič-ko glazbalo, nego i kao dio orkestra, tako da ne pripada tipičnoj arhitekturi klavirskog koncerta. Takvim odbacivanjem shematizirana obličja i mo-gućih ograničenja jedne forme, djelo se koncen-triralo na apstraktnost sadržaja. Već prvi stavak, s kratkim uvodom orkestra u koji ulazi solistička dionica, do kraja energična i nemirna, naglašava da opus odstupa od kanona, a uklone u čisti pija-

nizam otkrio je elegantni dijalog vodećeg instru-menta s električnom bas gitarom u Largo stavku (napućenom »dubokim« bojama, primjerice onom bas klarineta), a još više u velikoj, debussyjevskoj kadenci opsežna završnog stavka. Lana Genc, vrlo temperamentna glazbenica, lije-poga scenskog iskustva, čak i pored muzikalne i izražajne Zagrebačke filharmonije, nije naišla na suptilna dirigenta. Gost Stefan Lano pokrivao je ekstatičnim dinamikom željene nijanse između vodećeg instrumenta i orkestra, tako da je glasovir, u osnovi snažan i moćan pripadnik udaraljkaške obitelji, u okvirnim stavcima povremeno gubio bitku pred velikom snagom simfonijskog korpusa i njegovih fortissimo naleta. Cijeli koncept Brkano-vićeva Koncerta za klavir i orkestar koji mrvi sin-taksu standardizirana glazbenog oblika, uspostav-ljajući drugačije odnose, manjkavo je našao odjeka u interpretativno odsutnoj gesti gosta dirigenta i njegovim »zapovijedima« orkestralnom ansamblu.

kada su u Velikoj dvorani HGZ–a otvo-rena i vrata Male dvorane, a sva mjesta i

na balkonu popunjena, dokaz je da se brojno slušateljstvo odazvalo na poziv za koncert koji očito mnogo obećava. Pred tako ispunjenim HGZ–om nastupio je 20. ožujka Klavirski duo Matej Meštrović i Kristina Bjelopavlović, s udaraljkašem Bocom Bornom Šercarom i gostom, talijanskim virtuozom Paolom Cim-minom na tamburellu (ciklus Pianofortissimo Koncertne poslovnice Arti Musices, u surad-nji s Millenium promocijom). Na programu je bio Orient Expresto i gosti, niz skladbi s koji-ma se Meštrović još 2009. godine predstavio u okviru Festivala hrvatske glazbe u Beču, a glazbenici su se upravo vratili s gostovanja u Japanu gdje su nastupili na proslavi Hrvatskog turističkog dana u Tokiju. Koncert u HGZ–u bio je prvo predstavljanje zagrebačkoj jav-nosti. Posebnost događaja bili su svjetlosni efekti i projekcije na zidovima (autori Gorda-na i Zorislav Šojat) koji su dočekivali publiku pri ulasku u zgradu pod nazivom Svijetlovir, ujedno trajna vizualna nadopuna koncertu.

Ugođaji i inspiracije Matej Meštrović (Zagreb, 1969.) očito posta-je ono što mediji danas vole nazivati celebrity (kako je tekstom u elektronskom zapisu na Kulisi.eu još 2008. najavila Irena Paulus). Doista, kao autor glazbe i izvođač čiji je ci-klus Twenty fingers ove godine objavio Mu-zički informativni centar Koncertne direkcije

Zagreb, Matej Meštrović s pijanisticom Kristinom Bjelopavlović ostvaruje krajnje dinamični i inventivno osmišljeni spoj etno zvukovnosti i formalne strukturira-nosti klasične glazbe, svojevrsne eksplo-zije zvuka na klaviru četveroručno ili za dva klavira, originalni cross over, barem što se tiče hrvatske koncertne scene. Amalgamirajući elemente glazbenog mi-nimalizma s onima novoromantične pjev-nosti i zahuktalih ritmova, čija su uporišta u folklornim idiomima, Meštrović posti-že osebujnost izraza čija spontanost vrlo izravno dosiže razumijevanje, poglavito mlađe publike. Tim provalama tempe-ramenta i glazbenog nerva dobro kores-pondiraju udaraljke, pa je Borna Šercar svojim intervencijama na standardnim udaralj-kama i afričkim bubnjevima, kao i »svirajući« na bocama, jednako neposredno dopunjavao zvučne slike. Zanimljivo je da sve Meštrovićeve skladbe nose naslove s određenim programnim asocijacija-ma, upućujući na raznovrsne ugođaje i inspiracije te smo tako u slijedu glazbeno–vizualnih impresija čuli skladbe Intro, Impressions from Oz, The Walls of Jerichon, Dream (dobrodošli smiraj poticajan za sanjarenje), Cobra Dance, Carousell, Yellow Leaves, MacCubaCedonia (skladba koja se ističe kao du-hoviti spoj makedonskog ritma i kubanskih mo-tiva latino glazbe), Childs Play 123–12–12, East West i Herzegovina — The Land of Light (projekt fotomonografije i filma ostvaren s uglednim au-torom umjetničkih fotografija Ivom Pervanom; u

klavirskoj verziji djelo je posvećeno Boži Skoku, prijatelju i producentu). Svakako treba naglasiti da Meštrović dobro osluškuje bîlo svojih skladbi i ne zastranjuje nepotrebnim trajanjima.Izmjenjujući se za glasovirom četveroručno ili na dva instrumenta, Klavirski je duo samouvjereno putovao svijetom Meštrovićeve ozvučene mašto-vitosti, nesputano siguran u interpretacijama, s očitom međusobnom usuglašenošću i nepobitnim uvjerenjem kako upravo takva zvukovnost dotiče senzibilitet suvremenih slušatelja. Oduševljenje iskazano dugim pljeskom nakon svake skladbe i ovacije na kraju koncerta davale su glazbenicima nedvojbenu potvrdu da za svoju glazbu nalaze brojnu publiku.

koncertom HGM jazz orkestra Zagreb pod ravnanjem Sigija Feigla, austrijskog

saksofonista, klarinetista, aranžera i dirigenta, 25. ožujka u osječkome Arheološkom muzeju započeli su trodnevni Dani kulturnih susreta u organizaciji Austrijskog kulturnog foruma i Hrvatsko–austrijskog društva Osijek. Namje-ra organizatora bila je predstaviti i potaknuti suradnju umjetnika na međunarodnoj razini.

U programu pod nazivom Ples leptira jazz orkestar Hrvatske glazbene mladeži izvodio je djela Kreši-mira Hercega u aranžmanima Reinhardta Zum-merera, a kao solisti su se predstavili osječki jazz glazbenici: pijanist Davor Dedić koji u Orkestru djeluje od samog osnutka te mladi gitarist Vedran Zec. U dijelu programa Orkestru se pridružila slovenska pjevačica Kristina Oberžan i otpjeva-la Hercegove skladbe Fascinating Star, I Do Still

Hope, Our Live is Still Alive, Sweet Stories, Ocean Wave, Your Charming Smile i The Most Wonderful Feeling. Tekstove za te pjesme napisala je britanska pjevačica Sally Night koja ih je s istim Orkestrom prije godi-nu dana izvodila na koncertu pod nazivom Sunday Night Special, odr-žanom u Studiju Bajsić HRT–a. No, Kristina Oberžan, dojmljivim i nadahnutim tumačenjima pred-stavila ih je u novom svjetlu, i sama zasluživši nadimak Fascinating Star. Publika koja je ispunila sve kutke muzejske dvorane, s oduševljenjem je pozdravljala uigrane i uvjerljive

izvedbe Orkestra i sigurno vodstvo dirigenta Fei-gla. Uz to, on se, svirajući tenor saksofon i klarinet, predstavio i kao solist lijepa tona koji je svojim im-provizacijama obogatio glazbeni predložak. Her-cegova je glazba predstavljena s razumijevanjem, u duhu njegovih glazbenih načela zasnovanih na slušno pitkom jazzu, ljepoti melodije i profinje-nosti. Njegova je glazbena estetika zasnovana na mekanim, nježnim izvedbama s logičnim slijedom misli, bez ekstravagancije i težnje za atraktivno-šću, što odaje zrela i kompetentnog autora. Osim u spomenutim skladbama, Hercegov romantičarski duh progovorio je i kroz izvedbe These Little Things i Charming Smile, a dubok emotivni naboj najviše se očitovao u Close to D. D. Dich koju je posvetio prijatelju i suradniku Damiru Dičiću, preminulom jazz gitaristu, skladatelju i aranžeru. Upravo zbog tih kvaliteta njegov je način promišljanja glazbe zahvalan za inkorporiranje stihova, a sjajnu je su-radnicu pronašao u Sally Night. Publika je burnim pljeskom prepoznala i pozdravila te vrijednosti, a uspjeh koncerta tim je veći jer među prisutnima nije bio velik broj stalnih ljubitelja jazza već mnogo više onih koji su na Danima kulturnih susreta pratili sva zbivanja. (Davor Hrvoj)

Željko Brkanović

DAV

OR

HRV

OJ

Orient Expresto i gosti u HGZ–u

DR

AGU

TIN

ŠKR

EBLI

N

HGM jazz orkestar Zagreb u Osijeku

DAV

OR

HRV

OJ

KO

NC

ER

TI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI promocija Zbirke skladbi nastaliH U okVirU predmeta VJežbe iz KompoziciJe na gla Zbenom UčilištU elly bašić

Kaleidofon iz Klase sande MajurecDakako da Sanda uz skladateljski talent ima sve pedagoške karakteristike potrebne za vježbe iz kompozicije. No, još je važnije da ima i što prenijeti

Piše: Sanja Drakulić

o sim što je aktivna skladateljica i čemba-listica te zaposlena kao izvanredna pro-

fesorica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, Sanda Majurec djeluje i kao vanjska suradnica na zagrebačkom Glazbenom učilištu Elly Ba-šić gdje se na predmetu Vježbe iz kompozicije bavi razvojem glazbene kreativnosti. U sri-jedu, 10. ožujka 2010. u Dvorani Hrvatskog društva skladatelja održana je promocija knji-ge — zbirke poetično nazvane Kaleidofon u nakladi Glazbenog učilišta Elly Bašić. Skladbe bivših i sadašnjih učenika Učilišta, uvrštene u ovu zbirku, nastale su na predmetu Vježbe iz kompozicije u klasi Sande Majurec. Prigodom promocije izveden je koncertni program sastavljen od solističkih i komornih skladbi bivših i sadašnjih polaznika klase: Marta Šomođi (Što kornjača misli — Buga Bosanac, flauta i Fran Leboš, violončelo), Ivan Pašalić (Passepartout — Ivan Pašalić, klavir), Bianca Ban (Akva Lokvica — Bianca Ban, klavir, Boris Klarić i Sanda Majurec, udaralj-ke), Danijel Legin (Suita za klavir, Valcer i Pol-ka — Ivan Pašalić, klavir), Buga Bosanac (Kad budem trava — Matija Romić, sopran, Buga Bosanac, flauta i Sanda Majurec, klavir), Fran Leboš (Sonata in A, II. stavak — Fran Leboš, violončelo i Julija Novosel, klavir), skladatelj-ski kvartet: Bianca Ban, Petra Jagušić, Ana Kuštrak, Marta Šomođi (Peripetije oko juhice od mrkvice — Marija Saraga — Maca, sopran, Petra Antolić — Vjeverica, sopran, Ana Ku-štrak — Patkica, alt, Marta Šomođi i Buga Bosanac, flaute, Fran Leboš, violončelo, Bian-ca Ban i Tea Sabol, klavir te Dario Sabol, Inja Jugo, Sanda Majurec i Boris Klarić, udaraljke). U izvedbama su sudjelovali skoro svi autori.

Treptaji skladateljskog talentaSlično kao što se pomoću sprave kaleidofona (foničnog kaleidoskopa) mogu vidjeti treptaji potrebni za proizvođenje tonova, tako su u knjizi Kaleidofon razvidni treptaji potrebni za stvaranje glazbe. Nije začudno što se treptaji skladateljskog talenta njeguju upravo u Glaz-benom učilištu Elly Bašić. Od osnivanja 1965. godine, u tome žarištu funkcionalne muzičke pedagogije i rasadniku glazbenih talenata, pi-tanje kreativnosti osnovni je cilj. Poznata je polazišna dvojba pedagoginje Elly Bašić: »Svako je dijete kreativno — zašto to nije i svaki odrasli?« Pitanje je jednostavno, ali odgovor nije. No, nedvojbeno je da se bez stručnoga vodstva kreativna djeca sama vrlo teško mogu izraziti u skladanju glazbe. Čest je slučaj da djecu, u trenutku kada osjete stva-ralački poriv, nitko ne uvede u glazbeno stva-ralaštvo. Kasnije, kada odrastu, s pojavom mnoštva različitih spoznaja može se na žalost pojaviti i strah od dotad neusvojena načina izražavanja, pa im je kudikamo teže otisnuti se u nepoznate skladateljske vode.Zato mnogi talenti ostanu neotkriveni. Da se to ne bi dogodilo, u Učilištu se pobrinula

Sanda Majurec, nekada i sama njegova polaznica, kada je 1996. godine počela podučavati Vježbe iz kompozicije, kao stalni predmet. »Tijekom prijaš-njih godina«, objašnjava Majurec, »primijećeno je da postoje učenici koji imaju potrebu kreativno se izraziti, a nema ih tko voditi, pogotovo kada se žele kandidirati na prijemnom ispitu iz kompozicije. Zato je Učilište povremeno angažiralo skladatelje na radu s nekim od učenika. Koliko se sjećam, Be-rislav Šipuš također je podučavao kompoziciju za vrijeme angažmana na Učilištu. Vjekoslav Nježić i Krešimir Seletković pripremali su se za prijemni ispit sa Željkom Brkanovićem. No, kada sam se ja zaposlila, profesori, odnosno tadašnja ravnateljica Ružica Ambruš — Kiš uvela je kompoziciju kao stalni predmet, jer su dobili kućnog kompozitora.«Dojmljiv je popis učenika koji su do sada u nje-zinoj klasi pohađali Vježbe — skladatelji: Ivana

Kiš, Viktorija Čop (mr. art., trenutno asistentica Sande Majurec na Umjetničkoj akademiji u Osi-jeku), Vladimir Gorup (harmonikaš i skladatelj); studenti kompozicije: Tibor Szirovicza, Luka Ma-rohnić, Danijel Legin, Bianca Ban i Marta Šo-mođi (teorija i kompozicija); Ana Kuštrak, Petra Jagušić, Fran Šokić, Ivana Kurečić, Nika Bauman i Stjepan Vuger. Sadašnji Sandini učenici su Julija Novosel, Ivan Pašalić i Dominik Kisić te dvoje koji žele studirati kompoziciju — Fran Leboš i Buga Bosanac.

Uspješna klasaTemelj, uvod ili osnove u slučaju poduke iz kom-pozicije imaju ključnu ulogu u formiranju mladih skladateljskih ličnosti. Dok se u kasnijem dobu još i može popraviti položaj ruke ili sličan kvar u svirača na nekom instrumentu, kod skladatelja kod kojih je način mišljenja pogrešno trasiran — praktički je nemoguće intervenirati. Primjera radi, spomenimo kič kao vrlo dopadljivu kategoriju koja lako može zavesti mlade skladatelje — lako se piše, lako se izvodi, publika ga lako percipira, ali je sadržajem tanak, eventualno samo dekorativan —

pa takav stvaralački početak može ujedno značiti i stvaralački završetak.Zbog čega su dakle polaznici klase Sande Majurec toliko uspješni i mnogi od njih postaju skladate-lji? Dakako da Sanda, uz skladateljski talent, ima sve pedagoške karakteristike koje su potrebne za vježbe iz kompozicije. No, još je važnije da ima i što prenijeti. Kao i mnoge od nas, osnovama kom-pozicije (i estetike i filozofije...) učio nas je Stanko Horvat. Učio nas je svemu plemenitom u glazbi, da je pravi mir stvaralački nemir, da potičemo sami sebe u potrazi za boljim rješenjima i podvr-gavamo se novim kušnjama, da ne upotrijebimo ništa što nam nije doista potrebno, da istražujemo partiture Beethovena, Brucknera, Ligetija..., da mi služimo glazbi, a ne ona nama, da budemo smioni i dostojanstveni, ozbiljni i dosljedni..., nije nudio uljepšanu sliku svijeta..., a uz sve to, bio je krajnje obazriv prema različitim osobnostima svih nas.Vježbe iz kompozicije već petnaestu godinu Sanda Majurec vodi kao izborni predmet i to izborni u pravom smislu te riječi. Zainteresirani učenici bilo kojega smjera mogu ih pohađati bez ograničenja — nema prethodne selekcije, nije ograničeno vri-jeme početka ni trajanje pohađanja. Sve u svemu, učenici su slobodni od bilo kakvih pritisaka. Vrata kompozicije otvorena su svima. Vježbe su redovito popraćene javnim izvedbama — skladbe izvode učenici na priredbama Učilišta. To znači da Vježbe podupiru i drugi nastavnici Škole. Razumije se da su takva predstavljanja vrlo poticajna i za nove polaznike.Kako najčešće učenici krenu na Vježbe?Učenici se javljaju sami ili ih preporuče profesori, uglavnom teoretskih predmeta, ukoliko prepo-znaju kod učenika kreativnu »žicu«. Smatram da svatko ima pravo na kreativno izražavanje i da nije bitno koliko je netko talentirani i hoće li kasnije studirati kompoziciju. Ipak, dosta učenika nađe se u komponiranju...  Jedina motivacija učenika jest da to zaista žele. Ovdje nema opterećenja ocjena-ma, rangiranja po talentu, natjecanja i sličnih »mo-tivacija« koje su, nažalost, postale svakodnevica u školstvu. Da to ima smisla, dokazuje činjenica da učenici zaista daju maksimum; koliko ja dajem nji-ma, od njih dobijem uvijek još više.Za koje sastave skladaju polaznici? Čime se vodite prilikom izbora izvođačkog sastava? Imate li pritom u vidu moguću javnu izvedbu?Svake godine priredimo produkciju učeničkih skladbi koje su nastale tijekom godine. Neke skladbe doživjele su i nekoliko izvedbi. Produkcija na kraju godine uvelike pridonosi izboru kom-pozicija koje ćemo skladati. Na početku godine saberemo dobre instrumentaliste na Školi i zatim odlučimo za koje instrumente ćemo pisati. Osim samih kompozitora, njihove kompozicije izvo-de njihovi kolege iz Učilišta. Na primjer, prošle smo godine otkrili da imamo cijelu klasu dobrih pjevača i napisali smo razne skladbe za sopran, mezzosopran, bas, bariton, uz klavir ili komorni ansambl. Zadnjih godina dosta surađujem s prof.

Borisom Klarićem. Osim teoretskih predmeta, on predaje komornu glazbu za teoretičare. Tako je naša suradnja urodila raznim projektima u kojima moji učenici skladaju, a njegovi je izvode.Kako je nastala popularna »Juhica«?Muzička priča »Peripetije oko juhice od mrkvice« nastala je iz zajedničke ideje da napravimo neko scensko djelo. Boris je napisao libreto i učenici su skladali glazbeno–scensko djelo od dvadesetak minuta. »Juhicu« smo izvodili u školi, vrtićima, festivalu dječjeg stvaralaštva… Libreto je nastao prema slikovnici »Pumpkin Soup« Helen Co-oper. Glavni likovi su Maca, Patkica i Vjeverica koje zajednički kuhaju juhicu od mrkvice. Pat-kica se odmetne i želi juhicu kuhati sama, zbog čega se sukobi s Macom i Vjevericom. Na kraju prizna svoje grijehe i ispriča se te, naravno, priča završi happyendom. Autorice Ana Kuštrak, Mar-ta Šomođi, Bianca Ban i Petra Jagušić skladale su leitmotive svakoga lika i prema njima razvijale glazbeni sadržaj. Svaka učenica skladala je jedan dio ili nekoliko brojeva cijele priče, a glazbena for-ma temelji se na sonatnom obliku. Imam potrebu napomenuti da se za ovu promociju, nakon pet godina, okupila stara ekipa koja je praizvela Juhicu (sada studenti), a Maca, Patkica i Vjeverica znale su još svoje uloge napamet!Što sadrži zbirka Kaleidofon?Kaleidofon ne sadrži najkvalitetnija djela polazni-ka Vježbi iz kompozicije, nego sva djela koja smo uspjeli prikupiti. Tu se nalazi najšarolikiji spektar glazbenih oblika, tehnika i stilova. Zanimljivo je promatrati raznolikost muzičkih osobnosti, ali i osobne razvoje pojedinaca, od prve kompozicije do one, na primjer, skladane za prijemni ispit.Kako ste uspjeli objaviti izdanje?To je projekt entuzijazma, počevši od ravnateljice Marine Letice, preko svih autora — skladatelja, izvođača i Borisa Klarića koji je okupio ekipu Ju-hice. Možda bih najviše istaknula udio Danijela Legina koji se sam ponudio za redakciju notnog teksta. Prepisao je i uredio 230 stranica nota tako lijepo da se ne bi posramila ni jedna velika izda-vačka kuća. Osim što je bio odličan učenik i stu-dent, pokazao se i kao odličan suradnik.

Dok se u kasnijem dobu još i može popraviti položaj ruke ili sličan kvar u svirača na

nekom instrumentu, kod skladatelja kod kojih je način mišljenja pogrešno trasiran — praktički je nemoguće intervenirati. Primjera radi, spomenimo kič kao vrlo dopadljivu kategoriju koja lako može zavesti mlade skladatelje — lako se piše, lako se izvodi, publika ga lako percipira, ali je sadržajem tanak, eventualno samo dekorativan — pa takav stvaralački početak može ujedno značiti i stvaralački završetak.

IZ S

KLA

DATE

LJSK

E R

AD

ION

ICE

IZ

SK

LA

DATE

LJSK

E R

AD

ION

ICE

IZ

SK

LA

DATE

LJSK

E R

AD

ION

ICE

IZ

SK

LA

DATE

LJSK

E R

AD

ION

ICE

Sanda Majurec

HrVatske skladbe U noVoj seZoni kVarteta rUcner

PRaIZvEDENa UZALUDNA svIrKA PETka kaNDaRDžIJEva — MlINCa

U sklopu prvog proljetnog koncerta u ciklusu 4 godišnja doba Gudačkog kvarteta Rucner, 31. ožujka u Hrvat-skom glazbenom zavodu predstavljena je, među ostalima, nova skladba Petka Kantardžijeva — Mlinca,

skladatelja i pijanista. Naslovljena Uzaludna svirka, prema riječima autora, skladba je nastala kao prisjećanje na nastupe po hotelima i klubovima u Švicarskoj, Austriji i Hrvatskoj gdje se kao pijanist susretao s »problemom motivacije i bojazni da moje sviranje ne upadne u stupicu rutine. Zato mi je bio potreban pogled zainteresiranosti samo jednog gosta koji me je pažljivo slušao, da osjetim njegovo zadovoljstvo. Od tog trenutka moja svirka više nije bila uzaludna.« Uzaludna svirka među novijim je radovima Petka Kantardžijeva — Mlinca koji je u komor-nom ozračju, točnije u mediju gudačkog kvarteta, pronašao idealno sredstvo izraza. Svojevrsna trodjelnost krat-ke skladbe stoga na početku donosi upečatljivu temu s aluzijom na stare majstore što polifonom razradom vodi do središnjega dijela drugačijeg ugođaja — plesne dvorane, ritma i koraka — da bi se potom, u obliku kratke kode, u to upleli i elementi s početka. Članovi Gudačkog kvarteta Rucner, poznati po podržavanju repertoara raznih žanrova, spretno su se odazvali skladateljevom živom i sugestivnom jeziku. Program koncerta, u prvome dijelu u cijelosti posvećen djelima hrvatskih autora, uključio je Pjesme moje majke Josipa Štolcera Slavenskog u povodu 55. obljetnice skladateljeve smrti, koje je, nažalost s ponešto prigušenim zvukom gudača, otpjevala mezzosopranistica Aida Vidović Krilanović te ritmom bogatu skladbu Ars diaboli Ive Josipovića. Djelo je praizveo Kvartet Rucner na Muzičkom biennalu Zagreb 2007. godine, svirajući u toj prigodi i razne udaraljke. (A.V.)

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E prVa iZ Vedba djela U HrVatskoj

fIlHaRMONIJa IZ STRaSbOURGa IZvEla CIACCONU bERISlava šIPUša

c iacconu, djelo koje je Berislav Šipuš napisao još 1984. za studija, hrvatska je publika imala prigodu prvi put čuti 13. ožujka ove godine u ciklusu Lisinski subotom

i to u izvedbi orkestra velikoga međunarodnog ugleda, Filharmonije iz Strasbourga pod ravnanjem Marca Albrechta. Iako je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije Ciacconu snimio neposredno nakon nastanka, a 2002. skladbu je praizvela Sofijska fil-harmonija u Sofiji pod ravnanjem autora, čini se da je premijeru u Hrvatskoj vrijedilo čekati više od dva desetljeća. Autor je djelo nastavio dorađivati i usklađivati sa svojim idealima, pa ono danas na jedinstveni način utjelovljuje mladenački i zreli Šipušev rukopis, tako da je sjajno zazvučao u kontroliranom, preciznom i ekspresivno bogatom tonu Filharmonije iz Strasbourga. Orkestar, kojim su u 155 godina dugoj povijesti ravnali velikani poput Otta Klemperera, Georga Szella, Ernesta Boura, Alaina Lom-barda te Jana Latham–Koeniga (Marc Albrecht na čelu mu je od 2006.), pokazao se vrsnim odabirom za kompleksno razvijene zvučne linije, jednostavno oblikovane u formi lûka. Izvedba je postupnim razvojem dionica, stalnim nadograđivanjem zvuka dovela skladbu do logična vrhunca i potom do podjednako zaokružena završetka u tišini, istodobno razotkrivajući autorov osjećaj za korištenje mogućnosti gudačkoga zvuka, kao i vještinu baratanja istančanom muzikalnošću. (A. V.)

6 7BROJ 162, SVIBANJ 2010. BROJ 162, SVIBANJ 2010.

prVo gostoVanje Zbora Hrt–a U moskVi

zborovi spojeni, zborovi odvojeniKoncert 3. i 4. veljače u Velikoj dvorani Kozervatorija Čajkovski i Rimokatoličkoj katedrali Bezgrešnog začeća presvete Djevice Marije

Piše: Sanja Drakulić

Zbor Hrvatske radiotelevizije nedavno se prvi put predsta-

vio i proslavio u Moskvi kao sve-strani tumač vokalno–instrumen-talne i a cappella glazbe. A nije se lako proslaviti u zemlji poznatoj po glazbenoj reprodukciji najviše razi-ne u kojoj se tradicija prvoklasnog zborskog pjevanja osobito njeguje i visoko cijeni. Zbor HRT–a pažnju je privukao i prije nego je zapjevao. Naime, samo mjesto održavanja koncerta iznimno je važno, jer ujedno jamči određenu kvalitetu onoga tko nastupa, kao i probranu publiku. Najpoznatiji i najprestižniji takav koncertni hram u Rusiji svaka-ko je moskovska Velika dvorana Konzervatorija Petar Iljič Čajkov-ski, takozvana Boljšoj zal u kojoj je Zbor HRT–a nastupio 3. veljače. Tom su prigodom u prvom dijelu večeri zajedno s Ruskom držav-nom akademskom simfonijskom kapelom pod ravnanjem maestra Valerija Poljanskog izveli Misu Tereziju (Teressien messe) Josepha Haydna. Naš zbor se zvukom sto-pio u veličanstvenu tonsku cjelinu, pa će zasigurno ruskim i našim pjevačima taj doživljaj zauvijek ostati u sjećanju. Prilikom pokusa riječi nisu bile nužne jer je univer-zalni glazbeni jezik bio sasvim do-statan za komunikaciju. Savršeni spoj zbora Kapele i Zbora HRT–a obradovao je izvođače i obojicu di-

rigenata — Valerija Poljanskog i Tonči-ja Bilića, a ushićena publika nagradila ih je dugim pljeskom. Glazbena kriti-čarka Ekaterina Lobova iskazala je u Moskovskoj pravdi (8. veljače 2010.) div-ljenje činjenicom da su doslovno nakon jednog pokusa ruski pjevači i gosti iz Hr-vatske našli »zajednički jezik« te zvučali kao jedinstveno tijelo. U drugom dijelu koncerta, Orkestar Kapele izveo je 4. simfoniju Dmitrija Šostakoviča.

Koncert u katedrali Sljedeći dan, 4. veljače, naši umjetnici su održali samostalni Koncert hrvatske duhovne glazbe — od renesanse do su-vremenosti u Rimokatoličkoj katedrali Bezgrešnog začeća presvete Djevice Marije (sagrađena 1911., zatvorena 1937., ponovno otvorena i obnovljena 1996.) u okviru ciklusa koncerata Do-brotvornog fonda Umjetnost dobrote (De Boni Arte). Predstavljen je reprezenta-tivni niz naših zborskih uspješnica. U prvome dijelu koncerta to su bili oda-brani višeglasni biseri hrvatske i medi-teranske baštine: Julije Skjavetić (Pater noster, Sancta Maria, Ego sum qui sum) Carlo Gesualdo da Venosa (Benedictus), Ivan Lukačić (Ex ore infantium i Panis angelicus) i Gregorio Allegri (Miserere). Osobito je bilo dojmljivo pjevanje u od-vojenim grupama, takozvani cori spe-zzati. Drugi dio koncerta označile su orguljaške skladbe Oluja Josipa Magdi-ća i Improvisata Stanislava Prepreka u izvedbi Marija Penzara, već dobro po-znatoga moskovskoj publici. Ove dvi-

je, iako nevelike skladbe, povezale su poput mosta renesansu i suvremenost. Uslijedile su izvedbe zborskih djela na-

stalih tijekom 20. stoljeća skladatelja nadahnutih glagoljaškom tradicijom: Sanje Drakulić (Uskrisi), Krste Odak (Svrši stopi moje), Igora Kuljerića (Križu, daj nam ti milosti i stavci Svet / Sanctus, Osanna, / Hosanna, Aganče Boži / Agnus Dei i Pokoj vični / Requiem aeternam iz Hrvatskog glagoljaškog rekvijema) te Bo-risa Papandopula (stavak Svet iz Hrvat-ske mise). Solistica na udaraljkama bila je Ivana Bilić, a kao dodatak, Zbor je otpjevao predivnu Galeotovu pesan Igo-ra Kuljerića.

Stručna publikaOvakav zahtjevan i sveobuhvatan program Zbor je izveo izvanredno i nadasve ponosno. Pjevači su pjevali maksimalno angažirano i animirano, a

maestro Bilić vodio ih je te večeri po-sebnim nadahnućem. Zato je i nazočna publika iskazala zasluženo poštovanje i divljenje te hrvatske goste uz ovaci-je ispratila stojeći. Bio je to vrlo dirljiv prizor za sve prisutne. Valja znati da razmažena moskovska publika nikome ne plješće reda radi, a rijetko je vidno oduševljenja kao tada. Uzmimo u obzir i to da je u petnaest milijunskoj Moskvi kretanje gradom tijekom cijele godine, a ne samo u zimskim uvjetima, prilič-no otežano, pa je potrebno i do dva sata da bi se stiglo od jedne do druge točke. Usto, koncertna ponuda je vrlo velika i zamamna. Ipak je zanimanje za hrvat-sku duhovnu zborsku glazbu bio dovo-ljan da napuni Katedralu! Koncert je privukao i mnogobrojnu stručnu publiku. Uz članove zbora Ka-pele, u publici smo mogli vidjeti skla-datelje koji su gostovali na Muzičkom biennalu Zagreb, poput oduševljene Marine Šmotove, predsjednika Mo-skovskog društva skladatelja Olega Galahova, direktora festivala Moskov-ska jesen, dirigenta Mihajla Hohlova i druge istaknute osobe tamošnjega glaz-benog života.

Laskavi epiteti u kriticiOba nastupa prošla su vrlo zapaženo i visoko su ocijenjena od kritike. U osvr-tu na koncerte u tjedniku Kultur od 18. veljače 2010., muzikologinja i orguljaši-ca Evgenija Krivitskaja svrstala je Zbor HRT–a u sami vrh europskih zboro-va. Spoj zbora Kapele i Zbora HRT–a

nazvala je eksperimentom ovjenčanim uspjehom. Istaknula je veliko pjevačko umijeće našeg zbora koji je u Katedrali pjevao vrlo prozračno da bi pri velikom zvučnom odjeku sačuvao jasnost vertikale i artikulaciju izraza, a sasvim je odu-ševljena načinom na koji je Tonči Bilić glazbom oživio ukupni prostor Kate-drale, premještajući grupe pjevača na razna mjesta te je zaključila da je Zbor HRT–a pružio puno poučnih primjera koji će dobro poslužiti zborskim diri-gentima i studentima zborskog dirigi-ranja koji su bili na koncertu. Spomenimo i to da je moskovska pu-blika da sada bila relativno upoznata s našom suvremenom glazbom (festivali Moskovska jesen, Alternativa i slično), dok je naša renesansna glazba u Moskvi prvi put zazvučala. Koncerte je pozor-no pratio i Nebojša Koharović, velepo-slanik Republike Hrvatske u Moskvi, djelatnici Veleposlanstva te Hrvati koji žive u Moskvi. Nastupi Zbora HRT–a ostvareni su kao uzvratni posjet gosto-vanju Kapele u Hrvatskoj koncem 2009. godine, zahvaljujući koncertnim agen-cijama Artagent iz Zagreba i Sovinart iz Moskve.

Oba nastupa našega Zbora prošla su vrlo zapaženo i visoko

su ocijenjena od kritike. U osvrtu tjednika Kultur od 18. veljače 2010., muzikologinja i orguljašica Evgenija krivitskaja svrstala je Zbor HRT–a u sami vrh europskih zborova.

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

međUnarodni sUsret Harmonik aša U pUli, 22. — 25. traVnja 2010.

HRvaTSkO DRUšTvO SklaDaTElJa POTIčE IZvEDbE DJEla SvOJIH člaNOvaPiše: Sanja Drakulić

Međunarodni susret harmonikaša u Puli natjecateljska je manifestacija viso-ke profesionalne razine i svjetskoga ugleda. Na ovogodišnjem 35. Susretu

sudjelovalo je oko 600 natjecatelja iz 15 zemalja. Od osnutka, 1964. godine, on je žarište okupljanja glazbenih talenata, pedagoga, glazbenika, dirigenata, skla-datelja, proizvođača i ljubitelja harmonika, na kojemu se, uz natjecateljski pro-gram, održavaju stručni skupovi, prezentacije i koncerti. Susret je afirmirao Pulu kao svjetsko harmonikaško središte te je znatno doprinio prihvaćanju harmonike kao instrumenta za izvedbe umjetničke, to jest ozbiljne glazbe. Da simfonijska glazba u novome ruhu, priređena za harmonikaški orkestar može zvučati ite-kako zanimljivo, pokazali su i apsolutni pobjednici u ovoj kategoriji, Akademski harmonikaški orkestar Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli pod ravnanjem dirigenta Denisa Modrušana, istaknuvši se izvedbom Adagietta iz Mahlerove 5. simfonije. Premda je izvorna harmonikaška literatura sve zastupljenija, repertoar klasičnog harmonikaša temelji se na skladbama glazbene klasike (od Corellija do Ligetija) u obradbama za harmoniku. Sve traženija su i djela hrvatskih skladatelja, tako da smo na jubilarnom 35. Međunarodnom susretu čuli izvedbe skladbi Tomisla-va Uhlika, Ive Lhotke–Kalinskog, Davora Bobića, Đeni Dekleva–Radaković, Ive Josipovića, J. Matanovića, Emila Cossetta i drugih. Posebnu Nagradu solistu u bilo kojoj kategoriji za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja u iznosu od 400 eura, Hrvatsko društvo skladatelja podijelilo je između dvoje natjecatelja. Mirko Jevtović, student harmonike na Muzičkoj akademiji u Ljubljani (razred Bo-ruta Zagoranskog) nagrađen je za izvedbu skladbe ARAMbesque Ive Josipovića, a Dora Karamatić, učenica Osnovne glazbene škole Slavko Zlatić pri Pučkom otvorenom učilištu Poreč (razred Dalibora Boljuna) nagrađena je za izvedbu skladbe Oluja iz Suite mjeseca veljače Đeni Dekleva–Radaković.

Erik Lukšić, pročelnik Odsjeka za obrazovanje, sport i tehničku kulturu dodje-ljuje Denisu Modrušanu Prijelazni kup Grada Pule

FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI nadaHnUće gla Zbenom tribinom pUla U srednjoj školi U ZlatarU

zlatar — pula — zlatar ili sVijetli primjer profesorice josipe HopekPiše: Sanja Drakulić

p rofesoricu Josipu Hopek, učite-ljicu — savjetnicu koja predaje

glazbenu umjetnost na Srednjoj školi u Zlataru, viđali smo na Glazbenim tribinama u Puli. Prof. Hopek ne samo da aktivno prati sva događanja i to redovito od 2003., već ih po po-vratku u Zlatar prenosi svojim uče-nicima te promovira našu glazbu na posve jedinstven način. Nedavno je svoju djelatnost (8. ožujka), zajedno sa skupinom učenika, predstavila na Žu-panijskom stručnom vijeću nastavni-ka glazbene umjetnosti srednjih škola Zagrebačke, Krapinsko–zagorske, Karlovačke županije i Grada Zagreba koje je održano u X. gimnaziji Ivan Supek u Zagrebu, u organizaciji mr. sc. Alme Zubović (prof. savjetnica, voditeljica Županijskog vijeća) i dipl. ing. Roksande Smolčić — Krnić, ravnateljice Gimnazije. Na četvero-satni susret bili su pozvani nastavnici glazbene umjetnosti i kulture te gosti skladatelji, Sanja Drakulić i Tomislav Uhlik. Tema Županijskog vijeća bila je Glazbena tribina — uvid u suvremeno glazbeno stvaralaštvo, a obrađena je u tri dijela. Josipa Hopek prvo je odr-žala opsežno, detaljno i primjereno predstavljanje Glazbene tribine Pula prikazano u pet cjelina (Nastanak i razvoj, Programski koncept, Utjecaj Tribine na suvremeno glazbeno stva-ralaštvo u Hrvatskoj, Odnos Glaz-bene tribine Pula i nastave glazbene umjetnosti i kulture, Prikaz Tribine od 2003. do 2009.). Kroz praktični prikaz rada, javnog sata s učenicima Srednje škole Zla-tar, potom smo imali priliku vidjeti

kako izgleda Odgoj i obrazovanje učenika za prihvaćanje suvremene glazbe. Obrađeno je nastavno područje Glazba suvremenih skladatelja, s primjerima skladbi izvede-nih na pulskoj Tribini. U uvodnom dijelu učenici su slušali i prepoznali ulomak iz ranije obrađene skladbe Čembalada Sanje Drakulić (Tribina 2005.), a u završnom dijelu ulomak iz opusa Neozbiljne varijacije Tomislava Uhlika (Tribina 2004.), nakon čega su bodro zapjevali Lepe ti je Zagorje zelene, pjesmu koju je Uhlik upotrijebio u skladbi. Glavni dio sata bio je posvećen novom, učenicima dotad nepoznatom primjeru — skladbi Massima Brajkovića Recitativo concertante za fagot i harmoniku (Tribina 2005.), uz podnaslov Harmonika u suvremenoj glazbi. Jedan učenik je svirao na harmonici melodiju, demonstrirao regi-stre upotrijebljene na harmonici, a drugi su sudjelovali izvodeći ritam..., zatim su crtali prikaz glazbe na ploči, usporedili su sklad-bu s glazbom klasike, a prof. Hopek je na

kraju pročitala autorov komentar o djelu. Njezin način rada i raznovrsnost metoda zaista je zadivljujuća i vrlo učinkovita. U trećem dijelu Vijeća, nazvanom Susret sa skladateljima suvremene glazbe, sudjelo-vali su Sanja Drakulić i Tomislav Uhlik. Predstavili su i druga svoja djela (Svet za mješoviti zbor a cappella i Licem u lice za gudački orkestar S. Drakulić, Neobična še-storka za violončelo, gudački kvartet i gajde T. Uhlika) te odgovarali na brojna pitanja prisutnih nastavnika glazbene umjetnosti i zlatarskih učenika. Da se Josipa Hopek ne ubraja u red pro-sječnih profesora potvrđuju i činjenice da je već desetak godina umjetnički ravnatelj festivala Dječje kajkavske popevke u Zlataru te da 25 godina kontinuirano vodi Dječji zbor višeg uzrasta zlatarske Osnovne škole Ante Kovačića, s kojim se natječe na dr-žavnoj smotri Glazbene svečanosti hrvat-ske mladeži u Varaždinu.

GLA

ZB

EN

A T

RIB

INA

PU

LA

— P

OST F

ESTU

M G

LA

ZB

EN

A T

RIB

INA

PU

LA

— P

OST F

ESTU

M

Josipa Hopek s učenicima

najpopUlarnija HrVatsk a opera obnoVljena U HrVatskom narodnom k a ZalištU U ZagrebU

75 godina ere s onoGa sViJetaScensko ruho opere od 1992. godine, kada je Ero zaigrao u 11. postavi, od praizvedbe je ostalo nepromijenjeno

Piše: Jagoda Martinčević

»I opet je jedan hrvatski kompo-zitor uzalud napisao operu...» — prognozirao je skladatelj i glazbeni kritičar Lujo Šafranek — Kavić 5. studenoga 1935. u Jutarnjem listu. Zloguka misao odnosila se na prai-zvedbu novoga djela Jakova Gotov-ca, operu Ero s onoga svijeta koja je ugledala svjetlo dana 2. studenoga 1935. na sceni zagrebačkog Hrvat-skog narodnog kazališta. Buduć-nost je kritičara demantirala, a na sceni istoga kazališta nedavno smo doživjeli 660–tu izvedbu Ere, i to u obljetničkoj 75. godini postojanja!»Publika je jedini pravi kritik. Po-gotovo ako nakon duljeg razdoblja

života jednog djela da svoju zadnju ocjenu. Ako publika prihvati djelo,

onda tu kritika nema više što reći, osim da analizira djelo, ne publiku.« Riječi su to Jakova Gotovca izrečene u vrijeme kada je Ero već postigao planetarnu popularnost s tisućama izvedbi diljem bivše države, ali i mnogima u inozemstvu gdje je preve-den na čak devet jezika — od engleskog, njemačkog, talijanskog do bugarskog i finskog. Fenomen opere poistovjećuje se s bujanjem nacionalnoga smjera u vrije-me kada je nastala, no njezin dugovječni opstanak na sceni danas se može i mora motriti isključivo u sastavnicama njezine umjetničke vrijednosti.

Nacionalni realizamEro je u hrvatsku glazbu stigao u vrijeme u kojemu je cijeli jedan naraštaj sklada-telja pokušavao popuniti prazninu u razvoju hrvatske opere nastalu nakon pojave Vatroslava Lisinskog i Ivana pl. Zajca, odnosno kasnije pristiglih Josipa Hatzea i Blagoja Berse koji su nastoja-li slijediti europske modele opernoga skladateljstva. Ciklus nacionalnoga izraza u svijetu već je davno bio dovr-šen te je skladateljski krug u kojemu su bili Krsto Odak, Krešimir Baranović, Antun Dobronić, Fran Lhotka i Jakov Gotovac uspostavio mjerila koja su tre-bala iskazati nužan, iako prema svijetu zakašnjeli slijed razvoja. U skupini djela kao što su, primjerice, opera Dorica pleše Krste Odaka i baleti Licitarsko srce Kre-šimira Baranovića te Đavo u selu Frana Lhotke, Gotovčev Ero iskazao se kao predvodnica takozvana nacionalnog realizma, kako je sam Gotovac okarak-terizirao svoj autorski stil i onaj svojih kolega istomišljenika.Unatoč svemu što se u daljnjem tijeku go-dina, pa tako i povijesti hrvatske glazbe

s njim događalo, fenomen Ere, baš kao i dva spomenuta baleta, ostao je trajno pri-sutan. Do danas nije popustila pozornost kazališnih uprava, ali ni publike prema djelu koje i dalje izaziva oduševljenje au-ditorija, a svakako i pozornost struke.U čemu je, dakle, tajna najizvođenije hr-vatske opere koju nisu prijateljski dočeka-li na praizvedbi, a i kasnije je, u povreme-nim »ideološkim« prijeporima, ponekad bila nazivana zastarjelom i »seljačkom«? Možda ponajprije u idealnoj simbiozi libretističkog predloška književnika Mi-lana Begovića i osunčane glazbe Jakova Gotovca, u tijesnoj sljubljenosti stiha i tona, u rijetko postignutoj ravnoteži svih zadanih dramaturških parametara koji su stvorili okosnicu hrvatskog opernog remek–djela. Uostalom, o tome najčešće piše i brojna inozemna kritika ističući živ kolorit glazbe koja u slapovima bujne orkestracije, živih ritmova i nadasve pi-jevnih vokalnih linija teče neprekinutim slijedom, usko povezana s odličnim Be-govićevim libretom što vrvi duhovitim i domišljatim stihovima.

Nepromijenjeno scensko ruhoNišta od toga Ero nije do danas izgubio, što je i te kako prisutno u obnovljenoj i umivenoj predstavi naše matične na-cionalne kuće koja je Gotovčevu operu ponovno uvrstila u stalni repertoar u susret jubilarnoj 150–toj sezoni.Scensko ruho, od 1992. godine kada je Ero zaigrao u 11. postavi od praizved-be, ostalo je nepromijenjeno. U funkci-onalno slikovitoj scenografiji Dalibora Laginje i antologijskim kostimima Inge Kostinčer (obnova Dženisa Peco-tić) odvija se razigrana režija Krešimira

Dolenčića, potpomognuta u finalu zna-menitim završnim kolom koreografki-nje Margarite Froman u obnovi Sonje Kastl. Sva tri čina, s obligatnim pre-krasnim konjima, duhovito su i logično oblikovani s mjerom ukusa i stila i što je možda za Eru najvažnije, izvrsnom artikulacijom teksta glavnih tumača. Glazbena se sastavnica odvija pod diri-gentskom palicom Roberta Homena i sadrži dobar omjer zvukovnoga kolori-ta, ritmičke raznolikosti i precizne di-namike kakvu Gotovčeva partitura za-htijeva u svoj svojoj raznolikosti. Zbor je točan i zvučan zahvaljujući zborovođi Ivanu Josipu Skenderu.Kazališna cedulja nudi brojnu postavu glavnih tumača, što znači da današnja zagrebačka Opera raspolaže i iskusnim umjetnicima, ali i mlađima koji će se okušavati u ni malo lakim pjevačkim dionicama Gotovčeva vokalnog sloga. Na izvedbi 12. ožujka, naslovnu ulogu tumačio je tenor Miljenko Đuran, već

otprije poznat kao vrstan interpret uloge Ere. Sa zavidnom lakoćom ovaj se daro-viti pjevač nosi sa svim teškoćama Erine dionice, ponajprije u visokim položajima glasa, dok je scenski okretan, duhovit i vrlo ležeran, što je jedan od preduvjeta za taj lik. Kao Đula predstavila se go-šća iz Novog Sada, sopranistica Laura Pavlović i ugodno iznenadila zvonkim, odlično školovanim glasom i muzikal-nom frazom te je za očekivati da ćemo je i nadalje slušati na zagrebačkoj opernoj sceni. U karakteru i vokalno izvrstan je Davor Radić kao mlinar Sima te vrlo korektan par Doma / Marko u tuma-čenjima Cecilije Car i Ivice Trubića. U ostalim ulogama pojavili su se Ana Ze-bić i Neven Mrzlečki te baletni solistički par Nataša Sedmakov i Ilir Kerni.»Koliko bismo bili siromašniji bez Ere! Koliko snage i vedrine u završnom kolu... A vedrina je crta na licu geni-ja...«, davno je zapisao Veselko Tenžera. Vrijedi i danas.

U čemu je, dakle, tajna najizvođenije hrvatske opere

koju nisu prijateljski dočekali na praizvedbi, a i kasnije je, u povremenim »ideološkim« prijeporima, ponekad bila nazivana zastarjelom i »seljačkom«? Možda ponajprije u idealnoj simbiozi libretističkog predloška književnika Milana begovića i osunčane glazbe Jakova Gotovca.

BA

ŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A

Zagreb, 8. — 10. traVnja, ars choralis — prVi međUnarodni Umjetničko–ZnanstVeni simpoZij o Zborskoj Umjetnosti, pjeVanjU i glasU

poklon pred UmjetnošćU pjeVanjaSudjelovala su 43 predavača iz 14 država, od toga 19 iz Hrvatske koji su održali 50 predavanja i radionica

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

H rvatska udruga zborovo-đa (HUZ) koja, uz Branka

Starca, predsjednika, skladatelja i pedagoga, postiže velike uspjehe na okupljanju zborskih dirigenata, vokalnih pedagoga i znanstvenika koji se bave istraživanjima vokalne tehnike i ljudskog glasa, organizi-rala je u Zagrebu od 8. do 10. trav-nja Ars Choralis, prvi međunarodni umjetničko–znanstveni simpozij o zborskoj umjetnosti, pjevanju i gla-su. Sudjelovala su 43 predavača iz 14 država, od toga 19 iz Hrvatske koji su održali 50 predavanja i ra-dionica. Odazvali su se stručnjaci iz Austrije, Njemačke, Italije, Ja-pana, Latvije, Malezije, Norveške, Portugala, Slovenije, Južne Afrike,

Švedske, Turske i Velike Britanije, a među njima su bili svjetski afirmirani znanstvenici, muzikolozi, pedagozi i voditelji zborova, od kojih svakako treba istaknuti počasnog gosta Johana Sundberga iz Švedske, najznačajnijeg znanstvenika glasa, tvorca Znanosti o pjevanom glasu. Bile su održane i radi-onice s afričkom, latvijskom, malezij-skom i japanskom zborskom glazbom, na koje su se u velikom broju odazvali hrvatski voditelji zborova. Uopće, valja naglasiti da je odaziv slušatelja bio izu-zetno velik, pa su sva predavanja i radi-onice u Nadbiskupijskom pastoralnom centru na zagrebačkom Kaptolu bile iz-vrsno posjećene. Također treba pohva-liti organizatore simpozija na uspješno ostvarenoj mnogostrukoj suradnji pri

organizaciji skupa, primjerice s Institu-tom za crkvenu glazbu Albe Vidaković, Katoličkim bogoslovnim fakultetom iz Zagreba, Hrvatskom udrugom vo-kalnih pedagoga, Agencijom za odbor i obrazovanje, Hrvatskim društvom skladatelja, Hrvatskim društvom glaz-benih teoretičara, Edukacijsko–rehabi-litacijskim fakultetom Sveučilišta u Za-grebu, Hrvatskim društvom logopeda i Hrvatskim saborom kulture. Simpozij je bio posvećen istaknutim maestrima Emilu Cossetu (1918.–2006.), o kojemu je predavanje održao dirigent, solo pjevač i vokalni pedagog Bojan Pogrmilović te Sergiju Rainisu (1919.–2008.) čiji je rad predstavila mu-zikologinja i dirigentica Snežana Ponoš. Svakako valja istaći izuzetno korisna predavanja Austrijanke Christiane Her-bst (Vocal Fold Adduction and Registers in Classical Singing), Slovenke Irene Hoče-var –Boltežar (Gastroesophageal Reflux in Singers) te Hrvatice Vesne Mildner (Glazba u mozgu). Sa zanimanjem su bila primljena i izlaganja skladatelja i tajnika HDS–a Antuna Tomislava Šabana (Osnove autorskoga prava za zborovođe), akademika Nikše Gliga (Iz repertoara udruge Ars choralis iz Woodstocka (NY) — slučaj neuobičajenog političkog anga-žmana) te muzikologinja, Rozine Palić — Jelavić (Neke natuknice o stanju istra-živanja hrvatskoga zborskoga stvaralaštva s obzirom na radove objavljene u časopisu Arti Musice (1969.–2009.) i Zdenke We-ber (Članstvo u amaterskom pjevačkom zboru — to nije samo pjevanje).

Globalni zborski projektU okviru uspjelog simpozija, sa znan-stvenim i umjetničkom odrednicama, u Hrvatskom glazbenom zavodu održan je 9. travnja koncert koji je za brojne ljubitelje zborskog pjevanja bio izuzetan događaj. Nastupili su vrsni amaterski pjevački zborovi i ansambli: Mješo-viti zbor Sv. Barbare Panis angelicus s dirigentom Tomislavom Čekoljem, Djevojački zbor Cantus ante omnia s dirigenticom Snežanom Ponoš, Gos-pel ansambl Agape koji umjetnički vode Branka Vukmanić i Darko Kovačević, Muški vokalni ansambl Ivan Goran Ko-vačić s dirigentom Ozrenom Bogdani-ćem i Mješoviti pjevački zbor KUD–a INA s ravnateljem Bojanom Pogrmilo-vićem te posebni gosti simpozija, Tokyo Josei Choir i dirigent Yoichi Adachi. Na programu su bila djela niza hrvatskih i inozemnih skladatelja, od Vatrosla-va Lisinskog, Ivana Lukačića, Ljube Stipišića Delmate, Ivana Matetića Ronjgova, Emila Cossetta, Tomislava Uhlika i Branka Starca, do niza stranih autora, crnačkih duhovnih pjesama i osobito zanimljivih obrada tradicional-nih japanskih pjesama. Vrhunac večeri predstavljao je izlazak svih pjevača na podij, njih više od 150 koji su zajedno otpjevali Terra tremuit Jakova Gotov-ca pod ravnanjem Yoichija Adachija, zatim Cossettov Došel je, došel, zeleni Juraj uz vodstvo Bojana Pogrmilovića i kao završnicu, skladbu Branka Starca We move the world (Mi pokrećemo svi-jet), predvođenu autorom za klavirom.

Zagreb je ovim događajem postao sre-dištem iz kojega u svijet kreće »global choral project« (globalni zborski pro-jekt), a vrlo pijevna i radosno intonirana skladba Branka Starca koja je oduševila pri prvom masovnom izvođenju i bila ponovljena, trebala bi postati svjetskom »himnom« pokreta amaterskih zborova čije su članstvo i voditelji ovim simpo-zijem dobili nove znanstvene uvide na području vokalne glazbe, kao i znatne umjetničke poticaje za daljnji razvoj pjevačkoga amaterizma. Posebno valja pohvaliti brigu koju su organizatori posvetili zaslužnima do-djeljujući im priznanja i nagrade. Do-bitnici strukovnoga naziva »magister chori / magistra chori« HUZ–a i njego-vi počasni članovi postali su Giovanni Acciai, Andrea Angelini, Rudolf de Beer, Thomas Caplin, Joy Hill, Harald Jers, Susanna Saw, Romans Vanags i Annemarie van der Walt, počasnim članom imenovan je japanski gost Yoichi Adachi, Nagradu HUZ–a za životno djelo dobio je Šveđanin Johan Sundberg, dok je Plaketa Sergije Rainis dodijeljena Vlatki Oršanić za njezina postignuća na području vokalne umjet-nosti i pedagogije. Plaketa Emil Cossetto pripala je skladatelju Tomislavu Uhliku za stvaralaštvo na području vokalne glazbe. Doista, sadržajno izuzetno bo-gata događanja koja, uz sve druge kvali-tete, pokazuju da se ne zaboravlja velike zborske voditelje i pedagoge bez kojih ne bi bilo današnjih uspjeha.

SIM

PO

ZIJ

I S

IMP

OZ

IJI S

IMP

OZ

IJI S

IMP

OZ

IJI S

IMP

OZ

IJI S

IMP

OZ

IJI S

IMP

OZ

IJI S

IMP

OZ

IJI

Rimokatolička katedrala u Moskvi

Ženski dio zbora Zagrebačke opere u prvom prizoru opere Ero s onoga svijeta

SAŠA

NO

VKO

VIĆ

Ozračje na koncertu 9. travnja u HGZ–u

8 9BROJ 162, SVIBANJ 2010. BROJ 162, SVIBANJ 2010.

U doba sustavnog i brzog razvoja tehnologije,

prvenstvo preuzimaju oni koji se najbolje snađu u kaosu internetskih mogućnosti za promociju. Autori i glazbenici u svijetu redovito koriste socijalne mreže i internet za međusobnu suradnju i promociju. No, kakva je situacija među hrvatskim autorima i imaju li oni uopće podjednake mogućnosti?

iako u Hrvatskoj nije provede-no relevantno istraživanje kako

je gospodarska kriza utjecala na glazbenu industriju, negativne po-sljedice zasigurno postoje. Osim aktivnosti za koje je lako zaključiti kako je na njih utjecala kriza, po-put prodaje diskografskih izdanja koja je ionako već godinama u velikim pro-blemima, promocijske aktivnosti glazbenika, pronalazak sponzora za financiranje turneja, albuma i slično, sigurno su također imale negativan utjecaj. No, razvojem tehnologije, a prvenstveno inter-netskih društvenih mreža, glaz-benicima i autorima otvorio se neograničeni prostor gdje mogu ne samo plasirati vlastite uratke, već se i povezivati s fanovima, pro-ducentima, raznim institucijama, udruženjima i publikom ciljanih interesa. Živjeti bez interneta u današnjem svijetu mnogima je ravno odlasku u neko mutno ka-meno doba. Internet danas svima omogućava povezanost, a auto-rima i glazbenicima omogućava mnogo više — on postaje jedno od glavnih sredstava promocije ili je, u najmanju ruku, polazišna točka za informaciju, bilo da se radi o auto-ru, glazbeniku, producentu ili ben-du. Imati svoju web stranicu danas je nužnost bez koje se ne može, pogotovo kada je riječ o autori-ma i bendovima popularne glaz-be. Web stranice, uz ne preveliki trošak dizajniranja i održavanja, omogućavaju prvu postaju gdje se fanovi informiraju o aktivnostima, albumima, predstojećim koncerti-ma i slično. Unazad nekoliko go-dina populariziraju se i takozvane društvene mreže.Što su sve društvene mreže? One su zapravo besplatni on line servisi koji svojim članovima osiguravaju međusobnu povezanost, komuni-kaciju i razmjenu različitih sadrža-ja. Društvene mreže korisnicima omogućavaju da određeni željeni sadržaj dovedu točno tamo gdje žele za nikakav trošak, odnosno za nula kuna. Takva vrsta »umreže-nosti« dovela je do male revolucije u glazbenoj industriji jer je na vrlo jednostavan način svima postalo dostupno promovirati se i povezi-vati sa ciljanom publikom.

Snažan promotivni alatMySpace, Facebook i Twitter najpo-znatije su globalne društvene mre-že, a upravo je MySpace najsnažnije glazbeno orijentiran. Jedan od najpoznatijih mlađih engleskih rock bendova, Arctic Monkeys, otkriven je upravo putem MySpa-cea. Dečki su na svoj profil posta-vili kontakte, informacije o bendu i ono najvažnije, snimke njihovih pjesama. Producenti su ih zapazili, a ostalo je povijest. Arctic Monkeys nisu usamljeni primjer prakse koji-ma su društvene mreže omogućile prepoznatljivost. One su mjesto

gdje mnogi pro-ducenti i lovci na talente traže informacije o novitetima koje stvaraju mladi i još neafirmirani bendovi, ujedno i autori uradaka. Ipak, to ne zna-či da MySpace ima ograničene mogućnosti pro-mocije. MySpace omogućava sva-kom posjetitelju

oda-bir sadržaja, postoje top ljestvice glaz-benih žanrova s najpopularnijim glaz-benicima, pjesmama, video spotovima i albumima unutar kojih se također može birati nekoliko mogućnosti. Otvara-nje profila omogućava upload glazbe u mp3 formatu, uz mogućnost samo preslušavanja pjesama i video spotova, ali i kupnje glazbe putem downloada. Pritom valja imati na umu da kod sva-ke pjesme postoje tri vrste prava: prava autora, prava izvođača i prava izdavača (proizvođača fonograma). Ukoliko je izvođač ujedno autor glazbe i teksta, ali

i vlasnik snimke, tada nema poteškoća u samostalnoj prodaji svoje glazbe. No, ukoliko to nije sadržano u jednoj osobi, potrebno je pribaviti odobrenja svih no-sitelja prava (izravno ili putem ovlaštena posrednika). Od hrvatskih glazbenika na MySpaceu prisutni su većinom rock bendovi poput Vatre i Hladnog piva, ali i mnogi mladi i neafirmirani alternativ-ni sastavi koji se nadaju scenariju kakav se svojedobno odigrao u slučaju Arctic Monkeys. Facebook i Twitter funkcioniraju na sli-čan način. Twitter je više blogerskog (točnije mikroblogerskog) karaktera jer svojim korisnicima i njihovu kru-gu sljedbenika, s kojim su povezani, omogućava ispisivanje poruke od samo 140 znakova. Iako se na Facebook mogu uploadati video radovi, oni, kao i Twi-tter, više služe kao promotivno glasilo za obavijesti, poput vremena i mjesta održavanja koncerata, izlaska albuma ili gostovanja u televizijskim i radij-skim emisijama. Profili korisnika tih društvenih mreža mogu biti otvoreni, pa se na taj način svakom drugom ko-risniku omogućava neometan pristup informacijama.

Oprez — neplansko korištenje mreža može biti kontraproduktivnoIpak, njihovo korištenje, kolikogod se činilo jednostavnim, zahtjeva poprilič-nu angažiranost. Parcijalnim i nepot-punim ažuriranjem podataka stvara se dojam nebrige prema fanovima, a ukoliko podaci koji se ažuriraju nisu najnoviji i zanimljivi, društvene mreže gube svoju funkciju primarnog i često

jedinog mjesta informiranja. Populacija koja ih koristi mnogo češće provjerava

novosti, a manje elektroničku poštu. Informacija, ukoliko je točna, brza i svježa, naići na plodno tlo, prvenstveno kod korisnika. Na nedavnoj konferenciji Midema u Cannesu, Juan Paz i Ralph Watson iz Music Allyja, konzultantske kompanije

za glazbenu industriju, pojasnili su taj aspekt, to jest činjenicu da je za uspješ-no korištenje svih mogućnosti koje nude društvene mreže nužno pomno isplanirano i redovito postavljanje novih informacija. Pritom su posebno ista-knuli da se planiranje također odnosi na grupiranje i razlikovanje obožavate-lja koji ne žele biti stalno bombardirani podacima i onih koji upravo to žele. Tu je potrebno pronaći kompromis, a oni ga vide upravo u razlikovanju skupina

informacija, na primjer po načinu pra-ćenja, razlikujući ekskluzivni dio gdje bi informiranost bila puno intenzivnija i prema potrebi.

Ostvarivanje i zaštita prava na internetuPlasiranje materijala na društvene mre-že korisno je za promociju autora, a oni, kao i glazbenici, trebali bi ih pametno iskorištavati. Ipak, kolikogod je internet s jedne strane omogućio autorima po-

zitivne promjene, s druge, zlouporaba i kršenje autorskih prava još su uvijek, nažalost, posvuda u svijetu široka po-java. Proteklih godina razvoj interneta vodio je i razvoju sustava za ostvariva-nje autorskih i srodnih prava, pogotovo

na području glazbe. Međutim, trenu-tačno je u svijetu njihovo reguliranje za područje interneta uistinu problem koji je nastao intervencijom Europske komisije u svjetski sustav kolektivnog ostvarivanja prava ili bolje, intervenci-jom u odnose među društvima kakvo je HDS ZAMP. Naime, sustav kolek-tivnog ostvarivanja prava funkcionira temeljem ugovora o reciprocitetu koje društva međusobno sklapaju i te-meljem kojih jedni drugima ustupaju isključiva prava ostvarivanja autorskih prava na području zemlje u kojoj im je sjedište. Društva su za područje inter-neta sklapala posebne ugovore kojima je društvo iz zemlje u kojoj je sjedište takozvanog content providera (onoga koji nudi sadržaj) izdavalo globalnu (svjetsku) licencu za cjelokupni svjetski glazbeni repertoar. Europska komisija smatrala je da su takvi odnosi u sukobu sa slobodnim tržištem Europske unije. Zato je društvima sa sjedištem u Uniji naložila da međusobno ponište takve ugovore što je, dakako, urušilo sustav ostvarivanja prava kod korištenja djela

putem interneta. Europska komisija do danas nije jasno definirala kako bi sustav trebao izgledati, a društva još uvijek pokušavaju »otkriti« što Komisija zapravo želi kako bi pronašli model koji bi udovoljio svim zainteresiranim stranama. Tako su zaštita i ostvarivanje autorskih prava za djela korištena putem interneta postali veliki problem, a situ-acija je, kao rezultat ove intervencije, u najmanju ruku postala »mutna«, pa se društva manje–više samostalno snalaze

kako znaju i umiju. Portalima / servisi-ma koji u Hrvatskoj nude glazbu, HDS ZAMP daje odobrenje za korištenje cjelokupnog svjetskog repertoara na području zemlje, a posebne napore ulaže kako bi, u opisanim teškim pri-likama u Europi, prikupio naknade za djela hrvatskih autora korištenih putem interneta u inozemstvu.Kršenje autorskih prava na internetu najčešće se dešava na servisima kao što su Torrenti i razni sustavi file sharinga koji često, bez poštivanja autorskih pra-va (odnosno bez odobrenja i plaćanja naknada), posreduju između svojih ko-risnika u međusobnoj razmjeni različi-tih zaštićenih sadržaja, najčešće glazbe i filmova. Takvi se servisi na pokrenutim sporovima izvlače uz obrazloženja da korisnicima samo omogućavaju izrav-no izmjenjivanje sadržaja, bez kon-trole i uvida samog servisa. U takvim situacijama uistinu se ne može mnogo napraviti, osim i dalje podizati svijest o potrebi poštivanja prava, a za neka bolja zakonska ili tehnološka rješenja, morat će se pričekati.

ivica Duspara, gitarist, sklada-telj i organizator (ex Majke i

ex Matchless Gift), pokrenuo je prije tri godine projekt Novi zvuk kojim, kroz organizaciju ciklusa koncerata četvrtkom u Klubu hr-vatskih glazbenika Sax, predstav-lja aktivnosti mladih hrvatskih glazbenih autora novijih klupskih glazbenih žanrova. U protekle tri godine na podiju Saxa izmijenilo se više od 260 bendova i sveuku-pno oko tisuću glazbenika iz cijele Hrvatske, poput THP (Osijek), Karambol (Vinkovci), Embassy 516 (Dubrovnik), Orange Stripes (Labin), Stage (Slavonski Brod), Morso (Rijeka) i mnogi drugi. Na kraju godine, u suradnji s Croatia Recordsom, objavljuje se CD s kompilacijom najboljih pjesama izvedenih u protekloj sezoni, čime se dodatno upozorava na najkva-litetnije mlade autore i izvođače, dajući im priliku za daljnju pro-mociju u medijima. Prvi je takav CD ugledao svjetlost dana u lipnju 2009., a sljedeći se objavljuje u lip-nju ove godine.Što vas je ponukalo da Novim zvu-kom obogatite postojeću glazbenu scenu?

Prije Novoga zvuka organizirao sam Talent festival. Bilo je to prije pet, šest godina u okviru Sajma glazbe na Zagre-bačkom velesajmu. Osnovna ideja bila je promocija mladih autorskih bendova, što je trajalo dvije, tri godine dok sam radio na organizaciji Sajma glazbe. Nakon toga sam započeo s radom na projektu pod imenom Novi zvuk u Klubu Sax. Mo-ram napomenuti da su za njegov uspješan razvoj zaslužni odgovorni ljudi Saxa koji su na vrijeme prepoznali i izašli u susret projektu i na taj način pomogli promica-nju velikoga broja novih glazbenih auto-ra. Za razliku od natjecateljskog karakte-ra Talent festivala, u kojemu su jednom godišnje najbolji bendovi osvajali nagrade i plakete HDS–a, Novi zvuk je, prije sve-ga, promotivno koncertni projekt. No, kroz Talent festival nekada i Novi zvuk danas, cilj je ostao isti, promicanje nove hrvatske glazbene scene.Kako ste osmislili ciklus koncerata i animi-rali mlade?Bio je to ciklus u Klubu Sax gdje smo prije tri godine svakog četvrtka počeli organizirati koncerte. Riječ je o izvo-đačima i autorima od kojih neki nisu isključivo »demo bendovi«. Inače, na-stojim izbjegavati pojam demo bendovi jer većina njih ima objavljen CD kod nekoga od diskografskih nakladnika ili

u vlastitoj produkciji. Pojam demo zvuči mi suviše amaterski, a činjenica je, da su barem polovina izvođača koji nastupaju na Novom zvuku, itekako profesional-ni glazbenici. To su vrlo često vrhunski svirači, s dobrim autorskim pjesmama različitih glazbenih stilova. Cilj nam je bio stvoriti posebnu glazbenu scenu, unutar koje će se bendovi međusobno podržavati, razmjenjivati iskustva, sna-gu, energiju i publiku.

Na kraju sezone radovi najboljih sudioni-ka izlaze na kompilaciji.Da, prošle je godine objavljen prvi CD u nizu ciklusa Novi zvuk koji planira-mo nastaviti dalje. U tome nas podrža-va Croatia Records, omogućavajući da najbolji dobiju mogućnost audio zapisa. Na albumu se našlo deset izvođača koji pjevaju vlastite pjesme na hrvatskom je-ziku, u stilskom okviru, što se općenito može nazvati mainstream pop–rock glazbe. Na idućem koji bi izišao krajem ove sezone, planiramo pohraniti razno-likije stilove i forme, a uz hrvatski, sa-državat će pjesme i materijale na engle-skom jeziku. Smatram da bi i dobrim bendovima koji pjevaju na engleskom trebali dati priliku, premda je trenutač-no u Hrvatskoj za njihovu promociju nezahvalna situacija. Možda dođu bolji dani i za njih kada uđemo u Europu.Kakva je situacija s mladim neafirmi-

ranim autorima i bendovima bila prije vašeg projekta Talent festival, odno-sno Novi zvuk? Jesu li imali priliku za predstavljanje?Iz vlastita iskustva poznajem situaciju koja se nije puno promijenila od prije dvadesetak godina. To je jedan od ra-zloga zašto radim na takvim projektima jer primjećujem da je i danas slično i da i dalje gotovo da nema mjesta gdje bi takva vrsta glazbe mogla imati svoje »sjedište« i kontinuitet. Svi bendovi i publika jako su zadovoljni s dosadašnjim koncertima u Saxu, s obzirom na kvalitetu svirke, zvuka i profesionalnu razinu, što mi je dodatni poticaj za nastavak rada. Daljnji je korak »preslikati« zagrebačku sezonu Novoga zvuka na druge veće gradove u zemlji — Split (Klub Kocka), Rijeku (Palach), Zadar (Klub Satir), Osijek i šire. Na taj način bi bendovi imali turneje, po-sjećivali različite sredine i pokazivali kva-litetu na širem planu, a cijela bi priča bila zaokružena radijskom emisijom. Novim autorima danas je potrebna podrška »sa strane« jer se do sada sve zbivalo stihij-ski. Već duži niz godina nije bilo nešto konkretno organizirano za autore nove generacije, stoga se nadam da će Novi zvuk zaživjeti kao kontinuirana mreža koncertnih nastupa.Kako to mislite financijski pokriti?Iz fonda sredstava koja su prikuplje-na na ime naknada za prazne medije, od ove godine ciklus je sufinancirao HDS–ZAMP temeljem natječaja za potporu programima u području popu-larne glazbe. HGU i HUZIP, također putem natječaja, osigurali su sredstava za pokriće dijela troškova organizacije, tako da smo mogli nastavili s radom. Od srca im hvala. U budućnosti ćemo nastojati organizirati neku vrstu zakla-de ili fonda, kao i animirati sponzore.Koji su sve glazbeni stilovi zastupljeni u Novom zvuku?Danas je to toliko ispremiješano da ponekad nije moguće napraviti stil-ske podjele. Često se u zvuku jednoga benda čuje više različitih stilova, čak i u pojedinoj pjesmi. U najvećoj mjeri je prisutan rock, a najviše me iznena-

đuje pomak koji se dogodio u načinu sviranja toga stila i novom kreativnom pristupu kod nekih skupina. Većina ih uglavnom naginje britanskoj i američ-koj nezavisnoj indie sceni i usvaja novi način sviranja, poput grupe Pangea, zagrebačkog trija rock virtuoza.Radi li se o autorskim pjesmama?Sve su originalne autorske stvari, nema remakea. Njihovi autori većim su di-jelom pojedinci, ali i cijeli bend. Dra-go mi je vidjeti bendove originalnog glazbenog izričaja. Istaknuo bih dva neobična sastava koji mi padaju na pa-met. Jedan od njih je trio Druyd koji stvara čudnovatu glazbu koristeći se ogromnim drvenim didgeridoo–om, gitarom, arhaično bajkovitim glasom, melodikom i tamburicom, stvarajući tako novu dimenziju etno–alter glazbe. Uz njih je zanimljiva grupa Kreol čije skladbe crpe značajke iz različitih glaz-benih pravaca, od suvremenih i folklor-nih, do klasičnih.Prvobitna ideja jazz sastava, radom na autorskom materijalu proširila se i na druge glazbene stilove poput tanga, world music, istočnjačkih melosa, kao i nekih drugih glazbenih izvora.Vjerujem da ćemo četvrtkom u Saxu moći ćuti sve više originalnih au-tora i glazbe koja nas neće ostaviti ravnodušnima.

obilježena deseta obljetnica smrti iVe robića (garešnica, 28. siječnja 1923. — rijek a, 9. ožUjk a 2000.)

iVo robić UVijek međU namaSitne pahulje snijega

propadale su toga sumornog podneva nad Mirogojem, posljednjim domom velikoga hr-vatskog pjevača popu-larne glazbe, prisjeća-jući okupljene na prvu skladbu (Sniježi) koju je uživo pjevao u progra-mu Državne krugovalne postaje Zagreb. Pred grobom Ive Robića i njegove supruge Marte okupila su se izaslan-stva HDS–a, HGU–a i drugih strukovnih glaz-benih udruga, kao i njegovi prijatelji, kolege i poštovatelji kako bi dostojno obilježili deset godina otkako nas je napustio. Na uspjehe kakvima nema ravnih u povijesti hrvatske zabavne glazbe podsjetila je Jadranka Čubrić, a potom su okupljeni na grob položili vijence i crvene ruže. Istog poslijepodneva u spomen na umjetnika održane su mise zadušnice u crkvi Sv. Marka u Zagrebu i u crkvi Sv. Jakova u Rijeci. Hrvatska televizija i Drugi program Hrvatskoga radija posebnim su emisijama obilježili odlazak hrvatske, europske i svjetske glazbene legende, a HGU Rijeka (Podružnica 3), uz tu su obljetnicu, pripremili i druge prigodne programe.

U Ičićima gdje je Robić godinama živio u vili na obalnom šetalištu F. Jozefa, 6. ožujka postavljena je spomen ploča. Posljednji program pripao je najmlađima, onima koji će tek kročiti u svijet lakih nota. U Zlatnoj dvorani hotela Imperial, 12. ožujka održan je koncert Mladi Opatijci u čast Ive Robića na kojem su, s Robićevim skladbama, nastupili učenici Glazbenih škola Mirković i Tarla, dječji zborovi Mići vrapčići i Opatijski dječaci, glazbeni vrtić Girotondo, Maria Marinović, DND Opatija i Mažoretkinje Grada Opatije, a posebni gosti bili su Zdenka Vučković i zbor Maestral. (Maja Sabolić)

iVica dUspara, Voditelj koncertnog ciklUsa U klUbU sa x

Novi zvuk — Nova hrvatska glazbeNa sceNaTragom predstavljanja aktivnosti mladih autora novijih klupskih glazbenih žanrova

Razgovarala: Jana Haluza

RA

ZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI

Kreol

Ivica Duspara

Druyd

gibonni U ciboni

trijUmf praVe aUtorske pjesmeSamo se Gibonni može usuditi krenuti na turneju po hrvatskim gradovima tek koji mjesec po izlasku

novog albuma, ali i njegov »minuli rad« bio bi sam po sebi dovoljna garancija za izvanserijski glazbe-ni doživljaj. Ipak, Zlatan Stipišić voli se nadmetati sam sa sobom, voli postavljati nove mete i izazove, a ponajviše poštuje i cijeni svoju brojnu publiku koju je stekao i zadržao tijekom proteklih godina. Zato su i njegova dva zagrebačka koncerta bila namjerno locirana u Ciboni koja prima tek pet tisuća posjetitelja, kako bi, njemu izuzetno vrijedna i potrebna komunikacija s publikom, bila što izravnija i sadržajnija.

Dva i pol sata koncertnog programa protekla su u trenu s probranim novim skladbama s CD–a Tole-ranca, ali i dvadesetak starih, provjerenih i neizostavnih pjesama (Ovo mi je škola, U ljubav vjere nemam, Činim pravu stvar, Tempera, Projdi vilo…), prikladno revidiranih novim pristupom pratećeg ansambla. Dodatnu uzbudljivost pružio je nadahnuti nastup Urbana, kao i provjereni vokal Maye Azucene. U zagrebačkoj koncertnoj povjesnici, 22. i 23. travnja 2010. ostat će sigurno zabilježeni velikim slovima, a nadajmo se da će ta radost glazbe uskoro doživjeti i svoj trajni zapis. (M.S.)

Gibonni u Areni

N. M

ARKI

ČEV

IĆ B

CO

CR

OPI

x

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Izaslanstva HDS–a i HGU–a pred grobom Ive Robića

drUštVene mreže: mYspace, facebook, twitter.. .

Promocija autora u cyber ProstoruPiše: ana kuštrak

tomislav Škulić iz Aquarius Music Publishinga odgovara

na pitanje koriste li i oni društvene mreže kako bi se informirali o situaciji na području hrvatskog glazbenog stvaralaštva: »Scenu na internetu pratim svakodnevno. Većina bendova koji nam se javljaju, prvo nas uputi na njihovu MySpace stranicu. U današnje digitalno doba internet je najjednostavniji i najjeftiniji medij predstavljanja i dolaska do informacija, pa tako i glazba brzo ili trenutačno dolazi do slušatelja«. Na pitanje je li bilo slučajeva da su počeli zastupati nekoga koga su prethodno prvo zamijetili na društvenoj mreži, odgovara potvrdno. Jedina je razlika da su ime izvođača čuli ili pročitali negdje ranije i tek tada krenuli na pretraživanje po MySpacu ili Twitteru. Naime, kako Škulić naglašava, glazbe na MySpaceu uistinu je mnogo, tako da bi pretraživanje samo po sebi, bez prethodne informacije, bilo dugotrajan i iscrpljujući posao.

ivan Dečak iz Vatre ispričao nam je kako su njihovu myspace stranicu napravili njihovi fanovi. Oni su ih kontaktirali i rekli za stranicu, sa čime se

bend složio. Dečak smatra da je to bila dobra odluka jer su im myspace, kao i njihova web stranica izrazito korisni za kontakte upravo s fanovima koji na taj način izražavaju želje gdje bi ih i u kojemu gradu željeli vidjeti i slušati, što je za promociju benda odlična povratna informacija. Kako su vlasnici Vatrinih snimaka diskografski nakladnici (u njihovom slučaju Dallas), tako se na myspacu glazba Vatre može samo preslušati, ali na njihovoj službenoj web stranici postoji mogućnost on line narudžbe albuma.

Upitali smo u HDS ZAMP–u hoće li uskoro pokrenuti neku kampanju po pitanju takozvanog internetskog piratstva.

Promatrajući prilike u svijetu, HDS ZAMP iznosi stav da je kontraproduktivno pokretati kampanje ili veće akcije kažnjavanja građana zbog »skidanja« glazbe s nelegalnih internetskih izvora ukoliko, pritom, ne postoje kvalitetne i cijenom pristupačne mogućnosti korištenja cijelog svjetskog repertoara. Smatraju da u edukaciji građana o nelegalnom »skidanju« glazbenih djela (što je kazneno djelo) treba krenuti istodobno s takvom ponudom. Svjesne te činjenice, hrvatske glazbene udruge rade na tome da se i u našoj zemlji (premda su u pravilu slični projekti u svijetu izrastali unutar informatičke industrije) pokrene glazbeni portal s kojega će građani legalno, uz vrlo pristupačne cijene, moći skidati kvalitetne snimke omiljenih glazbenih djela iz cjelokupnog glazbenog repertoara. Pokretanje takvog portala moglo bi uslijediti u dogledno vrijeme.

MalI RJEčNIk POJMOvadruštvene mreže: internetski servisi koji omogu-ćavaju svojim korisnicima brzu i svakodnevnu komunikaciju s drugim korisnicima (prijateljima, sljedbenicima) unutar te iste mreže. Najpoznatije su Facebook, MySpace i Twitter.file sharing: omogućavanje pristupa svim vrstama digitalnih podataka na nekom računalu. Naj-poznatiji oblik file sharinga danas su razne vrste P2P servisa.p2p (peer–to–peer): distribucijska mreža koja omogu-ćava svim umreženim korisnicima međusobnu izmjenu podataka pohranjenih na vlastitim računa-lima (sadržaj se izravno»skida« s računala jednoga korisnika na računalo drugoga). P2P mreže, po-put Napstera, BitTorrenta i drugih, često zloupotrebljavaju autor-sko–pravnu zaštitu omogućavajući izmjenu podataka bez plaćanja naknada za autorska prava.

ZA

MP

Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P

10 11BROJ 162, SVIBANJ 2010. BROJ 162, SVIBANJ 2010.

16. međUnarodno natjecanje gla Zbene mladeži lions grand prix U rijeci, (23. — 25. traVnja)

pobjednici iVa koVač i petar klasanna koncertu finalista u Hrvatskome kulturnom domu

na Sušaku, s velikim je uzbuđenjem okončano 16. međunarodno natjecanje glazbene mladeži »Lions Grand Prix« u Rijeci. Svaki natjecatelj bio je obavezan u program uvrstiti barem jednu skladbu hrvatskog skladatelja u traja-nju do petnaest minuta. Natjecalo se šezdesetak natjecate-lja iz Hrvatske i Slovenije, a izlučna su natjecanja održana u Zagrebu, Splitu, Đakovu i Rijeci. Ocjenjivački sud imao je, zbog ujednačenosti sudionika, težak zadatak. Prvu na-gradu u iznosu 7.500 kuna podijelili su flautistica Iva Ko-vač (17) iz Zagreba i pijanist Petar Klasan (18) iz Novske. Drugu nagradu (3.500 kuna) podijelili su violončelistica Latica Anić (16) iz Splita i harmonikaš Hrvoje Štimac (18) iz Rijeke. Treću nagradu (2.000 kuna) podijelili su karlovačka pijanistica Irena Lenuzzi (18) i zagrebačka vi-olinistica Katarina Kutnar (15). Nagradu za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja (2.000 kuna) osvojio je saksofonist Filip Dujmović (12) iz Karlovca za izvedbu skladbe Rondo rustico Josipa Matanovića. Posebnu nagradu za promicanje instrumenta bisernice dobio je Zvonimir Miličević iz Đakova, a na završnom koncertu finalista, nagrada publike pripala je Petru Klasanu.Natjecanje je specifično jer se odvija u jedinstvenoj kategoriji mladih glazbenika do 19 godina starosti. Bili su zastupljeni solo pje-vanje, violončelo, saksofon, bisernica, klarinet, viola, glasovir, violina, flauta, i harmonika, a nastupila su i dva gitaristička orkestra iz Ivanca (17 članova od 8 do 14 godina) i Zagreba (14 članova od 14 do 18 godina). (Davor Schopf)

promocija notniH iZdanja mUZičkog informatiVnog centra koncertne direkcije Zagreb

bogata »berba« — sedamnaest plUs triU HDS–u 5. ožujka predstavljeno sedamnaest novih izdanja i tri klavirska izvatka

Piše: ana vidić

dan 5. ožujka namjerno je iza-bran kako bi se u Hrvatskom

društvu skladatelja promovirala nova notna izdanja Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb (MIC KDZ). Riječ je o danu kada je 1923. godi-ne u ženskoj klinici u Münchenu, od komplikacija uslijed poroda, preminula Dora Pejačević, naša najtalentiranija skladateljice prve polovice prošloga stoljeća. Iako je na promociji predstavljeno seda-mnaest novih izdanja (plus tri kla-virska izvatka), prednost je dana upravo partiturama Dore Pejače-vić, na čijemu objavljivanju, dugo zanemarivana i omalovažavana opusa, u posljednje vrijeme inten-zivno radi MIC na čelu s vodite-ljem Davorom Merkašem. Riječ je o šest djela: Kvintetu za dvije violine, violu, violončelo i klavir u h–molu, op. 40, Kvartetu za dvije violine, violu i violončelo u C–du-ru, op. 58, Phantasie concertante u d–molu, op. 48 za klavir i orkestar (uz klavirski izvadak), Simfoni-ji u fis–molu, op. 41, Kvartetu u d–molu za klavir, violinu, violu i violončelo, op. 25 te Popijevkama. Dvije od njih mogle su se čuti na početku promocije u izvedbi mla-dih pjevačica Branke Pleštine i Ilijane Korać, uz klavirsku pratnju Danijela Detonija. Nakon uvodne riječi Davora Žagara, ravnatelja KDZ–a, Davor Merkaš, zahva-livši se na financijskoj potpori

Ministarstva kulture i Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i šport Grada Zagreba, osvrnuo se ne samo na zane-marenost opusa Dore Pejačević, već i na dugogodišnji negativni stav prema nje-zinu stvaralaštvu, među ostalim i zbog toga jer je riječ o ženi. Istaknuvši nada-lje općeniti problem hrvatske glazbene baštine — poteškoće u pronalaženja originalnih partitura, njihova objavlji-vanja, a time i izvođenja — ustvrdio je kako je glavni zadatak MIC–a osvije-stiti javnost za te probleme i potaknuti nadležne institucije na suradnju u tom smislu, kako bi se hrvatska glazbena baština sačuvala za budućnost.

Prve hrvatske simfonijePrije negoli je predao riječ akademkinji Koraljki Kos, Merkaš je najavio i sni-manje, a krajem sljedeće godine i objav-ljivanje pet nosača zvuka s djelima Dore Pejačević i to u izdanju njemačke dis-kografske tvrtke CPO. Koraljka Kos, autorica nedavno objavljene biografije Dore Pejačević, također u redakciji MIC–a, kao i predgovora novim iz-danjima, osim što se na njih osvrnula, istaknula je važnost izdavanja Simfoni-je u fis–molu, op. 48, uz istovrsno djelo Franje Lučića, prve moderne simfonije u povijesti hrvatske glazbe, kao i veliki značaj opusa naše skladateljice u stvara-nje slike o Hrvatskoj u inozemstvu. Na red su potom došla i ostala izda-nja. Dr. sc. Vjera Katalinić predstavila je Sonate za violinu i klavir ili čemba-lo Ivana Mane Jarnovića. To je djelo,

kako je autor osobno naveo na par-tituri, svojedobno objavljeno na vla-stiti trošak kod londonskog izdavača Longman&Broderipa, nastalo iz prera-de njegova 6. koncerta za violinu i orke-

star. Ono mu je tada poslužilo kao svo-jevrsna reklama za ulazak na englesko tržište. Cijenjen zbog interpretativnih dosega, čistoće tona i lakoće kretanja desne ruke, Jarnović je, kao skladatelj, i danas zanimljiv violinistima, pa je upravo tu Sonatu Vjera Katalinić, spo-menuvši i pedagoško izdanje Krešimira Marmilića, preporučila studentima vi-oline viših godina. Poznavateljica opusa Božidara Širole,

muzikologinja Erika Krpan upozorila je na zanemarenost njegove ostavštine, pozdravivši objavljivanje 24 dvoglasne invencije u svim dur i mol premetima za klavir, ostvareno na poticaj pijanistice Sretne Meštrović i u njezinoj redakciji te izrazivši nadu u uvođenje tih sklad-bi u školske glazbene programe. Dr. sc. Zdenka Weber, autorica uvodnog teksta za dva izdanja Brune Bjelinskog — Koncerta za klarinet i gudački or-kestar (uz klavirski izvadak) i Psalama kralja Davida za sopran, alt, violinu, violončelo i klavir — ustvrdila je kako su, za razliku od prethodno spome-nutih skladatelja, djela Bjelinskoga, od pedesetih godina nadalje, solidno izdavana, no opus mu još uvijek čeka na ozbiljniju obradu, čemu su doprinos dvije predstavljene tiskovine u redakciji Felixa Spillera.

Podrška lakšim žanrovimaO ostalim izdanjima, kratko je govo-rio Davor Merkaš, naglasivši važnost objavljivanja partiture Uvertire br. 4 — Jugoslavenka Vatroslava Lisinskog te ukazavši na vrijednost stihova Rikarda Katalinića Jeretova u uglazbljenju Josipa Hatzea u njegovih pet ženskih zborova uz pratnju klavira — Pjesmi ljuvene koje se svrstavaju u vrh hrvatske vokalne ko-morne glazbe. Za izdanje ih je priredio skladateljev unuk, akademik Ruben Radica, u suradnji s mladim sklada-teljima Viktorijom Čop i Krešimirom Seletkovićem. Treba još spomenuti i objavljivanje ciklusa Moments musica-

ux te Glazbe za glasovir (3.) Dubrav-ka Detonija, dio čega se mogao čuti u izvedbi pijanista Danijela Detonija, zatim Contrapuntus primus za gudački kvartet Davorina Kempfa, Passacaglie i fuge za klavir i gudače, mladalačkog ostvarenja Pavla Dešpalja (uz klavirski izvadak). Podršku nešto lakšim žanro-vima koji svakako imaju svoju publiku, MIC je najavio objavljivanjem skladbe Twenty Fingers za klavir četveroručno i za dva klavira Mateja Meštrovića. Izvedbe dviju skladbi iz te zbirke, Cobra Dance i East West, u tumačenju Kristine Bjelopavlović i autora, zaključile su pro-mociju novih sedamnaest MIC–ovih izdanja koja su preduvjet ne samo za izvođenje hrvatske glazbe u Hrvatskoj, već prije svega za njezino predstavljanje u inozemstvu. Za nadati se da će ove, kao i one tiskane u budućnosti, naći svoj put do interpreta i slušatelja.B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A

dVa koncerta U seZoni cantUs ansambla U maloj dVorani VatroslaVa lisinskog

Žensko skladateljsko pismo i anglosaksonska glazbaOd Dana žena i simboličkih karanfila do Novoga svijeta preko Oceana

Piše: Maja Stanetti

od Dana žena i simboličkih karanfila do Novoga svijeta

preko Oceana, kojega se još uvijek takvim doživljava, vodila su dva posljednja koncerta Cantus An-sambla u Maloj dvorani Lisinski 8. ožujka i 19. travnja.Kao da na svim stranama Dan žena, 8. marta, u burkama ili ta-jicama i minicama, ponovo uzima sve više maha, nakon što je neko desetljeće njegovo obilježavanje bilo u drugome planu. Nije važno je li riječ o manifestacijama, tri-binama ili činjenici da je baš sada prvi put redateljica »slučajno« do-bila Oscara. Dan žena je prisutan i u kulturnoj javnosti. Tako je i Cantus Ansambl koncert u ma-lom Lisinskom posvetio takozva-nom »ženskom pismu«.

Dvije praizvedbeNaslov koncerta je bio po da-našnjim običajima obilježen en-gleštinom — Cantus 4 Cantus 4 Women. Četiri je dakako ispisan

brojkom kao u kratkim porukama s mobitela, esemesovima ili »službi za kratke poruke« (Short Me-sage Service). A za dobre stare želje i običaje za Dan žena, na naslovnici tiskana programa bio je i jedan ka-ranfil koji je, premda lijep, svojom nametnutom sim-bolikom postao prezren. Koncert je bio ostvaren u suradnji s Ansamblom

Zeitfluss iz Graza kojemu je doma-ćin Edo Mičić. I — da se engleski ne zaboravi, iz Austrije su pristigle dvije kompozicije — Open Lead Near Sho-re Elisabeth Harnik i Return Joanne Wozny, skladateljice rođene i prvotno školovane u Poljskoj. Elisabeth Harnik se, u Open Lead Near Shore, na asoci-jativni, programni način dotiče pjesme Nerudine prijateljice Sare Vial koja, kao albatros, oplakuje žrtve mora u opasnom području čileanskog rta Cape Horn. Dakako, skladateljica to sve na-stoji potkrijepiti u ugođajnoj skladbi potmulih tremola i kovitlaca drugih dionica. Slijedio je i Povratak (Return) Joanne Wozny za saksofon i komorni ansambl u kojemu se viteški saksofon Clemensa Marie Frühstücka ističe tek kao dio ansambla u promjenjivim re-peticijama eksponirane teme. Stanka i potom Jabuka razdora, nova skladba Sanje Drakulić. Naime, za »ženski koncert« Cantus Ansambl naručio je dvije nove kompozicije, Sanje Drakulić i srpske skladateljice Ivane Stefanović. Dvije praizvedbe u jednoj večeri sva-

kako su dobra namjera i dobar put za osvajanje novih, danas mahom elek-tronskih kajdanki. Solistička harfa i ansambl bili su zadani okviri za Jabuku razdora Sanje Drakulić. A kako mitska harfa u povijesti glazbe nije imala puno solističkih prilika s or-kestrom, Jabuka razdora koncentrirala se upravo na tu činjenicu. U naslovu se pojavila isto tako mitska jabuka ili Parisova jabuka. Nježno, tek naizgled tehnički nazahtjevno orfejsko prebiranje harfistice Mirjane Franić, u ulančanim se epizodama otporno i uspjelo suprot-stavlja Ansamblu u sažetoj i efektnoj »koncertatnoj« formi. Pesnik u staklenoj kutiji — Bajka naziv je nove skladbe Ivane Stefanović koju je, prema narudžbi, napisala i posvetila Cantus Ansamblu. Treba možda pod-sjetiti da je opus Ivane Stefanović stva-ralaštvo maštovitih glazbenih obzora, godinama relativno redovito prisutno u Hrvatskoj. Skadateljski dijalog, dvoboj ili pak suprotstavljanje s opusom Ive Jo-sipovića, iz iste generacije kompozitora nekadašnje, iste države, zabilježeno je na CD–u u nakladi Cantus d.o.o. U novoj kompoziciji Pesnik u staklenoj ku-tiji ne govori se ni o čemu značajnom jer je riječ o maloj temi i jer trenutno za Ivanu Stefanović nema velikih. To zapisuje kao moto kompozicije koja je zamišljena kao bajka, odnosno zvučna iluzija uspomena, simbola, sjećanja, nevinosti i banalnosti. U provedbi se ne libi ni muzički izražene autoironije. U ekspresivnoj skladbi isto tako ek-spresivna solistica, mezzosopranistica Marta Babić izgovara Andersenovu

rečenicu: My life is lovely story... I doista, tu počinje poticajna glazbena priča i za vlastite uspomene.

Koncert uoči turnejeCijeli je Ansambl u raznim sastavima bio angažiran oko angloameričkog programa pripremana za turneju u Britaniji i SAD–u. Plan je bio Can-terbury, Washington sve do Miamija na Floridi, ali je ostala crkva sv. Petra u Canterburyju. Ponedjeljak (Monday) Michaela Torkea bio je razdijeljen od njegova Utorka (Tuesday) s Jedanaest odjeka jeseni (Eleven Echoes of Autumn) za violinu, alt flautu, klarinet i klavir Georgea Crumba. Crumb se oslonio na Lorcine stihove i glazbenike koji ih povremeno izgovaraju. Neka ljepota »prašumskih« doziva odzvanjala je iz jedanaest Crumbovih stavaka uokvire-nih perpetuiranim petnaestminutnim Torkijevim danima u tjednu, toliko, da je teško poželjeti probuditi se u neku pretpostavljenu Srijedu.Likovno djelo, crtež Paula Kleea Cvr-kutava mašina pohranjena u newyorškoj Momi (Muzeju suvremene umjetno-sti), sa četiri preglavate ptice bez tijela i krila, bila je Harrisonu Birtwistleu potka za zamršeni naslov skladbe — Carmen arcadiae machanichae perpetu-um. Potom se zavodljivo, ponekad i jazzerski nastavio John Adams s »na-sljednikom« — Son of Chamber Symp-hony. Za sve koji ne žele ponavljati uvijek isto gradivo, isti repertoar, svaki koncert Cantus Ansambla je, između Biennala, kakvoćom i izborom — do-bar izbor.

Cantus Ansambl

panopticum Detonicum (7.)

moji sUsreti s graźYnom bacewicZ Prizori iz usavršavanja na varšavskoj akademiji Fryderyk Chopin kod slavne poljske skladateljice i pijanistice

Piše: Dubravko Detoni

moj se prvi susret sa slavnom poljskom skladateljicom i

violinisticom Graźynom Bacewicz (1909.–1969.) odigrao polovicom li-stopada 1966. u osebujnom kabine-tu njezine klase, na polukatu Visoke glazbene škole, danas Glazbenog sveučilišta Fryderyk Chopin u Var-šavi. Uobičajeno zakasnivši, uletio sam u slabo osvijetljenu prostoriju u kojoj se čuvena skladateljica, prema kritičaru časopisa Musical America «The first lady of Music», koja je takoreći svakodnevno imala po-neku izvedbu svojih djela u svijetu, nalazila okružena desetkom mla-dih, pa i nešto starijih lica, od kojih je svako bilo gotovo filmski čudno i osebujno, pa je sve više nalikova-lo na nekakvu morbidnu seansu bergmanovskih srednjovjekovnih čarobnjačkih vijećanja ili fantazma-gorični singerovski prikaz sablasnih zazivanja duhova iz Ništarije. Pred-stavio sam se i počeo ispričavati na ruskom jeziku, no velika me Pani grubo prekinula na savršenom francuskom: »Za svoje zakašnjenje monsieur se može ispričati i samo pokretima, dopušta se i kraći ples, to će biti dovoljno, uostalom, danas sam i ja zakasnila jer su se dva au-tobusa zagrlila i počela voditi ljubav nasred Marszałkowske, hi, hi! No za svoj ruski, i to usred Varšave, mo-žete se ispričavati čitav život, ali vam se isprika ipak ne će uvažiti. U čast našeg gosta molim da svi govorimo — engleski!«

Tonski neredPočelo je, dakle, gadno i oštro. Svi su prisutni prihvatili njezin prijed-log i počeli komunicirati — za moj provincijski pojam — sjajnim en-gleskim, kao da smo u Skandinaviji ili, možda, u mladom društvu da-našnjeg Zagreba. Jedva prateći što se zbiva, nisam se bio još dovoljno oporavio od prvog udarca, a već je uslijedio idući. Bio je sat orkestra-cije, pa se povela riječ o fenomenu udvojenih tonova. Svaki se budući skladatelj smjesta mašio svoje parti-ture i želio pokazati vlastite primje-re takvog efekta, no Pani Maestra je sve to prekinula, dograbila parti-turu mojih studentskih Preobrazba — koju je dobila od Lutosławskog, a koju sam orkestrirao pod Šule-

kovim nadzorom, ili točnije, koju je on većinom sâm orkestrirao — otvorila jednu od posljednjih stranica, uperila prst u tamošnje nesretno udvajanje flau-ta i violina i ljutito zakričala: »Ovo još u životu nisam vidjela! Pa u tim visinama oni vrište i gutaju jedni druge, a ishod je svega toga nejasnoća, tonski nered i opća zbrka. Ovo je savršeni primjer kako se ne smije raditi. Nego se mora ovako.« Pa je crvenom olovkom sve prekrižila i brzo-potezno počela ispisivati novu inačicu te uklete stranice. Pritom je na šatrovačkom engleskom neprestano dobacivala jetke primjedbe i dosjetke koje, iskreno, zno-jeći se sav osramoćen, crven i nesretan, baš i nisam sve razumio. Zapravo, na tre-nutke sam pomišljao i na to da bez riječi napustim Maestrin kabinet. No, unatoč svojem neznanju, jasno sam shvaćao da pod njezinim majstorskim perom, kao pod krpom nadasve vješte sobarice, ista orkestralna situacija nečuvenom brzinom postaje sve čišća i razumljivija, svakako sve efektnija i briljantnija. Završivši, sla-vodobitno nas je — ali i nekako pomalo sramežljivo, poput skromne djevojčice, kasnije sam spoznao da je to bila ona druga strana njezine sjajne osobnosti — pogledala, rekavši nešto tiše: »To je to. No dobro, shvaćam...« Htjela je dodati (ali nije):»...odakle sve to dolazi«. Zatim se povela riječ — a sve je teklo strjelovito, opako, resko, oštrobridno ali i zanimlji-vo — o korijenima same orkestracije, u čemu je bila nenadmašna pa su je mnogi poljski kolege, uključujući i samog Luto-sławskog, sve odreda vrsni majstori teh-nike, zaustavljali na ulici i na koncertima, odnosno nazivali telefonom, nastojeći iz nje izvući neku tehničku finesu.

Gost s Balkana»Prava orkestralna faktura proizlazi iz kvarteta«, govorila je. »Ima bezbroj pri-mjera za to, a među najvećima su Bar-tókovi gudački kvarteti. A propos, kako se našem kolegi, gostu s Balkana, dopa-da Sedmi Bartókov kvartet?« Pitanje me donekle zateklo, ali sam brzo prepoznao zamku i drsko (tuk na luk!) odgovorio: »To je možda napisao na nebu, no tamo još nisam gostovao pa stvar ne poznam«. Zašutjela je, kao i svi prisutni, a tek se onda odnekud iz pozadine javio poluti-hi smijeh. Ona je bacila značajan pogled na mene, onako izgubljenog i očajnog, ali ipak hrabrog — mnogo kasnije mi je priznala da sam u tom trenutku, makar i banalnim trikom, osvojio sve njezine

simpatije — pa je samu sebe nešto sni-ženijim tonom zapitala: »A što sam se ja danas tako oborila na našeg dragog gosta, to valjda u čast njegova debija? Da odmah vidi s kim ima posla, hi, hi, hi!? Kod nas u Łódźu i u okolnim selima pravi bi otac već ujutro, još prije početka radova, za svaki slučaj opalio dobar ša-mar svakom svojem sinu. U gradu to baš i ne rade, pa možda zato svi pravi i veliki majstori stižu u metropolu iz provincije. Evo, vidite na primjer mene, hi, hi, hi!« (Još danas čujem u sebi taj njezin ose-bujni, ali zdravi i radosni smijeh.) »Do-bro, ima i iznimaka, ima i još gorih, još

strožih od mene. Pa ne ću valjda biti kao moja pariška učiteljica Nadia Boulanger. Njoj je, poslije mojoj najvećoj prijateljici, stigao s Balkana na usavršavanje jedan ogromni a naočiti i nadasve rječiti mlađi čovjek koji je u naramku, kao cjepanice drva, donio komplet nevjerojatno gole-mih orkestralnih partitura. Bez njegove pomoći ona ne bi mogla ni podići a ni otvoriti nijednu od njih. Na brzinu ih je razgledala i smjesta znala koliko je sati. A on je pritom neprestano, na strašnom francuskom, pričao i pričao, valjda da je šarmira ili da se ispriča za sva ta počinje-na zlodjela. Neke su ju njegove nezgrapne dosjetke čak i nasmijale! Pa ga je, s mu-kom zaklopivši zadnju partituru, nekako sa simpatijom pogledala i zapitala: ‘Imate li vi, mladi čovječe, negdje na svijetu ženu i, možda, djecu?’ A on, sav sretan da je u tako kratko vrijeme već zapao u tako intiman razgovor s velikom umjetnicom, blaženo odgovori: ‘Imam, imam, i ženu

i mnogo djece!’ A ona će nato: ‘Pa, dragi moj gospodine, evo vam najprijateljskijeg savjeta stare učiteljice: Vratite im se, hitno se vratite, oni vas nužno trebaju!’«

Mudre Maestrine misliSve mi je bilo jasno, i bio sam siguran da je to bila moja prva i zadnja lekcija u razredu Graźyne Bacewicz. Međutim, sljedeće je večeri, u predahu sjajnog or-kestralnog koncerta u Nacionalnoj fil-harmoniji, iz gomile ljudi naglo izronila Maestra Bacewicz glavom, prišla mi i, na moje zaprepaštenje, srdačno me pozdra-vila te, kao da ništa nije bilo, bezazleno zapitala kad ćemo se opet vidjeti. Hladno odgovorih da sam jučer sve razumio i da joj više ne namjeravam krasti vrijeme. »A ne, ni govora«, rekla je. »Pa vi jedini od svih onih tamo imate talenta. Ali znate, samo dobre valja grditi i ganjati. Izvolite se sutra neizostavno pojaviti u kabinetu! I dotle izvoljevajte orkestrirati onaj Hayd-nov kvartet o kojemu je jučer bilo govo-ra.« »Do sutra?!... Čitav kvartet, pa to je nemoguće«, promucah. »O tome uopće ne želim diskutirati!«, reče i okrenu se bez pozdrava. Tako je krenulo. Mjeseci-ma sam radio dan i noć. U kratko sam vrijeme — svega jednu školsku godinu službeno, a zatim dio iduće privatno — postao njezin najmiliji, možda i naj-uspješniji učenik, o čemu svjedoče mno-gobrojne posvete na partiturama, neke, u skladu s njezinom vragoljastom naravi, i ponešto šaljive, a i mali, ozbiljni esej o mojem »nevjerojatnom« napretku koji je nakon njezine prerane smrti za divno čudo objavljen i u velikoj poljskoj mono-grafiji o njoj. (Slična analiza mi nikad nije objavljena u domovini. No, nemo propheta in ...) Već za pola godine, nakon koncera-ta bi me, vodeći za ruku, dovodila najve-ćim dirigentima i solistima te, prigodom čestitanja, predstavljala i tražila od njih da izvode moja djela. Tako me privela i Bo-ulezu, a sjećam se da joj je slavni Andrzej Markowski, koji me, doduše, nije nikad poslije izveo, potpuno mokar nakon izvedbe, djelomice se šaleći ali i prilično iznervirano kazao: »Graźynko, pa ti zlo-upotrebljavaš situaciju!« Bila je iznimno mudra i duhovita osoba. Govorila bi: »Neki misle da pišu apsolutnu, a to je za-pravo tek primijenjena glazba, i obratno, kao što je slučaj s divnim Gershwinom.« Ili: »Istina je da sve, pa i loše napisano, koliko–toliko zvuči, pa se neke neznalice i gluhaci zavaravaju i time zadovoljavaju. No profesionalci to ne smiju raditi. Bi

li tako postupao jedan Ravel?« Ali i to: »Pravi otkrivač samo otprilike — ako i toliko — zna kako nešto napisano zvu-či. On mora riskirati, mora biti hazarder. A onaj pak koji savršeno zna kako nešto zvuči i ne začudi se kad čuje svoj zapis, taj je onda tu šablonu već negdje sreo ili upo-trijebio, možda i sam izmislio pa poslije prepisuje samog sebe. Simfonija, kao i roman ili slika, mora u jednom trenutku, zapravo što prije, krenuti u neočekiva-nom smjeru. Veliki skladatelji (primjeri-ce, Palestrina, Bach, Mozart, Beethoven, ili naš Szymanowski) dopru do poznate točke, one na kojoj se prosječnjaci zausta-ve; no velikani nas od te točke iznenada odvode nekuda dalje, u neočekivano, u čudo, u šok, i tu onda počinje život nove glazbe.« Pa bi zaključila: »Uostalom, ne treba se sekirati jesmo li u životu uspjeli ili nismo. Tvrdim da su neki najveći, apso-lutno nepoznati skladatelji živjeli i umrli, bili čak sretni u životu, a da nisu zapisali nijedne note!« A onda bi se opet šalila na svoj račun: »Za dirigente koji piju uvijek pišem osminke kad želim šesnaestinke. Zašto trošiti pero? Pa oni i tako repiće ili crtice tih osminki vide dvostruko.« Rekla mi je u povjerenju: »Ne vjerujte nikome, najmanje prijateljima! Jednom sam svojoj najboljoj prijateljici u dubokom povjere-nju šapnula — a nikoga nije bilo u blizini — da je sadašnji ravnatelj Filharmonije dosadan dirigent. Idući me je tjedan, on koji me je uvijek rado izvodio, prestao pozdravljati i, naravno, dirigirati moja djela.« Naoko neugodna, jetka i svadljiva, bila je u biti čestito, dobrodušno i prema ljudima pažljivo biće. No prema netalen-tima, prevarantima i šarlatanima bijaše neumoljiva.

»Za svoje zakašnjenje monsieur se može ispričati i samo pokretima, dopušta se i kraći ples, to će biti dovoljno, uostalom, danas sam i ja zakasnila jer su se dva autobusa zagrlila i počela voditi ljubav nasred Marszałkowske, hi, hi! No za svoj ruski, i to usred varšave, možete se ispričavati čitav život, ali vam se isprika ipak ne će uvažiti. U čast našeg gosta molim da svi govorimo — engleski!«

PA

NO

PTIC

UM

DE

TO

NIC

UM

P

AN

OP

TIC

UM

DE

TO

NIC

UM

PA

NO

PTIC

UM

DE

TO

NIC

UM

PA

NO

PTIC

UM

DE

TO

NIC

UM

PA

NO

PTIC

UM

DE

TO

NIC

UM

CA

NTU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L

NATJ

EC

AN

JA N

ATJ

EC

AN

JA N

ATJ

EC

AN

JA N

ATJ

EC

AN

JA

Dobitnici nagrada: Filip Dujmović, Katarina Kutnar, Irena Lenuzzi, Petar Klasan, Iva Kovač, Latica Anić

gostoVanje U Velikoj britaniji

CaNTUS aNSaMbl U CaNTERbURyJUMeđunarodni festival suvremene

glazbe Sounds New (7. - 16. svibnja 2010.) koji već trinaest godina svako pro-ljeće ozvuči Canterbury, u ponedjeljak, 10. svibnja, u dvorani metodističke crkve Sv. Petra ugostio je Cantus Ansambl u njihovu prvom pohodu na Veliku Britani-ju. Na festivalu koji se ove godine odvijao pod tematskim naslovom Symbolism and Numerology in Music: The Number Seven, koncert Cantus Ansambla bio je jedan od središnjih događaja, uz one ansambla Intercontemporain, ansambla Modern i CBSO Chamber Players. Od suptilnog sprezanja zvuka ansambla i elektronike u Condrad’s Seven Island Poljakinje Lidije Zielińske, (prošle jeseni gošće Ansambla u okviru EU projekta Re:New Music) i glazbe za sekvencu fil-ma Faust (redatelj F. W. Murnau, 1926.) mlade britanske skladateljice Emily Howard, do smjele partiture Carmen Arcadiae Mechanicae britanskog skla-datelja Harrisona Birtwistlea, Ansambl je pod umjetničkim i dirigentskim vodstvom Berislava Šipuša uspio prikazati svu širi-nu i dijapazon virtuoznosti i melodiozno-sti. Mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić oduševila je izvedbom Frauentanz op. 10 Kurta Weilla, a uz malu vokalnu suradnju člana Ansambla, violista Tvrt-ka Pavlina, nasmijala je publiku novim djelom Ten Hotti Berislava Šipuša. Po prvi puta se moglo čuti i novo djelo bri-tanskog skladatelja Paula Maxa Edlina A Chain of Wonders. Kenterburški koncert završio je bravuroznom izvedbom dolce furioso Dubravka Detonija te ovacijama i pljeskom oduševljene publike. (N.Č.)

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

Hari rončeVić — Uskrsni koncertPred nekoliko tisuća obožava-

telja u maloj dvorani na Gri-pama, Hari Rončević održao je 4. travnja prvi pravi dvoran-ski koncert. Nakon nedavno objavljene Zlatne kolekcije sa 40 najvećih hitova, Rončević je svojim sugrađanima koji su ga došli slušati u velikom broju, uspješno predstavio i pjesme s najnovijeg albuma 390. Iako je na glazbenu scenu Splita ušao na velika vrata još 1994. prvom nagradom žirija i trećom na-gradom publike za Getanina, a kasnijim se radom potvrdio kao jedan od najsenzibilnijih kantautora splitskog kruga, nikada nije bilo dovoljno vre-mena ili možda razumijevanja za cjelovit, angažirani susret s publikom rodnoga grada. Na-kon punih šesnaest godina te nakon uspjelih solističkih kon-cerata u Zagrebu i Zadru, Hari je, uz glazbene goste Nenu Belana, klapu More i Pivače KUD–a Cambi, dosanjao svoj san. Njegov Split mu je pljeskom rekao — hvala! (M.S.)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Hari Rončević

MIR

O M

ARTI

NIĆ

Istaknuvši općeniti problem hrvatske glazbene baštine —

poteškoće u pronalaženja originalnih partitura, njihova objavljivanja, a time i izvođenja — Davor Merkaš je ustvrdio da je glavni zadatak MIC–a osvijestiti javnost za probleme i potaknuti nadležne institucije na suradnju, kako bi se hrvatska glazbena baština sačuvala za budućnost.

Graźyna Bacewicz

12 13BROJ 162, SVIBANJ 2010. BROJ 162, SVIBANJ 2010.

HrVatski mUZikološki časopis arti musices , 40/1–2, 2009. posVećen ak ademikU josipU andreisU (1909. — 1982.)

poVijest glaZbe kao žiVotna ZadaćaPiše: dr. sc. Zdenka Weber

jubilarno 40. godište hrvatskog muzikološkog časopisa Arti

Musices, objavljeno kao dvobroj krajem 2009. godine (glavna i od-govorna urednica Sanja Majer — Bobetko), u cijelosti je posvećeno akademiku Josipu Andreisu (Split, 1909. — Zagreb, 1982.). Repre-zentativna okupljenost nanstvenih radova vezanih uz teme glazbene historiografije kojoj je akademik Andreis u 20. stoljeću dao izuzet-no važne prinose, svake je hvale vrijedan rezultat promišljanja rada utemeljitelja hrvatske moderne muzikologije, posebno u prigodi obilježavanja 100. obljetnice nje-gova rođenja. Jer, nema dvojbe da u Hrvatskoj, kao zacijelo i na području bivše Jugoslavije, nema učenika, studenta, muzikologa kao ni za pitanja povijesti glazbe zain-teresirana čitatelja koji nije došao u dodir s Andreisovim knjigama o povijesti opće i hrvatske glazbe.

Ključna uloga u hrvatskoj muzikologijiAndreisove četiri Povijesti glazbe (1942., 1951.–1954., 1966., 1974.–1976.), uz izdanje na engleskom jeziku Music in Croatia (1974.), kontinuirano su vrelo podataka i životopisa, kao i drugih potrebnih informacija kada se želi dobiti uvid u bogatu lepezu sadržaja vezanih uz područja opće i hrvatske povi-

jesti glazbe. Osim toga, akademik An-dreis bio je prvi urednik časopisa Arti Musices, prvoga, još uvijek i jedinoga eksplicitno muzikološkog časopisa na području Hrvatske pokrenuta 1969. u tada osnovanom Muzikološkom zavodu Muzičke akademije u Zagrebu. Kao što je u Uvodnoj riječi prvom broju časopisa Josip Andreis istakao, težište je zbornika godišnjaka bilo na objavljivanju radova u kojima se iznose teme vezane uz hrvat-sku glazbenu kulturu, što ne isključuje i drukčije priloge. U proteklih četrdeset godina časopis je doista odigrao ključnu ulogu u afirmaciji hrvatske znanosti o glazbi te, zahvaljujući redovitom izlaže-nju i uključivanju hrvatskih i inozemnih muzikologa, znatno pridonosi obradi najraznolikijih tema vezanih uz po-dručje kojemu je namijenjen. U časopisu se trajno afirmiraju i mlađe generacije, što ima itekako veliki značaj za razvoj muzikologije u Hrvatskoj. Stoga je bilo logično, a životnim se slučajem tako dogodilo, da svečani broj časopisa bude posvećen upravo jednom od njegovih utemeljitelja i prvom glavnom i odgo-vornom uredniku (352 stranice).Tekstovima Sjećanje na Josipa Andreisa akademkinje Koraljke Kos i Sjećajući se Josipa Andreisa iz pera dr. sc. Bojana Bu-jića, na početku su iznesena dva osobna viđenja čovjeka, pedagoga i glazbenog povjesničara, sjećanja bivših studenata i kolega. Opaska pak kako je Andreis »kao predavač povijesti glazbe (na Mu-zičkoj akademiji u Zagrebu, op. Z. W.)

bio bez ambicija i pedagoškog erosa (kakav je na primjer imao Milo Cipra) — i nije to krio«, koju iznosi akademki-nja Koraljka Kos, već na prvim strani-cama donosi i kritičke tonove kakvi su prisutni u svim uključenim tekstovima. U tom je pogledu osobito znakovit pri-

log akademika Nikše Glige U potrazi za metodom, o historiografskom pristupu Josipa Andreisa, analiza koja Andreisov rad na povijestima glazbe definira kao kompilacijski pozitivizam. Kako su teme za istraživanja bile podijeljene prema područjima zanimanja uključenih mu-zikologa, redom čitamo iscrpno obra-

đena područja autora Marije Bergamo (Povijest kao važan komunikacijski doga-đaj. Bilješke uz polustoljetni jubilej Histo-rije muzike (1951.–’54.) Josipa Andreisa, usredotočene na prikaz glazbe slavenskih naroda), Zdravka Blažekovića (Andre-isove nacionalne odrednice pri kreiranju imaginarnog muzeja hrvatske glazbe), Ennija Stipčevića (Andreisova glazbe-na historiografija o »renesansi« i »baro-ku« u hrvatskoj glazbi), Vjere Katalinić (Povijest glazbe u Hrvatskoj u razdoblju klasicizma u Povijesti hrvatske glazbe Josipa Andreisa: ishodišta i poticaji), Eve Sedak (Historiografija kao svjedočenje. Josip Andreis o hrvatskoj glazbi 20. sto-ljeća), Stanislava Tuksara (Josip Andreis i njegovo djelo Uvod u glazbenu estetiku (Zagreb 1944.), Sanje Majer–Bobetko (Teme i vrste napisa o glazbi Josipa Andre-isa, objavljenih do 1945. godine), Mirja-ne Škunca (Skladateljska epizoda Josipa Andreisa) i Nataše Cigoj–Krstulović (Prilog biografiji Josipa Andreisa: Pisma Dragotinu Cvetku).

Pronađena recenzija rukopisaPripremajući slavljenički dvobroj, ured-ništvo se doista pobrinulo da na jednom mjestu dobijemo i Podatke o glagoljaš-kom pjevanju u radovima Josipa Andreisa (Gorana Doliner) te uvijek potrebna uporišta kao što su Kronologija Josipa Andreisa (Vedrana Juričić), Bibliografi-ja Andreisovih tekstova o glazbi do 1945. godine (Rozina Palić –Jelavić), Prinosi Josipa Andreisa hrvatskoj glazbenoj lek-

sikografiji (Ivona Ajanović –Malinar) i Bibliografija natuknica Josipa Andreisa u Muzičkoj enciklopediji (1. i 2. izdanje, Marijana Pintar). Objavljena je i no-vost: u ostavštini hrvatskog skladatelja i orguljaša Franje Dugana starijeg koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, pronađena je i obrađena Duganova recenzija Andreisova ruko-pisa Pregled povijesti muzike (R. Palić — Jelavić). Doista, u nadasve opsežnim i znanstvenom akribijom ispisanim pri-lozima koji nam uz iscrpnu kronologiju otvaraju i kronološko obrađivanje po-dručja glazbene povijesti, kako ih je u svojim knjigama i napisima izložio Jo-sip Andreis, sada nalazimo i suvreme-na gledišta novih generacija hrvatskih muzikologa. Na kraju, svima nama koji smo slušali kolegij iz Povijesti glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu koji je predavao akademik Andreis (osobno u prvoj generaciji novoustanovljena studija Muzikologije i glazbene publicistike — započeo je s radom 1970. godine, nepo-sredno pred Andreisovo umirovljenje), u sjećanju će ostati dobronamjerni i bla-gi profesor koji je svojim predavanjima, usprkos svojevrsnoj monotoniji izla-ganja, ipak »s mnogo takta i urođene finoće mladima predavao svoje znanje i iskustvo« (K. Kos). A iz njegove je cje-loživotne posvećenosti glazbi zračila i velika ljubav prema toj umjetnosti i pre-ma glazbenicima koji ljepote zvukovlja posreduju svojim slušateljima.

Na kraju, svima nama koji smo slušali kolegij iz

Povijesti glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu koji je predavao akademik andreis, u sjećanju će ostati dobronamjerni i blagi profesor koji je svojim predavanjima, usprkos svojevrsnoj monotoniji izlaganja, ipak »s mnogo takta i urođene finoće mladima predavao svoje znanje i iskustvo« (k. kos).

PR

EP

OR

UK

A Z

A Č

ITA

NJE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

nakladništVo: s. majer–bobetko, Z . bla žekoVić, g. doliner, hrVatsKa Glazbena historioGrafiJa u 19. stolJeću

skUpno mjesto HrVatske glaZbene Historiografije U 19. stoljećU Piše: dr. sc. Zdenka Weber

t roje hrvatskih doktora muzi-kologije, Sanja Majer–Bobet-

ko, Zdravko Blažeković i Gorana Doliner, autori su knjige Hrvatska glazbena historiografija u 19. sto-ljeću koju je krajem prošle godine objavilo Hrvatsko muzikološko društvo (HMD) kao deseto iz-danje serije Muzikološke studije (urednica Vjera Katalinić). U tome izuzetno vrijednom izdanju koje će postati neizostavnim vrelom bogate dokumentacije potrebne za muzikološka istraživanja vezana uz pisanje o glazbenim temama 19. stoljeća, okupljeni su znan-stveni tekstovi kao rezultati rada koji već više godina traje u okviru znanstvenog projekta Hrvatska glazbena historiografija do 1945. godine. Taj je projekt dio djelat-nosti Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU–a, a dijelom ga financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republi-ke Hrvatske. S. Majer–Bobetko (SMB), viša znanstvena suradni-ca u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe, Z. Blažeković (ZB) koji od 1987. godine djeluje u New Yorku pri središnjoj redakciji RILM–a (Répertoire International de Li-ttérature Musicale) te kao direktor Istraživačkog centra za glazbenu

ikonografiju na City University of New York i G. Doliner (GD), znanstvena suradnica u Odsjeku za povijest hrvat-ske glazbe, sudjeluju u knjizi s rezultati-ma usklađenima s osobnim područjima istraživanja, a budući da se tijekom rada pokazalo da relevantne građe ima više

nego što se predmnijevalo, odlučili su se objaviti analizu glazbeno–historiograf-skih tekstova iz 19. stoljeća.

Sadržaj publikacijeNa 252 stranice obrađena su poglavlja Glazbena historiografija, određenje pojma, Povijest glazbe i druge znanosti o glazbi (estetika, sociologija, entnomu-zikologija, psihologija, glazbeno–teo-rijske discipline, glazbena paleografija, glazbena kritika te ostale znanosti i

discipline), Hrvatska glazbena historio-grafija: prolegomena (SMB), Hrvatska glazbena historiografija u 19. stolje-ću, uvodne napomene (SMB), Franjo Ksaver Kuhač, utemeljitelj hrvatske glazbene historiografije (ZB), Vjekoslav Klaić, povjesničar kao glazbeni histo-riograf, Vjenceslav Novak, autor prve glazbeno–povijesne sinteze i Franjo Marković, prva objavljena periodizaci-ja opće povijesti glazbe (SMB). Slijedi Glazbena historiografija u periodici i u dnevnom tisku (O svjetovnoj, crkve-noj i tradicijskoj glazbi — SMB, GD) i Monografska izdanja (O svjetovnoj, crkvenoj i tradicijskoj glazbi — SMB, GD). Osobito je vrijedno, za daljnja istraživanja korisno i iscrpno treće poglavlje, Popis izvora koje obuhvaća Raspored građe, Kriterije izbora građe, Popis izvora (do 19. i 19. stoljeće), Ti-skane izvore i rukopise. Na kraju knjige su Citirani izvori i literatura, Sažetak na engleskom jeziku i Kazalo imena. Iscrpna kompilacija bibliografske baze podataka bit će dostupna i na internetu i taj je dio posla u tijeku.Pisanje o glazbi, glazbena historiogra-fija obuhvaćena u najširem opsegu, po-čela se u Hrvatskoj razvijati tijekom 19. stoljeća. Ti su rukopisi i objavljena izda-nja izuzetno vrijedni, pionirski radovi, čije je okupljanje u knjizi troje autora, dobilo nadasve iscrpnu, znanstvenom

akribijom opisanu te znanstveno provjerenu i vrednovanu doku-mentiranost. Budući da je, kako je navedeno, obrada sadržaja učinjena prema znanstvenim in-teresima svakoga od istraživača, ne začuđuje najveća zastupljenost tekstova S. Majer –Bobetko, mu-zikologinje koja je sudjelovanjem na brojnim znanstvenim skupovi-ma u Hrvatskoj i inozemstvu već predstavila i za potrebe izdavanja obradila pojedine teme iz pred-metnog područja zanimanja. Još 1994. priredila je za tisak u ru-kopisu sačuvanu Povijest glazbe Vjenceslava Novaka (Croatica, 25), važan dokument prve po-vijesti glazbe u Hrvatskoj, dotad zane-maren. S. Majer–Bobetko zaslužna je i za otkrića radova i njihovu valorizaciju Vjekoslava Klaića i Franje Markovića. Uz bogatu građu, predstavljenu u knjizi i opisanu u relevantnim datostima, po-sebno obogaćenje je popis članaka koji nisu registrirani u Bibliografiji rasprava i članaka Jugoslavenskog leksikograf-skog zavoda Miroslav Krleža te se sada javljaju kao novosakupljeni izvori. Tako je Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću izdanje koje donosi objektivni, provjerljivi znanstveni pristup. Uklju-čeni su i polemički tonovi o dosadaš-njim objavljenim radovima, a u cijeloj se

knjizi otkriva vrlo pomna i vjerodostoj-na istraživačka djelatnost. Na poleđini izdanja čitamo: Knjiga je u prvom redu namijenjena muzikolozima, povjesničari-ma i povjesničarima književnosti, studen-tima muzičkih akademija, humanističkih i društvenih studija te širem krugu čitatelja koje zanima hrvatski kulturološki prostor. Doista, za buduće istraživače koji se prihvate glazbeno–povijesnih tema iz 19. stoljeća, novo izdanje HMD–a bit će neizostavno štivo i mjesto na kojemu će nalaziti izvore za svoja promišljanja o hrvatskoj baštini. To je velika vrijed-nost knjige i izuzetno značajna zasluga njezinih, u istraživanjima, nadasve str-pljivih i marljivih autora.

Za buduće istraživače koji se prihvate glazbeno–povijesnih

tema iz 19. stoljeća, novo izdanje Hrvatskog muzikološkog društva bit će neizostavno štivo i mjesto na kojemu će nalaziti izvore za svoja promišljanja o hrvatskoj baštini.

Na TRIbINI MlaDIH GlaZbENIH UMJETNIka DArKO LUKIć SklaDaTElJ MaRkO RUžDJak URUčIO NaGRaDU Za NaJbOlJU IZvEDbU DJEla HRvaTSkOG SklaDaTElJa

U ponedjeljak, 3. svibnja, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog održan je koncert nagrađenih glazbenika na 43. tribini mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (HDGU). Tom je prilikom skla-

datelj Marko Ruždjak, u ime Hrvatskog društva skladatelja, nagradu za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja uručio sopranistici Ivani Garaj Korpar. Radi se o izvedbi skladbe Sunovrati iz ciklusa Tri pjesme na engleski tekst, op. 53 Božidara Kunca. Tribina Darko Lukić prostor je gdje se mladi glazbenici imaju priliku predstaviti publici i steći koncertno iskustvo. Svaki recital prati odabrani Ocjenjivački sud kojega su ove godine činili: Emin Armano, predsjednik, Predrag Detiček predsjednik HDGU–a, Višnja Požgaj, Goran Bakrač, Josip Tonžetić, Zlatko Foglar, Marko Ruždjak i Ana Boltužić. Na-gradu Darko Lukić dodijelili su violončelistici Dori Kuzmin te violinistu Martinu Draušniku koji je također dobio i nagradu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, dok je diplomu Darko Lukić primio Duo Allegro u sastavu flautistica Mila Lapov i gitarist Josip Dragnić. (A.K.) T

RIB

INE

TR

IBIN

E

jUbilarna 20. proljetna reVija ja ZZa U ZnakU bošk a petroVića

slavljenički koncert legendarnog jazz vibrafonista, skladatelja i pedagoga

U organizaciji Jazz kluba Zagreb HDS–a i Koncerne dvorane Vatroslava Lisin-

skog, u Maloj je dvorani od 13. do 16. trav-nja održana 20. proljetna revija jazza. Osim poznatih europskih sastava Upper Austrian Orchestra, pod ravnanjem britanskog aran-žera Michaela Gibbsa koji je predstavio suvremene aranžmane ranog orkestralnog jazza i švicarskog Christoph Stiefel Inner Language tria koji je oduševio spojem mo-dernog jazza i srednjovjekovne glazbe, so-lističkim se recitalom predstavio američki pijanist i skladatelj hrvatskih korijena Chuck Marohnic. Uz standarde, Marohnic je izvo-dio i vlastita djela, među ostalima skladbu The Lost People, posvećenu iseljenim žiteljima Zlobina, mjesta u Primorsko–goranskoj žu-paniji iz kojega su njegovi preci emigrirali u SAD početkom dvadesetog stoljeća.Jedna od osnovnih značajki Revije predstav-ljanje je hrvatskog jazz stvaralaštva, a ovogo-dišnja se nije razlikovala od prethodnih. U tradicionalnom programu »Nove nade jazza Marjan Marjanović« nastupili su neafirmira-ni jazz glazbenici, među ostalima i polaznici zagrebačke Rock akademije i Srednje škole za popularnu glazbu i jazz. Osim nastupa u tom dijelu programa, mlada se pjevačica Thana Pavelić koja živi i djeluje u SAD–u, predstavila i samostalnim koncertom. Pjeva-la je vlastite obrade standarda, ali i autorske skladbe. Središnjim koncertom festivala,»Boško Pe-trović presents Balwan City Kids«, slavni je jazz vibrafonist i skladatelj obilježio sedam-deset i peti rođendan. Nastup je započeo s kvartetom, u kojemu su uz njega svirali pi-janist Grega Ftičar, kontrabasist Goran Ru-kavina i bubnjar Ratko Divjak. Uz standard Emily, izveli su Petrovićevu skladbu novije-ga datuma, King Arthur Castle, začinivši ju citatom iz standarda Bags Groove legendar-nog vibrafonista Milta Jacksona. Bilo je to sve od predstavljanja Boška Petrovića kao instrumentalista. Naime, veći dio koncer-ta protekao je u znaku njegova pedagoškog djelovanja. U nastavku su nastupili polaznici Ljetne jazz škole Hrvatske glazbene mladeži što ju Petrović godinama vodi u Grožnja-nu. Posebice su dojmljivo svirali mladi jazz vibrafonisti: Šimun Matišić, Vid Jamnik i Matic Črešnjik. Osim Bachove glazbe izvo-dili su i skladbe što ih je Petrović napisao nadahnut Grožnjanom i polaznicima Ljetne škole: Music For Summer Nights i Vid Meets Vladimir te Sky Over Grožnjan po kojoj je naslovljen album što su ga »Grožnjanci« sni-mili krajem prošle godine.Predstavljanjem ovih, ali i svih drugih po-laznika Ljetne škole, Petrović je pokazao da ne treba strahovati za budućnost hrvatskoga jazza. (Davor Hrvoj)

Boško Petrović

pjesme milUtina polića na k amoVfestU

Zanemareni opUsOdržan koncert vokalne lirike u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci

Piše: Davor Schopf

H rvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci ove

je sezone prvi puta organiziralo manifestaciju KamovFest posve-ćenu Janku Poliću Kamovu, uz 100. obljetnicu njegove smrti. Rođen je 1886. u Rijeci, a umro 1910. u Barceloni gdje je poko-pan bez imena. KamovFest bi trebao redovito pridonijeti oživ-ljavanju Kamovljeve književne i pjesničke misli koja ima poseb-no, iako zanemareno mjesto u hrvatskoj kulturi.U okviru programa, sastavljena od večeri poezije, okruglog sto-la, dramske premijere Da je pro-klet Kam u režiji Laryja Zappije, baletne večeri Staše Zurovca — Pjesme nad pjesmama, održan je i koncert nacionalne operne prva-kinje Mirelle Toić sa skladbama Jankova brata, Milutina Polića (1883.–1908.). Milutinov život prije nekoliko godina istražio je prof. Mladen Urem iz Držav-nog arhiva u Rijeci, ustvrdivši kako se u njegovim kompozi-cijama prvi puta u povijesti hr-vatske glazbe pojavljuju značajke ekspresionizma.

Obećavajući potencijalBoležljiv od ranoga djetinjstva, kao i mnogi od njegovih četrnaestero braće i sestara, Milutin Polić bio je samouk u glazbi sve do petnaeste godine. Privatno je učio kod Franje Vilhara, dvije godine je pohađao Glazbenu školu Hrvatskog glazbenog zavoda, a nakon toga, 1906., upisuje stu-dij kompozicije na Konezervatoriju Benedetto Marcello u Veneciji kod Ermanna Wolf Ferrarija koji je bio oduševljen njegovim Capriccio Croa-to. Najpoznatija i najznačanija mu je Fantastična suita. Pisao je za razne sastave, a najbrojnije su mu vokalne skladbe. Tako je hrvatska glazba, slično kao i hrvatska književnost u slučaju njegova brata Janka, na samo-me početku skladateljeva stvaralač-kog puta izgubila umjetnika itekako obećavajućeg potencijala. Braća su surađivala na zamislima za operu Kad slijepci progledaju, za koju je Jan-ko napisao libreto. Milutin je umro iscrpljen dugotrajnom tuberkulozom kostiju, prije nego je dospio završi-ti studij. Skladao je pedesetak djela od kojih je 21 sačuvano u riječkome Državnom arhivu. Među tim mate-rijalom nalaze se Sitne pjesme — deset skica za tenor (ili sopran) i glasovir,

osebujni prokomponirani ciklus od deset minijatura na ljubavnu liriku tragičnog predznaka Augusta Ha-rambašića. One su, uz Pjesmu smrti za glas i klavir na tekst Vande C. Bo-relli, nedavno tiskane u nakladi Toić d.o.o. Rijeka (notografija Vlado Per-gjun, urednica M. Toić). Naslovnica izdanja nosi jedini sačuvani prikaz Polićeva lika, portret Josipa Morettija Zajca u tehnici ulje na papiru, s kraja skladateljeva života. Mirella Toić je 2004. godine snimila Sitne pjesme na CD–u Pod Učkun (nakladnik Orfej).

Predosjećaj smrtiDok Sitne pjesme još uvijek odišu ro-mantizmom i to na raskrižju izlaska iz ove stilske epohe, Pjesma smrti ekspresionistički donosi predsmrtnu hladnoću što ju je nesretni Milutin očito predosjećao. Mirella Toić recital je podijelila s me-zzosopranisticom Kristinom Kolar i pijanisticom Anom Anconelli. Upot-punila ga je solo popijevkama Ivana pl. Zajca i Ivana Matetića Ronjgova, zaokružujući tako riječki krug hr-vatske vokalne lirike. Minuciozno je izradila svaku pjesmu — Sitne pjesme Polića, Domovini i ljubavi, Sjećaj se mene i Ostavljenu I. Zajca te Pjesmu

moje sreće i Tamo doli puli mora I. M. Ronjgova — udahnjujući im iskon-skom muzikalnošću puni glazbeni život.Kristina Kolar predano se prepusti-la muziciranju. Praizvela je Polićevu Pjesmu smrti, otpjevala Zajčeve Vir i Noć je tiha te Uspavanku i Tužnu rožu I. M. Ronjgova. Obje su pjevačice, uz pouzdanu glasovirsku pratnju, iskazale bogate boje glasova, završivši program atraktivnim duetima Sestra brata z iglicun budila i Ča je more I. M. Ronjgova. Sitne pjesme uvelike obogaćuju re-pertoar hrvatskih vokalnih ciklusa i može ih se toplo preporučiti svakome pjevaču visokoga glasa. One ukazuju da bi vrijedilo upoznati i preostale skladbe Milutina Polića, a Kamov-Fest čini se idealnim okvirom. F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI

CD izlog vere lončar

Boško Petrović

b. P. COllECTION(Croatia Records)

četverostruki CD box B. P. Collection, objavljen po-

vodom 75. rođendana Boška Petrovića, objedinjuje četiri tematske cjeline — suradnju sa svjetskim jazzistima, surad-nju s Joeom Passom, snimke njegova aktualnog Trija te suradnju sa slovenskim glaz-benicima.»Sav taj jazz« u izvedbama Boška Petrovića, s bilo ko-jom postavom, uz karizmatič-na skladatelja i vibrafonista, strukturiran je poput Krležine rečenice. Na prvi pogled duga, ponekad nam prijeti da se iz-gubimo u nekoj od njezinih digresija, neke njene dijelove ne razumijemo, da bi nas dru-gom prilikom učinila samoza-dovoljnima kada u njoj prepo-znamo citat iz drugog žanra, pa čak i filmskog medija.

Feel So Fine! — Boško Petrović & FriendsLakoća kojom B. P. okuplja vrhunske svjetske glazbenike jednaka je onoj dječjoj kada dolazite na igralište i sklapate nova prijateljstva kroz igru. No, jednako tako postoje neka pravila, morate se znati igrati, podijeliti svoju vještinu s du-gima, biti maštoviti i dozvoliti drugima da dadu svoje prijed-loge kako biste bili poželjan suigrač. Dobar osjećaj na ovom CD–u, uz Petrovića dijele Big Joe Turner, Davor Kajfeš, Kenny Drew, Buddy Catlett, N.H.Ø.Pedersen Joe Haris, Alvin Queen, Jerome Richar-dson, Julius Watkins, Clark Terry, Buddy De Franco,Toots Thielemans i James Newton.

B. P. Club After Dark — Boško Petrović Meets Joe PassHommage ljepoti i profinjenosti u standardima i autorskim skladba-ma kroz koje su provučene duho-vite upadice, odaju skupinu: Boško Petrović, Joe Pass, gitarist izuzetne tehnike i čistoće tona, bassist N. H. Ø. Pedersen, Damir Dičić, cijenjeni gitarist i bubnjar Ratko Divjak & String Quartet. CD donosi nepre-kidnu višesmjernu komunikaciju u kojoj svaka od jakih autorskih osob-nosti otvara prostor svom suradniku te mu prepušta fokus da bi ga potom sam preuzeo. Varljiva lakoća kojom sviraju, prikriva vrhunsku tehniku.

With Pain I Was Born — Boško Petrović TrioPetrović je utemeljio Trio s basistom Mariom Mavrinom i gitaristom Pri-možom Grašičem 1992. godine. Na ovo izdanje uvršten je njihov album Live at studio M, nazvan po skladbi With Pain I Was Born, makedon-skoj narodnoj pjesmi u Petroviće-voj obradi. Zahvaljujući zanimljivu aranžmanu, to je jedna od njegovih najupečatljivijih skladbi. Sjajna je izvedba sa solo dionicama u kojima se pojavljuju svi članovi sastava, što daje šarolikost boja u pojedinim tre-nucima te inkorporiranom temom

Petrovićeve skladbe Keka Kolo. Na istome je tragu njegova Oberkreiner Lullaby, nadahnuta slovenskom na-rodnom glazbom. Još jedna je slav-ljenikova skladba, Sigurd’s Garden, bossa nova, u kojoj autor dolazi do izražaja kao solist. Nadovezuju se svjetski standardi, većinom u Pe-trovićevim aranžmanima, s izuzet-kom skladbe Samba Da Pipi koju je napisao Mario Mavrin. Za kraj, po-nuđen je izlet u prošlost — standard The Man I Love koji je Boško Petro-vić izveo s gitaristom Damirom Di-čićem i kontrabasistom Zdravkom Šatrakom na Bledskom jazz festiva-lu 1960., a podsjeća na dugogodišnji Petrovićev afinitet prema postavi vibrafon, gitara, bas.

Round Midnight — Boško Petrović & Big Band RTV Slovenija Upravo na ovom CD–u koji sadrži standarde, ali i Petrovićeve skladbe poput Zagreb by Night, I Love You Z. J. Q, Oberkreiner Lullaby i B. P. Club Blues, najviše dolazi do potvrde uvodna opska usporedbe jazziranja Boška Petrovića s Krležinim rečeni-cama koja traju sa svim digresijama i citatima, sve dok se ne završi misao.Izdanje je popraćeno knjižicom koja na 50–tak strana dvojezičnog hrvatsko–engleskog izdanja donosi tekstove novinara i glazbenih kriti-čara Aleksandra Dragaša, Dražena Vrdoljaka i Davora Hrvoja, upot-punjena izborom fotografija koje su, uz spomenute, Dražena Vrdoljaka i Davora Hrvoja, snimili Đuro Slako, Tošo Dabac, Marija Braut i Damil Kalogjera.

Boško Petrović — Neven Frangeš Duo

fROM MOSCOW TO l. a.(Croatia Records)

na ovaj CD uvrštene su dosad neobjavljene snimke što ih je

naš najpoznatiji jazz glazbenik, vi-brafonist Boško Petrović ostvario na Berlinskom jazz festivalu 1986. sa

svojim dugogodišnjim suradnikom, pijanistom Nevenom Frangešom. U tri izvedbe pridružio im se tada mla-di slovenski flautist Matjaž Albreht. Na koncertu su svirali Petrovićeva djela. Već izvedbom naslovne sklad-be albuma nagovijestili su uzbudljive interpretacije, s melodičnim solima i raznolikim ritmovima. Petrović je neke od skladbi obogatio etno obrascima, ostvarivši jedinstven i prepoznatljiv autorski stil. Sjajan su primjer ritmički zanimljivi opusi With Pain I Was Born i Keka Kolo u kojima je, unatoč brzim izmjenama, svaki ton ostao razgovijetan. Primjer lirske strane Petrovićeve osobnosti jest skladba Valse for Jazz Mama. Osjećaj za blues iskazan je u Green Lobster Dream, dok je Un chien An-dalou, inače nadahnuta suradnjom Luisa Buñuela i Salvadora Dalija, obogaćena citatima teme iz filma Ljubavna priča i standarda A Night in Tunisia. S filmskom bi umjetno-šću mogli usporediti i Sarabandu čiji mirni početak kao da sadržava mir i suzdržanost Skandinavca Bergma-na i sna njegova glavnog lika Johna u filmu Saraband, no ovaj mir tek je površinski. Kao i u spomenutom filmu, prikrivena će emocija izbiti, u ovome slučaju Frangeševim solom. Za kraj koncerta odabrana je bala-da Epitaph koja je publiku osvojila emocionalnošću, izmamivši buran pljesak. Kao bonus na album su uvrštene izvedbe skladbi Silver Side Davora Kajfeša (izvodi je u duu s autorom) te Croatia ‘91 Boška Pe-trovića koji ju je snimio s pijanistom Louom Lewyjem, kontrabasistom Montyjem Budwigom i bubnjarom Laranceom Marableom.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

OB

LJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

OB

LJE

TN

ICE

OB

LJE

TN

ICE

OB

LJE

TN

ICE

TUG

OM

IR H

RAB

RIĆ

Nagrađeni: Ivana Garaj Korpar, Dora Kuzmin, Mila Lapov, Josip Draganić i Martin Draušnik

Sanja Majer–Bobetko,

DAV

OR

HRV

OJ

14 15BROJ 162, SVIBANJ 2010. BROJ 162, SVIBANJ 2010.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog vere lončar

Darko Jurković — Charlie

alla MaNIERa(Sipa Music)

V iše od polovice skladbi za album Alla Maniera, jazz gitarist Darko Jurković —

Charlie snimio je 2008. u suradnji s vrsnim instrumentalistima, kontrabasistom Hen-ryjem Radanovićem i bubnjarem Krunosla-vom Levačićem. Preostalih šest, od kojih pet izvodi koristeći se tehnikom »two hands tap-ping« na dvije gitare istodobno, bez dodatnih nasnimavanja, snimio je u studenome prošle godine. Između trinaest skladbi njih šest na-pisao je Jurković, jedna je Radanovićeva (Ka-lamota), dok su ostale standardi autora sa svih strana svijeta. No, bez obzira o kojem se žanru radilo, bile odsvirane solo ili u triju, u svim se izvedbama osjeća swing i groove. One ostaju vjerne izvorniku, ali kroz njih glazbenici izra-žavaju vlastite osobnosti. Upravo taj osobni karakter dolazi do izražaja u Jurkovićevim autorskim skladbama: Rolling Orange, Blues for Franta, Alla Maniera, Try Again i Early 70s. Njegova sofisticiranost i promišljenost nalazi ravnotežu u Levačićevoj zaigranosti, dok Ra-danovićev puls potiče suradnike na kreativ-nost. Bogatstvo zvuka koje Jurković postiže svirajući na dvije gitare istovremeno dostiže zenit u posljednjoj skladbi na albumu u kojoj spaja jazz formu i elemente klasične glazbe, pa se Etude for Laura, skladba nadahnuta Bac-hom, doima lakom i jednostavnom.

The Satellite

TakE Off(Canta Records / IDM Music / Tom Tom Music)

a lbumom prvijencem Satellite, kvartet vrhunskih mladih jazzista u postavi:

gitarist Elvis Penava, kontrabasist Goran Ru-kavina, bubnjar Janko Novoselić i Sava Mile-tić, svirač Fender Rhodesa, predstavlja se sa sedam autorskih skladbi. Od uvodne Electric

slide (Novoslić), otpočevši nepretenciozno, jamsessinovski daju nam do znanja da se radi o fusion bandu spremnom za drukčiji pristup. Mnoštvo raznorodnih ideja pretočeno je u prepoznatljiv i netipičan zvuk koji atmosferom ponekad lebdi kao u Fatima’s Hand (Penava), dok će se u Bug Hunt (Novoselić) naoko neo-bavezno zakuhavati sve do eksplozije, u kojoj će radosna i inventivna energija banda frcati na sve strane, da bi se u konačnici slila u senzi-bilan zvuk Penavine gitare. I Matrix (Novo-slić) potvrđuje iznimnu lakoću, izdržljivost i koncentraciju u sviranju njezina autora, kao i sjajnu dinamiku na čitavom albumu, doprinos samozatajnog Rukavine. Njih dvojica čitav kvartet drže na okupu omogućujući stalna prožimanja. Na album su uvrstili i izvedbe Miletićevih skladi, Dream About You i Back to the future, završnom izvedbom ovog kreativ-nog prvijenca što poziva na »fusion«.

CD izlog Dalibora Paulika

Zdenka Kovačićek & Big band HRT–a

JaZZ PORTRaIT(Orfej d.o.o.)

p rošle je godine Zdenka Kovačiček kon-certom s Big bandom HRT–a, kazališ-

nom predstavom S ljubavlju, Janis i CD–om Croatia Recordsa iz serije Zlatna kolekcija obi-lježila pedeset godina umjetničkog djelovanja, a već je pred nama njezin novi diskografski uradak. Pjevačicu su prisvajali poklonici roc-ka i jazza, bluesa i soula, bila je sudionikom festivala zabavne glazbe, kazališnih predstava, a krug njezinih suradnika je golem (ansambli, skladatelji, tekstopisci), ne samo u zemlji, već i u inozemstvu. Često je naglašavala: »Rock je moj život, jazz je moja strast, a kazalište moja velika ljubav«. Neumorna Zdenka novim al-bumom želi pokazati strast prema glazbi na kojoj je stasala i koja je interpretativno odre-dila.Na CD–u se nalazi petnaest skladbi različita ugođaja koje kronološki predstavljaju njezi-no jazz djelovanje. Zanimljive su prve četiri pjesme, antologijske Get ready (Budi spreman, u prijevodu Miše Doležala) i All of Me (Moj svijet se ruši, u prijevodu Vesne Lukatele) iz repertoara Elle Fitzgerald, Zdenkina pje-vačkog uzora, kao i dvije naših autora — Ja ubrat ću sve zvijezde Zlatka Dvoržaka i kultna Zbog jedne davne melodije Miljenka Prohaske i Drage Britvića (Opatija ‘70.). One su obilje-žile sedamdesete godine i Zdenkin početak karijere.Slijede interpretacije standarda kojima se po-tvrđuje njezin interes prema baladama (The

Shadow of Your Smile, Misty, Autumn Leaves, What a Difference a Day Makes, sve u ugo-đajnim aranžmanima Silvija Glojnarića) te ritmične Makin’ Whopee! i How High the Moon u efektnim aranžmanima Ladislava Fidrija. Tu su i evergreeni poput The Way We Were i The Greatest Love of All u kojima Zdenka Ko-vačiček daje posve nov jazz pristup. Glazbenu zrelost potvrđuju i Natural Woman, Summerti-me i Sweet Georgia Brown, skladba koja u pot-punosti potvrđuje vrhunac interpretativnog oslobođenja što se upravo prirodno uklapa u upečatljiv zvuk Big banda HRT–a.Na unutarnjoj strani omotnice nalaze se tek-stovi nekoliko generacija jazz znalaca, od Davora Hrvoja do Mladena Mazura preko Dražena Vrdoljaka, potvrđujući da, uz svoj međunarodni ugled, Zdenka Kovačiček do-kazuje ne samo osobnost glazbeno–scenske kreativnosti (u kazalištu), već i tvrdnju »glasa za sva vremena«, ponajprije zbog neuništiva i jedinstvenog smisla za interpretaciju i nado-gradnju zapisana glazbenog predloška.

Mladen Biočina

SERENaDE JEDNOG TRUbaDURa(Croatia Records)

p jevač, kantautor i glazbenik Mladen Biočina iz Postira na Braču, od rane je

mladosti, još za vrijeme učenja klasične glaz-be, prikupljao, bilježio i pjevao pučke pjesme priobalnog hrvatskog kraja, pogotovo ljubav-ne podoknice i kasnije ih brižljivo snimao na nosačima zvuka. Iako je pjevao i skladbe niza uglednih skladatelja popularne glazbe, nastu-pao na festivalima urbane pjesme i etno glaz-be, najveći mu je doseg ovaj CD na kojemu se pojavljuje kao pjevač, gitarist, mandolinist i obrađivač (glazbena produkcija i mastering Toni Eterović).Na nosaču zvuka je trinaest skladbi različita ugođaja, a zajednička stilska odrednica jest pučka pjesma, podoknica — jednostavna, pitka i nenametljiva. Biočina je najuvjerljiviji upravo u obradama pjesama etno izričaja: Vi-ruj meni, vilo lipa, E, da bi mi otvorila i Dojdi draga, dok mu se u dvije (gotovo dijaloške) vo-kalno pridružuje Nikolina Pinko (Tri sam mu pisma pisala, Zaljubio san se u drugu). U njihovu ozračju, skladane su i one iz pera prokušanih autora. Šlagerski je intonirana Sve dok sunce sije iznad vale Hrvoja Duspera te pokretna Kol’ko te ljubim i suptilna Plava noć Marija Nardellija. Dinko Fio potpisao je Cviće na ponistri i Bilo cviće o’mendula. Nisku upotpunjuju duhovita Vicićeva Konoba ne vaja te jezično i glazbeno lokalna, Miletićeva Io san Bročanin i volin Broč. Pozdravnu pjesmu Splitu donosi majstorski

Pero Gotovac uglazbljujući stihove Arsena Dedića: I nije da ga falin sve se fino vidi / furešti će reći da je lip i mil’ / da barem za tri druga grada vridi / ni na svitu deset Peristil.Predstavljajući se na CD–u Serenade jednog trubadura kao kompletan glazbenik, autor obrada, pjevač, idejni nositelj projekta koji čuva narodno glazbeno blago, Mladen Bio-čina potvrđuje zrelost, a u buci i agresivnosti popularne glazbe njegov umirujući vokal, dis-kretna gitara i mandolina, svojevrsni su smiraj. Pjesma je to koja nenametlivo živi mjenama ukusa usprkos.

CD izlog Dinka Husadžića Sanskyja

Dalibor Prochazka

DaN PObJEDE(Aquarius Records)

svojim drugim CD–om Dalibor Proc-hazka u potpunosti je autorski sazrio.

Dan pobjede, u cjelini autorski projekt, donosi deset pjesama koje su osobna životna priča. Teško bi za njega netko drugi mogao napisati tekstove i glazbu, to ne bi bio on. I teško da bi to bio album tako visoka standarda, kako iskrenošću i vokalom, tako i gotovo audio-filskom snimkom za koju se pobrinuo Ivan Popeskić, uz moćan popis glazbenika. Mnogi dolaze upravo iz jazz svemira i klasične glazbe: gitarist Elvis Stanić, basist Henry Radanović, bubnjar Marko Lazarić, violinist Bruno Urlić, trubač Antonio Geček, gitarist Ivan Pešut, vi-olončelist Petar Kovačević, violinistica i violi-stica Maja i Nataša Veljak te klavijaturist Ivan Popeskić, a prateći vokali, Martina Majerle i Olja Dešić, također zaslužuju najbolje ocjene. Većina glazbenika dobitnici su nagrada Status za najbolje instrumentaliste i višestruki dobit-nici Porina.O albumu, Prochazka, između ostaloga kaže: »Čini mi se da je sve što sam do sada radio bila priprema za ovaj album. U svaki detalj uložen je maksimalan, višegodišnji trud. Pje-sme su nastajale vremenom, kao posljedica najsloženijih stanja duše. Rođenja i smrti. Iz nadahnuća.«Osim one glazbene, CD ima i poetsku di-menziju, gotovo dramsku priču borbe svjetla i tame, ali i konačnu pobjedu života nakon kli-ničke smrti autora 1994. godine, kad se uspio vratiti u život.Dojmljiva je izvedba balade Tvoje srce je moj dom, jedne od onih pjesama koje se rijetko po-slože, i dogode se možda jednom u karijeri au-tora, poput slikara koji bi teško kopirao svoju najmoćniju sliku i u kojoj je možda sve rekao.

CD izlog bojana Mušćeta

Cacadou Look

2 Na 1 kOlEkCIJa(Croatia Records)

c roatia Records pokrenula je ediciju 2 na 1 izdavši albume pet bandova iz novovalnog

razdoblja čiji se diskografski opus sveo upravo na dva izdanja. Xenia, Dorian Gray i Stidljiva ljubičica doživjeli su prvu digitalnu rekon-strukciju, dok je Denis’n’Denis obrađen tako da sadrži prvi album i mini–album iz doba kada je pjevala Marina Perazić, dok je drugi zaobiđen. Ipak, u serijalu je možda najvažni-je reizdanje albuma opatijske all–girls skupi-ne Cacadou Look jer je posrijedi prvi ženski band na ovim prostorima koji je stigao do long playa. Zanimljivo je da su prve pjesme bandu napravili poznati riječki rockeri, a onda su dje-vojke i same krenule u skladanje. Drugi album je zanimljiv i po produkciji Teda Haytona iz britanskog banda Art of Noise, no ubrzo na-kon izdavanja Uspavanke za Zoroa, djevojke prestaju s radom. Vokalno savršen power–pop i danas ostaje uzor mnogim ženskim glazbeni-cama, pa ne čudi što su E.N.I. obradili sklad-bu Sama. Oba albuma snažno odolijevaju zubu vremena, i bez obzira na produkcijske standar-de iz osamdesetih, glazba Cacadou Look dje-luje svježe, zarazno i uistinu izvanvremenski.

Sandi Cenov

SvE šTO ZNaM / bEST Of(Hit Records)

p remda već dugo daleko od šire pažnje javnosti (u posljednjem desetljeću popu-

larniji je u inozemstvu negoli u domovini, a za njega se čuje tek zbog sporadičnih razloga, po-put nastupa na »Plesu sa zvijezdama«), Sandi Cenov realizirao je kolekciju ponajboljih mu pjesama. Inzistiranje da se na naslovnici albu-ma doda »featuring Elvis Stanić« sugerira da je Sandi nanovo snimio sve svoje najozbiljnije pjesme i da se odrekao koketiranja s istočnjač-kim obrascima čime se bavio u posljednjih desetak godina. Zapravo, posrijedi je opatijska veza — Sandi Cenov i Elvis Stanić su Opatij-ci, a aranžmani i produkcija napravljeni su na način na koji je Elvis Stanić pristupio radu na albumima trećeg sugrađanina — Dražena Tu-rine Šajete. To podrazumijeva istančani gitar-ski pristup u pop–kontekstu, što je omogućilo Cenovu da uistinu iscijedi ono najbolje iz svoje karijere. Doduše, nema tu stomp–hitova s nje-govih početka koji su mu osigurali nacionalnu popularnost, no, to je bila mudra odluka. Sve pjesme djelo su upravo Sandija Cenova koji je u ovom produkcijskim uvjetima vrlo funkcio-nalno iskoristio vlastiti vokal i realizirao album koji je dobra startna osnova za nastavak kari-jere. Još da je zaobišao tamburaške pokušaje, posrijedi bi bilo fino ugođeno ostvarenje.

ET

POWERCORE(Hit Records)

o tkako su D’Knock i Vanna napustili ET, Boytronic i sve vokalne nasljednice nisu

u petnaestak godina uspjeli složiti izrazitiji hit i repetirati onu poziciju koju je band imao počet-kom devedesetih. Istini za volju, nije to uspjelo ni Vanni, dok je jedini pravi posao, izgleda, na-pravio D’Knock svojim producentskim zahva-tima i etiketom Urbani zvuk. Boytronic i ET pronašli su optimalni izričaj u korištenju istoč-njačkih idioma primjerenih Tončiju Huljiću, pa ono što je Huljić implementirao u lakoglazbeni stil, Boytronic je umijesio u dance–pop izričaj. To bandu nije pomoglo da se i dalje održi na dance–tronu, jer su šlag pokupili Colonia i Kar-ma. Tako se aktivnost ET–ja uglavnom odvijala na stranicama žute štampe jer je zanimljivije bilo kako se ponaša koja pjevačica, negoli što radi u glazbenom smislu. Album Powercore nije izuze-tak od takva pristupa, no ET je napokon zabilje-žio prvi pravi hit od doba kad je Vanna napustila band — Prazan stan. Skladba Soba 202 na istom je tragu, jedino što su potonjoj vjerojatno skloniji ljubitelji notornoga turbo folka. U svakom slu-čaju, album je dokaz da se Boytronicu upornost ipak isplatila, premda njegov autorski talent ima mnogo bolje oplođenih ulaganja.

Gibonni

TOlERaNCa(Dallas)

V jerujem da bi kladionice napravile iz-vrstan posao kad bi oglasile broj Porina

koji će Gibonni dobiti sljedeće godine. De-set? Dvadeset? Sve u kojima bude nominiran? Struka će mu akceleracijski i aklamacijom za-sigurno potvrditi kvalitetu osmog studijskog albuma Toleranca. Problem je jedino što je po-srijedi najpredvidljiviji album ostvaren nakon apsolutno najboljeg albuma — dvostrukog live ostvarenja Acoustic / Electric. Toleranca je, zapravo, zbir klišeja koje je Gibonni uspješno implementirao u svoj izraz na prijašnja tri stu-dijska albuma — stamene skladbe, vrsni stiho-vi, etablirani izraz, mnoštvo gostiju... U svemu tome nema izrazitih promašaja ni pogodaka (osim izvrsnoga prvog singla Žeđam). Može se reći da je posrijedi glazbeno i produkcijski bolji CD od Unce fibre, iako je njegov prijašnji studijski album imao hrabrih iskoraka i pjesa-ma koje su izrezbarile put prema statusu ever-greena. Toleranca je po svim značajkama jedan od najboljih albuma recentne hrvatske pop–scene, ali u odnosu na Gibonnijeve dosege, doima se tek kao pristojna kolekcija pjesama koje nisu našle mjesto na njegovim prijašnjim albumima.

Kristina

kaO RUža(Bono Records)

suvremena kršćanska glazba prilično je medijski zapostavljena, što je zapravo pa-

radoks s obzirom na proklamirane političke i medijske stavove kako je Hrvatska izrazito kršćanska zemlja. Suvremena kršćanska glaz-ba tako obitava u specijaliziranim medijima, a uživo se predstavlja izvan standardnoga kon-teksta. Bono Records je diskografska kuća specijalizirana za takvu glazbu, a skupina Kri-stina, s albumom Kao ruža, stihovno, dakako, slavi Boga. Njihov izričaj potpuno odgovara radiofonskim standardima: posrijedi je ko-rektan pop–rock stil u kojemu se ističe vrstan vokal Rahele Grozdanov, produkcija Andreja Grozdanova, gitarista banda i Andreas Mue-ller — Graf. Zanimljivo je kako su sve sklad-be na albumu prepjevi inozemnih kršćanskih glazbenika, ali nije posrijedi tek klasičan pre-pjev. Naime, sve su pjesme ostvarene u dogo-voru s autorima i izvornim izvođačima te nji-hovim izdavačkim kućama. Kao dodatak, na CD–u se nalaze i multimedijski dijelovi, tako da je posrijedi prilično zaokruženo djelo koje, sasvim sigurno, nadilazi stilske okvire temati-ke koju obrađuju stihovi.

Nina Romić

DalJINE(Aquarius Records)

U recentnoj hrvatskoj diskografskoj praksi kantautorice predstavljaju spoj dragocje-

nog endema i one–hit–wondera. Vjerojatno bi se mogla napraviti sjajna kompilacija pjesama na kojoj se pojavljuju kantautorice autohtona izričaja koje se bljesnule jednom pjesmom i onda zauvijek nestale sa scene. Etno–glaz-benice Lidija Bajuk, Dunja Knebl i Gordana Evačić otklon su od toga, zapažene albume imali su Suzana Horvat i djevojke iz dueta Meritas, uz još neke primjere (Lea Dekleva...), a ženski autorski rukopis, nadgrađen glasom i(li) sviračkom umješnošću, obitava izvan glavnih diskografskih tijekova. Stoga Daljine Nine Romić predstavljaju dobrodošlo disko-grafsko pošumljavanje takva stila. No, Daljine su mnogo više od ugodne statističke činje-nice. Nježan, topao, elegičan i iskren album kao dodanu vrijednost svakako ima zanimljiv aranžerski pristup: melodiku, flautu, usnu harmoniku, banjo i druge instrumente koji oplemenjuju zvučnu sliku. Nažalost, oni ne uspijevaju razbiti povremeno monoton izričaj i jednolični pristup svakoj pjesmi, pa se emo-tivni naboj koji izvire iz stihova zna izgubiti upravo u nastojanju da se ne izađe iz sigurnosti stila koji najbolje leži Nini Romić. Srećom, on je vrlo zrelo uobličen, budući da je posrijedi al-bum prvijenac.

Zvonko Špišić

40 GODINa S GlaZbOM(Scardona)

da nikada nije kasno objaviti kvalitetan glazbeni materijal, dokaz je snimka na-

stupa Zvonka Špišića u zagrebačkoj Koncer-tnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, s mno-gobrojnim gostima. Bilo je to prije dvanaest godina, a dobar razlog za izdavanje albuma ukazao se prije dvije godine kada je Zvonko Špišić dobio Porina za životno djelo. Bez ob-zira na prigodu, objavljivanje materijala gdje kantautor pjeva najveće hitove svoje karijere, a gosti su mu Vice Vukov, Gabi Novak, Drago Diklić, Bojan Kodrić, Višnja Korbar, Tereza Kesovija, Arsen Dedić, Radojka Šverko i dru-gi, uistinu je iznimno reprezentativan materi-jal koji podsjeća na neka bolja glazbena vreme-na kada je glazba u svim elementima značila mnogo više nego danas. Prvi disk obuhvaća Špišićevu interpretaciju vlastitih pjesama, a na drugome se nalaze izvedbe gostiju, uz njegovu interpretaciju evergreena Barbara i Milioner. Zvonko Špišić je definitivno zadužio korpus hrvatske popularne glazbe jer svaka je njegova pjesma uistinu najprirodniji spoj poezije i skla-dateljskog umijeća.

Marko Tolja

vRIJEME bRIšE ISTINU(Aquarius Records)

i dok njegov ujak pokušava reaktivirati Denis’n’Denis s novom pjevačicom, Marko

Tolja drugim albumom nastavlja putem koji je prokrčio, s idejom da se nametne kao hrvat-ski Jamie Cullum ili Michael Buble, mladi lav vokalnog jazza i swinga. Na drugome CD–u povećao je udio originalnih skladbi, tako da je obradio samo stari Oliverov hit Nedostaješ mi ti, usporivši ga do neprepoznatljivosti. Kao bo-nus pjesme, tu je još jedna Runjićeva skladba Budi tu i obrada Osmijeha Drage Mlinarca, s grupom Swingers. Marko Tolja ovim se al-bumom definitivno etablirao. Premda zvuči paradoksalno, uspio je nametnuti nenametljivi vokal u kontekstu gdje mu je konkurencija go-tovo nikakva. Zapravo, Marko Tolja sa svojim glazbenim izričajem funkcionira na razmeđi između klasične lako–glazbene intermezzo šlageristike i jazzy elemenata što mu osigurava kvalitetu i komercijalnost. Ono što u toj kom-binaciji nedostaje jest uzbudljivost i veliki hit, jer je, za razliku od prvijenca, album prilično predvidljiv i pravocrtan, pa bi Marko mož-da mogao upitati Davora za savjet kako se to radi.

UdrUga HrVatski dječji festiVal raspisUje

natječaj za pjesme koje će biti izvedene na 17. Hrvatskom dječjem festivalu Zagreb 2010. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u nedjelju 21. studenog 2010. pod

motom Djeca nose svjetove na dlanu.Želja je organizatora stvoriti priredbu vrhunske kakvoće u glazbenom i scenskom izrazu, a Stručno povjerenstvo posebnu će pozornost usmjeriti na kvalitetu, raznolikost te odgojnu vrijednost stihova i glazbe.

Pjesme se natječu u kategoriji pjesama za djecu (do 13 godina starosti) i to za sastav zbora (obavezan solist uz pratnju zbora). Djela se šalju kao melodijska linija s upisa-nim harmonijama i tekstom (dva primjerka) te tri primjerka teksta.

Autor treba poslati i kvalitetno izrađenu snimku pjesme na CD–u, po mogućnosti takvu kakvom je zamišlja u fe-stivalskoj izvedbi. Autorima se preporuča bliska suradnja s izvođačima — dječjim zborovima. Pjesme poslane na Natječaj ne smiju biti javno izvedene prije Festivala, ni sni-mljene na nosačima zvuka.

Autori pjesama odabranih za festivalsku izvedbu prenose na Festival prava izvedbe, tiska i prijenosa putem medija i televizije te snimanja na nosače zvuka, odnosno prijeno-

sa svih ili nekih od tih prava na treću osobu. Sva ostala prava pripadaju autorima.

Izvođači pjesama koji će sudjelovati na Festivalu obvezuju se da će u dogovoru s nakladnikom Cantus d.o.o. otkupi-ti 20 festivalskih CD–ova.

Zbog sigurnosnih razloga u Koncertnoj dvorani Vatrosla-va Lisinskog bit će smanjen broj sudionika — pjevačkih zborova, a svaki zbor može sudjelovati s najviše dvadeset i petero djece.

Rok predaje radova je do 20. lipnja 2010. godine na adre-su Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, za Hrvatski dječji festival Zagreb 2010.

Sve dodatne informacije mogu se dobiti na tel. 098/650 991 i 01/4856787 (dr. sc. Dalibor Paulik) i na www.hdf.hr

16 BROJ 162, SVIBANJ 2010.

U šibenikU i biogradU na morU održane dodjele diskografske nagrade porin

Porin na dobar način uPlovio u godinu PunoljetnostiPiše: Robert Urlić

nakon gotovo deset dana Po-rina, Šibenika i Biograda na

moru, nominiranih i nagrađenih, sretnih, tužnih i ljutih, nakon broj-nih promocija, koncerata i puno kiše, završila je ovogodišnja priča o najznačajnijoj hrvatskoj disko-grafskoj nagradi. Porin je i ove go-dine pokazao da može biti važan, zanimljiv i privlačan, kako glazbe-nicima tako i publici u dvorani ili uz televizijske ili radio prijemnike. Dobiti Porina zadovoljstvo je za svakog glazbenika: pjevača, skla-datelja, producenta. Bez obzira što i dalje ima previše kategorija, čak četrdeset i devet, bez obzira što su neke kategorije nepotrebne, neke nedefinirane, a pojedini kri-teriji nisu posve jasni, što se i ove godine vidjelo osvajanjem nagrada izvođača u kategorijama kojima ne pripadaju, ova hrvatska diskograf-ska nagrada potrebna je i poželjna. Novi vjetrovi koji su zapuhali, do-nijeli su povratak vjere u sve koji na bilo koji način sudjeluju u Porinu.

Klasika i jazz opravdali zasebnu svečanostDrugu godinu za redom svečanost Porina bila je podijeljena na dva dijela, na dvije svečane dodjele. Porin Classic, nakon prošlogodiš-njeg ukazanja, vratio se u Šibensko kazalište još zanimljiviji, raznovr-sniji, svečaniji.Razdvojiti kategorije klasične glazbe i jazza od ostalih pokazalo se već lani kao puni pogodak jer se radi o različitim glazbenim sen-zibilitetima, a već je nakon prvih nekoliko dodjela bilo jasno da ta-kozvani klasičari i jazzisti potpuno nezasluženo padaju u drugi plan. Bez obzira što i kod njih možemo razgovarati o nedovoljnoj godišnjoj produkciji, vrhunski glazbenici i skladatelji, s puno više uspjeha u svijetu nego kod nas, Porin Classic svakako zaslužuju. Ovogodišnji je bio prava svečanost glazbe zahva-ljujući kojoj Šibensko kazalište, u koje će se nakon gotovo 100 godina ove godine vratiti i opera, polako postaje bitno mjesto naše glazbene kulture. Porin Classic je zamišljen kao afirmacija Šibenika kao grada glazbe, a u prilog tome došla je i donacija koncertnog kla-vira Yamaha i to na inicijativu dr. sc. Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske. Hvale vri-jedan potez za revitalizaciju Šibe-nika, grada vrhunskih glazbenih umjetnika. Jedan od njih, pijanist Maksim Mrvica, imao je čast prvi promovirati glazbalo.

Iako je dodjela nagrada za klasiku i jazz koju je osmislila i uredila Ivana Kocelj i koju je na prepoznatljiv i šarmantan način vodio Dražen Sirišćević bila za-mišljena na čak tri različite pozornice, zbog vremenskih neprilika, moralo se odustati od vanjske pozornice. Izgubila se tako prilika da čujemo i Simfonijski orkestar, no bez obzira, ta nam je ve-čer donijela pregršt sjajnih izvedbi. Na svečanosti je Porin za životno djelo dodijeljen akademiku Pavlu Dešpalju, velikom dirigentu, skla-datelju i pedagogu koji se zahvalio na priznanju ravnajući svojom sklad-bom Čežnja u izvedbi gudača Simfonijskog orkestra HRT–a. Uživalo se i u nastupu jedne od najstarijih hr-vatskih limenih glazbi, one Šibenske, zatim koncertu Šibenčana Maksima Mrvice i or-guljaša Pavla Mašića te flautistice Tamare Cohe Mandić i harfistice Di-jane Grubišić Ćiković, violinista An-đelka Krpana i pijanistice Nade Majna-rić, Matije Dedića, Gabi Novak i Ante Gele koji su predstavili skladbe za koje su bili nominirani.U kategorijama klasične glazbe dvije nagrade osvojila je čembalistica Višnja Mažuran za album Domenico Scarlati — 15 sonata (najbolji album i najbo-lja izvedba), najbolji autorski album je Kyrie skladatelja Anđelka Igreca, dok je najboljom skladbom proglašena Slow

Motion skladatelja Krešimira Seletko-vića. Najbolju snimku klasične glazbe ostvarili su ton majstori Alan Šnajder i Božidar Pandurić, a najboljom pro-ducenticom proglašena je Vida Ra-mušćak. Zanimljivo je da je najboljim inozemnim albumom klasične glazbe proglašen Faramondo, u kojemu je su-djelovao naš kontra tenor Max Emanu-el Cenčić.U jazz kategorijama nagrade su podi-

jelili majka i sin, Gabi Novak i Matija Dedić. Gabi ima najbolji album In Con-cert te je zajedno s Boškom Petrovićem dobila Porina i za najbolju izvedbu, dok je Matiji pripala nagrada za najbolju jazz skladbu — Angela.

Posljednja dodjela prije punoljetnostiNakon Šibenika, produkcijska ekipa Porina preselila je u Biograd na Moru. Uz mnogobrojne popratne koncerte i

promocije, u službenom dijelu održane su dvije priredbe: koncert Najbolje od Porina i svečanost dodjele u preostalih trideset i osam kategorija iz prošlogo-dišnje produkcije. Najbolje od Porina donio je prisjećanje na velike hitove domaće glazbe, pje-sme koje su u proteklih šesnaest godina osvajale nagrade za pjesmu ili hit godi-ne. Prisjetili smo se tako da su nagradu osvajale Cesarica, Da ti nisam bila dovolj-

na, 23. prosinac, Jugo, Činim pravu stvar i mnoge druge.Središnju svečanost, održanu 15. svib-nja, scenaristički i redateljski osmislio je Goran Kulenović. Pokušavajući se pri-bližiti sličnim pri-redbama u svijetu, dvorana je bila pre-tvorena u »klub« u kojem su posjetitelji bili oko pozornice, a svečanost je bila

brža, protočnija i rokerskija.Iako su bila čak tri voditelja, glumci Zrinka Cvitešić, Duško Modrinić i Mladen Badovinec, pjevač grupe TBF, u prvom planu bili su sami glazbenici. Najveća se pozornost dala živim izved-bama onih zbog kojih smo se i našli na Porinu. Iako se trajanje priredbe skra-tilo, na ovogodišnjoj svečanosti izvede-ne su tri pjesme više nego prethodnih godina. Treba izdvojiti sjajne nastupe Leta 3,

Cinkuša, Kawasaki 3p–a, ali i Tonyja Cetinskog, Josipe Lisac, Jacquesa Ho-udeka, Nene Belana, Natali Dizdar, Gabi Novak i Marka Tolje.Predugi, iako nipošto nezanimljivi bili su snimljeni skečevi, no cjelokupni do-jam je pozitivan.Kako bi se svečanost ubrzala, izostalo je i uručivanje životnih nagrada na pozor-nici, a na dobitnike Stipicu Kalogjeru, Julija Njikoša, Vojna Kundića i Matu Došena sjetili smo se kroz kratke pri-loge. Nagrade u većini kategorija do-dijeljene su večer ranije, a ne uoči same svečanosti na kojoj su uručene one u osam najatraktivnijih kategorija te za hit godine, vraćen na Porin nakon se-dam godina. Zbog brojnosti kategorija trebalo bi puno prostora za navesti nagrađene, no osvrnut ćemo se na najznačajnije, iako čestitke odlaze svim dobitnicima. Naj-zadovoljniji može biti Neno Belan koji je osvojio nagrade u svim kategorijama u kojima je bio nominiran. Njegov CD Tvornica snova proglašen je albumom godine, najboljim koncertnim albumom i najboljim rock albumom, a za izvedbu pjesme Ivona s istoga albuma nagrađen je i u kategoriji najbolje izvedbe grupe. Najbolji muški vokal je Marko Tolja, najbolji ženski Josipa Lisac kojoj je al-bum Živim po svome donio i Porin za najbolji pop album te najbolju snimku. Najbolji album zabavne glazbe je Ka-denca Tedija Spalata, klupski album Neću više jazz kantati Tamare Obrovac, a alternativne rock glazbe Idu Bugari grupe Kawasaki 3p. Iako su imali čak pet nominacija i to u najznačajnijim ka-tegorijama, pulska skupina Nola okitila se sasvim zasluženo »samo« Porinom za pjesmu godine — Iznad oblaka, dok je Natali Dizdar, uz šest nominacija, i ovaj puta ostala bez ijedne nagrade. U kategoriji hita godine, između šest oda-branih, odlukom publike pobijedila je skladba Tonija Cetinskog Kada žena zavoli Mire Buljana i Nene Ninčevića. Najbolji debitanti su Valungari, a među nagrađenima su i Hladno pivo, klapa Cesarice, Cinkuši, The Bambi Mole-stersi, Tomislav Goluban, teta Liza, kvartet Gubec i brojni drugi.Ovogodišnja je završna svečanost bila puno bolja nego proteklih godina, no trebalo bi još bombastičnosti, dinamike i dramatike, a jedna od važnijih stvari u samoj pripremi Porina jest glomazno glasačko tijelo koje treba smanjiti, iako ni to nije put ka idealnosti.Na kraju stoji konstatacija »kakva glaz-bena godina, takav i Porin«, a uz glazbu treba još nešto. Pred svima je 365 dana da u godini punoljetnosti Porin poku-šaju dignuti još koji skalin više.

PO

RIN

2010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010.

od 30. travnja do 9. svibnja Australija je bila doma-ćin Svjetskih dana Nove glazbe (World New Music

Days — WNMD) koji su se održali u Sydneyu i okol-nim gradovima. Radi se o manifestaciji koja se održava od 1922. godine, a svaki put je domaćin druga država ili grad. Ovogodišnji Svjetski dani Nove glazbe po prvi se puta održavaju u Australiji.Organizator je bilo Međunarodno društvo za suvremenu glazbu (International Society of Contemporary Music — ISCM), a sastoji se od 57 nacionalnih ili regionalnih sekcija. Australski domaćini su Australian Music Centre i Aurora Festival, uz suradnju s Australskim radiom ABC koji snima ili uživo prenosi dio koncerata. Umjetnički vo-ditelj WNMD–a je australski skladatelj i istaknuti kultur-ni djelatnik Matthew Hindson. U radu WNMD–a i Skupštine ISCM–a, održane za vrije-

me festivala, kao delegat hrvatske sekcije sudjelovao je Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik HDS–a. Važno je napomenuti da je Hrvatska domaćin Svjetskih dana Nove glazbe 2011. godine te da će se manifestacija održati u okviru 26. Muzič-kog biennala Zagreb, u periodu od 7. do 17. travnja. Iz toga je razloga glavni tajnik aktivno sudjelovao u radu Skupštine ISCM–a gdje je podnio izvješće o pripremama za idući festi-val i predstavio njegov program. Na ovogodišnje Svjetske dane Nove glazbe, sekcije iz cijelog svijeta poslale su nekoliko stotina partitura skladbi za različite sastave, od kojih je međunarodni žiri izabrao stotinjak, izve-denih na ukupno 24 koncerata. Od hrvatskih skladatelja iza-brano je klavirsko djelo Studio 1 mladog pijanista i skladatelja Brune Vlaheka te skladba Etude 125 za jazz orkestar Antuna Tomislava Šabana. Vlahekova skladba izvedena je 4. svibnja u dvorani Australskog radija ABC, a Šabanova, 5. svibnja u velikoj dvorani sydneyskog Konzervatorija. (A.T.Š.)S

IMP

OZ

IJ S

IMP

OZ

IJ S

IMP

OZ

IJ S

IMP

OZ

IJ

U AUSTRALIJI ODRŽANI SVJETSKI DANI NOVE GLAZBE — SLJEDEĆI ĆE SE ODRŽATI U ZAGREBU

William Motzing i Antun Tomislav Šaban nakon izvedbe skladbe Etude 125

Dobitnici Porina Classic: Božidar Pandurić, Krešimir Seletković, Joško Krivić, Alan Šnajder, Gabi Novak, Matija Dedić, Mladen Škalec (primio Porin u ime Vide Ramušćak) i Anđelko Igrec

Belan: četiri Porina, ovo je vrhunac moje karijere

DR

AŽE

N Ž

UPI

Ć Ž

ULE

DR

AŽE

N Ž

UPI

Ć Ž

ULE