Upload
amela-sejdinovic-tandir
View
668
Download
5
Embed Size (px)
Citation preview
UNIVERZITET U KRAGUJEVCU
UČITELJSKI FAKULTET U UŽICU
AMELA TANDIR
OPISNO OCENJIVANJE U PREDŠKOLSKIM
USTANOVAMA(TEMA SEMINARSKOG RADA)
MENTOR:
Milenko Kundačina
Uvod
Vrednovanje vaspitno – obrazovnog rada je kompleksan proces
čije glavne sastavnice čine praćenje i ocenjivanje rada učenika.
Ocenjivanje učenika u predškolskim ustanovama je neophodno zbog
utvrđivanja postignutog uspeha i pospešivanja njihovog daljeg
napredovanja. Ovaj rad se bavi upravo tim najosnovnijim delom
vrednovanja vaspitno – obrazovnog rada – ocjenjivanjem učenika u
kontekstu reformiranja obrazovanja. Naime, dokumentima
predškolskog obrazovanja predviđeno je da se ocjenjivanje sprovodi
opisno. Cilj ovoga rada bio je ispitati iskustva vaspitača u primeni
opisnog ocenjivanja. U ovom radu se navode karakteristike
vrednovanja, kao i vrste vrednovanja. Sprovedeno je kvalitativno
istraživanje sa vaspitačima predškolskih ustanova. Sprovođenjem
strukturiranog intervjua prikupljeni su iskazi vaspitača o pedagoškom
smislu ocenjivanja, njegovim karakteristikama i vrstama. Iskazi
vaspitača su analizirani primenom tehnike kodiranja kvalitativnih
podataka, a osnovni nalazi su prikazani usporednim tablicama.
Kroz protokol intervjuiranja operacionalizirana su sledeća pitanja:
smisao ocjenjivanja, njegove karakteristike i vrste.
Ključne reči
1. vrednovanje u vaspitanju i obrazovanju
2. opisno ocenjivanje
3. brojčano ocenjivanje
4. vaspitač
2
1. Iskustva vaspitača u primeni opisnog ocenjivanja
Svaki rad zahteva njegovo ocenjivanje i vrednovanje, radi uvida u kvalitet
obavljenog posla, zadatka i slično, kao i radi omogućavanja obavljanja narednih poslova i
motivisanja za postizanje boljih rezultata.
Ocenjivanje je svaki vid ljudske delatnosti kojom se procenjuje nečiji rad i uspeh.
Ocenjivanje u predškolskim ustanovama je nerazdvojivi deo nastavnog procesa.
(http://www.google.ba/#hl=bs&source=hp&q=opisno+ocjenjivanje&bt
nG=Google+pretraga&gbv=2&bav=cf.osb&fp=91f98adbcf148ba8&bi
w=1024&bih=614, 14.12.2012.)
Dugo vremena ocenjivanje se odnosilo uglavnom na ocenjivanje
znanja učenika/deteta. Kontinuiranim praćenjem i vrednovanjem
učenikovih postignuća, vaspitači planiraju dalje korake u svom radu
kako bi pomogli učenicima da savladau poteškoće na koje su naišli, a u
isto vreme poboljšali svoj rad.
Ocenjivanjem se dolazi do spoznaja o valjanosti sadržinske osnove
nastave, sistema, metoda, tehnika i sredstava nastavnog rada, kao i do
kvaliteta obavljenog detetovog posla, radoznalosti, mogućnosti
napretka učenika/deteta. Razvija se dečija radoznalost, upornost,
spremnost za napore kako bi se postigao što bolji i kvalitetniji uspeh.
U ovom radu ću govoriti o opisnom ocenjivanju, njegovim
karakteristikama, prednostima, nedostacima. Zbog upoređivanja, ali i
zbog samog određivanja prednosti i nedostataka opisnog ocenjivanja
govoriću i o brojčanom ocenjivanju.
3
Sprovela sam kvalitativno istraživanje u kojem sam primenila
tehniku intervjuiranja. Sprovođenjem intervjua sa vaspitačima, cilj je
bio saznati da li su vaspitači imali poteškoće u primeni opisnog
ocenjivanja u svom radu, te koje su to poteškoće. Nastojala sam
saznati da li opisno ocenjivanje ima motivirajuću ulogu u odnosu na
brojčano ocenjivanje, kao i koje su mogućnosti praćenja napretka rada
deteta primenom opisnog ocenjivanja. Nastojala sam saznati i kakva
su iskustva vaspitača prilikom primene opisnog ocenjivanja u svom
radu.
Kroz protokol intervjuiranja operacionalizirana su sledeća pitanja:
smisao ocenjivanja, njegove karakteristike i vrste. Cilj mog rada jeste
da sprovođenjem intervjua sa vaspitačima u predškolskim ustanovama
„Mladost” u Novom Pazaru, utvrdim koje su to karakteristike opisnog
ocenjivanja, da li su vaspitači prilikom primene opisnog ocenjivanja
nailazili na poteškoće, te da li je opisno ocjenjivanje u prednosti u
odnosnu na brojčano ocenjivanje, koje su mogućnosti praćenja
napretka učenika primenom opisnog ocenjivanja u predškolskim
ustanovama. Pre nego što bude predstavljen opis istraživačkog nacrta i
detaljnije bude opisan tok istraživanja, potrebno je definisati
ocenjivanje iz ugla pedagoške discipline koja se njime bavi, kao i
definisanje dokimologije kao nauke o ocenjivanju.
4
2. Dokimologija
Sredinom dvadesetog veka u Evropi i SAD-u pojavila se potreba
za istraživanjem kojima će se proučiti niz činjenica koje utiču na
ocenjivanje nekih ljudskih aktivnosti, na ocenjivanje žirija, takmičarskih
komisija, komisija za procenu i pojedinačno ocenjivanje ljudskih
aktivnosti, postupaka, kreacija, dela, radnih učinaka, školskih
postignuća i slično. S tim se pojavila i dokimologija kao relativno mlada
znanstvena disciplina. Pojam dokimologije je grčkog porekla; potiče od
reči: dokime, što znači pokušaj, proveravanje i reči: logos - istina,
nauka; dokimazo - ispitivanje; dokimastes - ispitivač; dokimastikos
- sposoban za ispitivanje; dokimos - proveren. Dokimologija je nauka
o ocenjivanju u školi i nastavi. Ona je didaktička disciplina koja
proučava sisteme ocenjivanja ponašanja ispitivača i ispitanika.
Predmet istraživanja kojim se bavimo pripada domeni školske
pedagogije. “Osnovna funkcija školske dokimologije je da identifikuje i
prouči uticaj svih onih faktora koji, posebno u subjektivnom načinu
ispitivanja i procenjivanja znanja, kvare metrijsku vrednost školskih
5
ocena, a zatim ima zadatak dalje da pronalazi načine i postupke što
objektivnijeg i pouzdanijeg, a time i valjanijeg, ispitivanja i merenja
učeničkih znanja i drugih vaspitno-obrazovnih postignuća.” ( Grgin, T. ;
(1988) Dokimologija, Zagreb, <<Školska knjiga >> str. 1.)
3. Važnost vrednovanja u školi
Vrednovanje u nastavi odvija se u okviru didaktičkih zakonitosti i
principa shvatanja ličnosti i njenog razvoja, nastave i njene suštine,
vrednovanja odnosa i njihovog unapređenja, vrednovanja znanja i
njegovog unapređenja.
Vrednovanjem se vrši uvid u tokove i probleme vaspitno-
obrazovnih ciljeva i zadataka. Razvija se učenička radoznalost,
upornost, spremnost za napore. Učenici su spremni da se takmiče kako
bi dobili što bolju ocenu, spremni su da učine sve kako bi dobili što
veću ocenu i uložiti dodatni trud zarad cilja koji su postavili sebi.
Izgrađuje se potreba za procenjivanjem valjanosti postignuća
6
Vrednovanjem se dolazi do spoznaja o valjanosti sadržinske
osnove nastave, sistema, metoda, tehnika i sredstava nastavnog rada.
Takvo kontinuirano praćenje omogućava pozitivne promene, ne samo
u smislu zadovoljenja potreba svih subjekata u nastavi, da li im
odgovaraju metode, sredstva i postupci već i u oblasti didaktike,
didaktičke misli. Stvara pretpostavku za uspešniji rad
nastavnika/vaspitača.
Prosvetni kolektiv i svaki nastavnik/vaspitač pojedinačno
vrednovanjem nastave vrednuju i rad, sopstvenu organizovanost i
osposobljenost za vaspitno-obrazovnu delatnost. Ispravnim praćenjem
svih edukativnih potencijala, faktora, procesa, odnosa i rezultata u
radu pojedinca, grupe, kolektiva dobija se sigurna osnova za
preduzimanje potrebnih mera za unapređenje, poboljšanje postojećeg
stanja u nastavi i u sopstvenom radu.
3.1. Vrste vrednovanja
Vrednovanje kao i mnoge druge aktivnosti u nastavi se mogu
sagledati sa različitih stanovišta i na različite načine. Navešćemo vrste
vrednovanja koje se najčešće koriste u nastavi i nastavnom procesu, a
koje su značajni za nesmetano i uspješno funkcionisanje subjekata
nastave kao i koji doprinose zadovoljenju svih nastavnih procesa.
3.2. Vrednovanje s obzirom na razloge vrednovanja
(Vilotijević, M.V. (1991) Vrednovanje pedagoškog rada škole, Beograd, <<Naučna
škola>>, str. 47)
U nastavnom procesu postoji veliki broj razloga zbog kojeg vršimo
vrednovanje, neki od njih su:
7
1. vrednovanje radi cjelovitog ili parcijalnog uvida u ciljeve, zadatke
nastavnog rada
2. vrednovanje radi uvida u motivaciju, zainteresovanost, sposobnost
uključivanja u rad nastave
3. vrednovanje radi uvida u zrelost i osposobljenost učenika za rad
4. vrednovanje radi profesionalnog usmjeravanja
5. vrednovanje radi nagrađivanja
Vrednovanje s obzirom na to šta se vrednuje – u nastavi
možemo vrednovati ciljeve i zadatke, sadržaj nastavnog rada na
osnovu nastavnog plana i programa, na osnovu udzbenika,
vrednovanje objekta i sredstva nastavnog rada, vrednovanje
tehnologije nastavnog rada, vrednovanje vaspitača/nastavnika i
njegovog doprinosa unapređenju nastave, vrednovanje učenika i
njihovih postignuća i vrednovanje roditelja i njihovog doprinosa
unapređenju nastavnog procesa.
Vrednovanje s obzirom na trajanje može biti dugoročno,
srednjoročno i kratkoročno.
Vrednovanje na osnovu načina praćenja, provjere,
ispitivanja može biti plansko i neplansko, kontinuirano i jednokratno,
temeljno i površno, stimulirajuće i destimulirajuće, autoritativno i
demokratsko, usmeno i pismeno, numerički i opisno.
Vrednovanje s obzirom na mjesto vrednovanja može biti u
učionici, laboratoriji, dvorištu, ekskurziji, javnim nastupima, u porodici,
izletu, šetnji, velikom i malom odmoru.
4. Opisno ocenjivanje
8
Reformom obrazovanja se već nekoliko godina u predškolskim ustanovama
sprovodi opisno ocjenjivanje djece/učenika. Opisno ocjenjivanje je donijelo mnoge
novine. Prije svega, vaspitači se prvi put susreću sa opisnim ocjenjivanjem, zatim učenici
ali i roditelji. Opisno ocjenjivanje je primjereno učenicima mlađeg uzrasta
i ovaj način ocenjivanje se sprovodi i u prvim razredima osnovnih
škola. Opisno ocjenjivanje je primjerenije učenicima mlađeg uzrasta.
“Opisna ocjena ima svoju ,,analitičku strukturu“ i kontinuitet u
opservaciji i evidentiranju napredovanja. To su informacije o
postignućima u pojedinim segmentima nastavnog programa. Na
osnovu tih informacija moguće je formirati sliku o napredovanju svakog
učenika. To su bitne informacije o nastavniku i njegovoj sposobnost
procjene karakterističnih podataka o svakom učeniku koje su
istovremeno orijentir za planiranje narednih koraka.” ( okvirni nastavni
plan i program za devetogodišnju osnovnu školu u Federaciji Bosne i
Hercegovine )
U ranijem ocenjivanju nastavnici su bili usmereni na jednu karakteristiku učenika,
tj. na znanje. Međutim, uvođenjem opisnog ocenjivanja u predškolskim ustanovama više
nije fokus samo na znanju, već i na merenju i karakteristika detetovog ponašanja i
njegovih osobina. Veliki broj novih karakteristika ocenjivanja tiču se detetovih osobina i
mogućnosti koje s njihovim znanjem nisu u bliskoj vezi, na primer: prepoznavanje boja,
pamćenje melodije, osećaj za ritam, orijentacija u prostoru i druge osobine.
Opisno predškolsko ocenjivanje se suprotstavlja tradicionalnom brojčanom
ocenjivanju. Uvođenjem opisnog ocenjivanja u školi bilo je neophodno organizovati i
različite seminare i radionice na temu opisnog ocenjivanja, kako bi time vaspitači imali
uvid u to šta zapravo znači opisno ocenjivanje i kako bi oni trebali da sprovode opisno
ocenjivanje svojih učenika.
Kako T. Grgin u svojoj knjizi Školska dokimologija (1988) navodi, istraživanja koja
su sprovedena prilikom primene opisnog ocenjivanja u osnovnim školama, u početku je u
svakom slučaju dolazilo do osetnijeg pada u općem uspehu učenika, a zatim do
9
postupnog poboljšanja tog općeg uspeha, što je dovelo do zaključka da opisno
ocenjivanje ima motivirajuću ulogu u radu učenika. Pad opšteg uspeha učenika rezultat
je toga što se pri utvrđivanju opšteg uspeha nisu uzimale u obzir nekadašnje visoke
ocene.
Opisno ocenjivanje može biti u formi konkretizacija “odličan”, ”vrlo dobar”,
”dobar”, ”dovoljan”, “nedovoljan”, ili “zdovoljava”, “nezadovoljava”, “izuzetno dobro”.
Opisno ocjenjivanje razlikuje se od brojčanog ili numeričkog ocenjivanja po tome što se
umesto iskazivanja brojevima iskazuje rečima, to suštinski ne čini razliku već se samo
tehnički različito saopštavaju rezultati.
Primenom opisnog ocenjivanja, ocenjivač, tj. vaspitač se obavezuje da
argumentovano iznosi temeljitije valorizcije tokova i rezultata učenikova rada, što time
dobija ozbiljnost, temeljitost i uverljivost.
4.1. Pozitivne strane opisnog ocjenjivanja
Uprkos izvesnim nedostacima opisnog ocenjivanja, autor Grgin, 1988 ukazuje na
njegove značajne prednosti. Naime, autor smatra da su upravo pozitivne strane opisnog
ocenjivanja omogućile da se ono zadrži u okvirima dokimologije, kao i nastavne prakse u
mnogim zemljama, u raznim vrstama nastave i u mnogim prilikama. Poitivne strane
opisnog ocenjivanja su:
1. Konkretnost i preglednost konstatacija o nivou kvaliteta i kvantiteta aktivnosti,
produkta i pokazanog znanja, uverenja i usmerenja koja omogućavaju učenicima i
nastavnicima da sagledaju pozitivne i negativne strane sastava, odgovora koje su
deca dali, procesa, radnji, postupaka i ostalog. Takav konkretan osvrt i davanje
povratne informacije o svakom postupku u nastavi daje ozbiljnost,
argumentovanost misli, tj. ocena daje korisne osnove za dalji rad deteta.
2. Jedinstvo konkretnih procena i sintetičkog zaključka omogućava individualan
tretman svakog deteta i njegovog ostvarenja ali i njihovo uvrštavanje u određene
ocenjivačke nivoe. Takav konkretan i sintetički prikaz detetovih postignuća može
da ima funkciju osnove za korekciju u radu, razmišljanje i dalje angažovanje, kao i
10
za upoređivanje sa drugom decom i njihovim postignućima. Ovo su značajni
kvaliteti edukativne komunikacije koji se ne mogu postići bez opisnog ocenjivanja.
Zato je opisno ocenjivanje neophodno, posebno u onim nastavnim predmetima i
situacijama koji omogućavaju vrednovanje elemenata šire celine.
3. Detaljno obrazloženje učeničkih postignuća za svaku lekciju posebno, za svaku
temu koja se obrađuje posebno se daju obrazloženja, tj. opisna ocena
4. Omogućava detaljno praćenje napretka svakog učenika
4.2. Nedostaci opisnog ocjenjivanja
Kao nedostatak opisnog ocenjivanja smatra se to što ono traži širu didaktičku
kulturu, smisao za diferencirano i tačno uočavanje bitnog, veću odgovornost i
angažiranost nastavnika u beleženju, tj. opisivanju rezultata, procesa, odnosa, ponašanja,
postupaka. Primenom opisnog ocenjivanja roditelji nemaju pravu sliku o oceni koju dete
ima.
11
5. Brojčano ocenjivanje
Savremena dokimologija ne odbacuje brojčano ocenjivanje u vrednovanju
učenika. Brojčano ocenjivanje je nezamenjivo u radu, utvrđeno je da je ovaj način
iskazivanja rangova prikladan u nizu nastavnih predmeta.
5.1. Prednosti brojčanog ocenjivanja
1. Jednostavnost i ekonomičnost brojčanog ocenjivanja doprineli su da nastavnici al ii
vaspitači prihvate ocenjivanje brojevima. Saznanje i uverenje do kog
nastavnik/vaspitač ili učenik/dete dolazi o kvalitetu i kvantitetu znanja, obavljene
radnje, rešenog problema… iako se prenosi u zaključak izražen brojčanom
vrijednošću. Broj se brzo piše, ne zauzima veliki prostor u dokumentaciji, vidljiva
je i indikativna za učenika, učenički kolektiv i nastavnika/vaspitača, kao i roditelja
kao saradnika.
2. Širok raspon rangovanja rezultata vrednovanja daje mogućnost nastavnicima i
učenicima da prave razlikovanje postignuća. Koliki je raspon među brojevima
tolike su i mogućnosti diferencijacije u vrednovanju. U osnovnim i srednjim
školama raspon je od 1 – 5, a na fakultetima 5 – 10.
3. Mogućnost za komparaciju rezultata i kulture rada, uslova i drugih parametara
uspeha ima motivacioni i vaspitni značaj.
12
5.2. Nedostaci brojčanog ocenjivanja
1. Ocena ima apstraktan i simboličan oblik iskazivanja šireg sprektra međusobno
bliskih, ali i različitih dometa, elemenata, uslova, interesovanja, mogućnosti. Ona
ne može diferencirano da iskaže u čemu je rezultat bio izraženiji, a u čemu je
podbačen ili nešto manji domet.
2. Brojčana ocena često vrši uticaj na naredne ocenjivače i ocjene jer se često uz nisku
ocenu stavlja i negativna ili ista ocena. To se zove dokimološkim transferom ili
stihijskim dejstvom prethodne ocene.
3. Sintetičko – brojčano ocenjivanje rađa površnost, subjektivizam u vrednovanju
učeničkih znanja, veština i sposobnosti. Subjektivizam se ne ispoljava samo po
osnovu simpatije i antipatije, već po osnovu ličnog doživljavanja, cenjenja
činjenica, radnih operacija, pogleda, načina saopštavanja i slično.
13
6. Metodološki deo
Predmet istraživanja
Predmet istaživanja su iskustva vaspitača u primeni opisnog
ocenjivanja u osnovnim školama.
Cilj istraživanja
Sprovođenjem strukturiranog intervjua na odabranom uzorku
istraživanja ispitati iskustva učitelja u primeni opisnog ocenjivanja u
predškolskim ustanovama.
Zadaci istraživanja
1. Provođenjem intervjua sa vaspitačima ispitati koji su pozitivni, a
koji negativni aspekti primene opisnog ocenjivanja.
2. Ispitati da li vaspitači nailaze na poteškoće u primeni opisnog
ocenjivanja.
3. Ispitati da li je vaspitačima lakše primenjivati opisno ocenjivanje
ili brojčano.
4. Ispitati iskustva vaspitača o mogućnostima praćenja napretka
učenika primenom opisnog ocjenjivanja.
5. Ispitati procene vaspitača o stepenu ostvarivanja motivirajuće
uloge brojčanog i opisnog ocenjivanja.
6. Kvalitativnom analizom odgovora vaspitača (primenom tehnike
kodiranja teksta) izdvojiti ključne kategorije i predstaviti ih
tabelarno.
14
Glavna hipoteza
Iskustva vaspitača u primeni opisnog ocjenjivanja u predškolskim
ustanovama.
Pothipoteze
1. Pretpostavlja se da će u odgovorima vaspitača biti moguće
identificirati pozitivne i negativne aspekte primene opisnog
ocenjivanja.
2. Iskustva vaspitača o mogućnosti praćenja napretka učenika
primenom opisnog ocenjivanja su pozitivna
3. Tragamo za odgovorima na pitanje o stepenu motivirajuće uloge
brojčanog i opisnog ocjenjivanja
Metode istraživanja
Istraživanje koje smo sproveli je kvalitativnog karaktera. „Kvalitativna metoda
ispituje ono što je manje poznato ili nepoznato.“ (Vujević, H. G. (2004),
Kvalitativne metode istraživanja, Zagreb, >>Visoka poslovna škola<<,
str. 1)...
Osnovne metode koje su primenjene u našem istraživanju su
deskriptivna i analitičko – komparativna metoda.
Deskriptivna metoda - predstavlja skup znanstveno istraživačkih postupaka
kojima se opisuju pojave u vaspitanju i obrazovanju, odnosno opisuje se stanje bez obzira
na uzroke. Ova metoda će u radu biti korištena radi opisa pedagoških pojava i iskustava.
15
Analitičko - komparativna metoda - Predmet istraživanja komparativne metode
su identičnosti, sličnosti i razlike pojava i procesa. Samo upoređivanjem (dva primerka
iste pojave, dve istorodne ili raznorodne pojave, dva procesa u prošlosti, sadašnjosti i
budućnosti, na jednom ili više definisanih prostora) možemo utvrditi da li su identični,
slični odnosno različiti i u čemu.1
Ova metoda će biti korištena u interpretaciji rezultata kako bi mogli uporediti
odgovore koje su nam dali vaspitači po pitanju implementacije opisnog ocenjivanja u
predškolskim ustanovama, te njihovih iskustava.
Postupci istraživanja
Intervju - Naučni razgovor ili intervju je svako prikupljanje podataka putem
razgovora, s ciljem da se dobijene informacije upotrebe u naučne svrhe. (Rakić, B.;
(1981); Intervju u vaspitanju, Sarajevo, >>Svjetlost<<, str. 47)
Intervju će biti korišten u ovom radu s ciljem da ispitamo vaspitače o
iskustvima u primeni opisnog ocenjivanja u prva tri razreda osnovne škole
Instrumenti istraživanja
Protokol intervjua – strukturirani intervju sa unapred planiranim pitanjima
Uzorak istraživanja
Namerno odabrani uzorak od pet vaspitača predškolske ustanove „Mladost“.
1 Miljević, M. (2007), Metodologija naučnog rada, Pale, Filozofski fakultet- Univerzitet u Istočnom
Sarajevu, str. 188
16
Tok istraživanja
Pre sprovođenja istraživanja posetila smo pedagoga predškolske ustanove
“Mladost” kako bi zakazala sprovođenje istraživanja. Pedagog me je prijatno dočekao i
bio je veoma otvoren za saradnju i komunikaciju.
Po zakazanom datumu otišla sam u predškolsku ustanovu i sprovela intervju sa
unapred planiranim pitanjima sa pet vaspitača predškolske ustanove “Mladost” koja se
nalazi u Novom Pazaru.
Nisam naišla na gostoljubivost i prijatnost od strane svih vaspitača prilikom
sprovođenja intervjua. Prilikom postavljanja pitanja nastojale su da odgovore što je
moguće kraće i brže kako bi što pre završili sa intervjuom. Istina, neke vaspitačice su bile
prijatne i odgovarale su nam na pitanja bez problema, davajući nam čak i objašjenja,
navodeći primere iz prakse ali ističući da to ne navedemo u našem intervjuu, što sam ja i
ispoštovala. Polazeći od podhipoteze koju sam postavila “Pretpostavlja se da će u
odgovorima vaspitača biti moguće identificirati pozitivne i negativne
aspekte primene opisnog ocenjivanja”, delimično ostvarena. Neki
vaspitači su bili ljubazni i detaljni u pružanju odgovora na pitanja u
intervjuu, dok drugi nisu bili. Interpretaciji podataka sam pristupila kroz proces
kodiranja unesenog teksta na taj način što sam u tabele sa po tri kolone i onoliko redova
koliko ima pitanja u intervjuu. Za svako pitanje sam u koloni “Izvorni tekst te
određivanje i jedinica kodiranja” navela odgovore koje su ispitanici dali. U koloni dva
koja je glasnila “Ključne reči” nevela sam ključne reči iz odgovora koje su ispitanici dali,
17
tj. iz kolone jedan. U trećoj koloni koja glasi “Dimenzije” sam navela ključne dimenzije
iz odgovora koje su ispitanici dali.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Table. 1 (Analiza intervjua sa vaspitačicom br. 1)Izvorni tekst te određivanje i
jedinica kodiranjaKljučne reči Dimenzije
Iskustva su uglavnom pozitivna, zbog mogućnosti da detetovo znanje detaljnije opišemo prilikom ocenjivanja. Preciznije je opisno ocenjivanje u odnosu na brojčano ocenjivanje
Iskustva su pozitivnaDetaljan opis detetovog znanja.Preciznije opisno ocenjivanje
PrednostiPozitivnost opisnog ocenjivanja
Nije bilo poteškoća Bez poteškoća Pozitivnost
Opisno ocenjivanje je preciznije u opisivanju učeničkog znanja i napredovanja. Bolji pregled razvoja ukoliko nastupe određene promene u detetovom napredovanju
Bolji pregled razvoja detetaPreciznost u opisivanju znanja
PreciznostBolji pregledPrednosti
Preciznije je, veće su mogućnosti za opisivanje detetovog napredovanjaNe stvara se takmičarski duh među decomOmogućava praćenje napretka deteta i pružanje pomoći u tačno određenoj oblasti
Mogućnost detetovog napretkaNe stvara takmičarski duhMogućnost pračenja
PraćenjeNapredovanePozitivnost
Ne postoji neka predškolska ustanova prema kojoj bi se mogla odrediti gradacija od
GradacijaUzor
Nedostatak uzora predškolske ustanove
18
najlošijeg do najboljegI jedna i druga vrsta su motivirajuće, mada opisno dozvoljava opis neke određene ocene, dakle detaljniji pregled postignutog detetovog znanja, ne pravi se razlika među decom u smislu da je jedan bolji od drugog
Motivirajuće za usvajanje novih znanjaDetaljniji pregled postignutog znanjaNe prave se razlike među decom
Prednost opisnog ocenjivanja
Kombinacija brojčane ocene uz opis bi bilo najefikasnije rešenje
Kombinacija brojčanog i opisnog ocenjivanja
Kombinacija je rešenje
Tabela 2. (Analiza intervjua sa vaspitačicom br. 2)
Na samom početku nije bilo jasne slike i na koji način pismeno oceniti dete, te šta je to što treba da stoji u opisnoj oceni.
Nejasnost načina ocenjivanja
Nedostatak uputa za opisno ocenjivanje
Nije bilo posebnih poteškoća Bez teškoća Pozitivnost Moguća praćenja su znanje, postignuće. Sklonost i sposobnosti
Praćenje znanja, postignuća
Pozitivnost
Pismeno, opisno ocenjivanje ima prednosti u predškolskoj ustanovi, jer se dete privikava ističe radne navike i higijenske navike , te mu je potrebno vrijeme za socijalizaciju. Omogućava detaljno praćenje napretka svakog pojedinačnog deteta. Detaljno objašnjava na šta treba obratiti pažnju, tj. popraviti i dodatno uraditi sa decom,oblast koja mu je teška.
Detaljan uvid u detetovo postignućePrednost u predškolskim ustanovama
Daje tačne podatke o detetovom postignuću i njegovoj potrebi da se nešto popravi
Roditelji i deca nemaju pravu sliku postignutog uspeha, opisno ocjenjivanje nije dovoljno motivirajuće,vaspitač provodi dosta vremena na administrativnim poslovima,umesto da se
Roditelji nemaju uvid u postignuće Nije dovoljno motivirajuće
Nedostatak motiviranja i informiranja
19
praktično pripremi za časBrojčano ocenjivanje ima veću motivirajuću funkciju,jer je u opisnom ocenjivanju cilj isticati uspeh i postignuća,a time deca i roditelji imaju realnu sliku
MotivirajućeRealna slika detetovog postignuća
Motivirajuće, pozitivnost
Uvela bi brojčano ocenjivanje u rad sa decom predškolskog uzrasta, a opisno bi odredila mlađoj deci
Povratak na brojčano ocenjivanje
Primena opisnog ocenjivanja samo u mlađim grupama.
Tabela 3. (Analiza intervjua sa vaspitačicom br. 3)
Izvorni tekst te određivanje i jedinica
kodiranja
Ključne reči Dimenzije
Opisno ocenjivane nema svrhu jer roditelji i deca traže da im se prevede opisna ocena u brojčanu
Zahtevi za prevođenje opisne ocene u brojčanu
Nema svrhu brojčana ocena
Nedostatak vremena za pripremu nastavnika zbog nepotrebnog administrativnog poslaDeca ne shvataju u potpunosti opisne ocene
Administrativni posloviNe shvatanje opisne ocene
Fokus na administrativnim poslovima
Roditelji i deca su opušteni ne shvataju ozbiljno učenje tako da neki vaspitači ožive brojčane ocene u drugoj polovini nastavne godine, i to roditelji dožive kao razočarenje jer su imali pogrešnu predstavu i znanju svog deteta
Razočarenje u opisno ocenjivanjePovratak brojčane ocjene
Povratak brojčane ocene u drugoj polovini nastavne godine
Nema prednosti, možda samo u mlađim grupama zbog uzrasta dece koji nemaju razvijenu svest o značaju ocene
Nema prednosti Nema prednosti opisno ocenjivanje
Manjak vremena za rad sa Administrativni poslovi Nedostatak motivacije
20
decom, previše administrativnih poslova, opuštenost roditelja i dece, nedostatak motivacije za kod dece.
Opuštenost roditelja i dece
Brojčano ocenjivanje – veća motiviranost zbog svega prethodnog navedenog
Brojčano ocenjivanje u prednosti
Povratak na brojčano ocenjivanje
Tabela 4. (Analiza intervjua sa vaspitačicom br. 4)
Izvorni tekst te određivanje i jedinica kodiranja
Ključne reči Dimenzije
Opisno ocenjivanje je konkretnije i upućuje na usmeno znanje prema oblastima dodatnih predmeta ali nije motivirajuće za napredak deteta.
Opisno ocenjivanje konkretnijeNije motivirajuće
Nedostatak motivirajućih faktora u opisnom ocenjivanju
Poteškoće se uvek javljaju u svakom ocenjivanju pa tako i u opisnom. Konkretno, kod opisnog ocenjivanja je često prisutno nedovoljno razumevanje onoga ko čita te ocene
Poteškoće uvek prisutneNerazumijevanje opisne ocene
Nedostatak opisnog ocenjivanja
Napredak deteta se može pratiti i jednom i drugom vrstom ocenjivanja. Detaljnije obrazloženje detetovog rada, praćenje napretka i rada deteta
Detaljnije obrazloženje rada deteta i njegovog napretka
Mogućnost praćenja rada deteta
Prednosti su za decu koja sporije usvajaju nastavne sadržaje jer time se ocenjivanjem dete ne motiviše ali problem se onda javi kada počne brojčano ocenjivanje
Prednost kod dece koja teže usvajaju znanjeProblem kada se pojavi brojčano ocenjivanje
Nemotiviranost dece
21
Nije jednako motivirajuće za svu decu, ne daje jasnu sliku detetovih postignuća
NemotivirajućeNejasnost postignuća
Nedostatak opisnog ocenivanja
To zavisi od deteta. Za pojedinu decu je motivirajuća ocena dok za druge nije, one koji slabije napreduju, bolje opisno ocenjivanje
Motiviranje dece zavisi od njih samih
Motiviranost opisnog ocenjivanja zavisi od pojedinog deteta
Brojčano ocenjivanje bi uvela u predškolskoj nastavi
Brojčano ocjenjivanjePredškolska nastava
Povratak na brojčano ocjenjivanje u predškolskoj nastavi.
Tabela 5. (Analiza intervjua sa vaspitačicom br. 5)
Izvorni tekst te određivanje i jedinica kodiranja
Ključne rijči Dimenzije
Iskustva u primeni opisnog ocenjivanja su negativna jer su roditelji opušteniji u odnosu na brojčano ocenjivanje. Roditelji ne shvataju značenje opisne ocene.
Negativna iskustvaOpuštenost u odnosu na brojčano ocenjivanje
Nedostatak shvatanja značenja opisne ocene od strane roditelja
U praksi postoje poteškoće da se konkretizuju i sprovedu opisne ocene. Svakog roditelja interesuje brojčana ocena stečenog nivoa znanja deteta.
Poteškoće u konkretnom izvlačenju ocene iz opisnih ocena.
Nemogućnost detaljnog opisa stvarnog stanja.
Napredak deteta se naravno prati, kao što je bio praćen i kod brojčanog ocenjivanja. Detaljno praćenje napretka i rada dece
Detaljno praćenje rada učenikaPraćenje napretka učenika
Omogućava praćenje učenika i njegovog rada
Prednosti opisnog ocenjivanja je u predškolskom uzrastu,jer se deca tada adaptiraju. Prednost je i to što detaljnije, daje obrazloženje za samu aktivnost,temu koju obrađujemo
Prednostu u predškolskom uzrastuDetaljan opis pojedinačno obrađenih nastavih tema
Praćenje deteta za svaku aktivnost posebno
22
Nedostatak je kod roditelja,jer ni oni sami ne razumeju to opisno ocenjivanje,te bi prvo njih trebalo edukovati da razumeju razlikovati brojčanu i opisnu ocenu
Edukacija roditeljaRazumevanje opisne ocene u odnosu na brojčanu
Edukacija o opisnoj oceni
Veću motivirajuću funkciju ima brojčano ocenjivanje jer tako roditelj vodi više brigu o odnosu detata prema predškolskoj ustanovi
Motivirajuće brojčano ocenivanjeBriga roditelja o detetu
Prednost se daje brojčanom ocenjivanju
Svakako bi vratila Brojčano ocenjivanje Povratak na brojčano ocenjivanje
Tabela 6. Prednosti i nedostaci opisnog ocjenjivanje
Prednosti Nedostaci
Detaljan napredak deteta Roditelji i deca nemaju pravu sliku postignutog
Njegova primjena u predškolskom uzrastu Opisno ocenjivanje nije dovoljno motivirajuće
Detaljno obrazloženje za svaku aktivnost Vaspitač provodi dosta vremena na administrativnim poslovima,umesto da se praktično pripremi za aktivnost
Njegova primena zbog uzrasta dece je više odgovarajuća u odnosu na brojčano ocenjivanje
Ne daje jasnu sliku detetovih postignuća
Daje detaljno objašnjenje na šta treba obratiti pažnju kod deteta, šta treba dodatno poraditi
Nema predškolske ustanove koja bi mogla dati uzor kako treba da se sprovodi opisno ocenjivanje.
Preciznije je u odnosu na brojčano ocenjivanjeNe stvara se takmičarski duh među decom
23
Z A K LJ U Č A K
Primena opisnog ocenjivanja u predškolskim ustanovama je neophodna, jer su deca
malog uzrasta i brojčano ocenjivanje im je apstraktno. Ono što još izdvajamo kao
prednost opisnog ocenjivanja jeste to da daje detaljan opis onoga što dete zna ili ne zna,
na čemu je neophodno dodatno raditi i usavršavati se, kao i šta je to dete savladao bez
poteškoća.
Kada bi brojčano ocenili, zapravo ne bi dobili detaljan izvještaj o tome šta pojedina
deca znaju, a šta ne. Takođe, ne bismo mogli znati na čemu je neophodno dodatno raditi
sa detetom.
Na osnovu sprovedenog istraživanja možemo slobodno zaključiti da opisno
ocenjivanje u predškolskoj ustanovi ima izvesne prednosti u odnosu na brojčano
ocenjivanje. Zaključujemo takođe da vaspitači nisu nailazili na veće poteškoče prilikom
primene opisnog ocenjivanja u svom radu, jedino što ističu kao teškoću jeste to što je
opisna ocena nejasna za roditelje, jer su roditelji navikli na brojčanu ocenu i traže da se ta
opisna ocena preformuliše u brojčanu ocenu.
Za dalji rad i napredak u primeni opisnog ocenjivanja u predškolskim ustanovama
je neophodno oraganizovati različite oblike edukativnih radionica i seminara za roditelje,
kako bi problem nejasnoće i nerazumevanja opisne ocene lakše rešili.
24
L I T E R A T U R A
1. Grgin, T. ;(1988) Dokimologija, Zagreb, <<Školska knjiga
>>
2. Miljević, M. (2007), Metodologija naučnog rada, Pale, Filozofski fakultet-
Univerzitet u Istočnom Sarajevu
3. Vilotijević, M.V. (1991) Vrednovanje pedagoškog rada škole, Beograd,
<<Naučna škola>>
4. Ajanović, Dž.; Stevanocić, M. (1998), „Školska pedagogija“, Sarajevo,
>>Prosvetni list<<
5. Slatina, M. (1998); Nastavni metod: prilog pedagoškoj moći suđenja;
Sarajevo; >>Filozofski fakultet<<
6. Rakić, B.; (1981); Intervju u vaspitanju, Sarajevo, >>Svjetlost<<
Internet stranice:
1,http://www.google.ba/
#hl=bs&source=hp&q=opisno+ocjenjivanje&btnG=Google+pretraga&
25
gbv=2&bav=cf.osb&fp=91f98adbcf148ba8&biw=1024&bih=614,
14.12.2012.
P R I L O Z I
I N T E R V J U Z A U Č I T E LJ E
1. Molimo Vas opišite nam Vaša iskustva o primjeni opisnog ocjenjivanja u svom
radu te da li su ona pozitivna ili negativna
2. Prilikom primene opisnog ocenjivanja u svojoj praksi da li ste nailazili na
poteškoće i koje?
26
3. Koje su to mogućnosti praćenja napretka deteta prilikom primene opisnog
ocenjivanja u praksi?
4. Po Vama koje su to prednosti u primeni opisnog ocenjivanja u praksi?
5. Koji su to nedostaci u primeni opisnog ocenjivanja u praksi?
6. Koja vrsta ocenjivanja ima veću motivirajuću funkciju kod dece, opisno ili
brojčano ocenjivanje i zašto?
27
7. Da imate mogućnost izbora, da li bi se vratili na brojčano ocenjivanje dece?
28