1

Opcije za transformaciju Centra za autizam - Zagreb

Autorice: Vesna Bonjak, Maja Bonjak, Neda Mievi, Vesna Cipru i Jasmina Papa, u suradnji s Nikicom Frani i uricom Svanton

Zavrno izvjee

2

SADRAJ Zahvale 4 Skraenice 5

1. Uvod 6 1.1 iri kontekst i strateke odrednice 9 1.2 Obrazovanje, profesionalna rehabilitacija i zapoljavanje osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj 13 1.3 Realizacija programa predkolskog, osnovnokolskog i srednjokolskog obrazovanja, profesionalne rehabilitacije i zapoljavanja osoba s invaliditetom: tijesan okvir za narastajue potrebe korisnika 24 1.4 Socijalna zatita osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj 29 1.5 Usluge socijalne skrbi za osobe s autizmom 37

2. Osobna iskaznica Centra za autizam (CZA) 39 2.1 Metodologija 39 2.2 Centar za autizam- osobna iskaznica institucije 41 2.3 Upravljanje- struktura i financije 50 2.4 Organizacijska klima 52 2.5 Udruge roditelja- potreba za jaanjem kapaciteta i sudjelovanja u odlukama 54 2.6. Preporuke za poboljanje usluga koje prua CZA i za poboljanje ukupnih oekivanih ishoda za osobe s PAS-om 57

3. Analiza korisnika Centra za autizam- koncept intenziteta potrebne podrke 59 3.1 Obrazac za analizu korisnika 61 3.2 Korisnici kolskog uzrasta 63 3.3 Odrasli korisnici 65

4. Osnovne smjernice za transformaciju Centra za autizam 70 4.1 Uvodne napomene 70 4.2 Naela i ciljevi transformacije CZA 70 4.3 Operacionalizacija naela i ciljeva 71 4.4 Inicijalni prijedlozi: nove funkcionalne cjeline 74 4.5. Prijedlog novih organizacijskih cjelina 76

5. Usluge i druga prava osoba s poremeajima iz autistinog spektra za koja je potrebno iznai nova rjeenja 86

3

5.1 Uvodne napomene 86 5.2 Procjene potreba osoba s poremeajima iz autistikog spektra i njihovih obitelji 87 5.3 Psihosocijalna podrka roditeljima i rana intervencija 88 5.4 Zdravstvena zatita djece s poremeajima iz autistikog spektra 89

6. Osnovne odrednice za pripremu plana provedbe projekta transformacije Centra za autizam (II. faza projekta) 93 6.1 Prvi koraci 93 6. 2 Rizici u provedbi i njihove mogue posljedice 94

7. Prilozi 96 Prilog 1: Rashodi Centra za autizam za 2008. godinu 96 Prilog 2 : Prezentacija indikativnih nalaza upitnika o organizacijskoj klimi 99 Prilog 3: Obrasci za analizu korisnika 102 Prilog 4: Analiza usluga za djecu s autizmom i obitelji 110 Prilog 5: Pregled aktivnosti pomagaa za djecu s autizmom i obitelji 114 Prilog 6: Primjeri razina podrke odraslih 119 Prilog 7: Upitnik za djelatnike u zdravstvu 130 Prilog 8: Zapisnik sa sastanka strunjaka iz sustava zdravstvene skrbi i pruatelja usluga osobama s PAS-om 132 Prilog 9: Planiranje procesa transformacije Centra za autizam, Zapisnik s radionice Tuhelj 21.- 23. sijenja 2010 134 Prilog 10: Zapisnik sa sastanka Radne skupine mentalno zdravlje i krizna stanja 150 Prilog 11: Prijedlog postupnika za vjetaenje osoba s PAS-om, prva verzija- radna skupina za dijagnostiku 152 Prilog 12: Prezentacija: Analiza opcija za transformaciju Centra za autizam Zagreb, Okrugli stol, Zagreb, 19. oujka, 2010 155 Prilog 13: Prezentacija: Transformacija Centra za autizam, Okrugli stol, Zagreb, 19. oujka, 2010 159 Prilog 14: Biljeke s Okruglog stola na temu transformacije Centra za autizam, 19. oujka, 2010 162

4

Zahvale

Tijekom priprema prijedloga za transformaciju Centra za autizam, u razliitim fazama procesa i na razliita pitanja, svoja su iskustva, razmiljanja, znanje te podrku, i Centru i timu, pruile brojne osobe: korisnice i korisnici Centra za autizam i njihovi roditelji; lanice i lanovi Upravnoga vijea Centra, predstavnice i predstavnici roditeljskih udruga i predstavnice Grada Zagreba, osnivaa Centra. U odreenim je fazama projekt bio u potpunosti suradnike prirode- u onome smislu o kojemu se suradniki projekti opisuju u metodolokim prirunicima. Tim eli zahvaliti svima koji su na putu pripreme opcija za transformaciju savjetovali i usmjeravali, a posebice: Borki Teodorovi i Udruzi za promicanje inkluzije, Miri Peke Kneevi iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Uredu pravobraniteljice za djecu i Tanji Opaak, Jasmini Frey krinjar, Darku Kobeti i udruzi IDEM, te dr. Josipu Grguriu. U vrijeme dovretka rada na ovom izvjeu, neki od koraka navedenih u zavrnim poglavljima izvjea, ve su poduzeti, velikim dijelom uz podrku osoba kojima je ova zahvala upuena. Naravno, tim preuzima odgovornost za sadraj izvjea.

5

Skraenice

CZA Centar za autizam PAS Poremeaji autistikog spektra RH Republika Hrvatska USAID United States Agency for International Development SOKNO Sustav osiguranja kvalitete za neprofitne organizacije MZSS Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi AED Academy for Educational Development NN Narodne novine MZO Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta ZPON Zakon o predkolskom odgoju i naobrazbi DPSPOiN Dravni pedagoki standardi predkolskog odgoja i naobrazbe ZOOOS Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli

6

1. Uvod

Deinstitucionalizacija stacionarnih ustanova za smjetaj osoba s invaliditetom jedan je od ciljeva Zajednikog memoranduma o socijalnom ukljuivanju to su ga potpisale Republika Hrvatska i Europska komisija u procesu pridruivanja RH Europskoj uniji. ivot u zajednici i pristup uslugama potrebnim za potpuno sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima pravo je koje je navedeno u brojnim meunarodnim dokumentima to ih je RH ratificirala. Cilj je da korisnici dobivaju usluge u svojim domovima i lokalnim zajednicama (community based services), ime se u samoj zajednici stvaraju uvjeti za integraciju i rehabilitaciju.

Centar za autizam Zagreb (CZA) jedna je od ustanova koja uz obrazovne i djelomino rehabilitacijske, prua i usluge smjetaja osobama s autizmom. Osnovan je 1983. godine. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta nadleno je za programe Centra za autizam, a osniva je Grad Zagreb- Gradski ured za kulturu, sport i obrazovanje. Centar, uz sjedite i najvei program s najveim brojem korisnika u Zagrebu, ima podrunice u Rijeci, Splitu i Novoj Gradici. Ustanova u Zagrebu organizira za 155 korisnika s autizmom, na razliitim lokacijama, sljedee programe: a) predkolski odgoj i naobrazbu za djecu u dobi od 3 do 7 godina. Uz predkolski program koji korisnici pohaaju u CZA-u, lokacija Nad lipom, djelatnici predkolskog programa pokuavaju uvesti i program rane intervencije, nudei svoje usluge preko mobilnih timova u obiteljima u kojima ive djeca s poremeajima iz autistikog spektra. Ovaj program je u zaecima. Uz to, u zaecima je, ali neto razvijeniji program podrke obrazovnom ukljuivanju djece s poremeajima iz autistikog spektra (PAS) u redovne predkolske programe, takoer preko mobilnih timova; b) osnovnokolski program za dobnu skupinu od 7. do 14., odnosno 21 godine i program radnih aktivnosti za dobnu skupinu od 15. do 21. godine. Obrazovni program provodi se sukladno posebnom programu obrazovanja djece i mladih sa sloenim potrebama; c) Program za odrasle s radnoterapijskim aktivnostima; d) Stacionarni smjetaj korisnika na tri lokacije: u ulici Vile Velebita je na smjetaju 54 korisnika, a u Dvorniievoj ulici dvanaest korisnika, dok u dva stana u jednoj od gradskih etvrti ivi 20 korisnika. Ukupno je Centar za autizam u 2009. godini imao 86 korisnika na smjetaju. Pri tome je vano napomenuti da je vei dio korisnika stalnog smjetaja stariji od 21 godine, odnosno uzrasta koji je izvan dosega programa obrazovanja to je osnovna svrha postojanja Centra za autizam.

Navedene usluge i organizacijska struktura CZA, o kojima e u narednim poglavljima biti detaljno raspravljano, polazna su toka za razmatranje opcija za transformaciju Centra. U procesu analize opcija sudjelovao je, uz tim autorica ovog izvjea i djelatnika CZA, iroki krug zainteresiranih aktera i roditelja. Struktura izvjea slijedi ciljeve i pojedine faze rada na transformaciji CZA.

7

U prvom se poglavlju razmatra iri okvir javnih politika koje omoguavaju trasiranje odrednica za transformaciju Centra za autizam, ali mogu biti i ogledni primjer za druge ustanove za smjetaj osoba s invaliditetom. Takoer je analiziran i zakonodavno strateki okvir unutar kojega osobe s poremeajima iz autistikog spektra ostvaraju svoja prava, no s naglaskom na predkolski, osnovnokolski, i srednjokolski odgoj i obrazovanje; profesionalnu rehabilitaciju, rad i zapoljavanje te socijalnu skrb. Naravno, u toj raspravi nisu iscrpljene sve teme niti svi sustavi unutar kojih osobe s poremeajima iz autistikog spektra mogu i trebaju ostvarivati prava, ve se izvjee koncentrira na ona podruja koja su procijenjena najbitnijima uzimajui u obzir ishode za korisnike CZA, ali i ishode procesa transformacije CZA kao organizacije. Izvjee detektira dodatna podruja kojima je potrebno posvetiti veliku panju, prvenstveno u sustavu zdravstva, te biljei napore koje su ve uinjeni u tom smjeru tijekom pripreme opcija za transformaciju.

O organizacijskom ustroju, strukturi i funkcioniranju Centra za autizam raspravlja se u drugom poglavlju koje donosi kratki povijesni presjek razvoja CZA te niz detalja kao to su institucionalne veze meu podrunicama, poloaj zaposlenih i odnosi s udrugama roditeljima. Poglavlje jasno ukazuje na postojanje jaza izmeu normativnog i stvarnog, formalnog i neformalnog u CZA-u i njegovu neposrednom okruenju, te upuuje na potrebu sustavnih promjena nunih kako bi se CZA odrao kao vjerodostojni i struno potkovan pruatelj usluga osobama s poremeajima iz autistikog spektra, njihovim obiteljima i u specijaliziranim ustanovama, a nadasve redovnim obrazovnim i zdravstvenim ustanovama kako bi mogle adekvatno ukljuiti osobe s autizmom, mijenjajui i prilagoavajui svoje prakse njihovim potrebama.

Tree poglavlje analizira sadanje prakse i mogunosti unaprjeivanja metodologije procjene i individualnog planiranja potreba i potencijala osoba s PAS-om u Centru za autizam. S obzirom na to da se sadanji pristup kategorizaciji invaliditeta zasniva preteno na medicinskoj dokumentaciji, te neusklaenoj metodologiji na razliitim instancama, procjene koja ne ukljuuje procjenu vrste i intenziteta podrke u razliitim situacijama, CZA rabi dodatne alate za procjenu kako bi pripremio kombinaciju usluga za korisnike. Poglavlje analizira postojea iskustva CZA s alatima za procjenu, svakodnevnu praksu te koncept intenziteta podrke na osnovi kojih pokuava odrediti relevantne elemente 'osobnih obrazaca odabira i karakteristika potrebne podrke.

Osnovne smjerenice za transformaciju Centra za autizam iznesene su u etvrtom poglavljaju koje povezuje naela i ciljeve transformacije CZA, njegovu misiju centra znanja i izravnog pruatelja usluga s transparentnom organizacijskom strukturom i organizacijskim uenjem. Iznesen je prijedlog organizacijske strukture Centra za autizam u procesu transformacije:

8

Poglavlje predlae uvoenje novih funkcionalnih cjelina u procesu transformacije, a povrh svega tri organizacijske cjeline: I.) Centar za autizam kao posebna odgojno obrazovna ustanova (MZO) 1.podrunica za predkolski odgoj 2. podrunica za obrazovanje- kolska ustanova

DNEVNI I POLUDNEVNI BORAVAK S ELEMENTIMA

CJELO- IVOTNOG UENJA ZA

ODRASLE S PAS-OM

DNEVNI BORAVAK S ELEMENTIMA RADNOG

OSPOSOBLJAVANJE ZA MLADE S

PAS-OM

STANOVANJE UZ PODRKU I

SPEC. UDOMITELJ-

STVO

*novo

POLUDNEVNI BORAVAK ZA KOLARCE S PAS-OM U

INKLUZIVNIM FORMAMA

OBRAZOVANJA *novi korisnici!

OSNOVNA KOLA I

PRODUENI BORAVAK ZA DJECU S PAS-

OM *kola za MR se odvaja!

VRTI ZA DJECU S PAS-OM

PSIHOSOCI-JALNA

PODRKA U OBITELJI

(individualno procijenjeno trajanje)

*novo!

SAVJETOVA-LITE, SOS LINIJA

*novo!

PODRKA DRUGIM

SUSTAVIMA *novo!

METODOLO-KI CENTAR

CENTAR ZNANJA

*novo!

FUNKCIONALNE CJELINE

CZA U RAZDOBLJU TRANSFORMA

-CIJE

9

3. Podrunica za obrazovanje odraslih- centra znanja 4. Centar strune podrke pravnim subjektima II.) Centar za rehabilitaciju kao Dom socijalne skrbi (MZSS) III.) Zajednica ustanova.

etvrto poglavlje izvjetava o konzultacijama koje su poduzete tijekom provedbe analize mogunosti za transformaciju CZA s ciljem iznalaenja novih rjeenja za usluge i prava osoba s PAS-om koje se, meu ostalim, odnose na procjene potreba osoba i obitelji s PAS-om, psihosocijalnu podrku roditeljima i ranu interveneciju i zdravstvenu zatitu. U zavrnom su poglavlju navedeni vanjski rizici u implementaciji i njhove mogue posljedice.

1.1. iri kontekst i strateke odrednice za transformaciju ustanova za osobe s invaliditetom

Prijedlog za transformaciju Centra za autizam o kojem je rije u ovom izvjeu u mnogome se zasniva na promjenama u normativnom okviru koji se intenzivno mijenja u posljednjih nekoliko godina i povezuje se ne samo s meunarodnim Konvencijama, ve i saznanjima i iskustvima dobre prakse za ije postojanje su zasluni i programi i inicijative samozastupanja osoba s invaliditetom. Radi se o nadilaenju doktrine izdvajanja radi lijeenja nedostataka, holistikom podrkom za ukljuivanje radi ostvarivanja osobnih prava i sloboda. Tako se ciljevi projekta transformacije Centra za autizam povezuju s obvezama drave koji proizlaze iz Zajednikog memoranduma o socijalnom ukljuivanju to ga je RH potpisala s Europskom komisijom i prateeg Nacionalnog plana za socijalno ukljuivanje (2007. 2008.)1. Meu prioritetima i mjerama podrke osobama s invaliditetom u Zajednikom memorandumu o socijalnom ukljuivanju Republike Hrvatske, na prvom su mjestu navedene deinstitucionalizacija i promicanje alternativnih oblika skrbi u zajednici.2. S druge strane, Nacionalna strategija izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. god., polazi od ukljuivanja ili aktivne participacije osoba s invaliditetom u ivotu zajednice, kao nadreenog cilja svih stratekih mjera od kojih se one koje se odnose na podruje djelovanja ivot u zajednici moe smatrati osnovnom poveznicom ili zajednikim nazivnikom svih ostalih podruja. Sadraj podruja djelovanja strategije koji se odnosi na ivot u zajednici moe se svesti na umreavanje kvalitetnih izvaninstitucionalnih usluga i participacije osoba s invaliditeto u drutvenom, kulturnom i politikom ivotu u lokalnim zajednicama i drutvu u cjelini. U ovom dijelu Nacionalne strategije odraava se pristup dvostrukog kolosijeka ukljuivanju osoba s invaliditetom, tj. nastoji se uspostaviti ravnotea usluga koje podravaju pristup osoba s invaliditetom redovitim sustavima3 i visokospecijaliziranim uslugama4. Nadalje,

1 Dokument je izraen u suradnji izmeu Republike Hrvatske i Europske komisije i potpisan 5. oujka 2007. godine. 2 Str. 43 dokumenta Zajedniki memorandum o socijalnom ukljuivanju Republike Hrvatske

3 Npr. redovni obrazovni i zdravstveni sustav, trite rada, javni prijevoz, slube socijalne zatite...

4 Kao odgovor na sloenije potrebe osoba s teom vrstom i stupnjem invaliditeta, npr. osobna asistencija, tehnika pomagala,

prevoditelji, specijalizirani prijevoz, asistencija u nastavi, zapoljavanje uz podrku, stanovanje uz podrku, dnevni boravci, posebne rehabilitacijske usluge itd.

10

podruje djelovanja ivot u zajednici zahtijeva intenzivnu meuresornu koordinaciju gotovo svih ostalih podruja strategije, a uinkovitost njihove provedbe ujedno je pokazatelj uspjenosti ove suradnje. Jednako tako, postignua u okviru ostalih podruja reflektiraju se na provedbu mjera ovog podruja, bilo kao olakavajui ili inhibirajui imbenici. Radi boljega razumijevanja dalekosenosti gore navedenih principa i obveza u ovome dijelu izvjea ilustriramo nain na koji su funkcionalno definirane interakcije podruja djelovanja ivot u zajednici sa sustavom socijalne skrbi, u ijoj su nadlenosti brojne ustanove, usluge i novane naknade koje izravno utjeu na socijalno ukljuivanje osoba s invaliditetom i kvalitetu njihova ivota u zajednici. U prilog tome govore formulacije ciljeva i mjera ovih poglavlja Strategije, koje impliciraju njihovu viestruku povezanost, a koje se na identian nain moe interpretirati i za podruje obrazovanja, zdravlja i drugih sustava u kojima graani ostvaruju svoja prava.

S obzirom na srodnost njihova sadraja i funkcije, mjere Nacionalne strategije s ciljem ukljuivanja u zajednicu i unaprjeenja socijalne skrbi mogue je razvrstati u sljedee skupine:

a) Usluge: Osigurati usklaeni pristup u pruanju kvalitetnih usluga podrke u zajednici (2.2.); Osigurati kvalitetne usluge u zajednici te alternativne oblike smjetaja koji omoguuju prijelaz iz smjetaja u ustanovama na ivot u zajednici (2.2.); Osigurati dopunske usluge i druge kapacitete s ciljem potpore obitelji (2.2.); Razviti sustav mobilnih slubi podrke u lokalnoj zajednici (2.5.);

b) Pravna regulativa i edukacija djelatnika: Edukacija djelatnika javnih slubi s ciljem kvalitetnijeg ukljuivanja osoba s invaliditetom u ivot zajednice (2.2.); Izraditi zakonsku podlogu za uvoenje novog prava u sustav socijalne skrbi skrb u obitelji (2.5.); Redefinirati i objediniti sustav socijalnih usluga i novanih davanja (2.5.); Podizati kvalitetu strunog rada u ustanovama socijalne skrbi (2.5.); Izraditi strunu i analitiku podlogu o mogunostima unaprjeenja prava s osnove invalidnosti, te predloiti donoenje odgovarajuih propisa (2.5.); Predloiti dodatne mjere radi unaprjeenja provoenja profesionalne rehabilitacije (2.5.)

c) Osnaivanje osoba s invaliditetom: Osigurati sudjelovanje osoba s invaliditetom i/ili njihovih zakonskih zastupnika u izradu nacrta propisa, te drugih dokumenata u sustavu socijalne skrbi (2.5.); Razviti sustav informiranja i edukacije osoba s invaliditetom i njihovih roditelja (2.5.). Deinstitucionacijom 5 predviene mjere, aktivnosti i indikatori prijelaza korisnika iz ustanova u alternativne oblike smjetaja su u Nacionalnoj strategiji definirani procesno, tj. mjerljivim inputima i/ili outputima.

5 Naredni tekst je preuzet iz izvjea Analiza dokumenta Nacionalna strategija izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od

2007. do 2015. godine koji je pripremljen za potrebe projektnog zadatka podrke u primjeni mehanizama praenja i evaluacije provoenje mjera predvienih Nacionalnom strategijom za Ministarstvo obitelji, branitelja i generacijske solidarnosti, 2009., UNDP-a i glasi: U ovom bloku mjera i aktivnosti postoje kvantitativno izraena oekivanja u smislu poveanja broja korisnika u izvaninstitucijskim oblicima zatite (Socijalna skrb i mirovinsko osiguranje ), kao i broja dopunskih usluga s ciljem potpore obitelji (ivot u zajednici). Ne postoje, meutim, konkretni kvantitativni ciljevi za sedmogodinje razdoblje, to znai da se rezultati jedino mjere tendencijom porasta ovih usluga, a ne njihovim poveanjem u predvienim apsolutnim ili relativnim omjerima u odnosu na postojee stanje.

11

Rije je o mjerama planiranja sredstava i poticanja lokalnih zajednica da osiguraju izvaninstitucijske oblike skrbi (ivot u zajednici), te podizanju kvalitete strunog rada u stacionarnim ustanovama, razvoju mobilnih slubi podrke i skrbi u obitelji u lokalnoj zajednici (Socijalna skrb i mirovinsko osiguranje). irok spektar aktivnosti s ciljem samoosnaivanja korisnika, razvoj udruga, informiranje o pravima i participacija u donoenju pravnih propisa prisutni su u oba poglavlja strategije i njihova realizacija bi takoer trebala biti usklaena u svim sustavima, emu moe doprinijeti i zajedniki, poboljani sustav praenja i izvjeivanja o provedbi strategije na svim razinama. Meutim, iz evaluacijskog izvjea o provedbi Nacionalne strategije u 2008. godini iznosi se podatak da jedan broj upanija nije poslao izvjee, a iz 7 upanija izvjea su nepotpuna. Predstoji, dakle, rad na jaanju odgovornosti svih dionika i na usavravanju metoda praenja njihovih aktivnosti pri emu posebnu panju treba obratiti na nekoliko tema u kojima je nuna suradnja vie sustava i dionika. To su planiranje, ujednaavanje metodologije procjene invaliditeta, te preraspodjela proraunskih sredstava i deinstitucionalizacija.

Nedostaje, takoer, kljuni element za postizanje deinstitucionalizacije, a to je smanjenje kapaciteta stacionarnih institucija (koje nije niti spomenuto u mjerama Strategije, a trebalo bi biti i kvantificirano!). Ovdje bi za naredno razdoblje bilo korisno uvesti 3 kvantificirana cilja i indikatora njihovog dostignua (outputa i outcoma). Prvi bi se odnosio na promjenu odnosa izmeu ukupnih kapaciteta izvaninstitucijskih usluga i ukupnih kapaciteta institucijske skrbi u ponudi. Drugi bi se odnosio na promjene u kapacitetima i broju korisnika institucijskog smjetaja i drugih oblika smetaja izvan obitelji (smjetajnih kapaciteta u stanovanju uz podrku i udomiteljskim obiteljima). Trei bi se odnosio na smanjivanje duine boravka u institucijama i poveanje broja korisnika privremenog smjetaja izvan obitelji. Za deinstitucionalizaciju je, uz zahtjev za horizontalnim usklaivanjem rada na izvaninstitucijskim i institucijskim uslugama bitno i strateko usklaivanje procesa na nacionalnoj i podrunoj razini (vertikalna koordinacija). Na upanijskoj bi razini, zbog procesa deinstitucionalizacije, mreu potrebnih i predvienih usluga trebalo planirati uzimajui u obzir podatke o broju korisnika date upanije (po vrsti invaliditeta) smjetenih u institucije te i drugih upanija, kao i prosjenog broja korisnika iz upanije koji se godinje upuuje u institucije unutar i izvan upanije. Uz pretpostavku da postoje ranije izloene skupine kvantificiranih ciljeva na nacionalnoj razini, (ili ne postoje, ali ih upanije uvode zbog mjerljivosti vlastitih stretegija deinstitucionalizacije), trebat e se projicirati poeljan broj izlazaka iz institucija u sedmogodinjem i/ili kraem razdoblju (po vrstama korisnika), kao i broj korisnika koji e biti u alternativnim oblicima skrbi (umjesto institucijskog smjetaja). Razumljivo je da e ovako kvantificirane ciljane skupine u svakoj upaniji ovisiti o sadanjem broju njihovih institucionaliziranih stanovnika (i tendencijama njihova godinjeg smjetavanja u institucije), kao i da e biti mogue procijeniti prioritetne upanije za proces deinstitucionalizacije. Navedene ciljane skupine koje bi trebale u narednim godinama prijei iz institucijskog u izvaninstitucijski tretman su budui korisnici izvanobiteljskog alternativnog smjetaja (stanovanje uz podrku, udomiteljske obitelji, povratak korisnika u obitelj), kao i drugih usluga u zajednici kao to su dnevne aktivnosti, mobilne slube podrke i dr. Zadatak je upotpunjavanja postojee mree usluga na upanijskoj razini kako bi se osigurali kapaciteti za gore navedene korisnike, ako oni nisu bili predvieni u planovima razvoja mree usluga (na upanijskoj i opinskoj razini). Za to je potrebno izviti projekcije financiranja ovoga procesa, kao i mjerenja njegovih rezultata. U proces dopuna postojee upanijske mree usluga potrebno je ukljuiti i stacionarne institucije smjetene na podruju upanije. Pod pretpostavkom da je na nacionalnoj razini utvreno zatvara li se odreena ustanova, smanjuje li joj se kapacitet ili se transformira u centar alternativnih usluga (to ne treba iskljuiti i zadravanje manjeg kapaciteta za stacionarni smjetaj), ove ustanove e upanijskoj mrei alternativnih usluga preusmjeriti dio korisnika podrijetlom iz upanije, ali i odreeni broj kadrova koji se svojim profilom i iskustvom mogu ukljuiti u izvoenje aternativnih usluga unutar ili izvan institucije. U sluaju da institucija postaje centar za alternativne usluge, njezina e se organizacijska struktura i funkcije mijenjati u skladu s novim profilom usluga.

12

Planiranje S obzirom na to da kvalitetne usluge podrke u zajednici predstavljaju kljuni mehanizam socijalnog ukljuivanja osoba s invaliditetom kao dominantnog cilja Nacionalne strategije, neophodno je usklaeno planiranje i praenje njihova razvoja. Planiranje takoer podrazumijeva objedinjeno razmatranje razliitih vrsta usluga u razliitim podrujima djelovanja, kao i poznavanje ponude i potranje na nacionalnoj i lokalnim razinama. Drugim rijeima, za svaku teritorijalnu jedinicu nuno je pratiti kretanje broja korisnika s odreenim potrebama specifinim za uzrast i vrstu invaliditeta, da bi se na njih odgovorilo adekvatnim spektrom usluga. U narednim dijelovima ovog izvjea ilustrira se potreba sustavne provedbe navedenog pristupa i mjerenja uinkovitosti tzv. mree uputnih djejih vrtia i drugih obrazovnih ustanova, kao i prateih financijskih, kadrovskih i drugih resursa da bi djeca s tekoama u razvoju mogla ostvariti svoja prava pod jednakim uvjetima kao i njihovi vrnjaci bez tekoa. Na uvjete koji omoguuju izjednaavanje mogunosti djece s tekoama u redovnom obrazovnom sustavu upozorili su strunjaci, roditelji i aktivisti na Konferenciji u organizaciju ureda UNICEF-a Pravo djeteta na zdravlje i razvoj ibenik, 2009.6 Oni, izmeu ostalog, podsjeaju na Registar osoba s invaliditetom koji nije zaivio i stoga ga je potrebno ili obnoviti ili iznai nain za bolju primjenu i edukaciju svih onih koji su duni unositi podatke u taj Registar7.

Istovremeno, razmatranje usluga iz podruja obrazovanja i socijalne skrbi koje se predlae i u posebnom dijelu ovog izvjea, vezano uz transformaciju CZA, vano je i stoga to se oekuje da e porast broja usluga u zajednici, bitno utjecati na smanjivanje broja korisnika institucionalne skrbi.

Ujednaavanje metodologije procjene invaliditeta U okviru pravne regulacije i odgovarajueg osposobljavanja djelatnika, od velikog je znaaja mjera Nacionalne strategije koja se odnosi na stvaranje strune i analitike podloge za unaprjeenje prava s osnova invalidnosti. S time je usko povezano i pitanje ujednaavanja metodologije procjena potreba osoba s invaliditetom, relevantno za sve sustave u kojima navedene osobe ostvaruju svoja prava. To praktino znai da je u jedinstvenu listu oteenja, koja bi vrijedila u svim sustavima, nuno uvesti mogunost procjene funkcionalnih sposobnosti osobe ije se oteenje procjenjuje. Ovaj zahtjev kao i prijedlog da se uvede proirena meunarodna klasifikacija funkcioniranja za djecu i mlade (ICF- CY) izraen je i u zakljucima ve spomenute konferencije Pravo djeteta na zdravlje i razvoj, u organizaciji UNICEF-a.

6 Zakljuci s Konferencije 'Pravo djeteta na zdravlje i razvoj', ibenik, 18. - 20- lipnja 2009. godine, Ured UNICEF-a u Hrvatskoj.

7 ibidem

13

Preraspodjela proraunskih sredstava i deinstitucionalizacija Promjene u sustavima obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi trebale bi utjecati i na proces osiguravanja sredstava za deinstitucionalizaciju, tj. novac bi trebao slijediti korisnika, to sugerira suvremena doktrina deinstitucionalizacije.8

Preraspodjelu postojeih proraunskih i drugih sredstava u korist izvaninstitucijskih usluga, kao i tzv. tranzicijskih trokova procesa deinstitucionalizacije bi trebalo ugraditi u realizaciju aktivnosti osiguravanja sredstava za proces deinstitucionalizacije9. Navedeno je nezamislivo bez kvantitativnih projekcija koje obvezuju ili bar usmjeravaju donositelje odluka o financiranju. Vano je takoer da usluge koje ovise o lokalnom financiranju ne budu one koje preveniraju institucionalizaciju, jer bi se time, u uvjetima nestabilnih i nedostatnih izvora sredstava na lokalnim razinama, odrali i proirili poticaji da se nastavi s upuivanjem na smjetaj u ustanove. Isto je tako vano imati na umu da se u procesu smanjivanja broja djece na smjetaju u ustanovama, oslobaa dio sredstava, te da se ona trebaju usmjeriti prema financiranju izvaninstitucionalnih oblika skrbi i za strune slube podrke u zajednici. Meutim, to se ne moe dogoditi bez radikalnije transformacije sustava koji ukljuuje jednak pristup proraunskim sredstvima za sve potencijalne pruatelje ovih usluga. Ustanove za smjetaj su prema novom pravilniku jedine institucije koje se ne mijenjaju, ve samo dodaju usluge postojeim djelatnostima. One ostaju prevelike, s prevelikim brojem korisnika i sa sigurnou zaposlenja za zaposlene.

Ustanove su dobile rok od 7 godina kako bi se prilagodile novom pravilniku, koji podie kvalitetu usluga, ali i trokove za sustav, to implicira da nema dovoljno poticaja za smanjivanje broja osoba na smjetaju niti za razvijanje drugih, alternativnih usluga od strane nedravnih pruatelja usluga.

1.2 Obrazovanje, profesionalna rehabilitacija i zapoljavanje osoba s invaliditetom u RH

Uz realizaciju ciljeva zacrtanih u strategijama koje omoguuju da se procesi promjena sagledaju i ostvaruju u odreenim vremenskim razdobljima, analize i prijedlozi mjera za transformaciju ustanova kao to je Centar za autizam, nuno su povezani s razumijevanjem i primjenom pozitivnih zakonskih i podzakonskih akata. Za potrebe pripreme procesa transformacije Centra za autizam, ovaj izvjetaj iscrpnije analizira dijelove zakonskog okvira relevantnog za sustav obrazovanja, ali ne mimoilazi niti pitanja relevantna za prava i usluge iz nadlenosti Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi (MZSS) i Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti (MOBMS). Ti propisi proizlaze iz lanka 63. Ustava Republike Hrvatske10 u

8 Praksa u drugim zemljama u tranziciji je pokazala da poveanje izvaninstitucijske zatite bez istovremenog smanjenja institucijskog

smjetaja zapravo poveava ukupni broj korisnika socijalne skrbi, ali ne utjee na smanjenje smjetavanja u institucije. To takoer znai da se poveavaju trokovi drave za usluge koje nisu tako skupe kao institucijski smjetaj, a da se istovremeno ne smanjuju trokovi za usluge koje apsorbiraju najvei dio sredstava iz prorauna (institucijski smjetaj). 9 Ova aktivnost se moe iitati iz Nacionalne strategije izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom 2007.- 2015. godine unutar

podruja djelovanja ivot u zajednici. 10

Ustav RH (N.N. br. 41/ 01-proieni tekst i 55/01)

14

kojemu drava jami tjelesno i duevno oteenom i socijalno zaputenom djetetu pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb, odnosno posebnu skrb u zatiti osoba s invaliditetom i njihovo ukljuivanje u ivot, a pravo na jednakost ivljenja osigurava donoenjem strategija11 i posebnih zakona. Republika Hrvatska je lanica Ujedinjenih naroda i Vijea Europe te potpisnica niza konvencija i drugih dokumenata12 kojima se obvezala na kvalitetno obrazovanje uenika s tekoama u razvoju te zatitu i promicanje ljudskih prava osoba s invaliditetom, odnosno djece s tekoama u razvoju, posebice u podruju izjednaavanja mogunosti osoba s invaliditetom i zabrane diskriminacije na osnovi invaliditeta.

Naredni dio izvjea daje prikaz pravnog okvira unutar kojega djeca s tekoama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na predkolski odgoj, osnovnokolsko i srednjokolsko obrazovanje, profesionalnu rehabilitaciju i rad, te socijalna prava. Namjera je upozoriti na postojanje niza propisa koji ciljaju na izjednaavanje mogunosti, meutim, njihovu primjenu u praski je potrebno dodatno osnaiti. Osim toga, iz narednog e razmatranja biti vidljivi da se u primjeni odreenih propisa u sluaju osoba s autizmom javljaju odreene nedoumice. One, u osnovi, proizlaze iz injenice neujednaene metodologije procjene invaliditeta.

1.2.1 Procjena odgojno obrazovnih potreba za ukljuivanje osoba s invaliditetom u odgojno obrazovne programe, profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje

Odluke o nainu na koji e se djeca s tekoama u razvoju/ osobe s invaliditetom koristiti uslugama obrazovnih i drugih institucija uvelike ovise raznovrsnim rjeenjima koji donose za to odreene komisije. Rjeenje kategorizira stupanj oteenja osobe te preporuuje oblik i vrstu tretmana, ali vrlo rijetko daje osvrt na sposobnosti i razinu podrke koja je potrebna za ukljuivanje u redovne sustave.

Za predkolski uzrast - lanak 2. DPSPOiN definira da je dijete s posebnim odgojno obrazovnim potrebama:

dijete s utvrenim stupnjem i vrstom tekoe po propisima iz socijalne skrbi, koje je ukljueno u redovitu i/ili posebnu odgojnu skupinu u djejem vrtiu, ili posebnu odgojno obrazovnu ustanovu

vrstu i stupanj tekoe u razvoju djeteta te potrebu odgovarajuih uvjeta za njegu, odgoj i zatitu djece s tekoama u razvoju, na prijedlog lijenika primarne zdravstvene zatite, utvruje struno povjerenstvo u sustavu socijalne skrbi.

11 Nacionalna strategija izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. g.

12 Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol 1., 4., 6., 7. i 11. (N.N.-MU, br. 18/ 97,6/ 99-pro. tekst, 8/ 99-ispr. i

Protokol br. 12 (N.N.-MU,br.14/ 02); Europska socijalna povelja (N.N.-MU, br. 15/02) Revidirana Europska povelja, Konvencija o pravima djeteta; Konvencije o radnicima s obiteljskim obvezama, broj 156; Konvencija o pravima osoba s invaliditetom s Fakultativnim protokolom (N.N.,br.3/08); Akcijski plan Vijea Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u drutvu osoba s invaliditetom: poboljanje kvalitete ivota osoba s invaliditetom u Europi 2006-2015.

15

Iako je u ZPONu propisano da se djeca ukljuuju u predkolski odgoj na temelju miljenja prvostupanjskog tijela vjetaenja pri centru za socijalnu skrb, DPSPOiN uvodi jo jedan postupak kojim se trai miljenje strunih suradnika vrtia (pedagoga, psihologa, strunjaka edukacijsko- rehabilitacijskog profila, vie medicinske sestre i ravnatelja djejeg vrtia) kao i odgovarajuih medicinskih i drugih nalaza, miljenja i rjeenja nadlenih tijela, ustanova i vjetaka. O albama na odluke ovih strunjaka odluuje Upravno vijee djejeg vrtia!

injenica je da je procjena potreba djeteta s tekoama u razvoju potrebna za donoenje individualnog plana i odluka o uslugama koje treba osigurati za njegovo ukljuivanje u obrazovne i druge usluge. Gore navedena regulativa pokazuje nedosljednosti u postupcima procjene za djecu predkolskog i kolskog uzrasta, ali zanimljivo je da se u oba sluaja radi o sudjelovanju (ali razliitog intenziteta) sustava obrazovanja i socijalne skrbi. Stoga bi valjalo jasnije propisati metodologiju procjene potreba za podrkom djetetu i njegovoj obitelji te postupaka donoenja odluka. Budui da odgovarajui profili strunjaka sudjeluju u prvostupanjskim tijelima vjetaenja pri centrima za socijalnu skrb koji se slue uslugama raznih profila strunjaka s Liste strunjaka, trebalo bi omoguiti centrima za socijalnu skrb, odnosno tijelima vjetaenja, da prilikom davanja nalaza i miljenja osim vrste i stupnja oteenja djeteta, predloe i primjeren program usluga ukljuujui i modalitete predkolskog odgoja. Kada se radi o djeci kolskog uzrasta vjerojatno bi procjena u Centru za socijalni rad mogla prethoditi i u nekim dijelovima skratiti postupak u okviru sustava obrazovanja!

Odgovarajue procjene zasnovane na ujednaenoj metodologiji, te transparentnost i dovoljan broj mjesta u vrtiima, prema potrebi i drugim organizacijskim oblicima koji nude predkolske programe i kolama sa svim modalitetima ukljuivanja, odnosno usklaivanje ponude i potranje ovih usluga, nuni su radi sprjeavanja diskriminacije djece s tekoama koja za razliku od svojih vrnjaka, posebno u predkolskoj dobi, prolaze kroz vie tijela procjenjivanja njihove podobnosti za ostvarivanje prava na vrti. Instance za procjenu ukljuuju centar za socijalnu skrb, povjerenstvo i struni tim djejeg vrtia. No, u konanici, o albama na odluke o prijemu odluuje upravno vijee vrtia!

Za osnovnokolski uzrast psihofiziko stanje djeteta (uenika) utvruje struno povjerenstvo (lanak 20 . ZOOSO-a), a postupak utvrivanja psihofizikog stanja djeteta te sastav strunog povjerenstva propisuje ministar nadlean za prosvjetu uz prethodnu suglasnost Ministra zdravstva.

Struno povjerenstvo ( po Pravilniku13: komisija ) osniva: ured dravne uprave u upaniji nadlean za obrazovanje i ured dravne uprave nadlean za poslove zdravstva odnosno Gradski ured nadlean za obrazovanje Grada Zagreba.

13 Pravilnik o upisu djece u osnovnu kolu (N.N. br. 13/91)

16

Komisija utvruje psihofiziko stanje djeteta, u pravilu, pri zdravstvenoj ustanovi koja provodi zdravstvenu zatitu uenika kole u koju se dijete upisuje (lijenik- specijalist). Komisiji je dostupno miljenje o razvojnim potrebama djeteta, ako je dijete prethodno bilo ukljueno u predkolski program, kao i druga dokumentacija za dijete obuhvaeno zdravstvenim, rehabilitacijskim ili socijalnim postupkom.

Vrste i stupanj tekoa djece odreene su orijentacijskim listom vrsta i stupnjeva tekoa u razvoju koja je sastavni dio Pravilnika o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju .14 i to: 1. Oteenja vida 2. Oteenja sluha 3. Poremeaji govorno-glasovne komunikacije i specifine tekoe u uenju 4. Tjelesni invaliditet (motorika oteenja) 5. Mentalna retardacija 6. Poremeaji u ponaanju uvjetovani organskim imbenicima ili progredirajuim psihopatolokim stanjem 7. Autizam 8. Postojanje vie vrsta i stupnjeva tekoa u razvoju.

Ako komisija koja utvruje psihofiziko stanje djeteta, utvrdi da su tekoe tolike da se dijete moe ukljuiti u redovnu nastavu, ona moe donijete sljedee odluke:

dijete upuuje na specijalistike preglede u odgovarajue zdravstvene ustanove, a ako procijeni da su socijalne okolnosti obitelji ili tekoe djeteta takve prirode da e biti

potrebno kolovanje izvan prebivalita ili u posebnoj ustanovi ili radi ostvarivanja prava iz socijalne skrbi, komisija e uputiti roditelja nadlenom centru za socijalnu skrb da pribavi odreenu dokumentaciju;

na temelju prikupljene dokumentacije komisija predlae nadlenom uredu dravne uprave, odnosno gradskom uredu nadlenom za obrazovanje, primjeren oblik odgoja i obrazovanja;

ili dijete upuuje na pedagoku opservaciju (u koli koja je najblia, ali mora imati pedagoga ili psihologa uz suradnju defektologa, lijenika i socijalnog radnika, specifina nastavna sredstva i osiguran prijevoz i pratnju (do 3 mjeseca uz obvezu programa opservacije).

Po zavretku postupka izvjee, struno miljenje i obrazloeni prijedlog odgoja i obrazovanja dostavlja se komisiji koja je dijete uputila na opservaciju. Komisija nadlenom uredu predlae primjeren oblik odgoja i obrazovanja i kolu (ustanovu) u kojoj e dijete nastaviti obrazovanje.

14 Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju (N.N. br. 23/91)

17

1.2.2 Predkolski odgoj i naobrazba

Predkolska djelatnost je ureena kao podsustav odgoja i obrazovanja RH Zakonom o predkolskom odgoju i naobrazbi - dalje: ZPON15. Predkolski odgoj nije obvezan. Djeca koja nisu obuhvaena programima u djejim vrtiima obvezno pohaaju program pred-kole u trajanju od 150 sati u godini pred polazak u prvi razred osnovne kole.

Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije o radnicima s obiteljskim obvezama, a broj 156 a lanak 5. toka B odreuje da je drava duna i obvezna skrbiti se o djeci predkolske dobi.

Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta (dalje: MZO) u Hrvatskoj ivi ukupno 263.600 djece u dobi od est mjeseci do est godina. Od ukupnog broja djece predkolske dobi, njih 149.300 ili 56,64% ukljueno je u redovite predkolske programe. Prema podacima iz istog izvora, u predkolske programe ukljueno je 4.266 djece s tekoama u razvoju. Djeca s tekoama u razvoju ine 3,67% ukupnog broja djece u predkolskom odgoju. Od ukupnog broja djece s tekoama ukljuene u predkolske programe, njih 3.576 je integrirano u odgojne skupine; 373 su u posebnim odgojnim skupina u sklopu redovnih djejih vrtia, a 317 djece s veim tekoama sudjeluje u posebnim odgojno obrazovnim ustanovama.

Meutim, 99,09% djece odgovarajue dobi u godini dana prije polaska u kolu obuhvaeno je programima predkolskog odgoja, bilo u redovitim programima djejih vrtia, bilo u programima predkole (podaci MZO za 2007./2008.). Podatak o sudjelovanju djece s tekoama u razvoju u obveznom programu pred-kole u godini prije polaska u osnovnu kolu, nije dostupna.

U skladu sa stratekim dokumentom Vlade Republike Hrvatske - Planom sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. godine planira se do 2010. godine poveati obuhvat djece predkolske dobi u razliitim programima predkolskog odgoja na 60 posto. Sukladno lanku 15. stavka 1. Zakona o predkolskom odgoju u naobrazbi16 (dalje u tekstu ZPON) programi u redovnim djejim vrtiima ostvaruju se radi zadovoljavanja razvojnih potreba djece, ukljuujui i djecu s tekoama u razvoju. lanak 17. ZPON-a propisuje da se programi za djecu predkolske dobi s tekoama u razvoju organiziraju po posebnim uvjetima i programu koji propisuje ministar znanosti, prosvjete i porta. Dijete ima pravo na pohaanje posebnog programa ukoliko je njegov stupanj oteenja procijenila struna komisija u skladu sa Zakonom o socijalnoj skrbi. Nadalje, lanak 20. kao jednu od skupina koje imaju prednost pri upisu u djeje vrtie koji su u vlasnitvu jedinica lokalne uprave i samouprave ili u dravnom vlasnitvu, navodi i djecu s tekoama u razvoju17. Meutim, isti lanak navodi i da nain ostvarivanja

15 Objavljeno (N. N., br. 10/97. i 107/07.)

16 Zakon o predkolskom obrazovanju i naobrazbi, NN 10/97.

17 Uz djecu roditelja rtava i invalida Domovinskog rata, djecu iz obitelji s troje ili vie djece, djecu zaposlenih roditelja, djecu samohranih

roditelja, djecu uzetu na uzdravanje, djecu u godini prije polaska u osnovnu kolu i djecu roditelja koji primaju djeji doplatak.

18

prednosti pri upisu djece u djeji vrtie utvruju osnivai djejeg vrtia svojim aktom. Obzirom na irok krug djece koja imaju prednost pri upisu u djeje vrtie u dravnom, odnosno vlasnitvu lokalne uprave i samouprave, ini se da bi bilo potrebno osigurati ravnomjerni razvoj mree djejih vrtia u kojima se ostvaruje pravo na predkolski odgoj djece s tekoama u razvoju. Pri razmatranju razvoja mree odgojno obrazovnih ustanova, prioritet je utvrditi, na upanijskoj razini, broj potrebnih modaliteta ukljuivanja i broj osiguranih mjesta za djecu s tekoama u razvoju. Radilo bi se o mrei uputnih vrtia (slijedom toga i osnovnih kola) koja je planirana u skladu s kriterijem prostorne dostupnosti (tj. blizine usluge korisniku). Takvi bi vrtii (i kole) udovoljavali svim potrebnim kriterijima za ukljuivanje djece s tekoama u razvoju, to bi rezultiralo provedbom zakonski odredbi prema kojima djeca pravo na obrazovanje realiziraju ne odvajajui se od vlastite obitelji.

U okviru predkolskog odgoja ostvaruju se sljedei programi:

standardni program (u redovitim odgojnim skupinama redovitih vrtia) prilagoeni program (u posebnim odgojnim skupinama redovitih vrtia) posebni program (u posebnim odgojnim skupinama redovitih vrtia) prilagoeni program (u posebnim odgojno obrazovnim ustanovama) posebni program (u posebnim odgojno obrazovnim ustanovama).

U odgojno obrazovne skupine s redovitim programom (tzv. potpuna integracija) ukljuuju se:

djeca s lakim tekoama koja, uz osiguranje potrebnih specifinih uvjeta, mogu svladati osnove programa s ostalom djecom u skupini, a uz osnovnu tekou nemaju dodatne tekoe, osim lakih poremeaja glasovno-govorne komunikacije;

djeca s teim tekoama uz osiguranje potrebnih specifinih uvjeta, ako je nedovoljan broj djece za ustroj odgojno obrazovne skupine s posebnim programom.

U odgojno obrazovne skupine s posebnim programom (tzv. djelomina integracija) ukljuuju se djeca s tekoama koja sukladno svojim sposobnostima, potrebama i interesima imaju pravo i na ukljuivanje u redovite, posebne te alternativne programe s ostalom djecom, prema prosudbi tima strunjaka djejeg vrtia (struni suradnici, via medicinska sestra i ravnatelj). Dravni pedagoki standard predkolskog odgoja i naobrazbe, lanak 7 (dalje: DPSPOiN18), predvia ukljuivanje jednog djeteta s lakim tekoama u odgojnu skupinu, uz uvjet da se tada broj djece u skupini smanji za dvoje djece. Ukoliko se u djeji vrti ukljuuje samo jedno dijete s veim ili kombiniranim tekoama, a nedostatan je broj djece za ustroj odgojne skupine s posebnim programom, broj djece u toj se odgojnoj skupini smanjuje za etvero.

18 Sukladno lanku 6. stavku 1. ZPOiN, Hrvatski sabor na sjednici 16. svibnja 2008. donio je Dravni pedagoki standard predkolskog

odgoja i naobrazbe (N.N. br.63/08)

19

Osim djejih vrtia u vlasnitvu lokalne i podrune uprave i samouprave, predkolske programe za djecu s tekoama u razvoju od navrenih est mjeseci do polaska u kolu mogu organizirati:

djeji vrtii osnovani za rad s djecom s tekoama; odgojno obrazovne ustanove (ako ova ustanova ima prostorne i kadrovske uvjete za formiranje

odgojno obrazovne skupine posebnoga programa); ustanove socijalne skrbi (ako je utvreno izdvajanje iz obitelji uz smjetaj u ustanovu socijalne

skrbi koja provodi predkolski odgoj); zdravstvene ustanove (zbog zdravstvenih razloga potreban smjetaj u zdravstvene ustanove pri

kojima su ustrojeni programi); udruge.

Sukladno navedenom, organizacijski oblici provedbe programa za socijalnu skrb i rehabilitaciju, integraciju i edukaciju za djecu tekoama u razvoju su (prije posljednjih zakonskih promjena koje jo nisu popraene novim Pravilnikom):

razvojni predkolski programi u djejim vrtiima s drugom djecom (integracija), uz pomo defektologa u djejem vrtiu;

razvojni predkolski programi u djejim vrtiima s drugom djecom (integracija), uz ukljuivanje u tretman u vanjskim specijaliziranim institucijama (izvan djejeg vrtia);

specijalizirane odgojne grupe za djecu s tekoama u razvoju u djejim vrtiima; specijalizirane predkolske institucije za predkolsku djecu s tekoama u razvoju; programi koji se provode u obitelji djeteta s tekoama u razvoju; programi koje terapijski timovi provode u obitelji djeteta s tekoama u razvoju; programi koji se provode u zdravstvenim institucijama tijekom rehabilitacijskog procesa; programi za odmor i rekreaciju na planinama ili uz more.

Sukladno lanku 23. DPSPOiN u odgojno obrazovnu skupinu posebnog programa u djejim vrtiima i posebnim ustanovama mogu se ukljuiti: djeca s autizmom, djeca razliite dobi i djeca s razliitom vrstom tekoe

od 1 do 2 godine- najvie 2 djeteta, od 2 do 5 godina - najvie 3 djeteta, od 3 do 7 godina - najvie 3 djeteta, od 6 do 7 godina - najvie 4 djeteta

20

1.2.3 Osmogodinje osnovno obrazovanje

Osmogodinje osnovno kolovanje regulirano je Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli -dalje: ZOOOS19. Osnovno obrazovanje poinje upisom u prvi razred osnovne kole, obvezno je za svu djecu, u pravilu od este do petnaeste godine ivota. Uenicima s veim tekoama u razvoju omogueno je kolovanje do 21. godine ivota

Odgoj i obrazovanje djece s tekoama u razvoju u osnovnoj koli provodi se prema:

standardnom programu (uz individualan pristup redovnim razrednim odjelima redovne kole)

prilagoenom programu uz strunu pomo (uitelja specijaliste u redovnim razrednim odjelima redovne kole)

posebnom programu (u posebnim razrednim odjelima redovne kole) standardnom, prilagoenom i posebnom programu (u posebnim odgojno obrazovnim

ustanovama).

Osposobljavanje sukladno posebnim nastavnim planovima i programima u sklopu posebnih nastavnih predmeta (briga o sebi, komunikacija, upoznavanje ue i ire okoline, socijalizacija, razvoj kreativnosti, radni odgoj, tjelesna i zdravstvena kultura te izobrazba u obavljanju poslova), ostvaruju:

uenici s umjerenom, teom i tekom mentalnom retardacijom; uenici s autizmom; s kombiniranim veim tekoama u razvoju.

Osim osnovnokolskog obrazovanja i osposobljavanja u redovnim osnovnokolskim i posebnim odgojno obrazovnim ustanovama, postaje i dodatni modaliteti obrazovanja djece s tekoama u razvoju, primjerice nastava u kui nastava u zdravstvenim ustanovama.

Nastavu u kui provode uitelji i struni suradnici kole koju uenik polazi ili putem virtualne nastave, ostvaruju, za uenike koji zbog veih motorikih tekoa ili kroninih bolesti ne mogu polaziti nastavu.20

Nastavu u zdravstvenim ustanovama provode uitelji i struni suradnici najblie osnovne kole za uenike koji se nalaze na duem bolnikom lijeenju.

19 Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (Narodne novine, 87/2008)

20 Ova je definicija primjer kategorijalnog pristupa koji ne vodi rauna o razini podrke koja je potrebna djetetu bez obzira na dijagnozu.

21

Ured dravne uprave odnosno Gradski ured, na prijedlog strunog povjerenstva odluuje o:

odgodi upisa u 1. razred trajnoj odgodi kolovanja primjerenom programu osnovnog ili srednjeg obrazovanja za uenike s

tekoama u razvoju.

Trajno21 se moe osloboditi upisa u 1. razred dijete s viestrukim tekoama:

iji je roditelj po posebnim propisima ostvario status roditelja njegovatelja ili je s obzirom na vrstu, stupanj i teinu oteenja, dijete steklo pravo na skrb izvan vlastite

obitelji radi osposobljavanja za samozbrinjavanje u domu socijalne skrbi ili je steklo pravo na pomo i njegu u kui, u okviru kojeg se osigurava pruanje usluga

psihosocijalne pomoi (tzv. patronaa u kui).

Unato injenici da je za uenika s veim/viestrukim tekoama u razvoju mogue organizirati nastavu u kui, ili ga trajno osloboditi upisa u prvi razred, ini se da je potrebno dodatno pojasniti tumaenje ovih propisa i njihovu praktinu primjenu. Naime, sukladno lanku 24. stavak 222 UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, kljuna je instrukcija koja navodi obvezu drava lanica Konvencije da djeca s tekoama u razvoju ne smiju biti iskljuena iz besplatnog i obveznog osnovnog obrazovanja na osnovi tekoa u razvoju, kao i da pristup takvom obrazovanju treba biti osiguran na ravnopravnoj osnovi s drugima, u zajednicama u kojima djeca ive. U tom je duhu mogue tumaiti lanak 53. Dravnog pedagokog standarda osnovnokolskog sustava odgoja i obrazovanja (2008.) koji navodi da se kolovanje djece s tekoama izvodi po redovitom i individualiziranom nastavnom programu, iznimno u posebnim ustanovama. Da bi se omoguilo obrazovanje djece s tekoama pod jednakim uvjetima s drugom djecom, Dravni pedagoki

21 Projektni tim Projekta za transformaciju CZA dijeli miljenje velikog broja aktivista i strunjaka da e biti potrebno mijenjati ovu

odredbu Zakona , izmeu ostalog i zato to koncepcija cjeloivotnog uenja afirmira drugaije principe a i razliiti modaliteti naobrazbe koji se predviaju u istom zakonu upuuju na potrebu da se nau drugi modaliteti usklaivanja s propisima iz socijalne skrbi kao i s otvaranjem mogunosti da se obrazovni sadraji u sustavu socijalne skrbi valoriziraju i evaluiraju sa stanovita pedagokih standarda propisanih u sustavu obrazovanja.

22 u ostvarenju ovoga prava (pravo na obrazovanje), drave stranke e osigurati:

a. da osobe s invaliditetom ne budu iskljuene iz opeg obrazovnog sustava na osnovu svojeg invaliditeta, te da djeca s tekoama u razvoju ne budu iskljuena iz besplatnog i obveznog osnovnog ili iz srednjeg obrazovanja na osnovi tekoa u razvoju;

b. da osobe s invaliditetom mogu imati pristup ukljuujuem, kvalitetnom i besplatnom osnovnom obrazovanju i srednjem obrazovanju, na ravnopravnoj osnovi s drugima, u zajednicama u kojima ive;

c. razumnu prilagodbu individualnim potrebama; d. da osobe s invaliditetom dobiju potrebnu pomo, unutar opeg obrazovnog sustava, kako bi se olakalo njihovo djelotvorno

obrazovanje; e. pruanje djelotvornih individualiziranih mjera potpore u okruenjima koja najvie pridonose akademskom i socijalnom razvoju,

u skladu s ciljem potpunog ukljuivanja.

22

standard predvia i slube strune podrke koli, meu kojima polivalentne mobilne timove, pomagae u nastavi i preustroj posebnih ustanova u centre potpore odgojno obrazovnom sustavu23, a sve radi osiguravanja pristupa obrazovanju u redovnim obrazovnim ustanovama uenicima sa smanjenom fizikom pokretljivou, smanjenom kontrolom ponaanja ili nekom drugom razvojnom tekoom.

Mobilni polivalentni timovi predvieni su kao sluba podrke koli koji organizira radionice za uitelje i strune suradnike kole, savjetovanje uitelja i asistenata/pomagaa u nastavi, opservaciju i procjenu djeteta, te sudjeluje u izradi individualiziranih odgojno obrazovnih planova (IOOP) za uenike s tekoama u razvoju. Ove timove mogu organizirati i posebni centri, koji ujedno mogu obavljati izbor i organizaciju rada asistenata/pomagaa u nastavi. Sukladno lanku 57 ZOOOs-a predvia se suradnja redovnih kola s drugim ustanovama radi primanja usluga. Nadalje, lankom 99, propisano je da kolska ustanova moe na prijedlog osnivaa, a uz suglasnost Ministarstva znanosti obrazovanja i porta, angairati i druge odgojno obrazovne radnike radi ispunjavanja posebnih potreba u odgojno obrazovnom i nastavnom radu, te specifinih uvjeta u kolskoj ustanovi. Isti zakon u lanku 142. propisuje da se sredstva za rad strunih timova koji koli pruaju podrku u radu s uenicima s tekoama osiguravaju u dravnom proraunu. Kako je u razrednim odjeljenjima esto velik broj uenika, uenicima s tekoama (2-5 u jednom razredu) uvoenjem pomagaa u nastavi, prema potrebi, uz polivalentne mobilne timove, osiguravaju su primjereni uvjeti kolovanja. Pomaga u nastavi prua neposrednu podrku uenicima u razredu u svrhu ukljuivanja u razredni kolektiv, savladavanja socijalnopsiholokih prepreka i nastavnih sadraja, kreiranju nastavnih ciljeva u suradnji s uiteljem, razradi individualiziranih odgojno obrazovnih planova (IOOP) i njihovoj realizaciji. Osim toga, pomaga u nastavi se ukljuuje u rad cijelog razreda i kole, te surauje s ostalim uiteljima. Optimalno radi 4 sata dnevno, a treba imati najmanje srednju strunu spremu i osobine prikladne za rad s djecom s tekoama.

Pedagoki standard predvia, kao to je ranije spomenuto i transformaciju posebnih ustanova u centre potpore redovitom odgojno obrazovnom sustavu. Pretpostavka je da dokument prepoznaje strunost i iskustvo posebnih ustanova specijaliziranih za rad s djecom s odreenom vrstom tekoa, te ih vidi kao dodatnu podrku uiteljima i djelatnicima u redovnom sustavu obrazovanja u koji se sukladno zakonima i strategijama, a na principima inkluzivnog obrazovanja, ukljuuju djeca s tekoama u razvoju.

Opisani zakonodavno strateki okvir omoguuje pokretanje transformacijskih procesa unutar Centra za autizam u smislu jaanja djelovanja njihovih postojeih timova podrke ukljuivanju djece s poremeajima iz autistinog spektra u redovne/integrirane predkolske programe djejih vrtia i osnovnih kola. Nadalje, kao

23 Pedagoki standard u lanku 15, predvia uvoenje novih djelatnika u kole poput pomagaa u nastavi, polivalentnih mobilnih timova.

Nadalje, Pedagoki standard predvia transformaciju posebnih ustanova u centre potpore redovitom odgojno obrazovnom sustav'. Nacionalna strategija izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. godine do 2015. godine u podruju djelovanja Odgoj i obrazovanje, mjera 6 Osigurati infrastrukturnu potporu uenicima s tekoama u razvoju, predvia aktivnosti: organizirati mreu odgojno obrazovnih institucija na regionalnoj razini (referalnih centara) s ciljem pruanja strune potpore djelatnika posebnih ustanova djelatnicima u redovnom kolskom sustavu; osnivati mobilne strune timove, osigurati asistenta u nastavi i obrazovnog prevoditelja.

23

to e biti navedeno u poglavlju 4. Osnovne smjernice za transformaciju Centra za autizam, otvara se mogunost ustroja jedinice radnog naziva centar znanja i podrke koji bi, sukladno Dravnom pedagokom standardu pruao podrku redovitom odgojno obrazovnom sustavu.

1.2.4 Srednjokolsko obrazovanje

Nakon zavretka osnovnog kolovanja, srednjokolskim obrazovanjem omoguuje se stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak kolovanja. Srednjokolsko obrazovanje nije obvezno, ali se svakome osigurava pod jednakim uvjetima i prema njegovim sposobnostima.

Obrazovanje uenika s tekoama u razvoju organizira se uz:

primjenu individualiziranih postupaka u srednjoj koli u: o redovnim ili o posebnim razrednim odjelima i obrazovnim grupama.

Uenici s veim tekoama u razvoju obrazuju se u posebnim ustanovama. Srednjokolsko obrazovanje provodi se po:

standardnom programu (uz individualni pristup u redovnom razrednom odjelu redovne kole)

prilagoenom programu uz dodatnu strunu pomo (u redovnom razrednom odjelu redovne kole)

posebnom programu (u posebnim razrednom odjelu redovne kole) standardnom, prilagoenom i posebnom programu u posebnim obrazovnim ustanovama.

U redovni razredni odjelu moe se ukljuiti najvie 3 uenika s tekoama u razvoju, a razredni odjel moe imati najvie 30 uenika.

Oni koji su ostvarili pravo na osnovno obrazovanje do 21. g. ivota, mogu nastaviti osposobljavanje u radno proizvodnim aktivnostima.

Djelatnost srednjeg kolstva obavljaju: srednjokolske ustanove (srednje kole i ueniki domovi); druge pravne osobe; obuhvaa razliite vrste i oblike odgoja i obrazovanja, osposobljavanja i usavravanja koji se

ostvaruju u skladu s odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli.

24

Ministar nadlean za obrazovanje donosi odluku o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u 1. razred srednje kole.

Uenici s tekoama u razvoju imaju pravo na izravan upis u njima prihvatljive programe odgoja i obrazovanja koji se ostvaruje se na temelju:

rjeenja nadlenog ureda dravne uprave za prosvjetu i port kojim je uenik ostvario pravo na primjereni oblik kolovanja u osnovnoj koli;

drugih propisanih dokumenata kojima se utvruje program primjeren sposobnostima i potrebama.

1.2.5 Zapoljavanje i profesionalna rehabilitacija

Nakon zavretka bilo kojega oblika obrazovanja, osoba s invaliditetom ima pravo na zaposlenje. Zakon o radu opi je propis koji regulira radne odnose i poloaj radnika. Zakonom se zabranjuje bilo kakav oblik izravne ili neizravne diskriminacije osobe koja trai zaposlenje i osobe koja se zaposli na temelju tjelesnih ili duevnih potekoa, to obuhvaa zabranu diskriminacije osoba s intelektualnim tekoama.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapoljavanju osoba s invaliditetom, kao lex specialis, propisuje prava osoba s invaliditetom na profesionalnu rehabilitaciju, zapoljavanje i rad te definira pojmove kao to su ustanova za profesionalnu rehabilitaciju, radni centar, zatitna radionica i fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje osoba s invaliditetom. Poslodavci iz javnog/dravnog sektora imaju obvezu zapoljavanja odreenog broja osoba s invaliditetom (tzv. kvotni sustav), odnosno obvezu plaanja posebnog doprinosa za poticanje zapoljavanja osoba s invaliditetom. Zakonom se odreuje i osnivanje Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje osoba s invaliditetom kao pravnog subjekta koji provodi politiku razvitka i unaprjeivanja profesionalne rehabilitacije i zapoljavanja osoba s invaliditetom kojeg osniva Vlada Republike Hrvatske, a koji se djelomino financira iz dravnog prorauna.

1.3 Realizacija programa predkolskog, osnovnokolskog i srednjokolskog obrazovanja, profesionalne rehabilitacije i zapoljavanja osoba s invaliditetom: tijesan okvir za poveane potrebe korisnika

Usprkos brojnim novim propisima i izmjenama i dopunama propisa u sustavu odgoja i obrazovanja24 potrebno je uzeti u obzir da je ukljuivanje djece s tekoama zapoelo ve devedesetih godina25. No, velika je novost

24 Tijekom 2008. godine doneseni su Dravni pedagoki standard predkolskog odgoja i naobrazbe, Dravni pedagoki standard

osnovnokolskog sustava odgoja i obrazovanja, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli i Zakon o suzbijanju diskriminacije.

25

to su kriteriji za ukljuivanje u redoviti sustav odgoja i obrazovanja daleko iri nego to su bili 1991. godine, pa je i znaajno vei broj djece koju treba ukljuiti, odnosno osigurati preduvjete za dostupnost ovih usluga veem krugu korisnika razliitog intenziteta potrebe. Zbog obujma potrebnih organizacijskih i kadrovskih zahvata kao i nedostatnih osiguranih financijskih sredstava, oito je da se trenutno radi o sustavu koji je u tranziciji k optimalnim rjeenjima. Neupitne su prednosti inkluzije u pogledu izgleda za ukljuivanje osoba s invaliditetom u ivot u zajednici i za postizanje njihove autonomije i produktivnosti, umjesto doivotne ovisnosti koju njeguju posebni sustavi zatite.

Meutim, kada se radi o financijskim sredstvima koja su potrebna u vremenu tranzicije usporedbe trokova posebnog i inkluzivnog sustava nisu dovoljne. Inkluzivni sustav e vjerojatno biti ekonominiji u dugoronoj perspektivi. U sadanjosti se radi o paralelnom koegzistiranju oba sustava to ukazuje na problem tranzicijskih trokova koji mogu trajati i vie godina, a za to nema adekvatnih procjena niti izvora proraunskih sredstava.

Primjeri nekih od gore navedenih i drugih ogranienja i neusklaenosti su sljedei:

1.3.1 Predkolski odgoj i osnovna kola

Prema ZPON-u djeca s tekoama u razvoju imaju prioritet upisa u djeji vrti. Meutim, u stvarnosti postoje ogranienja u dostupnosti djejim vrtiima, a razlozi navedenog su sljedei:

predkolski odgoj nije obvezan i provodi se na razini jedinica lokalne samouprave; neravnomjerna je mrea djejih vrtia na lokalnoj, odnosno regionalnoj razini; nedovoljan je senzibilitet u lokalnoj zajednici za prihvaanje djeteta s tekoama u razvoju; postoji jo uvijek otpor drugih roditelja, odnosno djece koji nemaju tekoe u razvoju; nedovoljno je osposobljen i nedostatan kadar za rad s djecom s tekoama u razvoju.26

Prema lanku 66.a Zakona o socijalnoj skrbi predkolska i kolska ustanova koja je ukljuila dijete s tekoama u razvoju u redovni program, ima pravo na strunu podrku koju joj daju odgovarajui domovi socijalne skrbi, odnosno drugi pravni subjekti (udruge, vjerske zajednice i dr.) koji ispunjavaju uvjete za pruanje ovih usluga. Rjeenje o tome donosi Centar za socijalnu skrb.

Zanimljiva je usporedba ove usluge iz sustava socijalne skrbi s Dravnim pedagokim standardom osnovnokolskog sustava odgoja i obrazovanja u kojemu se govori o nizu oblika podrke obrazovnim ustanovama i djeci s tekoama ukljuujui i polivalentne strune timove i pomagae u nastavi. Zakonom o odgoju i obrazovanju (l. 142), ureeno je da se sredstava osiguravaju u dravnom proraunu za trokove

25 Pravilnik o osovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju (NN 23/91

26 Godinje izvjee o radu Ureda pravobraniteljice za djecu za 2008. godinu, dostupno na www.dijete.hr

26

strunih timova koji koli (zato ne i vrtiu?) pruaju pomo za rad s uenicima s tekoama, a jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave mogu utvrditi i ire javne potrebe u kolstvu i osiguravati ih iz svojih proraunskih sredstava. Oita je potreba za usklaivanjem propisa unutar sustava obrazovanja kao i izmeu sustava obrazovanja i socijalne skrbi. Primjena postojeih, novih propisa je u poetnoj fazi.

Postoje i neke dobre prakse, koje e sigurno doprinijeti upotpunjavanju propisa i smjernica za njihovu primjenu. Primjerice, Projekt Mobilni struni tim - podrka integraciji djece s posebnim obrazovnim potrebama udruge IDEM u partnerstvu s Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba ukljuuje u projekt i vrtie i osnovne kole. Ovdje elimo navesti i primjer jednog ranijeg projekta pod nazivom 'Edukacijsko ukljuivanje i praenje uenika s autizmom u osnovnim kolama grada Zagreba iz 2005. godine.27 Rezultati projekta su ukazali na mogunost i opravdanost ukljuivanja uenika s autizmom (odreenih razina potrebne podrke!) u osnovnokolske programe primjenom individualiziranih obrazovnih programa i uz sustavnu podrku pomagaa, primjenom team teach (poduavanja tima) modela i individualnog rada pomagaa.

Meutim, napominjemo da je uz pilot projekte koji omoguuju kreiranje dobre prakse i nude rjeenja za rad na pravilnicima i smjernicama kao i procjenama potrebnih financijskih sredstava za ukljuivanje djece s tekoama u redovni sustav, ravnomjerna mrea djejih vrtia i obrazovnih ustanova jedan od bitnih preduvjeta ostvarivanja prava na obrazovanje. Da bi se mogla realizirati takva mrea, prioritetno je procijeniti broj potencijalnih korisnika, broj potrebnih modaliteta za njihovo ukljuivanje i sukladno odrediti broj osiguranih mjesta za djecu s tekoama na upanijskoj razini. Nadalje, na osnovu kriterija prostorne dostupnosti, gradovi i upanije utvruju mreu tzv. 'uputnih vrtia i kola' koja realizira uvjete potrebne za ukljuivanje djece s tekoama. Osim u Dravnom pedagokom standardu, ravnomjerna mrea djejih vrtia i obrazovnih ustanova predviena je i Nacionalnom strategijom izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. godine do 2015. godine u iju su provedbu aktivno ukljuene i jedinice lokalne uprave i samouprave, odnosno gradovi i upanije. Slijedom toga, ini se da bi razvoju takve mree mogle pridonijeti metodoloke upute za planiranje mree upisnih vrtia i kola koje ukljuuju djecu s tekoama u razvoju. Osim toga, nositelji i sunositelji mjera Nacionalnom strategijom, u ovom sluaju resorno ministarstvo i jedinice lokalne i podrune samouprave imaju i obvezu izvjetavanja o provedbi mjera strategije. Kvalitativni i kvantitativni pokazatelji koji28, ukazuju na doseg i pristup mrei predkolskog i osnovnokolskog obrazovanja trebali bi biti dio mjerljivih ciljeva Nacionalne strategije za izjednaavanje mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine, i njoj odgovarajuih strategija i planova koji se ve provode u veini upanija. Mogue je razmotriti i uvoenje poticaja koji bi omoguili izradu planova na gradskoj/upanijskoj razini za upisne vrtie i druge obrazovne ustanove za djecu s tekoama u razvoju, sa svim modalitetima

27 Voditeljica projekta je bila mr.sc. Gordana Aljinovi, roditelj, u suradnji s Edukacijsko rehabilitacijskim fakultetom u Zagrebu (dr.

krinjar i suradnici) 28

U ovom podruju djelovanja pokazatelji provedbe ve ukljuuju: broj referalnih centara, broj i vrsta pruene potpore, broj obuhvaenih uenika, broj mobilnih strunih timova i broj ukljuenih korisnika, broj asistenata u nastavi itd. str 28, Nacionalna strategija izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine

27

ukljuivanja (sukladno zakonima). To bi pak, doprinijelo da broj mjesta u vrtiima na odreenom podruju pokrije potranju za obrazovnim uslugama. Nadalje, dugoroniji planovi bi omoguili postupno ostvarivanje kvantificiranih ciljeva za ukljuivanje djece u sustav predkolskog obrazovanja.

Osim toga, budui da ZPON predvia kako programe predkolskog odgoja, kao igraonice mogu organizirati i druge ustanove: knjinice, zdravstvene, socijalne, kulturne, portske, ali i udruge, potrebno je razmotriti naine za sustavno ukljuivanje djece s tekoama i u te programe. To bi svakako pridonijelo ukljuivanju djece s tekoama u najranijoj dobi. Takoer bi u navedenom sluaju trebalo razmotriti, na koji bi nain, drei se osnovnih normi i mjerila pedagokog standarda i ti pravni subjekti mogli biti ukljueni dugoronije29 u financiranje iz dravnog prorauna.

Meutim, posebice je vano uzeti u obzir sadanji poloaj djece s veim tekoama. Naime, iako dio njih ivi u obrazovnim i socijalnim ustanovama, u veem broju sluajeva ne radi se o djeci bez odgovarajue roditeljske skrbi, ve su u ustanove smjetena prvenstveno zbog ostvarivanja prava na obrazovanje. Prema tome, radi se o djecu koja imaju vlastite obitelji. No, ivot provode u ustanovi zbog nedostatka adekvatne, individualizirane, esto intenzivne cjelodnevne podrke djetetu i obitelji, a koja je dostupna u zajednici. Meutim, kad se govori o nedostatku usluga podrke, to se ne odnosi samo na obrazovne ustanove nego i na usluge iz sustava socijalne skrbi koje postaju dostupnije, ali ih gotovo iskljuivo pruaju postojee ustanove za smjetaj.

to se tie djece s veim intelektualnim tekoama koja prebivaju u domovima socijalne skrbi, mnogima je uskraeno Ustavom zajameno pravo na obrazovanje. Iako se u domovima socijalne skrbi moe provoditi program predkolskog odgoja, osnovnog i srednjokolskog obrazovanja po posebnim uvjetima i programima koje propisuje ministar nadlean za prosvjetu, u praksi se najee dogaa da zbog nedostane suradnje nadlenih ministarstava, ova djeca ne ostvaruju pravo na obrazovanje

1.3.2 Srednjokolsko obrazovanje i osposobljavanje za rad

Prema Pravilniku o srednjokolskom obrazovanju uenika s tekoama i veim tekoama u razvoju, srednjokolsko se obrazovanje provodi u posebnoj ustanovi, tzv. specijalnoj srednjoj koli30 ili se osposobljavaju do 21. godine ivota31. S obzirom da ovaj Pravilnik koristi termine tekoe, a i djeca s PAS-om mogu se procijeniti u smislu razina potrebne podrke, on je relevantan i za djecu s PAS-om. Pri tome treba uzeti u obzir da podrka koja im je potrebna nije ista kao kod djece s intelektualnim tekoama32.

29 Za razliku od jednogodinjeg - projektnog financiranja koje trenutno prevladava

30 Vrlo esto su uenici 'specijalnih kola' mladi s lakim intelektualnim tekoama

31 Mladi s umjerenim ili teim intelektualnim tekoama

32 O tome e biti rije i u drugim dijelovima ovog izvjea, odnosno poloaj djece i mladih s PAS-om i onih s intelektualnim tekoama se

moe usporediti jer je pristup kolovanju i profesionalnoj rehabilitaciji podjednako akutan za obje skupine.

28

Razlika izmeu obrazovanja i osposobljavanja je u tome to kod obrazovanja osoba ima mogunost stei barem neko formalno zvanje.

Na alost, svi ti programi za stjecanje zvanja jo uvijek nisu usklaeni s potrebama trita rada, pa tako ak i osobe s lakim intelektualnim tekoama poslije zavretka posebnog srednjokolskog obrazovanja, najee bivaju nezaposlene, jer njihovu kvalifikaciju vie nitko ne trai na tritu. to se tie nezaposlenosti, u ovom sluaju moramo istai pozitivnu diskriminaciju u odnosu na osobe s intelektualnim tekoama jer im se priznaje pravo na naknadu do zaposlenja. Osobe s intelektualnim tekoama imaju to pravo od trenutka zavretka osnovnokolskog ili srednjokolskog obrazovanja. Iako je ta naknada simbolina, jer iznosi 70% osnovice u sustavu socijalne skrbi, ipak je primjer pozitivne diskriminacije.

1.3.3 Profesionalna rehabilitacija i zapoljavanje

Uz Zakon o radu koji zabranjuje diskriminaciju na temelju invaliditeta, postoji poseban Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapoljavanju osoba s invaliditetom, koji uvodi sustav kvota u javnom sektoru. Vei poslodavci u javnom sektoru duni su zaposliti odreeni broj osoba s invaliditetom ili platiti posebni doprinos u svrhu promicanja zapoljavanja osoba s invaliditetom. Kazna za neispunjavanje obveze zapoljavanja osoba s invaliditetom je plaanje dvostrukog iznosa posebnog doprinosa za poticanje zapoljavanja osoba s invaliditetom. Kontroli mehanizmi takvog plaanja jo nisu uspostavljeni.

Jedan od nedostataka ovoga Zakona je i zahtjev poslodavcu za sufinanciranje trokova osobnog asistenta (pomagaa u radu) osobe s invaliditetom tijekom rada. Nedostatak se izraava u tome to pomaga u radu treba biti radnik poslodavca, pa se postavlja pitanje koji e poslodavac uputiti radnika da za vrijeme svoga punog radnog vremena pomae radniku s invaliditetom, smanjujui uinkovitost radnika u punom radnom vremenu.

U svijetu su poznate slube pod nazivom agencije za zapoljavanje uz podrku, koje imaju za obvezu osigurati edukaciju radnih asistenata koji pruaju neposrednu podrku radnikuosobi s invaliditetom. Ovakvim zakonskim rjeenjem u naem sustavu, anulirali bi se prethodno opisani nedostaci.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapoljavanju osoba s invaliditetom ima jo jedan nedostatak koji se pokazuje u odnosu na rad osoba s intelektualnim tekoama. Naime, Zakon govori o sklapanju ugovora o radu. Pretpostavka za sklapanje ugovora o radu je poslovna sposobnost. Dio osoba s intelektualnim tekoama je najee lien poslovne sposobnosti, pa gledajui s tog aspekta, uope ne mogu zasnovati radni odnos. Zakon o obveznim odnosima daje mogunost da se ugovori poslovno nesposobnih osoba osnae odobrenjem zakonskog zastupnika, meutim ne rjeava jedno kompleksno pitanje odgovornosti za tetu. U praksi nisu poznati sluajevi zapoljavanja uz dozvolu skrbnika, te se time moe zakljuiti da

29

poslodavci openito, ali i postojee ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zatitne radionice, nisu doista zainteresirane za zapoljavanje osoba s veim intelektualnim tekoama pod opim uvjetima (prema Zakonu o radu). Zapoljavanje pod posebnim uvjetima podrazumijeva zapoljavanje u zatitnim radionicama.

Iz svega gore opisanog, moe se zakljuiti da sustav podrava zapoljavanje osoba s invaliditetom pod posebnim uvjetima u zatitnoj radionici, odnosno ako se osoba ne moe zaposliti osigurava joj se rad u radnom centru. Karakteristika radnog centra je da osoba s invaliditetom u njemu nema poloaj radnika nego poloaj korisnika usluga, to znai da je ukljuena u sustav socijalne skrbi, a ne u sustav rada i zapoljavanja.

Iako mogunost osnivanja radnih centara postoji od 2002. godine, do danas nije osnovan niti jedan radni centar niti postoje povjerenstva na razini regionalne samouprave koja utvruju smanjenu radnu sposobnost, koja je uvjet za upuivanje korisnika u radni centar.

Ostvarivanje prava na rad i zapoljavanje osoba s invaliditetom kroz sustav socijalne skrbi ve upuuje da se osobe s invaliditetom i nadalje smatra skupinom graana koja je u neprestanoj socijalnoj potrebi i ne moe sama zadovoljiti svoje egzistencijalne potrebe nego to mora osigurati drava kroz sustav socijalne skrbi.

1.4 Socijalna zatita osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj

Socijalna zatita osoba s invaliditetom ukljuuje pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, pravo na zapoljavanje i profesionalnu rehabilitaciju, prava iz sustava socijalne skrbi. Pojedini zakoni iz podruja rada i poreza takoer sadre neke odredbe koje se odnose na osobe s invaliditetom. Da bi osoba s PAS-om ostvarila neko od prava iz sustava socijalne zatite, mora proi postupak vjetaenja kojim se utvruje vrsta i stupanj tekoe. Kao to je ve izloeno ranije, ujednaavanje kriterija za procjene u svim sustavima u kojima osobe s PAS-om ostvaruju svoja prava je prvi korak za njihov ravnopravan tretman u odnosu na druge skupine osoba s invaliditetom kao i u odnosu na ostale graane.

1.4.1 Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranja, neki aspekti Zakona o radu i prava u drugim zakonima

Prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju djeci s prebivalitem ili boravitem u RH osiguravaju se sva prava s osnova zdravstvenog osiguranja do navrene 18. godine ivota. Djeca ostvaruju pravo na zdravstvenu zatitu, dok roditelji mogu ostvariti pravo na novane naknade. Roditelj ostvaruje pravo na novanu naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad, pod kojim pojmom se podrazumijeva i pravo na naknadu za plae za vrijeme koritenja porodnog dopusta, odnosno koritenja prava na rad s polovicom

30

punog radnog vremena do tri godine djetetova ivota ako je djetetu potrebna pojaana briga i njega, to ocjenjuje ovlateni lijenik.

Sukladno Zakonu o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, odrasle osobe mogu ostvariti pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje ako se radi o osobama s invaliditetom te drugim osobama kojima se priznaje pravo na pomo i njegu u obavljanju veine ili svih ivotnih funkcija prema posebnim propisima, osobama kojima je priznato pravo na osobnu invalidninu prema posebnim propisima te osobama s invaliditetom s tjelesnim ili intelektualnim oteenjem.

Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, a vezano uz odredbe Zakona o radu koje govore o zatiti majinstva, omoguuje roditelju djeteta s teim smetnjama u razvoju ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa, kao to je pravo na dopust za njegu djeteta ili rad s polovicom punog radnog vremena do navrene osme godine ivota djeteta. Nakon toga, jedan od roditelja ima pravo raditi u skraenom radnom vremenu. Roditelj ostvaruje sva prava s osnova zdravstvenog osiguranja i ako je zaposlen, s osnova radnog odnosa. Koristi pravo na roditeljski dopust ili rad u skraenom radnom vremenu do tree, odnosno do navrene osme godine ivota djeteta.

U praksi se primjeuje nevoljkost poslodavaca da zapoljavaju radnike koji imaju djecu s tekoama. Pojedini poslodavci iskazuju i nezadovoljstvo kada radnik radi polovicu radnog vremena jer ima dijete s tekoama, te pronalaze naine nestimuliranja takovog radnika kako bi sam radnik raskinuo radni odnos.

Dostupnost zdravstvenih usluga osobama s PAS-om i osobama s intelektualnim tekoama 33 Kada govorimo o ostvarivanju prava na zdravstvene usluge i dostupnosti tih usluga praksa pokazuje da one nisu ujednaene u svim dijelovima Hrvatske. Neke usluge, kao to su zahtjevniji medicinski zahvati, nisu dostupne u lokalnim zajednicama, ve se obitelj mora uputiti u vee centre. Meutim, i tu postoji problem u senzibilizaciji lijenika koji mahom upuuju ove osobe u specijalizirane zdravstvene ustanove, umjesto da im kao i drugim graanima prue potrebnu zdravstvenu uslugu. Od posebne je vanosti rana dijagnostika i savjeti roditeljima koji u ovom sustavu esto uvruju tradicionalne stavove o potrebi izdvajanja djeteta s tekoama iz obitelji.

U okviru niza inovacija koje su uvedene ili se predlau u zdravstvenom sustavu potrebno je sagledati koje specifine normativne i praktine mjere mogu znatno olakati situaciju osoba s PAS-om i osoba s intelektualnim tekoama kao i olakati rad zdravstvenog osoblja. Ne radi se samo o edukaciji (iako iznimno vanoj) zdravstvenih radnika ve i o protokolima, smjernicama i pravilnicima.

33 U narednom dijelu ovog teksta na temu Usluge socijalne skrbi i osobe s PAS-om pojanjeni su razlozi za usporedno razmatranje

problema dostupnosti usluga za ove dvije grupe osoba s tekoama.

31

Naini regulacije uvjeta prijema i boravka pacijenata s PAS-om i s intelektualnim tekoama te vidovi dodatne podrke zdravstvenom osoblju trebali bi slijediti ideje o podrci pacijentu na slian nain kako to definiraju programi podrke u obrazovnom sustavu. Unato postojanju suvremenih koncepcija unaprjeenja sustava zdravstvene skrbi o djeci, npr. zbrinjavanje majke i djeteta u bolnici, dnevne bolnice, kuno lijeenje, centri za majke i djecu, supervizijske skupine za medicinsko osoblje u bolnicama i dr., do sada nema veih praktinih pomaka koji bi vodili rauna o specifinim potrebama djece s intelektualnim tekoama i djece s PAS-om.

Zakon o doplatku za djecu

Obitelj u kojoj ivi dijete kod kojega je utvreno tee oteenje zdravlja prema propisima iz socijalne skrbi, ima pravo primati doplatak za djecu. Zakon o doplatku za djecu kao uvjet navodi da je oteenje djeteta nastalo prije 18. godine ivota. Pravo se iscrpljuje s krajem godine u kojoj dijete, tj. osoba navrava 27 godina ivota i u ovom sluaju ne ovisi o dohodovnom cenzusu obitelji. Doplatak iznosi 25% proraunske osnovice (dohodovni cenzus) koje utvruje Vlada RH, a koja za 2007. godinu iznosi 3.326,00 kn ili 450,00 eura.

1.4.2. Zakon o socijalnoj skrbi i neki aspekti Zakona o obitelji

Sustav socijalne skrbi osigurava ostvarivanje pomoi za podmirenje osnovnih ivotnih potreba socijalno ugroenih, nemonih i drugih osoba koje one same ili uz pomo lanova obitelji ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih osobnih, gospodarskih, socijalnih i drugih okolnosti.

Zakon o socijalnoj skrbi navodi prava iz sustava socijalne skrbi koja pod odreenim uvjetima mogu ostvariti svi graani u stanju socijalne potrebe, pa tako i obitelji djece i odraslih osoba s PAS-om. Navedena prava mogu biti financijske prirode, a mogu ukljuivati pomo druge osobe, savjetovanje te skrb izvan vlastite obitelji.

1.4.3 Vrste financijske podrke

Financijska podrka predviena Zakonom o socijalnoj skrbi, koja se podrobnije opisuje u nastavku teksta, a koja ne moraju nuno biti vezana za okolnost da je rije o obitelji s lanom s PAS-om ve pod odreenim uvjetima na njih moe ostvariti pravo svaka obitelj, obuhvaa: stalnu pomo, pomo za podmirenje trokova stanovanja, doplatak za pomo i njegu, osobnu invalidninu, naknadu do zaposlenja, naknadu roditelju njegovatelju, jednokratnu pomo i skrb izvan vlastite obitelji.

Stalna pomo kao jedno od prava iz sustava socijalne skrbi vezana je za odreeno imovinsko stanje korisnika. Pravo na navedenu pomo ostvaruje svaki samac ili obitelj koji nemaju sredstava za uzdravanje a

32

nisu ih u mogunosti ostvariti svojim radom ili prihodima od imovine ili na drugi nain. Visina stalne pomoi utvruje se u postotku od osnovice iz sustava socijalne skrbi. Trenutna osnovica iznosi 500,00 kn. Obitelj koja nema sredstava za uzdravanje, neovisno o tome je li rije o obitelji s lanom s intelektualnim tekoama ili ne, po svakom lanu ostvaruje pravo na iznos od 80% do 100% osnovice, ovisno o starosti pojedinoga lana obitelji. Ako je korisnik potpuno radno nesposobna osoba, navedeni se iznosi poveavaju za iznos od 30% do 50% osnovice.

Pomo za podmirenje trokova stanovanja odobrava se samcu ili obitelji nevezano uz okolnost je li u konkretnom sluaju rije o obitelji s lanom s intelektualnim tekoama. Navedena pomo odnosi se na najamninu, komunalne naknade, elektrinu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge trokove stanovanja.

Doplatak za pomo i njegu je pravo osobe s teim intelektualnim tekoama i iznosi 100% osnovice. Ako osoba nema tee intelektualne tekoe, a potpuno je liena poslovne sposobnosti, moe ostvariti doplatak za pomo i njegu u iznosu od 70% osnovice.

Ostvarivanje prava na doplatak vezano je uz odreeni imovinski cenzus, koji se takoer utvruje prema osnovici u sustavu socijalne skrbi. Pravo se moe odobriti osobi kojoj je prijeko potrebna stalna pomo i njega druge osobe, koja to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi te ukoliko prosjeni mjeseni prihod po lanu obitelji ne prelazi iznos od 200% osnovice, odnosno ako samac nema prihode vee od 250% osnovice.

Osoba s teim intelektualnim tekoama, kod koje je tekoa nastala prije 18. godine ivota, moe ostvariti pravo na osobnu invalidninu koja iznosi 250% od osnovice u sustavu socijalne skrbi. Osobna invalidnina je pravo izravno vezano uz odreeni stupanj tjelesne ili intelektualne tekoe. Osoba koja ostvaruje pravo na osobnu invalidninu ne moe istodobno ostvariti pravo na doplatak za pomo i njegu. Ako pojedinac s teim intelektualnim tekoama koristi stalni ili tjedni smjetaj izvan vlastite obitelji, ne moe ostvariti pravo na osobnu invalidninu, osim ukoliko je rije o smjetaju u dom za samostalno stanovanje. U navedenom e sluaju isti sudjelovati u plaanju trokova svoga smjetaja.

Osoba s intelektualnim tekoama koja je zavrila osnovnokolsko ili srednjokolsko obrazovanje ima pravo na naknadu do zaposlenja, koju isplauje nadlean centar za socijalnu skrb, a sredstva terete dravni proraun na poziciji Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje osoba s invaliditetom. Naknada iznosi 70% osnovice iz sustava socijalne skrbi.

Najnovije pravo u sustavu socijalne skrbi (od srpnja 2007. godine) je pravo na status roditelja njegovatelja, koje se priznaje jednom od roditelja djeteta kojemu je potrebna specifina njega i koje je zbog svoje vrste

33

tekoa potpuno ovisno o brizi roditelja. Status ukljuuje pravo na naknadu u visini pet osnovica iz sustava socijalne skrbi te ostala prava iz radnog odnosa (zdravstveno, mirovinsko osiguranje).

Centar za socijalnu skrb moe odobriti samcu ili obitelji, koja zbog trenutnih materijalnih okolnosti nije u mogunosti zadovoljiti neke specifine potrebe, jednokratnu pomo. Pod specifinim potrebama se podrazumijeva potrebe vezane uz roenje djeteta, kolovanje djeteta, elementarne nepogode, nabavke neophodne odjee ili osnovnih predmeta u kuanstvu i slino. Jednokratna pomo moe biti u novcu ili naravi, a iznosi onoliko koliko je potrebno da se podmiri potreba.

1.4.4 Usluge u socijalnoj skrbi

Pravo iz Zakona o socijalnoj skrbi koje u sebi ne sadri financijski aspekt je pomo i njega u kui. Pomo i njega u kui, posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi iz srpnja 2007. godine, je novodefinirano pravo. Ono obuhvaa psihosocijalnu rehabilitaciju kroz strunu pomo u obitelji (patronaa) u trajanju od 5 sati tjedno. Ovaj oblik podrke obitelji od 1982. godine je do nedavna pruao samo jedan dom socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Stoga je jo uvijek primjetan nedostatak slubi intervencije i mobilne podrke u obitelji koje bi trebale roditeljima pomoi u pronalaenju odgovarajuih slubi za razvoj potencijala djeteta, da sami naue kako pomoi svome djetetu te odrali obiteljsku koheziju i psihiko zdravlje.

Samci ili obitelji imaju pravo na savjetovanje i pomaganje u prevladavanju posebnih tekoa, kao jedno od prava iz sustava socijalne skrbi. Prema Zakonu o socijalnoj skrbi isto se definira kao sustavna struna pomo ija je svrha uspjenije prevladavanje nedaa i tekoa, stvaranje uvjeta za ouvanje i razvoj osobnih mogunosti te odgovornog odnosa pojedinca prema samome sebi, obitelji i drutvu. Savjetovanje i pomaganje je usluga koju pruaju struni radnici centra za socijalnu skrb u pravilu u domu korisnika.

Usluga savjetovanja moe se ostvariti i pri Obiteljskom centru, kao ustanovi koju osniva Ministarstvo nadleno za obitelj. Obiteljski centar u okviru svoje djelatnosti obavlja poslove savjetodavnog i preventivnog rada i druge strune poslove koji se odnose na razne okolnosti u obitelji koja trai strunu potporu i pomo, ali i probleme s invalidnou. Obiteljski centar potie razvoj i unaprjeenje izvaninstitucijskih oblika potpore obitelji, djeci, mladei i drugim socijalno osjetljivim skupinama stanovnitva. Iako nemamo podataka o korisnicima usluga obiteljskih centara, vano je uzeti u obzir injenicu da je Ministarstvo,34 u ijem okviru obiteljski centri djeluju, najaktivnije u anagairanju udruga na podrci osobama starije ivotne i osobama s invaliditetom. Vrlo esto se radi o projektnom finaciranju koje bi s vremenom trebalo ui u sustav proraunskog financiranja, a steena iskustva npr. s uvoenjem osobnih asistenata za osobe s najteim invaliditetom kao i projekta rane intervencije i socijalno psiholokog savjetovanja obitelji s djecom s PAS-om,

34 Ministarstvo obitelji branitelja i meugeneracijske solidarnosti

34

primjeri su dobre prakse koju bi trebalo uvrstiti u redovni sustav socijalne skrbi. Nevladine udruge, ukljuujui organizacije osoba s invaliditetom ili njihovih roditelja razvijaju razne oblike savjetodavnog rada za osobe s invaliditetom, a kontinuiranost rada istih ovisi o projektnim natjeajima u okviru raznih sustava.

to se tie pravne pomoi, u Hrvatskoj je donesen Zakon o besplatnoj pravnoj pomoi, koji daje mogunost nevladinim udrugama da pruaju, pod odreenim uvjetima, sekundarnu pravnu pomo. Primarna pravna pomo i nadalje se ostvaruje kod odvjetnika. Graani koji nemaju financijska sredstva za podmirenje trokova zastupanja, mogu se obratiti Hrvatskoj odvjetnikoj komori za dodjelu pro bono odvjetnika. Nije nam poznat podatak koliko se osoba s intelektualnim tekoama i s PAS-om i njihovih lanova obitelji obratilo za koritenje ove usluge, ali je poznato da je procedura za ostvarivanje besplatne pravne pomoi komplicirana i iziskuje dosta dokumentacije. Skrb izvan vlastite obitelji obuhvaa sve oblike smjetaja ili boravka u domu socijalne skrbi ili drugoj pravnoj osobi, obiteljskom domu, udomiteljskoj obitelji i organiziranom stanovanju. Ona obuhvaa i pomo za osobne potrebe korisnika stalnog smjetaja, jednokratni dodatak u sluaju smrti korisnika stalnog smjetaja, pomo pri ukljuivanju djeteta i mlae punoljetne osobe s tjelesnim ili intelektualnim tekoama u programe redovitih predkolskih ili kolskih ustanova (integracija), osposobljavanje za samostalan rad i zbrinjavanje (prijevoz i smjetaj) te financijsku potporu studentima-korisnicima kojima je prestao stalni smjetaj.

Domovi socijalne skrbi mogu provoditi program predkolskog odgoja, osnovnog i srednjokolskog obrazovanja po posebnim uvjetima i programima koje propisuje ministar nadlean za prosvjetu. Meutim, iskustva iz prakse upuuju na injenicu da je provedba prava na obrazovanje u domovima socijalne skrbi u nekim domovima substandardna. Stoga se ini opravdano zagovarati detaljniju analizu provedbe obrazovnih programa u domovima socijalne skrbi.

Smjetaj ili boravak ostvaruju se kao stalan, tjedni i privremeni smjetaj; cjelodnevni, poludnevni i povremeni boravak te kao organizirano stanovanje. Njime se korisniku usluga osigurava stanovanje (za