omani...osoba čijim životom upravlja droga. Možda priznaješ da imaš problem s drogom, ali se ne smatraš ovisnikom. Svi smo imali unaprijed stvorena mišljenja o tome što je

®

Narco

tics An

onymo

us®

Anoni

mni na

rkoma

ni

upoznavanje s Anonimnimnarkomanima

Vodič za

Croatian

Dvanaest koraka Anonimnih narkomana

1. Priznalismodasmonemoćniuodnosunasvojuovisnostidanemožemoupravljatisvojimživotima.

2. PovjerovalismodanamSilavećaodnassamihmoževratitizdravrazum.

3. DonijelismoodlukuprepustitisvojuvoljuiživotnabriguBogukako smo ga shvatili.

4. Temeljitosmoibezstrahasastavilisvojmoralniinventar.

5. PriznalismoBogu,sebiidrugomljudskombićupravuprirodusvojihpogrešaka.

6. PostalismopotpunospremnidopustitiBogudauklonisvemanenašegkaraktera.

7. Poniznosmogazamolilidaukloninašenedostatke.

8. Načinilismopopissvihosobakojesmopovrijediliipostalismovoljnidaimseiskupimo.

9. Neposrednosmoseiskupilitimosobamagdjegodjetobilomoguće,osimuslučajukadbismotimepovrijedilinjihilidruge.

10. Nastavilismososobnimpreispitivanjem,ikadgodsmobiliukrivu,odmahsmotopriznali.

11. MolitvomimeditacijomtežilismopoboljšatisvjesnikontaktsBogomkako smo ga shvatili.MolilismosamozaspoznajuNjegovevoljezanasizasnagudajeprovedemoudjelo.

12. Nakonštosmodoživjeliduhovnobuđenjekaorezultatovihkoraka,pokušalismoprenijetiovuporukudrugimovisnicimaiprimjenjivatiovanačelausvemuštoradimo.

Dvanaest tradicija Anonimnih narkomana

1. Našezajedničkodobrotrebabitinaprvommjestu;osobnioporavakovisiojedinstvuunutarNA.

2. Zanašgrupniciljpostojisamojedanvrhovniautoritet–Bogkojinasvoli,nanačinnakojiseOnizražavaunašojgrupnojsavjesti.Našivoditeljisuslugeodpovjerenja,onineupravljaju.

3. Jediniuvjetzačlanstvoježeljazaprestankomdrogiranja. 4. Svakagrupatrebabitisamostalna,osimupitanjimakojase

tičudrugihgrupailiNAkaocjeline. 5. Svakagrupaimasamojedanosnovnicilj–prenijetiporuku

ovisnikukojijošuvijekpati. 6. NijednaNAgrupanesmijedavatijavnupodršku,

financiratiiliposuđivatiimeNAbilokojojsrodnojustanoviilivanjskojorganizaciji,kakonasproblemivezaniuznovac,imovinuiprestižnebiudaljiliodnašegosnovnogcilja.

7. SvakaNAgrupasemoraupotpunostisamaizdržavati,odbijajućiprilogeizvana.

8. Anonimninarkomanibitrebalizauvijekostatineprofesionalni,iakonašiuslužnicentrimoguzapošljavatiplaćenedjelatnike.

9. NA,kaotakav,netrebaimatiposebnuorganizacijskustrukturu,alimožemoformiratiuslužneodborekojisudirektnoodgovornionimakojimasluže.

10. UdruženjeNAnemamišljenjeopitanjimakojasenetičuUdruženja.Stoga,imeNAnikadanetrebauvlačitiujavnerasprave.

11. Našiodnosisjavnošćusetemeljevišenaprivlačenjunegonapromidžbi.Potrebnojeuvijekzadržatiosobnuanonimnostnapodručjujavnogtiska,radijaifilma.

12. Anonimnostjeduhovnitemeljsvihnašihtradicijakojinasstalnopodsjećadanačelimatrebadatiprednostpredosobnostima..

NARCOTICS ANONYMOUS WORLD SERVICES, INC.

CHATSWORTH, CALIFORNIA

Vodič za upoznavanje s Anonimnim narkomanima

croation intro guide_1aug11.indd 1croation intro guide_1aug11.indd 1 2/29/2012 10:27:43 AM2/29/2012 10:27:43 AM

F

ELLOWSHIP

AP P R O V E

D

Dvanaest koraka i Dvanaest tradicijaje iznova tiskano radi prilagodbe, temeljem dozvoleAA World Services, Inc.

Copyright © 2012 byNarcotics Anonymous World Services, Inc.Sva prava zadržana.

World Service OfficePO Box 9999Van Nuys, CA 91409 USAT 818.773.9999F 818.700.0700Website: www.na.org

World Service Office–CANADAMississauga, Ontario

World Service Office–EUROPEBrussels, BelgiumT +32/2/646 6012

World Service Office–IRANTehran, Iranwww.na-iran.org

Printed in China

Ovaj prijevod literature je odobren od strane udruženja Anonimnih narkomana.

Narcotics Anonymous, i The NA Waysu registrirani zaštitni znaciNarcotics Anonymous World Services, Incorporated.

ISBN 978-1-55776-908-7 Croatian 3/12

WSO Catalog Item No. CR-1200


U ovoj knjižici upotrijebljena su po-glavlja iz materijala već objavljenih u izdanju Narcotics Anonymous World Services, Inc. Ona su ovdje pretiskana u cijelosti. Nazivi i godišta korištenih izdanja su kako slijedi: Letak Jesam li ja ovisnik? ( 2009.). Dobro došli u Anonimne narkomane (2009.). Za novopridošle (2009.). Još jedan pogled (2010.). ,,Kako program radi”, četvrto poglavlje iz knjige Narco-tics Anonymous (1982., 1983., 1984., 1986., 1987., 1988., 2008.). Prihvaćanje samog sebe (2010.). Sponzorstvo (2009.). Iskustvo jednog ovisnika s prihvaćanjem, vjerom i predanošću (2010.). Samo za danas (2010.). Kako ostati čist vani (2010.). Oporavak i recidiv, objav-ljeno zasebno kao letak (2010.); tekst je u cjelosti također uključen u knjižicu (1976., 1983., 1986.) i knjigu (1982., 1983., 1984., 1986., 1987., 1988., 2008.) pod nazivom Narcotics Anonymous.


ContentsJesam li ja ovisnik? ....................................1

Dobro došli uAnonimne narkomane ..............................9

Za novopridošle ......................................15

Još jedan pogled ......................................21

Kako program radi..................................28

Prihvaćanje samog sebe .......................102

Sponzorstvo ...........................................107

Iskustvo jednog ovisnikas prihvaćanjem, vjerom i predanošću .............................116

Samo za danas .......................................121

Kako ostati čist vani ..............................125

Oporavak i recidiv ................................133


1

Jesam li ja ovisnik?Jedino ti možeš odgovoriti na ovo pitanje.

Možda neće biti lako to učiniti. Cijelo vrijeme svog drogiranja smo si govorili: „Mogu ja to držati pod kontrolom.” Čak i da je to u početku bila istina, sada više nije. Droga je počela upravljati nama. Živjeli smo da bi se drogirali i drogirali smo se da bi živjeli. Vrlo jednostavno, ovisnik je osoba čijim životom upravlja droga.

Možda priznaješ da imaš problem s drogom, ali se ne smatraš ovisnikom. Svi smo imali unaprijed stvorena mišljenja o tome što je ovisnik. Nema nikakve sra-mote u tome što si ovisnik jednom kad počneš pozitivno djelovati. Ako se možeš poistovjetiti s našim problemima, možda se možeš poistovjetiti i s našim rješenjem. Slijedeća pitanja napisali su ovisnici u oporavku u Anonimnim narkomanima. Ako nisi siguran jesi li ovisnik ili nisi, uzmi

croation intro guide_1aug11.indd Sec1:1croation intro guide_1aug11.indd Sec1:1 2/29/2012 10:28:55 AM2/29/2012 10:28:55 AM

2 Vodič za upoznavanje s Anonimnim narkomanima

si malo vremena da pročitaš ova pitanja i odgovori na njih najiskrenije što možeš. 1. Drogiraš li se ikada sam?

Da Ne 2. Jesi li ikada pokušao zamijeniti

jednu drogu drugom, misleći da si time riješio problem? Da Ne

3. Jesi li ikada izmanipulirao doktora ili mu lagao kako bi dobio drogu na recept? Da Ne

4. Jesi li ikada ukrao drogu ili krao da bi nabavio drogu? Da Ne

5. Uzimaš li drogu redovito, ujutro ili prije spavanja? Da Ne

6. Jesi li ikada uzeo neku drogu da bi poništio učinak druge droge? Da Ne

7. Izbjegavaš li ljude ili mjesta koji ne odobravaju tvoje drogiranje? Da Ne

8. Jesi li ikad uzeo drogu a da nisi znao što u stvari uzimaš ili kako će to na tebe djelovati? Da Ne


Jesam li ja ovisnik? 3

9. Jesi li zbog svog drogiranja imao problema na poslu ili u školi? Da Ne

10. Jesi li ikada bio uhapšen zbog drogiranja? Da Ne

11. Jesi li ikada lagao o tome što ili koli-ko si uzeo? Da Ne

12. Je li ti kupnja droge na prvom mjestu, prije ostalih financijskih obveza? Da Ne

13. Jesi li ikada pokušao prestati ili kontrolirati svoje drogiranje? Da Ne

14. Jesi li ikada bio u zatvoru, bolnici ili na skidanju (u centru za rehabilita-ciju od droge) zbog svog drogiranja? Da Ne

15. Utječe li drogiranje na tvoje spava-nje ili prehranu? Da Ne

16. Užasava li te pomisao da ćeš ostati bez droge? Da Ne

17. Misliš li da je za tebe nemoguće živjeti bez droge? Da Ne



18. Posumnjaš li ikad u svoj zdrav razum? Da Ne

19. Čini li drogiranje život u tvom domu nesretnim? Da Ne

20. Jesi li ikada pomislio kako se bez droge nećeš moći uklopiti u društvo ili zabaviti? Da Ne

21. Jesi li se ikada osjećao napadnutim, krivim ili posramljenim zbog svog drogiranja? Da Ne

22. Misliš li puno na drogu? Da Ne

23. Osjećaš li katkad iracionalne ili neo-dređene strahove? Da Ne

24. Je li drogiranje utjecalo na tvoje sek-sualne odnose? Da Ne

25. Jesi li ikada uzeo drogu koja ti se baš ne sviđa? Da Ne

26. Jesi li ikad uzeo drogu zbog emoci-onalne boli ili stresa? Da Ne

27. Jesi li se ikada predozirao bilo kojom drogom? Da Ne



28. Nastavljaš li se drogirati usprkos negativnim posljedicama? Da Ne

29. Misliš li da možda imaš problem s drogom? Da Ne

„Jesam li ja ovisnik?” Ovo je pitanje na koje možeš odgovoriti samo ti. Otkrili smo da smo svi na neka od ovih pitanja odgovorili s „da.” Točan broj „da” odgo-vora nije bio toliko važan koliko ono kako smo se osjećali iznutra i kako je ovisnost utjecala na naše živote.

Neka od ovih pitanja niti ne spominju drogu. To je zato što je ovisnost podmukla bolest koja utječe na sva područja našeg života – čak i ona za koja se isprve čini da nemaju veze s drogom. Razne droge koje smo uzimali su manje važne od toga zašto smo ih uzimali i što su nam učinile.

Kada smo prvi put pročitali ova pitanja, prestrašili smo se od pomisli da bismo mo-gli biti ovisnici. Neki od nas su pokušali odbaciti ove misli govoreći:



„Ah, ta pitanja nemaju smisla;”Ili,„Ja sam drugačiji. Znam da se drogiram,

ali nisam ovisnik. Ja imam prave emoci-onalne/obiteljske/poslovne probleme;”

Ili,„Prolazim kroz teško razdoblje, pa mi

je teško sabrati se;”Ili,„Ja mogu prestati čim nađem pravu

osobu/pravi posao itd.”Ako jesi ovisnik, prvo moraš priznati

da imaš problem s drogom da bi uopće mogao početi napredovati prema oporav-ku. Ova ti pitanja, pristupiš li im iskreno, mogu pomoći da uvidiš kako je drogiranje učinilo tvoj život nepodnošljivim. Ovi-snost je bolest koja, ako nema oporavka, završava u zatvorima, ustanovama i smr-ću. Mnogi su od nas došli u Anonimne narkomane jer je droga prestala raditi ono što smo od nje trebali. Ovisnost nam oduzima ponos, samopoštovanje, obitelj, ljude koje volimo, pa čak i želju za živo-



tom. Ako nisi došao do te točke u svojoj ovisnosti, ni ne moraš. Mi smo uvidjeli da se naš vlastiti pakao nalazi u nama. Želiš li pomoć, možeš je pronaći u udruženju Anonimnih narkomana.

„Tražeći izlaz, pronašli smo Anonimne narkomane. Na svoj prvi NA sastanak došli smo poraženi i nismo znali što da očekujemo. Nakon prvih nekoliko sa-stanaka počeli smo osjećati da je ljudima stalo i da žele pomoći. Iako nam je glava govorila da nikad nećemo uspjeti, ljudi u udruženju su nam dali nadu, uporno ponavljajući da se možemo oporaviti. Okruženi drugim ovisnicima, shvatili smo da više nismo sami. Oporavak je ono što se događa na našim sastancima. Naši životi su u pitanju. Otkrili smo da, stavimo li oporavak na prvo mjesto, program djeluje. Suočili smo se s tri uznemirujuće spoznaje: 1. Nemoćni smo u odnosu na svoju ovi-

snost i ne možemo upravljati svojim životima;

2. Iako nismo odgovorni za svoju bolest, odgovorni smo za svoj oporavak;



3. Ne možemo više kriviti ljude, mjesta i stvari za svoju ovisnost. Moramo se suočiti sa svojim problemima i svojim osjećajima.

Najjače oružje za oporavak je ovisnik koji se oporavlja”.1

1 Basic Text, Narcotics Anonymous


9

Dobro došli uAnonimne narkomaneOvaj letak je napisan da odgovori na neka od vaših pitanja vezana uz program Anonimnih narkomana. Naša poruka je vrlo jednostavna: Mi smo našli način kako živjeti bez droge, i raduje nas to podijeliti sa svakim kome je droga problem.

Dobrodošli na svoj prvi NA sastanak. NA nudi ovisnicima način života bez droge. Ako nisi siguran jesi li ovisnik ili nisi, ne brini; samo nastavi dolaziti na naše sastan-ke. Imat ćeš dovoljno vremena da sam o tome odlučiš.

Možda se osjećaš kao što se većina nas osjećala na svom prvom NA sastanku – nervozan si i misliš da svi gledaju u tebe. Ako je tako, nisi jedini. Mnogi od nas su se osjećali jednako. Kaže se – „Ako te grči u želucu, vjerojatno si na pravom mjestu.” Često kažemo da nitko ne dođe greškom



na vrata Anonimnih narkomana. Ljudi koji nisu ovisni ne provode svoje vrijeme pitajući se jesu li ovisnici. Oni o tome uopće ne razmišljaju. Ako se pitaš jesi li ovisnik ili nisi, onda vjerojatno jesi. Samo si daj vremena da saslušaš naša iskustva koja dijelimo na sastancima. Vjerojatno ćeš čuti nešto što ti zvuči poznato. Nije važno jesi li uzimao iste droge koje drugi spo-minju. Nije važno koje si droge uzimao; ovdje si dobrodošao ako se želiš prestati drogirati. Većina ovisnika proživljava vrlo slične osjećaje, pa uspijevamo pomoći jedni drugima fokusirajući se na naše slič-nosti radije nego na razlike.

Možda se osjećaš beznadno i uplašeno. Možda misliš da ovaj program neće djelo-vati, kao ni druge stvari koje si pokušao. Ili možda misliš da ovaj program djeluje za nekog drugog, ali ne i za tebe, jer se osjećaš drugačijim od nas. Mnogi od nas su se tako osjećali kad su tek došli u NA. Nekako nam je bilo jasno da ne možemo tako dalje, nastaviti s drogiranjem, ali nismo znali kako prestati, ili kako ostati


Dobro došli u Anonimne narkomane 11

čisti. Svi smo se bojali ostaviti ono što nam je postalo tako važno. Olakšanje je otkriti da je jedini uvjet za članstvo u NA želja za prestankom drogiranja.

Većina nas je u početku bila uplašena i nepovjerljiva prema isprobavanju novog načina života. Jedino u što smo bili sigur-ni je to da ne možemo nastaviti na stari način. Međutim, ni nakon skidanja stvari se nisu odmah promijenile. Čak i naše uobičajene aktivnosti, kao što su vožnja automobilom ili telefoniranje, često su nam se činile zastrašujuće i strane, kao da ne možemo prepoznati sami sebe. Tada udruženje i podrška ostalih ovisnika u oporavku zaista pomažu i mi se počinje-mo oslanjati na druge, tražeći oslonac i sigurnost koje tako očajnički trebamo.

Ti možda već misliš „Da, ali...” ili „Što ako...?”. Pa ipak, čak i ako imaš sumnji, za početak možeš koristiti ove jednostav-ne savjete: Idi na što više NA sastanaka i skupi što više telefonskih brojeva da ih redovito koristiš, a posebno kad osjećaš snažnu potrebu za drogom. Iskušenja za



drogiranjem se javljaju i u dane ili sate kad nema sastanka. Mi smo danas čisti zahvaljujući tome što smo tražili pomoć. Ono što je pomoglo nama može pomoći i tebi. Zato se nemoj bojati nazvati drugog ovisnika u oporavku.

Jedini način da se ne vratimo u aktivnu ovisnost je da ne uzmemo tu prvu drogu. Za ovisnika je najprirodnija stvar uzeti drogu. I zato, da bi apstinirali od bilo kojeg kemijskog sredstva koje mijenja raspoloženje ili svijest, mi zapravo mora-mo proći kroz drastične fizičke, mentalne, emocionalne i duhovne promjene. Dvana-est koraka NA nam nude način kako da se promijenimo. Kao što je netko jednom rekao: „Vjerojatno se možeš skinuti samim dolaženjem na sastanke. Međutim, ako želiš ostati čist i iskusiti oporavak, trebat ćeš proraditi Dvanaest koraka.” Ovo je više nego što možemo učiniti sami. U ud-ruženju NA mi podržavamo jedni druge u nastojanju da naučimo i živimo novi način života koji nas održava zdravima i slobodnima od droge.


Dobro došli u Anonimne narkomane 13

Na svom prvom sastanku srest ćeš ljude koji su, kako koji, već neko vrijeme čisti. Vjerojatno ćeš se čuditi kako su uspjeli ostati toliko dugo čisti. Ako nastaviš do-laziti na sastanke i ostaneš čist, razumjet ćeš kako to funkcionira. Postoji međusob-no poštovanje i briga među ovisnicima u oporavku, jer smo svi mi morali prebroditi bijedu ovisnosti. Mi se volimo i jedni dru-ge podržavamo u oporavku. NA program se sastoji od duhovnih načela koja nam pomažu da ostanemo čisti. Od tebe se ništa neće zahtijevati, ali ćeš dobiti mnogo savjeta. Ovo udruženje nama daje priliku da tebi prenesemo ono što smo mi pronaš-li: način života bez droge. Mi znamo da trebamo „dati da bi to zadržali”.

Zato, dobrodošao! Drago nam je da si uspio doći ovamo i nadamo se da ćeš odlučiti da ostaneš. Važno je da znaš da ćeš čuti kako se spominje Bog na sastan-cima NA. Pri tome mislimo na Silu veću od nas samih, koja čini mogućim ono što izgleda nemoguće. Tu Silu smo pronašli ovdje, u NA, u programu, na sastancima, i



u ljudima. To je duhovno načelo koje nam pomaže da živimo bez droge dan po dan; a kad je dan predugačak, sat po sat, minu-tu po minutu. Zajedno možemo ostvariti ono što ne bismo mogli sami. Pozivamo te da iskoristiš našu snagu i našu nadu dok ne nađeš svoju. Doći će vrijeme kada ćeš i ti vjerojatno poželjeti podijeliti s nekim drugim ono što je tebi bilo poklonjeno.

NASTAVI DOLAZITI – PROGRAM RADI!


15

Za novopridošle

NA je neprofitno udruženje, ili društvo muškaraca i žena kojima je droga postala ozbiljan problem. Mi smo ovisnici koji se oporavljaju i koji se redovito sastaju da bi jedni drugima pomogli da ostanemo čisti. Kod nas se ništa ne naplaćuje. Jedini uvjet za članstvo je želja da se prestane s drogiranjem.

Ne moraš biti čist da bi došao ovamo, ali nakon tvog prvog sastanka preporu-čujemo ti da nastaviš dolaziti, i da dolaziš čist. Ne moraš čekati da se predoziraš ili završiš u zatvoru da bi dobio pomoć od NA, niti je ovisnost beznadno stanje iz kojeg nema oporavka. Moguće je izgubiti želju za drogiranjem pomoću programa Dvanaest koraka Anonimnih narkomana i uz pomoć udruženja ovisnika u oporavku.

Ovisnost je bolest koja se može dogoditi svakome. Neki od nas su se drogirali da bi



u tome uživali, a neki da bi potisnuli svoje osjećaje. Neki su, pak, patili od fizičkih ili psihičkih bolesti i postali ovisni o lije-kovima koje su dobivali tijekom bolesti. Neki smo zbog društva uzeli drogu par puta da bi bili cool, i kasnije shvatili da ne možemo prestati.

Mnogi od nas su pokušali pobijediti ovisnost, i ponekad je privremeno olak-šanje bilo moguće, ali obično je uslijedilo još dublje propadanje.

Okolnosti zaista nisu bitne. Ovisnost je progresivna bolest poput dijabetesa. Mi smo alergični na drogu. Naš kraj je uvijek isti: zatvori, ustanove ili smrt. Ako ti je život postao nepodnošljiv i ako želiš živjeti bez prisile drogiranja, mi smo pro-našli put. Ovo je Dvanaest koraka NA koje svakodnevno primjenjujemo da bi nam pomogli pobijediti našu bolest. 1. Priznali smo da smo nemoćni u odno-

su na svoju ovisnost i da ne možemo upravljati svojim životima.

2. Povjerovali smo da nam Sila veća od nas samih može vratiti zdrav razum.


Za novopridošle 17

3. Donijeli smo odluku prepustiti svoju volju i život na brigu Bogu kako smo ga shvatili.

4. Preispitali smo se i bez straha sastavili svoj moralni inventar.

5. Priznali smo Bogu, sebi i drugom ljudskom biću pravu prirodu naših pogrešaka.

6. Postali smo potpuno spremni dopu-stiti Bogu da ukloni sve mane našeg karaktera.

7. Ponizno smo ga zamolili da ukloni naše nedostatke.

8. Načinili smo popis svih osoba koje smo povrijedili i postali smo voljni da im se iskupimo.

9. Neposredno smo se iskupili tim oso-bama gdje god je to bilo moguće, osim u slučaju kad bismo time povrijedili njih ili druge.

10. Nastavili smo s osobnim preispiti-vanjem, i kad god smo bili u krivu, odmah smo to priznali.



11. Molitvom i meditacijom težili smo poboljšati svjesni kontakt s Bogom kako smo ga shvatili. Molili smo samo za spoznaju Njegove volje za nas i za snagu da je provedemo u djelo.

12. Nakon što smo doživjeli duhovno buđenje kao rezultat ovih koraka, pokušali smo prenijeti ovu poruku drugim ovisnicima i primjenjivati ova načela u svemu što radimo.

Oporavak ne završava samim prestan-kom drogiranja. Kako apstiniramo od svih droga (i da, to se odnosi i na alkohol i marihuanu), suočavamo se s osjećajima s kojima se nikad nismo mogli uspješno nositi. Mi čak doživljavamo osjećaje koje prije nismo bili u stanju doživjeti. Moramo postati voljni suočiti se sa starim i novim osjećajima kako se pojavljuju.

Učimo doživjeti osjećaje i shvaćamo da nas oni ne mogu povrijediti, osim ako postupamo prema njima. Ako imamo osjećaje s kojima se ne možemo nositi, umjesto da postupimo prema njima, radije


Za novopridošle 19

nazovemo člana NA. Dijeleći osjećaje s ne-kim, učimo se nositi s njima. Vjerojatno je da su i drugi prolazili kroz slična iskustva i mogu nam prenijeti što je njima pomo-glo. Zapamtite, ovisnik sam sa sobom je u lošem društvu.

Dvanaest koraka, sponzor i novi prija-telji pomažu nam nositi se s ovim osjeća-jima. U NA, naša radost se povećava kad s ostalima podijelimo dobre dane; naša tuga se umanjuje kada podijelimo loše. Po prvi put u životu više ništa ne moramo proživljavati sami. Sad kad imamo grupu, možemo razviti odnos s Višom silom koja je uvijek s nama.

Predlažemo ti da potražiš sponzora čim upoznaš članove NA. Sponzorirati novog člana je čast, i zato ne oklijevaj pitati ne-koga da ti bude sponzor. Sponzorstvo je korisno iskustvo za oboje; svi smo ovdje da pomognemo i da nam se pomogne. Mi koji se oporavljamo moramo podijeliti s tobom ono što smo naučili, da bismo odr-žali svoj rast unutar NA programa i svoju sposobnost da funkcioniramo bez droge.



Ovaj program pruža nadu. Sve što trebaš ponijeti sa sobom su želja da se prestaneš drogirati i voljnost da isprobaš novi način života.

Dolazi na sastanke, slušaj bez predra-suda, pitaj, traži brojeve telefona i koristi ih. Ostani čist samo danas.

Podsjećamo te da je ovaj program anoni-man i da će se tvoja anonimnost najstrože poštivati. „Nas ne zanima što si i koliko si uzimao, od koga si kupovao, što si radio u prošlosti, niti koliko čega imaš. Zanima nas jedino što želiš učiniti u vezi sa svojim problemom i kako ti mi možemo pomoći.“


21

Još jedan pogled

Postoji vjerojatno onoliko definicija ovi-snosti koliko i načina razmišljanja, a one se temelje kako na istraživanjima, tako i na osobnim iskustvima. Ne iznenađuje da se te definicije u mnogome ne podudaraju. Neke se više uklapaju u poznate činjenice koje zamjećujemo o jednoj vrsti ovisnosti, a neke o drugoj. Ukoliko prihvatimo da je tako, trebali bi razmotriti i gledišta razli-čita od našeg, u nadi da ćemo tako otkriti ono što je zajedničko svim ovisnostima i što bi omogućilo bolju komunikaciju među svima nama. Što se više složimo oko toga što ovisnost nije, bit će nam jasnije što ona jest.

Možda se možemo složiti oko nekih glavnih točaka.

1. Ovisnost nije sloboda.Sama priroda naše bolesti, kao i njeni

simptomi koje zamjećujemo, naglašavaju



ovu činjenicu. Mi ovisnici izuzetno cije-nimo osobnu slobodu, možda zbog toga što je tako snažno želimo, a tako je rijetko doživljavamo za vrijeme naše bolesti. Čak i u periodima apstinencije naša sloboda je ograničena. Nikada nismo potpuno sigurni temelje li se naši postupci na svje-snoj želji za nastavkom oporavka ili na nesvjesnoj želji da se vratimo drogiranju. Mi težimo tome da manipuliramo ljudi-ma i okolnostima i da kontroliramo sve što činimo; tako uništavamo spontanost, zaštitni znak slobode. Ne uspijevamo shvatiti da potreba za kontrolom izvire iz straha od gubitka kontrole. Taj strah, dijelom zasnovan na prošlim neuspjesima i razočaranjima pri rješavanju životnih poteškoća, sprječava nas u odabiru smisle-nijih odluka, koje bi, kada bismo djelovali u skladu s njima, uklonile taj isti strah koji nas koči.

2. Ovisnost nije osobni razvoj.Jednolične, oponašateljske, ritualne,

kompulzivne (prisilne) i opsesivne ru-


Još jedan pogled 23

tinske radnje aktivne ovisnosti čine nas nesposobnima za odgovarajuće i smisleno razmišljanje i djelovanje. Osobni razvoj je kreativni napor i svrhovito ponašanje; on pretpostavlja izbor, promjenu i spo-sobnost suočavanja sa životom kakav on stvarno jest.

3. Ovisnost nije dobronamjernost.Ovisnost nas odvaja od ljudi, mjesta i

stvari koje su izvan našeg svijeta nabav-ljanja, drogiranja i nalaženja načina i sred-stava da s tim nastavimo. Neprijateljski raspoloženi, ogorčeni, egocentrični i zabri-nuti samo za sebe, tijekom napredovanja naše bolesti gubimo zanimanje za vanjski svijet. Živimo u strahu od sumnji u iste one ljude o kojima ovisimo. Ovo se odnosi na sva područja našeg života i sve što nam nije sasvim blisko postaje nam strano i opasno. Naš svijet se sužava s krajnjim ciljem izolacije. Upravo to bi mogla biti prava priroda našeg poremećaja.

Sve navedeno može se sažeti u...



4. Ovisnost nije način života.Bolestan, sebičan, egocentričan i u sebe

zatvoren svijet ovisnika teško da može proći kao način života; u najboljem slučaju on bi mogao biti način preživljavanja za neko vrijeme. Čak i kao ovako ograničen vid postojanja, on je put očaja, razaranja i smrti.Čini se da svaki životni stil koji teži du-

hovnom ispunjenju traži upravo ono čega u ovisnosti nema: slobodu, dobronamjernost, kreativno djelovanje i osobni razvoj.

Kad smo slobodni, život je proces pun smisla, promjena i napretka. Možemo se, uz realna očekivanja, radovati boljem i bogatijem ostvarivanju naših želja i većem ispunjenju nas samih. Ovo su, naravno, samo neki od pokazatelja duhovnog razvitka koji proizlazi iz svakodnevne primjene Dvanaest koraka NA.

Dobronamjernost je djelovanje koje uključuje i druge osim nas – na način da uviđamo kako su drugi jednako toliko sebi važni u njihovim vlastitim životima koliko i mi sebi u svom. Teško je reći pro-



istječe li dobronamjernost iz suosjećanja ili je obratno. Ako prihvatimo suosjećanje kao sposobnost da svjesno vidimo sebe u drugima, a da pri tom ne izgubimo svoj vlastiti identitet, onda prepoznajemo isto-vjetnost sebe i drugih. Ako smo prihvatili sebe, kako možemo odbaciti druge? Na-klonost proizlazi iz uočavanja sličnosti. Netrpeljivost je posljedica razlika koje ne želimo prihvatiti.

U osobnom razvoju, mi koristimo i slobodu i dobronamjernost u odnosima s drugima. Mi shvaćamo da ne možemo živjeti sami, i da osobni razvoj podrazu-mijeva i razvoj naših odnosa s drugima. Kako bismo u tome našli pravu mjeru, mi preispitujemo osobne, društvene, duhov-ne, kao i materijalne vrijednosti. Čini se da zrelost zahtijeva ovakvu vrst procjene.

U aktivnoj ovisnosti, ludilo, ustanove i smrt su jedini završeci. U oporavku, uz pomoć Više sile i koraka NA, sve je moguće.

Kreativno djelovanje nije nikakav zago-netni postupak, mada je riječ o nutarnjoj



izgradnji i ponovnom sastavljanju naših uneređenih i slomljenih osobnosti. Često to jednostavno znači slušati nutarnji glas i intuitivne predosjećaje za koje mislimo da će koristiti nama i drugima, te spontano djelovati u skladu s njima. Ovdje mnoga osnovna načela djelovanja postaju očita. Tako se osposobljavamo donositi odluke utemeljene na načelima koja imaju pravu vrijednost za nas.

Svrha Dvanaest koraka Anonimnih narkomana postaje jasna kako uviđamo da oslonac na Višu silu, kako je svatko od nas shvaća, donosi samopoštovanje i samopouzdanje. Mi znamo da nismo ni bolji ni gori od bilo koga; naša prava vrijednost leži u tome da budemo ono što jesmo. Sloboda je, uz odgovornost za sebe i svoja djela, najvažnija u našem životu. Mi čuvamo i povećavamo slobodu kroz svakodnevnu primjenu; to je kreativno djelovanje koje nikad ne prestaje. Do-bronamjernost je, jasno, početak svakog duhovnog rasta. Ona vodi naklonosti i ljubavi u svim našim postupcima. Ova tri



cilja, sloboda, kreativno djelovanje i dobrona-mjernost, kada se pokazuju kroz služenje u udruženju bez traženja nagrade ili prizna-nja za sebe, donose promjene čije dosege ne možemo predvidjeti, niti kontrolirati. Zbog toga je služenje također Sila veća od nas samih, i ima veliko značenje za sve.

Moja zahvalnost progovarakada brinem za druge

i kada s ostalima dijelim NA put


28

Kako program radiAko želiš ono što mi imamo za ponuditi, i ako si voljan uložiti napor da do toga dođeš, onda si spreman poduzeti određene korake. Ovo su načela koja su omogućila naš oporavak. 1. Priznali smo da smo nemoćni u odnosu na

svoju ovisnost i da ne možemo upravljati svojim životima.

2. Povjerovali smo da nam Sila veća od nas samih može vratiti zdrav razum.

3. Donijeli smo odluku prepustiti svoju vo-lju i život na brigu Bogu kako smo ga shvatili.

4. Temeljito smo i bez straha sastavili svoj moralni inventar.

5. Priznali smo Bogu, sebi i drugom ljud-skom biću pravu prirodu svojih pogrešaka.

6. Postali smo potpuno spremni dopustiti Bogu da ukloni sve mane našeg karaktera.

7. Ponizno smo ga zamolili da ukloni naše nedostatke.


Kako program radi 29

8. Načinili smo popis svih osoba koje smo povrijedili i postali smo voljni da im se iskupimo.

9. Neposredno smo se iskupili tim osobama gdje god je to bilo moguće, osim u slučaju kad bismo time povrijedili njih ili druge.

10. Nastavili smo s osobnim preispitivanjem, i kad god smo bili u krivu, odmah smo to priznali.

11. Molitvom i meditacijom težili smo pobolj-šati svjesni kontakt s Bogom kako smo ga shvatili. Molili smo samo za spoznaju Njegove volje za nas i za snagu da je pro-vedemo u djelo.

12. Nakon što smo doživjeli duhovno buđenje kao rezultat ovih koraka, pokušali smo prenijeti ovu poruku drugim ovisnicima i primjenjivati ova načela u svemu što radimo.

Ovo izgleda vrlo zahtjevno i ne možemo sve učiniti odjednom. Nismo ni postali ovisni u jednom danu. Zato zapamtite – polako!

Ima jedna stvar koja nas više od bilo čega drugog može poraziti u oporavku. To je rav-



nodušan stav prema duhovnim načelima ili njihovo neprihvaćanje. Tri duhovna načela su neophodna: iskrenost, otvorenost i voljnost. S njima smo na pravom putu.

Osjećamo da je naš pristup bolesti ovisno-sti potpuno realan, jer se međusobna pomoć koju ovisnici pružaju jedni drugima, u tera-peutskom smislu ni sa čim ne može mjeriti. Mislimo da je naš način i praktičan, jer se međusobna pomoć koju ovisnici pružaju jed-ni drugima u terapeutskom smislu ni sa čim ne može mjeriti. Mislimo da je naš način i praktičan, jer ovisnik najbolje može razumjeti drugog ovisnika i pomoći mu. Vjerujemo da ćemo, što se prije budemo suočili sa svojim sva-kodnevnim problemima u društvu, tim prije postati prihvatljivi, odgovorni i produktivni članovi tog društva.

Jedini način da spriječimo povratak u ak-tivnu ovisnost jest da ne uzmemo prvu dozu droge. Ako ste poput nas, onda znate da je jednom previše, a tisuću puta premalo. Ovo posebno naglašavamo, jer znamo da se uzima-njem bilo koje vrste droge, ili zamjenom jedne droge drugom, samo iznova oslobađa ovisnost.



Mnogi su ovisnici recidivirali zbog toga što alkohol nisu smatrali drogom. Prije dola-ska u NA, većina nas je alkohol doživljavala različitim od ostalih droga, no sad si više ne možemo dopustiti takvu zabludu. Alkohol je droga. Mi smo ljudi koji bolujemo od ovisnosti i zato moramo apstinirati od svih droga da bismo se oporavili.

Ovo su neka od pitanja koja smo si postavljali: Jesmo li sigurni da se že-limo prestati drogirati? Razumijemo li da nemamo stvarnu kontrolu nad drogom? Jesmo li svjesni da, na duge staze, nismo mi ti koji su uzimali dro-gu – nego je droga uzimala nas? Jesu li zatvori i institucije povremeno znali preuzeti upravljanje nad našim životima? Prihvaćamo li u potpunosti činjenicu da je svaki naš pokušaj da se prestane-mo drogirati ili da kontroliramo svoje drogiranje propao? Znamo li da nas je ovisnost pretvorila u nešto što nismo htjeli biti: u nepoštene, prijetvorne i samovoljne ljude u sukobu sa samima



sobom i svojim bližnjima? Vjerujemo li uistinu da nismo uspjeli kao uživatelji droga?

Kad smo se drogirali, stvarnost je po-stala toliko bolna da smo radije željeli zaborav. Pokušavali smo sakriti svoju patnju od drugih. Izolirali smo se, i živjeli u zatvorima koje smo izgradili od usa-mljenosti. U očaju, potražili smo pomoć u Anonimnim narkomanima. Kad smo došli u NA, bili smo fizički, mentalno i duhovno propali. Toliko smo dugo patili da smo bili voljni učiniti sve što treba kako bi ostali čisti.

Naša jedina nada je živjeti po primjeru onih koji su se suočili s istom dvojbom i pronašli izlaz. Bez obzira tko smo, odakle dolazimo ili što smo radili, mi smo prihva-ćeni u NA. Naša ovisnost nam daje zajed-nički temelj za međusobno razumijevanje.

Nakon nekoliko sastanaka, počinjemo osjećati da napokon negdje pripadamo. Na tim se sastancima upoznajemo s Dva-naest koraka Anonimnih narkomana. Učimo ih raditi redom kako su napisani



i svakodnevno koristiti. Koraci su naše rješenje. Oni su naša oprema za preživ-ljavanje. Oni su naša obrana od ovisnosti koja je smrtonosna bolest. Koraci su načela koja naš oporavak čine mogućim.

Prvi korak„Priznali smo da smo nemoćni u odnosu na svoju ovisnost i da ne možemo upravljati svojim životima.“

Nije bitno što smo i koliko uzimali. U Anonimnim narkomanima, ostati čist mora doći na prvo mjesto. Shvaćamo da se ne možemo drogirati i živjeti. Kada priznamo svoju nemoć i nesposobnost da upravljamo vlastitim životom, mi otvaramo vrata oporavku. Nitko nas nije mogao uvjeriti u to da smo ovisnici. To je priznanje koje moramo učiniti sami. Ukoliko imamo sumnji, upitajmo se sli-jedeće: „Mogu li kontrolirati upotrebu bilo kojeg sredstva koje mijenja svijest ili raspoloženje?“



Većina ovisnika će uvidjeti da je kon-trola nemoguća čim si postavi to pitanje. Što god slijedilo, mi shvaćamo da ne mo-žemo kontrolirati svoje drogiranje ni na koje vrijeme.

Ovo jasno govori o tome da ovisnik nema nikakvu kontrolu nad drogom. Nemoć znači drogirati se protiv vlastite volje. Ako ne možemo prestati, kako onda možemo reći da imamo kontrolu? Nespo-sobnost da se prestane, čak i uz najjaču volju i najiskreniju želju, je ono na što mislimo kada kažemo: „Mi nemamo ap-solutno nikakvog izbora.“ Međutim, kad prestanemo tražiti opravdanje za svoje drogiranje, dobivamo mogućnost izbora.

Nismo naletjeli na ovo Udruženje prepuni ljubavi, iskrenosti, voljnosti ili otvorenih shvaćanja. Došli smo do točke u kojoj se više nismo mogli nastaviti dro-girati zbog fizičke, mentalne i duhovne patnje. Kada smo bili dotučeni, postali smo voljni.

Naša nesposobnost da držimo pod kontrolom svoje drogiranje simptom je



bolesti ovisnosti. Nemoćni smo ne samo u odnosu na drogu, već isto tako i u odnosu na svoju ovisnost. Moramo priznati tu či-njenicu kako bismo se počeli oporavljati. Ovisnost je fizička, mentalna i duhovna bolest, koja utječe na sva područja naših života.

Fizički aspekt naše bolesti je kompulziv-no (prisilno) uzimanje droge: nesposob-nost da stanemo jednom kada se počnemo drogirati. Mentalni aspekt naše bolesti je opsesivnost, ili neodoljiva želja za drogi-ranjem, čak i kada time uništavamo svoj život. Duhovni dio bolesti je naša krajnja egocentričnost. Mislili smo da možemo prestati kad god to poželimo, usprkos svim činjenicama koje su svjedočile o su-protnom. Poricanje, zamjena jedne droge drugom, racionalizacija, opravdavanje, nepovjerenje prema drugima, osjećaj kriv-nje, srama i odbačenosti, obezvrjeđivanje sebe, izolacija i gubitak kontrole – sve su to posljedice naše bolesti. Naša bolest je progresivna, neizlječiva i smrtonosna. Većina nas osjeti olakšanje kada shvatimo da imamo bolest, a ne moralni nedostatak.



Nismo odgovorni za svoju bolest, ali jesmo odgovorni za svoj oporavak. Većina nas se sama pokušala prestati drogirati, ali nismo mogli živjeti ni s drogom, ni bez nje. Konačno smo shvatili da smo nemoćni u odnosu na svoju ovisnost.

Mnogi od nas su se pokušali prestati drogirati čistom snagom volje. To je poslu-žilo kao privremeno rješenje. Vidjeli smo da sama snaga volje ne djeluje na duže vrijeme. Isprobali smo bezbroj drugih “lijekova”: psihijatre, bolnice, komune, ljubavnike, nove gradove, nove poslove. Ništa od onog što smo probali nije uspjelo. Počeli smo shvaćati da smo racionalizirali i najveću glupost kako bismo opravdali nered u koji smo, drogirajući se, pretvorili svoj život.

Dok se ne oslobodimo svih zadrški koje imamo, kakve god one bile, temelj našeg oporavka je u opasnosti. Zadrške nas lišavaju dobrobiti koje ovaj program nudi. Oslobađanjem od svih ograda, mi se predajemo. Tada, i tek tada može nam se pomoći da se oporavimo od bolesti ovisnosti.



Sada se postavlja pitanje: „Ako smo nemoćni, kako nam onda mogu pomoći Anonimni narkomani?“ Počinjemo tako što tražimo pomoć. Temelj našeg progra-ma je priznanje da smo mi sami nemoćni u odnosu na ovisnost. Kada prihvatimo ovu činjenicu, završili smo prvi dio Prvog koraka.

Moramo priznati još nešto prije nego što dovršimo temelje svog oporavka. Ako ov-dje stanemo, znat ćemo samo pola istine. Mi smo majstori u manipuliranju istinom. S jedne strane, kažemo: „Da, nemoćan sam nad svojom ovisnošću“, a s druge, pak: „Kad sredim svoj život, moći ću se nositi i s drogom.“ Takve misli i djela vode nas natrag u aktivnu ovisnost. Nikada nam nije palo na pamet da se zapitamo: „Ako ne možemo držati pod kontrolom svoju ovisnost, kako onda možemo držati pod kontrolom svoj život?“ Bez droge smo se osjećali bijedno i nismo mogli upravljati svojim životima.

Nesposobnost da se zaposlimo, osje-ćaj odbačenosti i destruktivnost jasni



su pokazatelji da ne možemo upravljati svojim životom. Naše obitelji su uglav-nom razočarane, osramoćene i zbunjene našim ponašanjem i često nas napuštaju ili nas se odriču. To što se zapošljavamo, bivamo prihvaćeni od društva i ponovno sjedinjeni sa svojim obiteljima, ne znači da možemo upravljati svojim životima. Društvena prihvatljivost nije isto što i oporavak.

Shvatili smo da nemamo izbora. Uko-liko potpuno ne promijenimo stari način razmišljanja, mi se vraćamo drogiranju. Kada dajemo sve od sebe, program radi u našem slučaju baš kao što je radio i za druge. Kada više nismo mogli podnijeti stari način života, počeli smo se mijenjati. Od tog trena nadalje, počeli smo uviđati da je svaki dan bez droge uspješan dan, štogod da se dogodi. Predaja znači da se više ne moramo boriti. Prihvaćamo svoju ovisnost i život kakav je. Postajemo voljni učiniti sve što je potrebno da bismo ostali čisti, čak i stvari koje ne volimo raditi.

Dok nismo napravili Prvi korak, bili smo puni straha i sumnje. Tada su se mno-



gi od nas osjećali izgubljeno i zbunjeno. Osjećali smo se drugačijima. Proradom Prvog koraka, potvrdili smo svoju pre-daju načelima NA. Tek nakon predaje, u stanju smo prebroditi otuđenje ovisnosti. Ne može nam se pomoći dok nismo u stanju priznati potpuni poraz. To može biti zastrašujuće, ali je temelj na kojem gradimo svoj život.

Prvi korak znači da se ne moramo dro-girati, i to je ogromna sloboda. Nekima od nas je trebalo vremena da shvatimo da ne možemo upravljati svojim životom. Dru-gima je, pak, jedino to bilo jasno. Duboko u sebi znali smo da droga ima moć da nas promijeni u nekoga tko nismo htjeli biti.

Apstinirajući i radeći ovaj korak, mi se oslobađamo svojih lanaca. Međutim, nije-dan od koraka ne radi putem čarolije. Ne izgovaramo samo puke riječi ovog koraka; učimo ih živjeti. Sami uviđamo da pro-gram ima nešto što nam može ponuditi.

Pronašli smo nadu. Možemo naučiti funkcionirati u svijetu u kojem živimo. Možemo pronaći smisao i svrhu u životu i biti spašeni od ludila, izopačenosti i smrti.



Kada priznamo svoju nemoć i nespo-sobnost da upravljamo svojim vlastitim životom, mi otvaramo vrata Sili većoj od nas samih da nam pomogne. Nije važno gdje smo bili, već kamo idemo.

Drugi korak„Povjerovali smo da nam Sila veća od nas samih može vratiti zdrav razum.“

Drugi korak je neophodan ukoliko mi-slimo postići trajni oporavak. Nakon Prvog koraka javlja se potreba da vje-rujemo u nešto što nam može pomoći u odnosu na našu nemoć, beskorisnost i beznadnost.

Prvi korak ostavio je prazan prostor u našem životu. Trebamo pronaći nešto što će ispuniti tu prazninu. Tome služi Drugi korak.

Neki od nas nisu u početku ozbiljno shvatili Drugi korak; prošli bi ga letimič-no, da bismo tek kasnije uvidjeli kako koraci ne djeluju ukoliko se ovaj korak ne proradi ozbiljno. Čak i kad smo priznali



da nam je potrebna pomoć u vezi našeg problema s drogom, mnogi od nas nisu bili spremni priznati svoju potrebu za vjerom i zdravim razumom.

Imamo bolest koja je progresivna, neiz-lječiva i smrtonosna. Na ovaj ili onaj način mi smo kupovali svoje uništenje i otplaći-vali ga s kamatama! Svi mi – od „junkie-a“ koji otima torbice, pa do simpatične stare gospođe koja obilazi liječnike dok joj ne izdaju recept – imamo nešto zajedničko, a to je da tražimo vlastito uništenje paketić po paketić, tabletu po tabletu ili bocu po bocu, sve dok ne umremo. Ovo je tek dio ovisničkog ludila. Može se činiti da ovi-snik koji se prostituira za fiks plaća veću cijenu nego onaj koji samo laže doktoru. Ali na kraju oboje životom plaćaju svoju bolest. Ludilo je ponavljati iste greške, a očekivati drugačije rezultate.

Dolaskom u program većina nas je shvatila da smo se ponovo i ponovo vra-ćali drogiranju, iako smo znali da tako uništavamo svoj život. Nije normalno dro-girati se dan za danom, a pri tome znati



da to vodi fizičkom i psihičkom uništenju. Najočiglednije ludilo bolesti ovisnosti je opsjednutost drogiranjem.

Postavi si ovo pitanje, Vjerujem li da je normalno prići nekome i reći: „Mogu li, molim vas, dobiti jedan srčani udar ili smrtonosnu nesreću?“ Ukoliko se slažeš da je ovo nenormalno, ne bi trebao imati problema s Drugim korakom.

Prva stvar koju radimo u ovom pro-gramu je da se prestanemo drogirati. U toj fazi počinjemo osjećati patnju življenja bez droge ili nečega što bi je zamijenilo. Ta bol nas prisiljava da potražimo Silu koja je veća od nas samih i koja nas može osloboditi opsjednutosti drogom.

Proces u kojem ćemo doći do vjerova-nja sličan je za većinu ovisnika. Većini nas nedostajao je aktivan odnos s Višom silom. Počinjemo razvijati taj odnos jedno-stavno dopuštajući mogućnost postojanja Sile veće od nas samih. Mnogima od nas nije teško priznati da je ovisnost postala destruktivna sila u našem životu. Naši najbolji pokušaji završavali su samo još



većom destrukcijom i očajanjem. U jed-nom trenutku smo shvatili da trebamo pomoć neke Sile koja je jača od naše ovi-snosti. Na nama je kako ćemo shvatiti Višu silu. Nitko o tome neće odlučiti umjesto nas. Možemo je zvati grupa, program, ili je možemo zvati Bog. Jedino što nam se savjetuje je da to bude Sila koja nas voli, koja brine o nama i koja je veća od nas samih. Ne moramo biti religiozni da bi-smo prihvatili tu ideju. Stvar je u tome da otvorimo svoj um kako bismo povjerovali. S tim možemo imati poteškoća, ali sve dok nemamo predrasuda, mi prije ili kasnije pronalazimo pomoć koja nam je potrebna.

Govorili smo i slušali druge. Vidjeli smo ljude koji se oporavljaju, i oni su nam ispričali što je njima pomoglo. Vidjeli smo dokaze postojanja neke Sile koju ne možemo u potpunosti objasniti. Suočeni s ovim dokazima, počinjemo prihvaćati postojanje Sile veće od nas samih. Tu Silu možemo koristiti puno prije nego što je shvatimo.

Kako uočavamo podudarnosti i čuda koja se događaju u našim životima, pri-



hvaćanje se pretvara u povjerenje. Sve se ugodnije osjećamo sa svojom Višom silom kao izvorom snage. Kako učimo vjerovati toj Sili, mi prevladavamo svoj strah od života.

Proces u kojem ćemo povjerovati vra-ća nam zdrav razum. Iz tog vjerovanja proizlazi snaga za djelovanje. Trebamo prihvatiti ovaj korak da bismo krenuli putem oporavka. Kad naša vjera ojača, spremni smo za Treći korak.

Treći korak„Donijeli smo odluku prepustiti svoju volju i život na brigu Bogu kako smo ga shvatili.“

Kao ovisnici, često smo prepuštali svoju volju i svoj život destruktivnim silama. Našom voljom i našim životom upravljala je droga. Bili smo zarobljeni svojom potre-bom za trenutačnim zadovoljstvom koje nam je pružala droga. U tom je razdoblju čitavo naše biće – tijelo, um i duh – bilo pod vlašću droge. Neko vrijeme droga



nam je pružala užitak, a zatim je euforija počela splašnjavati i uvidjeli smo ružnu stranu ovisnosti. Shvatili smo da, što smo uz pomoć droge više letjeli, to smo dublje potonuli. Ostale su nam dvije mogućnosti: ili pretrpjeti apstinencijsku krizu ili uzeti još droge.

Za sve nas došao je dan kada više nismo imali izbora; morali smo uzeti drogu. Kako smo i volju i život predali ovisnosti, u krajnjem smo očaju potražili drugi put. U Anonimnim narkomanima, mi se odlučujemo prepustiti svoju volju i život na brigu Bogu kako smo ga shvatili. Ovo je ogroman korak. Ne moramo biti religiozni; svatko može učiniti taj korak. Sve što je potrebno je voljnost. Sve što je bitno je otvoriti vrata Sili koja je veća od nas samih.

Naše shvaćanje Boga nije dogmatsko, već proizlazi iz onoga u što vjerujemo i što nam pomaže. Mnogi od nas shvaćaju Boga jednostavno kao Silu koja nam po-maže da ostanemo čisti. Pravo da imamo Boga onakvog kako ga sami shvaćamo je



potpuno i bezuvjetno. Zbog toga što ima-mo to pravo, nužno je da budemo iskreni u vezi svojih uvjerenja ukoliko mislimo duhovno rasti.

Otkrili smo da je sve što smo trebali učiniti bilo to da pokušamo. Kada smo dali sve od sebe, program je funkcioni-rao u našem, baš kao i u bezbroj drugih slučajeva. Treći korak ne kaže: „Prepustili smo volju i život na brigu Bogu.“ On kaže: „Donijeli smo odluku prepustiti svoju volju i život na brigu Bogu kako smo Ga shvatili.“ Mi smo donijeli tu odluku; nitko nije od-lučio umjesto nas – ni droga, ni obitelj, ni socijalni radnik, ni sudac, ni terapeut, niti liječnik. Mi smo odlučili! Od trenutka kad smo prvi put osjetili uzbuđenje od droge, ovo nam je bila prva samostalna odluka.

Riječ odluka podrazumijeva djelovanje. Ta odluka temelji se na vjeri. Trebamo samo vjerovati da se čuda koja se doga-đaju u životu ovisnika koji su čisti mogu dogoditi svakom ovisniku koji ima želju za promjenom. Jednostavno shvaćamo da postoji sila koja potiče duhovni razvoj



i koja nam može pomoći da postanemo tolerantniji, strpljiviji i korisniji u poma-ganju drugima. Mnogi od nas su rekli: „Uzmi moju volju i moj život. Vodi me putem oporavka. Pokaži mi kako da ži-vim.“ Olakšanje koje osjećamo kada se „pustimo i prepustimo Bogu“ pomaže nam da izgradimo život koji vrijedi živjeti.

Predaja volji naše Više sile postaje sve lakša uz svakodnevnu vježbu. Kada se iskreno potrudimo, u tome i uspijevamo. Mnogi od nas započinju dan jednostav-nom molbom Višoj sili da nas vodi.

Iako znamo da ovo prepuštanje funk-cionira, možda ćemo ipak poželjeti svoju volju i život ponovo uzeti u svoje ruke. Možda se čak i naljutimo zato što nam Bog to dopušta. Ponekad je tijekom oporavka upravo odluka da zamolimo za Božju pomoć naš najveći izvor snage i hrabrosti. Ovu odluku ne možemo donijeti dovoljno često. Mirno se predajemo i puštamo da se Bog kako smo ga shvatili brine za nas.

U početku nam se vrtilo u glavi od pita-nja: „Što će se dogoditi kada prepustim svoj



život? Hoću li postati ‘savršen’?“ A možda smo ipak bili malo realniji. Neki su se među nama obratili iskusnijem članu NA i pitali ga: „Kako je bilo tebi?“ Odgovori će se razlikovati od jednog člana do drugoga. Većina nas smatra da su otvorenost, volj-nost i predaja ključni za ovaj korak.

Predali smo volju i život na brigu Sili koja je veća od nas samih. Ako smo u tome temeljiti i iskreni, primijetit ćemo pro-mjenu na bolje. Kako spoznajemo pravi smisao predaje, naši strahovi se smanjuju a vjera jača. Više se ne borimo protiv osje-ćaja straha, bijesa, krivnje, samosažaljenja ili potištenosti. Shvaćamo da je Sila koja nas je dovela u ovaj program još uvijek uz nas i da će nas nastaviti voditi ukoliko joj to dopustimo. Polako se oslobađamo paralizirajućeg straha od beznađa. Treći korak se očituje u načinu na koji živimo.

Počeli smo uživati u životu bez droge i želimo još puno toga dobrog što nam udruženje NA može ponuditi. Sada zna-mo da ne smijemo raditi pauze u svom duhovnom programu; mi želimo sve što možemo dobiti.



Sad smo spremni za prvu iskrenu ocje-nu samih sebe, te započinjemo Četvrti korak.

Četvrti korak „Temeljito smo i bez straha sastavili svoj moralni inventar.“

Svrha moralnog inventara sastavljenog temeljito i bez straha jest da sredimo zbrku i proturječja u svom životu i tako otkrijemo tko smo zapravo. Započinjemo novi način života i moramo se osloboditi tereta i zamki koji su nama upravljali i sprječavali naš razvoj.

Kad pristupamo ovom koraku, većina nas se boji da u nama čuči čudovište koje će nas uništiti ako ga oslobodimo. Taj nas strah može natjerati da odgodimo sastav-ljanje moralnog inventara ili nas čak u potpunosti spriječiti u poduzimanju ovog presudnog koraka. Međutim, otkrivši da je strah nedostatak vjere, i pronašavši svog osobnog Boga koji nas voli i kome se može-mo obratiti – mi se više ne trebamo bojati.



Mi smo stručnjaci u samozavaravanju i racionaliziranju. Popisujući svoj inventar, mi možemo prevladati te prepreke. Tako napisan moralni inventar otključat će one naše dijelove podsvijesti koji ostaju skriveni dok samo mislimo ili govorimo o tome tko smo. Jednom kad se sve nađe na papiru, puno je lakše uvidjeti i teže poreći svoju pravu prirodu. Iskrena procjena vlastite osobnosti jedan je od ključeva za naš novi način života.

Suočimo se sa slijedećim: dok smo se drogirali, nismo bili iskreni prema sebi. Postajemo iskreni prema sebi kada pri-znamo da nas je ovisnost pobijedila i da trebamo pomoć. Proteklo je dosta vre-mena prije nego što smo priznali da smo poraženi. Shvatili smo da se ni fizički, ni psihički, niti duhovno ne oporavljamo preko noći. Četvrti korak će nam pomoći na putu prema oporavku. Uglavnom uviđamo da nismo ni tako grozni, ni tako divni kao što smo mislili da jesmo. Iznenađeni smo kada u svom moralnom inventaru pronađemo i neke dobre točke.



Tko god je proveo neko vrijeme u progra-mu i proradio Četvrti korak, reći će da mu je on značio prekretnicu u životu.

Neki griješe u pristupu Četvrtom koraku, shvaćajući ga kao ispovijest o tome koliko smo užasno loši ljudi bili. U našem novom načinu života, opijenost tugovanjem može biti opasna. To nije smisao Četvrtog koraka. Pokušavamo se osloboditi življenja po starim, beskorisnim obrascima. Poduzimamo Četvrti korak kako bismo rasli, stekli snagu i uvid. Ovom koraku možemo pristupiti na više načina.

Prvi, Drugi i Treći korak neophodna su priprema za stjecanje vjere i hrabrosti da se bez straha napiše moralni inventar. Preporučuje se da sa svojim sponzorom prođemo prva tri koraka prije nego što počnemo raditi Četvrti. Ugodnije nam je kada dođemo do vlastitog razumijevanja ovih koraka. Na taj način si omogućujemo dobar osjećaj u vezi onoga što radimo. Dugo smo vremena pokušavali sve i sva-šta i nigdje nismo stigli. Sada započinjemo



Četvrti korak i oslobađamo se straha. Jednostavno ga stavljamo na papir, i to radimo najbolje što ovog časa možemo.

Moramo raščistiti s prošlošću, a ne se za nju držati. Želimo se s njom suočiti, sagledati je u pravom svjetlu, i zatim je se osloboditi, kako bismo mogli živjeti u sadašnjosti. Za većinu nas, prošlost je bila poput duha skrivenog na tavanu. Bojali smo se otvoriti vrata iza kojih se skriva, iz straha od onoga što bi nam mogao učini-ti. Ne moramo se sami suočiti sa svojom prošlošću. Naša volja i naš život sada su u rukama naše Više sile.

Temeljito i iskreno popisivanje inven-tara ranije nam se činilo nemogućim. I bilo je tako sve dok smo se oslanjali samo na vlastite snage. Prije nego što počnemo pisati, saberemo se u tišini i zamolimo za snagu da to učinimo temeljito i bez straha.

U Četvrtom koraku dolazimo u dodir sa samima sobom. Pišemo o svojim optere-ćenjima kao što su krivnja, sram, kajanje, samosažaljenje, ogorčenost, bijes, depre-sija, frustracija, zbunjenost, usamljenost,



tjeskoba, izdaja, beznađe, poraz, strah i poricanje.

Pišemo o stvarima koje nas muče ovdje i sada. Mi smo skloni negativnom razmi-šljanju, tako da nam stavljanje tih stvari na papir daje priliku da pozitivnije gledamo na ono što se događa.

Ukoliko želimo dobiti preciznu i pot-punu sliku o sebi, moramo razmotriti i svoje prednosti. To za većinu nas uopće nije lako, jer je teško prihvatiti činjenicu da posjedujemo i neke kvalitete. Međutim, svi mi imamo i dobrih osobina, od kojih mnoge otkrivamo tek kroz program, kao što su, na primjer, činjenica da se više ne drogiramo, otvorenost uma, svijest o Bogu, iskrenost prema drugima, prihva-ćanje, pozitivno djelovanje, dijeljenje isku-stva, voljnost, hrabrost, vjera, brižnost, za-hvalnost, srdačnost i velikodušnost. Pored toga, naši inventari uglavnom uključuju i naše odnose s ljudima.

Preispitujemo ono što smo radili u proš-losti i kako se ponašamo danas, da bismo shvatili što želimo zadržati, a što odbaciti.



Nitko nas ne prisiljava da se riješimo svoje patnje. Za ovaj korak kaže se da je težak; u stvari, on je prilično jednostavan.

Sastavljamo svoj inventar ne razmišlja-jući o Petom koraku. Četvrti korak radimo kao da Peti niti ne postoji. Možemo pisati sami ili u prisustvu drugih ljudi; dobro je kako god nam više odgovara. Možemo pisati onoliko puno ili malo koliko nam je potrebno. Netko s iskustvom može nam u tome pomoći. Ono što je važno jest napi-sati svoj moralni inventar. Ako nam smeta riječ moralni, možemo ga nazvati i inven-tarom pozitivnih/negativnih osobina.

Jedini način da se napiše inventar jest napisati ga! Razmišljanje, razgovaranje ili teoretiziranje o inventaru – ništa ga od toga neće napisati. Sjedamo uz bilježnicu, molimo za vodstvo, uzimamo olovku i počinjemo pisati. Sve o čemu razmišlja-mo materijal je za inventar. Ovaj korak poduzimamo kad shvatimo koliko malo možemo izgubiti, a koliko toga možemo dobiti.



Ono što znamo iz iskustva je da može-mo napisati premalo, ali nikada previše. Inventar će odgovarati osobi koja ga piše. Možda se ovo učini teškim ili bolnim. Možda se čini nemogućim. Možda se bojimo da će dodir s vlastitim osjećajima izazvati nezadrživu lančanu reakciju boli i panike. Možda poželimo izbjeći sastavlja-nje inventara iz straha da u tome nećemo uspjeti. No zanemarujemo li svoje osjećaje, napetost u nama postaje neizdrživa. Me-đutim, strah od neminovne propasti je to-liko jak da nadjača naš strah od neuspjeha.

Sastavljanje inventara tada dolazi kao olakšanje, jer je bol pri njegovom sastav-ljanju manja od one koju bismo osjećali kada to ne bismo učinili. Ovdje učimo da bol može biti poticajni faktor u oporavku. Samim tim, suočavanje s njom postaje ne-izbježno. Svaka tema koja se prorađuje na sastancima čini se kao da se tiče Četvrtog koraka, odnosno sastavljanja dnevnog in-ventara. Radeći inventar, mi smo u stanju nositi se sa svim stvarima koje se mogu pojaviti. Što više živimo program, to če-



šće nas Bog stavlja u situacije u kojima se pojavljuju problemi. Kad stvari isplivaju na površinu, mi o njima pišemo. Počinje-mo uživati u svom oporavku, jer imamo načina da izađemo na kraj s osjećajima krivnje, srama ili ogorčenosti.

Pritisak koji je bio zarobljen u nama sada se oslobađa. Pisanje će nam pomoći da otvorimo poklopac svog vlastitog „ek-spres lonca.“ Sami odlučujemo hoćemo li poslužiti hranu kuhanu u njemu ili je baciti, ili pak vratiti poklopac na mjesto. U svakom slučaju, u njemu više ne moramo kuhati.

Sjedamo, uzimamo papir i olovku, i molimo svoju Višu silu da nam pomogne otkriti mane koje nam donose bol i patnju. Molimo za hrabrost da temeljito i bez straha sastavimo svoj inventar, i da nam to pomogne da sredimo svoj život. Kada se molimo i nešto poduzimamo, ide nam na bolje.

Nećemo postati savršeni. Kada bismo bili savršeni, ne bismo bili ljudi. Važno je dati sve od sebe. Koristimo alate koji su nam dostupni i razvijamo sposobnost



preživljavanja svojih emocija. Ne želimo izgubiti ništa od onoga što smo postigli; želimo nastaviti s programom. Iskustvo nam govori da, koliko god inventar bio iscrpan i temeljit, on neće imati trajnijeg učinka ukoliko odmah nakon njega ne napravimo jednako temeljit Peti korak.

Peti korak„Priznali smo Bogu, sebi i drugom ljudskom biću pravu prirodu svojih pogrešaka.“

Peti korak je ključ prema slobodi. On nam omogućuje da živimo čisti u sadašnjosti. Slobodu da živimo dobivamo kada podi-jelimo pravu prirodu vlastitih pogrešaka s drugom osobom. Nakon što smo teme-ljito proradili Četvrti korak, bavimo se sadržajem inventara kojeg smo sastavili. Rečeno nam je da ćemo se vratiti drogi-ranju ukoliko svoje nedostatke držimo u sebi. Zadržavanje u prošlosti naposljetku će nas oslabiti i spriječiti nas da krenemo sudjelujemo u našem novom načinu ži-vota. Ukoliko nismo iskreni dok radimo



Peti korak, snosit ćemo iste one negativne posljedice do kojih nas je neiskrenost do-vodila i u prošlosti.

Peti korak traži od nas da Bogu, sebi i drugom ljudskom biću priznamo pravu prirodu svojih pogrešaka. Uvidjeli smo svoje greške, preispitali svoje obrasce po-našanja, i počeli sagledavati dublje aspek-te svoje bolesti. Sada sjedamo s drugom osobom i na glas dijelimo svoj inventar.

Naša Viša sila će biti uz nas tijekom Pe-tog koraka. Dobit ćemo pomoć i bit ćemo slobodni suočiti se sa samima sobom i drugim ljudskim bićem. Činilo nam se ne-potrebnim priznati pravu prirodu svojih pogrešaka svojoj Višoj sili. „Bog ionako sve to zna,“ racionalizirali smo. Među-tim, iako On zna, mi moramo priznanje prevaliti preko svojihusta kako bi ono bilo uistinu učinkovito. Peti korak nije samo iščitavanje Četvrtog koraka.

Godinama smo se izbjegavali vidjeti onakvima kakvi smo stvarno bili. Stidjeli smo se sebe i osjećali se izoliranima od ostatka svijeta. Sada kad smo spoznali



sramotni dio svoje prošlosti, možemo ga i izbaciti iz svog života ako se s njim suočimo i priznamo ga. Bilo bi tragično sve napisati i zatim to gurnuti u ladicu. Naši nedostaci rastu u mraku, ali umiru izloženi svjetlu.

Prije nego što smo došli u Anonimne narkomane, mislili smo da nitko ne može razumjeti stvari koje smo radili. Bojali smo se da ćemo, ako ikada pokažemo svoje pravo lice, sigurno biti odbačeni. Većina ovisnika osjeća tu istu nelagodu. Sada shvaćamo da nismo bili realni kada smo se tako osjećali. Naši prijatelji iz Udruženja nas razumiju.

Moramo pažljivo odabrati osobu koja će saslušati naš Peti korak. Moramo biti sigurni da ta osoba zna što radimo i zašto to radimo. Iako kod ovog odabira nema strogih pravila, važno je da toj osobi vje-rujemo. Jedino nas potpuno povjerenje u integritet i pouzdanost te osobe može učiniti voljnima da u ovom koraku bude-mo temeljiti. Neki od nas rade svoj Peti korak s potpunim strancem, dok je dru-



gima ugodnije odabrati člana Anonimnih narkomana. Znamo da je manje vjerojatno da će nas drugi ovisnik zlonamjerno osu-đivati ili pogrešno razumjeti.

Jednom kada se odlučimo za nekoga i ostanemo nasamo s tom osobom, mi na-stavljamo dalje uz njen poticaj. Želimo biti konkretni, iskreni i temeljiti, jer shvaćamo da se radi o pitanju života ili smrti.

Neki od nas su pokušali sakriti dio svoje prošlosti misleći da će se tako lakše nositi sa svojim nutarnjim osjećajima. Možda mislimo da smo dovoljno učinili već time što smo pisali o svojoj prošlosti. Ne možemo si priuštiti ovu pogrešku. U ovom koraku izlaze na vidjelo naši motivi i naši postupci. Ne možemo očekivati da oni razotkriju sami sebe. Konačno smo na-dišli nelagodu, i ubuduće možemo izbjeći osjećaj krivnje.

Ne odugovlačimo. Moramo biti jasni i precizni. Želimo reći golu istinu, i to što prije. Uvijek postoji opasnost da ćemo pre-uveličati svoje greške. Jednako je opasno i racionalizirati ili umanjiti svoju ulogu u situacijama iz prošlosti. Napokon, još



uvijek nam je stalo do toga da ostavimo dobar dojam.

Ovisnici su skloni voditi tajne živote. Godinama smo prikrivali nisko samopo-uzdanje skrivajući se iza lažnih predstava o sebi za koje smo se nadali da će prevariti druge. Na žalost, prevarili smo sebe više nego bilo koga drugoga. Iako smo izvana često izgledali sigurno i samouvjereno, iznutra smo zapravo skrivali nestabilnu i nesigurnu osobu. Maske moraju pasti. Dijelimo svoj inventar onako kako je na-pisan, ništa ne preskačući. Nastavljamo iskreno i temeljito pristupati ovom koraku sve dok ga ne završimo. Veliko je olak-šanje riješiti se svih svojih tajni i s nekim podijeliti teret prošlosti.

Dok s nekim dijelimo ovaj korak, obično i osoba koja nas sluša podijeli s nama dio svoje priče. Otkrivamo da nismo jedin-stveni slučaj. Bivajući prihvaćeni od strane onoga kome se povjeravamo, mi uviđamo da možemo biti prihvaćeni upravo onakvi kakvi jesmo.

Možda se nikada nećemo moći sjetiti svih svojih grešaka iz prošlosti. Unatoč



tome, trudimo se to učiniti najpotpunije i najbolje što možemo. Počinjemo doživ-ljavati stvarne osobne osjećaje duhovne prirode. Tamo gdje smo ranije imali teorije o duhovnosti, sada se počinjemo buditi u duhovnoj stvarnosti. Ovo početno samo-ispitivanje obično otkriva neke obrasce ponašanja koji nam se baš i ne sviđaju. Međutim, suočavanje s tim obrascima i nji-hovo iznošenje na vidjelo omogućava nam da se s njima konstruktivno nosimo. Do tih promjena ne možemo doći sami. Trebat ćemo pomoć Boga kako smo ga shvatili i udruženja Anonimnih narkomana.

Šesti korak„Postali smo potpuno spremni dopustiti Bogu da ukloni sve mane našeg karaktera.”

Zašto tražiti ono za što još nismo spre-mni? To bi značilo tražiti nevolje. Ovisnici prečesto traže da budu nagrađeni bez uloženog truda. Ono čemu težimo u Še-stom koraku je voljnost. Iskrenost kojom radimo ovaj korak bit će proporcionalna našoj želji za promjenom.



Želimo li se zaista osloboditi svojih ogorčenja, svoje ljutnje i svog straha? Mnogi se od nas drže svojih strahova, sumnji, mržnje ili gađenja nad samim sobom zato što u već poznatoj patnji na-lazimo neku izobličenu sigurnost. Čini se sigurnijim prigrliti ono što znamo, nego to odbaciti radi nečeg nepoznatog.

Trebamo se odlučno osloboditi svojih karakternih mana. Patimo jer nas njihovi zahtjevi iscrpljuju. Gdje smo bili oholi, uviđamo da drskost više ne prolazi. Ako nismo ponizni, bit ćemo poniženi. Ako smo pohlepni, vidimo da nikada nećemo biti zadovoljni. Dok nismo napravili Če-tvrti i Peti korak, mogli smo se prepuštati strahu, gnjevu, neiskrenosti i samosaža-ljenju. Sada znamo da ugađanjem ovim karakternim manama zamagljujemo svoju sposobnost da razmišljamo logično. Sebič-nost postaje nepodnošljiv, pogubni lanac koji nas drži zarobljenima u našim starim navikama. Naši nedostaci crpe iz nas svo naše vrijeme i energiju.

Proučavamo inventar iz Četvrtog kora-ka i pažljivo promatramo što naše mane



čine u našim životima. Počinjemo žudjeti za slobodom od tih mana. Molitvom, ili na neki drugi način, postajemo voljni, spremni i sposobni dopustiti Bogu da ukloni naše destruktivne osobine. Treba nam promjena osobnosti ukoliko želimo ostati čisti. Mi se želimo se promijeniti.

Starim manama trebamo pristupiti otvorenog uma. Svjesni smo ih, pa ipak ponavljamo iste greške i nismo sposobni osloboditi se loših navika. Pouzdajemo se da ćemo u Udruženju pronaći način živo-ta koji želimo za sebe. Pitamo prijatelje: „Jesi li se uspio osloboditi?” Skoro bez iznimke odgovor je: „Da, koliko god sam mogao.” Kada uvidimo svoje nedostatke i prihvatimo ih, možemo ih se osloboditi i početi živjeti novim životom. Shvaćamo da napredujemo kada počinjemo raditi nove greške umjesto da ponavljamo stare.

Kad prorađujemo Šesti korak, važno je zapamtiti da smo ljudska bića i da si ne bismo trebali postavljati nerealna oče-kivanja. Ovo je korak voljnosti. Voljnost je duhovno načelo Šestog koraka. Šesti



korak pomaže nam kretati se u smjeru duhovnosti. No budući smo samo ljudi, ponekad ćemo i odlutati s tog puta.

Buntovnost je nedostatak karaktera koji će nam pri ovome zasmetati. Ne trebamo gubiti vjeru kada postanemo buntovni. Takvo raspoloženje može izazvati rav-nodušnost ili netrpeljivost, ali njih pobje-đujemo svojom upornošću. Nastavljamo moliti za voljnost. Možda imamo sumnji u to hoće li nam Bog pomoći, ili će nešto ipak poći po zlu. Raspitujemo se kod drugog člana koji nam kaže: „Točno si tamo gdje trebaš biti.” Obnavljamo spremnost na to da nam mane budu uklonjene. Predajemo se jednostavim savjetima koje nam nudi program. Iako nismo potpuno spremni, mi idemo u pravom smjeru.

S vremenom, vjera, poniznost i prihva-ćanje zamjenjuju oholost i buntovnost. Po-činjemo se upoznavati. Primjećujemo da naša svijest sazrijeva. Kako naša voljnost izrasta u nadu, počinjemo se osjećati sve bolje. Možda po prvi puta imamo viziju svog novog života. Zadržavajući tu viziju



pred očima, voljnost pretvaramo u djelo prelazeći na Sedmi korak.

Sedmi korak„Ponizno smo ga zamolili da ukloni naše nedostatke.“

Karakterne mane ili nedostaci uzrokoju nam patnju i nevolje tijekom čitavog ži-vota. Da su doprinosili našem zdravlju i sreći, ne bismo postali tako očajni. Morali smo postati spremni da Bog, kako smo ga shvatili, ukloni te naše mane.

Odlučivši da želimo da nas Bog oslo-bodi beskorisnih i destruktivnih aspekata naših osobnosti, stigli smo do Sedmog koraka. Sami se nismo mogli nositi sa ži-votnim iskušenjima, ali to nismo shvatili prije nego što smo od svog života napra-vili potpuni kaos. Priznavši to, osjetili smo tračak poniznosti. Ona je glavni sastojak Sedmog koraka. Poniznost proizlazi iz iskrenosti prema sebi. Mi vježbamo biti iskreni od Prvog koraka. Prihvatili smo svoju ovisnost i svoju nemoć. Pronašli



smo snagu izvan nas samih i naučili se oslanjati na nju. Preispitali smo se i otkri-li tko smo zapravo. Biti istinski ponizan znači prihvatiti i iskreno pokušavati biti ono što jesmo. Nitko od nas nije ni sasvim dobar ni sasvim loš. Ljudi smo sa svojim pozitivnim i negativnim osobinama. Prije svega, mi smo ljudska bića.

Poniznost je jednako toliko potrebna da bismo ostali čisti, koliko su nam hrana i voda potrebni da bismo ostali na životu. Kako je naša ovisnost napredovala, svoju smo energiju u potpunosti posvetili za-dovoljavanju svojih materijalnih žudnji. Nismo bili u stanju zadovoljiti ni jednu drugu potrebu. Uvijek smo htjeli udovo-ljiti jedino svojim osnovnim željama.

Sedmi korak je korak akcije, i sada je vrijeme da zamolimo Boga za pomoć i olakšanje. Moramo shvatiti da naš način razmišljanja nije jedini i da nam drugi ljudi mogu pokazati put. Kada nam netko ukaže na nedostatak, možda ćemo prvo reagirati tako da se branimo. Moramo shvatiti da nismo savršeni. Uvijek će biti



mjesta za poboljšanje. Ako zaista želimo biti slobodni, dobro ćemo razmisliti o onome na što nam ukazuju drugi ovisnici. Ako su nedostaci koje otkrijemo stvarni, a imamo priliku da ih se oslobodimo, sigurno je da ćemo od toga imati koristi.

Neki će poželjeti spustiti se na koljena radi ovog koraka. Jedni će biti vrlo tihi, a drugi će uložiti veliki emocionalni napor da pokažu snažnu volju. Riječ „ponizno“ je primjerena jer pristupamo Sili većoj od nas samih kako bismo je zamolili za slobodu da živimo bez ograničenja starog načina života. Mnogi od nas su voljni napraviti ovaj korak isključivo na temelju slijepe vjere, zato što nam je dosta onoga što smo radili i kako smo se osjećali. Što god dje-lovalo za nas, mi u tome idemo do kraja.

Ovo je naš put prema duhovnom rastu. Mijenjamo se svakim danom. Postepeno i pažljivo izvlačimo se iz izolacije i samoće ovisnosti i ulazimo u bujicu života. Taj rast nije posljedica želje, nego djelovanja i molitve. Osnovni cilj Sedmog koraka je izaći iz sebe i nastojati ostvariti volju svoje Više sile.



Ukoliko nismo dovoljno oprezni i ne uspijemo shvatiti duhovno značenje ovog koraka, mogli bismo imati poteškoća i prizvati stare nevolje. Opasno je biti i prestrog prema sebi.

Razgovor s drugim ovisnicima u opo-ravku pomoći će nam da ne budemo smrt-no ozbiljni u odnosu na sebe. Prihvaćanje tuđih nedostataka može nam pomoći da postanemo ponizni i da otvorimo put oslobađanju od vlastitih nedostataka. Bog, kako bi nam pomogao da postanemo svje-sni svojih nedostataka, često djeluje putem onih kojima je dovoljno stalo do oporavka.

Zapazili smo da poniznost igra važnu ulogu u ovom programu i u našem novom načinu života. Radimo svoj inventar; po-stajemo spremni dopustiti Bogu da ukloni mane našeg karaktera; ponizno ga molimo da ukloni naše nedostatke. Na putu smo duhovnog rasta i želimo ga nastaviti. Spremni smo za Osmi korak.



Osmi korak„Načinili smo popis svih osoba koje smo povrijedili i postali smo voljni da im se iskupimo.“

Osmi korak je test naše novootkrivene poniznosti. Cilj nam je osloboditi se kriv-nje koju nosimo u sebi. Želimo svijetu po-gledati u oči bez da smo pri tom agresivni ili da se bojimo.

Jesmo li voljni napraviti popis svih osoba koje smo povrijedili kako bismo se riješili straha i krivnje koje nosimo iz svoje prošlosti? Iz iskustva znamo da prije sve-ga moramo postati voljni da bi ovaj korak mogao imati bilo kakvog učinka.

Osmi korak nije lagan; on zahtijeva novu vrstu iskrenosti u pogledu naših odnosa s drugim ljudima. Osmim ko-rakom započinje proces opraštanja: Mi opraštamo drugima; drugi možda oproste nama; i, konačno, mi opraštamo sami sebi i učimo kako živjeti u ovom svijetu. Kroz vrijeme koje nam je trebalo da stignemo do ovog koraka postali smo spremniji ra-



zumjeti druge, i to nam je postalo važnije od toga da drugi razumiju nas. Lakše je živjeti i pustiti druge da žive kada pre-poznamo područja u kojima se moramo iskupiti. Isprva nam se čini teškim, ali jednom kada to napravimo, pitamo se zašto to nismo učinili puno prije.

Trebamo biti potpuno iskreni da bismo napravili točan popis. Kako bismo se za taj korak što bolje pripremili, korisno je odrediti značenje riječi „povreda“. Jedna od definicija pod povredom podrazumi-jeva fizičku ili duševnu štetu. Druga kaže da je to nanošenje boli, patnje ili gubitka. Šteta može biti uzrokovana nečim što je izgovoreno, učinjeno ili propušteno učini-ti. Povreda može biti uzrokovana riječima ili postupcima, namjerno ili nenamjerno izgovorenih ili učinjenih. Stupanj povrede može se kretati od toga da kod nekoga izazovemo nelagodan osjećaj, pa sve do nanošenja tjelesnih ozljeda ili čak smrti.

Osmi korak suočava nas s jednim pro-blemom. Mnogima od nas teško je priznati da smo drugima nanijeli neko zlo, zato što smo mislili da smo mi sami bili žrtve svoje



ovisnosti. Za Osmi korak je ključno izbje-ći ovakav način razmišljanja. Moramo odvojiti ono što je napravljeno nama od onoga što smo mi napravili drugima. Pre-stajemo se opravdavati i misliti o sebi kao o žrtvi. Često mislimo da smo povrijedili samo sebe, a ipak sebe obično stavljamo na kraj popisa, ako uopće. Ovaj korak je sistematski rad na obnavljanju ruševina našeg života.

Osuđujući mane drugih nećemo sebe učiniti boljim ljudima. Osjećat ćemo se bolje počistimo li svoj život oslobađajući se krivnje. Po sastavljanju ovog popisa više ne možemo poreći da smo napravili štetu. Priznajemo da smo povrijedili dru-ge, neposredno ili posredno, nekim svojim djelom, laži, prekršenim obećanjem ili nebrigom.

Sastavljamo popis, ili koristimo onaj iz Četvrtog koraka, i dodajemo nove ljude kako ih se sjetimo. Iskreno pristupamo ovom popisu i otvoreno preispitujemo svoje greške kako bismo postali voljni da se iskupimo.



U nekim slučajevima možda i ne po-znajemo osobe koje smo povrijedili. Dok smo se drogirali, u opasnosti je bio svatko s kim smo kontaktirali. Mnogi članovi ovdje spominju svoje roditelje, supruž-nike, djecu, prijatelje, ljubavnike, druge ovisnike, slučajne poznanike, suradnike, poslodavce, učitelje, stanodavce, pa i potpune strance. Možemo i sebe staviti na popis, jer smo se drogiranjem polako ubijali. Moglo bi biti korisno sastaviti i zaseban popis ljudi kojima smo se dužni novčano iskupiti.

Kao i u svakom drugom koraku, mo-ramo biti temeljiti. Mnogi od nas češće podbace nego što premaše svoj cilj. Isto-vremeno, ne smijemo odgađati okončanje ovog koraka samo zato što nismo sigurni je li naš popis dovršen. Mi ga nikada ne-ćemo završiti.

Posljednja poteškoća u proradi Osmog koraka jest kako ga odvojiti od Devetog koraka. Projekcije stvarnih iskupljenja mogu biti veliki kamen spoticanja kako za sastavljanje popisa, tako i za pronalaženje voljnosti. Ovaj korak radimo kao da Deve-



ti korak ne postoji. Mi

Documents

omani...osoba čijim životom upravlja droga. Možda priznaješ da imaš problem s drogom, ali se ne smatraš ovisnikom. Svi smo imali unaprijed stvorena mišljenja o tome što je