Odgoj i obrazovanje – budućnost civilizacije Pregledni rad … · 2019-03-05 · Odgoj i obrazovanje – budućnost civilizacije 7. – 8. lipnja 2018., Petrinja, Hrvatska Suradnja

Međunarodni znanstveno-stručni simpozij

17. Dani Mate Demarina:

Odgoj i obrazovanje – budućnost civilizacije

7. – 8. lipnja 2018., Petrinja, Hrvatska

Suradnja roditelja i učitelja nekad i danas1 2Dejana Tavas i Marina Đuranović

1Osnovna škola Vladimira Nazora, Rovinj, Hrvatska2Sveučilište u Zagrebu,Učiteljski fakultet, Zagreb, Hrvatska

[email protected] ; [email protected]

Sažetak – Tijekom povijesti, kako se razvijao odgojno-obrazovni sustav, tako su se mijenjali i

razvijali oblici suradnje roditelja i škole. U prošlosti je postojalo jasno razgraničenje odgojnih

sfera između škole i roditeljskog doma. Utjecaj roditelja na obrazovanje njihove djece izvan

kuće, odnosno u odgojno-obrazovnom sustavu, bio je minimalan. Međutim, početkom 20.

stoljeća dolazi do preispitivanja ovih granica kao i do različitih pokreta za slobodu odgoja i

obrazovanja. U skladu sa svojim roditeljskim pravima roditelji žele biti aktivni sudionici u

obrazovanju svoje djece, a samim time i sudjelovati u životu i radu škole. Stoga, dolazi do

redefiniranja uloga roditelja i učitelja u odgojno-obrazovnom djelovanju. Oni postaju

partneri u stvaranju uvjeta i poticanju razvoja cjelokupnog dječjeg potencijala. Ti partnerski

odnosi temelje se na kvalitetnoj komunikaciji, zajedničkom radu i međusobnom uvažavanju.

Uvođenjem e–Dnevnika u hrvatske škole roditelji su stalno informirani o napretku svoje

djece pa se postavlja pitanje redovitosti njihova dolaska u školu i kvalitete suradnje s

učiteljima. Cilj je ovog rada dati kratak prikaz suradnje roditelja i učitelja kroz povijest,

ukazati na važnost kvalitete te suradnje i istaknuti njezinu dobrobit kako za učenike, tako i za

roditelje i učitelje.

Ključne riječi: dobrobiti suradnje; e-Dnevnik; komunikacija; oblici suradnje roditelja i

učitelja.

Povijesni osvrt na suradnju roditelja i školeKako se razvijalo društvo, a s njime i odgojno-obrazovni sustav, tako se mijenjala i

percepcija o važnosti suradnje roditelja i učitelja. Nju su još davno prepoznali i isticali

poznati svjetski pedagozi (Komensky 1592.-1670., Pestalozzi 1746.-1827., Makarenko

1888.-1839. i dr.) no njihova nastojanja nisu bila kontinuirana i u stvarnosti se na roditelje i

učitelje gledalo kao na dva različita svijeta s različitim zadaćama – roditelji su bili

zaduženi za odgoj djece, a učitelji za njihov školski uspjeh (Rosić, 2005). Jedni se nisu

trebali uplitati u zadaće i obveze drugih.

I hrvatski su pedagozi (Basariček 1884.-1928 Gučetić 1549.-1610., Ilijašević 1814.-.,

1903., Novotny 1833.-1867., Pataki 1905.-1953. i Turić 1861.-1944.) isticali važnost

Pregledni rad

269

povezanosti i uključenosti svih sudionika u odgojno-obrazovni proces. Značajan

doprinos uključenosti roditelja u život i rad škole donosi Zakona o pučkom školstvu i

preparandijama (1874). Ovim Zakonom roditelji postaju članovi školskih odbora. I časopis

Domaće ognjište (1900) pokreće se s ciljem povezivanja roditelja i učitelja. S vremenom,

roditelji se sve više uključuju u rad škole (Kolak, 2006).

Do sredine prošlog stoljeća roditelji nisu imali puno utjecaja na odgoj i obrazovanje

svoje djece izvan obitelji. Suradnja se uglavnom sastojala od odlazaka na roditeljske

sastanke, informativne razgovore ili školske svečanosti. U suvremenom svijetu roditelji

postaju svjesniji važnosti svoje uključenosti u školu te traže informacije i pravo na

sudjelovanje u kreiranju školskog kurikuluma. Oni postavljaju i određene zahtjeve i

očekivanja, a od škola očekuju da ih ispune (Maleš, 1996).

Suradnja roditelja i učitelja danas je tema brojnih znanstvenih istraživanja (Doutlik,

2014; Đurišić i Bunijevac, 2017; Jurčić, 2009; Kolak, 2006; Lapat, Opić i Đuranović, 2017;

McNeal, 2014;Miljević-Riđički, Pahić i Vizek Vidović 2011; Šteh i Kalin, 2011; Tavas i Bilač,

2011; Vučak, 2000). Ističe se važnost njezine kvalitete kao i brojne dobrobiti koje ona

donosi za sve sudionike odgojno-obrazovnog procesa: učenike, roditelje i učitelje.

Oblici suradnje roditelja i učiteljaPrije no što se kratko osvrnemo na oblike suradnje roditelja i učitelja svakako je

važno objasniti i termin koji se u zadnje vrijeme često rabi kao istoznačnica terminu

suradnja, a to je partnerstvo. Navedeni termini nisu istoznačnice te ćemo pokušati navesti

osnovne razlike među njima.

Terminom suradnja roditelja i učitelja najčešće se podrazumijeva na proces

međusobnog informiranja, savjetovanja, učenja i dogovaranja, a radi dijeljenja

odgovornosti za dječji razvoj u obitelji i školi. Krajnji je cilj suradnje dobrobit djeteta.

Međutim, kada se govori o suradnji u navedenom odnosu nije uvijek jasno definirana

uloga roditelja – treba li on biti pasivni sudionik u školskim aktivnostima ili aktivni

čimbenik u donošenju odluka vezanih uz rad škole. Pojam partnerstva je široko

rasprostranjen i koristi se za opisivanje različitih odnosa i aktivnosti. To je proces, a ne

događaj i uključuje odnos između institucija i ljudi unutar tih institucija. Partnerstvo

predstavlja razvoj međusobnih uloga, ali i dijeljenje resursa kako bi se ostvario cilj koji se

ne može uspješno ostvariti individualno (Maleš, 1996). Općenito, za suradnju možemo

reći da ona podrazumijeva uključenost (koja vrlo često zna biti formalna), dok se pod

pojmom partnerstva podrazumijevaju kvalitetniji odnosi u kojima su roditelji aktivnije

involvirani u život i rad škole. Budući da u našem odgojno-obrazovnom sustavu još

uvijek dominiraju suradnički odnosi između roditelja i učitelja (i da se dosta treba raditi

kako bi se tek uspostavili partnerski odnosi) ovim terminom ćemo se koristiti dalje u radu

i pod njim će se podrazumijevati svi odnosi i aktivnosti između roditelja i učitelja/škole.

Kada se govori o oblicima suradnje roditelja i učitelja oni mogu biti vrlo raznovrsni.

Učitelji kroz različite aktivnosti nastoje uključiti roditelje u rad škole: organiziranjem i

održavanjem različitih radionica i predavanja za roditelje, uključivanjem roditelja kao

suradnika na razrednim i školskim projektima, pozivanjem roditelja kao gosta predavača

17. Dani Mate Demarina


270

na nastavu, angažiranjem roditelja kao pratitelja na različitim izvanškolskim

aktivnostima, izletima, ekskurzijama i slično. Danas, uz tradicionalne oblike suradnje

roditelja i učitelja (kao što su individualni razgovori, telefonski pozivi, pisane poruke te

roditeljski sastanci), sve više se koriste i novi, suvremeniji oblici koji više odgovaraju

potrebama vremena u kojem živimo.

Ključne razlike između suvremenoga i tradicionalnoga pristupa uključivanja

roditelja u rad škole vidljive su u sljedećoj tablici (tablica 1).

Tablica 1. Partnerstvo i tradicionalna usmjerenost u odnosima roditelja i škole (prema Sheridan i Kratochwill, 2007)

Partnerska orijentacija Tradicionalna orijentacija

Jasna opredijeljenost zajedničkoga rada s

ciljem promicanja dječjeg učinka / dostignuća.

Česta dvosmjerna komunikacija.

Poštivanje kulturnih razlika i prepoznavanje važnosti njihova

doprinosa za stvaranje pozitivne radne klime.

Poštivanje važnosti različitih perspektiva.

Uloge su jasne, uzajamne i podržavajuće.

Ciljevi za učenike su zajednički određeni i podijeljeni.

Planovi su sukonstruirani s

ugovorenim ulogama za sve sudionike.

Naglašavajuća uloga škole u

promicanju učenja.

Komunikaciju inicira isključivo škola;

rijetko i orijentirano na problem.

„Jedna veličina odgovara svima“ –

kulturne razlike su izazovi koje treba svladati.

Razlike se promatraju kao prepreke.

Različite uloge udaljavaju sudionike.

Ciljeve određuje škola,

ponekad ih dijeli s roditeljima.

Nastavne planove osmišljavaju i

isporučuju učitelji.

Nove tehnologije nude roditeljima i učiteljima jednostavnije, učinkovitije i brže

načine komuniciranja. U proteklih nekoliko godina e-Dnevnici počeli su se koristiti u

mnogim državama omogućujući roditeljima 24-satni pristup ocjenama i informacijama o

predstojećim zadacima. Jedna od prvih država koja je uvela elektroničko vođenje

pedagoške dokumentacije je Estonija. Ona je 2002. godine započela s projektom „eKool“.

Putem navedene aplikacije učitelji i roditelji besplatno razmjenjuju informacije, dok se

dodatne obavijesti o ocjenama i izostancima učenika naplaćuju (https://www.ekool.eu/

index_en.html). Danas mnoge države koriste elektroničke dnevnike. U Australiji se

koristi „My EDiary“ (https://myediary.com.au/), u Srbiji e-Dnevnik (http://www.e-

dnevnik.org/), a u Sloveniji eAsistent (https://www.easistent.com/). U Americi se češće

koriste aplikacije koje imaju ulogu e-Dnevnika.

Zadnjih se desetak godina u Hrvatskoj sve više povećava elektronički oblik

komuniciranja između roditelja i učitelja. Projekt "Net u školi" započeo je 2003. godine i u

sve je hrvatske škole uveden ISDN priključak. Cilj je ovog projekta unaprjeđenje procesa

učenja korištenjem interneta u nastavi kao i izgradnja nove kulture učenja koja se temelji

na otvorenosti k novim spoznajama, novim medijima i tehnologijama

(https://mzo.hr/hr/net-u-skoli). Danas sve hrvatske škole imaju svoje mrežne stranice na

kojima se obično nalaze opće informacije o školi, dokumenti kojima se regulira rad škole

(različiti zakonski i podzakonski akti), aktivnosti koje škola planira provoditi sa svojim



271

učenicima (školski kurikulum), kao i različite informacije namijenjene roditeljima i

učenicima.

Jedan je od oblika komuniciranja roditelja i učitelja i e-Dnevnik. Aplikacija e-

Dnevnik kreirana je od strane Hrvatske akademske i istraživačke mreže, CARNET-a, a

sastoji se od dva dijela: mrežne aplikacije namijenjene školama i mrežne aplikacije

namijenjene roditeljima i učenicima.U školskoj godini 2015./2016. aplikaciju e-Dnevnik

koristilo je ukupno 554 škola, od toga 339 osnovnih dok se taj broju školskoj godini

2017./2018. znatno povećao te aplikaciju e-Dnevnik koristi ukupno 1011 škola, od čega

683 osnovnih (https://ocjene.skole.hr/pocetna/skole).

Kako bi se pristupilo aplikaciji e-Dnevnik, potrebno je imati računalo (stolno,

prijenosno ili tablet), internetsku vezu te token koji osigurava pristup podatcima kao i

njihovu sigurnost. U navedenoj aplikaciji predmetni učitelji imaju pristup razrednim

knjigama razreda u kojem predaju i to samo predmetu koji predaju. Oni imaju mogućnost

upisati sate, ocjene, izostanke i bilješke o napretku i vladanju učenika. Razrednik ima

pristup svim podatcima vezanim uz učenike svog razrednog odjela – može upisivati

njihove osobne podatke, opravdavati izostanke i slično te voditi druge bilješke (zapise s

roditeljskih sastanaka, stručne posjete i slično). Ravnatelj i stručni suradnici imaju

mogućnost uvida u sve podatke na razini škole. Učenici i roditelji imaju mogućnost uvida

u ocjene i druge zabilješke koje može unijeti predmetni učitelj ili razrednik, izostanke,

vremenik pisanih provjera, osobne podatke i bilješke razrednika.

Aplikacija e-Dnevnik ima svoje brojne prednosti, ali i nedostatke. Kao prednosti

navedene aplikacije najčešće se navodi smanjivanje administrativnih poslova učitelja,

jednostavna i brza izrada raznih izvještaja (realizacije nastavnih sati, postotci prolaznosti

iz nekog predmeta i slično), mogućnost istovremenog pristupa razrednoj knjizi jednog

razreda (mogu joj pristupiti i predmetni učitelj te neometano obavljati usmeno ispitivanje

učenika, ali i razrednik koji može istovremeno s roditeljem voditi konzultativni

razgovor). Isto tako, ova aplikacija smanjuje mogućnost neovlaštenog unosa podataka

(korigiranja ocjena i bilješki) što se nerijetko znalo dogoditi u razrednim knjigama u

papirnatom obliku. Budući da sustav e-Dnevnika bilježi sve podatke onoga tko mu je

pristupio (ime i prezime, vrijeme, IP adresa) i iste prikazuje u izvještaju, vrlo jednostavno

je utvrditi tko, kada i gdje je izvršio sporni unos (ftp://ftp.carnet.hr/pub/CARNet/docs/

rules/CDA0058.pdf).

Kao nedostatak e-Dnevnika najčešće se navodi njegova ovisnost o internetskoj vezi i

njegovo nefunkcioniranje u odsustvu iste. Učitelji kao nedostatak znaju isticati i

nemogućnost istovremenog korištenja više programa istovremeno. Uz tehničke

nedostatke određeni broj učitelja smatra se i nedovoljno informatički pismenim za rad u

ovoj aplikaciji.

Uvođenjem e-Dnevnika kod učitelja se javio i strah od nedolaska roditelja u školu na

individualne informacije i komunikaciju uživo. Ta se sumnja pokazala opravdanom jer je

broj dolazaka roditelja na individualne informacije od kada se uvela aplikacija e-Dnevnik

u padu (Pavlović-Šijanović, 2016.).

Roditelji kao prednost e-Dnevnika navode mogućnost uvida u sve ocjene iz svih

nastavnih predmeta bez da su ograničeni odlaskom u školu na individualne razgovore.



272

Kao nedostatak pojedini roditelji, kao i učitelji, ističu nedovoljnu informatičku pismenost

ili neposjedovanje internetske veze kod kuće.

Postavlja se pitanje i što učenici misle o uvođenju e-Dnevnika? Odgovor na

navedeno pitanje potražili smo na internetskim stranicama. Prema riječima većine

učenika e-Dnevnik je koristan jer mogu sve provjeriti i vidjeti te ne mogu dobiti više od tri

ocjene na dan. Dio učenika smatra da je to dobra stvar za roditelje, no ne i za njih, jer im

roditelji mogu vidjeti ocjene u svakom trenutku (https://novinarije.wordpress.com/

2014/01/26/e-dnevnik-dojmovi-nakon-prvog-polugodista).

Prema rezultatima istraživanja provedenim u susjednim državama (Srbiji i Bosni i

Hercegovini) 63,22% učitelja smatra da će ovaj način komunikacije biti svima koristan

(roditeljima, učenicima kao i učiteljima). Gotovo 73% učenika smatra da nije potrebno

uvoditi ovakav način praćenja, no oko 58% ispitanika ima dovoljan i dobar uspjeh te im

vjerojatno nije u interesu da roditelji imaju uvid u njihove ocjene koje su često loše.

Najpozitivniji su bili stavovi roditelja – njih 97,4% prihvatilo bi ovaj način uvida u uspjeh i

ponašanje svoje djece upravo zbog mogućnosti svakodnevnoga praćenja ocjena, vladanja

i izostanaka (Popović i Vuković, 2010, str. 691).

U Hrvatskoj dosad na državnoj razini nisu objavljena istraživanja o mišljenju i

zadovoljstvu korisnika e-Dnevnika.

Na kraju je potrebno istaknuti da e-Dnevnik ne može i ne smije biti zapreka u

komunikaciji roditelja i učitelja. Budući da su učitelji odgovorni za uspostavljanje i

izgradnju suradnje s roditeljima, oni te susrete trebaju preoblikovati od razgovora o

ocjenama i vladanju u razgovore koji će roditeljima pružiti potporu i pomoć u odgoju i

obrazovanju njihove djece.

Dobrobiti suradnje Za školski uspjeh učenika važno je poznavanje njegovih osobina, interesa, jakih i

slabih strana. Budući da roditelji najbolje poznaju svoje dijete iznimno je važno ostvariti

dobru i kvalitetnu suradnju između roditelja i učitelja. Roditelji mogu na različite načine

biti uključeni u život i rad škole, odnosno u obrazovanje svoje djece: od stvaranja

poticajnog obiteljskog okruženja za učenje do pružanja konkretne pomoći u izradi

domaćih i školskih zadataka, zatim od sudjelovanja u školskim aktivnostima do

sudjelovanja u upravljanju škole. Kao što je vidljivo sam pojam uključenosti roditelja u

školu može se vrlo široko definirati. McNeal (2014) navodi kako se općenito pod ovim

pojmom može podrazumijevati svaka radnja koju roditelj poduzima, a za koju se očekuje

da će pozitivno djelovati na učenikov školski uspjeh i/ili njegovo ponašanje.

Suradnja roditelja i učitelja važna je u svim fazama školovanja djeteta. Za dobru

suradnju s roditeljima važne su stručne i osobne kompetencije učitelja. One se mogu

imenovati kao:

• odnosna kompetencija - učiteljeva sposobnost povezivanja s roditeljima

• komunikacijska kompetencija - učiteljeva sposobnost otvorenoga,

pozitivnoga i uzajamnoga komuniciranja s roditeljima

• kontekst kompetencija - učiteljeva stručnost u

rješavanju problema vezanih uz ponašanje učenika (Westergård, 2013).



273

Brojna znanstvena istraživanja (Christenson, 2002; Dickson, 1992; Đurišić i

Bunijevac, 2017; Hart, 1988; Kraft i Dougherty, 2013; Savas, 2011.) potvrđuju da roditeljska

uključenost u školski život pozitivno utječe na postignuća učenika. Hornby (2000) ističe

brojne prednosti na različitim razinama koje proizlaze iz aktivne uključenosti roditelja u

školski život. Ove prednosti uključuju bolje mišljenje roditelja o učiteljima i školi, ali i o

drugim učenicima, što utječe na smanjivanje negativnog ponašanja među učenicima čime

se postiže pozitivno razredno i školsko ozračje. Ove pozitivne promjene potiču

kvalitetniju komunikaciju između roditelja i djece što dovodi i do povećanog očekivanja

roditelja od djece, a što za posljedicu ima bolja učenička postignuća i promjene u

njihovom ponašanju.

Henderson i Berla (1994, str. 160) ističu da najtočniji prediktor učeničkoga

postignuća u školi nije materijalno stanje ili društveni status, nego u kojoj je mjeri obitelj u

stanju stvoriti poticajno obiteljsko okruženje za učenje, koliko su roditelji uključeni u

školski život svoje djece te kakva su njihova očekivanja od djece. Autori ističu važnost

visokih (ali ne i nerealnih) očekivanja roditelja vezanih za uspjeh njihove djece.

Međutim, znatan broj roditelja nerado se uključuje u život i rad škole. Razlozi su

različiti. Neki roditelji imaju nisko samopoštovanje i samopouzdanje te smatraju kako

nemaju dovoljno znanja i kompetencija koje su im potrebne za pomoć djeci u školi

(Davies, 1996). Roditelji koji nisu bili uspješni tijekom svog školovanja često imaju

negativna iskustva i poglede na školu te ju izbjegavaju (Greenwood i Hickman, 1991).

Veliki broj roditelja zbog svakodnevnih obveza, rješavanja egzistencijalnih pitanja i

nefleksibilnog radnog vremena nisu u mogućnosti aktivnije se uključiti u školski život

svoje djece. Williams i Sanchez (2013) navode četiri područja koja mogu biti prepreka

uključivanju roditelja u školu: nedostatak vremena, nedostatak pristupa, nedostatak

financijskih sredstava i nedostatak svijesti. Jedan od razloga mogu biti i učitelji koji ne

razumiju važnost uključivanja roditelja u školu (Flynn, 2007) ili jednostavno ne znaju na

koji način surađivati s roditeljima (Greenwood i Hickman, 1991.).Tijekom školovanja

budućih učitelja nužno je poticati i razvijati kompetencije i tehnike koje će ih osposobiti za

uspostavljanje uspješne i kreativne suradnje s roditeljima.

Komunikacija – ključ uspješnosti u odgojno - obrazovnom sustavuKorijen riječi komunikacija dolazi od latinske riječi communicatio što znači obavijest,

priopćenje, ali i povezanost. Komunicirajući, ljudi pokušavaju uspostaviti zajedništvo s

pojedincem ili grupom. Važno je i ozračje u kojem se odvija komunikacija, ima li

dominantnih sugovornika ili su oni podjednako važni (Zrilić, 2010). Dobra komunikacija

ključ je uspješnosti svih međuljudskih odnosa pa tako i odnosa između roditelja i učitelja.

Lunts (2003) ističe kako je dvosmjerna komunikacija između roditelja i škole temelj koji

utječe i na druge vrste njihova partnerstva. Graham-Clay (2005) navodi razliku između

jednosmjerne i dvosmjerne komunikacije. Jednosmjerna komunikacija nastaje kada

učitelji informiraju roditelje o događajima, aktivnostima ili napredovanju učenika putem

različitih izvora kao što su bilteni, izvješća i slično, a dvosmjerna komunikacija uključuje



274

interaktivni dijalog između učitelja i roditelja putem telefonskih poziva, konferencija za

učitelje i roditelje i različitih školskih aktivnosti u zajednici.

Nove tehnologije pružaju i nove mogućnosti komuniciranja roditelja i učitelja.

Danas se ta komunikacija sve više odvija putem interneta (e-pošta, društvene mreže i

slično). Ovim putem učitelj može različite informacije i obavijesti brzo i istovremeno

poslati većem broju roditelja, lakše se prati napredak učenika, roditelji lakše dolaze do

potrebnih savjeta ili nekih drugih informacija.

Hornby (2000) ističe da učitelj za uspostavljanje kvalitetne suradnje s roditeljima

treba imati razvijene:

• osnovne vještine slušanja i savjetovanja,

• vještine asertivne komunikacije,

• organizacijske i komunikacijske vještine za uspostavljanje i održavanje odnosa s

roditeljima,

• vještine uključivanja roditelja u obrazovne programe njihove djece,

• vještine vođenja grupe kako bi mogli uspješno organizirati i voditi roditeljske

sastanke.

Kraft i Dougherty (2013) proveli su istraživanje čiji rezultati ukazuju kako česta

komunikacija može imati neposredan učinak na učenička postignuća što u konačnici

potvrđuje važnost kvalitetne komunikacije za sve sudionike odgojno-obrazovnog

procesa.

Međutim, između roditelja i učitelja ponekad dolazi i do problema u komunikaciji.

Najčešći izvor sukoba su različita iskrivljena uvjerenja, iskrivljene procjene stvarnosti i

različito vrjednovanje, manjak uvida u vlastito ponašanje, nesposobnost upravljanja

vlastitim osjećajima i slično (Matijević, Bilić i Opić, 2016).

Postoji predrasuda da svi znaju komunicirati, da je to sposobnost koju svi imaju.

Upravo stoga javljaju se brojni veći i manji problemi i nesporazumi među ljudima. Važno

je istaknuti da je komuniciranje vještina koju je potrebno učiti i konstantno usavršavati.

ZaključakSuradnja roditelja i učitelja, kao i kvalitetan, kontinuiran odnos sudionika, ima

značajnu ulogu u razvoju otvorenog i podržavajućeg sustava odgoja i obrazovanja

(Jurčević Lozančić i Basta, 2017). U uspostavljanju i održavanju te suradnje važno je uzeti

u obzir da su i jedni i drugi stručnjaci: učitelji u obrazovanju, a roditelji za svoju djecu

(Hornby, 2000). Svaki od sudionika treba svoje kompetencije koristiti u najboljem interesu

djeteta uvažavajući kompetencije druge strane. Provedena istraživanja o zadovoljstvu

roditelja suradnjom sa školom (Doutlik, 2014; Jurić, 1995; Marušić, 2007; Miljević-Riđički,

Pahić i Vizek Vidović, 2011) pokazuju da roditelji svoje (ne)zadovoljstvo argumentiraju

mogućnošću direktnoga uključivanja u rad škole, svojim utjecajem na donošenje odluka i

poznavanjem kurikuluma te komunikacijom, pri čemu se kod dobre komunikacije ističe

mogućnost direktnog i iskrenog razgovora. Možemo zaključiti da suvremeni načini

komuniciranja mogu dodatno poboljšati suradnju, ali ona se prvenstveno mora

uspostaviti tradicionalnim oblicima. S obzirom da je odgovornost za kvalitetnu suradnju

ipak na školi, pedagoški djelatnici trebaju osmisliti sadržaje i aktivnosti u koje će uključiti



275

i roditelje kako se njihovi dolasci u školu ne bi sveli samo na ispunjavanje zakonske

obveze.

LiteraturaChristenson, S. (2002). Families, Educators, and the Family-School Partnership: Issues or

Opportunities for Promoting Children's Learning Competence? (preuzeto iz:

www.iub.edu/~futures/Christ.doc)

Davies, D.(1996). Partnerships for Student Success. New Schools, New Communities, 12(3),

14-21.

Dixon, A. (1992). Parents: Full partners in the decision-making process. NASSP Bulletin,

76(543), 15-18.

Doutlik, K. (2014). Stavovi roditelja o suradnji s učiteljima u waldorfskoj školi. Školski

vjesnik, 63(4), 531-552.

Đurišić, M., & Bunijevac, M. (2017). Parental Involvement as a Important Factor for

Successful Education. CEPS Journal, 7(3), 137-153.

eAsistent Slovenija (preuzeto iz: https://www.easistent.com)

e-Dnevnik Srbija (preuzeto iz: http://www.e-dnevnik.org)

e-Dnevnik…dojmovi nakon prvog polugodišta (2014) (preuzeto iz: https://novinarije.

wordpress.com/2014/01/26/e-dnevnik-dojmovi-nakon-prvog-polugodista)

e-Dnevnik za učenike (preuzeto s: https://ocjene.skole.hr/pocetna/skole)

eKool (preuzeto s: https://www.ekool.eu/index_en.html)

Flynn, G. V. (2007). Increasing Parental Involvement in Our Schools: The Need to

Overcome Obstacles, Promote Critical Behaviors, and Provide Teacher Training.

Journal of College Teaching & Learning, 4(2), 23-30.

Graham-Clay, S. (2005). Communicating with Parents: Strategies for Teachers. School

Community Journal, 16(1), 117-129.

Greenwood, G. E., & Hickman, C. W. (1991). Research and Practice in Parent Involvement:

Implications for Teacher Education. The Elementary School Journal, 91(3), 279-288.

Henderson, A. T. i Berla, N. (1994). A new generation of evidence: The family is critical to

student achievement. Washington, DC: National Committee for Citizens in

Education. (preuzeto iz: http://files.eric.ed.gov/fulltext/ED375968.pdf)

Hart, T. E. (1988). Involving parents in the education of their children. OSSC Bulletin,

32(3), 1-48.

Hornby, G. (2000). Improving Parental Involvement. London and New York: Cassell.

Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet (preuzeto iz: ftp://ftp.carnet.hr/

pub/CARNet/docs/rules/CDA0058.pdf)

Jurčević Lozančić, A., & Basta, S. (2017). Partnerstvo s roditeljima-na putu osiguravanja

kontinuiteta suradnje vrtića i škole. In T. Kokanović, S. Opić, A. Jurčević Lozančić

(Eds.), Sadašnjost za budućnost odgoja i obrazovanja-mogućnosti i izazovi (str. 138-144).

Sisak: Dječji vrtić Sisak Stari.

Jurčić, M. (2009). Spremnost roditelja za sudjelovanje u razrednim i školskim

aktivnostima. Pedagogijska istraživanja, 6(1-2), 139 – 151.

Jurić, V. (1995). Zadovoljstvo obitelji školom. Društvena istraživanja, 4(4-5), 641 ‒ 655.



276

Kolak, A. (2006). Suradnja roditelja i škole. Pedagogijska istraživanja, 3(2), 123 ‒ 140.

Kraft, M. A., & Dougherty, S. M. (2013). The effect of teacher–family communication on

student engagement: Evidence from a randomized field experiment. Journal of

Research on Educational Effectiveness, 6(3), 199-22.

Lapat, G., Opić, S., & Đuranović, M. (2017). Roditeljsko viđenje škole za net-generacije. In

M. Matijević (Ed.), Nastava i škola za net-generacije (str. 315-337). Zagreb: Učiteljski

fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Lunts, E. (2003). Parental involvement in children's education: Connecting family and

school by using telecommunication technologies. Meridian: A Middle School

Computer Tehnologies Journal. (preuzeto iz: https://www.ncsu.edu/meridian/

win2003/involvement/involvement.pdf)

Maleš, D. (1996). Od nijeme potpore do partnerstva između obitelji i škole. Društvena

istraživanja, 5(1), 75- 88.

Marušić, I. (2007). Škola otvorena roditeljima – rezultati istraživanja. Dijete, škola,

obitelj,20, 2-6.

Matijević, M., Bilić, V., & Opić, S. (2016). Pedagogija za učitelje i nastavnike. Zagreb: Školska

knjiga.

McNeal Jr., R. (2014). Parent Involvement, Academic Achievement and the Role of

Student Attitudes and Behaviors as Mediators. Universal Journal of Educational

Research, 2(8), 564-576.

Miljević-Riđički, R., Pahić, T., & Vizek Vidović, V. (2011). Suradnja roditelja i škole u

Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina. Sociologija i prostor, 49(2), 165

‒ 184.

My EDiary (preuzeto iz: https://myediary.com.au)

NET u školi (preuzeto iz: https://mzo.hr/hr/net-u-skoli)

Pavlović-Šijanović, S.(2016). Što nam je e-Dnevnik donio, a što odnio? (preuzeto iz:

http://www.skole.hr/nastavnici/iz_prakse?news_id=13138)

Popović, D., & Vuković, N. (2010). Značaj elektronskog dnevnika za ostvarivanje uspešne

komunikacije između porodice i škole (preuzeto iz: http://www.ftn.kg.ac.rs/

konferencije/tio2010/PDF/RADOVI/519%20Popovic%20%20Znacaj%20elektronsk

og%20dnevnika.pdf)

Rosić, V. (2005). Odgoj – obitelj – škola. Rijeka: Žagar.

Savas, A. C. (2011). The Contribution of School-Family Cooperation on Effective

Classroom Management in Early Childhood Education. Educational Sciences: Theory

& Practice, 3099 – 3110. (preuzeto iz: http://eric.ed.gov/?id=EJ1003002)

Sheridan, S. M., & Kratochwill, T. R. (2007). Conjoint behavioral consultation: Promoting

family-school connections and interventions. New York, NY: Springer Verlag.

Šteh, B., & Kalin, J. (2011). Building Partner Cooperation between Teachers and Parents.

CEPS Journal 1(4), 81-101.

Tavas, D., & Bilač, S. (2011). Školske web stranice – mogućnost suradnje s roditeljima? In V.

Kadum (Ed.), Suvremene strategije učenja i poučavanja (str. 245-255). Pula: Sveučilište

Jurja Dobrile.

Vučak, S. (2000). Škola i roditeljski dom. Napredak, 141(3), 301 ‒ 310.



277

Westergård, E. (2013). Teacher Competencies and Parental Cooperation. International

Journal about Parents in Education, 7(2), 91-99.

Williams, T. T., & Sanchez, B. (2013). Identifying and Decreasing Barriers to Parent

Involvement for Inner-City Parents, Youth &Society, 45(1), 54-74.

Zrilić, S. (2010). Kvaliteta komunikacije i socijalni odnosi u razredu. Pedagogijska

istraživanja, 7(2), 231 – 242.



278

Parent - Teacher Collaboration - Then and Now

Dejana Tavas and Marina Đuranović

Abstract – Throughout history, with the development of the educational system, forms of

parent-school collaboration have changed and developed. In the past there used to be a clear

distinction between the educational sphere of schools and the parental home. Parents'

influence on their childrens' education outside of the home, or in the educational system was

minimal. However, the beginning of the 20th century saw a re-examination of these

boundaries, as well as the birth of various movements for freedom of education. In accordance

with their parental rights, parents strive to be active participants in the education of their

children, and thus participate in the life and activities of schools. Therefore, this redefined the

roles of parents and teachers in the educational process. They become partners in creating

conditions and encouraging the development of the child's overall potential. These

partnerships are based on quality communication, cooperative work and mutual respect.

With the introduction of the e- register book to Croatian schools, parents are constantly

informed about the progress of their children, which raises the question for the need for

regular school appointments and the quality of cooperation with teachers. This paper aims to

give a brief overview of parents' and teachers' interactions throughout history, stress the

importance of the quality of this collaboration, and highlight its benefits for both students

and parents and teachers.

Key words: collaboration benefits; e – register book; communication; forms of parent-

teacher collaboration.



279



280

Documents

Odgoj i obrazovanje – budućnost civilizacije Pregledni rad … · 2019-03-05 · Odgoj i obrazovanje – budućnost civilizacije 7. – 8. lipnja 2018., Petrinja, Hrvatska Suradnja