187Antonia Tomi Joško Zaninovi 187 – 195
„Muzej Drniške krajine je u potpuno obnovljenoj zgradi dobio dobro opremljene radne prostore, uvaonice i izlobene pro- store. Postavljen je tek dio Meštrovieve zbirke, a posao izrade koncepcije za novi stalni muzejski postav tek se oekuje”, citat je iz lanka objavljena 1999. godine.1 Tijekom Domovinskog rata muzej je prilino stradao, neposredno nakon Oluje za- teena je ruševna muzejska zgrada, kaotino razbacana do- kumentacija, ošteena ili potpuno uništena graa, a velik je dio muzejskih predmeta pokraden (sl. 1, 2).2 Do 1999. godine obavljeni su primarni graevinski zahvati, nakon kojih je omogueno provoenje barem dijela muzejskih djelatnosti unutar muzejske zgrade.
U meuvremenu je muzeju promijenjeno ime u Gradski muzej Drniš, a oekivani radovi na izvedbi stalnoga postava zapoeli su petnaestak godina poslije, 2014. godine te se aktivno pro- vode i u trenutku pisanja rada. Dovršetak radova oekuje se, ovisno o dinamici kojom e pristizati novac iz Ministarstva kulture RH, za dvije do tri godine.
Izvedba stalnoga postava muzeja zahtjevan je i opsean posao koji simbolino potvruje uspostavljanje kontinuirane komu- nikacije s posjetiteljima i opstojnost same institucije. Stalni postav ima ulogu svojevrsna glasnogovornika ustanove.3 Za- daa je muzejskih kustosa vješto uspostavljanje komunikacije izmeu muzejskih predmeta i muzejskih posjetitelja kako bi se na što bolji nain ostvarilo posredovanje baštine.4 Meu- tim, u opim gradskim muzejima regionalnoga tipa kao što je Gradski muzej Drniš nuno je iznai pravi nain za muzeali- zaciju konteksta i simbolikih vrijednosti kako bi se postiglo da lokalno stanovništvo muzejski stalni postav doivljava kao nešto blisko i svoje. Pri promišljanju stalnoga postava vodila nas je tenja da svaki dolazak u muzej u posjetitelja probudi elju za povratkom te da se izbjegne frustracija uzrokovana nerazumijevanjem izloenog sadraja ili zamor prenatrpa- nošu materijalom.5 Tijekom izrade muzeografskog koncepta6
Od Gradine do grada – stalni postav u nastajanju/ muzealizacija kulturne povijesti
Antonia Tomi Joško Zaninovi Antonia Tomi Gradski muzej Drniš gradski.muzej.drnis@gmail.com https://orcid.org/0000-0003-4077-8071
Joško Zaninovi Javna ustanova Nacionalni park Krka josko.zaninovic1@gmail.com https://orcid.org/0000-0003-4077-8071
1 JOZEFINA DAUTBEGOVI, VLADIMIRA PAVI, Novi stalni postavi poslije Domovinskog rata, u: Informa- tica museologica, 30, 1/4 (1999.), 5 – 6, 5.
2 Djela Ivana Meštrovia bila su ukradena, a pro- naena su nakon Domovinskog rata na kninskoj tvravi.
3 Opisujui sloenost izvedbe stalnog postava i nje- govo znaenje, Ivo Maroevi stalni postav naziva legitimacijom svakog muzeja. IVO MAROEVI, Inter- disciplinarnost i stalni postav u muzejima, u: Infor- matica museologica, 20, 1/2 (1989.), 14 – 18, 14.
4 O komunikacijskoj ulozi muzeja i nunosti da se više panje posveuje potrebama posjetitelja te obliko- vanju ugodne muzejske atmosfere pisala je i Eilean Hooper-Greenhill sredinom devedesetih godina 20. stoljea, a njezina su razmatranja aktualna i danas. EILEAN HOOPER-GREENHILL, Museums and their Visitors, London & New York, Routledge, 1994., 1996.; TONIKA CUKROV, Eilean Hooper-Greenhill, Muzeji i njihovi posjetitelji („Museums and their Visitors”), u: Informatica museologica, 27, 3/4 (1996.), 99 – 100.
5 Jednu od najpotpunijih definicija stalnoga muzej- skog postava dao je Ivo Maroevi: „Karakteristike stalnog postava su: stabilnost tematskog dosega, trajnost u vremenu i prostoru, strukturiranost i dostupnost svim razinama posjetilaca, definiranost i artikuliranost poruke, odraz jasnoe zbirnog fonda, komplementarnost s povremenim izlobama […].” IVO MAROEVI, Stalni postav – objektivizacija muzej- skog zbirnog fonda, u: Informatica museologica, 21, 1/2 (1990.), 89 – 90, 90.
6 Autori muzeografskog koncepta stalnog postava Gradskog muzeja Drniš su Joško Zaninovi (muzej- ski savjetnik), Davor Gaurina (viši kustos) i Antonia Tomi (kustosica).
Zaštita spomenika i konzervacija
Društvo povjesniara umjetnosti Hrvatske Institut za povijest umjetnosti
uzeli smo u obzir raznoliku strukturu muzejskih posjetitelja te smo nastojali ostvariti višeslojnost i interdisciplinarnost stalnoga postava, koji e istovremeno omoguavati cjelovitu priu, ali i mogunost višestrukih segmentnih itanja.7
Stalni postav Gradskog muzeja Drniš protee se kroz tri dvorane koje u obliku slova U uokviruju atrij (sl. 3). U prvoj dvorani naglašene longitudinalnosti smještena je najvanija umjet- nika zbirka muzeja – Zbirka Ivana Meštrovia. Potom slijedi dvorana posveena kulturnoj povijesti nazvana „Od Gradine do grada”, najsvojstveniji dio stalnih postava gradskih muzeja te ujedno tema ovoga rada. Na nju se naslanja mali prostorni isjeak posveen Domovinskom ratu na drniškom podruju.
Slika 1 Gradski muzej Drniš, 6. kolovoza 1995., restauratorica Nada Bogdanovi, kustos Davor Gaurina i arheologinja Nataša Zaninovi rašišavaju zateeni nered foto: S. Feri
Slika 2 Gradski muzej Drniš, 6. kolovoza 1995., arheolozi eljko Krnevi i Joško Zaninovi u opustošenom muzeju pokušavaju sakupiti krhotine uništene gipsane skulpture foto: S. Feri
Slika 3 Tlocrt s naznaenim izlobenim dvoranama Gradskog muzeja Drniš izradio: Ured ovlaštenog arhitekta Zoran Popovi Šibenik, 2014.
7 „Treba raditi višeslojne izlobe u kojima e svaki po- sjetitelj u skladu sa svojim obrazovanjem, interesima, u skladu sa svojom dobi pronai nešto za sebe.” ELI- MIR LASZLO, Zašto su muzeji dosadni? – Rasprava o izlobama, u: Informatica museologica, 31, 3/4 (2001.), 98 – 100, 98.
189Od Gradine do grada – stalni postav u nastajanju/muzealizacija kulturne povijesti
Potom slijedi dvorana nazvana „U zemane”, u kojoj je prezen- tirano nekoliko tema iz svakodnevice lokalnoga stanovništva, narodno ruho, prikazani poeci rudarstva i industrijalizacije te poetak djelovanja organiziranih kulturnih i sportskih dru- štava. Prostor atrija iskorišten je za smještaj lapidarija u kojem se kronološki redaju kameni spomenici od prapovijesti do 19. stoljea.
Kulturno-povijesni dio stalnoga postava „Od Gradine do grada” najsloeniji je dio stalnoga postava i muzeološki najzahtjev- niji. Predmeti su birani iz gotovo svih muzejskih zbirki,8 a meu njima su znatne razlike u tipologiji, kronologiji i tema- tici odnosno kontekstu (sl. 4). Inicijalna pitanja na koja smo nastojali dati odgovor prije nego što smo pristupili izradi i razradi muzeografskoga koncepta bila su na koji nain izabrati i smjestiti muzejske predmete da na najbolji nain priaju priu o gradu Drnišu i drniškome podruju od prvih tragova ovjekove prisutnosti pa do današnjih dana, a da izloeni kon- cept bude pristupaan svim dobnim skupinama te da isto- vremeno bude zanimljiv izletnicima/turistima i lokalnome
Pretpovijest
Knjina graa
Srednjovjekovna gradina
Antika Srednji vijek Osmansko doba Mletako doba Austrijsko doba 20. stoljee
Razvoj urbanog rastera Razvoj graanskog ivota
Slika 4 Razrada muzejske grae prema kronologiji, tematici i tipologiji
8 Zbirke iz kojih su izabrani predmeti za dvoranu „Od Gradine do grada” jesu: Arheološka zbirka; Kulturno- povijesna zbirka; Zbirka oruja i vojne opreme; Zbirka starih knjiga – do 1860. godine; Zbirka starih zemljovida, grafika, starih fotografija i razglednica; Zbirka starog novca, medalja, odlikovanja, znaki i plaketa; Zbirka suvremene umjetnosti. Pored nabro- jenih, muzej posjeduje još i Zbirku Ivana Meštrovia koja je izloena samostalno zbog svoje imanentne umjetnike vrijednosti, ali i uloge Ivana Meštrovia u osnivanju muzeja.
Antonia Tomi Joško Zaninovi 187 – 195
190Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti
Društvo povjesniara umjetnosti Hrvatske Institut za povijest umjetnosti
stanovništvu. Dogovorno je odlueno da e se muzejska graa slagati kronološko-tematski isprepleteno, a iz kronologije je uvelike proizašla i razdioba na tematske cjeline (sl. 5):9
1. Prvi tragovi ovjekove prisutnosti i organizirano naseljavanje podruja (Prapovijest – antika – srednji vijek)
2. Gradina – graditeljske faze, promjene stilova, vlastodraca/ drava i namjene (Osmansko doba – Mletako doba – Austrijsko doba)
3. Oblikovanje povijesne jezgre grada Drniša (19. i 20. stoljee, oblikovanje suvremenog grada – razvoj graanskog ivota)
Naziv cjeline „Od Gradine do grada” nametnuo se gotovo sam od sebe, jer saima kratko i jezgrovito cijeli koncept. Arheološka sondiranja rezultirala su pronalaskom sitnoga arheološkog materijala na širem podruju utvrde Gradine kronološkog ras- pona od prapovijesti do vremena austrijske vladavine. Širenje naselja izvan zidina Gradine zapoinje ve u osmanskom raz- doblju, što je razvidno iz onovremenih grafika (sl. 6),10 ve tije- kom mletake vladavine utvrda pomalo gubi obrambenu ulogu i poinje gradnja nastambi izvan zidina,11 a tijekom austrijske vladavine oblikuje se urbana struktura današnjega grada (sl. 7).12 Gradina je simbolino postala ishodište današnjega grada, a ujedno i doslovno ugraena u današnji grad jer je posluila kao kamenolom za brojne oblinje kue.
Arhitektonsko oblikovanje muzejskih dvorana uvelike utjee na mogunost ostvarivanja zamišljenoga muzeografskog kon- cepta, a jednako je vano i likovno rješenje postava. Pred autore arhitektonskog i likovnog rješenja postavljeni su ovi zahtjevi:
• istoa i neoptereenost oka / dinamiziranje prostora • sugeriranje kretanja / izbjegavanje barijera • smještaj velikog broja predmeta / izbjegavanje pretrpanosti
prostora • sueljavanje tradicionalnoga i suvremenoga muzejskoga
pristupa: — vitrine vs. multimedijalna oprema — digitalizacija papirne grae — izrada 3D-modela arhitekture — virtualna interakcija s posjetiteljima • inkorporacija prepoznatljivoga baštinskoga znaka (S-linija/
spirala) Binarne opozicije s kojima se trebaju nositi projektanti i diza-
jneri samo se naizgled ine nespojivima.13 Vještina balansi- ranja zadanim parametrima odraava njihovu upoznatost s aktualnom muzejskom praksom. Arhitektonskim rješenjem dvorana je osmišljena kao prostorija jednostavnih istih linija i istih bijelih ploha dinamizirana tek crnim trakama na stropu unutar kojih je smještena ventilacija i rasvjeta. S obzi- rom na postojei raspored dvorana, dodatne arhitektonske barijere nisu bile potrebne. Likovnim rješenjem predloeno je da se postav oblikuje kao svojevrsna vremenska lenta, gotovo kao putovanje kroz prošlost drniškoga kraja. Postojanje pak triju ulaza u dvoranu omoguuje posjetiteljima da sami prema vlastitom nahoenju organiziraju obilazak izloaka, bilo nasu- mino, bilo pratei predloeni kronološki redoslijed. Vitrine trebaju udomiti velik broj predmeta, no zato su predloeni
Slika 5 Tlocrt dvorane „Od Gradine do grada” s oznaenim tematskim cjelinama i shematskim prikazom rasporeda vitrina izvor: Muzeografski koncept stalnoga postava Gradskog muzeja Drniš, 2014.
9 IVO MAROEVI, Muzejski predmet kao povijesni izvor i dokument, u: Informatica museologica, 36, 1/2 (2005.), 54 – 57. Ivo Maroevi izdvaja prostor, vrijeme i društvo kao tri osnovne dimenzije koje odreuju znaenjsku širinu i informativnost predmeta, a navedene dimenzije mogue je išitati i iz tematskih cjelina dvorane „Od Gradine do grada”. Zajedniki pak ivot raznorodnih i raznovremenih muzejskih predmeta u novome muzeološkom kontekstu „otvara nove mogunosti prikaza znanja” neovisno o vrsti/ tipu. Stoga tip/vrsta predmeta nije ni bila presudna pri izboru eksponata.
10 KORNELIJA JURIN STAREVI, Islamsko-osmanski gradovi dalmatinskog zalea: prilog istraivanju urbanog razvoja u 16. i 17. stoljeu, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 38 (2006.), 113 – 154, 122.
11 KARLO KOSOR, Drniš pod Venecijom, u: Povijest Drniške krajine, (ur.) Ante avka, Split, 1995., 181 – 248, 190.
12 RADOSLAV TOMI, Smjernice za obnovu spomenike baštine Drniša, u: Etnologica Dalmatica, 3 (1993.), 81 – 83, 81.
13 Autor arhitektonskog rješenja je Ured ovlaštenog arhitekta Zorana Popovia, Šibenik, a dizajn likovnog postava izradio je grafiki studio iDesign iz Šibenika.
191
Slika 6 Giuseppe Juster (?), Prikaz Drniša, grafika, 1708. Preuzeto iz: Gaurina, Davor; Zaninovi, Joško (2010.), Drniš na starim grafikama, razglednicama i fotografijama
Slika 7 Panorama Drniša, razglednica upuena 1938. Fototeka Gradskog muzeja Drniš
Slika 8 Kontinuitet dekorativnog S-motiva na predmetima iz fundusa Gradskog muzeja Drniš (Drniška kapa – dio narodne nošnje, okamina pueve kuice s planine Promine, antika fibula iz peine Jazinka u kanjonu rijeke Krke, ulomak ranokršanskog pluteja iz sela Gradac)
Od Gradine do grada – stalni postav u nastajanju/muzealizacija kulturne povijesti Antonia Tomi Joško Zaninovi 187 – 195
192Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti
Društvo povjesniara umjetnosti Hrvatske Institut za povijest umjetnosti
transparentni materijali koji nee dodatno optereivati oko. Izlaganje arhitektonskih rekonstrukcija, masovne grae poput fotografija i publicistike, osjetljive grae poput negativa i antiknih knjiga, izvest e se posredstvom multimedijskih alata i opreme. Multimedija je u muzeju današnjice nuan komunikacijski alat s posjetiteljima, omoguuje izravniji kon- takt, lakše posredovanje muzejske poruke i veu interakciju, posebno s mlaim generacijama.
Poseban zahtjev bio je i oblikovanje prepoznatljivoga baštinskog znaka za svaku dvoranu. Za dvoranu „Od Gradine do grada” odabran je zavojiti S-motiv koji se kontinuirano protee kao dekorativni motiv na predmetima od prapovijesti do 20. sto- ljea (sl. 8). Kreativnim prijedlogom dviju vitrina S-motiva po sredini dvorane udovoljeno je zahtjevu prepoznatljivoga znaka, a istovremeno je dobiveno više vitrinskoga prostora za izlaganje predmeta.
Sav trud muzealaca oko izrade muzeografskog koncepta usmje- ren je prema muzejskim posjetiteljima kao krajnjim korisni- cima, na što upuuje jedna od recentnijih definicija ICOM-a.14 Temeljem dosadašnjih evidencija posjetitelja razradili smo ciljane skupine kojima su namijenjeni stalni postav i pro- gramski sadraji koji iz njega proizlaze (sl. 9). Svaki posjeti- telj, bilo da dolazi u skupini ili pojedinano, od muzeja ima odreena oekivanja. Andre Gob i Noémie Drouguet razdijelili su oekivanja posjetitelja na šest kategorija: muzej kao mjesto dokolice i zabave; muzej kao mjesto otkria; muzej kao mjesto uspomena i sjeanja; muzej kao kulturni oznaitelj; muzej kao turistika aktivnost; muzej kao obred.15 Navedenim kategori- jama u kontekstu našega gradskog muzeja mogla bi se dodati i ova – muzej kao uvar/graditelj lokalnoga identiteta.
Uzimajui u obzir raznolika oekivanja i raznovrsnost posjeti- telja buduega stalnog postava izraeni su okvirni programi za svaku skupinu koji e se detaljnije razraivati neposredno prije nego što stalni postav zaivi (sl. 10). Pozitivan trend kreta- nja turistikih dolazaka i noenja na podruju Grada Drniša (sl.
Od Gradine do grada
Lokalno stanovništvo
Strunjaci i znanstvenici
Turisti
PROGRAMSKI SADRAJI: Individualni posjeti/grupni posjeti CILJ: Kvalitetnija ponuda kulturnog turizma PARTNERSTVO S JU NP KRKA: Konstantan porast broja turistikih posjeta
Slika 9 Ciljane skupine posjetitelja za stalni postav Gradskog muzeja Drniš
Slika 10 Programski sadraji za razliite skupine posjetitelja
14 „Muzej je stalna, neprofitna ustanova u slubi druš- tva i njegova razvitka, otvorena javnosti, koja sabire, uva, istrauje, komunicira i izlae u cilju proua- vanja, izobrazbe i zabave.” Izvadak iz ICOM-ova sta- tuta preuzet iz: ANDRE GOB, NOÉMIE DROUGUET, Muzeologija: povijest, razvitak, izazovi današnjice, Zagreb, 2007., 41.
15 ANDRE GOB, NOÉMIE DROUGUET (bilj. 14), 69 – 70.
193
Slika 11 Trend kretanja dolazaka i broja noenja turista od 2010. do 2016. godine za podruje Grada Drniša, podatke ustupila Turistika zajednica Grada Drniša
2016. godine 12 000 noenja
Ukupno Strani Domai
Broj noenja10 000
Trend kretanja dolazaka turista po godinama Trend kretanja broja noenja turista po godinama
Broj dolazaka
Od Gradine do grada – stalni postav u nastajanju/muzealizacija kulturne povijesti Antonia Tomi Joško Zaninovi 187 – 195
194Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti
Društvo povjesniara umjetnosti Hrvatske Institut za povijest umjetnosti
11) te rušenje rekordnog broja turistikih posjeta JU NP Krka iz godine u godinu pruaju nam osnovu za razradu planova za budunost.
Pria ispriana kroz stalni postav Gradskog muzeja u Drnišu zbog arhitektonske zadanosti prostora nuno mora biti saeta i jezgrovita s pomno odabranim predmetima preko kojih se omoguuje što rjeitije uspostavljanje komunikacije s posje- titeljima. Sretna je okolnost ta da je širina teritorijalnog obu- hvata i dobra suradnja s lokalnom zajednicom, crkvenim predstavnicima i javnim ustanovama omoguila formiranje triju (uz etvrtu u nastajanju) vanjskih, dislociranih muzej- skih zbirki kojima se nadopunjuju teme arheološke, etnograf- ske, sakralne i industrijske baštine kako bi se zainteresiranim posjetiteljima pruila opširnija slika (sl. 12). Nedaleko muzej- ske zgrade pored rijeke ikole smještena je Stara mlinica, obnovljena u sklopu projekta Razvoj turizma na rubnim dije- lovima Nacionalnog parka Krka, financirana iz EU-fondova. U njoj je na prvome katu rekonstruiran mlinarev stan, u kojem je smješten dio muzejskih etnografskih predmeta povezanih uz tradicionalno (ruralno) kuanstvo, u prizemlju je postavljena izloba fotografija Od zrna do pogae, a predvieno je rekon- struiranje mlinskog pogona kako bi se pojaala atraktivnost postava.
U selu Gradac, nedaleko Drniša, prilikom arheoloških istraiva- nja poduzetih prije faksimilne obnove u ratu razrušene crkve, ispod crkve otkrivena je starohrvatska bazilika. Kako bi se omoguila prezentacija apside bazilike, prostor ispod crkve proširen je i u njemu je ureen mali upni galerijski prostor za koji su koncept radili djelatnici Gradskog muzeja u Drnišu.
Etnografija Stara Mlinica na ikoli (Drniš)
Crkvena povijest Kripta crkve Male Gospe (upni muzej Gradac)
Arheologija Arheološka zbirka Burnum (Puljani)
Industrijska baština Dom kulture u Siveriu/ Rudarski dom
Slika 12 Prikaz vanjskih zbirki Gradskog muzeja Drniš
195
Meu eksponatima su kameni spomenici, zavjetni predmeti, crkveno posue i etnografski predmeti, a Gradski muzej ustu- pio je tri rada Ivana Meštrovia – gipsanu skulpturu Mojsija, bronanu pokaznicu i bronanu skulpturu Glava opatice.
Na podruju JU NP Krka u selu Ivoševci od 2003. godine traju sustavna arheološka istraivanja rimskog vojnog logora Burnuma. Slijedom sretnih okolnosti bivši vojni kompleks u selu Puljani, sa suprotne strane rijeke Krke, pripao je JU NP Krka te je jedna od zgrada namijenjena za smještaj i izvedbu stalnog postava Arheološke zbirke Burnum. Muzeografski koncept osmislili su djelatnici Gradskog muzeja Drniš.
Siveri, selo u podnoju planine Promine, nekada je bilo okosnica industrijalizacije podruja cijele upanije zahvaljujui rud- niku mrkog ugljena. Podsjetnik na nekadašnju rudarsku proš- lost tek su poneke rudarske zgrade, zapušteni kopovi i pokoji zaboravljeni vagoncin. U tijeku je provedba Integriranog pro- grama obnove kulturne baštine Grada Drniša, koji obuhvaa pri- premu i izradu projektne dokumentacije za etiri objekta, meu kojima je i Dom kulture u Siveriu. Ideja je da nekadašnji Dom kulture postane Rudarski dom u kojem e se oiviti i sauvati pria o siverskom rudarstvu, gradnji eljeznikih pruga i indu- strijalizaciji podruja.
Planovi za budunost opseni su i ambiciozni, preostaje nam vjerovati da e nam srea biti naklonjena i da emo ih uspjeti provesti u djelo.