200. obljetnica od rođenjaIvana Mažuranića

Zrinka Dobra-Opačić, prof. mentorEkonomsko-birotehnička i trgovačka škola Zadar

Prije svega treba ljubiti svoj narod, a štovati ostale…

Ivan Mažuranić

O životu i radu Ivana Mažuranića

Životopis Politički rad Književni rad

Jezikoslovni rad Zanimljivosti

Životopis Mažuranić se rodio u Novom Vinodolskom 11. kolovoza 1814. godine.

Bio je potomak težačke, ali i posjedničke obitelji koja je u Novi doselila iz okolice Splita.

U Novom Vinodolskom njegova obitelj postaje ugledna

građansko – težačka obitelj.

U rodnom mjestu Mažuranić je završio osnovnu školu na njemačkom jeziku. Rodna kuća

Ivana Mažuranića

Prva riječka gimnazija

Mažuranić je u Rijeci završio gimnaziju gdje je, uz njemački jezik iz osnovne škole naučio još i latinski, talijanski i mađarski jezik.

Uz ove jezike Mažuranić će kasnije naučiti još i francuski, engleski, ruski, češki i poljski jezik.

Ukupno, govorio je deset jezika!

Velik broj slavnih osoba, kako učenika,tako i nastavnika prošlo je kroz riječku gimnaziju

Ivan Dežmanknjiževnik i

liječnikMatko Laginja

pravnik i političar

Eugen Kvaternikpolitičar, pravnik,

pisac i revolucionar

Andrija Mohorovičićznanstvenik meteorolog i

seizmolog

Ivan Zajcskladatelj i

dirigent

Kao odličan đak, Mažuranić školovanje nastavlja u Zagrebu, a potom u Samboteliju (prema gradišćanskohrv. jeziku) u Mađarskoj.

Tu završava studij filozofije.

Szombathely (Sambotel) je grad u Mađarskoju kojem se školuju odgajatelji, učitelji, nastavnici i profesori na hrvatskom jeziku. Od listopada 1991. u Samboteliju djelujeOdsjek za hrvatski jezik i književnost na tamošnjoj Visokoj školi, a na Pedagoškomfakultetu u Sambotelu postoji i Katedraza hrvatski jezik i književnost.

Na školi u Samboteliju 2005. godine je postavljena spomen-ploča iz koje se vidi da se tu školovao Ivan Mažuranić

Nakon završenog studija filozofije, Mažuranić odlučuje upisati još jedan fakultet te je 1837. godine završio i studij prava na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji znanosti.

Poslije toga neko kraće vrijeme radi u Zagrebu kao gimnazijski profesor, a potom u Karlovcu otvara odvjetnički ured 1840. godine.

Grb grada Karlovca

Godine 1841. Mažuranić se ženi sestrom ilirskoga književnika Dimitrija Demetra Aleksandrom i prelazi u gradsku službu kao „sirotinjski kurator”*.

Od 1841. do 1848. godine službenik je u gradskom vijeću Karlovca.

U ovo vrijeme paralelno se odvija njegov književni i društvenopolitički rad.

*sirotinjski kurator – pravni zastupnik za siromašne (tutor)

Dimitrije Demetar

Politički rad Kao odvjetnik u Karlovcu Mažuranić

je prvi put iskazao političke ambicije unutar Ilirskog pokreta.

Također, kao pobornik potpunog oslobođenja Hrvatske Mažuranić je u to vrijeme bio glavni ideolog narodnog jedinstva Hrvata i Srba.

Revolucionarne godine 1848. član je redakcije Slavenskog Juga, a iste godine objavljuje svoju brošuru Hrvati Mađarom u vlastitoj nakladi.

U članku Hrvati Mađarom Mažuranić na vehementan politički i književno-umjetnički način iznosi ključni problem hrvatsko-mađarskih odnosa od 1790. do 1848.

Posebno naglašava mađarsko inzistiranje na nametanju mađarizacije te hrvatsko opiranje tome.

Osim odnosa prema Mađarima spis je ogledalo najdubljih misli hrvatskoga preporoda, a prema riječima Ive Frangeša ova brošura predstavlja rječit primjerak „prve moderne hrvatske proze”

Ivo Frangeš

Mažuranić je kao narodni zastupnik rijetko govorio, ali je u jednom od govora u Saboru, između ostalog, rekao: „ja ne mislim da će se ikad pomirenje

(s Mađarima) mirnim putem izvesti moći… pa je još i ustvrdio: „što god je dosad samo na papiru učinjeno, to Mađar nikad održao nije.”

Važnu ulogu u Mažuranićevu životu imao je poziv bana Jelačića 27. travnja 1848. godine da pristupi novoosnovanom Banskom vijeću.

Ban Josip Jelačić

Pred kraj Bachova apsolutizma, 1858. godine postaje predsjednik Matice ilirske i na toj dužnosti ostaje do 1872. godine.

Iako je u početku u politici podupirao Narodnu stranku, Mažuranić je 1862. godine pokrenuo osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio na čelu.

Kako je kao političar bio sklon Beču to ga je dovelo i do banske časti.

Na banskoj dužnosti je bio od 1873. do 1880. godine, a poznat je kao prvi ban pučanin.

Interesantna je činjenica da je poglavarstvo Novog Vinodola 1909. godine izdalo potvrdu o plemstvu roda Mažuranića.

Grb obitelji Mažuranić

Na zlatnoj pozadini štita nalazi se zelena stabljika s cvjetovima u prirodnim bojama.

U jezikoslovnom smislu prezime Mažuranić nastalo je od imena biljke mažuran.

Za vrijeme Mažuranićeva banovanja: otvoreno Sveučilište u Zagrebu 1874. godine osnovno školstvo postalo je obveznim Crkvi je oduzeo pravo nadzora nad pučkim školama utemeljeni su školski odbori u koje su, uz učitelje i

predstavnike države, ulazili i roditelji učenika donesen je zakon o slobodi tiska i uvedena sudska porota.

Zgrada Sveučilištau Zagrebu

Mažuranić je bio političar kompromisa, držao se Austrije jer od Ugarske ništa nije očekivao.

Zapravo je bio više diplomat nego političar.

Nakon napuštanja banske dužnosti živi povučeno baveći se matematikom i astronomijom.

Ivan Mažuranić je umro 4. kolovoza 1890. godine.

Posljednji govor Ivana Mažuranića u Saboru 1886. godine.

Inače čakavac, godine 1835. Mažuranić je pozdravio izlaženje Danice na štokavskom pjesmom Primorac Danici, zanosnim tonom i u klasičnoj maniri.

Nakon toga, on je neke svoje pjesme poslao Ljudevitu Gaju koji ih je objavio.

Treba istaknuti da je Mažuranić bio posebno uzbuđen kada je čuo da će mu Gaj za to platiti honorar (vjerojatno prvi u povijesti hrvatske književnosti).

Ljudevit Gaj

Prvi stihovi Prve stihove (Vinodolski

dolče, da si zdravo!) napisao je kao 16-godišnji đak riječke gimnazije.

U Danici je od samog početka bio jedan od najzapaženijih pjesnika.

U periodu od 1835. do 1841. bio je suradnik Gajeve Danice. Prvo izdanja Mažuranićevih

pjesama iz 1895. godine.

Mažuranićev pjesnički ugled bio je toliki da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo, inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićeva Osmana.

Do tada pošlo je to za rukom trima pjesnicima koji su se okušali u tome, a to su: Pjerko Sorkočević, Marin Zlatarić i jedan nepotpisani.

Poslije Mažuranića nitko nije ni pokušavao nadmašiti njegovu verziju.

Dio originalnog teksta GundulićevaOsmana

Nacionalna knjižnica u Zagrebu

Mažuranićeva dopuna Osmana Dopuna Osmana Mažuranića je predstavila kao velikog

erudita snažnog potencijala.

Toliko se saživio s Gundulićevim tekstom da je usvojio Gundulićev stil, jezik i izraz u cjelini.

Uspjeh je u javnosti bio tolik da ga je brat njegove žene Aleksandre nagovorio da za almanah Iskru napiše nešto novo.

To novo bio je spjev

Smrt Smail-age Čengića.

Iz pisma Imbre Ignjatovića Tkalca Mažuranićevu sinu Vladimiru, 1893. g.

„…Pjesmi bila su dva povoda sasvim različita. Prvi bio je dolaz jednog Crnogorca u Karlovac, na povratku u Crnu Goru. Ne sjećam mu se imena. No jošte mi je pred očima kako je jedne večeri u našoj staroj čitaonici pričao o zulumu i smrti Čengića i koliko nam je srce ganuo svojim živim govorom i opisom borbe u kojoj je i on prisustvovao… naravno da je pričanje ovog čovjeka duboko dirnulo blagu i umjetničku ćud tvoga oca; tako u čitaonici kao i u vašoj kući dugo i često se razgovaralo o ovom Crnogorcu i mukama jadne raje pod Turcima i ludoj politici europskoj.”

Mažuranićevi uzori Veliki uzori Mažuraniću za

stvaranje ovoga epa, tj. spjeva bili su hrvatski književnici Ivan Gundulić, Andrija Kačić Miošić i engleski pisac George Gordon Byron

Nadahnuće za stvaranje spjeva Mažuranić je pronašao u istinitom povijesnom događaju.

Naime, 1840. godine, na Mljetičku polju, poginuo je, u sukobu s tamošnjim stanovništvom, turski feudalac Smail-aga, nadaleko poznato po svojoj surovosti… Aga Čengić

Crtež Duška Nikolića

Poetika spjeva (Zašto Byron?) Mažuranić je bio izuzetno učen čovjek,

puno je čitao, a Byron mu je bio jedan od omiljenijih pisaca.

U usporedbi s ostalim hrvatskim renesansnim i baroknim epovima fabula ovoga djela je kraća, zgusnuta, prikazana ili ispričana samo kroz najsnažnije prizore.

Radnja se zbiva u kratkom vremenskom razdoblju, u spjevu nema digresija, sve je svedeno na nizanje pojedinih slika i prizora.

Spjev je specifična književna vrsta koju je u europsku književnost uveo upravo Byron svojim lirsko-epsko-dramskim djelima.

George Gordon Byron

O kompozicija djela (iz osvrta Ive Frangeša na djelo)

Mažuranićevih pet pjevanja zapravo je pet slika, pet dramatičnih momenata, neminovne, sigurne propasti svakog silnika i svake tiranije. Upravo tako i treba shvatiti Kob, naoko naivnu i gotovo grotesknu zadovoljštinu patnjama pravednika. U stvari „bolesnik na Bosforu”⃰⃰ dobio je time najpuniju osudu svoje besmislene i nepotrebne okrutnosti.*Izraz Bolesnik na Bosforu (Bosporu) – prvi je upotrijebio ruski car Nikolaj I. koji je sredinom 19. st. tako opisao Otomansko carstvo Ruski car Nikolaj I.

Kompozicija djela

Smrt Smail-age Čengića u osnovi je scenska tvorevina. Prvi je to opazio Franjo Marković koji kaže: „Pet dijelova pjesni: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob prikazuju se svojim sadržajem svakomu na prvi mah kao pet aktova drame.”

Naime, kompozicija djela slijedi Aristotelovu poetiku:5 pjevanja spjeva usporedivo je s 5 činova u razvoju dramske radnje

U djelu se prožimaju elementi lirskog , epskog i dramskog.

Franjo Marković

Značenje i smisao spjeva(Iz osvrta Dunje Fališevac)

Mažuranićev spjev „Smrt Smail-age Čengića” u poetološkom i estetskom smislu bogato je i slojevito djelo, djelo koje sintetizira sastavnice raznih književnih epoha europske i hrvatske kulturne baštine te u hrvatskoj književnoj kulturi zauzima mjesto klasičnog djela, a njezin autor poziciju klasika. U ideološkome, svjetonazorskom smislu „Smrt Smail-age Čengića” izraz je modernih demokratskih shvaćanja mladoga hrvatskog društva.

Dunja Fališevac

Neka izdanja djelaSmrt Smail-age Čengića

Omot audio knjigeGlas Dubravko Sidor

1870.

1904.1922.1922.

1980.1949.

Spjev Smrt Smail-age Čengića je najprevođenije hrvatsko djelo.

Prevedeno je na pedesetak jezika, između ostalog, na mađarski, armenski, poljski, ruski, albanski, engleski, talijanski, švedski, latinski, esperanto, a prevodili su ga istaknuti strani prevoditelji i hrvatski iseljenici.

Ovo izdanje objavljeno je 1985. godine u Čileu, a sadrži i usporedni tekst hrvatskog izvornika.

Zanimljivost Manje je poznata povijesna

činjenica da je Dedaga Čengić, sin Smail-age Čengića, koji je tada imao 18 godina, osvetio očevu smrt.

Naime, Dedaga Čengić je skupio vojsku u siječnju 1841. godine i potukao Drobnjake i Moračane, posjekavši 170 glava i popalivši više sela u Crnoj Gori.

Dedaga Čengić

Jezikoslovni rad

Mažuranić je vjerovao da je hrvatski jezik izvanredno prikladan za pjesništvo, ali premalo razvijen za uporabu u gospodarstvu i znanosti pa je 1842. godine objavio Njemačko-ilirski slovar u suradnji s Jakovom Užarevićem.

Jakov Užarević

Njemačko-ilirski slovar Ovaj rječnik u filološkoj se

znanosti drži prvim modernim hrvatskim rječnikom u 19. st.

Sadrži oko 40 000 riječi i oslanja se na starije hrvatske rječnike poput Mikaljina, Stullijeva, Karadžićeva i dr.

Rječnik posjeduje obilje novotvorenica koje su ušle u svakodnevnu uporabu.

Hrvatski dio u rječniku pisan je latinicom, a njemački goticom

Gotica

Iz predgovora Njemačko-ilirskom rječniku

Duh nemačkoga jezika različit je jako od duha ilirskoga jezika. Što nemas kadkada kaže jednom reči, to mi nemoremo neg s više; a što mi često jednom reči izgovorimo, tomu treba u njega kadgod i tri i četiri. A to se još većma ukazuje u frazah, u poslovicah itd. S toga nastojasmo, da i u tom razliku između ova dva jezika pokažemo, u koliko nam biaše moguće. U obće nastojali smo prevodit ne samo gole reči, nego i duh od jezika.

Primjeri iz Njemačko-ilirskoga rječnika

Kako bi preveo pojedine njemačke pojmove, skovao je hrvatske pojmove za mnoga područja gradske civilizacije i time utro put Bogoslavu Šuleku i njegovom Rječniku znanstvenoga nazivlja iz 1874. g.

Mažuranić je primjerice otac riječi: računovodstvo, nosorog, sladoled, veleizdaja, velegrad ili izraza tržišno gospodarstvo.

Bogoslav Šulek

Književno obiteljsko stablo Ivana Mažuranića

IVAN MAŽURANIĆ (otac)sudac u Novom Vinodolskom i

MARIJA IVIĆ (majka)

IVAN MAŽURANIĆ(1814 – 1890)Autor spjeva

Smrt Smail-age Čengića

ANTUN MAŽURANIĆMATIJA MAŽURANIĆ

VLADIMIR MAŽURANIĆpravnik i povjesničar

Autor djelaPrinosi za hrvatski

pravno-povijesni rječnikIVANA

BRLIĆ - MAŽURANIĆVLADIMIR FRAN

MAŽURANIĆ

MILUTINMAŽURANIĆ

ANKAMAŽURANIĆ

Priče iz davnine;Čudnovate zgode

Šegrta Hlapića

Djela: Lišće;Od zore do mraka

Autor putopisa:Pogled u Bosnu

Djelo: Temelji ilirskog i latinskog jezika

Djelo: ŽivotMatije Mažuranića

U Villi Ružić u Rijeci nalazi se spomenička knjižnica Ivana Mažuranića.

Naime, knjige su osim Ivana Mažuranića sakupljali Antun Mažuranić i Matija Mažuranić.

Osim knjiga, u Villi Ružić nalaze se i još neki drugi predmeti koji su pripadali Ivanu Mažuraniću.

Villa Ružić uRijeci

Matilda Ružić, praunuka Ivane Brlić-Mažuranić

 Među njima treba istaknuti prstenje Smail-age Čengića koje je Ivanu Mažuraniću poklonio crnogorski vojvoda Đorđe Cerović, sin junaka Novice Cerovića koji je ubio Smail-agu.

Novica Cerović

Ivan i Antun Mažuranić kupovali su, dobivali i sakupljali knjige.

Kada su stvarana dopunska pjevanja Gundulićevog epa Osman, crnogorski vladika Petar Petrović Njegoš poklonio im je jedan od Gundulićevih rukopisa.

Za stvaranje rječnika Osmana dolaze Mažuranići u posjed više rječnika, kao što su Mikaglin, Stulliev, Della Bellin i Bellosztenczev Gazophylacium.

Knjižnica sadrži oko 8000 knjiga većinom iz 19. st.

Unutrašnjost Ville Ružić

Mažuranići su bili u posjedu i nekih periodičnih izdanja kao što su Danica ilirska, odnosno Novine Horvatzke te jedne od najstarijih hrvatskih novina koje su početkom 19. stoljeća u dvojezičnoj verziji izlazile u Zadru pod nazivom Kraglski Dalmatin, odnosno

Il regio Dalmata.

Za one koji žele znati više

U video prilogu o Villi Ružić, uz stručno vodstvo, možete doznati puno o spomen zbirci Mažuranić – Brlić – Ružić jer su sve tri obitelji ostavile dubok trag u povijesti hrvatskoga naroda.

Snimka se nalazi na youtubeu.Unutrašnjost Ville Ružić

25,10 min.

Znanstveni zbornik o Mažuraniću

2011. godine objavljen je Zbornik pod nazivom Ivan Mažuranić i Crna Gora.

Na Zborniku od čak 860 stranica radilo je nekoliko naučnika, a urednik mu je prof. dr. sc. Milorad Nikčević.

Zbornik je nastao kao rezultat velikog istoimenog savjetovanja što je u organizaciji crnogorskih i hrvatskih kulturnih, obrazovnih i državnih ustanova održan u Cetinju 2009. godine.

Mažuranić kao inspiracija

Djelo Jakova Gotovca Rizvan – aga op. 19 je pjesma rugalica za bariton i orkestar koja je nastala prema djelu Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića.

To je pjesma vojvode Bauka kojemu je Smail – aga u Haraču naredio da ga proslavi pjevajući o njemu na guslama, a Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba.

Jakov Gotovac

Dubravka Babić

Mažuranićev utjecaj na likovne umjetnike

Grafička mapa (24 grafika) objavljena je 1990. godine u ediciji Biškupić pod nazivom

Sjaj baštine: Hommage á Ivan Mažuranić 1814. -

1890. djelo je naše istaknute akademske slikarice Dubravke Babić s popratnim tekstom Ive Frangeša.

Kako se Republika Hrvatska odužila ili odužuje

Ivanu Mažuraniću Danas se njegov lik nalazi na

novčanici od 100 kuna. Spomen bista postavljena je u

parku Zrinjevac u Zagrebu. Ove je godine u

knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predstavljena prigodna poštanska marka s likom Ivana Mažuranića, objavljena u seriji maraka Hrvatske pošte Znameniti Hrvati povodom 200. godišnjice rođenja hrvatskog bana, političara, pjesnika i jezikoslovca.

Rad Rudolfa Valdecaiz 1911. g.

Zahvaljujem na pozornosti

i

…vjerujmo u Hrvatsku, u njezinu prošlost,

u njezinu sadašnjost i u njezinu budućnost...

Ivan Mažuranić