Obilje izvora

OBILJE IZVORA 1

Autor: Mladen Vukmir

Naslov: Obilje izvora - prava značenja termina kopija i original; promjene značenja umjetničke i autorskopravne terminologije u digitalnom okruženju

Apstrakt: Uloga prava u modernim društvima mijenja se uslijed ubrzanih promjena kvantuma i strukture znanja i mogućnosti procesiranja informacija. Funkcije autorskog prava i prava industrijskog vlasništva također doživljavaju povijesne promjene, poglavito određene procesima digitalizacije i globalnog umrežavanja. Ovaj rad nastoji prikazati konstante i diskontinuitete u pravnoj zaštiti kreativnosti kroz semiotičku analizu terminologije, prvenstveno one kojom se imenuju različite vrste kopija i originala tijekom povijesti, te uspoređujući terminologiju povijesti umjetnosti sa pravnom terminologijom. Analiza povijesnih aspekata navodi i na zaključke o mogućim pravcima razvoja autorskog prava i njegove uloge u digitaliziranim društvima. Ukratko, ti zaključci upućuju na kontinuiranu ali modificiranu poziciju značaja autorskih prava, ali istovremeno i na pojavu raznorodnih paralelnih, simultanih oblika autorskopravne zaštite, te na povećanje uloge automatizirane zaštite putem tehničkih sredstava praćenja korištenja i naplate naknade.

Ključne riječi: autorsko pravo, stvaralaštvo, terminologija, digitalizacija, internet, kopija, original, DRM, tehnička sredstva zaštite

Nexus, Metal Print, © Batsheba Grossman, 1997-2010

Obilje izvora - prava značenja termina kopija i original; promjene značenja umjetničke i autorskopravne terminologije u digitalnom okruženju i promjena uloge prava u digitalnim društvima

"Život, sloboda, i vlasništvo ne postoje stoga što je čovjek stvorio prava.

Štoviše, činjenica da su život, sloboda i vlasništvo postojali i prije prava u prvome je redu navela ljude da stvore zakone."

(Fréderick Bastiat, The Law)1

Autor: Mladen Vukmir*

Uvodne opaske

Posljedice tehnoloških promjena kojima smo sudionici bez presedana su u povijesti čovječanstva. Bilo bi sasvim neočekivano da one ne ostave traga na organizaciji društvenih stvarnosti, budući da su mnogo manje tehnološke promjene u našoj povijesti dovodile do poslovnih i zakonodavnih promjena značajnih razmjera2.

1 Fréderick Bastiat, The Law, (Irvington-on-Hudson, N.Y.: Foundation for Economic Education, (1850), 1950) str.5-6 "Life, liberty, and property do not exist because men have made laws. On the contrary, it was the fact that life, liberty, and property existed beforehand that caused men to make laws in the first place." * Mladen Vukmir, mr. sc., Master of Intellectual Property (MIP ’90), Franklin Pierce law Center, Concord, NH, USA, odvjetnik u Zagrebu, sa specijalizacijom za intelektualno vlasništvo. © Mladen Vukmir 2008-2010. Autor zahvaljuje odvjetnici O. Manuilenko, i L. Belošević-Jug na pomoći u pripremi prezentacije predavanja za savjetovanje u Muzejima Hrvatskog zagorja, Galerija Augusta Augustinčića, Klanjec, 08-06-04. Dijelovi ovog teksta objavljeni su prvi puta u časopisu ANALI Galerije Antuna Augustinčića God. XXVIII-XXIX (2008.2009.), Br. 28-29, 421-460. 2 Vukmir, Mladen, Utjecaj razvoja tehnologija na autorsko pravo i pravna priroda predmeta zaštite intelektualnog vlasništva, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, vol. 2, Zagreb, 2001.

OBILJE IZVORA 3

Istraživanja raznih autora sugeriraju da je količina informacija koju obrađuju suvremena društva sasvim drugačijeg reda veličine negoli je to bilo ranije. Tvrdnju da se čovječanstvo nikada do sada u svojoj povijesti nije susrelo s takvom količinom informacija potkrjepljuju vrlo jednostavnom računicom zbroja bitova dostupnih pojedincu tijekom različitih povijesnih stadija, te su uvjereni da takvo eksponencijalno povećanje raspoloživih informacija ne može ostati bez posljedica na društvene odnose.3 Mislim da nije potrebno takva promatranja uopće dovoditi u pitanje; sasvim je razvidno svakome promatraču da ovakav skok u količini dostupnih podataka i teoretskim mogućnostima njihove obrade nema presedana. Pretpostavka jest da je nužnost društvenih promjena neizbježna uz daljnje povećanje volumena i brzinu obrade podataka. Čini mi se da se takav razvoj izravno vodi do nekoliko jakih, tektonskih pomaka u načinu na koji društva koriste pravo za postizanje potrebne ravnoteže interesa i odnosa. Između ostalih, pravni koncepti suverenosti i teritorijalne nadležnosti izgledaju naročito podložni promjenama u tom svjetlu. Iako o tome u ovom kontekstu nećemo moći dubinski raspravljati, tvrdnje ovakve težine ipak je potrebno barem površno kontekstualizirati. Bez da započinjemo raspravu o ovim širim i dubljim promjenama ovdje ćemo samo skicirati opažanja koja nam daju osnovu za ove tvrdnje.

Što se tiče suverenosti, moguće je sasvim plauzibilno ustvrditi da stremljenja prema regionalnim povezivanjima, u prvom redu Europska Unija, a u znatno manjoj mjeri Mercosur4 i Andska Unija5, te NAFTA6, dovode to raslojavanja suverenosti. Moderna redistribucija suverenosti se u vertikali djelomično podiže na razinu nadnacionalnoga, a dijelom spušta na regionalnu razinu. Taj je proces bez sumnje pojačan modernim komunikacijskim i telekomunikacijskim tehnologijama, a nadasve snagom interneta koji jedan dio moći upravljanja i distribucije informacijama, koja je ranije bila temelj i iskaz snage suverenosti, spušta na još nižu razinu; razinu na kojoj nikada ranije nije u povijesti bila distribuirana - na razinu pojedinca. Iako je u povijesti suverenost vrlo često bila utjelovljena u pojedincu, ona tipično nije bila distribuirana među više pojedinaca na istoj teritorijalnoj razini.

Istovremeno se poimanje teritorijalne pripadnosti također mijenja pod pritiskom istih promjena. Dakle, ako prihvatimo da se suverenost preraspodjeljuje samim po sebi je jasno da se ona preraspodjeljuje i 3 Robertson, S. Douglas, The New Renaissance: Computers and the Next Level of Civilization, Oxford University Press, USA; prvo izdanje, 1998. Vidi također Lawrence Lessig i dr., Code: Version 2.0 (2006), ISBN 978-0-465-03914-2 - dostupna besplatno kao datoteka pod licencom Creative Commons Attribution-ShareAlike (by-sa). Za ovaj diskurs osobito je relevantan Dio IV, «Competing Sovereigns», str. 284-313. 4 Wikipedia The Free Encyclopedia, članak Mercosur, http://en.wikipedia.org/wiki/Mercosur, 2011-01-09 5 Wikipedia The Free Encyclopedia, članak Andean community of Nations, http://en.wikipedia.org/wiki/Andean_Community_of_Nations, 2011-01-09 6 Wikipedia The Free Encyclopedia, članak North American Free Trade Agreement, http://en.wikipedia.org/wiki/Nafta, 2011-01-09

4 OBILJE IZVORA

teritorijalno. Naime, ubrzanje društvenih odnosa koje donosi digitalna umreženost putem interneta dovodi u pitanje smislenost i prednosti teritorijalnih granica. Budući da je naše poimanje prostora podložno našem viđenju suverenosti, samom promjenom jednoga mijenja se i drugo. Stoga je samo po sebi razumljivo da uslijed ubrzanih transakcija te novog stanja mentalne suprateritorijalnosti7 koju nam daje Internet, funkcionalnost teritorijalnog djelovanja suverenih pravnih sustava postaje vrlo upitna. U te promjene uključujemo kao koncepte koji se mijenjaju primjerice, načelo teritorijalnosti kao jedno od karakterističnih obilježja prava intelektualnog vlasništva. S time u vezi postavljaju se pitanja o adekvatnosti rješenja određivanja teritorijalne nadležnosti u primjeni prava intelektualnog vlasništva, nadležnosti sudova, kako u pitanju odlučivanja tako i izvršenja odluka, a u svakom od tih pitanja postojeća se rješenja ukazuju sve manje adekvatnima kako se društveni odnosi mijenjaju pod pritiscima digitalizacije i umrežavanja. Jasno je da bi rasprava o ova dva pitanja zaslužila mnogo značajniji prostor od ovoga koji nam je posvećen ovim člankom, pa nije svrsishodno započinjati dublju analizu iznesenoga. Posvetimo se stoga konkretnoj temi koja je predmet ovog članka.

Posvetit ćemo se implikacijama koje procesi digitalizacije materijalne stvarnosti i umrežavanja računala predstavljaju u kontekstu prava intelektualnog vlasništva, a osobito u pogledu autorskog prava. U tom pogledu jasno je da je načelo teritorijalnosti jedan od vodećih kandidata za radikalne promjene u svijetu u kojem se poimanje teritorija i suverene vlasti na tome teritoriju mijenjaju. Konzekvencije sadašnjih sustava teritorijalne nadležnosti predstavljaju jedan od prvenstvenih razloga zbog kojih korisnici pravnog sustava izbjegavaju njegovo korištenje u prvome redu. Pitanje promjene uloge prava u društvima koja svoju vertikalu odlučivanja oslanjaju na pravni postupak sasvim je sigurno trnovito pitanje te također nadilazi okvire prostora ovog članka. Stoga, iako su posljedice zaključaka koji se nameću na području prava intelektualnog vlasništva sasvim sigurno pertinentne čitavom pravnom poretku, ostavimo razmatranje punih implikacija tih momenata za jedan drugi rad. Ovdje ćemo se ograničiti na proučavanje simptoma koji indiciraju evolucijsku stranputicu na kojoj se našao pravni sustav u suvremenom okruženju. Poslužimo li se elementima Bastiatovog postulata citiranog kao moto ovom članku, život, sloboda i vlasništvo, te poslužimo li se analogijom sa procesima evolucije u biološkom smislu, kao paragonom zbivanja koja dovode do

7 Anderson, Benedict Richard O’Gorman, Imagined communities: reflections on the origin and spread of nationalism, Verso, 2006., str. 7, gdje Anderson postavlja svoju osnovnu tezu da se nacije zamišljaju inherento ograničene, suverene i kao zajednice, te interpretaciju njegovih teza u Reicher, Stephen, Hopkins, Nick, Self and nation: categorization, contestation and mobilization, Sage Publications, 2001., str. 16-17, i Jackson, John H., Sovereignty, the WTO and Changing Fundamentals of International Law, Volume 18 of Hersch Lauterpacht Memorial Lectures, Cambridge University Press, 2009., str. 13-14, 214.

OBILJE IZVORA 5

marginalizacije pravnog sustava u modernim ekonomijama, nametnut će nam se određeni zaključci.

Mislimo pri tome na nove spoznaje o društvenoj stvarnosti koje, paradoksalno dolaze iz neuobičajenih znanstvenih područja. Naime, prirodni su znanstvenici došli do određenih spoznaja koje im nameću zaključke da je vrijedno i potrebno koristiti određene univerzalne spoznaje o prirodi stvari kako bi se preispitalo i razvilo nove zaključke i razumijevanje društvenih procesa.8 Ovdje pri tome mislimo prvenstveno na tvrdnje Stephena Wolframa o tome da elementarni skup jednostavnih pravila može stvoriti razne vrste kompleksnih sadržaja.9 Wolfram tako promatra različite točke relacija između teorije informacije i nastojanja da se koncept kompleksnosti rastumači i u socijalnim kontekstima.10 Ono što želimo reći ovom analogijom jest da se od jednostavne činjenice da je Bastiatov skup vrijednosti (život, sloboda i vlasništvo) počeo regulirati i štiti pravilima u jednoj ranoj fazi ljudske civilizacije, od nekoliko početnih pravila, slijedeći zakonitosti staničnih automata, razvio u vrlo kompleksni sustav koji danas nazivamo pravni sustav; uključujući tu nacionalne i međunarodne pravne poretke.

No kako i u teoriji evolucije mnogim organizmima kompleksnost nije uvijek predstavljala komparativnu prednost u borbi za preživljavanje, tako je pravnom sustavu u sferi ubrzanih, umreženih, digitaliziranih društvenih transakcija gotovo nemoguće preživjeti u svojem kompleksnom obliku koji je stekao nakon više tisućljetnog razvoja i rasta. Činjenica da mi te kompleksnosti danas podrazumijevamo temeljnim karakteristikama pravnog sustava ne mijenja činjenicu da je pravo naprosto nastojanje da se regulira etičnost u kontekstu društvenih odnosa. Stoga je za očekivati da će se po sličnim evolucijskim pravilima pravni sustav nastojati prilagoditi novom okolišu. Tema je ovog članka rezultat nastojanja da se da doprinos toj transformaciji na području autorskog prava i prava industrijskog vlasništva.

U ovom ćemo se članku prvenstveno posvetiti ispitivanju osnovnih termina kojima stvaratelji, nositelji prava intelektualnog vlasništva i korisnici pravnog sustava zaštite prava intelektualnog vlasništva imenuju predmete i sredstva zaštite. Nastojat ćemo iz analize terminologije izvesti zaključke o autorskopravnim tradicijama, stanju autorskog prava te o mogućim

8 Vedral, Vlatko, Decoding Reality: The Universe as Quantum Information, Oxford University Press, Poglavlje 3, str. ???, Wolfram, Stephen, A new kind of science, General science, Wolfram Media, str. 8-11. Vidi također Lessig, Lawrence, Code and other laws of cyberspace, Dio 11, Basic Books, 1999., str. 216 gdje spominje fizikalne spoznaje iz kvantne mehanike W. Heisenberga u kontekstu analogije sa ustavnim pravom. 9 Wolfram, S, navedeno djelo, str. 11: «Ali sada sa otkrićem da jednostavni programi mogu obuhvatiti osnovne mehanizme za razne vrste kompleksnih ponašanja u prirodi (…).» Wolfram prikazuje da programi nazvani “stanična automata” mogu kreirati obrasce beskonačne kompleksnosti iz počela koja sadrže tek dva ili tri jednostavna pravila, str. 53-70, 867-868, 883-887. 10 Wolfram, S., Isto, str. 1067-1069, 1135-1136,

6 OBILJE IZVORA

promjenama koje nove društvene potrebe izazivaju. Drugim riječima, tvrdimo da ubrzanje stope društvenih interakcija, povećanje učestalosti i obujma transakcija i odnosa ima u sadašnjem kontekstu za posljedicu slabljenje uloge tradicionalnih pravnih instrumenata, osobito na području rješavanja spora. Moglo bi se ustvrditi da se rješavanje sporova parnicom ili arbitražom smatra kontraproduktivnim od strane sve većeg broja sofisticiranih korisnika pravnog sustava. Naime, sve je češći stav nositelja prava da započinjanjem parnice ili drugog adjudikacijskog procesa svojem sporu i postojećem problemu u njihovom poslovanju zapravo samo dodaju novi sloj problema bez da riješe osnovni. Temeljem višestruko potvrđenih iskustava, korisnici pravnih sustava razvili su visoki stupanj nepovjerenja u pravni sustav. Stupanj nepovjerenja je takav da se često u pokretanju parnice ne vidi praktička mogućnost rješenja problema uslijed sporosti, cijene i neizvjesnosti parnice. Kako smo došli do te točke i što možemo učiniti suočeni s takvim stanjem? Kako bismo pojasnili razinu promjena koju smatramo neizbježnom poslužit ćemo se kratkim primjerom iz rada prof. Richarda Susskinda, koji u svojoj inovativnoj knjizi Kraj pravnika11 predviđa poslovanje u kojem se pravna pitanja zbog svojih kompleksnosti, i u krajnjosti, nerješivosti, a time i irelevantnosti, uopće neće rješavati nego samo procjenjivati. Tako se pravni rizik neće rješavati uz savjete odvjetnika, nego uz upravljanje rizikom od strane odgovarajuće treniranih menadžera rizika. Trošak rizika eventualne pravne pogreške, po Susskindovim će predviđanjima biti jednostavno uračunat u cijenu transakcije kako bi se nadjačala inherentna sporost i neizvjesnost pravnog postupka. Korištenje pravnog postupka tako postaje percipirano kao štetno za međusobne konkurentske pozicije i tržišnu utakmicu. Slijedom toga, pravni će odjeli velikih korporacija postati samo još jedan «outsourcani» backoffice function kojim će, umjesto starijeg savjetnika, upravljati računala i upravitelj rizika. Mnogi drugi autori danas upućuju na neadekvatnosti pravnog sustava koji dovode do značajnog smanjenja svrhovitosti uporabe prava u modernim društvima kao sredstva razrješenja društvenih napetosti.12 Moglo bi se tako ustvrditi da je većina predmeta koji kolaju pravnim sustavima upravo rezultat svojstava i plod rada samog pravnog sustava te da prvenstveno služi

11 Susskind, Richard E., The end of lawyers?: rethinking the nature of legal services, Oxford University Press, 2008., str. 57., 227, 272-273. 12 Vidi: Philip K. Howard, Life Without Lawyers: Restoring Responsibility in America, W. W. Norton & Company, 2010, Philip K. Howard, The Death of Common Sense: How Law is Suffocating America, Grand Central Publishing, 1996, Philip K. Howard, The Collapse of the Common Good: How America's Lawsuit Culture Undermines Our Freedom. Tako Michael Orey (American Lawyer) u svojoj recenziji knjige Kronman, Anthony, The Lost Lawyer: Failing Ideals of the Legal Profession, Belknap Press of Harvard University Press, 1995, ističe: «(...) Rječita i provokativna knjiga. Kada slušate ... (Kronmanovu) dijagnozu onoga što se izvitoperilo u suvremenom pravničkom poslovanju, počet ćete uviđati da širenje nezadovoljstva pravnika u odnosu na svoj rad ne treba podcjenjivati.» Web stranica www.amazon.com, 2011-01-06, http://www.amazon.com/Lost-Lawyer-Failing-Ideals-Profession/dp/0674539273/ref=pd_sim_b_7

OBILJE IZVORA 7

održavanju sustava i stvaranju ekonomskih prednosti sudionicima sustava, nego li društvu u cjelini za razrješavanje sporova. Drugim riječima mnogi stručnjaci danas primjećuju da sudionici pravnog sustava zlouporabljuju sam sustav iz različitih razloga, bilo da ostvare taktičku prednost nad konkurentom ili protivnikom koristeći sporost, kompleksnost, nekonzistentnost, nepredvidljivost, proturječnosti i skupoću sustava, bilo da kao sudionici sustava oprihode svoju pripadnost sustavu zarađujući na svojem poznavanju navedenih karakteristika.13

S obzirom na činjenicu da ovaj članak upozorava na velike promjene koje odlikuju društvenu stvarnost ranog dvadeset i prvog stoljeća možda je svrsishodno početno analizirati elemente koji su manje više konstantni ljudskoj kreativnosti, te ih izdvojiti u odnosu na one koji su karakteristični trenucima promjene. U tom smislu lako je primijetiti da većina autora koji se bave pitanjima umnožavanja ističe da je ljudska sklonost izradi neovlaštenih kopija jedna od konstanti društvenog razvoja. Iako bi se isto tako moglo ustvrditi da su i druge vrste protupravnog ponašanja slične konstante, smatramo da se radi o izdvojenoj ulozi koju izrada kopija ima za razvoj života, obrazovanja i stvaranja, što će biti razrađeno niže. Mnogi tako navode da su se od Antike do danas krivotvorila umjetnička djela svih vrsta i u svim tehnikama, s koncentracijom na ona djela koja su u danom trenutku donosila najveću zaradu. Osim umjetničkih djela važno je zapaziti da se tijekom povijesti patvorilo i druge svakodnevne uporabne predmete, pogotovo one čija je vrijednost bila percipirana na tržištu. Stoga ovaj članak u jednakoj mjeri prati fenomen nedopuštenog umnažanja, kako na strani autorskog prava tako i na strani povrede prava žiga i dizajna. Nastojat ćemo u povijesnom kontekstu prikazati konstante i tako pripremiti platformu sa koje ćemo nastojati izdvojiti eventualne promjene u ulozi i značenju nedopuštenog umnažanja.

Pri tome treba imati na umu da je autorsko pravo povijesno prvenstveno štitilo komercijalne, a ne umjetničke aspekte stvaranja. Naime, ne samo da su zakoni od samoga početka modernog autorskog prava postavljeni tako da ne vrednuju međusobno rezultate ljudske kreativnosti kao preduvjet zaštite, nego je i iz pregleda sudske prakse svih zemalja razvidno da su sporovi nastajali češće tamo gdje je u pitanju bilo moguće ostvariti novčanu vrijednost, nego li tamo gdje je ostvareno djelo izuzetne umjetničke vrijednosti. Konačno, vidljivo je da niti moderni zakoni o autorskom pravu ne čine razliku između razina umjetničkog doprinosa pojedinom autorskom djelu, pa se sva zaštitiva djela tretiraju jednakim stupnjem zaštite.

13 Mnogi pravni komentatori i popularizatori ističu nedostatke pravnog sustava, koji puta gotovo karikirajući situaciju: Catherine Crier, The Case Against Lawyers: How the Lawyers, Politicians, and Bureaucrats Have Turned the Law into an Instrument of Tyranny--and What We as Citizens Have to Do About It, Broadway, 2003, i Walter K. Olson, The Rule of Lawyers: How the New Litigation Elite Threatens America's Rule of Law, St. Martin's Griffin, 2004.

8 OBILJE IZVORA

S točke gledišta s koje ovaj autor promatra pitanja umnažanja, pa istovremeno i onih umnažanja koja su pojedinci i društva smatrali nedopuštenima, sasvim je očito da je djelatnost umnožavanja jedna od konstanti gospodarskih djelatnosti. Čak i mnogo više od toga, mogli bismo ustvrditi da je umnažanje zapravo potka života. Umnažanjem se stanica, a pri tome i kopiranjem sekvenci DNK, zapravo reproducira život u svim svojim oblicima, tako čineći reprodukciju, odnosno umnožavanje, temeljnom biološkom činjenicom. Isto tako, mnoge komponente ponašanja pojedinaca također se tijekom odgoja i obrazovanja stiču oponašanjem, odnosno kopiranjem starijih.14 Mnogi autori ističu da je temelj svake ljudske kreativnosti zapravo u internalizaciji postojećih rješenja, koja uz čudesnu ljudsku sposobnost da vlastitom osobnošću dodaju novi pogled na postojeće pitanje dovode do stvaranja rezultata kreativnosti. Mislim da prečesto skrećemo pogled sa ove jednostavne životne činjenice; stvarna je istina da se život zasniva na umnažanju na isti način na koji ljudi umnažaju znanja kako bi mogli stvarati. Dakle, kada se sasvim očitim činjenicama o umnoživosti kao temelju života doda i činjenica da je ljudska kreativnost zasnovana na sličnim načelima, dolazimo do naznake da bi možda bilo svrsishodno pravni poredak, kao odraz težnje ljudskih bića i društava da svoje uređenje usklade sa prirodnim zasadama, prispodobimo načelima koja nam se čine dominantnima u prirodi. Možda se taj pristup pokaže svrsishodan u traženju odgovora na pitanja o potrebi promjena društvenih i pravnih odnosa koji se javljaju usred strelovitoga društvenog napretka koji smo naznačili gore i koji ćemo još raščlaniti niže.15

Stoga smatramo da će biti korisno proučiti redom semiotičke16 i semantičke karakteristike i obilježja termina koji se koriste u društvenoj komunikaciji, a

14 Primjera radi vidi razmatranje o vjernosti umnažanja (copying-fidelity) u Richard Dawkins, The selfish gene, Oxford University Press, 2006, str. 17-18. Autor činjenicu umnažanja uzima zdravo za gotovo, te razrađuje razloge grešaka u kopiranju koje su konstanta umnožavanja, obrazlažući ih potrebama procesa evolucije. Raspravu nastavlja na str. 28-29. Na str. 23 izričito navodi: «DNK molekule čine dvije važne stvari. Prvenstveno, one se repliciraju, odnosno čine vlastite kopije. To se dešava bez prestanka od početka života, a DNK molekule su do danas u tome postale osobito uspješne.»

15 Nagovještaj teorije prema kojoj ljudska sposobnost stvaranja ima konstitutivni učinak u pogledu stvaranja stvarnosti, a utemeljene na Shannon-Weaverovom modelu matematičke teorije informacija vidi u Vukmir, Mladen, Integral protection of Intellectual Property, nedovršeno djelo objavljeno na Amazon Digital Text Platform, 2010, originalni tekst iz 1990., (Kindle Edition - May 3, 2010.), http://www.amazon.com/Integral-Protection-Intellectual-Property-ebook/dp/B003KN3I94/ref=sr_1_2?ie=UTF8&m=ABZSE0W26BU7U&s=digital-text&qid=1281787230&sr=8-2, 10-08-14, Poglavlje 3. ASIN: B003KN3I94. Izvorni tekst se nalazi u Shannon, Claude E. and Weaver, Warren, The Mathematical Theory of Information, University of Illinois Press, Illini Books edition, 1963, osobito u Weaverovom uvodu str. 3-28, i to posebno na str. 8-9. Osnovna postavka izložene teorije jest da je činjenica slobode izbora, jasno vidljive u matematičkom modelu ili u digitalnoj analogiji sa opcijom izbora između 0/1, temelj ljudskog stvaranja koje za posljedicu ima stvaranje stvarnosti. 16 Wikipedia, The Free Encyclopedia, Članak o semiotici, http://en.wikipedia.org/wiki/Semiotics, 2010-08-08 “Često se smatra da semiotika uključuje važne antropološke dimenzije; na primjer, Umberto Eco predlaže da se svaki kulturni fenomen

OBILJE IZVORA 9

potom i sistematizirati pojave i pojmove koji su imenovani, odnosno označeni tim terminima, a opisuju djelatnosti umnažanja i predmete koji su rezultat tih djelatnosti. Kao osobiti izazov i idući korak nameće se potreba otkrića temelja različitosti i terminoloških neadekvatnosti koje se javljaju u usporedbi između umjetničke, pravne i kolokvijalne terminologije. Tim ćemo putem nastojati doći do razumijevanja konstanti u djelatnostima umnažanja i vidjeti kako nas te konstante mogu voditi prema rješenjima koja su potrebna da bismo pravilno upravljali društvenim djelatnostima umnažanja u trenucima velikih društvenih promjena izazvanih digitalizacijom i umrežavanjem.17

POVIJEST UMNAŽANJA SA I BEZ DOPUŠTENJA

Kao što razni autori navode, umnažanje predmeta sa namjerom skrivanja da se radi o neovlaštenom umnažanju karakteristika je već najranijih složenijih društava.18 Tako u Antici postoje indikacije stavljanja lažnih oznaka podrijetla i izvora proizvodnje na utalitarne objekte. Za vrijeme Rimskog carstva javlja se falsificiranje korintskih bronci iz ranijih antičkih razdoblja, pa zlatarskih predmeta, grčkih kamenih skulptura uz njihovo lažno signiranje.19 Pored toga putem poznatih Marcijalovih žalopojki znamo da su se redovno plagirale pjesme (poesia).20 Osim umjetničkih i zanatskih predmeta krivotvorio se i novac.

Slična je situacija karakterizirala i druga razdoblja koja su temeljito opisana u suvremenim zapisima. Kada bismo primijenili moderne kriterije na ranije društvene odnose moglo bi se tako reći da su za vrijeme humanizma i renesanse mnoge privatne zbirke bile prava skladišta falsifikata uslijed povećane društvene potrebe za posjedovanjem umjetničkih djela. I u renesansi je često

može proučavati kao komunikacija.” Radi šireg konteksta vidi Umberto Eco, Kultura, Informacija, komunikacija, Nolit, 1973, npr. str. 413 pa 417 i dr. (La Struttura assente: la ricerca semiotica e il metodo strutturale, Volume 39, Saggi tascabili, RCS Libri, 2004). 17 Vukmir, M., Utjecaj razvoja tehnologija na autorsko pravo i pravna priroda predmeta zaštite intelektualnog vlasništva, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, vol. 2, Zagreb, 2001. 18 Bogat izvor informacija o povijesti krivotvorina nalazi se na Wikipedia, The Free Encyclopedia, članak o krivotvorenju umjetnina, http://en.wikipedia.org/wiki/Art_forgery, 10-08-18: «Krivotvorenje umjetnina datira preko dvije tisuće godina unatrag.” Linkovi vode na brojne druge izvore. 19 Vidi također stranicu Heilbrunn Timeline of Art History Metropolitan Museum of Art, http://www.metmuseum.org/toah/hd/rogr/hd_rogr.htm, 10-08-14, gdje se navodi «Ubrzo su obrazovani i imućni Rimljani poželjeli autorska djela koja su evocirala grčku kulturu. Kako bi zadovoljili takvu potrebu, grčki i rimski umjetnici stvorili su mramorne i brončane kopije poznatih grčkih skulptura. Kalupi uzeti iz originalnih skulptura korišteni su za izradu sadrenih odljeva koji su se mogli dostaviti u radionice bilogdje u Rimskom Carstvu, gdje su potom replicirani u mramoru ili bronci. Umjetnici su koristili izdubljene sadrene odljeve kako bi proizveli brončane replike. Kruti sadreni odljevi s brojnim mjernim točkama upotrebljavani su za mramorne kopije.» 20 Vukmir, Mladen, 'The Roots of Anglo-American Intellectual Property Law in Roman Law' (1991) 32 IDEA. Vidi bilješku 62, niže

10 OBILJE IZVORA

sadržaj krivotvorina bio vezan za antiku, s obzirom na visoku vrijednost koja se tome razdoblju pripisivala, a osobito je bilo mnogo falsifikata spomenika i portretnih bisti. Kopije ili replike često su se izrađivale po narudžbi za sakupljače koji su u zbirkama željeli imati reprezentaciju određenog djela.

Klasicizmi XVIII i XIX stoljeća još su jedno povijesno razdoblje u kojem su se javljale brojne krivotvorine, a sadržaj krivotvorina koji je bio osobito učestao su bile antičke geme.21 U XIX stoljeću koje je bilo i razdoblje velikih nalaza u Egiptu glavni sadržaj krivotvorina postaju replike egipatskih spomenika.

Tematsko područje krivotvorenja se od tada sve više proširuje, a Italija postaje vodeća država u proizvodnji krivotvorina. U skladu s jakim talijanskim tradicijama regionalne specijalizacije pojedine pokrajine se specijaliziraju za krivotvorenje određenih grupa umjetničkih predmeta.

Ovaj popis sasvim je nasumičan, i pravi opseg povijesti krivotvorenja daleko bi nadišao okvire ovog rada. Ono što se može zaključiti kao konstanta ove djelatnosti jest da je krivotvorenje oduvijek bilo uspješno ako su krivotvoritelji bili uspješni u usvajanju visokih vještina baziranih na poznavanju vještina originalnih autora te kompleksnih znanja o materijalima, tehnikama i povijesnom kontekstu djela koja su imitirali, odnosno nastojali replicirati. Po tome, moglo bi se reći, kreativnost na području krivotvorina ima slične proporcije izvornome stvarateljstvu. Uz standardne načine krivotvorenja, suvremene tehnološke mogućnosti otvaraju nova pitanja.

Primjerice radi, spomenimo u ovom kontekstu moderne tehnike reprodukcije koje su zasnovane na digitalnim tehnikama. Naime, ako prihvatimo da je budućnost materijalne stvarnosti također digitalna, uzimajući pri tome danas dostupne tehnike i projicirajući njihovu skoru budućnost, lako ćemo doći do zaključka da će mnogi, a potom i preostali aspekti naše materijalne stvarnosti, biti digitalizirani. Već danas možemo tiskati različite mehanički funkcionalne sklopove, mirise, arhitektonske modele, a u budućnosti će to biti moguće vjerojatno i za čitave zgrade, obuću i odjeću i vina?22 Gotovo da bi se moglo 21 Vidi također stranicu Heilbrunn Timeline of Art History Metropolitan Museum of Art, http://www.metmuseum.org/toah/hd/carp/hd_carp.htm, 10-08-14, gdje se navodi: “Tamo je Carpeaux bio obučavan i putem kontroverzne modèle estampe metode kopiranja temeljem crteža velikih umjetnika i putem kopiranja skulpture osamnaestog stoljeća.” 22 Wikipedia, The Free Encyclopedia, Članak o trodimenzionalnom printanju, http://en.wikipedia.org/wiki/3d_printing, 2010-08-05, «Trodimenzionalni printeri omogućuju projektantima proizvoda mogućnost printanja dijelova i sklopova izrađenih od pojedinih materijala s raznim mehaničkim i fizičkim svojstvima u jedinstvenom procesu izrade. Napredne tehnologije 3D printanja proizvode modele koji blisko oponašaju izgled, osjet i funkcionalnost prototipova proizvoda. U posljednjim godinama 3D printeri postali su funkcionalno dostupni malim i srednjim poduzetnicima, pri čemu se izrada prototipova iz teške industrije premješta u uredsko okruženje. Danas je također moguće istodobno polaganje raznih vrsta materijala.» Vidi također, The Economist, A Factory on your Desk; Proizvodnja: Izrada krutih predmeta, pa čak i prilično kompleksnih, uz pomoć 3D printera postupno postaje lakša i povoljnija. Mogu li

OBILJE IZVORA 11

ustvrditi da je pitanje digitalizacije stvarnosti presudno određeno isključivo procesorskom i računalnom snagom koja je na raspolaganju našoj civilizaciji. Još je značajnije u analizu uzeti i razvoj podvrste trodimenzionalnog tiska koji je u stanju proizvesti biološki funkcionalne organe. Ta kombinirana digitalno-organska materijalizacija u još većoj mjeri pokazuje koliko ogroman napredak ostvaruje digitalizacija naše materijalne stvarnosti.23 Značajan napredak ostvaren je u istraživanjima izravnog interfacea mozga i računala, tako da možemo očekivati sasvim nove izazove kada ideje postanu djeljive putem umreženih računala.24 Tome ćemo se pitanju posvetiti u budućem članku koji će slijediti ovaj rad, pa sada pogledajmo tehnologije vezane uz umnožavanje.

MODERNE TEHNIKE DIGITALIZIRANJA PROSTORNO-PLASTIČNIH OBJEKATA

Smatramo da je tehnologija upravo onaj generator promjena u društvu koji će zadati promjene u pravnom sustavu. Tijekom povijesti tehnologije su već dokazale svoju sposobnost da imaju odlučujuću ulogu u promjenama pravnog sustava zaštite prava intelektualnog vlasništva. Pogledajmo stoga one tehnologije koje danas služe funkciji prostorno-plastičnog oblikovanja, a koju je imala skulptura tijekom povijesti. Poticajno je pri tome uzeti u obzir promišljanja koja su karakterizirala doba u kojem je visoka analogna kultura doživljavala svoj procvat. Konac devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća razdoblje su izuma mnogih tehnika analogne reprodukcije, kao što su filmski projektor, diorama, klavirski svitci, pa potom različite verzije gramofona.25 Kao

jednoga dana takvi uređaji postati toliko rašireni kao štampači dokumenata?, 09-09-03, http://www.economist.com/node/14299512, 10-08-15 23 Wikipedia, The Free Encyclopedia, Članak o trodimenzionalnom reproduciranju modela organa http://en.wikipedia.org/wiki/Organ_printing CAD/CAM Technologies, , 2010-08-05,: Budući da su mnoge gore navedene tehnike ograničene u slučaju kontrole poroznosti i veličine pora, tehnike dizajna i proizvodnje uz pomoć računala uvedene su u inženjering tkiva. Najprije je dizajnirana trodimenzionalna struktura koristeći CAD softver, a potom je platforma realizirana koristeći ink-jet printanje polimernih prahova ili putem tehnologije Fused Deposition Modeling polimerne otopine.[12]. 24 U pogledu tehnologija koje omogućuju izravne veze računala i osoba vidi Wikipedia, The Free Encyclopedia, članak o sučelju koje povezuje mozak i računalo, http://en.wikipedia.org/wiki/Brain-computer_interface, 10-08-18, također članak o moždanom implantatu, http://en.wikipedia.org/wiki/Brain_implant#Brain_implants_in_fiction_and_philosophy, 10-08-18, posebno poglavlja Ethical Considerations and Brain Implants in fiction and philosophy. Radi potpunije informacije o naprednom stanju razvoja tehnike tzv. «brain-machine interfacea», vidi poglavlja zbirke: Brockman, John, Editor, This Will Change Everything: Ideas That Will Shape the Future, HarperCollins, 2010, str. 104-157, uključujući eseje autora Gary Marcus, Jamshed Bharucha, Leo M. Chalupa, Susan Blackmore, Kenneth W. Ford, Freeman Dyson, Peter Schwarz i dr. 25 Vukmir, Mladen, Utjecaj razvoja tehnologija na autorsko pravo i pravna priroda predmeta zaštite intelektualnog vlasništva, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, vol. 2, Zagreb, 2001. Eng. diorama, 1823. vrsta uređaja za gledanje slika, od fr. diorama (1822.), od gk. di-

12 OBILJE IZVORA

posljedica tih promjena, tako je tada naša civilizacija živjela u grču novih mogućnosti koje od pojava Gutenbergovog tiska nisu imali usporedbe po implikacijama kulturnih utjecaja. Moglo bi se reći da su naglašene brige, pa čak i strahovi s kojima su mislioci dočekivali nove mogućnosti u svoje doba, danas dobar model za promišljanja suvremenog trenutka. Sredinom dvadesetog stoljeća iskristalizirali su se stavovi iz kojih je bilo očito da postoji konsenzus o tome da će tehnologija doista dovesti do velikih promjena u civilizaciji. Paul Valéry je tada smatrao:

Naše lijepe umjetnosti bijahu utemeljili, a njihove tipove i njihove upotrebe ustalili, u jednom vremenu posve različitom od današnjeg, ljudi čija je moć djelovanja na stvari bila beznačajna u usporedbi s našom. Ali začudno obogaćenje, sve veća prilagodljivost i preciznost naših sredstava, zamisli i navika koje oni uvode navješćuje nam u skoroj budućnosti najodlučnije promjene u tradicionalnoj industriji lijepog. U svim umjetnostima postoji fizički dio koji se više neće moći promatrati i tretirati kao prije; on neće više moći zadugo izmicati utjecajima moderne znanosti i modernih sila. Ni materija ni prostor, ni vrijeme nisu već dvadesetak godina ono što bijahu oduvijek. Valja očekivati da će tako velike inovacije preobraziti svu tehniku umjetnosti, da će time utjecati na samu stvaralačku maštu i možda najzad najčudnije izmijeniti i sam pojam umjetnosti.26

Gotovo da bismo mogli pozavidjeti našim prethodnicima na ovom blagom nagovještaju promjena koje su oni prije manje od tri generacije smatrali tako sudbonosnim. Jer promjene s kojima se mi suočavamo neizmjerno su dublje i snažnije u odnosu na one s kojima su se oni suočavali kao posljedicama uvođenja analognih tehnologija. Dakle, ako prihvatimo da je potencijal za generiranje promjena u visoko razvijenom analognom dobu bio značajan, mislim da nećemo imati osobitih problema da prihvatimo činjenicu da se početak uvođenja potpune digitalizacije društva uopće ne može prispodobiti u redu veličina sa promjenama koje su se odvijale tijekom dvadesetog stoljeća. Pogledajmo stoga ukratko, bez daljnjeg razlaganja, primjere onih tehnologija koje su već danas u potpunosti usvojene. Izabrali smo pri tome samo dvije uvedene tehnike koje se koriste za digitalno umnažanje trodimenzionalnih objekata, zanemarujući pri tome obećanja tehnologija koje se danas istražuju,

"kroz" (vidi dia-) + orama "ono što je viđeno, prizor" (vidi panorama). Značenje "mala replika scene, itd." datira iz 1902. 26 Paul Valéry, Pièces sur L’Art, 1931, Le Conquete de l’ubiquite “” Citirano prema Walter Benjamin, The Work of Art in the Age of Mechanical Reproduction, http://www.marxists.org/reference/subject/philosophy/works/ge/benjamin.htm. Steve Jobs je parafrazirao ovaj Valeryev odlomak koji je tako prominentno istaknuo Benjamin u svojem eseju na način da je termin umjetnost zamijenio pojmom vlasništvo: «Valja očekivati da će tako velike inovacije preobraziti svu tehniku umjetnosti, da će time utjecati na samu stvaralačku maštu i možda najzad najčudnije izmijeniti i sam pojam vlasništva." (Steve Jobs, Keynote, MacWorld San Francisco 2004), prema Wizzards of OS web stranici http://www.wizards-of-os.org/index.php?id=711&L=3, 10-08-11.

OBILJE IZVORA 13

ali čije nas uvođenje tek očekuje.27 Stalna smjena tehnološkog i društvenog krajobraza odlika je uvođenja svake nove tehnologije, pa tako i ovih tehnika digitalne reprodukcije i njima pripadajućih poslovnih modela.

Trodimenzionalni skeneri

Želimo dakle predstaviti sasvim prizemne, danas često primjenjivane tehnologije koje mnogima od nas još uvijek izgledaju kao znanstvena fantastika.28 Digitalni “scanneri”29 su aparati za percepciju i digitalizaciju trodimenzionalnih oblika koji koriste najčešće lasersku tehnologiju kako bi percipirali i pohranili digitalnu prispodobu objekata iz materijalne stvarnosti. To su naprave koje analiziraju objekte iz okoliša i prikupljaju podatke, uključujući i boju, a ti se podaci mogu iskoristiti za izradu 3D modela, dakle sa svrhom da se iz digitaliziranog skupa podataka može ponovno izraditi objekt koji pripada domeni analogne stvarnosti.30

Općenito poznajemo dvije vrste trodimenzionalnih skenera, od kojih je jedna kontaktna, kod koje je neophodan fizički dodir s objektom skeniranja te druga,

27 Vidi Wikipedia, The Free Encyclopedia članak o jednostavnim tehnikama implantacije mikročipova: http://en.wikipedia.org/wiki/Microchip_implant_%28human%29, i stranicu koja prikazuje stvarne dosege konkretne tehnologije: http://en.wikipedia.org/wiki/VeriChip, 10-08-16, te spekulacije o mogućim dosezima te i sličnih tehnologija: http://en.wikipedia.org/wiki/Cyborg, te http://en.wikipedia.org/wiki/Ambient_intelligence, 10-08-16. 28 Iako osobno nisam nikada nalazio osobito zadovoljstvo u znanstvenoj fantastici, neporecivo je da su mnoga predviđanja vodećih autora znanstvene fantastike bila vrlo konstruktivna i nadasve točna projekcija tehnoloških tijekova. Arthur C. Clarke je tako ustvrdio: « Bilo koju dovoljno naprednu tehnologiju ne možemo razlikovati od magije.” Vidi stoga stranicu Wikipedia, The Free Encyclopedia, Clarkeova tri zakona: http://en.wikipedia.org/wiki/Clarke%E2%80%99s_three_laws 29 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. scan (v.), kasno XIV st., "obilježiti stih metričkim jedinicama," od Kasn.L. scandere "analizirati stih," originalno, u klasičnom L., "penjati se" (poveznica je uzlazni i silazni ritam poezije), od PIE *skand- "skakutati, skočiti" (usporedi Skt. skandati "požurivanja, skokovi;" Gk. skandalon "prepreka;" M.Ir. sescaind "skočio je," sceinm "odskok, skok"). Izostavljanje -d u engleskom jeziku vjerojatno je rezultat miješanja sa sufiksom -ed (vidi lawn(1)). Značenje " pažljivo pogledati, proučiti" prvi puta je zabilježeno u 1540ima. (Suprotno) značenje "preletiti pogledom, letimično pogledati" prvi puta je zabilježeno 1926. Imenica je bilježena od 1706. Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. scanner, 1927 kao tip mehaničkog uređaja, radna imenica od scan. 30 Članak o trodimenzionalnom skeneru, Wikipedia, Engleska stranica, 2010-08-05, http://en.wikipedia.org/wiki/3D_scanner «Trodimenzionalni skener je uređaj koji analizira stvarni objekt ili okruženje kako bi prikupio podatke o njegovom obliku i eventualno o njegovom izgledu (tj. boja). Prikupljeni podaci se potom mogu koristiti za izradu digitalnih, trodimenzionalnih modela korisnih za široki niz primjena. Uređaje u velikoj mjeri koristi industrija zabave u proizvodnji filmova i video igara. Ostala uobičajena područja primjene ove tehnologije uključuju industrijski dizajn, ortotiku i protetiku, obrnuti inženjering i izradu prototipova, kontrolu kvalitete/ispitivanje i dokumentiranje kulturnih rukotvorina.»

14 OBILJE IZVORA

nekontaktna, koja koristi refleksije svjetla, ultrazvučne valove ili zračenje u odnosu na objekt skeniranja.

Područja njihove primjene su, primjerice, na području industrijskog dizajna gdje ubrzavaju prebacivanje modela u prototipe i obrnuto, na području dokumentiranja kulturnih artefakata gdje imaju sličnu ulogu, potom u industriji zabave gdje ubrzavaju izradu filmova, kompjuterskih igara i slično putem ubrzanog unošenja prispodobi objekata iz materijalne stvarnosti u trodimenzionalne digitalizirane prikaze.31 Rani primjer skeniranja skulpture potiče iz 1999. godine kada su Marc Levoy sa sveučilišta Stanford te H. Rushmeier i F. Bernardini iz IBM-a skenirali Michelangelove skulpture u Firenci.32

Recentniji primjeri su iz prošlog desetljeća npr. iz 2002., kada je David Luebke skenirao kuću Thomasa Jeffersona. Skenirani podaci iskombinirani su s podacima o boji dobivenim digitalnom fotografijom i stvoren je virtualni model njegova doma, što je 2003. godine izloženo u Museum of Art u New Orleansu.33

Trodimenzionalno printanje ili stereolitografija34

Digitalizacija stvarnosti zahtijeva i tehnologiju reprodukcije trodimenzionalnog objekta kreiranoga ili pohranjenoga u digitalnom okuženju kao bi se digitalizirana materija iz domene kiberprostora vratila u domenu analognog, virtualnog prostora. Među tehnologijama koje se danas koriste su DLP (Digital Light Projection), FDM (Fused deposition modeling), SLS (Selective laser sintering) and DMLS (Direct Metal Laser Sintering), stereolitografija, te

31 Skenerska tehnologija Z Corporation je, kao i kod printera, dosta razvijena pa je tako model ZScanner 700 bio jedan uspješni model prenosivog laserskog skenera. Vidi stranicu Z Corporation: http://www.zcorp.com/en/home.aspx, 10-08-17. 32 Vidi web stranicu The digital Michelangelo project: 3D scanning of large statues o trodimenzionalnom skeniranje velikih kipova, http://portal.acm.org/citation.cfm?id=344849, 10-08-18 33 Vidi stranicu znanstvenika David Luebke, sa brojnim projektima vezanim na 3D reprodukciju, http://luebke.us/, 10-08-17. 34 Wikipedia, The Free Encyclopedia, članak o trodimenzionalnom printanju, http://en.wikipedia.org/wiki/3d_printing, 10-08-17, «Demokratizacija trodimenzionalnog printanja razvija se u dva pravca, najprije sa DIY 3D Printerima, kao što su MakerBot i RepRap za kućnu izradu na osobnom računalu trodimenzionalnih objekata 'desktop manufacturing'. Drugi pravac se razvio putem online usluga, kao što je Shapeways koji omogućuje korisnicima učitavanje njihovih dizajna kako bi se mogli isprintati u 3D obliku u mnogobrojnim materijalima (trenutno postoji 20 opcija materijala) i isporučiti diljem svijeta. Trenutno se također vrši izrada alata koji omogućuju 3D printanje bez izravne upotrebe CAD-a.” Također, članak o stereolitografiji, http://en.wikipedia.org/wiki/Stereolithography, 2010-08-05, vidi i stranice društva za tzv. Rapid-Prototyping, što je naziv za uslužnu granu omogućavanja izrade trodimenzionalnih prototipa Solid Concepts na https://www.solidconcepts.com/, 10-08-17. Printeri Z Corporation kao što su to ZPrinter 450 ili 650 omogućuju 3D printanje u boji. ZPrinter 310 Plus omogućuje veliku brzinu printanja. Vidi stranicu Z Corporation: http://www.zcorp.com/en/home.aspx, 10-08-17

OBILJE IZVORA 15

najpristupačnije, tehnologije kod kojih se 3D objekt gradi slojevitim “ispisom” na prethodni sloj (inkjet).

Jedna od tehnologija koja se koristi za trodimenzionalni tisak (Photopolymer Phase Machines) jest u kombinaciji ultraljubičaste svjetlosti ili lasera koji korigiraju debljinu svakog nanesenoga sloja. Koristeći prah, polimer, vosak ili metal ovom je tehnologijom moguće tiskati gotovo svaki zamislivi oblik. Radi se i na razvoju metalnih isprinta većih dimenzija. Sve tehnologije u stanju su proizvoditi mehanički funkcionalne tiskovine koje odgovaraju otjelovljenju digitalne prispodobe nekog materijalnog oblika.

Iako ćemo njihove radove spomenuti kasnije, kada ćemo raščlanjivati terminologiju skulpture, valja ovdje spomenuti da su umjetnici, kao i ranije u povijesti rano započeli koristiti napredne tehnologije. Tako je tehnologija trodimenzionalnog tiska privukla umjetnička nastojanja već prije više od desetljeća. Primjer za takvu ranu umjetničku djelatnost je opus Bathsheba Grossman, kalifornijske umjetnice koja kombinira kompjuterski dizajn i 3-D modeliranje, te tehnologiju tiskanja metalnih predmeta.35

SKULPTURA – PROSTORNO-PLASTIČNO AUTORSKO DJELO

Izabrali smo skulpturu kao predmet pojedinačne analize specifične terminologije označavanja originala i kopija iz razloga što je to jedna od najranijih ljudskih ekspresivnih i umjetničkih djelatnosti, pa nam tako omogućuje uvid u konstantu razvoja umnožavanja tijekom različitih povijesnih razdoblja. Dakle, posvetit ćemo se analizi pertinentne terminologije i fenomenologije jednog od imenovanih autorskih djela.36 Stalo nam je da u slučaju autorskog djela kiparstva autorskopravna terminologija jasno korespondira sa svojim pandanima na polju umjetnosti. Izabrali smo pri tome umjetničku formu koja ne samo da je među najstarijim ljudskim načinima umjetničkog izražavanja, nego je od samih početaka bila predmetom

35 Bathsheba Grossman, web stranica http://www.bathsheba.com/, 10-08-17. 36 ZAPSP, II. AUTORSKO PRAVO, Poglavlje 1. PREDMETI, AUTORSKO DJELO, Članak 5.

(1) Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (2) Autorska djela jesu osobito: (...) – djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti, – djela arhitekture, – djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, (...)

16 OBILJE IZVORA

autorskopravne zaštite.37 Izražavanje plastičnim formama svakako je jedna od najduljih umjetničkih praksi čovječanstva, te nam time može omogućiti da na optimalan način steknemo uvid u konstante stvaranja i umnožavanja u različitim povijesnim stadijima. Taj će nam pristup omogućiti i da uspostavimo metodologiju ispitivanja koju ćemo koristiti i u kasnijoj analizi pojmova koju smo si zadali u ovom članku. Ukratko, to ćemo činiti tako da razmotrimo učestalost korištenja termina u umjetničkoj praksi, pogledamo etimološku strukturu pojedinih termina, razmotrimo njihove semiotičke aspekte te potom razmotrimo učestalost ili odsustvo tog termina u pravnoj znanosti te konačno donesemo zaključke o značenju pojma koji smo razmotrili kako u okviru pravnih tako i umjetničkih disciplina. Zaključno ćemo nastojati skicirati predvidljivu budućnost koju nagovješćuje splet odnosa vezanog na pojam koji taj termin označuje.

Pogledajmo stoga, kao uvod u razmatranje prirode umnoživosti, upravo primjer kiparstva, kao one grane umjetnosti koju odlikuje najviši stupanj definiranosti prisustvom u prostoru. Mi ćemo u ovom tekstu koristiti termin skulptura (lat. statua, od statuere, postaviti, podići, također status, društvena pozicija)38 kao sinonim kiparstva, jer smatramo da latinska terminologija ima snažniju univerzalnu vrijednost, primjereniju suvremenim potrebama od nacionalne.

37 Vidi Vukmir, Mladen, Utjecaj razvoja tehnologija na autorsko pravo i pravna priroda predmeta zaštite intelektualnog vlasništva, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, vol. 2, Zagreb, 2001. RAZRADITI 38 Prema Online Etimology Dictionary, http://www.etymonline.com, 2010-08-04, eng. statue, c.1300, od St.Fr. statue (12. st.), od L. statua "slika, kip," pravilno "ono što je postavljeno," povratna tvorba od statuere "učiniti da stoji, postaviti," od status "stajanje, položaj," od stare "stajati" (vidi stet). Statuary datira iz 1563. Statuesque datira iz ranih 1820ih, po obliku picturesque. Dim. statuette, s Fr. završetkom, prvi puta je zabilježen 1843. Dječja igra statues zabilježena je od 1906. Vezano na eng. constitute, sredina 15. st., glagolska upotreba pridjeva constitute, "sačinjeno, formirano" (kraj 14. st.), od L. constitutus "pripremljeno, uređeno," particip, pridj od constituere "učiniti da stoji, postaviti, fiksirati, smjestiti, utvrditi, staviti u red; formirati nešto novo; riješiti," za osobe, "postaviti na službu," od com-, intenzivni prefiks (vidi com-), + statuere "odrediti" (vidi statue). Povezano: Constituted; constituting. Prema Online Etimology Dictionary, http://www.etymonline.com, 2010-08-04, eng. sculpture, kasno 14 st., od L. sculptura "skulptura," od participa korijena od sculpere "klesati, urezati," povratna tvorba od složenica kao što je exculpere, od scalpere "klesati, rezati," od PIE korijena *(s)kel- "rezati, rascijepiti." Eng. sculptor, 1630e, od L. sculptor, imenica koja označava vršioca radnje od sculpere (vidi sculpture). Eng. sculpt, 1864, od Fr. sculpter, od L. sculpt-, particip korijena od sculpere "klesati." Stariji glagolski oblik bio je sculpture (1645.). Tijekom recentne povijesti umjetnosti pojam skulpture doživljava određena repozicioniranja. Tako se primjerice tijekom sredine prošlog stoljeća javlja termin mobil, koji označava skulpture drugačijeg stupnja solidnosti u prostoru. Najčešće se radi o objektima sa pomičnim dijelovima, da bi se razvojem došlo do međuigre mobilnih trodimenzionalnih dijelova te drugih elemenata, primjerice svjetla. Eng. mobile (pridjev), kasno 15. st., od Sr.Fr. mobile, od L. mobilis "mobilan," od movere "pomaknuti" (vidi move). Imenica je početkom 15. st. korištena u astronomiji; umjetničko značenje prvi puta je zabilježeno 1949. kao skraćeni oblik mobile sculpture (1936.). (...)

OBILJE IZVORA 17

Tradicionalno, kao određenost volumena u prostoru u tri dimenzije, skulptura je epitom materijalnosti, nju uz njezine prostorne karakteristike, oduvijek bitno prvenstveno odlikuje materijal iz kojeg je izrađena. Skulpturom se tradicionalno smatra trodimenzionalno djelo plastične umjetnosti koje nastaje klesanjem, modeliranjem, konstruiranjem ili lijevanjem.39 Dva su osnovna načina kako nastaju kiparski oblici, a ti se načini nazivaju tehnikama prostorno-plastičnog oblikovanja: modeliranje40 i klesanje (tesanje)41.

Usprkos tome što su izrazito «materijalne», u smislu svoje trodimenzionalne plastične prisutnosti u prostoru, skulpture su predmet našeg posebnog interesa zbog svojeg istovremenog svojstva povišene umnoživosti. Naime, od ranije je bilo primijećeno da je skulpturi umnoživost inherentnija nego slikarstvu. Dok su se djela likovne umjetnosti slikanjem smatrala umnoživim samo uz posjedovanje povišenog stupnja vještina, skulpturu je oduvijek bilo lakše umnožiti bilo da se radilo o duplikatu izmodeliranom u glini, isklesanom u kamenu ili pogotovo, odlivenom u metalu ili leguri.42

39 Dimitrijević, Braco, Accidental Sculpture, http://bracodimitrijevic.com/index.php?album=early_works&image=early_works_008.jpg, 10-08-08. Zanimljiva preispitivanja trodimenzionalnosti i materijalnosti skulpture Braco Dimitrijević je vršio tijekom šezdesetih godina. Hrpicu gipsane prašine Dimitrijević rasipa na cesti. Prolaz slučajnog automobila njegovog vozača pretvara u autora trodimenzionalnog oblaka prašine koji se kao i skulptura poima pogledom u prostoru. Povrh toga, u tradiciji konceptualne umjetnosti taj se oblik fotografijom fiksira kao dokument trodimenzionalnog oblika u prostoru. Originalni oblik zbog načela drugog zakona termodinamike je neponovljiv, ali je fotografija umnoživa. Zanimljiv je Dimitrijevićev komentar autorskog aspekta djela koji otkriva da se ne radi samo o preispitivanju aspekta skulpture nego i aspekta autorstva: «U mojem radu susrećemo se, na neki način, s ovim prijenosom autorstva prema nekom tko nije poznat, netko tko je stvorio vizualnu promjenu slučajno. Ali tada, ta je osoba imala mogućnost prepoznati da je navedeno od vizualnog značenja i, stoga potpisao i potvrdio postojanje navedenog umjetničkog djela.” Autor također komentira svoj rad i na ArtFacts.net web stranici, http://www.artfacts.net/index.php/pageType/newsInfo/newsID/4217/lang/1, 10-08-08.

40 Hrvatska Wikipedija, članak Kiparske tehnike, http://hr.wikipedia.org/wiki/Kiparske_tehnike, 10-08-10, “Modeliranje je npr. kada kipar bezobličnu masu gline modelira (oblikuje) rukom, pritiskivanjem ili razvlačenjem, dodavanjem ili oduzimanjem. Kada se glina osuši ili ispeče, skulptura se stvrdne i dobiva konačni oblik koji se može umnožiti (npr. u bronci) ako po njemu napravimo kalup. Modelirati kipar može i u nizu drugih tvari: papiru, kartonu, metalnom limu, sintetičkim materijalima, staklu (lijevanjem), čeliku i dr.» 41 Hrvatska Wikipedija, članak Kiparske tehnike, http://hr.wikipedia.org/wiki/Kiparske_tehnike, 10-08-10, «Klesanje ili tesanje podrazumijeva da se iz većeg volumena građe – drva, kamena, mramora, gipsa – odlamanjem, odsijecanjem, ili klesanjem oblikuje manja željena forma.»

42 Među materijalima koji se koriste u skulpturi navode se glina, glinamol, vosak, gips, bronca, drvo, kamen, žica, staklo, bjelokost, lim, aluminijska i bakrena folija, papir-plastika, kaširana papir-plastika, plastika, bitumen i drugi materijali, kombinirana tehnika (razni materijali), inkrustacija, asemblaž).

18 OBILJE IZVORA

Autorsko pravo štiti djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva, grafike), bez obzira na materijal, te ostala djela likovne umjetnosti, djela primijenjenih umjetnosti, djela arhitekture, i dr. Predmet autorsko-pravne zaštite likovnog skulptorskog djela su djelo u cjelini, nedovršeno djelo, dijelovi djela koji udovoljavaju kriteriju originalnosti i individualnosti; te prerade ako predstavljaju originalnu intelektualnu tvorevinu i individualnog su karaktera (npr., prilagodbe, obrade i dr.). Kao i u slučajevima svih autorskih djela niti kod skulptura nisu zaštitive ideje za ostvarivanje skulpture, postupci te metode rada. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (“Narodne novine”, br. 167/03 i 79/07, u daljnjem tekstu: ZAPSP) autorsko je djelo originalna intelektualna tvorevina s umjetničkog područja individualnog karaktera, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu.43

Red je da započnemo zadatak koji smo si zadali. Bez namjere da budemo iscrpni ili zaključni u svojem istraživanju, izabrat ćemo pojedine termine koje smatramo indikativnima te ih tretirati u skladu s gore opisanom metodologijom. Termine smo poredali redoslijedom njihove bliskosti sa izvornikom. Krenimo redom i pogledajmo koji će biti rezultati.

Unikat (lat. unicus; jedini, jedini primjerak čega, original)44

Kada izvornik likovnog djela,45 a u ovom slučaju skulpture, ostane izrađen u jednom jedinom primjerku, bez da je ikada umnožen po odobrenju autora govorimo o unikatnom djelu. Unikat će takav ostati i bez obzira na moguće nedopušteno umnažanje, jer se njegov status temelji na činjenici da sam autor nije nikada umnožio ili dopustio da se izvornik umnoži. To će biti tako i u odnosu i na apsolutno originalno djelo kao i na relativno originalno odnosno izvedeno djelo. U kontekstu skulpture jasno dolazi do izražaja činjenica da je potrebno posebno naglasiti da se radi o jedinom primjerku djela; pri tome kao da se podrazumijeva da je primjeraka moglo biti više, odnosno kao da je ta umnoženost gotovo prirodna odlika djela. Treba imati na umu da je pri tradicionalnim načinima izrade skulpture vrlo čest postupak da se model budućeg djela prvo skicira u dvije dimenzije, pa izradi trodimenzionalni model manjeg formata, često u glini, da bi se potom prešlo na izradu modela konačnog oblika u prirodnoj veličini, često u gipsu te tek potom izradi kalupa iz kojega će se djelo odliti u metalu ili leguri, odnosno punktiranjem prenijeti u kamen koji će se klesati. Dakle, čak i kod unikatnog djela njemu prethode oblici koji su u bliskom odnosu s konačnim djelom i zapravo je moguće da svaki od tih stadija rezultira autorskim djelom koje će nositi zaštitu.

43 čl. 5. ZAPSP 44 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. unique, c.1600, "pojedinačan, sam," od Fr. unique, od L. unicus "pojedinačan, jedini," od unus "jedan" (vidi one). Značenje "formiranje samo jednog u svojoj vrsti " zabilježeno je od 1610ih; pogrešno značenje "izuzetan, neuobičajen" zabilježeno je od sredine 19. st. 45 čl.35. ZPASP

OBILJE IZVORA 19

Kod izrade digitalnih djela javljaju se datoteke sa sačuvanim ranijim verzijama djela, pri čemu je za očekivati da će mnoge od tih ranijih verzija naprosto biti spremljene ili prebrisane kasnijim verzijama istog djela u istoj datoteci.

Replika (lat. replicare, ponoviti, odgovoriti)46

U likovnoj umjetnosti pod replikom se prvenstveno smatra djelo koje je rezultat postupka kojim sam umjetnik ponavlja svoje djelo prema prvobitnom originalu.47 Osim ovog značenja termin replika se koristi i za djela nastala novom primjenom istog motiva u umjetničkom djelu, odnosno za djelo koje je nastalo kao odraz ranijeg djela istog autora, ali s time da je novi primjerak izrađen od drugih majstora.48 Često će replika biti izrađena ako je unikatno djelo izgubljeno ili uništeno, a poznato onome tko će izraditi repliku te ima legitimni umjetnički ili povijesni motiv, narudžbu ili drugi kontekst koji daje povišenu legitimnost izradi takve replike.

Osim u gornjem značenju termin replika također se koristi za djela legalno umnožena iz komercijalnih razloga, za prodaju kupcima koji prihvaćaju posjedovati djelo izrađeno od anonimnih majstora niže ili više kvalitete iz razloga koji mogu biti vrlo različiti. Danas tako postoji vrlo razvijeno poslovanje i web zasnovana trgovina ovakvim replikama na djelima na kojima je isteklo autorsko pravo. Museum Replicas zanimljiv je primjer tvrtke specijalizirane za rekreiranje svjetski poznatih remek-djela, koristeći se navodno istim tehnikama koje su upotrijebljene pri nastanku originala.49 Po

46 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. replica, 1824, od Tal. replica "kopija, ponavljanje, odgovor," od L. replicare "ponoviti" (vidi reply). Pravilno, kopija autorskog djela koju je izradio originalni umjetnik. 47 Vidi web stranicu Fondation Beyeler, http://www.beyeler.com/fondation/e/html_15information/info04pres/pres_05son/17modrian_malewitsch/02_modrian_long.htm, 10-08-10, “Izložba uključuje repliku koju je izradio umjetnik u 1923. svojeg triptiha iz 1915., iz ruskog muzeja u St. Petersburgu.”, te Books and Writers, http://www.kirjasto.sci.fi/malevich.htm , 10-08-10, “U Rusiji Malevich je izradio replike raznih slika koje je ostavio u Njemačkoj. ” 48 Vidi web stranicu World Architecture News.com, http://www.worldarchitecturenews.com/index.php?fuseaction=wanappln.projectview&upload_id=1912, 10-08-10, “Jedna prostorija je posvećena ruskom umjetniku i arhitektu Vladimiru Tatlinu u kojoj dominira replika u obliku velikog modela njegovog izvornika stvorenog radi uzdizanja post-Carske Rusije.” Stranica Tate Papers, https://www.tate.org.uk/research/tateresearch/tatepapers/07autumn/leleu.htm, 10-08-10, “Ovo izgubljeno djelo rekonstruirano je u nekoliko navrata i svaka rukotvorina spaja i uobličava različito stanje znanja u danom obliku i vremenu. Pontus Hultén je bio glavni pobornik u najmanje dvije ove rekonstrukcije. Različite izložbe su opravdale njihovo stvaralaštvo, učestala okolnost u povijesti replika i rekonstitucija autorskih djela iz dvadesetog stoljeća.” Također Metropolitan Museum of Art, http://www.metmuseum.org/toah/hd/duch/hd_duch.htm, 10-08-14, sa fotografijom replike Duchampovog Stalka za boce. 49 Web stranica kompanije Museum Replicas na adresi: http://www.museum-replicas.com, 10-08-08, ističe da se prilikom izrada replika koriste originalne tehnike. Repertoar reprodukcija nije vezan samo na skulpturu, nego se odnosi i na djela arhitekture, slikarstva i primijenjene

20 OBILJE IZVORA

narudžbi izrađuju replike brončanih, mramornih i drvenih skulptura te ostalih umjetničkih vrsta. Postoje brojni web zasnovani poslovni projekti koji se bave izradom replika poznatih djela.50

Vještina i vrlina kvalitetne reprodukcije u mnogim su azijskim zemljama vrijednosti koje imaju svoje ravnopravno mjesto u autorskom doprinosu. Rastom kineskog gospodarstva i to je svojstvo dobilo svoju izvoznu ulogu. Dakle, osim proizvodnje krivotvorina, Kina danas proizvodi i velike količine replika, prvenstveno klasičnih djela na kojima je isteklo autorsko pravo. Međutim, budući da se radi o ručno umnoženim kopijama koje će nužno u detaljima biti različite od originala, mnogi kineski izvoznici ističu da i takva djela valja tretirati kao izvedena djela, odnosno prerade te im omogućiti tržišni plasman.51

Važno je imati na umu da se termin replika posljednjih godina uobičajio među krivotvoriteljima proizvoda zaštićenih pravom industrijskog vlasništva, osobito često kod lažnih satova. Tim terminom kao da se korištenjem umjetničke terminologije nastoji dati tržišno dostojanstvo koje lažni proizvodi inače ne bi imali.

Multipl (lat. multiplus; mnogostruk, mnogovrstan, složen)52

Multiplom se naziva likovno djelo u tehnici koja dopušta umnažanje pod određenim tehničkim, prodajnim i drugim uvjetima. U kontekstu kiparstva pojam se veže uz lijevane skulpture. Očito je da tim značenjem svojstvo lijevane skulpture implicira umnoživost, kako smo naveli gore. U pravnom smislu multipl bi bilo ime kopije dobivene dopuštenim umnažanjem originalnog umjetnosti. Primjera radi, vezano na skulpturu navodimo ovdje da je replika Poljupca A. Rodina, dostupna u veličinama od 60 do 180 cm po cijeni od 4.650,00 do 18.345,00 USD. 50 Vidi web stranice Fabulous Masterpieces, http://www.fabulousmasterpieces.co.uk/page13.htm, 10-08-10, Classic Repro: http://www.classicartrepro.com/, 10-08-14, WahooArt, http://en.wahooart.com/, 10-08-14, ili stranicu individualnog likovnog umjetnika Stevena Haigha kojim oglašava svoju umnaživačku djelatnost, pored svoje sporedne portretističke djelatnosti: http://www.fineartcopies.com/, 10-08-14 51 Vidi članak u dnevniku New York Times od 05-07-15, o originalnim kineskim kopijama zapadnjačke umjetnosti « Own Original Chinese Copies of Real Western Art!», 10-08-14, Times gdje se navodi: “Izvoznici kineskih slika govore da premda slike često oponašaju poznata autorska djela, kopije su inherentno drugačije jer su izrađene ručno, pa zbog toga ne povređuju autorska prava. Robert Panzer, izvršni direktor Visual Artists and Galleries Association, trgovačke skupine sa sjedištem u New Yorku se protivi. On navodi da većina slika izrađenih prije 20. stoljeća su predstavljala javno dobro i mogla su se slobodno kopirati i prodavati. Međutim, on navodi da nije pravno utemeljeno prodati sliku koja se razumnoj osobi čini kao kopija nekog novijeg, autorskog djela.” 52 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. multiple, 1640s, od Fr. multiple, od Kasn.L. multiplus "mnogostruk," od L. multi- "mnogo, puno" + -plus "fold," od korijena plicare "zaviti, zaokrenuti;" vidi ply (v.)). Višestruka izloženost prvi puta je zabilježena 1923.

OBILJE IZVORA 21

djela koje time prestaje biti unikat. Nadalje, proizlazi da bi i replika mogla biti izvedena kao multipl, te je sasvim očito da terminološke finese nisu podložne strogoj kategorizaciji, te da mnoge terminološke kvalifikacije zapravo ovise o kontekstu umjetničkog projekta.

Serija (lat. seris; red, vrsta, povorka, serere; povezati)53

Serijom se naziva skupina djela koju vezuje neka zajednička osobina, pri čemu se podrazumijeva da kopije nisu identične nego u određenom stupnju varijacije u odnosu na izvorno djelo. Također pri tome, u autorskopravnom smislu polazimo od definicije izvornika likovnog djela.

Iako ne vidimo veliki praktični značaj sljedećega rješenja, na spekulativnoj razini moglo bi se ustvrditi da autor serije, pod uvjetom da serija ostane tijekom izlaganja i da se prodaje cjelovita, istovremeno stiče i pravo autora zbirke stječući tako dva pravna osnova za zaštitu. Naime, iako nam se čini da popis djela koji mogu činiti zbirku samostalnih autorskih djela opisanu u članku 7. ZAPSP54 nije sastavljen imajući na umu ovu mogućnost, u slučaju da je autor izvršio izbor djela koja će činit seriju, mislimo da bi se mogli steći uvjeti za takvu dvostruku zaštitu. To zato jer Zakon navodi da ako zbirke predstavljaju vlastite intelektualne tvorevine svojeg autora prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata koji su sami po sebi samostalna autorska djela, zaštićene su kao samostalna autorska djela. Drugim riječima, i serije bi se mogle uvrstiti u stavku i sl. Članka 7 ZAPSP-a.

53 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. series, 1610e, "broj ili skup stvari iste vrste poredani u liniju," od L. series "red, lanac, serija," od serere "pridružiti, vezati, skupiti zajedno, staviti," od PIE korijena *ser- "predati, pridružiti" (usporedi Skt. sarat- "niz," Gk. eirein "vezati zajedno u redove," Goth. sarwa (mn.) "oklop, ruke," O.N. sörve "ogrlica nanizanih bisera," O.Ir. sernaid "on se pridružuje," velški ystret "red"). Značenje "skup tiskanih djela objavljenih uzastopno " datira iz 1711. Značenje "skup radijskih ili televizijskih programa s jednakim karakteristikama i temama " zabilježeno je od 1949. 54 ZAPSP, Poglavlje 1. PREDMETI, Zbirke i baze podataka, Članak 7.: (1) Zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe kao što su enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čine vlastite intelektualne tvorevine njihovih autora, zaštićene su kao takve. (2) Zaštita koju uživa zbirka iz stavka 1. ovoga članka ne proteže se na njezin sadržaj i ni na koji način ne utječe na prava koja postoje na autorskim djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u tu zbirku. (...)

22 OBILJE IZVORA

Verzija (lat. versio, vertere; okrenuti, obraćati)55

Terminom verzija označuje se najčešće jedno od više različitih djela istog sadržaja, odnosno inačica, varijanta, drugačija izvedba iste autorske misli. Imajući na umu da niti konačna objavljena inačica autorskog djela vrlo često uopće nije konačna, u smislu da autor vrlo često nastavlja razvijati ideju djela koje je fiksirao u «konačnoj» objavljenoj verziji, smatramo da je potrebno upozoriti na prirodni tijek i neprekidnost razvoja ideje kojoj je inherentna promjenljivost. Iako ovaj članak neće ispitivati jedno od osnovnih pretpostavki stvaralaštva, a to je u autorskom pravu odnos ideje i autorskog djela, govoreći o verzijama mora se reći da zahtjev za fiksacijom, odnosno izražajem, kao preduvjetom zaštite autorskog djela zapravo skriva i zamućuje prirodu razvoja ideje. U tome je smislu fenomen verzije autorskog djela emancipacija stvaralaštva od strogih zahtjeva autorskog prava. Drugim riječima, upravo je niz verzija prirodno stanje interakcije autora i njegove ideje koja pojavno, kao cjelina, rezultira jedinstvom vlastite evolucije s brojnim mogućim verzijama autorskog djela.

Kod izrade digitalnih djela javljaju se datoteke sa sačuvanim ranijim verzijama djela, pri čemu je za očekivati da će mnoge od tih ranijih verzija naprosto biti spremljene ili prebrisane kasnijim verzijama istog djela u istoj datoteci.

Varijanta (lat. varians; promjenljiv)56

Terminom varijanta označuje se najčešće jedan od oblika u kojima se javlja isti osnovni sadržaj; inačica. Radi se o drugačijoj izvedbi jedne autorske ideje. Pretraživanjem na pretraživaču web stranica Metropolitan Museum of Art iz New Yorka možemo primijetiti da se u engleskoj umjetničkoj terminologiji termin varijanta javlja općenito rjeđe od termina verzija, pri tome češće označujući pojam odnosa prema općenitome, kao prema određenim stilovima ili drugim općim obilježjima nego li prema konkretnim drugim djelima istog ili drugih autora.57

55 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. version, 1582, "pretvorba," od Sr.Fr. version, od Srednjov.L. versionem (nom. versio) "okretanje," od participa korijena od L. vertere "okrenuti" (vidi versus). Također sa Sr.E. značenjem "uništenje;" značenje "poseban oblik opisa" prvi puta je zabilježeno 1788. 56 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. variant (pridjev), kasno XIV st., od St.Fr. variant, od L. variantem (nom. varians), particip prezenta variare "mijenjati" (vidi vary). Imenica je prvi puta zabilježena 1848. Također, eng. vary, sredina XIV st. (prijelaz.), kasno XIV st. (neprijelaz.), od St.Fr. varier, od L. variare "mijenjati, preinačiti, učiniti drugačijim," od varius "variran, različit, mrljav;" moguće vezano uz varus "savijen, nakrivljen, krivih nogu," i varix "proširena vena," od PIE korijena *wer- "visoka uzdignuta pjega ili druga tjelesna slabost" (usporediti St.E. wearte "bradavica," šved. varbulde "gnojna oteklina," L. verruca "bradavica"). 57 Stranica http://www.metmuseum.org/toah/search/ veoma je bogat izvor za proučavanje terminologije umjetnosti i povijesti umjetnosti, budući da je već samim obujmom i brojem

OBILJE IZVORA 23

Kao i kod verzije u autorskopravnom smislu prvenstveno se oslanjamo na pojmove izvornika likovnog djela (čl.35. ZPASP) i njegovog odnosa s pojmom prerade (čl. 6. ZAPSP). I ovdje će se raditi prvenstveno o izvedenom autorskom djelu zasnovanom na izvorniku koji predstavlja originalno autorsko djelo, pri čemu je izvedenica rezultat autorskog doprinosa istog autora kao i originalnog djela. Moguće je pak da u nekim slučajevima objekt koji nastane doprinosom zapravo bude obuhvaćen autorskopravnom zaštitom osnovnog djela uslijed minimalnog doprinosa ostvarenog u toj varijanti.

Sve ako to i prihvatimo bez preispitivanja, naš je zadatak da ovdje nađemo odgovor na pitanje: što se dešava s originalom u situaciji kada su i original i njegove kopije digitalne. Imajmo na umu da je danas moguće tom tehnologijom skladati i slikati, ali da i kipari također počinju koristiti potpuno digitalnu tehnologiju. Pogledajmo prvo situaciju opisanu u recentnom intervjuu sa slikarom Davidom Hockneyem, u kojem novinarka opisuje kako je primala elektronske slike koje je izradio umjetnik:

Na Bienalu sjedim vani u Giardinima, provjeravam na iPhoneu svoje mailove. S oduševljenjem primjećujem 24 nove poruke, sve od “DH”, sve s privitcima. Slao je iPhone crteže svojim prijateljima tijekom posljednjih nekoliko mjeseci dok je proučavao tehnologiju. Predstavljaju uglavnom mrtvu prirodu s ponekima izlascima suca. Postoji neka nevjerojatna sloboda i radost u ovim malim slikama, i, bez obzira na tehnologiju i njihov sićušni format, odmah ih se može prepoznati kao Hockneyeve. Kasnije saznajem da ih on oslikava ujutro čim se probudi dok je još u krevetu. Ima mali drveni stalak na stolu pokraj kreveta gdje noću ostavlja svoj iPhone.58

Zapitajmo se koja je od kopija djela koje je umjetnik poslao istovremeno većem broju svojih prijatelja različita od originala. Matematičar Roger Penrose na vrlo dubok način raspravlja o identičnosti digitalnih bilješki koristeći analogije s kvantnom mehanikom, ali mi ćemo se zadržati na prozaičnijoj razini opservacije kulture.59 U tome smislu mi ćemo zaključiti da niti u jednom od primljenih crteža nema nikakve razlike od originala koji je umjetnik početno izradio u digitalnoj verziji, kao što neće biti nikakve razlike od originala niti u stotinama ili tisućama daljnjih umnažanja koje može doživjeti umjetnikov rad djela reprezentativna, a visoka specijaliziranost i stručnost autora čiji su prilozi uploadani dodatno doprinosi relevantnosti rezultata pretraživanja. 58 Intelligent Life magazine, Vol. 3 Broj 4, Ljeto 2010, članak Brushes with Hockney, str. 80-89, http://moreintelligentlife.com/content/arts/karen-wright/brushes-with-hockney, 10-08-17. . Talijanski tisak izvještava o modnom detalju u kojem Hockney svoj po narudžbi šiven kaput sa velikim džepom predvidjenim za spremanje crtaćeg bloka danas prenamijenio za nošenje iPad-a, i time stvorio modni trend koji nastoji riješiti problem za nošenje relativno nezgrapnog iPad-a. 59 Penrose, Roger, The emperor's new mind: concerning computers, minds, and the laws of physics, Penguin Books, 1991, str. 24-25, o filozofsko-matematskom diskursu o identitetu kvantno-mehaničkih čestica.

24 OBILJE IZVORA

kada i ako bi primatelji početne dvadesetčetiri poruke elektronske pošte odlučili podijeliti primljenu računalnu datoteku s daljnjim primateljima. Jedina će se razlika pojaviti u trenutku kada i ako bi netko od primatelja intervenirao u takvu datoteku na način da dade svoj autorski doprinos, ili da na neki drugi način intervenira u djelo/datoteku. Priroda stvaranja digitalnog djela jasno pokazuje promjenu u tradicionalnom odnosu originala i kopije te pri tome nagovješćuje i implikacije svojstvene svojoj inherentnoj karakteristici, umnoživosti. Te implikacije jasno pokazuju da je djelo inherentno umnoživo, djeljivo i podložno lakoj daljnjoj promjeni. Ako te implikacije podvedemo pod pravila današnjeg autorskopravnog sustava jasno je da su ona nekompatibilna u odnosu na nova svojstva inherentna samoj prirodi digitalizacije. Autorsko pravo koje ima ambiciju kontrolirati umnoživost kao vid kontrole iskorištavanja djela bit će u koliziji sa samim temeljnim svojstvom digitaliziranog djela koje je inherentno umnoživo. Autorsko pravo koje nastoji spriječiti izmjene djela bez dopuštenja autora bit će u koliziji sa izmjenama i kontekstima u kojima će se takvo djelo naći tijekom svojeg digitalnog života, odnosno svoje digitalne vječnosti, ako na umu imamo trajnost prisustva u kiberprostoru.

Konačno, budući da ćemo naša promišljanja zbog objektivnih razloga nastojati ograničiti na samo jedan kontekst stvaralaštva raščlanili smo gore navedenu terminologiju kiparstva kao jedne od tradicionalnih kreativnih metoda. Spomenuli smo već i kako se ova tradicionalna djelatnost mijenja pod utjecajem digitalizacije i umreženja, a na nasumičnom primjeru djelatnosti i opusa kalifornijske umjetnice Bathshebe Grossman, koja kombinira kompjuterski dizajn i 3-D modeliranje te tehnologiju printanja metalnih predmeta, htjeli smo pokazati moguće smjerove stvaralačkih nastojanja.60

SISTEMATIZACIJA TERMINOLOGIJE

U prethodnom tekstu nastojali smo uspostaviti metodologiju analize terminologije i komparacije terminologije sa stanovišta pravne leksike i umjetničke leksike. Pokušat ćemo u nastavku na sličan način analizirati neke od osnovnih termina u autorskom pravu općenito. Pri tome nemamo ambiciju

60 Bathsheba Grossman web stranica: http://www.bathsheba.com/artist/, 10-08-18. «Moj poslovni model orijentiran je na široku masu. Ne ograničavam izdanja, naplaćujem što niže koliko troškovi dopuštaju, i većina moje prodaje je izravno prema vama, putem ove stranice. Moj je plan učiniti ova djela dostupnim, prije nego ograničiti opskrbu. Radi se više o izdavanju, nego marketingu umjetnina osnovanom na galerijama: ne smatramo da je knjiga išta izgubila zato što su ju mnogi ljudi pročitali. Naime ona postaje još vrjednija kako za njom raste potražnja i njezin utjecaj. S dolaskom 3D printanja, ovo je prvi put u povijesti umjetnosti kada skulptura može, u ovom smislu, biti objavljena. Smatram da se radi o valu budućnosti.” Drugi umjetnici koji također koriste napredne tehnologije pri analogizaciji digitalnih skulptura su: George Hart, http://www.georgehart.com/sculpture/sculpture.html, 10-08-18, Bulatov, http://www.bulatov.org/metal/index.html, 10-08-18. Očito je da je umjetnička motivacija ovih stvaratelja prvenstveno u vizualizaciji i ekspresiji matematičkih formi, tako da ne ulazimo u valorizaciju njihovog umjetničkog doprinosa.

OBILJE IZVORA 25

biti sveobuhvatni, nego nam je namjera istaknuti samo one termine koje smatramo temeljnima ne samo s pravnoga aspekta, nego prvenstveno s aspekta ljudske kreativne djelatnosti koju ti termini izvorno označuju. Osim toga, nastojat ćemo obuhvatiti i termine svojstvene borbi za nastojanje da se omogući unovčavanje rezultata kreativnosti. Pri tome smatramo da je ta borba osobito pojačana u prvom desetljeću dvadesetprvog stoljeća uslijed naglog rasta digitalizacije stvarnosti i umrežavanja računala i njihovih korisnika. Taj je rast izazvao do sada neviđene pritiske na klasični sustav zaštite autorskih prava i zacijelo će dovesti do modifikacije pravnih instituta u najmanjoj mjeri, a vjerojatno i do redefinicije uloge pravnog sustava na području ljudske kreativnosti.

Općenito govoreći, moglo bi se ustvrditi da nastojanje da se terminologija sistematizira trenutno razotkriva teškoće koje predstoje u namjeri da se u autorskopravnoj i umjetničkoj terminologiji otkrije konzistentnost i dosljednost. Ne samo da terminologija nije standardizirana između pravne i umjetničke leksike, nego se može i ustvrditi da niti unutar svake pojedine od ovih disciplina ne postoji ujednačenost i jednoznačnost terminologije. Mi nećemo ovdje našu analizu dovoditi do krajnjih konzekvenci, jer za to nema niti prostora niti potrebe, nego ćemo čitatelju ostaviti da sam izvodi svoje zaključke na temelju naših opažanja i osnovnih informacija koje ćemo ponuditi.

Pravna se leksika odlikuje još jednim nedostatkom, a to prvenstveno u odnosu na odsustvo detaljne zakonske terminologije koja bi precizno obuhvaćala fenomene stvaralaštva i jasno korespondirala s odgovarajućom terminologijom u drugim disciplinama. Istina je da pravni sustav nije imao potrebu izravno raščlanjivati procese stvaralaštva, nego se samo koncentrirao na regulaciju iskorištavanja stvorenog. U tome smislu primjećujemo moguću analogiju s činjenicom da autorskopravni sustavi ne čine razliku u stupnju umjetničke kvalitete autorskog djela kao kriterija za zaštitivost. Tako pravni sustavi štite visoku umjetnost pod potpuno jednakim uvjetima kao za jednostavna komercijalna autorska djela (izuzev onih najbanalnijih, kojima nedostaje originalnost i najniži stupanj kreativnosti). Na sličan način autorsko pravo ne čini nikakav napor u razlikovanju vrsta kopija niti pruža makar i najosnovnije razlikovanje, pa čak niti imenovanje vrsta nedopušteno umnoženih objekata čija je nematerijalna komponenta zaštićena pravom intelektualnog vlasništva (bilo autorskim pravom, bilo pravom dizajna, žiga, patenta ili nekim drugim pravom).61

61 Kada se proučava povijest komparativne autorskopravne legislativne djelatnosti, dolazi se do uvida u vrlo ograničeno prisustvo sistematičnosti u razvoju međunarodnog autorskopravnog sustava te do spoznaja o nevjerojatno visokoj razini nekonzistentnosti i parcijalnosti interesa koji su utjecali na pojedina rješenja koja su danas prihvaćena bez daljnjih propitkivanja. Vidi Paterson, Lyman Ray, Copyright in historical perspective, Vanderbilt University Press, 1968. i Lessig, Lawrence, Remix: making art and commerce thrive in the hybrid economy, Penguin Press, 2008.

26 OBILJE IZVORA

Natruha nastojanja da se razlikuju određeni stupnjevi sličnosti koju valja istaknuti nalaze se u žigovnom pravu. Tako zakon o žigovima navodi stupnjeve nedopuštenog oponašanja koje bismo mogli svesti na i opisati kao tri stupnja nedopuštenog imitiranja: identični imitat, slični imitat, te imitat koji mentalno asocira na original.62

U najopćenitijem smislu u pravu žiga upotrebljavaju se termini patvorina, krivotvorina (ponaredek, slo., counterfeit eng., contraffazione it., faelschung ger.), lažnjak za objekte nastale umnožavanjem bez dopuštenja nositelja prava na nematerijalnoj komponenti originala te uz namjeru prikrivanja činjenice da dopuštenje ne postoji odnosno da nije niti bilo zatraženo. Prije nego li krenemo u analizu pojedinih termina specifičnih različitim tehnikama umnožavanja ili umjetničkim metodama pokušajmo pobrojati prvo osnovnu terminologiju koja se uobičajila u pravnoj terminologiji, iako nema baš nikakvu osnovu u konvencijskom ili nacionalnom pravu intelektualnog vlasništva. Pri tome ćemo započeti analizu onim terminima koji su u posljednje vrijeme dominirali pravnim nastojanjima koja su trebala voditi ka smanjivanju «nedopuštenog umnožavanja» u ranim fazama digitalizacije. Agresivnost u primjeni prava intelektualnog vlasništva izazvana stalnim povećanjem broja povreda koje su pak posljedica raznih procesa, od kojih je jedan od dominantnih i proces digitalizacije, rezultirala je uporabom ratničke terminologije i prispodobom s borbenim djelatnostima (anti-piracy combat, campaigns, itsl.). Stoga ćemo i mi prvo razmotriti termine koji govore o povredi prava na način da zazivaju mentalnu sliku borbe i oružanog sukoba u borbi za sprječavanje nedopuštenog umnožavanja. Pri tome valja imati na umu da je, iako agresivan, način borbe za očuvanje prava intelektualnog vlasništva prema našim ocjenama uglavnom potpuno utemeljen u postojećim pravnim propisima. Društvena zajednica danas često gaji sentimente protiv ovakvog načina borbe

62 Zakon o žigu, „Narodne novine“, NN br. 173/03:

UČINCI ŽIGA, Prava koja proizlaze iz žiga, Članak 7.: (1) Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz toga žiga. (2) Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe: 1. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne s onima za koje je žig registriran, 2. svaki znak kad, zbog istovjetnosti s njegovim žigom ili sličnosti njegovu žigu i istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu toga znaka i žiga, 3. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom ili sličan njegovu žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, kad taj žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i kad uporaba toga znaka bez opravdanoga razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti. GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA, Tužba zbog povrede prava, Članak 75.: (1) Nositelj žiga, ako su mu povrijeđena ili ugrožena prava iz članka 7. ovoga Zakona, može tužbom zahtijevati od nadležnoga suda: (…)(2) Povredom žiga u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se i njegovo oponašanje(…)

OBILJE IZVORA 27

za prava intelektualnog vlasništva. Prema našem mišljenju zamjerke koje se upućuju nositeljima prava intelektualnog vlasništva zbog agresivnosti u zaštiti svojih prava nisu nužno i zamjerke za korištenje legitimnih prava nego zamjerke uslijed percepcije da je takovo korištenje prava intelektualnog vlasništva zapravo izraz borbe za očuvanje poslovnih modela koji su prevladani uslijed društvenih promjena na koje upozoravamo u ovom članku.

Ono što je osobito vrijedno opažanja jest činjenica da ne samo velika većina, nego i potpuni leksik borbe za očuvanje postojećih poslovnih modela nije uopće utemeljen na pravnoj terminologiji, nego je uveden kao rezultat razornih procesa uvođenja novih tehnologija na postojeće poslovne modele. Pri tome je važno imati na umu da činjenica da prava bivaju povrijeđena nije niti može biti umanjena tvrdnjom da su načini korištenja koji su novonastali.

Nakon toga nastojat ćemo konceptualizirati razlike koje proizlaze iz stava i intencija osobe koja vrši nedopušteno umnožavanje jer nam se čini da pravo ne uzima u obzir taj moment u mjeri u kojoj je on potreban u modernim složenim društvima koja svoj boljitak zasnivaju na ljudskoj kreativnosti i umnožavanju objekata koji sadrže nematerijalnu komponentu zaštićenu pravima intelektualnog vlasništva.

Pravna terminologija nedopuštenog umnožavanja

Zanimljivo je da pravo intelektualnog vlasništva ima relativno reduciranu terminologiju koja se odnosi na povrede putem umnožavanja djela. Terminologija koja se odnosi na piratstvo i krivotvorenje razvila se mimo konvencijske pa i zakonodavne terminologije. Pogledajmo stoga fundus termina koje najznačajnije međunarodne konvencije i nekoliko reprezentativnih zakona koriste kako bi opisali različite vidove povreda putem nedopuštenog umnožavanja. U tome ćemo istraživanju kao ključne termine za predmet našeg proučavanja odabrati četiri: autor, autorsko djelo, kopija i original te ćemo ta četiri termina pokušati locirati u nekima od značajnih međunarodnih i nacionalnih pravnih instrumenata.

Konvencijska terminologija:

Temeljni izvori međunarodnog autorskog prava su Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela63, Univerzalna konvencija o autorskom pravu,

63 Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886. godine; (Pariški akt, 1971.) 8. listopada 1991. - tekst Konvencije nije objavljen u "Narodnim novinama". Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je RH stranka na temelju notifikacija o sukcesiji objavljena je u "Narodnim novinama - Međunarodni ugovori" broj 12/93 i 3/99 i 11/99, a Univerzalna konvencija u br. 12/93 i 3/99, te u Gliha, I., Autorsko pravo, zbirka propisa, Informator, Zagreb, 2000., str. 188-318. Pariški tekst Univerzalne konvencije nalazi se na web

28 OBILJE IZVORA

Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija), Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neodobrenoga umnožavanja njihovih fonograma, Konvencija o distribuciji signala za prijenos programa preko satelita, TRIPS sporazum, Ugovor o autorskom pravu WIPO (WCT), te Ugovor o izvedbama i fonogramima WIPO (WPT).64 Ovaj skup međunarodnih multilateralnih ugovora započeo je rasti 1886. godine donošenjem Bernske konvencije i postao je jedan od najuspješnijih međunarodnih konvencijskih multilateralnih sustava, pokazujući svojim univerzalnim prihvaćanjem značaj koji su mnoge zemlje dale uvođenju i harmonizaciji prava intelektualnog vlasništva, a u ovom slučaju autorskog i srodnih prava. Tim, gotovo univerzalnim prihvaćanjem, ovaj je skup propisa postao jedan od najuspješnijih međunarodnih sustava s velikom većinom zemalja u svijetu kao članicama Bernske Unije. Moglo bi se reći da je značaj koji je uloga prava intelektualnog vlasništva odigrala u industrijskoj revoluciji prepoznat te da su i zemlje, koje su kroz industrijsku revoluciju prolazile, kasnije željele postići one rezultate koje je postigla Velika Britanija zadnjih godina devetnaestog stoljeća.65

Na području prava industrijskog vlasništva u jednom budućem tekstu ćemo se posvetiti temeljnoj konvenciji koja uređuje ovo područje. Radi se o suvremenici Bernske konvencije na području autorskog i srodnih prava, tzv. Pariškoj konvenciji za zaštitu industrijskog vlasništva.66

stranici: http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=15241&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html, Ženevski tekst na http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=15381&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html, 10-08-16, zadnji tekst Bernske konvencije na stranici: http://www.wipo.int/treaties/en/ip/berne/trtdocs_wo001.html, 2010-08-16, a tekst WIPO Copyright Treaty: http://www.wipo.int/treaties/en/ip/wct/trtdocs_wo033.html, 2010-08-16. Svi tekstovi međunarodnih konvencija koje administrira Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO/OMPI) nalaze se na stranicama: http://www.wipo.int/treaties/en/, 10-08-18.

64 Vidi Gliha, I. Autorsko pravo, zbirka propisa s uvodnim tekstom, Informator, Zagreb, 2000., Matanovac, R., Novela Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2007., Informator, Novi informator, br. 5600, od 7.11.2007., Matanovac, R., Gliha, I., Novela Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2007.godine, u Matanovac, R. (op.red.), Prilagodba hrvatskog prava intelektualnog vlasništva u europskom pravu, DZIV & NN, Zagreb, 2007. 65 Recenzija knjige: Rosen, William, The Most Powerful Idea in the World: A Story of Steam, Industry, and Invention, Random House, 2010, u članku pod naslovom The industrial revolution; Fire and brimstone; Why it started in Britain, 2010-08-12, http://www.economist.com/node/16789318?story_id=16789318. “Autor napušta tradicionalnija objašnjenja o tome zašto je industrijska revolucija počela u Velikoj Britaniji – kao što je izobilje ugljena ili pohlepni zahtjevi Kraljevske mornarice- umjesto toga, zaključuje da je engleski razvoj patentnog sustava bio ključni čimbenik.” 66 Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883.) 8. listopada 1991. - tekst Konvencije nije objavljen u "Narodnim novinama". Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je RH stranka na temelju notifikacija o sukcesiji objavljena u "Narodnim novinama - Međunarodni ugovori" broj 12/93 i 3/99. Budući da je prostor u ovom istraživanju posvećen i pravu žiga navedimo ovdje da su temeljni međunarodni izvori žigovnog

OBILJE IZVORA 29

Nepodnošljiva je, za naše potrebe, lakoća kojom konvencije ostaju na površini problematike, bez da uopće zadiru u supstancu autorskog prava. Kao ilustrativni primjer možemo navesti da govoreći o kopiji Bernska konvencija koristi taj termin tri puta u singularu, referirajući se prvenstveno na kopije vlastitog teksta, a ne otvarajući pitanje prirode kopije u autorskom pravu. Jedina referenca na kopiju u supstancijalnom smislu nalazi se u za nas potpuno neinteresantnom kontekstu Aneksa, članka II, koji uopće ovdje nećemo razmatrati.67 U pluralu, termin copies se koristi manje od četrdesetak puta, od kojih deset puta u naslovima i sadržaju. Od značajnijih konteksta za termin kopija izabiremo zabranu distribucije kopija kojima se povređuje autorsko pravo iz Članka 6.68 Samo je po sebi razumljivo da jedan međunarodni pravni instrument koji ima namjeru harmonizirati nacionalna prava kreće već od poznatog i u tim zemljama prihvaćenog sadržaja takvog prava, ali je tekst konvencije čitan s naše točke interesa veoma siromašan. Sličan je slučaj i s drugim konvencijama te ih naprosto u tome smislu uopće ne možemo razmatrati.

Nešto je drugačija situacija s terminom original. On se pojavljuje češće, kojih četrnaest puta od kojih desetak u kontekstu original work, jednom u odnosu na originalni tekst konvencije, a tri puta u drugim kontekstima. Možda je najznačajnije spominjanje u okviru Članka 2 gdje se određuje da će izvedena djela imati isti status kao i originalna autorska djela.69

prava Konvencija o osnivanju WIPO iz 1967., Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva iz 1883., Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova iz 1891., Protokol koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova iz 1989., Nicanski sporazum o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga u svrhu registriranja žigova iz 1957., Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) iz 1994., Bečki sporazum o uspostavi Međunarodne klasifikacije figurativnih elemenata žigova iz 1973., Ugovor o pravu žiga (TLT) iz 1994., te Singapurski ugovor o pravu žiga iz 2006. Vidi i Zlatović, D., Žigovno pravo, Vizura, Zagreb, 2008., str. 135. i dalje. 67 Bernska Konvencija, Aneks, članak II, 9)

(a) Dozvola da se prevede jedno djelo koje je objavljeno u štampanom obliku ili u svakom drugom sličnom obliku reproduciranja može se dati i svakoj radiodifuznoj ustanovi koja ima sjedište u zemlji navedenoj u stavku 1. ovog članka, po podnesenom zahtjevu nadležnom organu te zemlje od strane spomenute ustanove, s tim da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: (i) da je prijevod sačinjen od primjerka izrađenog i nabavljenog u skladu sa zakonodavstvom spomenute zemlje; (…)

68 Bernska Konvencija, članak 16, [Nedopuštene kopije: 1. Zapljena; 2. Zapljena pri uvozu; 3. Mjerodavno pravo]

(1) Svako djelo reproducirano na nedopušten način može se zaplijeniti u zemljama Unije u kojima originalno djelo uživa zakonsku zaštitu.

69 Bernska Konvencija, članak 2 [Zaštićena djela: 1. “Književna i umjetnička djela”; 2. Mogući zahtjevi za fiksaciju; 3. Izvedena djela; 4. Službeni tekstovi; 5. Zbirke; 6. Obveza zaštite; korisnici zaštite; 7. Djela primijenjene umjetnosti i industrijski dizajni; 8. Vijesti]

(3) Zaštićena su kao originalna djela prijevodi, adaptacije, muzički aranžmani i druge prerade književnog ili umjetničkog djela, ali bez štete za prava autorā originalnog djela.

30 OBILJE IZVORA

Termin autor (author), pojavljuje se u tekstu Konvencije manje od četrdeset puta, ali upravo ova učestalost ukazuje na izvore Konvencije koja je proizišla iz napora organizacije ALAI i poznatog autora Victora Hugoa da autorima omogući zaštitu koju do tada nisu imali u međunarodnim okvirima.70 Zaštita autora je bila osnovni cilj izrade teksta Konvencije pa je logično da se spominje učestalije nego ostali termini. Bez detaljne analize, koju nam prostor ne dopušta, recimo da je spominjanje autora uglavnom utalitarno i pragmatično, te da Konvencija ne nastoji supstancijalno odrediti sadržaj pojma autor već samo osigurati što veći stupanj kontrole nad ekonomskim korištenjem njihovih djela.

Termin authorship pojavljuje se desetak puta, računajući tu i naslove i indeks, ali sigurno je najvažnije spominjanje u kontekstu određivanja sadržaja moralnih prava u Članku 6bis, gdje, iako se inzistento spominju autor i autorstvo, zapravo također nema supstancijalne relacije sa samim pojmovima koji se koriste.71

Termin autorsko djelo (work of art) spominje se jedanput, u kontekstu arhitektonskog djela, dakle opet potpuno proizvoljno, na način na koji se i neki drugi termini koriste; tako da je pojedini član grupe koja je radila nacrt konvencije koristio određene termine u članku u kojem je radio. Ova bi lingvistička analiza bila vrlo intrigantna kada bismo je umrežili s povijesnim podacima o stručnjacima i nacionalnim delegacijama koji su radili na izradi svakog pojedinog teksta Konvencije. Nažalost, to nam ovdje nije moguće, ali ostaje jaki dojam da bi se moglo demonstrirati da su mnogi termini korišteni vrlo nekonzistentno i da je njihovo korištenje grupirano u dijelove koji su bili rađeni ili od manjih grupa stručnjaka ili vezani na vremenski period izrade pojedinog teksta Konvencije (Pariz, Berlin, Brussels, Rim, Stockholm i Bern, neki i po više puta).

Nacionalna zakonodavna terminologija: 70 Wikipedia, The Free Encyclopedia, članak Bernske Konvencije, http://en.wikipedia.org/wiki/Berne_Convention_for_the_Protection_of_Literary_and_Artistic_Works, 10-08-18, navodi: “Bernska Konvencija je razvijena na poticaj Victora Hugoa iz Association Littéraire et Artistique Internationale. Prema tome, na istu je utjecalo francusko "pravo autora" (droit d'auteur), koje je u suprotnosti s anglosaksonskim pojmom "autorsko pravo" koje je isključivo obuhvaćalo ekonomska pitanja.” Gotovo je nevjerojatno, ali tako tradicionalna i dugovječna organizacija kao što je to ALAI nema sebi posvećen članak u Wikipediji, što govori o marginalizaciji njenog djelovanja u javnoj percepciji. ALAI ima vlastitu web stranicu na adresi: http://www.alai.org/index-a.php, 10-08-18. 71 Bernska Konvencija, članak 6bis [Moralna prava: 1. Pravo na priznaje autorsva; uložiti prigovor na određene izmjene i ostale štetne postupke ; 2. Nakon autorove smrti; 3. Pravna sredstva]

(1) Nezavisno od imovinskih prava autora i čak poslije ustupanja ovih prava, autor zadržava pravo na priznanje da je on tvorac djela i pravo da se protivi svakom iskrivljavanju, sakaćenju i drugoj izmjeni djela ili svakoj drugoj povredi tog djela, što bi išlo na štetu njegove časti ili njegovog ugleda.

OBILJE IZVORA 31

Hrvatski Zakon o autorskim pravima72 moderan je zakon koji sadrži brojna suvremena rješenja i u potpunosti je harmoniziran s pravnim stečevinama EU. Površna leksička analiza pokazuje da se termin autor spominje kojih devedesetak puta u tekstu Zakona, od kojih je možda najmarkantniji kontekst koji određuje da je autor uvijek fizička osoba koja je djelo stvorila.73 Pridjev autorski koristi se preko četiristo puta i najčešće kao dio sintagme autorska prava i autorsko djelo te je sigurno jedan od najfrekventnijih termina u Zakonu. Interesantna je disproporcija korištenja termina autor i autorska prava, te autorsko djelo, u korist višestruko većeg učestalog korištenja termina autorska prava i djela. Teško je bez podrobnije analize bilo moguće utvrditi razlike u učestalosti distribucije između ova dva termina i kakvo značenje toj distribuciji pridodati.

Svakako, izuzetno je važno navesti da se termin djelo, koristi u tekstu Zakona između pet stotina i šest stotina puta te je tako sigurno dominantni termin u Zakonu.

Termin kopija, koristi se tek pet puta, i to dva puta u kontekstu fotokopije (reprografija) te tri u samostalnom kontekstu o čemu ćemo više komentirati kada ćemo niže raspraviti termin kopija kao jedan od ključnih autorskopravnih termina.

Termin original koristi se tri puta, u člancima 5., 6. i 116. što ćemo isto tako obraditi niže kod rasprave o tome terminu, termin izvor kojih pet do sedam puta, termin izvorni jedanput, a hrvatska inačica tog termina izvornik koristi se kojih tridesetak puta.

Terminologija uslužne industrije sprečavanja umnožavanja:

Iako nije utemeljena na konvencijskoj, a niti na zakonodavnoj terminologiji u industriji povezanoj sa nastojanjima da se zaustavi nedopušteno umnožavanje razvila se terminologija koja je postala uobičajena u javnom diskursu o sprečavanju povreda prava. Dakle, kada govorimo o industriji koja se bavi sprečavanjem ne mislimo isključivo na nositelje prava, najčešće multinacionalne gospodarske subjekte čija se prava najčešće i vrijeđaju, nego i na uslužne djelatnosti koje pružaju usluge nositeljima u toj borbi. Pri tome mislimo samo na različite vrste zastupnika u autorskom i srodnim pravima koji se pojedinačno ili kolektivno brinu za povjerena im prava, odnosno distributera u području prometa robom koji također koji puta imaju ulogu u toj borbi. U te

72 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne Novine, NN 167/03, 79/07, u daljnjem tekstu ZAPSP. 73 ZAPSP, Poglavlje 2. AUTORI, Autor, Članak 9.

(1) Autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila. (2) Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.

32 OBILJE IZVORA

su aktivnosti često uključeni i privatni istražitelji, industrija tehnologije označavanja (hologrami, računalni kodovi, nevidljive tinte, lasersko graviranje, genetske tinte i dr.), patentni i žigovni zastupnici te javna tijela poput policije, carine i drugih upravnih tijela. Taj je eko-sustav usmjeren na održavanje i izvršavanje prava intelektualnog vlasništva i on je prvenstveni generator leksika koji ćemo raspraviti kasnije u tekstu.

Nakon gornje kratke, orijentacione vježbe interpretacije rasporeda osnovnih autorskopravnih termina u okviru kiparstva, a prije proučavanja kolokvijalne autorskopravne terminologije, posvetimo se nakratko proučavanju sadržaja nekih osnovnih autorskopravnih pojmova koje ovi ključni termini označuju. Pri tome smo izabrali tek one osnovne pojmove koji nam se čine vezanima uz samu bit stvaranja.

Osnovni autorskopravni pojmovi:

AUTOR (lat. auctor; utemeljitelj, gospodar, vođa; eng. author)74

Osoba autora, stvaratelja djela jedan je od temeljnih pojmova autorskog prava. Pravo je tijekom tisućljeća svojeg razvoja relativno kasno bilo spremno priznati zaštitu stvaratelju novog nematerijalnog doprinosa koji je rezultat kreativne djelatnosti. Kriteriji koji su za tu vrstu zaštite potrebni iskristalizirali su se tijekom zadnja tri stoljeća i svode se na određivanje vrste doprinosa koji je potrebno učiniti da bi se dobila zaštita. Pri tome treba imati na umu da pravo nikada nije niti nastojalo kvantificirati količinu doprinosa koju autor mora generirati ne bi li stekao svojstvo autora i prava koja mu time pripadaju temeljem autorskog prava. Anonimni autori Wikipedije u članku Author ističu:

Autor (…) se uglavnom definira kao "osoba koja stvori ili dá postojanje nečemu" pri čemu autorstvo određuje odgovornost za stvoreno.75

74 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. author, eng. c.1300, autor "otac," od St.Fr. auctor, od L. auctorem (nom. auctor) "povećalo, utemeljitelj, gospodar, vođa," dosl. "onaj koji uzrokuje povećanje," imenica koja označava vršioca radnje od auctus, particip augere "povećati" (vidi augment). Značenje "onaj koji iznosi pisane izjave" datira iz kraja 14. st. Slovo -t- je promijenjeno u -th- na pogrešnoj pretpostavki grčkog porijekla. Glagol je zabilježen od 1590ih. Povezano: Authored; authoring; authorial (1796.), auteur, fr. 1962, od francuskog, dosl. "author" (vidi author), također authorship, eng. c.1500., "funkcija pisca," od author + -ship. Značenje "književno porijeklo" zabilježeno je od 1825. U hrvatskom ZAPASP-u, članak 9, vidi bilješku 73 gore. 75 Wikipedia, The Free Encyclopedia, članak o autoru http://en.wikipedia.org/wiki/Author, 10-10-09: “Autor (eng. author) (katkad, u odnosu na ženu autora, authress ili authoress) općenito je definiran kao "osoba koja proizvodi ili stvara nešto" a takvo autorstvo određuje odgovornost za ono što je stvoreno. Preciznije, autor je stvaratelj bilo kakvog pisanog djela.” Zanimljivo je primijetiti da iako mnoge druge lokalne stranice Wikipedije sadrže ekvivalent ovom engleskom članku o autoru, hrvatska Wikipedia nema članak o autoru. Ovaj moment kao da potvrđuje našu

OBILJE IZVORA 33

Djelatnost stvaranja bila je prepoznata kako od samih stvaratelja, tako i od društva i konačno pravnog poretka kao specifični napor i kao takav rezultat je bio štićen76. Termin autor koristi se kako u pravnom, tako i u umjetničkom kontekstu kao označitelj pojma koji opisuje osobu koja je stvorila autorsko djelo (u autorskopravnom smislu), odnosno djelo, rad, artefakt (u umjetničkom smislu). Izravno vezan na termin autor (auctor, author) je na umjetničko leksičkoj strani termin umjetnik koji se koristi za označavanje osobe koja posjeduje vještine kojima svoje stvaralaštvo može otjeloviti u autorsko djelo. Iako on danas prvenstveno označuje osobu koja stvara umjetničke doprinose na području likovnih ili dramskih umjetnosti, on je izvorno označavao svakoga tko je posjedovao određene profesionalne vještine, odnosno umijeća, a osobito je takvo značenje bilo dominantno nakon renesanse, pa sve do XIX stoljeća i početka romantičnog poimanja autorstva.77

Ako se na trenutak zadržimo na sadržaju definicije koju smo naveli iz Wikipedije, moramo primijetiti da je drugi dio definicije posvećen elementu odgovornosti za stvoreno koju nosi autor. Recimo ovdje samo da smatramo da je pitanje odgovornosti centralno pitanje repozicioniranja uloge prava u modernim društvima. Valja istaknuti da smatramo da će do smanjivanja važnosti uloge prava u modernim društvima dolaziti proporcionalno rastu uloge odgovornosti pojedinca u tim društvima. Zašto vjerujemo da će doći do porasta odgovornosti pojedinih fizičkih i pravnih osoba nakon mnogih milenija

tezu da je hrvatsko društvo u velikoj mjeri slijepo na vrijednosti prava intelektualnog vlasništva i kreativnosti koja joj prethodi. 76 Sa web stranice answers.com, http://www.answers.com, 10-08-10, uz članak o engleskoj imenici “autor” navodi se slijedeći citat poznatog autora koji opisuje prirodu stvaranja na osnovi vlastitog iskustva:

...Pisanje znači prepuštanje ekscesu.... Zbog toga osoba nikada ne može biti sama kada piše, kada čak ni noć nije dovoljna noć. ... Često sam razmišljao da bi za mene najbolji način života bio sjediti u najskrovitijoj sobi prostranog zaključanog podruma sa svojim priborom za pisanje i lampom. Hranu bi mi donosili i uvijek odlagali daleko od moje sobe, izvan najdaljih vrata podruma. Šetnja do moje hrane, u mojem ogrtaču, bila bi moja jedina vježba. Potom bi se vratio za svoj stol, jeo polako i nežurno, te odmah počeo ponovno pisati. I kako bi samo pisao! Iz kojih dubina bi to izvukao! [Franz Kafka]

Ovaj opis pisanja kao jednog od vidova stvaranja sigurno je poznat svakome tko je ikada pisao. 77 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-14, http://www.etymonline.com; eng. artist, 1580s, "onaj koji gaji jedu od lijepih umjetnosti," od Sr.Fr. artiste (14. st.), od Tal. artista, od Srednjovj.L. artista, od L. ars (vidi art (im.)). Izvorno se koristio posebice za umjetnosti koje nadahnjuju Muze (povijest, poezija, komedija, tragedija, glazba, ples, astronomija), ali je i korišten u 17. st. za "osoba koja je vješta u bilo kojoj umjetnosti ili umijeću " (uključujući profesore, kirurge, obrtnike, kuhare). U današnje vrijeme posebno se odnosi na "osobu koja prakticira umjetnost dizajna ili vizualne umjetnosti " (značenje koje je prvi puta zabilježeno 1747.), vezano na eng. artiste, 1823, od Fr. artiste, ponovno preuzimanje izraza artist nakon što je značenje izraza postalo ograničeno na vizualne umjetnosti i posebice slikarstvo. Također, eng. artistic, 1753., od Fr. artistique, od artiste (vidi artist). Izvorni artist-like zabilježen je od 1711., i eng. artistry, "umjetnička sposobnost," 1837., od artist poput chemistry od chemist, itd.

34 OBILJE IZVORA

ograničene odgovornosti? Smatramo da je taj porast već vidljiv i mjerljiv, a posljedica je upravo eksponencijalnog rasta obrazovanja pojedinaca, i mogućnosti procesiranja informacija u modernim društvima koje smo istaknuli na početku. Ne dvojimo stoga, da će upravo fenomen rasta odgovornosti dovesti do smanjivanja uloge trećih kao arbitara (adjudikatora) tuđih sporova. Potvrdu za to nalazimo, primjerice u pojavi i rastu korištenja medijacije kao načina rješavanja sporova od strana koje su taj spor i generirale, a koji doživljava procvat u suvremenom kontekstu.78

Želimo tu dodati još jednu opasku. Inverzno, ako autor ima odgovornost za stvoreno, pitanje je u kojoj mjeri takvu odgovornost ima autor kopije, odnosno anonimni krivotvoritelj koji je izradio kopiju bez dopuštenja. Upravo u ovom momentu vidimo inferiornost uloge onoga koji kopira bez vlastitog doprinosa, a odsustvo odgovornosti vjerojatno je ona točka divergencije koja presudno razdvaja doprinos zasnovan na vještini krivotvoritelja od stvarnog doprinosa autora. Štoviše, prema modernim istraživanjima moment neetičnosti ne samo da ostaje prisutan na strani «autora» krivotvorine, nego se prenosi i na korisnika takvog artefakta. U tome je kontekstu osobito interesantno recentno istraživanje koje je provela grupa znanstvenika okupljenih oko Francesce Gino.79 Njihov je zaključak da korištenje lažnih predmeta dovodi do povišene neetičnosti korisnika.

Stoga ćemo još jednom istaknuti onu konstantu koju smatramo ne samo potkom svakog smislenog pravnog reguliranja, nego i svojstvo pozitivne ljudskosti uopće, etičnost. Mi smatramo da bi se moglo mirno ustvrditi da je sveukupni korpus pravnih propisa iz čitave povijesti čovječanstva moguće opisati kratkom sintagmom: pravo je etičnost za neznalice. Ne dvojimo da će repozicioniranje

78 Stranice posvećene medijaciji različitih organizacija u sve većem broju pružaju usluge vezane za rješavanje sporova na bazi pomoći samim strankama spora da same riješe svoj problem: INTA, http://www.inta.org/index.php?option=com_content&task=view&id=71&Itemid=219&getcontent=4,, CPR, http://www.cpradr.org/, IMI http://www.imimediation.org, AAA, http://www.adr.org, JAMS, http://www.jamsadr.org, NAF http://www.adrforum.com, CEDR http://www.cedr.co.uk, svi 10-08-19, te mnogi drugi. 79 Gino, Francesca, Norton, M. I., and Ariely, D., (znanstveni rad), The Counterfeit Self: The Deceptive Costs of Faking It, Psychological Science 21 (2010.): 712-720., te komentari toga članka: Fake and counterfeit goods promote unethical behaviour, Discover Magazine, Not exactly rocket science Blog, by Ed Yong, http://blogs.discovermagazine.com/notrocketscience/2010/04/09/fake-and-counterfeit-goods-promote-unethical-behaviour/, 10-08-10: «Francesca Gino s University of North Carolina je pokazala da krivotvoreni proizvodi zapravo čine da se ljudi ponašaju nepoštenije. Ljudi će više varati na testovima i lakše će suditi o drugima kao neetičnima. Što je još gore, oni ostaju potpuno nesvjesni tog utjecaja. Ovaj efekt je jako ironičan. Ljudi često kupuju lažnu robu da ostave dobar dojam na druge ljude. No, ova studija pokazuje da lažni proizvodi mogu utjecati na naše moralne izbore upravo zato što nas čine manje vrijednima pred samim sobom. Kao što ona piše, "osjećati se lažno usmjerava ljude prema većoj vjerojatnosti da sami počine prijevare.", sa vrlo zanimljivom diskusijom u komentarima bloga; te The Economist http://www.economist.com/node/16422414, Morality, Rose-coloured spectacles?

OBILJE IZVORA 35

uloge pravnih sustava u suvremenim društvima ubrzati porast važnosti etičnosti, te ćemo o tome progovoriti i niže.

ZAPSP određuje da je autor djela je onaj tko je djelo stvorio.80 Zakonska je presumpcija da se autorom smatra osoba čije je ime i prezime ili pseudonim na djelu označen, dok se protivno ne dokaže.81 Ova odredba postoji kako bi olakšala utvrđivanje autorstva te nastoji uvesti minimum formalnosti u obilježavanju djela na način da autorima nalaže minimum discipline pri objavljivanju djela, kako bi se izbjeglo faktično utvrđivanje autorstva sudskim putem. Druge odredbe ZAPSP-a o autorskom djelu propisuju u odnosu na zbirku, da je autor zbirke djela osoba koja je takvu zbirku načinila, a autor prijevoda, prilagođenog, glazbeno obrađenog ili na drugi način prerađenog autorskog djela, jeste osoba koja je to djelo prevela, prilagodila, glazbeno obradila ili na drugi način preradila.

AUTORSKO DJELO (lat. aretfact, ars+factum; eng. work of art)82

Djelo, u autorskom pravu naziva se autorskim djelom, a u engleskoj autorskopravnoj terminologiji work-of-art. Valja imati na umu da je izvorno značenje termina ars/art zapravo vještina, umijeće, uključujući naravno i vještinu umjetničkog stvaranja, pa je očito da ovaj termin izvorno označava ljudsku sposobnost stvaranja putem umijeća, a tek podredno u umjetničkom i pravnom kontekstu odnosi se na umjetnička, odnosno zaštitiva djela. U hrvatskoj terminologiji u neraskidivom paru s pojmom autor, autorsko djelo je rezultat kreativne djelatnosti pojedinca, odraz njegove sposobnosti stvaranja,

80 ZAPSP, Članak 9, vidi bilješku 73 gore. 81 ZAPSP, Presumpcija autorstva i ostvarivanje autorskog prava kad autor nije poznat, Članak 12.:

(1) Autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno. (2) Ako autor nije poznat, niti se može odrediti po odredbi stavka 1. ovoga članka, smatra se da je autorsko pravo ovlašten ostvarivati: 1. za izdano djelo – nakladnik koji je autorsko djelo zakonito izdao, 2. za objavljeno, ali neizdano djelo – osoba koja je autorsko djelo zakonito objavila. (3) Otkrivanjem identiteta autora prestaju se primjenjivati odredbe iz stavka 2. ovoga članka, a nakladnik, odnosno osoba koja je autorsko djelo objavila dužna je autoru predati imovinske koristi stečene ostvarivanjem njegova prava prema pravilima o pravnom položaju poštenog posjednika koji mora stvar predati njenom vlasniku, ako ugovorom nije drukčije određeno.

82 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. artefact, eng. druga varijanta pisanja artifact (q.v.)., artifact, 1821. (artefact) "sve što je stvoreno od ljudske umjetnosti," od Tal. artefatto, od L. arte "vještinom" (ablativ od ars "art;" vidi art (im.)) + factum "stvorena stvar," od facere "činiti, napraviti " (vidi factitious). Arheološka primjena datira iz 1890. Artifactual (također artefactual) zabilježen je od 1950.

36 OBILJE IZVORA

sposobnosti koja u svojoj krajnjoj konzekvenci predstavlja zapravo ljudsku ekstenziju stvaranja materijalne stvarnosti.83

Što je ukratko neobična jedinica označena terminom djelo? Što je potrebno za njenu kompoziciju, ako djelo nije nešto što je napisala osoba nazvana autor? Suočeni smo s poteškoćama u svakom pogledu ukoliko postavljamo pitanje na ovakav način. Ukoliko osoba nije autor, što bi trebali učiniti sa stvarima koje je on napisao ili izrekao, ostavio među vlastitim papirima ili komunicirao drugima? Nije li to zapravo djelo? Što su, na primjer, bili Sadeove bilješke prije nego li je priznat kao autor? Nešto više od, možda, role papira na kojoj je beskrajno otkrivao svoja maštanja dok je bio u zatvoru.84

Pitanje koje ovdje postavlja Foucault duboko je polemično, ali bez da ga se postavi teško je moguće pojmiti prirodu stvaralaštva na pravi način. Autorsko je djelo jedna od zakonom određenih kategorija autorskog prava. Čini nam se da on ovdje pokazuje prvenstveno na svojstvo stvaralaštva kao svakodnevne, redovne pojave, gotovo neizbježnog rezultata življenja. Djela nastaju, nastaju tijekom naših života, ali dok njihovog stvaratelja ne pojmimo kao autora, ona neće steći status autorskog djela. To je načelo u autorskom pravu oslikano u neksusu učenja o fiksiranju djela i osobnim pravima koja iz činjenice stvaranja proistječu. U hrvatskom je pravu ZAPSP u nekoliko članaka zacrtao definiciju djela.85 Generalno govoreći, ovako postavljena povijesna definicija autorskog 83 Vidi Vedral, Vlatko, Decoding Reality: The Universe as Quantum Information, Oxford University Press, Poglavlje 3, i Vukmir, Mladen, Integral protection of Intellectual Property, nedovršeno djelo objavljeno na Amazon Digital Text Platform, 2010, originalni tekst iz 1990., (Kindle Edition - May 3, 2010.), http://www.amazon.com/Integral-Protection-Intellectual-Property-ebook/dp/B003KN3I94/ref=sr_1_2?ie=UTF8&m=ABZSE0W26BU7U&s=digital-text&qid=1281787230&sr=8-2, 10-08-14, Poglavlje 3. ASIN: B003KN3I94 84 Foucault, Michel, Bouchard, Donald F. urednik, What is an Author? (esej), str 118. 85 ZAPSP, II. AUTORSKO PRAVO, Poglavlje 1. PREDMETI, AUTORSKO DJELO, Članak 5.:

(1) Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (2) Autorska djela jesu osobito: – jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi), – glazbena djela, s riječima ili bez riječi, – dramska i dramsko-glazbena djela, – koreografska i pantomimska djela, – djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti, – djela arhitekture, – djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, – fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, – audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju),

OBILJE IZVORA 37

djela sasvim je sukladna naznačenim filozofskim propitivanjem prirode djela i ovaj aspekt autorskog prava pokazuje sasvim adekvatan odnos prema fenomenu stvaranja u digitalnim okruženju. Onaj aspekt u kojem će pitanje djela, kao fiksiranog izraza ideje biti doveden u pitanje jest kada i ako će postati moguća izravna misaona umreženost ljudskih umova. Tada će se morati potražiti drugi kriterij i objekt zaštite, ali ćemo do toga trenutak moći promatrati sve veću umreženost računala kako bismo izvukli određene zaključke o mogućim smjerovima razvoja prava.

KOPIJA (lat. copia; mnoštvo, obilje, eng. copy)86

U mnogo pogleda upravo je ovaj termin ključan za naše nastojanje da pravilno pojmimo izazove pred kojima se danas našao cjelokupni sustav autorskog

– kartografska djela, – prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr. (3) Predmet autorskog prava može biti svako autorsko djelo osim onoga koje to ne može biti po svojoj naravi kao i onog za koje je odredbama ovoga Zakona određeno da ne može biti predmetom autorskog prava. (4) Predmet autorskog prava je autorsko djelo u cjelini, uključujući i nedovršeno autorsko djelo, naslov te dijelovi autorskog djela koji udovoljavaju pretpostavkama iz stavka 1. ovoga članka. (5) Naslov autorskog djela koji ne udovoljava pretpostavkama da bi bio predmet autorskog prava, a koji je već korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi mogao izazvati zabunu o autoru.

86 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. copy (gl.), kasno XIV st., od St.Fr. copier (14. st.), od Srednjovj.L. copiare "prepisati," originalno "pisati u mnoštvu," od L. copia (vidi copy (im.)). Prema tome, "ispisati originalni tekst više puta." Povezano: Copied; copying. Preneseno značenje "oponašati" zabilježeno je od 1640ih. Također, copyright, "pravo izrade ili prodaje kopija," 1735., od copy + right. Kao glagol, od 1806. (sadržan u part. pridj. copyrighted). Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. copy (im.), rano XIV st., "pisani zapis ili bilješka," od St.Fr. copie (XII st.), od Sr.L. copia "reprodukcija, prijepis," od L. copia "mnoštvo, obilje" (vidi copious). Značenje prošireno u XV st. na bilo koji primjerak pisma (posebno MS za štampač) i bilo koju reprodukciju ili imitaciju. Povezano: copyist. Prema Answers.com, http://www.answers.com, 10-08-19: eng. cop·y (kŏp'ē) im., mn., -ies . Imitacija ili reprodukcija originala; duplikat: kopija slike; napravljene dvije kopije dopisa. Primjerak ili primjer tiskanog teksta ili slike: potpisana kopija romana. Materijal, kao rukopis, kojeg treba otipkati. Riječi tiskane ili izgovorene u oglasu. Pogodni izvorni materijal za novinarstvo: Poznate osobe čine dobar izvorni materijal (Celebrities make good copy) ; gl., -ied, -y·ing, -ies., gl.prij. Napraviti reprodukciju ili kopiju. Pratiti kao model ili uzorak; oponašati. Vidi sinonime pod imitate. gl.neprij. Napraviti kopiju ili kopije. Priznati kao kopirano: tinta u boji koja se teško kopira. [srednje-engleski copie, od starofrancuskog, od srednjovjekovnog latinskog cōpia, prijepis, od latinskog, obilje.], također copyable cop'y·a·ble ili cop'i·a·ble pridj., copyright, "pravo izrade ili prodaje kopija," 1735, od copy + right. glagol, od 1806. (sadržan u part. pridj. copyrighted).

38 OBILJE IZVORA

prava, a u mnogočemu i cjelokupni sustav zaštite intelektualnog vlasništva. Naime, termin kopija izvorno označava pojam obilja. Kao takav on je svojom pozitivnom konotacijom intuitivno suprotstavljen poimanju u kojem nositelji autorskog prava danas nastoje pokazati da za njih upravo umnožavanje broja «kopija» predstavlja opasnost. Naravno, točno je da onaj tko kontrolira prava umnožavanja neće imati u potpunosti opseg naknade koji bi mu mogao pripadati. Već su raniji teoretičari, a zapravo i političari, počevši od tvoraca Ustava SAD-a smatrali da će društvo moći ostvariti potencijal svojeg sustava reprodukcije kreativnosti razmjerno svojoj mogućnosti da umnaža autorska djela slobodno. Točnije, njihova je namjera bila da davanjem naknade autorima potaknu stvarateljsku produkciju, ali su željeli ograničiti opseg i trajanje prava intelektualnog vlasništva u mjeri potrebnoj da ostvare ravnotežu zaštite i slobode pristupa djelu članovima društvene zajednice.

Na neki način, ova je suprotnost obilježila čitavu povijest autorsko-pravnog sustava, u kojemu je oduvijek osnovno nastojanje i garancija uspjeha sustava zaštite prava intelektualnog vlasništva u svakom pojedinom povijesnom razdoblju ležala baš u uspješnom uspostavljanju ravnoteže između pristupa kreativnim dobrima sa strane javnosti i mogućnosti naknade za uloženi trud u kreativno stvaranje na strani autora.

Upravo u promjeni značenja i uloge kopije u uvjetima digitaliziranog i umreženog okruženja leže razlozi i potreba za rekalibracijom autorsko-pravnih sustava zaštite kreativnosti. Uz generalno opadanje značenja uloge prava u uvjetima ubrzane ekonomije i velikih troškova korištenja pravnog sustava, i bez očekivanih tehničkih napredaka na području digitalne percepcije i komunikacije putem ugrađenih elektroničkih komponenti u tijela, jasno je da se ravnoteža društvene koristi i individualnog interesa promijenila. Sasvim jednostavno, u uvjetima u kojima se stalno povećava broj kreativnih doprinosa od strane pojedinaca i pravnih osoba, uz pretpostavku da je za daljnju kreativnost potreban slobodni pristup rezultatima ranije kreativnosti, postaje neophodno da se sustav zaštite podesi tako da pristup ranijoj kreativnost bude što jednostavniji. Drugim riječima kada su sve veći broj pojedinaca istovremeno i kreatori, oni gube interes zaštite svih vidova svoje kreativnosti i svakog rezultata svoje kreativnosti, a nova društvena ravnoteža, zasnovana na javnom interesu to bi morala prepoznati i omogućiti njima kao i ostalim potencijalnim stvarateljima lakši pristup novostvaranim djelima. Možda bi se moglo reći da zbog povećanog broja autora postaje manje važno štiti sve i sva autorska djela na isti način te će biti posve prirodno da će pojedini autori neka svoja djela štititi na jedan, a druga na drugi način.

U tome smislu smatramo da je najvjerojatniji oblik budućih sustava zaštite upravo u fleksibilnosti, varijabilnosti te koegzistenciji postojećih i novih oblika zaštite. Za pretpostaviti je da će tehnologija omogućiti praćenje korištenja svakog pojedinog djela, a to će pak omogućiti da se svako djelo pojedinog autora nađe u različitom režimu autorskopravne zaštite. To pak znači da će se dugogodišnji tabu sustava kolektivnog ostvarenja zaštite možda promijeniti na

OBILJE IZVORA 39

način da će jedan autor moći istovremeno biti u takvom sustavu i ostvarivati pogodnosti kolektivne zaštite za pojedina svoja djela, dok će druga djela moći štitit putem Creative Commons sustava ili nekog njemu sličnog budućeg sustava te pri tome ostvarivati u svakom sistemu samo pojedina prava iz tradicionalne pregršti autorskih prava. Istovremeno, zamislivo je da će neka svoja djela autori prepustiti javnoj domeni, u vidu investicije u vlastitu popularnost, ako autor ocijeni da to ima smisla u odnosu na konkretno djelo u pojedinoj fazi svoje karijere. To znači da je moguće da budućnost autorskopravne zaštite donese miješane, ili «blended» režime kao prirodno stanje zaštite, jer će takav kombinirani sustav najbolje štiti raznorodne potrebe i namjere autora, pogodujući i pri tome javnom interesu.

U raspravi o terminu kopija mislimo da je potrebno učiniti sitnu distinkciju između termina copia koji obilježava mnoštvo, i termina duplikat.87 U tome smislu duplikat jest unikat kopije, dakle kopija kod koje je izrađen samo jedan jedini primjerak, tako da predmet postoji u dva primjerka. Vjerojatno je najjednostavnije pojam razumjeti u hrvatskom prijevodu glagola duplicirati, udvostručiti. Ne smatramo da ovaj termin ima posebno značenje u kontekstu naše analize pa mu zato ne posvećujemo posebnu glavu, ali smatramo vrijednim upozoriti da fenomenologija umnožavanja ima isto tako razrađenu terminologiju kao i fenomenologija stvaranja. Dapače, moramo primijetiti da se terminološki pristup gotovo uopće ne razlikuje na apstraktnoj razini ta da osnovni dojam koji ostavlja promatraču tih dvaju fenomenologija jest jedne jedinstvene cjeline ljudskog stvarateljstva.

Da bismo pravilno pojmili značenje termina kopija pogledajmo njegovo značenje u likovnim umjetnostima. Moglo bi se reći da je u likovnim umjetnostima nedvojbeno njegovo značenje u smislu što vjernije reprodukcije originala, po mogućnosti u istom materijalu i tehnici. Dakle sama činjenica

87 Prema web stranici Answer.com, http://www.answers.com/topic/copying, 10-08-18, eng. “cop·y (kŏp'ē) im., mn.,, -ies . Imitacija ili reprodukcija originala; duplikat: kopija slike; napravljene dvije kopije dopisa. Primjerak ili primjer tiskanog teksta ili slike: potpisana kopija romana. Materijal, kao rukopis, kojeg treba otipkati. Riječi tiskane ili izgovorene u oglasu. Pogodni izvorni materijal za novinarstvo: Poznate osobe čine dobar izvorni materijal (Celebrities make good copy), gl., -ied, -y·ing, -ies., gl.prij. Napraviti reprodukciju ili kopiju. Pratiti kao model ili uzorak; oponašati. Vidi sinonime pod imitate. gl.neprij. Napraviti kopiju ili kopije. Priznati kao kopirano: tinta u boji koja se teško kopira. [srednje-engleski copie, od starofrancuskog, od srednjovjekovnog latinskog cōpia, prijepis, od latinskog, obilje.], copyable cop'y·a·ble ili cop'i·a·ble pridj. Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. duplicate (pridj.) rano 15. st, od L. duplicatus, particip od duplicare "udvostručiti," od duo "dva" + plicare "zaviti" vidi ply (gl.)). Imenica je prvi puta zabilježena 1530ih. Glagol je zabilježen od 1620ih. Povezano: Duplicated; duplicating, reduplicate, 1570., od Srednjovj.L. reduplicatus, particip od reduplicare "podvostručiti," od re- "natrag, ponovno" + L. duplicare "udvostručiti" (vidi duplicate)., Također, eng. duplication rano 15. st., od Fr. duplication (13. st.), od L. duplicationem, imenica koja označava radnju od duplicare (vidi duplicate). U pogledu tehnika umnožavanja vidi Wikipedia, The Free Encyclopedia, članak Duplicating machines, http://en.wikipedia.org/wiki/Duplicating_machines, 10-08-18,

40 OBILJE IZVORA

umnažanja bila je vrednovana stupnjem umijeća umnažatelja, s time da što je bila vjernija originalu, to je bila smatrana uspješnijom. Razvojem analognih tehnika reprodukcije po prvi puta se značajnije promijenio odnos kopije i originala pa tako Walter Benjamin ističe:

(…) tehnička reprodukcija može staviti kopiju originala u situacije koje bi za sami original bile izvan dometa. Nadasve, omogućuje originalu da susretne promatrača na pola puta, bilo u obliku fotografije ili fonografskog zapisa. Katedrala napušta svoje mjesto kako bi bila primljena u studio ljubitelja umjetnosti; zborska produkcija, izvedena u auditoriju ili na otvorenom, odzvanja u salonu.88

Očito je da su mislioci već prilikom pojave analognih sredstava mehaničke reprodukcije osjetili da se odnos pojmova kojima se opisuje stvaralaštvo mijenja, odnosno da će se taj odnos neizbježno i nepovratno promijeniti. Međutim, mi tvrdimo da je dubina promjene međuodnosa ovih pojmova u kontekstu pojave mehaničke reprodukcije, pa i samog njihovog značenja daleko nadmašena pojavom digitalnih tehnologija. U tome smislu valja opisati digitalnu kopiju kao najvjerniju moguću kopiju koja postoji i koja je ikada bila na raspolaganju ljudima u njihovoj povijesti nastojanja umnažanja. Digitalna kopija je potpuno identična originalu, odnosno svojem izvoru. Za djela koja nastaju u digitalnoj tehnologiji to znači da između digitalnog «originala» i njegovih kopija uopće neće biti razlike. Svaka je kopija original. Naravno, kod digitaliziranih prispodobi materijalne stvarnosti digitalna će kopija/original zapravo biti toliko kvalitetna koliko je bio kvalitetan postupak njene digitalizacije. Drugim riječima, ako netko nekvalitetno preslika neki objekt iz domene materijalne stvarnosti, svaka će njegova daljnja, savršena, identična kopija u digitalnoj domeni biti toliko loša upravo koliko je loša prva digitalna kopija iliti «digitalni original». Vidimo na ovom primjeru brisanje značenja «original» i «kopija» u digitalnom okruženju, pa primjećujemo da u ovom postupku više nema niti «kalupa»89. Kalup je bio povijesno pomoćno sredstvo u izradi plastično-prostornih objekata. Danas je kalup u potpunosti eliminiran digitalizacijom, tako da se oblik originalnog objekta pohranjuje u svojoj izravnoj dimenziji u obliku elektroničke datoteke.

Potpuno digitalno stvaranje danas će biti slučaj kod raznih vidova stvaranja likovnih ili glazbenih djela. Tako treba reći da će mnoga glazbena djela nastati u potpuno digitalnom okruženju, pa će od skladanja, preko sviranja i snimanja, pa do reprodukcije biti i ostati potpuno digitalna. Slično će biti i s mnogim

88 Benjamin, Walter, Underwood, J.A., The Work of Art in the Age of Mechanical Reproduction, (esej) prijevod J. A. Underwood, Penguin Books, 2008, Naslov II. 89 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. mold, "šuplji oblik," 12 st., metateziran od St.fr. modle (Fr. moule), od L. modulum (nom. modulus) "mjera, model," dim. od modus "način" (vidi mode(1)). Povezano: Molded. To break the mold "onemogućiti stvaranje drugog" datira iz 1560ih.

OBILJE IZVORA 41

vizualnim i audiovizualnim djelima koja, osim u trenutku recepcije od strane svojih gledatelja ili slušatelja neće biti izložena analognom svijetu niti u jednom trenutku. U toj je domeni danas kako fotografija, tako i najveći dio filmske i televizijske produkcije. Zanimljivo je da je danas gotovo vrlo vjerojatno da nam predstoji i eliminacija analognog elementa u percepciji, jer su tehnologije implantacija čipova razvijene u tolikoj mjeri da je gotovo izvjesno da ćemo u budućnosti moći percipirati digitalne sadržaje izravnim vezama na naš živčani sustav, bez da koristimo naše perceptivne receptore, tj. oči, uši, nos.90

Treba reći da je, u legitimnom umjetničkom smislu kopija izgubila nekadašnju važnost nakon otkrića različitih fotomehaničkih i galvanoplastičkih sredstava umnožavanja koje smo opisali gore ili ćemo navesti u nastavku. Kopija je zadržala važnost uglavnom kad služi studiju vještina, i to tada kad se s originala, neposrednim promatranjem, vlastoručno prenosi ne samo način (tehnički postupak: preparacija, namaz i potez) već i sve bitne sastavine djela kao što su harmonija oblika, linija i boja.

Ono što je osobito bitno istaknuti jest da je razlika između kopije i krivotvorine značajna. Naime, za razliku od krivotvorine kopija ne služi obmani, ona je naprosto činjenica umnoženosti. Dakle, ako će kopija biti deklarirana kao kopija i učinjena uz dopuštenje, ona je sasvim legalna i u današnjem sustavu zaštite. Ako će biti učinjena bez dopuštenja, ali uz navođenje činjenice da se radi o kopiji, moguće je da će ona biti posvema legalna jer će možda, zavisno od okolnosti svoje uporabe, potpasti pod režim iznimki od isključivosti autorskog prava.91 Područje u kojem se pojavljuju problemi u današnje vrijeme

90 Vidi bilješku 24 gore. U pogledu razvoja digitalnih tehnika percepcije mirisa vidi Wikipedia, The Free Encyclopedia, članak Machine olfaction, http://en.wikipedia.org/wiki/Machine_olfaction, 10-08-18, potom Electronic nose, http://en.wikipedia.org/wiki/Electronic_Nose, 10-08-18, pa Digital Scent Technology Blog, http://digiscents.com/blog/, 10-08-18, sažetak tehnologije digitalne reprodukcije mirisa Digital Fragrances, http://we-make-money-not-art.com/archives/2005/04/flysophy-the-di.php, 10-08-18. Konačno stranice proizvođača tehnologije digitalne reprodukcije mirisa Aromajet, http://www.aromajet.com/port.htm, 10-08-18. 91 ZAPSP ima čitavu glavu posvećenu ograničenjima i iznimkama od autorskog prava. Iako nemamo prostora ovdje vršiti analizu njihovog sadržaja, zbog našeg uvjerenja da je upravo u ovim iznimkama sadržana bit konstante autorskog prava te vrlo vjerojatno i njegova budućnost, barem ćemo ovdje nabrojiti sadržaj članaka koji sadrže iznimke i ograničenja u Poglavlju 6. ZAPSP-a. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG PRAVA, Zajedničke odredbe, Članak 80., Privremene radnje reproduciranja autorskog djela, Članak 81., reproduciranje autorskog djela za privatno i drugo vlastito korištenje, Članak 82., Efemerne snimke, Članak 83., Ograničenja u korist pojedinih ustanova, Članak 84., Zbirke namijenjene nastavi ili znanstvenom istraživanju, Članak 85., Korištenje autorskih djela za potrebe osoba s invalidnošću, Članak 86., Korištenje autorskih djela u sudskim, upravnim i drugim službenim postupcima, Članak 87., Korištenje autorskih djela u nastavi, Članak 88., Korištenje autorskih djela u svrhu informiranja javnosti, Članak 89., Citati, Članak 90., Reproduciranje autorskih djela trajno smještenih na javnim mjestima, Članak 91., Reproduciranje arhitektonskih objekata, Članak 92., Plakati i katalozi, Članak 93., Parodije i karikature, Članak 94., Korištenje autorskih djela u svrhu upoznavanja ili

42 OBILJE IZVORA

je vezano na prisutnost kopija/originala digitaliziranih djela na internetu, gdje inherentna umnoživost djela dovodi do situacije u kojoj civilizacija digitalnih domorodaca92 više ne smatra potrebnim zatražiti dopuštenje za daljnje umnažanje.

ORIGINAL (lat. originalis; izvoran, iskonski, eng. original)93

Nakon što smo razmotrili pojedine aspekte terminologije i značenja u likovnim umjetnostima originalom se naziva izvorno, prvobitno djelo, te se u širem smislu time označuje i djelo za razliku od njegovih kopija, imitacija i falsifikata. U kiparstvu, karakter originala može imati više odljeva pojedinog djela, pa ta terminološka distinkcija na određen način gubi svoj izvorni smisao. Naime, ako je moguće imati više originala koji su umnoženi pitanje je kakvo značenje ima izvorni termin “original”. Napominjemo to stoga što je upravo ova terminološka distinkcija značajna u digitalnom okruženju, u kojem, iz tehnologiji inherentnih razloga nije moguće govoriti o razlici između originala i kopija budući da su oni identični.

Kada ovu nejasnu leksičku distinkciju protegnemo na područje autorskopravne terminologije vidimo da nesigurnost u primjeni pojma ostaje prisutna na potpuno isti način. Naime, ako postoje mnogostruki izvornici, pitanje je kako utvrditi koji su primjerci kopije. Usprkos tome ZAPSP ne poznaje definiciju izvornika djela po sebi, ali u užem smislu, u kontekstu odredbi o ekonomskim pravima autora, točnije unutar odredbi o pravu slijeđenja, određuje da će u likovnoj umjetnosti izvornik biti smatran takvim ako ga je izradio sam autor, te da će to biti i umnoženi primjerci takvog djela ako ih je u ograničenom broju izradio sam autor ili su izrađeni pod njegovim nadzorom, te numerirani, potpisani ili označeni od autora.94 Upravo činjenica da se u odsutnosti šire,

iskušavanja uređaja, Članak 95., Brisanje snimaka, Članak 96., Korištenje baze podataka, Članak 97., Obveze nositelja prava, Članak 98. 92 John Palfrey, Urs Gasser, Born Digital: Understanding the First Generation of Digital Natives, Basic Books, 2010. 93 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. origin (im.) Kada nešto postaje, od čega potječe ili je nastalo. Porijeklo: "Ne možemo pobjeći od našeg porijekla, koliko god se trudili " (James Baldwin). Čin postajanja; uspinjanje ili nastanak: Glasina je nastala iz impulzivne reakcije. Anatomija. Točka spajanja mišića koji za vrijeme kontrakcije ostaje relativno fiksiran. Matematika. Točka intersekcije koordinatnih osi, kao u Kartezijevom koordinatnom sustavu. [Srednje-engl. postati, porijeklo, od Latin orīgō, orīgin-, od orīrī, to arjeste, roditi se.] Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. original (pridj.) rano XIV st., od L. originalis, od originem (nom. origo) "početak, izvor, rođenje," od oriri "dići se" (vidi orchestra). Prva referenca je zabilježena u original sin (izvorni grijeh) "urođena izopačenost ljudske prirode," koja je navodno naslijeđena od Adama kao posljedica pada. Povezano: Originally. eng. originality, 1742., vjerojatno od Fr. originalité (vidi original (pridj.)). 94 ZAPSP, Izvornik likovnog djela, Članak 35.

OBILJE IZVORA 43

temeljne definicije pojma izvornik, navedena definicija u užem smislu javlja u kontekstu jednog prava čija je primjena marginalna možda ukazuje na odnos prava i suštinskog sadržaja pojmova koji opisuju stvarateljstvo. Taj odnos nije sistematski, a nije niti osobito precizan u onim partikularnim segmentima gdje se određena preklapanja ipak događaju.

Osim u kontekstu likovnog djela termin izvornik ili original ZAPSP koristi u širem kontekstu u više navrata. Termin original korišten je prvenstveno kao termin koji karakterizira autorsko djelo odnosno u smislu subjektivne novosti. Osobito je važno primijetiti da upravo kod termina originalnost dolazi do značajne razlike između sadržaja termina «originalan» u kontekstu autorskopravne i umjetničke terminologije. Naime, termin originalnost kada se koristi u dijalogu povjesničara umjetnosti i pravnika može izazvati nesporazum jer ga pravnici standardno koriste kao označitelja subjektivne novosti, odnosno kvalitete nematerijalne komponente autorskoga djela i to u odnosu na postojeće stanje stvaralaštva dakle kao eksternog svojstva djela (radi se o odnosu stvaratelja i ranijih djela), a povjesničari umjetnosti u odnosu na materijalni objekt, odnosno artefakt u kojem je autorsko djelo otjelovljeno po prvi puta te se radi o internom odnosu stvaratelja i njegovog djela.95 Kažemo stoga da originalnost (izvornost) kreativnog ostvarenja, odnosno ostvarenja ljudskog duhovnog stvaralaštva u smislu autorskog prava ne zahtijeva apsolutnu novost, već se traži tzv. subjektivna originalnost (izvornost), odnosno novost u subjektivnom smislu. Djelo se smatra subjektivno originalnim ako autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo. Djela se mogu dalje razdvajati na apsolutno originalna djela i relativno originalna odnosno izvedena djela”.96

(1) Izvornik likovnog djela, iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona, označava djelo likovne umjetnosti, kao što je slika, kolaž, bojana slika, crtež, gravura, otisak, litografija, kip, tapiserija, keramika, staklovina ili fotografija, ako ga je izradio sam autor. (2) Izvornikom likovnog djela iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i umnoženi primjerci toga djela, ako ih je u ograničenom broju izradio sam autor ili su izrađeni pod njegovim nadzorom. Takvi primjerci moraju biti na uobičajeni način numerirani, potpisani ili označeni od autora.

95 Vukmir, Mladen, Feldman, Božidar, Zakon o Autorskom Pravu, Zagreb, 1994, ISBN 9539618703 str. 96 ZAPSP ; Prerade, Članak 6.: (1) Prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i druge prerade autorskog djela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićene su kao samostalna autorska djela. (2) Prijevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva zaštićeni su osim ako su učinjeni radi službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni. (3) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka ne utječu na prava autora djela koja su prerađena. Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. parody, iz 1590ih (prvo zabilježeno korištenje u engleskom jeziku je kod Bena Jonsona), od ili u oponašanju L. parodia "parodija," od Gk. paroidia "šaljiva glazbena i književna pjesma," od para- "pored, paralelno uz" (u ovom slučaju, "mock-" (ismijavanje)) + oide "pjesma, oda" (vidi ode). Značenje "loša ili bijedna imitacija" datira od 1830. Glagol je zabilježen od c.1745. Povezano: Parodic; parodical.

44 OBILJE IZVORA

REPRODUKCIJA (lat. reproductio; ponovno proizvođenje)97

Termin reprodukcija prema našim kriterijima značenja također je u vrhu panteona središnjih autorskopravnih koncepata koji označuje. Naime, upravo je činjenica umnažanja onaj proces koji služi divulgaciji ideje fiksirane u autorsko djelo. U trojstvu ideja - autorsko djelo - kopija radnja koja dovodi do ponavljanja ciklusa kod uspješnih autorskih djela jest umnažanje djela. Dakle, reproduciranje, odnosno umnažanje je onaj glagol koji označuje radnje koje ovaj niz manje ili više apstraktnih imenica pretvaraju u procese koji dovode do stvaranja onih novih djela koja još nisu niti u stadiju ideje, niti bi bez umnažanja ranijih djela u taj stadij lako došla.

Naime, poslužimo se ovdje metaforom; bez da kopija bude konzumirana neće biti goriva koje će pokrenuti novi ciklus stvaranja. Podsjećamo da mi smatramo da je postojeće stanje stvaralaštva onaj stadij koji je potrebno internalizirati konzumacijom djela da bi se uopće moglo započeti stvarati nove autorske doprinose. Pojam reprodukcije izričito je zakonski definiran i to na način koji potvrđuje našu tezu, u smislu da je sveobuhvatan, te obuhvaća kako umnažanje prvog originala, tako i izrade svih kopija koje će slijediti. Termin obuhvaća sve i svaki čin umnažanja, počevši od fiksiranja na materijalnu podlogu, a osobito značajno za kontekst našeg predmetnog istraživanja digitalnog konteksta, izričito predviđa i pohranu djela u elektronskom obliku kao vid fiksiranja.98

U mnogo pogleda upravo je termin reprodukcija temelj nesporazuma u današnjoj interpretaciji prava intelektualnog vlasništva. Kao da činjenica mogućnosti lagane, instantne umnoživosti digitaliziranih djela dovodi do teškoća u poimanju procesa umnožavanja. Kao da se korisnicima digitalne stvarnosti čini da inherenta umnoživost svakog djela u digitalnom okružju na neki način dovodi do stanja u kojem umnažanje više to nije. Kao da su naši nasljednici, generacije rođene u digitalnom okruženju, zaključili da zapravo digitalna stvarnost ne podrazumijeva umnažanje, nego da je svaka kopija doista original koji istovremeno, odnosno čak svevremeno postoji na više

97 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. reproduction, 1650s, “čin ponovnog formiranja;” vidi re- + production. Za nastanak živih bića, od 1782.; za zvukove, od 1908. Značenje “kopija” datira od 1807, isto eng. repro, 1946. kao skraćenica za reproduction. 98 Reproduciranje, Članak 19.

(1) Pravo reproduciranja je isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo reproduciranja uključuje i fiksiranje kojim se pojmom označava utvrđivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu. (2) Autorsko djelo se reproducira i fiksira, osobito, grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim postupcima kojima se postiže isti učinak, zvučnim ili vizualnim snimanjem, građenjem odnosno izvedbom djela arhitekture, pohranom autorskog djela u elektroničkom obliku, fiksiranjem autorskog djela prenošenog kompjutorskom mrežom na materijalnu podlogu.

OBILJE IZVORA 45

mjesta. Čak i kada bi tome bilo tako, smatramo da činjenica da jedna jedina kopija, taj sveprisutni digitalni original, zapravo i dalje pripada svojem autoru na onaj bezvremenski konstantni način koji je osnovica autorskog prava tijekom čitave njegove povijesti. Ono što dodatno zbunjuje jest da se suvremeni autori, a osobito autori iz iste generacije koja dolazi, a rođena je u digitalnom okruženju, zapravo često sami odriču svojeg autorskog prava.99 Ali to pravo, koje je kao i sva prava intelektualnog vlasništva naprosto civilizacijski vid vlasništva prilagođen činjenici da je objekt zaštite nematerijalan, nastavlja postojati u svojem izvornom obliku usprkos novom okruženju koje izaziva brojna odricanja svojih autora. Stoga, ne treba miješati činjenicu da danas postoje veoma različiti vidovi pridržavanja ili odricanja od sadržaja prava vlasništva na nematerijalnim objektima stvaralaštva, sa samom činjenicom da to pravo i dalje postoji u svojem izvornom obliku.

Poslužimo se jednom analogijom iz prirodnih znanosti koja će nam možda olakšati razumijevanje iznesenoga. Uzmimo za primjer jednu od najsvakodnevnijih fizikalnih činjenica, silu s kojom se svaka osoba (osim astronauta) susreće svaki dan. Gravitacija je nešto što prihvaćamo bez upitnosti, gotovo da ju apstrahiramo iz našeg opažanja svijeta i, usprkos činjenici da naša ruka teži nekoliko kilograma, mi ne osjećamo tu težinu ako joj ne posvetimo posebnu pažnju. Isto tako, kada se odlučimo plivati, mi ne potonemo na dno jezera, jer smo pokretima plivanja naučili savladati silu težu. Mnoge desetine tisuća godina nakon što su naši preci naučili plivati, samo nekoliko generacija prije naše, čovječanstvo je naučilo i letjeti. Uz pomoć naprava težih od zraka mi danas uspijevamo uzdignuti naše tijelo u zrak i ponovno pobijediti silu težu bez da padnemo na tlo, barem u najčešćem broju slučajeva leta. Kao što činjenicom da možemo plivati i letjeti ne negiramo postojanje sile teže, tako digitalizacijom i umrežavanjem putem mreže povezanih računala ne negiramo postojanje vlasništva na kreativnim rezultatima koje nazivamo intelektualnim vlasništvom i kao što nam u letenju pomaže tehnologija koju nazivamo avionom, tako je za očekivati da ćemo na internetu koristiti tehnologiju koja će nam omogućiti veću slobodu kretanja i kreiranja, poštujući pri tome zakonitosti vlasništva kao što smo to činili u analognom svijetu.

Pitanje razvoja tehnologija koje omogućuju praćenje korištenja autorskih djela u digitaliziranom umreženom kontekstu jedno je od najkontroverznijih pitanja razvoja zaštite ljudske kreativnosti. Ono bez sumnje zaslužuje našu pažnju u okviru ovog istraživanja, ali nam ovaj rad ne omogućuje da razradimo pretpostavke na kojima ćemo predviđati daljnji razvoj i ulogu ove tehnologije. Bez da ovdje obrazlažemo naše tvrdnje, recimo samo da smatramo da će DRM (Digital Rights Management) tehnologije i njihovi ekvivalenti odigrati presudnu ulogu u transformaciji uloge prava na način da će nadomjestiti jedan veliki dio

99 O istraživanjima na području ponašanja autora i konzumenata autorskih djela u digitalnom okruženju vidi rezultate FP7 projekta Counterfeiting & Piracy Research. Projekt ima svoju web stranicu na adresi http://www.counter2010.org/, 10-08-20.

46 OBILJE IZVORA

današnjih napora upravljanja autorskim pravima i omogućiti upravljanje umnažanjem djela. Sustavi kolektivnog ostvarivanja autorskog i izvođačkih prava biti će dijelom nadomješteni tehničkim sredstvima, kao što će to biti i slučaj s mnogim segmentima individualnog ostvarivanja prava. Mi vjerujemo da, iako će autorsko pravo nastaviti postojati i biti priznato kao i dosada, novi načini njegova korištenja dovest će do promjena u modalitetima njihovog definiranja i reguliranja.

Kolokvijalna stručna i radna terminologija:

Termini koje ćemo raspraviti u nastavku označitelji su nekih od temeljnih koncepata umnažanja. Istovremeno, njihovo gotovo potpuno odsustvo iz konvencijske i zakonske terminologije nagnali su nas da im posvetimo posebni prostor u ovome tekstu. Naime, upravo su ovi termini danas dominantni u komunikaciji o fenomenima umnažanja autorskim pravom zaštićenih djela bez da su ikada bili dijelom pravne leksike i stručne terminologije.

Plagijat (lat. plagium; otimanje (roba, ljudske duše))100

Plagijat je termin koji se tradicionalno veže specifično za autorsko pravo, te se ne koristi u drugim pravima intelektualnog vlasništva za označavanje povrede

100 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. plagiarism, 1620e, od L. plagiarius "otimičar, zavodnik, pljačkaš," korišteno u smislu "književnog kradljivca" od strane Martiala, od plagium "otmica," from plaga "zamka, mreža," od PIE korijena *p(e)lag- "ravan, proširen." Plagiary je zabilježen od 1590ih. Vukmir, Mladen, The Roots, u bilješci navodi:Stephen P. Ladas, The International Protection of Literary and Artistic Property, (1938), Vol. I, 13, također navodi da “su Rimski knjižničari uspješno poslovali, a robovski rad je korišten za isporuku kopija brzo, povoljno i u većem opsegu.” U svezi s tim, u fusnoti 3, on se poziva na Friedlandera, Roman Life and Manners under the Empire, III, 36. Vidi također Streibich, op.cit.,, fusnota 22, 5. Tako Philip Wittenberg, The Protection of Literary Property, (1957, 1968), 4-5, pozivajući se na Martiala, Horacea, Plinya, zaključuje da još uvijek ne postoji poimanje autorskih prava u to vrijeme. Posebno je istaknuo Atticusa, koji je

“da bi zadovoljio potražnju za mnogim kopijama djela poznatih autora, pokrenuo masovnu izdavačku djelatnost. Imao je čitatelja koji je radio s velikim brojem educiranih robova, koji su diktiranje upisivali izravno u obliku knjige, kako bi se svakoga dana mogle proizvesti tisuće kopija malih svezaka epigrama i pjesama. Knjige proizvedene na takav način bile su i mnogobrojne i povoljne, s prodajnom cijenom usporedivom s današnjih sedamdesetpet centi. ‘Svatko,’ kaže Martial, ‘mene nosi u svojem džepu; svatko me drži u svojim rukama.’

Ladas, id., 13. Premda Ladas ukratko izvješćuje o povijesti pravne zaštite u Rimskom pravu, u fusnoti 2 on citira izvore njegova mišljenja da je plagijat “bez sumnje bio osuđen od strane javnosti“. Poziva se na Martiala, Epigrams to Fidentinus (Knjiga I, LIII, LXII, LXVI), i Cicerona, koji se žalio da je Episurus posudio sve njegove fizičke teorije, također i njegovu filozofiju, iskrivio ono što je posudio te mu nije dao nikakvo priznanje, kao u Snyderovom, The World Machine, 134. Također citira Renouarda, Traite des droits d’auteurs (1838), 16 navodeći da pojam u Rimskom pravu “potiče od plagium – kazneno djelo krađe ljudskoga bića.”

OBILJE IZVORA 47

prava. Koristi se od antičkog doba gdje je u nedostatku razvijene pravne terminologije koristio «posuđeni» termin koji je originalno označavao kazneno djelo krađe tuđega roba. Usprkos dugotrajnoj uporabi, ovaj termin nije korišten u konvencijskoj ili zakonodavnoj terminologiji.

U znanosti i umjetnosti termin plagijat se koristi za djelo nastalo korištenjem tuđih ideja u cjelini, u bitnim ili u prepoznatljivim dijelovima, prisvajanje tuđeg rada uloženog u to djelo i predstavljanje tako preuzetog djela kao vlastitog. Tradicionalno, plagijator bi u znanosti i umjetnosti bio etički stigmatiziran, a njegovo bi ponašanje bilo često doživljavano kao društveno neprihvatljivo.101 Mislimo da je važno imati na umu ovu konstantu jer mnogi izvještavaju o promjeni ovih načela u uvjetima ubrzane i sve dublje digitalizacije društava.102

Uslijed osobne i etičke komponente koja je uvijek bila naglašena kod preuzimanja tuđe kreativnosti bez dopuštenja i bez navođenja autora, samo se po sebi razumije da je pravni sustav razvio odgovarajuće rješenje u vidu uvođenja moralnog (osobnog) prava autora na priznanje autorstva.103

Istovremeno valja imati na umu da upravo zbog svoje osobne i etičke naravi institut pogrešnog navođenja, odnosno nenavođenja imena autora potpada pod odredbe koje štite moralna (osobna) prava autora. ZAPSP, kao i drugi zakoni o autorskom pravu, regulira pitanja (ne)navođenja imena autora prilikom iskorištavanja djela. Autor tako ima pravo na izbor umjetničkog pseudonima kojim osigurava svoju anonimnost u odnosu na djelo, ako tako želi. Isto tako, nije dopušteno lažno autorstvo pa postoji sukladno pravo autora da se protivi označavanju tuđeg djela njegovim imenom.104 U odnosu na plagirano djelo 101 Vidi članak objavljen u ABA (American Bar Association) Journal u kolovozu 2010. pod nazivom Law Prof Sees More Plagiarism, Allows Do-Overs, http://www.abajournal.com/weekly/article/law_prof_says_more_students_are_plagiarizing_paper, 10-08-10. 102 Vidi članak objavljen u dnevniku New York Times u srpnju 2010, Plagiarism Lines Blur for Students in Digital Age, http://www.nytimes.com/2010/08/02/education/02cheat.html?_r=1, 10-07-30. «Ideja da bi mogao postojati novi model mlade osobe, koja slobodno posuđuje iz vrtloga informacija kako bi stvorila novo kreativno djelo, izazvala je javni interes početkom ove godine s Helene Hegemann, njemačkom tinejdžericom čiji najprodavaniji roman o Berlinskom klupskom životu, kako je utvrđeno, sadrži odlomke koji su uzeti od drugih. Umjesto ponizne isprike, gđa Hegemann je inzistirala da, “U svakom slučaju ne postoji nešto kao originalnosti, samo autentičnost.” Nekoliko kritičara je stalo u njenu obranu, te je knjiga ostala finalistom za književnu nagradu (ali nije pobijedila).“ 103 ZAPSP, u Poglavlju 3.1. Moralna prava autora, određuje opseg osobnih prava autora u sljedećim člancima: Pravo prve objave, Članak 14., Pravo na priznanje autorstva, Članak 15., Pravo na poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora, Članak 16., Pravo pokajanja, Članak 17. 104 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. pseudonym, 1706. (u pseudonymous), od Fr. pseudonyme (pridj.), od Gk. pseudonymos "koji ima lažno ime," od pseudes "lažno" + onyma dial. oblik "imena." Pravilno, izmišljena imena; ime konkretnog autora ili ugledne osobe, navedeno na djelu koji ta osoba nije napisala, naziva se allonym. Autorovo stvarno ime navedeno na njegovom djelu naziva se autonym (1867.).

48 OBILJE IZVORA

postoji pravo autora da se protivi prisvajanju autorstva njegova djela od druge osobe.

Piratstvo (eng. Piracy)105

Piratstvo je suvremen termin koji nema uporišta u zakonskoj ili konvencijskoj terminologiji, a koristi se kao označitelj djelatnosti nedopuštenog umnažanja autorskih djela i djela zaštićenih srodnim pravima. Danas se često koristi termin anti-piracy kao ime djelatnosti borbe protiv nezakonitog umnažanja predmeta zaštićenih autorskim ili srodnim pravima.

Ovaj je termin preuzet iz međunarodne terminologije borbe protiv kršenja prava intelektualnog vlasništva te je po tome usporediv s preuzetim terminima koji standardiziraju zakonsku terminologiju kao što je to preuzimanje riječi “dizajn” kao zakonskog označitelja prava zaštite oblika u odnosu na ranije korišteni hrvatski termin “obličje”.

Početkom razvoja hrvatske pravne terminologije pojavilo se pitanje korištenja termina piratstvo. Naime neki su smatrali da je piratstvo termin svojstven srpskom jeziku, a gusarenje hrvatski prijevod istoznačnog termina. Ubrzo se međutim iskristaliziralo informiranije gledište u kojem je gusarenje termin koji označava djelatnost napada na brodove uz odobrenje legitimnih vlasti i koje se vrši u cilju napada i otimanja imovine zaraćenih strana od strane privatnih, ali ovlaštenih poduzetnika, a piratstvo je ista djelatnost usmjerena bez kriterija protiv svih pojedinaca i brodova uključujući i onih koje plove pod zastavama vlastite države bez ikakvog ovlaštenja legitimnih vlasti, pa je prema tome potpuno ilegalno. U tome smislu upravo je termin piratstvo konačno pravilno izabran kao označitelj djelatnosti nezakonitog korištenja autorskih djela i djela zaštićenih pravima srodnih prava.

105 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com, eng. piracy rano XV st., od Srednjovj.L. piratia (vidi pirate). Također, pirate (im.) sredina XIII st., od St.Fr. pirate, od L. pirata "mornar, morski razbojnik," od Gk. peirates "razbojnik, pirat," dosl. "onaj tko napada," od peiran "napadati, izvršiti neprijateljski napad na, pokušati," od peira "proba, pokušaj, napad," od PIE korijena *per- "pokušati" (usporedi L. peritus "iskusan," periculum "proba, pokus, rizik, opasnost," vidi peril). Značenje "onaj tko uzima tuđe djelo bez dozvole " prvi puta je zabilježeno 1701.; značenje "nelicencirani radio-izvještač" datira iz 1913. Glagol je prvi puta zabilježen 1570ih. Povezano: Pirated; pirating.

OBILJE IZVORA 49

Krivotvorenje (eng. counterfeiting)106

Povijesno pojam krivotvorenje, odnosno nedopuštena proizvodnja predmeta koji su identični ili oponašaju izvornik s namjerom da se ta činjenica prikrije naziva se krivotvorenjem, a predmeti krivotvorinama, odnosno patvorinama. Danas se kao termin za ime djelatnosti protiv nezakonitog umnažanja predmeta zaštićenih pravom žiga ili dizajna korist termin anti-counterfeiting.

Wikipedia govori o slijedećim karakteristikama i područjima krivotvorenja:

Krivotvorene su imitacije, obično izrađene s namjerom da se proizvod lažno predstavi kao originalni. Krivotvoreni proizvodi često se proizvode s namjerom da se iskoriste afirmirane vrijednosti imitiranih proizvoda. Riječ krivotvorine često opisuje i falsifikate novca i dokumenata, kao i imitacije odjeće, softvera, lijekova, satova, elektronike i logotipa poduzeća i robnih marki. U slučaju robe radi se o kršenju prava patenta ili žiga.107

Vidljivo je iz ovog opisa da je najčešće u slučaju proizvodnje krivotvorina prisutan i element prevarne namjere, pa tako valja razlikovati i moguće proizvode koji doista jesu imitati ali nisu izrađeni s namjerom prevare. U tome smislu možemo navesti slučajeve puštanja u prodaju škartirane robe koja bi se mogla prodavati kao proizvodi s greškom ili je namijenjena uništavanju, ali je greškom ili drugom vrstom protupravne namjere puštena u promet. Isto tako roba proizvedena uz dopuštenje nositelja prava, ali u količini koja je ponovno greškom ili drugom vrstom protupravne namjere puštena u promet u količini koja može biti veća od one na koju se dopuštenje odnosilo, ali će svim svojim svojstvima odgovarati originalu. Ovo su situacije u kojima ovlašteni proizvođač, mimo volje nositelja prava na tržište pušta količine proizvoda veće od dopuštenih ili pušta one proizvode koji u ponečemu odstupaju od standarda gotovih proizvoda nositelja prava.

Kako smo gore skicirali, ljudska je djelatnost krivotvorenja dokumentirana i u antičkim društvima i prisutna je u svim razdobljima povijesnog razvitka u, moglo bi se reći, nesmanjenom obliku. Krivotvorina je također i naziv lažnog umjetničkog djela zaštićenog autorskim pravom u slučajevima kada je djelo napravljeno ili prodano s namjerom obmane kupca. Očito je da i ovdje moramo lučiti pitanje namjere jer na području umjetnosti djelo napravljeno radi vježbe tehnike koje oponaša original može biti napravljeno s namjerom proučavanja

106 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. counterfeit (gl.) kasno 13. st., od St.Fr. contrefait "oponašano" (Mod.Fr. contrefait), particip od contrefaire "oponašati," od contre- "nasuprot" (vidi contra-) + faire "napraviti, činiti, " (od L. facere; vidi factitious). Srednjov.L. contrafactio značilo je "stavljanje u suprotnost ili kontrast." Povezano: Counterfeited; counterfeiting. Imenica i pridjev koriste se od st. XIV st. 107 Wikipedia, The Free Encyclopedia, članak o krivotvorinama, http://en.wikipedia.org/wiki/Counterfeit, 10-08-01.

50 OBILJE IZVORA

tehnika, pa čak i uz eventualno dopuštenje nositelja autorskog prava, ali ako dođe u prodaju bez odgovarajućeg dopuštenja njegov će promet ostati protupravan ako se kupcu ne otkrije činjenica da se ne radi o originalu. Treba naglasiti da se kod mnogih krivotvorina likovnih djela u umjetnosti uopće neće raditi o povredi autorskog prava, jer iako je djelo imitat drugog autorskog djela, autorsko pravo na to djelo u slučajevima imitacije starih majstora često je davno isteklo.108 To će biti slučaj sa brojnim krivotvorinama čuvenih slika povijesnih autora, ali zbog činjenice da je autorsko pravo isteklo ili nije niti postojalo, nema u krivotvorini djela elemenata povrede autorskog prava nego samo prijevarne namjere.

Često je bila povezana i sa oblicima nezakonite trgovine i transporta koji se naziva krijumčarenjem (od kriomice hrv., eng. smuggling). Također u uvjetima globalne ekonomije ova dva vida djelatnosti javljaju se vrlo često u paru i teško ih je razdvojiti. Drugim riječima, posljedica distribucije nezakonito proizvedenih proizvoda zaštićenih autorskim pravom gotovo uvijek kao vid distribucije u nadnacionalnoj trgovini uključuje neki oblik krijumčarenja ili druge nezakonite prodaje, kao što je to ulična prodaja (street hawking), izvan reguliranih i pravno reguliranih kanala. Termin krijumčarenje prvenstveno označuje protuzakonite djelatnosti na području povreda carinskih propisa. Krivotvorena roba, osim toga, često ostaje izvan tijekova redovnog gospodarstva, što za posljedicu onda ima i porezne posljedice, odnosno gubitke za državu.

Značajno je kod pitanja krijumčarenja naglasiti da i ovo protuzakonito ponašanje gubi svoj značaj u digitaliziranoj stvarnosti. Neteritorijalnost Interneta ima za posljedicu činjenicu da nema fizičkih objekata koji prelaze državne granice pa stoga ne možemo govoriti o protupravnom djelu krijumčarenja.

108 Wikipedia, The Free Encyclopedia, vidi primjera radi članak o čuvenom krivotvoritelju Hanu van Meegerenu: http://en.wikipedia.org/wiki/Han_van_Meegeren, 10-08-02, te o krivotvoritelju njegovih krivotvorina Jacquesu van Megerenu: http://en.wikipedia.org/wiki/Jacques_van_Meegeren, 10-08-20.

OBILJE IZVORA 51

Falsifikat (lat. falso; krivo, lažno + fare; načiniti)109

Falsifikat (krivotvorina hrv., falsifikat ger. poglavito u odnosu na autorskopravne povrede) je tradicionalni termin kojim se označuju kopije, imitacije ili preinake umjetničkih djela i drugih predmeta, izrađene radi prijevare ili obmane, sa svrhom podmetanja umjesto originala. Ovaj je termin preuzet kao osnovni označitelj prijevarnih kopija, pa tako danas u hrvatskom kolokvijalnom jeziku upravo riječ «lažnjak» (vidi niže) označuje kopiju napravljenu s namjerom da se predstavi pravom. Osobito se ovako riječ «lažnjak» koristi u kontekstu patvorina u izradi proizvoda zaštićenih pravom žiga. Isto tako, sam termin falsifikat upotrebljava se i u pravu žiga, baš kao i u autorskom pravu.

Možemo primijetiti da je termin falsifikat danas prvenstveno upotrebljavan u kontekstu umjetničkih patvorina, pa je time češće korišten u kontekstu opisa povrede djela zaštićenih autorskim pravom. U kontekstu umjetnosti o falsifikatu se radi onda kada je falsifikator izradio potpuno novo djelo, imitirajući stilske i tehničke karakteristike nekog umjetnika ili određene epohe u što većoj mogućoj mjeri, s namjerom da prikrije činjenicu da se radi o kopiji.

Poznajemo također i djelomični falsifikat, što je termin koji koristimo kada falsifikator na djelo nekoga manje poznatog ili sasvim nepoznatog majstora stavlja signaturu nekog poznatog umjetnika da time postigne veću cijenu. U ovu kategoriju spadaju i djela koja su se samo fragmentarno sačuvala, a falsifikator je proizvoljno rekonstruirao uništene dijelove. Sa stanovišta tržišta umjetninama, želja pojedinih sabirača da objekti njihove zbirke ne budu fragmentirani dovodila je do restauriranja umjetničkih djela, odnosno do rekonstrukcije uništenih dijelova na način da se pokušavalo sakriti da rekonstruirani dijelovi nisu dio izvornika. Tako se zapravo postizao učinak analogan onome koji rezultira proizvodnjom kopija bez dopuštenja nositelja prava intelektualnog vlasništva, skrivajući pri tome od trećih tu činjenicu. U

109 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. falsify, sredina 15 st., "dokazati lažnim," od Fr. falsifier, od Kasn.L. falsificare, od L. falsificus "učiniti lažnim," od falsus (vidi false). Povezano: Falsified; falsifying. Značenje "učiniti lažnim" datira iz 1500. Također eng. false, 1200., od St.Fr. fals, faus, od L. falsus "obmanjeno, pogrešno, krivo," particip od fallere "obmaniti, razočarati," nepoznatog porijekla. Preuzet u druge Gmc. jezike (usporedi Njem. falsch, Dan. falsk), premda je engleski jedini jezik u kojem je prevladalo aktivno značenje "sklon prevari" (sekundarno značenje u L.). Povezano: Falsely. (...) Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. pseudo, komb. oblik koji znači "lažno, prividno, pogrešno," od Gk. pseudo-, komb. oblik od pseudes "lažno," ili pseudos "laž," oboje od pseudein "obmaniti." U samostalnom obliku, "lažno, neistinito;" vidi pseudo-. Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. trump (gl.), "proizvesti, smisliti," 1695, od trump "obmaniti, prevariti" (1513.), od Sr.E. trumpen (kasno 14. st.), od St.Fr. tromper "obmaniti," nepoznatog porijekla, moguće od glagola koji znači "puhati u trubu." Trumped up "lažno, izmišljeno" prvi puta zabilježen 1728.

52 OBILJE IZVORA

ovom slučaju stanje je izmijenjeno još jednim korakom, naime moguće je čak i da kupac bude naručitelj takve «lažne» rekonstrukcije, koja će lažnom postati upravo zato jer nije sama po sebi vidljiva i time trećima nije očita kao naknadna intervencija u umjetničko djelo.

Termin krivotvorina (patvorina, eng. forgery)110 gotovo se preklapa sa značenjem termina falsifikat te čak i na sveobuhvatniji način označava sva djela izrađena putem oponašanja originala s namjerom prikrivanja činjenice da se radi o kopiji koja nije ovlaštena. Uslijed češćeg korištenja termina «krivotvorenje» u kontekstu povrede žiga danas je krivotvorina jednako često ili češće upotrebljavana u kontekstu povrede prava industrijskog vlasništva negoli autorskog prava. Valja imati na umu da se termini falsifikat i krivotvorina zapravo ispravno upotrjebljuju kao sinonimi u mnogim kontekstima. To je i logično jer je krivotvorina doslovni hrvatski prijevod termina falsifikat, u smislu da krivo označuje falso, lažno, a tvorina fare, činiti, tvoriti.

Lažnjak (eng. fake)111,

Lažnjak je termin koji se kolokvijalno koristi za opisivanje ili navođenje na pomisao da nešto nije stvarno ili da je lažno. Ovaj kolokvijalizam danas je nadopunio ili čak nadomjestio termine falsifikat i krivotvorina kako bi označio artefakt izrađen s namjerom prijevare trećih. Nastojat ćemo stoga ovdje izvršiti malo širu raščlambu pojavnosti lažnih djela i

110 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. forgery, 1570e, od forge + -ery; eng. forge (im.), kasno 13. st., od St.Fr. forge, ranije faverge, od L. fabrica "radionica," od faber (gen. fabri) "radnik s teškim materijalima, kovač." Značenje "krivotvoriti" je u Anglo-Fr. glagolu forger "falsificirati," od St.Fr. forgier, od L. fabricari "oblikovati, konstruirati, izgraditi." Povezano: Forged; forger; forging, eng. –ery, sufiks koji formira imenice sa značenjem "mjesto za, vještina, stanje, količina," od Sr.E. -erie, od L. –arius. Također; eng. forge (im.), kasno 13. st., od St.Fr. forge, ranije faverge, od L. fabrica "radionica," od faber (gen. fabri) "radnik s teškim materijalima, kovač." Značenje "krivotvoriti" je u Anglo-Fr. glagolu forger "falsificirati," od St.Fr. forgier, od L. fabricari "oblikovati, konstruirati, izgraditi." Povezano: Forged; forger; forging. Wikipedia, The Free Encyclopedia, vidi članak posvećen krivotvorinama u umjetnosti pod nazivom Art Forgey, http://en.wikipedia.org/wiki/Art_forgery, 10-08-10. Stranica sadrži brojne bibiliografske i internet reference na ovu temu. 111 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. fake, zabilježeno u londonskom kriminalnom slangu kao pridjev (1775.), glagol (1812.), i imenica (1827), ali moguće i starije. Vjerojatni izvor je feague "dotjerati umjetnim sredstvima," od Njem. fegen "polirati, čistiti," također "isprazniti, opljačkati" u kolokvijalnoj uporabi. "Velik dio našeg ranog slanga kradljivaca dolazi od Njem. ili Hol., i datira iz tridesetogodišnjeg rata " [Weekley]. Također može dolaziti od L. facere "učiniti." Povezano: Faked; faker; fakes; faking. Konačno, koristi se i posvojeni francuski termin «faux», prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. Faux, od Fr. faux "lažno" (vidi false). Korišteno kao engleska riječ barem od 1676. (Etheredge). Korišteno samostalno, s francuskim izgovorom, od 1980ih sa značenjem "lažnjak."

OBILJE IZVORA 53

ponašanja. Teko se primjerice lažnjacima mogu nazvati: Termin fake, kao ekvivalent u engleskom jeziku u kontekstu beletristike može označavati romane o izmišljenim likovima ili geografskim odredištima. Nadalje, kao fake se mogu označiti i fiktivne osobe koje se koriste kao primjeri osoba prikrivenih identiteta u studijama slučajeva u pravu, medicini, itsl. Isto tako u Internet kontekstu, npr. Facebooku ili drugim društvenim servisima slike često ne predstavljaju stvarne osobe, naime neki korisnici koriste trans-rodne avatare, pa u tome i ti identiteti mogu biti označeni kao lažni. U smislu atribucije fikcije u umjetnosti može se reći da su fake oni dramski prikazi, u filmovima ili predstavama koji prikazuju izmišljene, fiktivne događaje pogotovo kada se romantizira povijest u prividno dokumentarnoj formi. Nadalje time se može implicirati da glumci mogu pokazivati lažne emocije (šmiranje) te konačno da je filmski ili kazališni scenarij po prirodi stvari česti sastavljen od lažnih objekata kao što mogu biti i lažne kuće ili čitava naselja. Nadalje, lažnjacima se mogu nazivati i određeni koreografirani sportovi kao primjerice profesionalne hrvačke predstave koje organizira World Wrestling Entertainment.112

112 Vidi primjerice stranice organizacije http://www.wwe.com/, 10-08-02, te Wikipedia, The Free Encyclopedia, članak Fake, http://en.wikipedia.org/wiki/Fake, 10-08-20.

54 OBILJE IZVORA

Imitat (lat. imitatio; proizvod oponašanja; imitacija) 113

U umjetnosti termin označava djelo koje oponaša već postojeći uzor, koje je napravljeno bez potrebne kreativnosti ili nadahnuća. Možda bi se moglo zaključiti da će neko djelo biti imitat tako niske razine kreativnosti da možda uopće neće doseći prag potreban za stjecanje autorskopravne zaštite.114

U autorskom pravu postoji jasna situacija dopuštenog imitiranja izvornog djela. Radi se o obliku humoristične reinterpretacije pod nazivom parodija, jedna od imenovanih ograničenja autorskog prava i koja odražava povijesnu sposobnost čovječanstva da svoju stvarnost komentira reinterpretirajući original na način koji odražava određeni stav imitatora.115 Moglo bi se reći da se radi o institutu slobode govora ugrađenom u autorsko pravo od samih njegovih početaka.

U općenitoj, kolokvijalnoj uporabi imitatom se označuje stvar koja se nastoji trećemu prikazati kao nešto drugo, vrednije (npr. mjed kao zlato itd.). U hrvatskoj terminologiji borbe protiv krivotvorina uobičajilo se o imitatu govoriti

113 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. imitation, c.1500, od St.Fr. imitacion, od L. imitationem (nom. imitatio) "imitacija," od imitari "kopirati, lažno prikazivati, oponašati," od PIE *im-eto-, od korijena *aim- "kopija." (Vezano uz L. imago, vidi image). Također, eng. simulation, sredina 14 st., "lažni prikaz, lažna profesija," od St.Fr. simulation, od L. simulationem (nom. simulatio) "oponašanje, pretvaranje," imenica koja označava radnju od simulare "oponašati," od korijena od similis "poput" (vidi similar).

Prema Answers.com, http:www.answers.com, 10-08-19, im·i·tate (ĭm'ĭ-tāt'), prij.gl., -tat·ed, -tat·ing, -tates. Koristiti ili pratiti kao model. Kopirati radnje, izgled, osebujnosti, ili govor; imitirati: zabavljati prijatelje oponašajući učitelje. Kopirati ili koristiti stil: slikarska tehnika koja oponaša Rembrandta. Točno kopirati; reproducirati. Izgledati poput; nalikovati. [Latinski imitārī, imitāt-.] imitator im'i·ta'tor im. SINONIMI imitate (oponašati),copy (kopirati), mimic (imitirati), ape (oponašati), parody (parodirati), simulate (simulirati). Navedeni glagoli znače pratiti nešto ili nekoga uzeto kao model. Imitate znači postupati kao ili slijediti uzorak ili stil koji je odredio netko drugi: "Umjetnost oponaša Prirodu " (Richard Franck). Copy znači duplicirati original što je preciznije moguće: "Njegov je djed proveo naporni životni vijek u Rimu, kopirajući stare majstore u generaciji kojoj je nedostajalo jednostavno sredstvo fotoaparata. " (Edith Wharton). Mimic znači učiniti blisku imitaciju, često s namjerom ismijavanja: "fresh carved cedar, mimicking a glade/Of palm and plantain" (svježe izrezbareni cedar koji oponaša proplanak/ palme i trpuca) (John Keats). Ape znači pratiti ponizno nečije vodstvo, ali često s apsurdnim rezultatom: "Ona [superiorna] stanja uma ne dolaze od oponašanja strane kulture" (John Russell). Parody znači ili imitirati s komičnim rezultatom ili pokušati ozbiljnu imitaciju i doživjeti neuspjeh: "Sve ove osebujnosti [književnog stila Samuela Johnsona] imitirali su njegovi obožavatelji i parodirali njegovi protivnici " (Thomas Macaulay). Simulate znači pretvarati se ili lažno poprimiti izgled ili karakter nečega: "Ja ... ležim tamo simulirajući smrt" (W.H. Hudson). 114 Ipak, smatramo da je takvo, romantično tumačenje, traženje posebnog «nadahnuća» pri stvaranju relativno konzervativno i da moderno autorsko pravo u manjoj mjeri brine o razini jedinstvene inspiracije kao preduvjetu za stjecanje zaštite nego li je to bio slučaj prije dva stoljeća. 115 ZAPSP, Parodije i karikature, Članak 94.

Dopuštena je prerada autorskog djela u parodiju u mjeri koja je potrebna za njen smisao, kao i karikaturu, a uz navođenje djela koje se prerađuje i njegovog autora.

OBILJE IZVORA 55

kao o proizvodu koji nije identičan originalu, ali se nastoji potencijalnom kupcu prikazati dovoljno sličnom originalu da bi ga se zbunilo i navelo na potrošnju imitata, najčešće dakle predstavljajući povredu prava žiga ili poštene tržišne utakmice.

Varalica (eng. dummy, hoax)116

Prije nego li dovršimo ovu kratku analizu terminologije možda nije na odmet ukratko prikazati i ostale vidove imitata koji u različitim društvenim kontekstima na neki način služe funkciji zavaravanja trećih. Naime, očito je iz samog nabrajanja takvih funkcija kakvo, primjerice, čini Wikipedia, da ta oponašanja imaju društvenu funkciju i da su sami sastavni dio ljudske kreativne djelatnosti. Iz kratkog nabrajanja termina koje koristimo za označavanje nečega lažnoga vidimo da se isti termini koriste ne samo za predmete nego se istim nazivom, u ovom slučaju varalica (duda varalica, osoba prevarant), označuje njihovo svojstvo lažnosti i sposobnost prijevare.

O zavaravanju govorimo koji puta kada se upotrebljava krivotvorina, tj. lažni dokument ili slika ili drugi predmet. Također, uporaba varalica (decoy), npr. u obliku modela tenkova od drveta koji je dizajniran da zavara neprijatelja potpuno je prihvaćena ratna tehnika koju su primjerice Saveznici masovno koristili prije iskrcavanja u Normandiju 1944. godine.

U okviru umjetničke, primjerice, izvođačke djelatnosti također nalazimo brojne primjere ponašanja koje možemo nazvati manje ili više lažnima. Ne samo da izvođači često mijenjaju proizvoljno vlastite biografije ili u intervjuima izriču kalkulirane stavove koji im mogu donijeti širi uspjeh, ali uistinu ne odgovaraju njihovim stvarnim stavovima, nego nalazimo i sasvim doslovne nestvarnosti,

116 Prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. hoax, 1796. (gl.), 1808. (im.), vjerojatno alt. od hocus "čarobnjak, mađioničar " (1640.), ili izravno od hocus-pocus, također eng. sham (im.), 1677, "trik, vragolija, prijevara," moguće od sham, varijanta sjevernog dijalekta od shame (q.v.). Značenje "Nešto što je namijenjeno da se zamjeni za nešto drugo" datira iz 1728. Značenje u pillow-sham (1721.) dolazi od pojma "krivotvorina." Pridjev datira iz 1681.; glagol od 1677. Shamateur "amaterski sportaš koji se ponaša kao profesionalac " datira iz 1896. Brojni drugi termini koriste se u engleskom jeziku za «lažnjake», kao npr: prema Online Etimology Dictionary, 2010-08-04, http://www.etymonline.com; eng. dud, c.1825, "osoba u neuglednoj odjeći," od duds (q.v.). Značenje prošireno do 1897. na "krivotvorena stvar," i 1908. na "beskorisna, neučinkovita osoba ili stvar." Navedeno je naravno dovelo u Prvom svjetskom ratu do "granata koja ne može eksplodirati" te potom do "skupa pogreška". Isto, eng. bogus, "krivotvoreni novac," 1839., Amer.Eng., očito od riječi iz slanga korištene u Ohiou 1827. za označavanje krivotvoriteljskog sredstva. Neki smatraju da potiče od tantrabobus, riječ iz razgovornog jezika u Vermontu u kasnom 18. st. za predmet čudnog izgleda, koja se može dovesti u svezu s tantarabobs, zabilježeno kao naziv iz Devonshirea za vraga. Drugi smatraju da potiče iz istog izvora kao bogey (1). Vidi također članke Dummy, http://en.wikipedia.org/wiki/Dummy, 10-08-08, i Hoax http://en.wikipedia.org/wiki/Hoax, 10-08-08 Wikipedia, Free Encyclopedia.

56 OBILJE IZVORA

kao što je to scensko nastupanje na snimljenu zvučnu podlogu. Tako vrlo često u televizijskom studiju izvođač zapravo samo glumi da svira ili pjeva, pa onda otvara usne ili maše bubnjarskim palicama oponašajući svoju vlastitu zvučnu interpretaciju sa snimke koja prati njegov navodni nastup. Zanimljivo je da se u ovom kontekstu ne veže osobito visoki stupanj neetičnosti u postupanju, iako bi se moglo reći da će svaki osviješteni potrošač glazbe ovakve programe najvjerojatnije zanemariti.

Prevarant, šarlatan, primjerice osoba koja se lažno predstavlja kao liječnik, ili odvjetnik također se naziva varalica, u ovom smislu termin je naziv za individuu, a ne za objekt pa tako postoje i specifični termini za ova dva primjera. U slučaju liječnika govorimo o nadriliječniku, odnosno o nadripisaru kada se radi o pravniku. U osobnom smislu termini koji impliciraju lažnost, prijetvornost koriste se za osobe koje imaju tendenciju da pokazuju različite osobnosti s različitim ljudima ili koje o istoj osobi daju u različitim kontekstima različita mišljenja. U pogrdnom se smislu, dakle, termin varalica koristi za osobu koja laže, pretvara se da je nešto što nije.

Nadomjesci različitih vrsta donekle imaju ulogu objekta koji zavarava, a mogu imati istu namjenu, u potpunosti ili djelomično, kao i originalna stvar koju nadomještaju. Osim nadomjestaka hrani i okusima i drugi materijali mogu biti nadomješteni lažnim predmetima kao bi se postigla manja težina u konstrukciji (npr. imitacija hrastove grede koja je šuplja, ali prekrivena tankim slojem hrastova furnira). Slično tome kada se želi poštediti životinjski život moguće je da meso bude nadomješteno sojinim odreskom koji će biti pripremljen na način da izgleda kao odrezak, krzno za kapute će biti nadomješteno vjernom ili manje vjernijom imitacijom krzna, a klavirske tipke će biti obložene imitacijom slonovače umjesto originalnom materijom.

Lažno se oružje koji puta koristi u pljačkama banaka, a zbog njihovog stvarnog izgleda postoje i propisi koji zabranjuju unošenje lažnih automatskih pušaka ili drugog oružja u određene prostore.

Razlozi za korištenje lažnog predmeta, umjesto pravoga mogu biti različiti. Prvenstveno kada prava stvar ne postoji jer je uništena, izgubljena ili čak izmišljena. Kada se radi o rekonstrukciji povijesnog objekta lažni predmet može biti izrađen na osnovi povijesnih podataka ili spekulacija. Kod rekonstrukcija izmišljenih objekata, primjerice replike za u filmu izrađenih mačeva od kojih su neki postali i poznati, kao Excalibur, oprema Indiana Jonesa, ili Light Sabrea iz filmske serije Star Wars, dolazimo do situacije da predmete mašte interpretiramo u stvarnosti. Zanimljivo je da je naprijed spomenuta tehnologija trodimenzionalnih printera danas korištena kako bi

OBILJE IZVORA 57

igrači digitalnih igara mogli isprintati trodimenzionalni objekt koji je predmet njihovog interesa u igri koja se odvija u kiberprostoru.117

Lažna verzija predmeta može biti učinjena i za lako dostupne originale, radi niže cijene koštanja (npr. umjetna aroma voća za lizaljke ne zahtijeva stvarne plodove voća ili staklena bižuterija, vinil imitacija kože, itd.) ili zbog smanjenja rizika oštećenja ili krađe (npr., kada je replika poznate slike stavljena u originalni kontekst jer se original prikazuje na izložbi na drugoj lokaciji). Isto tako rizik se može smanjivati i kod opasnih predmeta kao bi se smanjila opasnost ranjavanja (primjerice oružje kao rekvizit pri snimanju filmova).

Kada je originalni predmet nezakonit moguće ga je u prodaji nadomjestiti modificiranim nadomjeskom (npr., replike automatske puške AK-47 izrađen za američko civilno tržište koje mogu pucati samo u polu-automatskom režimu rada). Slično, kada original zahtijeva dozvolu za rad primjerice replika kremen mušketa koja ne može izazvati požar streljiva. Povijest ratovanja također poznaje izradu lažnih predmeta koji prikrivaju stvarne pokrete ili prisustvo vojnih da prevare neprijatelje (npr. dummy replike tenkova od drveta koji se parkiraju na svoja uobičajena mjesta u vojnim bazama, dok su originali potajno poslani na frontu), ili mete koje primjerice izgledaju kao avion, a vuku ih stvarni avioni na određenoj distanci.

Završit ćemo ovdje prikaz različitih aspekata repliciranja i povijesti umnožavanja. Pogledajmo u nastavku kakav je vjerojatni razvoj tehničkih sredstava kontrole korištenja autorskopravnih djela.

Širi okvir suvremenih društvenih reorganizacija i buduća uloga prava intelektualnog vlasništva

Eksplozivni porast stvaralaštva, umnožavanja i korištenja autorskih djela koji se pojavio kao rezultat uvođenja digitalnih tehnologija i umrežavanja računala doveo je do nekontroliranog i nekontrolabilnog porasta nedopuštenog umnažanja. Društva su se već suočila i moraju se još dublje suočiti s činjenicom da će sami autori u budućnosti željeti birati između vrlo različitih oblika zaštite pojedinih svojih djela. Pri tome, u slučaju izbora naplatnog i restriktivnog režima korištenja svojeg djela u uvjetima globalizirane digitalne ekonomije ne čini nam se vjerojatnim da će pravo zadržati ulogu prvenstvenog sustava zaštite

117 The Economist, A Factory on your Desk; Izrada krutih predmeta, pa čak i prilično kompleksnih, uz pomoć 3D printera postupno postaje lakša i povoljnija. Mogu li jednoga dana takvi uređaji postati toliko rašireni kao štampači dokumenata?, 09-09-03, http://www.economist.com/node/14299512, 10-08-15: «Društva koriste strojeve Z Corporation kako bi mogli igračima video igara, uključujući “World of Warcraft”, “Spore” i “Rock Band” omogućiti izradu trodimenzionalnih modela u bojama, primjerice, njihovih likova iz igre.”

58 OBILJE IZVORA

autorskih prava. Pokušat ćemo ukratko prikazati i smjerove razvoja tehničkih sustava zaštite i posljedice takvoga razvoja koji uz sadašnje trendove na širem području intelektualnog vlasništva već dovode do marginalizacije uloge prava. Možda je uputno u tome pogledu pogledati trendove koji se zadnjih desetljeća primjećuju na području pravnog izvršenja prava intelektualnog vlasništva.

Uzmemo li tako u obzir jednostavnu činjenicu da je tijekom zadnjih deset, odnosno petnaest godina došlo do značajne promjene načina korištenja prava od strane nositelja prava žiga u nastojanju da kontroliraju nedopušteni tijek krivotvorina prema tržištu, u analogiji sa sličnim tijekovima na području autorskog prava postat će nam jasnija priroda promjena koje se odvijaju u općem položaju prava kao sredstva društvene kontrole ponašanja na podrućju zaštite prava intelektualnog vlasništva. Naime, od stanja u kojem se individualno isključivo pravo žiga standardno ostvarivalo pokretanjem građanske parnice, preko korištenja kaznenog prava i automatske intervencije prisilnog aparata, došlo je do stanja u kojem se izvršenja vrše uglavnom korištenjem upravnog aparata, kao što su to intervencije carinskih tijela ili inspekcijskih službi. Parnice se danas koriste samo u manjem broju slučajeva povreda koje ne sadrže elemente krivotvorenja ili piraterije, dok se i na tom području povreda nositelji prava mnogo češće odlučuju za business-to-business pristup i pregovore s povrediteljima nego li za parnicu. Čak i veliki broj pokrenutih parnica završava pregovorima, mirenjem i nagodbama. Moglo bi se stoga reći da je došlo do određenog automatizma u izvršenju prava intelektualnog vlasništva uslijed težnje nositelja da u uvjetima porasta broja povreda održe budžete za izvršenje u prihvatljivim granicama. Želimo time reći da su skupoća pravnog postupka, te njegova kompleksnost i konačno nepredvidivost faktori koji čine nositeljima vrlo teškim odluku o korištenju upravo tradicionalnih rješenja pravnog izvršenja svojih prava.

Iz iskustva dvadesetogodišnjeg rada na području borbe protiv piratstva i krivotvorina te temeljem razgovora s odgovornima za provođenje antipiratskih i anticounterfeiting programa u korporacijama nositeljima prava, zaključujemo da će se taj trend nastaviti te da je ubrzanjem ekonomskih tijekova u uvjetima internetskog gospodarstva pravo konstantno u sve gorem položaju u smislu svrhovitosti za tu borbu. Naime, budući da se prodaja ubrzava zbog internetske ponude i naručivanja, a kopije postaju sve dostupnije uslijed digitalizacije stvarnosti, sporost i metodičnost pravnog sustava postaju sve neadekvatnije. U razgovoru s mnogim nositeljima prava izravno nam je potvrđen taj osjećaj i porast skepse prema svrhovitosti korištenja pravnog sustava, temeljem kojih oni strukturiraju budžete za svoje kampanje.

Povrh toga, činjenica da se međunarodna trgovina odvija u prekograničnom okružju, a da pravo pored sporosti ima i veliki teret kompleksnosti pitanja nadležnosti u multijurisdikcijskim uvjetima, korištenje prava kao osnovnog sredstva za borbu za zaštitu intelektualnog vlasništva ne izgleda previše vjerojatno. Naravno, pravo će i dalje ostati prisutno i korišteno u odgovarajućim uvjetima i slučajevima, ali će to vjerojatno biti u vrlo niskom

OBILJE IZVORA 59

postotku u odnosu na sveukupni broj predmeta ostvarivanja prava intelektualnog vlasništva.

Vidljivo je u tome smislu da se antipiratska borba vodi često istražiteljskim sredstvima, pa mnoge velike korporacije, koje su nositelji prava, sve češće zapošljavaju osobe sa značajnim policijskim i istražiteljskim iskustvom u svojim timovima za borbu protiv piraterije i krivotvorina. Pokušaji da se pravne kampanje strukturiraju na RoI (return on investment) ili profitabilnim osnovama također se može shvatiti kao izraz frustracije nositelja prava u pogledu učinkovitosti pravnih postupaka.

Ako pogledamo i prirodu promjena koje su se odvijale unutar samog pravnog sustava doći ćemo do zaključka da postoji međunarodni konsenzus u smislu stalnog povećanja opsega zaštite prava intelektualnog vlasništva. Izgleda samo po sebi jasno da su moderna društva došla do zaključka da su prava intelektualnog vlasništva temeljno sredstvo stvaranja društvenog blagostanja u postindustrijskim društvima te da ih treba štiti upravo kao centralne društvene vrijednosti. Stoga, porast uloge zaštite kaznenim pravom te stalno pooštrenje režima zaštite u građanskopravnom sustavu zapravo ne treba iznenaditi. Parnični sustav doživio je brojne promjene koje ukazuju na duboke doktrinarne pomake izazvane važnošću zaštite intelektualnog vlasništva u modernim gospodarstvima i teškoćama u učinkovitoj zaštiti prava intelektualnog vlasništva.

Primjerice, pri tome mislimo na pojačavanja instituta zaštite pojedinih prava nositelja intelektualnog vlasništva na razine koje oni nisu imali prije dvadesetak godina ili više. TRIPS ugovor118 je tako uveo pravo na održavanje građanske rasprave radi izdavanja privremene mjere bez prisustva druge strane (inaudita altera parte), koje jedva da je i bilo zamislivo prije svojeg uvođenja. Pravo kaznene štete u građanskom postupku, kakvo je uvedeno u autorsko pravo RH gotovo da je bilo u suprotnosti s doktrinarnim razumijevanjem građanskopravnog sustava naknade štete u tradicionalnim pravnim sustavima. U desetljeću prije njegovog uvođenja bili su isticani prigovori raznih priroda, kao što je to primjerice nekompatibilnost s osnovnim teorijskim načelima instituta naknade štete u kontinentalnim pravnim porecima, kao razlog za njegovo neuvođenje. Danas je taj sustav pak sasvim prihvaćen. Produljenje trajanja autorskog prava također je jedan od ranije teško zamislivih širenja dosega prava intelektualnog vlasništva.

Činjenica da su se te promjene odvijale bez mnogo diskusija u kojima bi sudjelovala široka javnost danas nositelji osjećaja protiv prava intelektualnog vlasništva uzimaju kao dokaze da su se te promjene dešavale pod pritiscima nositelja prava intelektualnog vlasništva, te da ih, na neki način treba gledati 118 Wikipedia The Free Encyclopedia, članak Agreement on Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights, http://en.wikipedia.org/wiki/TRIPS, i stranica World trade Organization (WTO) koja se odnosi na TRIPS, http://www.wto.org/english/tratop_e/trips_e/trips_e.htm, 2011-01-09

60 OBILJE IZVORA

kao da su se dogodile u suprotnosti s društvenim interesima. S takvim se gledištem ne možemo složiti. Činjenica da se šira javnost uključila u diskusiju o pravima intelektualnog vlasništva je dobrodošla koliko je i zakašnjela. Ipak, u uvjetima sve bržih društvenih promjena dobro je da se to dogodilo pa makar i kasnije nego li bismo to mogli priželjkivati, a priroda demokratskog diskursa je takva da je i kašnjenje bolje nego šutnja. Moglo bi se reći da je upravo činjenica uključivanja javnosti potvrda konačne afirmacije prava intelektualnog vlasništva u modernim društvima te da je nakon dvije stotine godina u uvjetima digitalizacije i umreženja pravo intelektualnog vlasništva doživjelo svoje povijesno prihvaćanje u većini modernih društava.

Do prije petnaestak godina prava intelektualnog vlasništva bila su uska domena rada stručnjaka i nositelja i dvjestogodišnji razvoj sustava dešavao se daleko od interesa javnosti. Upravo je naglo povećanje korištenja rezultata ljudske kreativnosti zasnovane na znanju doveo i do promjene u gospodarskim sustavima gdje se dodana vrijednost stvara uz pomoć prava intelektualnog vlasništva. Novi, masovni potrošači te novi i masovni stvaratelji su u uvjetima smanjivanja suverenosti odjednom počeli gledati na razvoj prava intelektualnog vlasništva novo otvorenim očima. U tome leži razlog recentnih kontroverzija koje pobuđuju rasprave o pravima intelektualnog vlasništva. Kada se tome dodaju i snažne promjene društvenih odnosa izavane novim tehnologijama, stanje postaje doista kompleksno. Stoga, tako se doima, diskurs nositelja sentimenta protiv prava intelektualnog vlasništva nije u potpunosti kompatibilan s osnovnim suprotstavljenim kategorijama svakog sustava zaštite prava intelektualnog vlasništva, u smislu da ne postoji puna svijest o povijesnim tenzijama koje određuju uspješnost svakog sustava zaštite u povijesti prava intelektualnog vlasništva. Podsjećamo, to zasnivamo na razumijevanju da su tijekom povijesti uspješni bili oni sustavi zaštite koji su uspjeli podesiti ravnotežu dostupnosti i isključivosti na način koji je najplastičnije i najfleksibilnije balansirao između tih suprotstavljenih interesa. Stoga, svatko tko se uključuje u diskurs o pravima intelektualnog vlasništva mora u obzir uzimati i pitanja prava tržišne utakmice, privatnosti, radnog prava i drugih vezanih aspekata.

Želimo reći da anti-globalistički aktivisti usprkos često vrlo realističnim, pa čak i vrlo praktičnim rješenjima koje predlažu, kao da ne uzimaju u obzir putanju klatna društvene ravnoteže koja mora zadovoljiti oprečne interese što šire dostupnosti novostvorenom kreativnom rezultatu i pitanja zaštite i naknade stvaratelju kojima se nastoji potaknuti dodatno stvaranje. S druge strane tradicionalna zajednica stručnjaka za intelektualna vlasništva nije se navikla nakon stotine godina položaja jedne vrste društvene avangarde, koja je uvodila nova rješenja, naći u reaktivnom položaju i biti obilježena konzervativnom. Uslijed takve promjene, u diskusiji koja traje zajednica stručnjaka i specijalista za prava intelektualnog vlasništva zauzela je defenzivni ton. Bez da razmotri prijedloge koje dobiva s druge strane, IV zajednica optužuje aktiviste za nerazumijevanje i čak nepoznavanje inherentnih pravila sustava, slično kao što smo to i mi upozorili gore. Naravno, budućnost je u eskalaciji, ali ne

OBILJE IZVORA 61

suprotstavljanja nego dijaloga. Primjećuju se prvi znakovi međusobnog uvažavanja, od razmatranja pitanja sentimenta protiv prava intelektualnog vlasništva na konferencijama udruga stručnjaka za intelektualno vlasništvo119, do primjerice, uključenja vodećih stručnjaka koji su do sada kritizirali sustav prava intelektualnog vlasništva u radu tradicionalnih tijela s vodećom ulogom u promociji prava intelektualnog vlasništva.120

Tijekom sve češćeg korištenja kaznenopravnog sustava u svrhu ostvarivanja prava intelektualnog vlasništva također je u mnogim zemljama došlo do pomaka od pokretanja postupaka putem prijave ili privatne tužbe do automatskog (ex officio) postupanja represivnog aparata koje je dovelo do povećane funkcionalnosti sustava zaštite prava intelektualnog vlasništva. Međutim, ograničeni resursi zemalja koje nisu svoje blagostanje izgradile na zrelim sustavima iskorištavanja intelektualnog vlasništva prepreka su punoj primjeni načela korištenja represivnog aparata u svrhu sprečavanja povreda prava intelektualnog vlasništva. To pak ne znači da će daljnjim korištenjem vlastito generiranog intelektualnog vlasništva i uvođenjima novih oblika međunarodnih višestranih ugovora, kao što je to ACTA121, te zemlje doći na razinu zaštite sličnu postindustrijskim zemljama.

Ne bismo željeli ostati površni kada paušalno ustvrdimo da smatramo da mnoge zemlje griješe u svojim stavovima kada smatraju da uvodeći sustav zaštite prava intelektualnog vlasništva zapravo štite isključivo interese stranih nositelja prava intelektualnog vlasništva iz razvijenih zemalja. Iako ovdje ne možemo ući u gospodarske analize koje bi zahtijevale pravu potkrjepu ove teze, mislimo da je i površnom promatraču jasno da uvođenje sustava pravne zaštite ne može ostati samo sebi svrhom, niti ostvaruje svoju punu svrhovitost ako štiti samo interese stranih nositelja. Ono na što želimo upozoriti jest da punu korist od prihvaćanja sustava zaštite nematerijalnih vrijednosti stvorenih ljudskom kreativnošću zasnovanom na znanju tranzicijska društva122 ne ostvaruju golim uvođenjem i unaprjeđivanjem sustava pravne zaštite prava intelektualnog vlasništva. Puni smisao rihvaćanja nematerijalnih vrijednosti dosiže se tek pokretanjem sustavnog stvaranja dodatne vrijednosti stvaranjem i

119 Vidi sadržaj International Trademark Association (INTA) Leadership meeting, Phoenix, AZ, USA, listopad 2010., gdje je održan panel pod nazivom «Anti IP sentiment», 120 Sastanak održan u Ženevi, 2010-10-27 najavljen je na službenim stranicama World Intellectual Property Organization (WIPO): http://www.wipo.int/pressroom/en/articles/2010/article_0045.html, 2011-01-09. Komentari su brojni, a primjerice upućujemo na blog: http://hblog.org/2010/11/07/wipo-needs-a-blue-sky-commission-says-lessig/, 2011-01-09. Konačno video zapis obraćanja prof. Lawrencea Lessiga, istaknutog kritičara tradicionalnog sustava zaštite autorskih prava može se vidjeti http://blip.tv/file/4341980, 2011-01-09. 121 Wikipedia The Free Encyclopedia, članak Anti-Counterfeiting Trade Agreement: http://en.wikipedia.org/wiki/Anti-Counterfeiting_Trade_Agreement, 2011-01-09. 122 Ne mislimo pri tome samo na tranziciju iz komunističkog u kapitalistički sustav, nego i ostale tranzicije iz nedemokratskog u demokratsko društvo ili pak iz industrijskog ili pred-industrijskog u post-industrijsko društvo.

62 OBILJE IZVORA

korištenjem vlastitog, lokalno stvorenog intelektualnog vlasništva te stvaranjem gospodarske vrijednosti koje slijedi iz njegove eksploatacije. Drugim riječima, teško je prihvatiti odsustvo političke svijesti o važnosti stvaranja i zaštite nematerijalnih vrijednosti i prava intelektualnog vlasništva, koja prečesto odlikuje tranzicijska društva koja su donjela odluku u prelasku u tržišna demokratska društva. Iako bi bilo za pretpostaviti da je takva odluka bila dio informiranog političkog procesa i opredjeljenja, mnoga tranzicijska društva kao da su ostala zatečena o mjeri u kojoj je potrebno poštovati prava intelektualnog vlasništva kako bi se dovršila tranzicija u gospodarstvo koje stvara dodanu vrijednost koristeći rezultate ljudske kreativnosti zasnovane na znanju. Istovremeno iznenađuje i odsustvo svijesti o tome da je dovršetak tog tranzicijskog procesa nužan u što kraćem vremenu, te da je pretvaranje prava intelektualnog vlasništva u centralnu društvenu vrijednost naprosto neizbježno kako bi se dovršio proces stvaranja društvenog blagostanja. Budući da je neizbježno, s našeg stanovišta treba postati društveni prioritet i zadobiti odgovarajući politički status koji će omogućiti ubrzanu implementaciju u društvima koja još nisu dovršila taj proces tranzicije. Mnoge zemlje naprosto previđaju svoj vitalni interes uslijed odsustva razumijevanja prirode toga tranzicijskog procesa, te uslijed nedostatka samopouzdanja u vlastite resurse. Ako resursa nema, njih naprosto treba postepeno uvoditi koristeći mehanizme međunarodne pomoći. Sa našeg stanovišta teško je pronaći smislenu alternativu ovakvome društvenom razvoju.

Želimo ilustrirati dva momenata koji su u mnogome odredili današnju civilizaciju. Prvo, vidljivo je da su brojna moderna društva i njihovi zakonodavci smatrali da su prava intelektualnog vlasništva osnovna poluga za razvoj društvenog blagostanja te da je proizvodnja dobara koji sadržavaju visok stupanj dodane vrijednosti proizvedene korištenjem ljudskog znanja i na znanju utemeljene kreativnosti neophodan uvjet društvenog razvoja. Ta je spoznaja dovela do upečatljivog porasta prominentnosti prava intelektualnog vlasništva i njegove zaštite u modernim gospodarstvima, na razini koja se mora opisati kao civilizacijski pomak, osobito vidljiv u posljednjih stotinjak godina. Iako je to razdoblje imalo uspone i padove ubrzanja porasta značaja prava intelektualnog vlasništva, možemo zaključiti da je taj tijek usprkos oscilacijama bio konstantno u smjeru porasta važnosti uloge prava intelektualnog vlasništva.

Drugo, važno je razumjeti da je uloga prava u poimanju i zaštiti prava zaštite nematerijalnih vrijednosti koje uključuju i prava zaštite ljudske kreativnosti zasnovane na znanju (prava intelektualnog vlasništva) najmanje dvojaka. U prvom redu bilo je nužno dovesti društva u stanje da poimaju vrijednosti nematerijalne imovine, a taj je korak bilo potrebno ostvariti putem uvođenja prava zaštite izuma, reputacije i ostalih vidova kreativnosti. Tako su nastala prava patenta, žiga, autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva. U drugom planu porastom trgovine proizvodima koji sadrže dodanu vrijednost ljudske kreativnosti zaštićenu pravima intelektualnog vlasništva bilo je potrebno osigurati im zaštitu.

OBILJE IZVORA 63

Gore je opisan redoslijed kojim se ovaj proces odvijao u industrijaliziranim država osobito u trenucima njihovog prijelaza u postindustrijska društva. U tranzicijskim je pak društvima došlo do inverzije u kojima je u političkoj dinamici integracije, a u skladu s generalnim tranzicijskim opredjeljenjem, grubo govoreći, došlo prvo do uvođenja sustava zaštite, a tek potom, postepeno, do početka poimanja vrijednosti nematerijalne imovine i korištenja prava intelektualnog vlasništva.

Dakle, treba držati na umu da se dinamike ovih dvaju procesa nisu uvijek podudarale vremenski i teritorijalno. To je rezultiralo situacijom u kojoj civilizacijska rasprava o uvođenju prava intelektualnog vlasništva nije uvijek bila vođena s jednakim razumijevanjem sudionika. Činjenica da je ljudska kreativnost potencijalno najravnopravnije raspodijeljeni resurs nije bila uvjerljiva zemljama čije stanovništvo nije bilo jednako obrazovano kao ono zemalja koje su već stvarale dodanu vrijednost koristeći znanje i na znanju zasnovanu kreativnost. Čak su i razvijene zemlje imale različite periode u kojima se klatno zaštite prava intelektualnog vlasništva pomicalo u različitim smjerovima uslijed straha da je pretjerana zaštita prava intelektualnog vlasništva potencijalno opasna za funkcioniranje tržišta, uslijed monopolističke i isključive prirode tih prava.123 Ta kompleksnost dodatno otežava današnje diskusije s pobornicima stava koji se protivi davanju visoke društvene važnosti pravima intelektualnog vlasništva, osobito s obzirom na globalne integrativne elemente koji istovremeno pojačavaju određene društvene probleme zemalja u tranziciji.

Povišena razina tona kojim se danas često razgovara o budućnosti prava intelektualnog vlasništva posljedica je upravo nikada pravilno utvrđenog diskursa rasprave. Naime, u sve složenijim uvjetima društvenog razvoja, iliti naprosto u sve kompleksnijim društvenim zajednicama, generalni otpor koji se javlja prema ulozi prava i naprijed opisanim nedostatcima pravnog sustava utječe na raspravu o ulozi prava intelektualnog vlasništva. Pri tome šira javnost uglavnom previđa da se kod pitanja zaštite ljudske kreativnosti prvenstveno radi o zaštiti ekonomskih vrijednosti, koje su tek podredno i pravne kategorije, pa svoj otpor pravnom sustavu, te nerazumijevanje kompleksnosti i nekonzistentnosti istoga paušalno proteže i na ekonomske aspekte prava intelektualnog vlasništva. Iako je i ranije bilo otklanjanja klatna porasta uloge zaštite prava intelektualnog vlasništva u smjeru smanjenja opsega zaštite, ipak je opći povijesni trend bio u smjeru porasta. Argumentiranost i dubina propitivanja osnovnih zasada prava intelektualnog vlasništva u uvjetima suvremenih diskusija možda je bez presedana. Naša društva kao da su tek sada primijetila proces koji traje već tristotinjak godina u kojem smo počeli

123 Primjerice u SAD-u, suci Vrhovnog suda Douglas i Black donijeli su seriju odluka kojima se nastojalo ograničiti pojedine aspekte snage intelektualnog vlasništva. Primjerice u: Herbert Hovenkamp, Mark D. Janis, Mark A. Lemley, IP and antitrust: an analysis of antitrust principles applied to intellectual property law, Volume 1 of IP and Antitrust, Aspen Publishers Online, ISBN 0735522073, 9780735522077 2001, ISBN 0735528365, 9780735528369

64 OBILJE IZVORA

percipirati kao imovinu dodanu vrijednost korištenja ljudske kreativnosti zasnovane na znanju, pa sada zakašnjelo pokušavamo odrediti treba li nam to uopće i koristi. Naravno, posljedica je to konačne penetracije mehanizma iskorištavanja prava intelektualnog vlasništva u sve šire društvene pore, pa je malo za vjerovati da bi te diskusije mogle rezultirati ikakvim radikalnim zaokretom od intelektualnog vlasništva u drugom smjeru. Mi smo kao civilizacija naprosto dosegli razinu percepcije nematerijalne imovine kao dijela gospodarskog obrasca kojim se služimo, da bi se tijekom zadnjeg stoljeća naglo proširio broj pojedinaca koji tu percepciju osobno doživljavaju.

Koincidencijom s promjenama u poimanju suverenosti, gdje su paradoksalno i pripadnici anti-globalističkih stremljenja i multinacionalne korporacije pokazale svojim djelovanjem istu suvremenu sklonost brisanju granica i sinhroniziranom djelovanju na nadnacionalnom polju, diskusija o pravima intelektualnog vlasništva pojačano je dobila oštrije tonove. Iako je većim dijelom svojeg povijesnog tijeka pravo intelektualnog vlasništva bilo vrlo internacionalno polje relativno vrlo visoke pravne harmoniziranosti između država-nacija, danas je upravo posljedica toga doba jedan od anahronističnijih elemenata prava intelektualnog vlasništva. Načelo teritorijalnosti, odraz vremena nastanaka Pariške i Bernske konvencije krajem XIX stoljeća, našlo se u oštroj koliziji s potrebama moderne globalne ekonomije. Čini nam se da nema dvojbe da su troškovi i kompleksnosti izazvane teritorijalnim važenjem prava te potrebom za teritorijalnim izvršenjem prava zapravo teret na ekonomiji koja nastoji poslovati na što nižoj razini frikcije i troška. Stoga nam se čini logičnim očekivati daljnje propitkivanje mogućnosti nadilaženja ograničenja koje donosi tradicionalna teritorijalna organizacija, zasnovana na jurisdikcijama koje se poklapaju s teritorijima suverenih nacionalnih država. Mislim da nema mnogo dvojbe da je i čitav projekt europskih integracija upravo nastojanje da se eliminiraju ugrađene neučinkovitosti takve naslijeđene organizacije.

Tijekom zadnjih desetak godina mnogi su autori proučavali pomake koje su digitalizacija i umreženje izazvali u pravu općenito te u sustavu prava intelektualnog vlasništva posebno. Tako je prof. Lawrence Lessig ustvrdio da računalni kôd predstavlja arhitekturu, odnosno strukturu sustava raspolaganja autorskim djelima u budućnosti.124 Teze koje je iznosio Lessig protekom 124 Wikipedia The Free Encyclopedia, 2011-01-06 ističe u odnosu na knjigu X: Primarna ideja, kao što je iskazano u naslovu, je zamisao da računalni kôd (odnosno „Kôd Zapadne obale“, upućujući na Silikonsku dolinu) može regulirati ponašanje na gotovo jednak način na koji to čini zakonski kodeks (odnosno „Kôd Istočne obale“, upućujući na Washington, D.C.). Općenito, Lessig navodi kako postoje zapravo četiri osnovna regulatora – zakon, norme, tržište, arhitektura – svaki od kojih ima dubok utjecaj na društvo i čije se implikacije moraju uzeti u obzir. Knjiga obuhvaća raspravu o implikacijama zakona o autorskom pravu, navodeći da kiberprostor mijenja ne samo tehnologiju kopiranja već također moć zakona da štiti od nezakonitog kopiranja (125-127). Tvrdi se čak da kôd istiskuje ravnotežu u zakonu o autorskom pravu i doktrinama kao što je poštena upotreba (135). Ako postane mogućim licencirati svaki vid upotrebe (pomoću pouzdanih sustava kreiranih kôdom), onda nijedan vid upotrebe ne bi imao zaštite poštene upotrebe (136). Važnost ove strane priče uglavnom je podcijenjena te, kao što prikazuju primjeri, kôd se vrlo često smatra čak (samo) dodatnim alatom za borbu

OBILJE IZVORA 65

desetljeća pokazale su se opravdanima. Iako je njegov svjetonazor često ponešto smrknut te stalno ističe opasnosti koje donose nove tehnologije prema ljudskim slobodama, osnovni procesi naznačeni su vrlo precizno i izdržali su test vremena. Iako ne dijelimo u potpunosti njegovu zabrinutost, slažemo se s Lessigom da je sama kvantiteta uvođenja novih tehnologija stvorila situaciju u kojoj lako može doći do zlouporaba u odnosu na postojeća očekivanja. U tome kontekstu, bez da ulazimo u detalje tehničkog i povijesnog razvoja, nastojat ćemo ukratko skicirati moguće pravce razvoja uloge tehničkih sredstava upravljanja pravima intelektualnog vlasništva. Naime, budući da smatramo da je uslijed prirode digitalnih mreža i modernih supranacionalnih tržišta neizbježno uvođenje učinkovitijih sredstava upravljanja pravima intelektualnog vlasništva od onih kojima raspolažemo danas, mislimo da je opravdano u zaključku ovome tekstu reći nešto i o predviđanjima na tome području.

Tehnička sredstva za prenošenje informacija o autoru, djelu te praćenju korištenja i naplati naknade autorskih djela

Tehnologije digitalnog upravljanja autorskim pravima (Digital Rights Management, DRM) postoje bilo kao koncept, bilo kroz praktično ograničenu primjenu, kojih desetak godina. Možda nije naodmet odmah istaknuti da tijekom svojeg postojanja DRM tehnologije izazivaju kako veliki otpor svojoj difuziji, tako i veliku skeptičnost u pogledu svoje buduće primjene. Mnogi ističu da je zapravo povijest DRM-a stalno praćena neuspjehom, odnosno barem raskorakom prema očekivanjima i namjerama. Za DRM tehnologije u određenom smislu rjeđe se koristi i termin ACTPM (Access Control Technological Protection Measure) kako bi se označile tehnologije koje se koriste za kontrolu pristupa zaštićenom djelu, kroz koje je moguće postaviti određena tehnička i komercijalna ograničenja vidova korištenja. Srodne, ali po našem mišljenju presudno važne su tehnologije koje omogućavaju kolanje informacija o upravljanju pravima (Right Management Information, RMI). Tehnologije koje omogućuju kolanje informacija o upravljanju pravima uključuju informacije koje omogućuju identifikaciju o djelu samome te o autoru djela, nositeljima pojedinih prava te o uvjetima korištenja djela. Koriste ih nositelji prava u digitalnom okruženju kako bi jedinstveno identificirali svoja djela ili pružili informaciju o pripadajućim pravima.125

protiv „neograničenog kopiranja“. Vidi Lawrence Lessig i dr., Code: Version 2.0 (2006), ISBN 978-0-465-03914-2 – dostupna besplatno kao datoteka pod licencom Creative Commons Attribution-ShareAlike (by-sa). Za ovaj diskurs osobito je relevantan Dio 1., str. 38-61. 125 Radi potpunije informacije o funkcioniranju pravnog sustava u sprezi s tehničkim mjerama zaštite uputno je pogledati neka od suvremenih rješenja. Tako primjerice propisi Singapura nastoje uvesti i zaštiti DRM i RMI sustave. Informacija je dostupna na stranicama Ureda za intelektualno vlasništvo Singapura: http://www.ipos.gov.sg/ipos/Template/LeftNavigation.aspx?NRMODE=Published&NRNODEGUID

66 OBILJE IZVORA

Digital Rights Management Systems - DRMs - je termin koji se najčešće koristi za opisivanje širokog raspona tehničkih mjera koje su licencirane za kontrolu, mjerenje i omogućavanje korištenja autorskog zaštićenog digitalnog sadržaja. Takvi sustavi obuhvaćaju raspon tehnologija s različitim namjenama. Ured za intelektualno vlasništvo Ujedinjenog Kraljevstva kratko navodi slijedeće osnovne vrste mjera za zaštitu protiv neovlaštenog umnožavanja:

* sustavi za identifikaciju vlasnika prava i davanja informacije o licenciranju, npr. kako bi se omogućilo društvima za kolektivno ostvarivanje prava točna reparticija autorske naknade - Rights management Information, Informacije za upravljanje pravima (RMI); * sustavi za zaštitu od kopiranja kako bi se spriječilo neovlašteno umnožavanje, koji npr. mogu spriječiti potrošača od prebacivanja filmova pohranjenih na DVD-u na hard disk računala - Technical Protection Measures, Mjere tehničke zaštite (TPM)126

Ta web stranica također ističe i svojstva koja kritičari RM-a iznose kao zamjerke i nedostatke modela korištenja DRM tehnologije. Tako se iznosi da, iako to može biti legitimno za nositelja prava, korištenje DRM alata kako bi se spriječilo kršenje autorskih prava može dovesti do sprječavanja zakonom dopuštenih aktivnosti koje spadaju pod iznimke autorsko-pravne zaštite. Upravo je ovo područje jedno od onih na kojima protivnici korištenja DRM tehnologija zasnivaju svoje zamjerke.

Osim toga, mnogi protivnici DRM tehnologija stalno i uporno upozoravaju kako na teoretsku, tako i tehničke nemogućnosti uspješnog provođenja i uvođenja DRM tehnologija. Jedan od glasnih i artikuliranih protivnika je Cory Doctorow čije stavove u recentnom članku BBC prenosi na slijedeći način:

Neki misle da DRM predstavlja slijepu ulicu za autore i izdavače te da povećava rizik da otuđi čitatelje. Cory Doctorow, romanopisac i ko-urednik Boing Boing bloga, jedan je od takvih. "[Svatko tko vjeruje u DRM] nikada nije sreo daktilografa", kaže on. Sposobnost nositelja prava da odredi da ćete knjigu čitati na jednom specificiranom uređaju je nerazumno propisujuća, vjeruje Doctorow. "DRM nije učinkovit način sprječavanja kopiranja niti je to dobar način za povećavanje prodaje. Nema kupca koji bi rekao „ono što mi treba je elektronička knjiga s kojom se može manje." „To je kao da «Borders» (lanac knjižara u SAD-u) sklopi ugovor s Ikeom i propiše da potrošači

={405D00FB-F050-4084-9BFB-BC11232282DE}&NRORIGINALURL=%2fleftNav%2fcop%2fSpecific% 2bCopyright%2bIssues.htm&NRCACHEHINT=Guest#Measures, 2011-01-08 126 Vidi web stranicu UK Intellectual Property Office: http://www.ipo.gov.uk/types/copy/c-other/c-protect.htm, 2011-01-07.

OBILJE IZVORA 67

mogu pročitati neku knjigu samo ispod svjetla žarulja kupljenih u Ikei i odložiti je samo na Ikeine police."127

Iako bismo se suzdržali od zaključaka postignutih temeljem analogija između digitalnog i analognog svijeta, mislimo da je Doctorow naprosto želio istaknuti da niti u digitalnom svijetu potrošači ne žele preveliku intruzivnost nositelja prava i ograničenja u korištenju djela koji bi im ovi željeli nametnuti. Sudeći po broju rezultata jednostavnog Google pretraživanja diskusija je poprimila najpolemičniji ton tijekom 2007. godine kada kao da se nalazi najveći broj skeptičnih članaka i izjava o temi DRM tehnologija. Nakon toga kao da je diskusija izgubila naboj te se smanjuje broj članaka, a industrija kao da traži načina da ugodi potrošačima istovremeno štiteći svoje interese. Uspjeh Appleovog iTunes servisa, koji je u svojem razvoju prolazio različite faze korištenja ili odbacivanja DRM tehnologija također kao da je svojim iskustvom doprinio smirivanju tonova diskusije koja je postala sve manje općenita, a sve više usmjerena na pojedine praktične aspekte korištenja.

S druge strane, iako često uz razne ograde, mnogi ugledni komentatori ističu da je DRM tu da ostane.128 Naime, usprkos sporom i neujednačenom prisustvu zapravo sve više tehnologija reprodukcije koriste DRM tehnologiju. Čak i izuzetno uspješni servisi kao Appleov iTunes uspješno su inkorporirali DRM tehnologije bez da su narušili svoj poslovni model. Komentatori ističu da će DRM tehnologije biti prihvaćene ako će se konformirati očekivanjima potrošača i čini se da u tome ima istine. Tako dugo dok konzumenti ne osjećaju ograničenja u redovnoj uporabi nema otpora uvođenju tehnologija.

Na to je među prvima, još u vrijeme velikih diskusija o budućnosti DRM-a, upozorio prof. Odlyzko u svojem sažetom članku o DRM tehnologijama. Nakon kratke mikroekonomske i bihevioralne analize ponašanja potrošača Odlyzko dolazi do zaključka da je zbog skupa tržišnih zakonitosti uvođenje i prihvaćanje DRM tehnologija naprosto neizbježno. U svojem jednako sažetom, ali i jednako promišljenom prikazu Odlyzkovog teksta Bradner sumira dileme oko situacije neuspjeha DRM tehnologija navodeći: Andrew je pristojno kazao da "povijest 127 Web stranica BBC, 2011-01-07 http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/magazine/8314092.stm. Osim toga valja vidjeti i razrađenu argumentaciju koju Doctorow iznosi u tome pogledu u svojoj knjizi Content: Selected Essays on Technology, Creativity, Copyright, and the Future of the Future, Tachyon Publications, osobito u eseju Microsoft Research DRM Talk, str. 3-26, uključujući ugrađene kriptografske manjkavosti str. 4-7. Slijedeći esej «The DRM Sausage Factory» također je vrlo kritičan u odnosu na uvođenje DRM tehnologija, str. 27-37.

128 Web stranica časopisa Slate, donosi intervju iz 2010. godine u kojem komentator i autor Farhad Manjoo tvrdi da DRM tehnologija nije mrtva. «DRM Isn't Dead», 2011-01-07 http://www.slate.com/id/2208441/. Manjoo je autor knjige True enough: learning to live in a post-fact society, John Wiley and Sons, 2008. Između ostaloga Manjoo kaže: «Ankete pokazuju da kada su upitani o svome stavu prema "DRM", većina se ljudi ne protivi konceptu. Ono što preostaje nakon uvođenja DRM-a je svojstvo DRM-a da inkomodirajući korisnike koji poštuju propise povećava privlačnost ilegalne trgovine.»

68 OBILJE IZVORA

DRM tehnologija do sada nije baš inspirativna." To je mnogo pristojnije iskazano od onoga što ja osjećam. Prema onome što je meni poznato baš svaki značajniji DRM sustav pri kojem je korisnik imao pristupa računalu na kojem je sustav korišten je probijen. Organizacije Trusted Computing Group129 godinama je marljivo radila na načinima da osakati vaše računalo da zaštiti (između ostaloga) DRM sustave.”130

Valja imati na umu da je tekst u pitanju nazvan: Digitalno upravljanje pravima, poželjno, neželjeno i skoro nevažno i da na neki način uzima na najtrezveniji mogući način, matematički, sporne aspekte DRM tehnologije i dolazi do zaključka koji se i nama čini najvjerojatnijim – korištenje DRM tehnologija je neizbježno.131

Kada ističe razloge skromnog uspjeha DRM tehnologija Odlyzko ističe da DRM prečesto svojim prisustvom sprječava puno ostvarivanje vrijednosti intelektualnog vlasništva te stoga zaključuje da iako uloga DRM sustava iz razloga da neće doprinijeti ekonomskom povećanju tržišta neće biti odsudna, isto tako iz različitih razloga praktičnosti, u različitim segmentima, uključujući pri tome posebno one veće ekonomske vrijednosti, gotovo sigurno vodi do situacije u kojoj će se prilagođeni i nisko vidljivi DRM sustavi održati.132

129 Web stranice Trusded Computing Group su https://www.trustedcomputinggroup.org/home/, 2011-01-08. 130 Općeniti prikaz članka prof. Odlyzka nalazi se na web stranci Networkworld gdje je Scott Bradner prikazao stavove prof. Odlyzka na vrlo koncizan i kritičan način, prenoseći njegove stavove: http://www.networkworld.com/columnists/2007/100207bradner.html, 2011-01-08. Bradner daje i druge koncizne osvrte na recentna tehnološka zbivanja: http://www.networkworld.com/columnists/2007/040207bradner.html, 2011-01-08. Bradner također upućuje na antikne stavove gurua open source pokreta Richarda Stallmana: http://www.linux.com/articles/25842. 131 Članak se nalazi na web stranici University of Michigan gdje je Odlyzko u to doba bio predstojnik odjela za matematiku: http://www.dtc.umn.edu/~odlyzko/doc/drm2007.pdf, 2011-01-08. 132 Ibid.: str. 2-3: Koja bi dakle mogla biti uloga DRM sustava? Sa sigurnošću možemo očekivati da će se ogromna dodatna sredstva uložiti u istraživanje, razvoj i implementaciju, budući da su industrije sadržaja sklone takvoj zamisli te su spremne platiti za isto, dok će aplikacije vjerojatno karakterizirati mnogo veća skromnost. Ipak, čin se da DMR tehnologija neće igrati sporednu ulogu. U online svijetu brzina ima ključnu ulogu te su čak i manje brzinske promjene četo dovoljne za promjenu ekonomskih odluka [3]. Dakle, nekoliko manjih zapreka, čak i ako su beznačajne, mogu biti dovoljne za nastanak novih ekonomskih modela koji omogućuju procvat industrija sadržaja. Ne zaboravimo dugogodišnju povijest pružatelja sadržaja koji su se suprotstavljali novim tehnologijama i poslovnim modelima, od knjižnica do VCR-a (kojeg je Jack Valenti, glavni holivudski glasnogovornik usporedio s bostonskim daviteljem), ali su s vremenom naučili živjeti s njima i zavoljeli ih [5]. (Ubrzo nakon Valentijeve neslavne izjave VCR je zaista postao jedan od glavnih izvora zarade za filmske studije.) Ono što valja očekivati je ogromni univerzum besplatnih materijala, od kojih će većina privući manji interes tek nekolicine ljudi. Međutim, vjerojatno će nastupiti uobičajeno Paretovo načelo te povezana raspodjela, tako da će nekoliko navedenih djela privući pažnju javnosti te donijeti značajne novčane prilive. Dio može biti ostvaren od reklamiranja,a dio od određenih uplata čijem poticanju pridonosi DRM. Valja očekivati da će i dalje postojati vrlo skupi

OBILJE IZVORA 69

Tako i Bradner zaključuje da je Odlyzkova analiza plauzibilna.133 Mi se također pridružujemo ovoj ocjeni i dajemo sličnu prognozu. Naprosto nam se čini vjerojatno da će u dobu tehnologije osnovne pravne zasade najjednostavnije i najekonomičnije biti provođene tehnološkim sredstvima koja su na raspolaganju.

Što se tiče sporosti u uvođenju DRM tehnologija, danas jedna od većih prepreka prihvaćanju DRM sustava ostaje njihova različitost i nekompatibilnost. Primjerice, ako kupujete glazbu na Microsoftovom Zune Storeu nećete moći koristiti kupljene skladbe na Appleovim uređajima i obratno. To se odnosi i na druge tehnologije. Nama se pak čini da je rješavanju ovog pitanja primjerenije pristupati na područjima prava tržišne utakmice (anti-trust i zaštite potrošača), nego li je to primjereno na području prava intelektualnog vlasništva. Smatramo da je važno isticati ovaj moment kako bi se oteretio uzbuđeni ton diskusije sa protivnicima prava intelektualnog vlasništva.

Što se tiče nastojanja da se otklone prepreke koje proizlaze iz nekompatibilnosti i fragmentiranosti današnjih DRM tehnologija možda je ilustrativno zapaziti europska nastojanja da doprinesu unificiranju tehnoloških platformi. Tako je projekt stvaranja tehničkih pretpostavki za unificiranje tehnologija vođen od strane The Fraunhofer Institute for Open Communication Systems (Fokus) u Njemačkoj. Projekt se odvija pod nazivom Webinos, jer bi tehničko rješenje trebalo biti zasnovano na bazi korištenja web tehnologija.134 Moguće je da će takav ili slični projekti u budućnosti dovesti do uvjeta za uvođenje jedinstvenih DRM tehnologija. Ostaje ipak prilična skepsa o izvodljivosti ovog projekta, tako da je dosta izvjesno da će nesigurnost oko konačnog uvođenja i dalje karakterizirati put prema prihvaćanju i uvođenju DRM sustava.

Ono što izgleda izvjesno je da će uspjeh bilo kojeg sustava praćenja i plaćanja naknade korištenja autorskih djela moći uslijediti jedino ako tehnologija na kojoj je zasnovan bude tehnološki neutralna, ako će poštovati privatnost u omjerima koje će zahtijevati standardi budućih digitaliziranih društava i ako će

proizvodi koje će proizvoditi velike organizacije i koji će biti pod strogom zaštitom. DRM tehnologija će u ovom širokom spektru informacijskih proizvoda igrati ulogu u prilivu novčanih sredstava prema proizvođačima, bilo da se radi o stručnjacima bilo amaterima, međutim, takav će DRM sustav vjerojatno često biti vrlo nepouzdan. Uporabljivost će i dalje imati prednost pred strogom kontrolom. 133 Bradner id.: „Andrew zaključuje da DRM sustav neće nestati – vlasnici sadržaja smatraju da je previše novaca na kocki – možda je to za njih mnogo al ne čini velik dio internetskog gospodarstva. (…) Kao zaključnu točku u svojem članku navodi da je vlasnicima sadržaja DRM sustav previše važan da bi nestao, ali da će „uporabljivost i dalje imati prednost pred strogom kontrolom."

Konačno, sve je rečeno u naslovu koji je Andrew odabrao za ovaj članak: „Digital rights management: desirable, inevitable, and almost irrelevant."” 134 web stranica BBC News, stranice o tehnologiji, 2010-10-22: http://www.bbc.co.uk/news/technology-11389416, 2011-01-09.

70 OBILJE IZVORA

dopuštati sve radnje u pogledu raspolaganja sadržajem koji se štiti koje će potrošači zahtijevati.

Iako ne vjerujemo Doctorowim prognozama, slažemo se s njime u jednom važnom aspektu: tehnologije moraju imati otvorene standarde, biti interoperabilne i univerzalne. Doctorow ima potpuno pravo kada ističe nedostatke DRM sustava koji nisu u skladu s tim kriterijima. Mi smatramo da je u krivu kada tvrdi da DRM tehnologijama nema mjesta, i čini nam se da će DRM tehnologije koje će zadovoljavati navedene uvjete i pri tome biti neograničavajuće u odnosu na očekivanja slobode korištenja samih potrošača vjerojatno biti onaj put kojim će tehnologija nadomjestiti pravo u kontroli načina korištenja i naplate korištenja autorskih djela.

Valja imati na umu da su tehnološke mogućnosti kontrole korištenja i naplate vrlo široke. Primjerice, vlasnici baza podataka koje sadrže stock fotografije, odnosno fotografija otkupljenih od autora sa svrhom davanja u komercijalno licenciranje, svoje interese štite na tehnološki vrlo razvijene načine. Pripadnici te industrije, čiji je interes nadzor nad nedopuštenim korištenjem takvih fotografija, čijim pravima raspolažu, koriste se različitim računalnim programima sličnima spiderima i crawlerima kako bi pratili korištenje, bilo dopušteno bilo nedopušteno, svojih fotografija na internetu. Takvi programi mogu na uzorku digitalne matrice od samo nekoliko piksela otkriti da li se u konkretnom slučaju radi o korištenju određene fotografije. Dovoljan je pri tome i minimalni uzorak od nekoliko piksela jer je mogućnost preklapanja njihove kombinacije u usporedbi s nekom drugom fotografijom tako mala da je moguće gotovo bez greške utvrditi jedinstveni identitet svake fotografije i bez korištenja posebnog DRM sustava zaštite.

Drugim riječima, tehnička rješenja ne moraju nužno biti zasnovana na načelima kriptografije kako bi se uspješno vršio nadzor nad korištenjem autorskih djela. Nemamo nikakvih dvojbi da je isto moguće i s datotekama bilo kojeg drugog digitaliziranog autorskog djela. Automatizirani ili poluautomatizirani sustavi slanja zahtjeva za plaćanje naknade korisnicima bez dopuštenja koji su tako otkriveni dio je sustava nadzora koji tek u ekstremnim slučajevima odbijanja suradnje prelaze u pravno ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva. Dakle, i bez problema s ograničenjima kriptografskog pristupa koje opisuje Doctorow mogući su različiti vidovi elektronskog nadzora i korištenja i naplate naknade za autorska djela. Naravno ovakvi pristupi postavljaju opet različita pitanja privatnosti i pristupa računalima bez pristanka vlasnika.

Istovremeno, nama se čini vjerojatnim da će poimanje privatnosti također doživjeti daljnje promjene. Bez da ulazimo u rasprave o mogućem razvoju ovoga pitanja, moramo upozoriti da postoji konsenzus promatrača o činjenici da privatnost u ovome trenutku snažno erodira. Mnogi su zabrinuti zbog ovog tijeka događaja, a mi ovdje samo upozoravamo na neke od naslova u popisu literature pri ovom članku koji obrađuju pitanja kopnjenja privatnosti. Nezahvalno je pri kraju ovako velikog teksta uvesti i načeti temu koja bi

OBILJE IZVORA 71

zahtijevala posebno proučavanje, ali vjerujemo da se zbog važnosti i neodvojive povezanosti ovih pitanja u modernim društvima ne može niti učiniti drugačije, pa ćemo si ipak dopustiti par površnih opaski koje objašnjavaju kontekst naših predviđanja. One koje je iznenadila lakoća kojom se dogodila erozija privatnosti morali bi na umu kao objašnjenje imati jednu tezu. Naime, primjećujemo da tako dugo dok neka djelatnost nije ilegalna pojedinci čini se nemaju zadršku u čuvanju prispodobe svojega ponašanja, sve dok i druge osobe u društvenoj interakciji dopuštaju da se obrazac njihovog ponašanja nazire na isti način. Ta dinamika dovodi do ubrzane promjene percepcije o onim podacima koji predstavljaju sferu privatnoga te iz godine u godinu svjedočimo sve nižoj granici sfere koju osobe smatraju privatnom i u koju nisu spremne dopustiti zadiranje. Mislimo da će i ti trendovi doprinijeti lakoći uvođenja DRM sustava u skoroj budućnosti. Kada vidimo kojom su lakoćom mnogi zaljubljenici u glazbu dopustili scrobble programima web stranica kao što je to Last.fm ili Apple-ov Ping, da sakupljaju podatke o obrascima njihovog konzumentskog ponašanja, očito je da je shvaćanje privatnosti vrlo individualno. Naime, njihova želja da učine svojim prijateljima vidljive smjernice vlastitog ukusa nadjačala je u mnogim slučajevima eventualnu zadršku prema mogućem korištenju tih podataka u svrhe komercijalnog profiliranja od strane korporacija kojima su ti podaci dostupni. Dugotrajan proces sužavanja privatnosti izaziva različite reakcije, ali su one bile ograničene na dosta uzak segment sudionika digitalnog svijeta te možda nešto veći broj ljudi koji u digitalnom okruženju uopće ne sudjeluju te su zabrinuti promjenama čiji opseg i dubinu teško mogu ocijeniti. Upravo su pojedine vlade u zemljama koje nastoje štititi taj segment populacije ostavljale konačni dojam anakronoga, više nego stvarnog zaštitnika te grupe svojih birača. Ne podcjenjujemo opasnosti i neetičnosti korištenja privatnih podataka bez dopuštenja, ali smatramo da se na ovom području moraju očekivati daljnja velika preispitivanja opsega tradicionalnih prava pojedinaca na privatnost.

Želje konzumenata i njihova promjenljiva očekivanja u pogledu slobode korištenja autorskih djela u uvjetima digitalizirane umreženosti morati će se dakle poklopiti s ograničenjima koja će im postavljati tehnologija da bi DRM sustavi uspjeli. To znači, primjerice, da će se morati pojaviti konsenzus potrošača da je “cool” plaćati naknadu za korištenje. To najvjerojatnije znači da će se taj uvjet ispuniti kada će nositelji prava pristati svoje sadržaje učiniti pristupačnima za redovno privatno korištenje po pristupačnim cijenama u okviru onoga okvira koji će konzumenti smatrati prihvatljivim. Kada se taj ekonomski okvir učini vidljivim vjerojatno će pojedinci prihvatiti tako ostvaren društveni konsenzus i prihvatiti i tehničke mjere provođenja tako postignutog konsenzusa. Voljeli bismo ovo potkrijepiti i konkretnijim ekonomskim spoznajama i istraživanjima u tome smislu, ali ćemo se suzdržati od toga u ovome članku. Zanimljivo je imati na umu i rezultate istraživanja koje je ostvarila grupa znanstvenika u interdisciplinarnom FP7 projektu pod nazivom

72 OBILJE IZVORA

COUNTER.135 Sociolozi, stručnjaci za marketing, ekonomisti i pravnici iz pet europskih sveučilišta proveli su istraživanje obrazaca potrošačkog ponašanja u digitalnim uvjetima i došli do brojnih zaključaka. Iako smo u trenutku pisanja upoznati s nekima od preliminarnih rezultata očekujemo konačni izvještaj projekta koji će sigurno omogućiti dodatne uvide u moguće pravce razvoja sustava zaštite autorskih djela u uvjetima postmoderne digitalne umreženosti. Smatramo projekt poput COUNTER-a vrlo važnim upravo zbog svoje interdisciplinarnosti; rezultati su traženi u timu koji su sačinjavali pravnici, ekonomisti, psiholozi i stručnjaci za marketing te već ta sveobuhvatnost ima određene kvalitete koje monodisciplinarni timovi naprosto nemaju. Kada se tome pridoda i priroda modernog potrošačkog ponašanja u digitalnom okruženju, koju diktiraju generacije digitalnih domorodaca, teško je prepustiti istraživanje i donošenje zaključaka stručnjacima iz generacije koja naprosto živi u drugačijem okruženju. Budući da će vrlo brzo generacija digitalnih domorodaca preuzeti i upravljačke i političke reprezentativne uloge u našim društvima, moramo biti spremni na promjene u strukturi ocjene i odlučivanja fenomena kao što su piratstvo iz ponešto različitih kuteva nego li je to slučaj danas.136

Kada autori koji proučavaju generacije digitalnih domorodaca kroz svoje analize odnosa korisnika i tehnologije dolaze do zaključaka da je pitanje odnosa novih generacija prema inovacijama i pravu duboko konfliktualno, mislim da i mi pravnici moramo takve nazalaze uzeti u razmatranje. U knjizi “Digitalni domoroci” nakon analize fenomena shareinga (dijeljenja digitalnih datoteka) autori zaključuju:

Na načine koje sudovi nikada nisu ni pomišljali, autorsko pravo danas u visoko dinamičnom tehnološkom okružju ima negativan utjecaj na inovaciju - pri čemu je inovacija cilj kojemu su propisi o zaštiti prava intelektualnog vlasništva prvenstveno namijenjeni. (…)

Možda najvažnija lekcija od sviju jest da ova pitanja ne mogu biti prepuštena isključivo pravnicima i lobistima. Autorskopravna regulativa ima posebno naglašenu ulogu u oblikovanju evolucije tehnologije. (…)137

Interesantno je da autori u analizi koja slijedi nastoje dati neke smjernice koje bi omogućile društvima da nađu izlaz iz trenutačne situacije koja se čini teško

135 Vidi web stranicu EU: http://ec.europa.eu/research/social-sciences/projects/361_en.html, 2011-01-09, na kojoj su opisane koordinate projekta, te stranicu smoga projekta: http://www.counter2010.org/, 2011-01-09. 136 Analiza odnosa prema piratstvu digitalnih domorodaca nalazi se primjerice u Palfrey, John, Gasser, Urs, Born Digital: Understanding the First Generation of Digital Natives, Basic Books, 2010, str. 136-150, osobito str. 137 i 142, i vezano uz DRM 145-147. Naravno Lessig obrađuje taj problem u mnogim svojim djelima sa značajnim analitičkim naporom i odgovarajućim rezultatima. 137 Ibid. str. 147-148.

OBILJE IZVORA 73

rješiva po postojećim načelima. Pri tome njihov je instinkt sličan našem: predlaže se period eksperimentiranja s jasnim objektivom traženja što uspješnijeg kreativnog rezultata u kojem bi postojeći komercijalni interesi bili podređeni mogućoj pojavi novih modela odnosa. U svim slučajevima dvojbe autori kao da preporučaju slijeđenje etičkih normi i načela do trenutak pojave novih pravila te korištenje prava na način koji je podređen svrhovitosti i etičnosti društvenog ponašanja.138 Ne navodimo ove zaključke jer bismo ih smatrali osobito konkluzivnima i kompletnima. Smatramo ih relevantnima jer se kreću u smjeru afirmacije etičnosti i razumnosti namjesto legislacije pravila koja u digitalnom okruženju sve više gube smisao te zato jer su spremni prihvatiti da u skoroj budućnosti neće biti moguće sve slične situacije rješavati na isti način. Vjerujemo da je doba nastojanja ostvarivanja konzistentnosti pravnog povratka nepovratno prošlo, te da je u kaleidoskopu činjenica koje se javljaju povodom tisuća odnosa u saturiranim informatičkim društvima bolje konzistentnost napustiti u korist etičkog integriteta čije je odsustvo tako bolno vidljivo populaciji digitalnog umreženog svijeta.

Vratimo li se na praktične aspekte potrebe da se autorski napor honorira na način da bi se potaklo daljnje stvaralaštvo, uvjereni smo da je postojeći model zasnovan na romantičnim devetnaestostoljetnim vizijama stvaralaštva, također pod pritiskom kritičkog prosuđivanja generacije digitalnih domorodaca. Naravno, nama ne pada na pamet da diskvalificiramo taj model sam po sebi, nema ništa inherentno loše u romantičarskoj viziji nadahnutog pojedinca kao stvaratelja. Naprosto, smatramo da je to samo jedan od modela stvaralaštva s kojim se mora računati te da je njegova dominacija u postojećem zakonodavnom modelu potencijalno štetna. Ono što treba napraviti je taj model postaviti u valjanu relativnu vezu s ostalim modelima stvaralaštva, osobito kolaborativnim, kakvi su primjereni digitalnom okruženju i masovno, serijski, kreativnim društvima kako bismo imali koristi od povijesne perspektive kakvu nam omogućuje privilegija intimnosti s povijesnim modelima.

Mi nemamo osobitu skepsu u pogledu opstanka naplatnih modela iskorištavanja autorskih djela. Naprosto smatramo da će autori u budućnosti mnogo češće slobodnom voljom birati različite modele korištenja svojih djela koji će biti različiti, kako u pogledu svakog pojedinog djela tako i u pogledu različitih konteksta njihovog iskorištavanja. Autori će raspolagati mnogo većim slobodama izbora poslovnih i pravnih modela iskorištavanja svojih djela, čiju će pak kontrolu i raznolikost omogućiti upravo tehnologija, odnosno tehnička sredstva upravljanja pravima intelektualnog vlasništva.

Sa stanovišta potrošača predviđamo također nastavak perioda fleksibilnosti. Drugim riječima, kada sadržaji budu dostupni po vrlo niskim cijenama, uz minimalnu tehnološku frikciju, odnosno bez ikakvog dodatnog napora potrošača, potrošači će vjerojatno početi pristajati na plaćanje niskih naknada za privatno korištenje u povećanom broju slučajeva. Morat će se pri tome

138 Ibid- str. 150-153.

74 OBILJE IZVORA

redefinirati privatno od komercijalnog iskorištavanja u digitalnim umreženim uvjetima, jer valja imati na umu da je svrha i iminentno svojstvo iskorištavanja autorskog djela u digitalnim umreženim uvjetima upravo dijeljenje (sharing) sadržaja. Granice u kojima takvo “javno” privatno korištenje prerasta u komercijalno korištenje pojavljivat će se postupno.

Konačno, pitanje privatnosti, odnosno kvantuma informacija koje će potrošači pristati prenositi na nositelja i njihove tehnološke posrednike morat će biti određeno prema očekivanjima generacije koja je odrasla na konstantnoj eroziji privatnosti koju im priređuju trenutni “gospodari Interneta”, i koja dovodi do sve suženijeg polja privatnosti bez većih zamjetnih frikcija.

Ukratko, sve što se posljednjih godina dešava na području upravljanja autorskim pravima ukazuje nam na vjerojatni porast uloge tehničkih sredstava nadzora korištenja prvenstveno iz razloga što je takav način korištenja inherentno sukladan digitalnom umreženom okruženju.

Umjesto zaključka

Intelektualno vlasništvo nakon više od dvije stotine godina prisustva u modernim društvima postaje u sve većoj mjeri primijećeno kao civilizacijska činjenica. Postajući pomalo baza stvaranja blagostanja u suvremenim društvima te nadopunjujući tradicionalno vlasništvo, ta činjenica postaje predmet diskusija i polemika. Smatramo da su današnji polemički tonovi rasprave o pravima intelektualnog vlasništva posljedica rasta prisutnosti tih prava u suvremenim društvima. Možda više nego ikada u svojoj povijesti intelektualno je vlasništvo postalo kontroverzna tema na kojoj nema lakog društvenog konsenzusa. To po našem mišljenju nije posljedica činjenice da bi pravo intelektualnog vlasništva na neki način postalo kontroverznijim nego u nekoj drugoj fazi svoje povijesti, nego naprosto konvergencije dvaju momenata:

Prvo: Intelektualno je vlasništvo doista po prvi puta na pragu opće društvene percepcije, gdje pojavu ovih prava primjećuje većina društvene zajednice. Trenutno nepovjerenje u mogućnost da se društveno blagostanje ostvari korištenjem nematerijalnih dobara doprinosi skepsi o važnosti zaštite tih prava. Čini se da je to nepovjerenje veće u društvima prosječno nižih obrazovnih razina i u tranzicijskim društvima koja još nisu ostvarila postindustrijsku razinu proizvodnje, pa niti nemaju afirmirane vrijednosti znanja i uslužnih vještina. Istovremeno u postindustrijskim društvima javlja se potreba za preispitivanjem zasada prava intelektualnog vlasništva izazvana serijom drugih razloga, prvenstveno pojavom novih modela poslovanja.

OBILJE IZVORA 75

Drugo: Postindustrijska društva ostvaruju visok stupanj vlastitog blagostanja koristeći znanje, kreativnost i upravljanje simboličkim vrijednostima putem prava intelektualnog vlasništva. Kako je korištenje prava intelektualnog vlasništva zasnovano na modelima industrijskog društva u kontekstima digitalizacije i umrežavanja socijalne stvarnosti stari se modeli ukazuju neadekvatnima te trpe brojne društvene kritike. Pokazuje se neophodnim reformirati postojeće modele poslovanja i iskorištavanja prava intelektualnog vlasništva, a čini se sve vjerojatnijim da će pri tome biti apsolutno neophodno reformirati i pravne institute intelektualnog vlasništva – možda i prvi puta radikalnije nakon prva dva ili tri stoljeća.

Ostaje neosporno da je pravo intelektualnog vlasništva neophodno da podržimo uspostavljene modele iskorištavanja rezultata ljudske kreativnosti i da sadašnja previranja neće rezultirati napuštanjem prava intelektualnog vlasništva. Naime, budući da je naša civilizacija zapravo sve usmjerenija na korištenje nematerijalnih dobara koji rezultiranju iz korištenja znanja, intuicije i kreativnosti moglo bi se očekivati da će pravo intelektualnog vlasništva jačati svoju ulogu u budućim društvima. Mislimo da postoje šanse da se to neće dogoditi, i to uslijed sveopće promjene uloge prava u suvremenim društvima koje će rezultirati više specijalističkom ulogom prava u tim društvima. Predviđamo da kako će dolaziti do promjene uloge prava te njegove relativne marginalizacije, tako će rasti uloga tehničkih sredstava zaštite, a s vremenom vjerujemo da će se uspostaviti i nove etičke i bihevioralne vrijednosti koje će društvo afirmirati umjesto korištenja pravne regulative. Imajmo na umu da su promjene s kojima se suočavamo bez presedana u povijesti te da modele ponašanja na koje ćemo se ugledati moramo uspostaviti sami, bez oslanjanja na postojeće modele. Zadatak nije lak, ali izbora neće biti, tako da predlažemo da se prihvatimo posla. Ovaj je tekst samo mali doprinos u tome smjeru.

Upravo je uslijed siline i neminovnosti opisanih procesa neophodno da u predviđanju tijeka društvenih odluka koje nam predstoje u odnosu na prava intelektualnog vlasništva jasno sagledamo one konstante koje su se pojavljivale kao redoviti pratioci prava intelektualnog vlasništva. U tome moramo na prvom mjestu istaknuti da uopće ne smatramo da se može u pitanje dovesti činjenica da je civilizacijska tekovina prava intelektualnog vlasništva esencijalni odraz potreba modernih društava zasnovanih na kreativnosti. Naša društva neće odustati od postignuća da rezultate stvarateljstva smatramo podobnima da budu zaštićeni pravom vlasništva. Naznake takvih potreba postojale su i davno prije uvođenja definiranog prava intelektualnog vlasništva u pravni sustav. Vlasništvo na nematerijalnim rezultatima ljudskog stvarateljstva koje smo tek naučili percipirati neće nestati u uvjetima mrežnog digitaliziranog okoliša i migracije stvarnosti u te vode. Drugim riječima, parafrazirajući naslov ovog teksta, uvjereni smo da će ljudska kreativnost, uključujući tu i pronalaženje novih oblika stvaranja, eksploatacije i zaštite djela zaštićenih pravom

76 OBILJE IZVORA

intelektualnog vlasništva ubuduće i više nego do sada biti IZVOR OBILJA društava koje će nas naslijediti.

Za predviđanje budućeg razvoja sustava zaštite prava intelektualnog vlasništva potrebno je imati na umu svojstvo koje ljudske zajednice pokazuju u različitim kontekstima, primjerice povijesnom ili tehnološkom. Naime, pod tzv. konceptom slojevitosti komentatori često opisuju svojstvo istovremene međusobne odvojivosti i povezanosti različitih ideja iz različitih povijesnih razdoblja.139 Mi smatramo da svako predviđanje budućnosti mora uzeti u obzir ovo svojstvo razvoja povijesti koje se u praktičnome svodi na činjenicu da jednom stvoreni model može promijeniti društvenu ulogu, ali je malo vjerojatno da ikada bude potpuno napušten ili zaboravljen. U tome smislu smatramo da će postojeći sustav zaštite sasvim sigurno ostati jedan od mogućih i činit će početni element izbora zaštite na raspolaganju autorima. Zajedno sa širom promjenom uloge pravnog sustava u budućim društvima još će dva elementa sačinjavati osnovicu budućeg odnosa spram rezultata kreativnosti. Jedan će biti tehničke prirode, a to u kontekstu digitalizacije i umreženosti znači da ćemo koristiti tehnologije zasnovane na računalnom kodu kao elemente upravljanja nematerijalnom imovinom.140 Drugi je element povećane odgovornosti i odlučivanja na jasnijim etičkim načelima koje predviđamo kao rezultat promjena koje su započele i koja će obilježiti buduća društva, a na čijem stvaranju je naša generacija započela s radom.

139 Vidi primjerice Countryman, Edward, The Layers of New York History: A Look Through Time at Rensselaer County. New York History 89.1 (2008): <http://www.historycooperative.org/journals/nyh/89.1/countryman.html>, 10-08-15, također, Wikipedia, Free Encyclopedia u članku Collage, http://en.wikipedia.org/wiki/Collage, 10-08-15 navodi: “Kolaž se u književnom smislu može odnositi i na slaganje ideja ili slika.” U tehnološkom smislu također govorimo o uslojavanju pa tako vidi The Economist, Information technology in transition; The end of Wintel; As Microsoft and Intel move apart, computing becomes multipolar, 10-07-29: «Pomak na mobilno računalstvo i podatkovne centre (poznato i kao “cloud computing”) ubrzao je “vertikalizaciju” IT industrije. Zamislite industriju kao hrpu palačinki, gdje svaka predstavlja „sloj“ tehnologije: čipove, hardvere, operativne sustave, aplikacije. Microsoft, Intel i drugi IT divovi odavno su se usredotočili na jedan ili dva sloja hrpe. Ali sada poduzeća postaju više integrirana vertikalno. Da bi takvi novi računalni oblici mogli uspješno raditi, razni se slojevi moraju međusobno usko povezati.» 140 Lessig, Lawrence, Code and other laws of cyberspace, Dio 11, Basic Books, 1999, primjerice glava Regulation by Code, str. 20-21, te poglavlje Pet, Regulating Code, str. 42-60.

OBILJE IZVORA 77

Literatura:

Anderson, Benedict, O'Gorman, Richard, Imagined communities: reflections on the origin and spread of nationalism, Verso, 2006, ISBN 1844670864, 9781844670864

Anderson, Chris, Dugi rep, Digitel Komunikacije, Naklada Jesenski i Turk, 2008, (The long tail: why the future of business is selling less of more, Chris Anderson, 2006), ISBN 1401302378, 9781401302375

Arron, Deborah L., Running from the law: why good lawyers are getting out of the legal profession, Ten Speed Press, 1990, Original fromthe University of Michigan, Digitized Sep 14, 2010, ISBN 0898154138, 9780898154139

Auerbach, Jerold S., Justice without law?, Volume 762 of Galaxy book, Oxford University Press, 1984, ISBN 0195034473, 9780195034479

Bachman, Walt, Law v. life: what lawyers are afraid to say about the legal profession, Four Directions Press, 1995, ISBN 0962765988, 9780962765988

Barthes, Roland, The Death of the Author (esej) prva objava na engleskom u američkom časopisu Aspen, br. 5-6, 1967 te na francuskom 1968 u francuskom časopisu Manteia, br. 5. Kasnije objavljeno u, Barthes, Roland, Heath Stephen, Image, music, text, 1977, Noonday Pr., 1989, ISBN0374521360, 9780374521363

Benjamin, Walter, Underwood, J.A., The Work of Art in the Age of Mechanical Reproduction, (esej) prijevod J. A. Underwood, Penguin Books, 2008, ISBN 0141036192, 9780141036199

Beardon, Colin i Malmborg, Lone, urednici, Digital creativity: a reader, Innovation in Art and Design, Taylor & Francis, 2002 ISBN 9026519397, 9789026519390

Borsook, Paulina, Cyberselfish: a critical romp through the terribly libertarian culture of high tech, PublicAffairs, 2001, ISBN 1586480383, 9781586480387

Boyle, James, The public domain: enclosing the commons of the mind, CSPD, 2008, ISBN 0300137400, 9780300137408

Brin, David, The transparent society: will technology force us to choose between privacy and freedom?, Volume 1998, Part 2, Perseus Books, 1998, ISBN 0738201448, 9780738201443

Brockman, John, Editor, This Will Change Everything: Ideas That Will Shape the Future, HarperCollins, 2010, ISBN 0061899674, 9780061899676

Carr, Nicholas, The Shallows: What the Internet Is Doing to Our Brains, W W Norton & Co Inc, 2010, ISBN 0393072223, 9780393072228

78 OBILJE IZVORA

Crier, Catherine, The Case Against Lawyers: How the Lawyers, Politicians, and Bureaucrats Have Turned the Law into an Instrument of Tyranny--and What We as Citizens Have to Do About It, Broadway, 2003, ISBN 0767905059, 978-0767905053

Dawkins Richard, The selfish gene, Oxford University Press, 2006, ISBN 0199291152, 9780199291151

Deazley, Ronan, Rethinking copyright: history, theory, language, Edward Elgar Publishing, 2006, ISBN 1845422821, 9781845422820

Doctorow, Cory, Content: Selected Essays on Technology, Creativity, Copyright, and the Future of the Future, Tachyon Publications, 2008, ISBN 1892391813, 9781892391810

Einhorn, Michael A., Media, technology, and copyright: integrating law and economics, Edward Elgar Publishing, 2004, ISBN 1843766574, 9781843766575

Elkin-Koren, Niva i Salzberger El M., Law, economics and cyberspace: the effects of cyberspace on the economic analysis of law, New horizons in law and economics, Edward Elgar Publishing, 2004, ISBN 1840646691, 9781840646696

Eco, Umberto, La Struttura assente: la ricerca semiotica e il metodo strutturale, Volume 39, Saggi tascabili, RCS Libri, 2004, original 1968, ISBN 8845251128, 9788845251122

Fiss, Owen, M., The law as it could be, NYU Press, 2003, ISBN 0814727263, 9780814727263, posebno esej Death of law, str. 191-206

Foucault, Michel, Bouchard, Donald F. urednik, What is an Author? (esej), Language, counter-memory, practice: selected essays and interviews, G – reference, Information and Interdisciplinary Subject Series, Literature / Philosophy, Cornell University Press, 1980, ISBN 0801492041, 9780801492044

Gino, Francesca, Norton, M. I., and Ariely, D., (znanstveni rad), The Counterfeit Self: The Deceptive Costs of Faking It, Psychological Science 21 (2010): 712-720.

Glascoe, Deirdre, A Game Called Justice, Colette, Inc., 2009, ISBN 0982326815, 9780982326817

Gliha, Igor, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Vol. 432, Zbirka Propisa, Narodne novine, 2004, ISBN 9532340327, 9789532340327

Henneberg, Ivan, Autorsko pravo, Pravna Biblioteka, Informator, 2000, ISBN 9531700303, 9789531700306

Howard, Philip K., Life Without Lawyers: Restoring Responsibility in America, W. W. Norton & Company, 2010, ISBN 0393338037, 978-0393338034

OBILJE IZVORA 79

Howard, Philip K., The Death of Common Sense: How Law is Suffocating America, Grand Central Publishing, 1996, ISBN 0446672289, 978-0446672283

Howard, Philip K., The Collapse of the Common Good: How America's Lawsuit Culture Undermines Our Freedom, Ballantine Books, 2002, ISBN 034543871X, 978-0345438713

Jackson, John H., Sovereignty, the WTO and Changing Fundamentals of International Law, Volume 18 of Hersch Lauterpacht Memorial Lectures, Cambridge University Press, 2009, ISBN 0521748410, 9780521748414

Kallay, Dina, The law and economics of antitrust and intellectual property: an Austrian approach, Edward Elgar Publishing, 2004, ISBN 1843766213, 9781843766216

Keen, Andrew, The cult of the amateur: how blogs, MySpace, YouTube, and the rest of today's user-generated media are destroying our economy, our culture, and our values, Doubleday, 2008, ISBN 0385520816, 9780385520812

Kronman, Anthony, The Lost Lawyer: Failing Ideals of the Legal Profession, Belknap Press of Harvard University Press, 1995, ISBN 0674539273, 978-0674539273

Lanier, Jaron i Knopf, Alfred A., You Are Not a Gadget: A Manifesto, Knopf, 2010, ISBN 0307269647, 9780307269645

Lessig, Lawrence i dr., Code: Version 2.0, 2006, ISBN 9780465039142, datoteka pod licencom Creative Commons BY-SA

Lessig, Lawrence, Code and other laws of cyberspace, Part 11, Basic Books, 1999, ISBN 0465039138, 9780465039135

Lessig, Lawrence, Remix: making art and commerce thrive in the hybrid economy, Penguin Press, 2008, ISBN 1594201722, 9781594201721

Litman, Jessica, Digital copyright: protecting intellectual property on the Internet ..., Prometheus Books, 2001, ISBN 1573928895, 9781573928892

Macfarlane, Julie, The new lawyer: how settlement is transforming the practice of law, Law and society series, UBC Press, 2008, ISBN 0774814357, 9780774814355

Macfarlane, Robert, Original copy: plagiarism and originality in nineteenth-century literature, Oxford University Press, 2007, ISBN 0199296502, 9780199296507

Manjoo, Farhad, True enough: learning to live in a post-fact society, John Wiley and Sons, 2008, ISBN 0470050101, 9780470050101

80 OBILJE IZVORA

Matanovac-Vučković, Romana, Zbirka propisa u području prava intelektualnog vlasništva: autorsko i srodna prava, patent, žig, industrijski dizajn, topografije, oznake podrijetla, Narodne novine, 2008 ISBN 9532341110, 9789532341119

McLuhan, Marshall, Understanding media: the extensions of man, Edition 2, A Mentor Book, New American Library, reprint Routledge, 2001, ISBN 0415253977, 9780415253970

Olson, Walter K., The Rule of Lawyers: How the New Litigation Elite Threatens America's Rule of Law, St. Martin's Griffin, 2004, ISBN 0312331193, 9780312331191

Palfrey, John, Gasser, Urs, Born Digital: Understanding the First Generation of Digital Natives, Basic Books, 2010, ISBN 0465018564, 9780465018567

Patterson, Lyman Ray, Copyright in historical perspective, Vanderbilt University Press, 1968, ISBN 0826513735, 9780826513731

Penrose, Roger, The emperor's new mind: concerning computers, minds, and the laws of physics, Penguin Books, 1991, ISBN 0140145346, 9780140145342

Perez Pugatch, Meir, The international political economy of intellectual property rights, New horizons in intellectual property, Edward Elgar Publishing, 2004, ISBN 1843767643, 9781843767640

Porsdam Helle, urednica, Copyright and other fairy tales: Hans Christian Andersen and the commodification of creativity, Edward Elgar Publishing, 2006, ISBN 1845426010, 9781845426019

Robertson, S. Douglas, The New Renaissance: Computers and the Next Level of Civilization, Oxford University Press, USA; prvo izdanje (17. rujna 1998.) ISBN 9780195121896

Rose, Mark, Authors and owners: the invention of copyright, Harvard University Press, 1995, ISBN 0674053095, 9780674053090

Rosen, William, The Most Powerful Idea in the World: A Story of Steam, Industry, and Invention, Random House Publishing Group, 2010, ISBN 1400067057, 9781400067053

Shannon, Claude E. and Weaver, Warren, The Mathematical Theory of Information, University of Illinois Press, Illini Books edition, 1963, ISBN 0252725484

Sikirić, H., Gliha I., Vukmir M., Croatia, Volume I of International Encyclopedia of Laws, Kluwer Law International, ISBN 906544887X, 9789065448873

Solove, Daniel J., The future of reputation: gossip, rumor, and privacy on the Internet, Yale University Press, 2007, ISBN 0300124988, 9780300124989

OBILJE IZVORA 81

Susskind, Richard E., The end of lawyers?: rethinking the nature of legal services, Oxford University Press, 2008, ISBN 0199541728, 9780199541720

Susskind, Richard E., Transforming the law: essays on technology, justice, and the legal marketplace, Oxford University Press, 2000, ISBN 0198299222, 9780198299226

Free as in freedom: Richard Stallman's crusade for free software, Sam Williams, O'Reilly Media, Inc., 2002, ISBN 0596002874, 9780596002879

Towse, Ruth, urednica, Creativity, incentive, and reward: an economic analysis of copyright and culture in the information age, Edward Elgar, 2001, ISBN 1840642548, 9781840642544

Towse, Ruth, urednica, Copyright in the cultural industries, Edward Elgar, 2002, ISBN 1840646616, 9781840646610

Valéry, Paul, Manheim Ralph, Aesthetics, Volume 13 of The collected works, Pantheon Books, 1964, Original from the University of Wisconsin – Madison, Pièces sur l'art: 5e edition, Le Conquete de l’ubiquite, Gallimard, 1936

Vedral, Vlatko, Decoding Reality: The Universe as Quantum Information, Oxford University Press, 2010, ISBN 0199237697, 9780199237692

Verona, Albert, Zaštita izuma, pravna Biblioteka, Informator, 1977

Vukmir, Mladen, Integral protection of Intellectual Property, nedovršeno djelo objavljeno na Amazon Digital Text Platform, 2010, originalni tekst iz 1990., (Kindle Edition - May 3, 2010.), ASIN: B003KN3I94

Weinstock Netanel, Neil, Copyright's paradox, Oxford University Press US, 2008, ISBN 0195137620, 9780195137620

Whitaker, Reg, The End of Privacy: How Total Surveillance Is Becoming a Reality, Paw Prints, 2008, ISBN 143950301X, 9781439503010

Wolfram, Stephen, A new kind of science, General science, Wolfram Media,

Zittrain, Jonathan, The Future of the Internet--And How to Stop It, Jonathan Zittrain, 2009, ISBN 0300151241, 9780300151244

Zlatović, Dragan, Žigovno pravo, Pravo u praksi, Vizura, 2008, ISBN 9536957418, 9789536957415

Zlatović, Dragan, Marketing i intelektualno vlasništvo, InMag, 2010, ISBN 9789537487041

82 OBILJE IZVORA

Izvori:

Međunarodni sporazumi:

Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (Narodne novine» - «Međunarodni ugovori br.12/93, 3/99 i 11/99)

Univerzalna konvencija o autorskom pravu prema izvornom tekstu (Narodne novine» - «Međunarodni ugovori br. 12/93 i 3/99)

Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 12/93. i 3/99.)

TRIPS Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, »Rezultati Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini«

Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (»»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 12/93. i 3/99.) i Zajednički pravilnik Madridskog sporazuma o međunarodnoj registraciji žigova;

Protokol koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03. i 18/03.);

Haški sporazum o međunarodnoj registraciji industrijskoga dizajna od 6. studenoga 1925., revidiran u Hagu 28. studenoga 1960. i dopunjen u Stockholmu 14. srpnja 1967. s izmjenama od 28. rujna 1979., te Ženevski akt Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskoga dizajna, usvojen u Ženevi, 2. srpnja 1999. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/03. i 1/04.);

Nicanski sporazum o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga u svrhu registriranja žigova (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 12/93. i 3/99.);

Lokarnski sporazum o međunarodnoj klasifikaciji za industrijsko obličje (»Narodne novine– Međunarodni ugovori«, broj 12/93. i 3/99.).

Zakonski tekstovi:

Zakon o autorskom i srodnim pravima

Zakon o patentu (»Narodne novine«, broj 173/03. i 87/05.);

Zakon o žigu (»Narodne novine«, broj 173/03.);

OBILJE IZVORA 83

Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga (»Narodne novine«, broj 173/03.);

Zakon o industrijskom dizajnu (»Narodne novine«, broj 173/03.);

Sažetak:

Ovaj rad posvećen je proučavanju društvenih promjena koje čine vjerojatnim da će autorsko pravo doživjeti određene promjene. Te su promjene prvenstveno uzrokovane tehnološkim mijenama uzrokovanim pojavom računala i Interneta. Naime, činjenica da je ljudski okoliš u sve većoj mjeri digitaliziran te istovremeno umrežen stvorilo je okoliš u kojem se kreativnost u nekim aspektima odvija na način koji nema presedana u ljudskoj povijesti. Pri tome se posebno ističe da činjenica da je svaka kopija istovremeno i svevremeno prisutna u obliku identičnome svom digitalnom originalu radikalno utječe na poimanje autorskopravnog sustava.

Tekst nastoji slijediti nekoliko terminoloških grupa te kombinacijom semiotičke analize s komparacijom značenja pojmova koje označuju izabrani stručni termini u autorskopravnoj, umjetničkoj i kolokvijalnoj terminologiji nastoji izvesti zaključke o društvenom poimanju sustava zaštite kreativnosti. Postavljaju se pitanja o povijesnoj adekvatnosti pojedinih rješenja, a osobito otvaraju pitanja o održivosti dosadašnjeg poimanja u projekciji promjena koje se odvijaju pod pritiscima digitalizacije i umrežavanja.

Sa svrhom određivanja onih konstanti povijesnog razvoja autorskog prava tekst prati grupu termina koji na području skulpture označuju pojmove vezane uz umnažanje autorskog djela. Iduća grupa termina su neki od centralnih pojmova autorskog prava te se njihovom komparativnom analizom s identičnim terminima koji se koriste u umjetničkoj terminologiji nastoji razumjeti i ukazati na ona središnja značenja koja se ukazuju pod novim svjetlom u digitalnom kontekstu. Konačno, analizira se kolokvijalna stručna terminologija koja se odnosi na fenomene umnažanja bez dopuštenja svojstvenog čitavoj povijesti zaštite intelektualnog vlasništva, a koji izgleda doživljava eksploziju u kontekstu digitalizacije i umrežavanja, sa zaključkom da gotovo niti jedan od tih termina nema svoje zakonske, odnosno pravne izvore.

Eksplozivni porast stvaralaštva, umnožavanja i korištenja autorskih djela koji se pojavio kao rezultat uvođenja digitalnih tehnologija i umrežavanja računala doveo je do nekontroliranog i nekontrolabilnog porasta nedopuštenog umnažanja. Društva se moraju suočiti s činjenicom da će sami autori u budućnosti željeti birati između vrlo različitih oblika zaštite pojedinih svojih djela. Pri tome, u slučaju izbora naplatnog i restriktivnog režima korištenja svojeg djela u uvjetima globalizirane digitalne ekonomije ne čini nam se vjerojatnim da će pravo zadržati ulogu prvenstvenog sustava zaštite autorskih prava. Tekst ukratko nastoji prikazati i smjerove razvoja tehničkih sustava

84 OBILJE IZVORA

zaštite i njihove posljedice, koji uz sadašnje trendove na širem području intelektualnog vlasništva već dovode do marginalizacije prava. Drugim riječima, iako će pravo ostati kao struktura kojom će se zasigurno regulirati određena razina društvenog ponašanja ono će «odozgo» biti potisnuto povećanjem uloge regulacije etičnosti i odgovornosti, a «odozdo» nagrizena kako samoregulacijom brojnih društvenih segmenata i tehničkim mjerama koje će nastajati kao posljedica poduzetničkih i tehnoloških nastojanja.

Iako tekst nema namjeru ponuditi čvrste zaključke o mogućim promjenama, nekoliko se teza nameće samima po sebi. Promjene su vjerojatne, ali teško predvidive jer je i obujam promjena u društvima bez presedana, a priroda digitalnog medija radikalno je drugačija od analognih mehaničkih sredstava reprodukcije. Promjene u pravnom sustavu neće se odnositi samo na autorsko pravo i druga prava zaštite nematerijalnih rezultata ljudske kreativnosti, već na cjelovitu promjenu uloge prava u društvima.

Sadržaj:

Obilje izvora - prava značenja termina kopija i original; promjene značenja umjetničke i autorskopravne terminologije u digitalnom okruženju i promjena uloge prava u digitalnim društvima .....................................................................2

Uvodne opaske ................................................................................... 2 POVIJEST UMNAŽANJA SA I BEZ DOPUŠTENJA ......................................... 9

MODERNE TEHNIKE DIGITALIZIRANJA PROSTORNO-PLASTIČNIH OBJEKATA ............11 Trodimenzionalni skeneri............................................................................ 13 Trodimenzionalno printanje ili stereolitografija ................................................ 14

SKULPTURA – PROSTORNO-PLASTIČNO AUTORSKO DJELO ................................15 Unikat (lat. unicus; jedini, jedini primjerak čega, original) .................................. 18 Replika (lat. replicare, ponoviti, odgovoriti) .................................................... 19 Multipl (lat. multiplus; mnogostruk, mnogovrstan, složen) ................................... 20 Serija (lat. seris; red, vrsta, povorka, serere; povezati)....................................... 21 Verzija (lat. versio, vertere; okrenuti, obraćati)................................................ 22 Varijanta (lat. varians; promjenljiv) .............................................................. 22

SISTEMATIZACIJA TERMINOLOGIJE ..................................................... 24 Pravna terminologija nedopuštenog umnožavanja .................................. 27

Konvencijska terminologija: ..................................................................27 Nacionalna zakonodavna terminologija: ....................................................30 Terminologija uslužne industrije sprečavanja umnožavanja: ...........................31 Osnovni autorskopravni pojmovi: ............................................................32

AUTOR (lat. auctor; utemeljitelj, gospodar, vođa; eng. author) ............................. 32 AUTORSKO DJELO (lat. aretfact, ars+factum; eng. work of art).............................. 35 KOPIJA (lat. copia; mnoštvo, obilje, eng. copy) ................................................. 37 ORIGINAL (lat. originalis; izvoran, iskonski, eng. original) .................................... 42 REPRODUKCIJA (lat. reproductio; ponovno proizvođenje) ..................................... 44

Kolokvijalna stručna i radna terminologija: ...............................................46 Plagijat (lat. plagium; otimanje (roba, ljudske duše)) ......................................... 46 Piratstvo (eng. Piracy) ............................................................................... 48 Krivotvorenje (eng. counterfeiting) ............................................................... 49 Falsifikat (lat. falso; krivo, lažno + fare; načiniti).............................................. 51 Lažnjak (eng. fake), .................................................................................. 52 Imitat (lat. imitatio; proizvod oponašanja; imitacija) ......................................... 54 Varalica (eng. dummy, hoax) ....................................................................... 55

Širi okvir suvremenih društvenih reorganizacija i buduća uloga prava intelektualnog vlasništva................................................................ 57

Tehnička sredstva za prenošenje informacija o autoru, djelu te praćenju korištenja i naplati naknade autorskih djela............................................................65

Umjesto zaključka........................................................................ 74 Literatura: .......................................................................................77

Izvori: ...................................................................................... 82 Međunarodni sporazumi: ......................................................................82 Zakonski tekstovi: ..............................................................................82 Sažetak: ..........................................................................................83

86 OBILJE IZVORA

Documents

Obilje izvora