Novi pristupi metodologiji- voditelj može ugraditi svoje stavove B. Bognar (2013) opisuje upotrebu varijante Delfi metode za stvaranje pedagoške vizije naglašavajući kako je tu

1

Novi pristupi metodologijiistraživanja odgoja

Siniša Opić Učiteljski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Branko BognarFakultet za odgojne i obrazovne znanosti,

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Snežana Ratković Brock University, Canada

2

New Approaches to Research Methodology in Education

Siniša Opić, Faculty of Teacher Education, University of Zagreb

Branko Bognar,Faculty of Education,

Josip Juraj Strossmayer University of Osijek

Snežana Ratković, Brock University, Canada

4

SADRŽAJUrednički predgovor ................................................................................................. 6

Siniša Opić, Branko Bognar i Snežana Ratković Obrada kvalitativnih podataka (log-linearna analiza) u istraživanjima odgoja i obrazovanja ................................................................................................ 23

Sinša OpićMetodologija pedagogije na razmeđu stoljeća ..................................................... 39

Nenad SuzićStrukturalno modeliranje (SEM) u pedagogiji ..................................................... 54

Siniša Opić i Nevenka MarasPrimjena izvlačenja podataka (data mining) u predviđanju evaluacijskog procesa u visokoškolskim obrazovnim ustanovama – RapidMiner .................. 79

Vlado Simeunović i Sanja MilićNeke prednosti i epistemološke vrijednosti studija slučaja u pedagogijskim istraživanjima ............................................................................... 109

Milan MatijevićUtemeljena teorija u istraživanjima odgoja i obrazovanja ................................ 129

Tomislav TopolovčanKritičko razmatranje etičkih principa u akcijskom istraživanju ...................... 150

Branko BognarMultisenzorna etnografija i a/r/tografija: Uključivanje metodologija, disciplina i znanja ................................................................................................... 167

Snežana Ratković i Bharati SethiFokus grupe: Doprinosi i ograničenja u istraživanju odgoja ............................ 190

Višnja RajićFuturološke metode istraživanja ........................................................................... 203

Snježana DubovickiIstraživanje metodoloških pristupa: Mapiranje kanadskog obrazovnog krajobraza predstavljenog pomoću dva nacionalna časopisa ........................... 223

Vera Woloshyn, Tanya Kaefer, Michael Savage i Snežana RatkovićNasljeđe i društvene prakse u obrazovnim istraživanjima ............................... 267

Michelle McGinnNovi pogleda na stvaranje životne obrazovne teorije polazeći od pitanja „Kako mogu unaprijediti svoju praksu?“ ............................................................ 279

Petter ØglandKorištenje višestrukog i kombiniranog istraživačkog dizajna u višedisciplinarnom istraživanju igre .................................................................... 297

Dragana Martinovic

5

ContentsEditors’ Preface ........................................................................................................... 6

Siniša Opić, Branko Bognar, and Snežana Ratković Processing Qualitative Data (log-linear analysis) in Educational Research ..... 23

Sinša OpićThe Methodology of Pedagogy at the Turn of the Century ................................ 39

Nenad SuzićStructural Equation Modeling (SEM) in Pedagogy ............................................. 54

Siniša Opić and Nevenka MarasApplication of Data Mining in Predicting the Evaluation Process at Postsecondary Educational Establishments – RapidMiner ................................ 79

Vlado Simeunović and Sanja MilićSome Adventages and Epistemological Values of Case Studies in Educational Reserch ............................................................................................... 109

Milan MatijevićGrounded Theory in Educational Research ........................................................ 129

Tomislav TopolovčanCritical Review of Ethical Principles in Action Research ................................. 150

Branko BognarMultisensory Ethnography and A/r/tography: Mobilizing Methodologies, Disciplines, and Knowledges ................................................................................ 167

Snežana Ratković and Bharati SethiFocus Groups: Contributions and Limitations to Educational Research ....... 190

Višnja RajićFuturistic Research Methods (or Research Methods of the Future?) .............. 203

Snježana DubovickiExploring Research Methodologies: Mapping the Canadian Education Landscape as Represented Through Two National Journals ............................ 223

Vera Woloshyn, Tanya Kaefer, Michael Savage i Snežana RatkovićLegacies and Social Practices in Educational Research ..................................... 267

Michelle McGinnA New Look at How to Create Living Educational Theory from Questions Like “How do I improve my practice?” ............................................................... 279

Petter ØglandUsing a Multi- and Mixed-Methods Research Design in a Multidisciplinary Study on Gaming ................................................................... 297

Dragana Martinovic

108

Kvalitativni pristupimetodologiji istraživanja odgoja

Qualitative ResearchMethods in Education

Quantitative Research

Qualitative Research

203

FUTUROLOŠKE METODE ISTRAŽIVANJA

Snježana DubovickiFakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilište Josipa Jurja Stross-mayera u Osijeku, Republika Hrvatska

UvodIzbor metodologije istraživanja ne bi trebao biti ograničavajući faktor

prilikom izbora istraživačkoga problema, nego bi mu trebao biti prila-gođen (Robinson, 1993; Kahlke, 2014). U pedagogiji se problem još više usložnjava jer u istraživanjima sudjeluju ljudi (predškolska djeca, učeni-ci nižih i viših razreda osnovne i srednje škole, studenti) čije ponašanje ili značajke nije uvijek moguće jednostavno izmjeriti niti usporediti, npr. izmjeriti nečiju kreativnost ili emocije. Jagić (2007) naglašava kako rezul-tate pedagoških istraživanja nije dobro svoditi na statističke pokazatelje, nego je potrebno koristiti i kvalitativne podatke.

Gorard i Taylor (2004) posebno naglašavaju važnost podataka dobi-venih kombiniranjem metoda, ističući kako se nedostatak jedne istraži-vačke metode može kompenzirati nadopunom druge istraživačke meto-de doprinoseći vjerodostojnosti dobivenih rezultata. Međutim, kod nas (u pojedinim časopisima koji objavljuju radove vezane uz pedagogiju) situacija još uvijek nije dosegnula tu razinu. U Hrvatskoj se u novije vri-jeme naglašavala važnost različitih istraživačkih paradigmi18 jer je uo-čena dominacija pozitivizma u većini znanstvenih radova koji se bave pedagogijom (B. Bognar, 2012; L. Bognar, 2012). Glavna zamjerka ova-kvoga načina istraživanja leži u „detektiranju“ trenutnoga stanja istraži-vanoga fenomena, ali rijetko kad i mijenjanje uočene situacije. Osnovna obilježja pozitivizma su vjerovanje u mogućnost točne spoznaje, izbjega-vanje subjektivnog utjecaja na rezultate istraživanja te korištenje metoda koje omogućuju precizno mjerenje (npr. ankete i eksperimenti). Cohen,

18 Određenjem pojma „paradigma“ bavili su se različiti autori (Husen, 1988; Khun, 2002; Mužić, 2004; Sekulić-Majurec, 2007; B. Bognar, 2012), a najveći je doprinos objašnjenju navedenoga pojma dao upravo Kuhn (2002) koji je iznio definiciju s kojom se slaže većina istraživača, a koja govori da paradigma istraživanja predstavlja opći pristup znanstvenom istraživanju.

204

Manion i Morrison ističu sljedeće nedostatke pozitivizma u pedagoškim istraživanjima:

Međutim, tamo gdje je pozitivizam manje uspješan jest njegova pri-mjena na proučavanje ljudskog ponašanja, gdje se neizmjerna složenost ljudske prirode i neuhvatljiva i nedodirljiva kvaliteta društvenih fenome-na jasno suprotstavljaju redu i pravilnosti prirodnog svijeta. To nigdje nije tako očigledno kao u kontekstu razreda i škole gdje problemi poučavanja, učenja i interakcije među ljudima predstavljaju pozitivističkom znanstve-niku golemi izazov. (2007, str. 9)

Sekulić-Majurec (2007) smatra kako u pedagogiji postoji mali broj problema koji je prikladan upravo za vrstu istraživanja koje je usmjere-no ka kvantitativnoj metodologiji. L. Bognar (2012) ističe i moguću opa-snost od takve vrste istraživanja te navodi da ona dovodi do potpunog razdvajanja pedagoške teorije od prakse. No, to ne znači da treba odbaciti pozitivističku paradigmu, nego treba smanjiti njezinu dominaciju u istra-živanju pedagogije, a povećati upotrebu i drugih znanstvenih paradigmi, kao što su postpozitivizam, kritička teorija, konstruktivizam i sudjelujuća paradigma o kojima su pisali B. Bognar (2012) i L. Bognar (2012). Cilj istraživanja pedagoških fenomena ne bi trebalo biti „detektiranje“ trenut-ne situacije, nego bi takva istraživanja trebala biti usmjerena ka konti-nuiranom mijenjanju i unaprjeđivanju odgojno-obrazovne prakse, čemu posebno mogu doprinijeti akcijska istraživanja (Sekulić-Majurec, 2007; B. Bognar, 2009).

U istraživanjima gotovo uvijek proučavamo pojave u prošlosti i sa-dašnjosti (longitudinalna i transverzalna istraživanja), a rijetko kad pro-učavamo (ili projiciramo) buduće izazove s kojima se možemo susresti. Toffler (1975) piše kako u većini situacija ljudima možemo pomoći da se bolje prilagode budućnosti ili budućim izazovima ukoliko ih unaprijed upozorimo na ono što ih očekuje. Predviđanje19 umnogome pridonosi po-većanju učinka te iznalaženju rješenja za stare i nove probleme. „Radilo se o bilo čemu, prethodna intelektualna preradba informacija nesumnjivo smanjuje vrijeme koje je potrebno da se informacije prerade i da se na njih 19 Jedino važnije od unaprijed primljene informacije je navika da se živi

predviđajući (Toffler, 1975). Osobe koje funkcioniraju na ovakav način, znatno su uspješnije od onih koji se prepuštaju sudbini (što bude, bit će). To su npr. šahisti koji predviđaju i svoje, ali i poteze svojega suigrača; to je student koji godinu-dvije unaprijed zna koja će biti tema njegovoga diplomskoga rada.

Novi pristupi metodologiji istraživanja odgoja

205

reagira u samom razdoblju prilagođenja“ (Toffler, 1975, str. 337). U tome nam može pomoći futurologija i futurološke metode istraživanja koje su u hrvatskoj pedagogiji neopravdano zanemarene.

Cilj ovoga rada je ponuditi moguće istraživačke metode u okviru kojih bi se mogli istražiti različiti odgojni fenomeni. Futurološke metode istra-živanja uglavnom pripadaju kvalitativnoj metodologiji20 i predstavljaju najbolju dopunu drugim istraživačkim metodama. To nikako ne znači da futurološke metode same za sebe nisu jednako vrijedne kao i bilo koji drugi istraživački „alat“, nego samo ukazuje na mogućnost cjelovitijeg istraživanja nekoga pedagoškoga problema. U ovome radu neće se navo-diti i opisivati sve futurološke metode, nego samo one koje su relevantne za istraživanja odgojne problematike. Neke od futuroloških metoda istra-živanja, koje ćemo ovdje prikazati, su: Delphi metoda, Metoda fokus grupa, Metoda kotač budućnosti, Metoda šesto čulo, Metoda planiranja unazad (Backcasting metoda), Metoda planiranja unaprijed (Forecasting metoda), Metoda analize trenda i Metoda predviđanja tehnološkoga razvoja.

Delfi metodaDelfi metoda (ili tehnika) je jedna od najpopularnijih najrazrađenijih

i među prvim prihvaćenim metodama istraživanja budućnosti. Delfi me-toda21 dobila je ime prema proročištu u Delfima u kojemu su proročice onome tko im je postavio pitanje davale često dvoznačne odgovore. Kako bi dobili odgovore od proročica (mediji; žene u dobi više od 50 godina koje su bile neudane ili su živjele odvojeno od svojih muževa), postavljači pitanja su im donosili hranu i različite poklone. Pitanja su uglavnom bila vezana uz ratna i gospodarska događanja, bolesti i ljubavnu problemati-ku. Prve primjene Delfi metode bile su u području znanosti i tehnologije. Dalkey i Helmer (1963) pišu o početcima upotrebe Delfi metode za vrije-me Hladnoga rata, a od stručnjaka (eksperata) se tražilo da identificiranju potencijalne američke industrijske ciljeve te pronađu njihovu „slabu toč-ku“ (sovjetska streljiva).

20 Neke od futuroloških metoda istraživanja, kao što su metoda analize međuutjecaja (Cross impact) ili S – metoda (Suzić, 2012), možemo ubrojiti u kvantitativnu metodologiju, ali nam cilj nije baviti se metodama koje ulaze u kvantitativnu nego kvalitativnu metodologiju.

21 Detaljnije o Delphi metodi možete vidjeti u Suzić (2012).

Kvalitativni pristupi metodologiji istraživanja odgoja

206

Cilj metode je kombiniranje stručnih mišljenja o vjerojatnosti i oče-kivanosti razvoja neke pojave kroz vrijeme. Vrcelj i Mušanović (2001, str. 113) navode pet uvjeta koje je potrebno zadovoljiti za primjenu grupne Delfi metode: 1) ne traži se ispravan odgovor kao rezultat, 2) poznati ek-sperti se ne slažu oko nekog pitanja u predviđanjima, 3) pitanje je inter-disciplinarne naravi i ne postoji jedan ekspert s obuhvatnim znanjima o svim aspektima problema, 4) interdisciplinarne prosudbe pridonose boljem sagledavanju pitanja, 5) postoje jasni kriteriji oko toga kako postići grupni konsenzus.

Metoda se najčešće provodi u tri ili četiri kruga (prema procjeni vodi-telja može biti i više) (Suzić, 2012; Helmer, 1983). Grupi eksperata se po-stavlja precizno pitanje o budućnosti nekoga fenomena koji istražujemo. Suzić (2012) ističe važnost odabira stvarnih eksperata za problem koji se istražuje, a ne autoriteta. Nakon dobivenih odgovora, oni se analiziraju, sumiraju i šalju ponovno svim ekspertima na redefiniranje prethodnoga odgovora (stajališta) u svjetlu prognoza i argumenata grupe kao cjeline (Vrcelj i Mušanović, 2001). Odgovori se mogu prikazati i u obliku fre-kvencija i postotaka te još nekih drugih statističkih pokazatelja. Eksperti uvidom u odgovore ostalih sudionika mogu promijeniti svoje prvobitno mišljenje ili ga nadopuniti, dodatno objasniti. Proces modifikacije pro-sudbi eksperata nastavlja se i u sljedećemu krugu dok se ne postigne kon-senzus. Vrcelj i Mušanović (2001) također navode kako Delfi metoda po-čiva na tri ključne pretpostavke: 1) ekspertno nasuprot laičkom mišljenju, 2) grupne nasuprot individualnim procjenama, 3) anonimnost nasuprot osobnoj izloženosti eksperta.

Kao nedostatak ove metode, Murry i Hammons (1995) navode vri-jeme koje se gubi između jednog i drugog kruga istraživanja kako bi se odgovori analizirali i sintetizirali. Za razliku od toga, Fletcher i Marchil-don (2014) ističu kako je upravo to bila prednost u njihovom istraživanju. Neke od prednosti i nedostataka Delfi metode navedeni su u tablici 1.

Sourani i Sohail (2015) ističu kako se u novije vrijeme Delfi metoda koristi više u formi upitnika nego li u formi postavljanja jednoga pitanja ekspertima, koja predstavlja izvornu Delfi metodu. Također se koristi i u obliku strukturiranih i polu-strukturiranih intervjua.


207

Tablica 1. Prednosti i nedostatci Delfi metodeDELFI METODA

prednosti nedostatci

- veća anonimnost; eksperti su u potpunosti zadržani u tajnosti

- manji broj sudionika istraživanja

- eksperti mogu biti iz različitih zemalja

- istraživanje manje istraženih pitanja

- sprečavanje dominacije grupe nad mišljenjem pojedinca

- dobiveni rezultati (informacije) mogu se odmah primijeniti u praksi

- nema pogreške prilikom interpretacije do-bivenih odgovora (izjava) kao što to može biti slučaj kod kvantitativnih pokazatelja

- osigurana je ravnopravnost stavova

- kao dopuna drugim istraživanjima

- „zanemarivanje“ drugih mišljenja osim onoga dobivenoga od eksperata

- zahtijevaju predanost eksperata

- najčešće obuhvaćaju duže vremensko razdoblje

- istraživač ima veću odgovornost prema istraživanju

- deduktivan pristup

- suglasje grupe nije rezultat procesira-nja informacija nego grupnog konfor-miranja

- voditelj može ugraditi svoje stavove

B. Bognar (2013) opisuje upotrebu varijante Delfi metode za stvaranje pedagoške vizije naglašavajući kako je tu metodu moguće koristiti za stva-ranje, a ne prognozu budućnosti, čime ističe ideju o istraživanju buduć-nosti jedino u kontekstu stvaralaštva. Delfi metoda je do danas doživjela brojne modifikacije u svijetu pa se neki od istraživača pri upotrebi Delfi metode više ne koriste riječju „metoda“ nego pristup (Mead i Moseley, 2001).

Metoda fokus grupaMetoda fokus grupa (engl. focus groups) polazi od istraživačeve pretpo-

stavke o poželjnoj budućnosti. Vrcelj i Mušanović (2001, str. 118-119) ovu metodu definiranju na sljedeći način: „Metoda fokus grupa služi za siste-matizaciju naših želja glede budućnosti, otkrivanje načina na koje možemo dostići eksponiranje ciljeve te otkrivanje našeg angažmana i aktivnosti u dostizanju ciljeva.“ Skoko i Benković (2009) definiraju je kao kvalitativni oblik istraživanja koji uključuje grupnu raspravu o postavljenoj problema-tici. Pri tome, „osnovni je cilj fokus grupe potaknuti dubinsku diskusiju kojom će se istražiti vrijednosti ili stavovi ispitanika prema nekom proble-mu ili temi, odnosno razumjeti i objasniti značenja, vjerovanja i kulturu koja utječe na osjećaje, stavove i ponašanja individua“ (str. 217)


208

Sociologa, Roberta Mertona, s pravom nazivaju ocem ove metode jer je upravo on zaslužan za njeno plasiranje u društvene znanosti. On je ti-jekom Drugog svjetskoga rata želio ispitati utjecaj propagandnih filmova namijenjenih američkim građanima pa je metoda u prvo vrijeme bila na-zivana i „fokusiranim intervjuima“ (Skoko i Benković, 2009). Merton je među prvima u to vrijeme predstavio potpuno drugačiju istraživačku me-todu koja je privukla pažnju mnogih znanstvenika toga vremena. Danas se ova metoda koristi gotovo u svim područjima znanosti i istraživanja (najviše u marketingu), ali je u hrvatskoj pedagogiji do danas ostala goto-vo neprimijećena (uz pojedine iznimke).

Sudionici ne predstavljaju reprezentativnu skupinu (kao u drugim istraživanjima), ali to i nije toliko važno jer se metoda fokus grupa uglav-nom primjenjuje u istraživanjima kada je do određenih saznanja nemo-guće doći klasičnim metodama (istraživanje emocija, vrijednosti, uvjere-nja, stavova). Rodriguez, Schwartz, Lahman i Geist (2011) pišu o važnosti ove futurološke metode u društvenim znanostima te posebno ističu njene prednosti u prilikama kad se istražuju kulturno osjetljiva pitanja. Uz ovu se metodu obično veže sljedeća rečenica: Ukoliko želiš najbolje vidjeti, idi ravno do izvora. Koraci navedene metode mogu se vidjeti na slici 1.

Slika 1. Koraci Metode fokus grupa.


209

Fokus grupa se sastoji od šest do deset članova koji su izabrani pre-ma principu homogenosti. Naime, poželjno je da to bude dovoljno mala grupa kako bi svaki sudionik mogao iznijeti svoj stav, ali i dovoljno velika da se može razviti određena grupna dinamika (Skoko i Benković, 2009). Također, dobro je da se članovi grupe međusobno ne poznaju kako ne bi utjecali na odgovore. Moderator grupe (istraživač) treba biti osposobljen za vođenje aktivnosti (dobro poznavanje teme, održavanje ugodne klime, usredotočenost rasprave na temu, poticanje na raspravu postavljenjem potpitanja). To je posebno važno ukoliko se radi o osjetljivim temama. Rasprave obično traju u vremenskom rasponu od 90 do 120 minuta. Su-dionicima su dodijeljene određene uloge u grupama, a te uloge predstav-ljaju određene perspektive iz kojih želimo dobiti pogled na istraživani fe-nomen (obično tako i biramo članove grupe). Tablica 2. Prednosti i nedostatci metode fokus grupe

METODA FOKUS GRUPE


- smanjuje distancu između sudionika istraživanja i istraživača

- u grupnoj interakciji sudionici stimuliraju jedni druge

- lakše dopiremo do skrivenih ili latentnih dimenzija

- smanjuje se mogućnost davanje socijalno poželj-nih odgovora

- o temi se može raspravljati sve dok grupa nije zadovoljna rezultatom

- što je više različitih shvaćanja i razmišljanja među sudionicima, bit će više boljih i jasnijih objašnjenja njihova ponašanja

- fokus grupa sama može sudionicima, moderatoru, istraživaču biti mjesto promjene tijekom rasprave, ali i poslije

- moguće je prilagođavanje različitim formama istraživačkih pitanja

- relativno velika količina informacija može biti prikupljena u kratkom vremenskom razdoblju s relativno malim troškovima

- promatranje grupe omogućava informacije „iz prve ruke“

- grupna interakcija može stimulirati nove ideje ispitanika

- istraživanje fokus grupe ne može se predvidjeti, baš kao što se ne može predvidjeti niti definirati očekivani rezultat

- nema anonimnosti

- grupni pritisak i stimulacija mogu spontano izazvati promjenu mišlje-nja

- pritisak grupe i moguće igranje uloga mogu otežati interpretaciju rezultata

- dgovori pojedinca u grupi mogu biti „kontaminirani“ mišljenjem ostalih članova grupe

- ukoliko je tema osjetljiva, ispitaniku može biti neugodno slobodno govo-riti u nazočnosti drugih osoba

- obujam materijala, koji može biti upotrijebljen, ponekad je ograničen


210

Analiza rezultata je lakša ukoliko se koristimo videozapisima ili audio-zapisima. Kasnije se navedeni zapisi transkribiraju. Videozapis nam može pomoći i prilikom uočavanja neverbalnih znakova koji također mogu pri-donijeti interpretaciji rezultata. Gordon i Langmaid (1988) navode kako analiza rezultata uključuje nekoliko faza: oblikovanje (forming), nizanje ideja (storming), određivanje normi (norming), izvođenje (performing) i prekid/raskid (mourning). Skoko i Benković (2009) navode i neke od naj-poznatijih softverskih paketa uz pomoć kojih se mogu kodirati transkrip-ti, a to su: HyperRESEARCH, NUD*IST, AQUAD i ATLAS/ti. Prednosti i nedostatci ove metode mogu se iščitati iz tablice 2.

Zaključno možemo reći da se ova futurološka metoda kod nas najviše koristi u marketinškim istraživanjima i istraživanjima odnosa s javnošću, a još uvijek malo u istraživanju odgoja i obrazovanja, što je svakako po-trebno promijeniti.

Metoda kotač budućnosti (Futures Wheel)Kotač budućnosti može podsjećati na oluju ideja (brainstorming) jer

ima gotovo sve njezine elemente pa možemo reći da je oluja ideja ugra-đena u ovu metodu. Nju je 1979. godine osmislio Jerome Clayton Glenn. Cilj metode je predviđanje posljedica (najčešće u dva kruga) određenih trendova ili događanja. Metoda se najčešće prikazuje u obliku dijagrama, a namijenjena je manjem broju sudionika (slika 2).

Slika 2. Shematski prikaz metode Kotač budućnosti.


211

Za određeni budući trend, temu ili događaj, koji stavljamo u središte papira, manja grupa odabranih sudionika istraživanja ispisuje imagina-tivnu listu odgovora na pitanje – što može nastati kao rezultat promišlja-nja o centralnomu pojmu? Grupa upisuje odgovore u kotačiće u kojima se nalaze naša predviđanja primarnih učinaka i posljedica u krugove bliže središnjemu pojmu (prvi red). Ukoliko su neke od posljedica koje zapisu-jemo u prvom krugu nerealne ili previše konvencionalne, grupa ih elimi-nira. One ideje koje su nakon eliminacije ostale na papiru, dalje razvijamo grupnom diskusijom upisujući potom i sekundarne učinke i posljedice u krugove koji su smješteni u drugi red. Također, i u ovome krugu elimi-niramo one ideje koje su najnerealnije ili previše konvencionalne i dalje razrađujemo one koje ostaju. Postupak ponavljamo najčešće do trećega ili četvrtoga nivoa. Posljedice početnog budućeg događaja ili problema mogu biti povezane u obliku stabla ili paukove mreže.

Slika 3. Primjer upotrebe metode kotač budućnosti.

Iz slike 322 možemo vidjeti studentska promišljanja na temu o tome što bi se dogodilo da poskupi hrana u studentskim menzama. Na sličan način 22 Slika 3. nastala je akademske 2015./2016. u suradnji sa studentima 5. godine

učiteljskoga studija na nastavi iz kolegija Metodologija pedagoških istraživanja. Studenti su za ovu prigodu bili podijeljeni u grupe od 4 do 6 članova te je svaka grupa predstavila jednu zanimljivu i važnu temu uz pomoć ove metode.

...položi� državnu maturu

položi� prijemni

ispit

položi� sve ispite

završi� fakultet

položi� državni stručni

ispit

javi� se na

raspisani natječaj

dobi� posao

CILJ: radi� u

školi kao pedagog


212

možemo promišljati i predviđati rješenja i za neke druge izazove u odgoju i obrazovanju s kojima se možemo susresti u budućnosti. Prednosti i ne-dostatke ove metode moguće je iščitati iz tablice 3.

Tablica 3. Prednosti i nedostatci metode kotač budućnostiMETODA KOTAČ BUDUĆNOSTI


- struktura mogućih utjecaja

- vizualizacija međusobnih odnosa

- višestruke svjesne buduće perspektive

- brzo se i lako može napraviti

- korištenje oluje ideja

- uvid u više mogućih rješenja istovremeno

- brza i jednostavna izrada

- opsežna lista mogućih implikacija, čime se identifi-ciraju prognoze odgovarajućih posljedica i rješenja nekog budućeg događaja

- služi kao pomoćna metoda drugim metodama za predviđanje budućih događaja

- vrlo osjetljiva metoda za osnovne pretpostavke

- preduvjet za korištenje je pozna-vanje drugih metoda (oluja ideja)

- suglasnost grupe

Upotreba ove istraživačke metode u odgoju i obrazovanju više je nego učinkovita. Pogodna je i za predviđanje trendova ili rješavanje stvarnih problema. Ne zahtijeva puno pripreme niti puno vremena za provođenje pa ju je moguće provesti u okviru jednog ili dva školska sata.

Metoda šesto čulo (Sixth sense)Metoda šesto čulo koristi se u futurološkim istraživanjima u kojima

je diskontinuiranost više pravilo nego li izuzetak. Intuitivnim uvidi-ma pokušavamo racionalizirati dijelove koji nedostaju. Intuitivni uvi-di omogućuju povezivanje segmentiranih i nadomještanje nedostajućih podataka. U literaturi se intuiciju često opisuje kao „osjećaj iz trbuha“, „predosjećanje“, „šesto čulo“, „impuls“ ili „nagon“. Možemo reći da se gotovo svakodnevno koristimo intuicijama pojednostavljujući uobičaje-nu komunikaciju i izražavanje. Na primjer, kada kažemo „Imam osjećaj da će se danas nešto dobro dogoditi“, zapravo se referiramo na intuiciju (Kudlek, 2014).

Vrcelj i Mušanović (2001) definiraju metodu i navode njezinu poveza-nost s područjem kreativnosti:


213

Uz naših standardnih pet osjetila, naše šesto osjetilo je intuicija kao specifičan način spoznavanja. Intuitivne spoznaje doživljavamo kao iznenadne uvide aha-efekta kojima spoznajemo neke istine, uočavamo pravilnosti ili obrasce u serijama nepovezanih podataka, uočavamo veze među pojavama. Iz studija mozga poznato je da su intuitivne spo-znaje povezane s kreativnim uvidima temeljenim na misaonim aktiv-nostima desne strane mozga. (str. 119-120)

Sternberg (1996) te Arar i Rački iz psihologijske perspektive pišu o povezanosti intuitivnih spoznaja s kreativnošću, ističući povezanost i važ-nost uvida s divergentnim mišljenjem.

Subjektivno, uvid se događa iznenada i uključuje „aha!“ doživljaj. Sposobnosti, koje bi se mogle nalaziti u podlozi uvida, uključuju: za-mjećivanje novih važnih informacija, uspoređivanje nesukladnih infor-macija, pronalaženje važnih povezanosti te kombiniranje informacija, odnosno upotreba analogija ili metafora kako bi zamijetili veze. (Arar i Rački, 2003, str. 7)

Tablica 4. Prednosti i nedostatci metode šesto čuloMETODA ŠESTO ČULO


- pravilna upotreba ljudskih sposobnosti

- ušteda novca

- ušteda vremena

- izbjegavanje „štetnih“ istraživanja

- duhovna korist

- prevelika usmjerenost na intuiciju

- najčešće se koristi kao dopuna drugim is-traživanjima

- češće se koristit u paraznanstvenim nego li u znanstvenim predviđanjima

Gladwell (2005) ističe kako odluke donesene u trenu - intuitivne odluke mogu polučiti bolje rezultate nego pažljive analize i promišljanja. Kada se nađemo pred nekom odlukom, intuicija nam često govori su-protno od razuma i često su te odluke o nečemu što se ne može povezati s prošlim iskustvima, tako da nam naša sjećanja iz podsvijesti ne mogu pomoći. U istraživanjima budućnosti, metodu šesto čulo možemo kori-stiti kao dopunu drugim istraživačkim metodama kako bi objasnili one dijelove koje nam je racionalno teško objasniti. Metoda šesto čulo pove-zuje se i s izvantjelesnim i duhovnim iskustvima, no to ne ulazi u područje interesa ovoga rada. Tablica 4. donosi nam prednosti i nedostatke nave-dene metode.


214

Metoda planiranja unazad i metoda planiranje unaprijed Robinson (1990, citirano u Dreborg, 1996) je prvi predstavio metodu

planiranja unazad, dok ju je Dreborg (1996) prvi koristio u svom istra-živanju o održivosti društva. On ističe kako metoda planiranja unazad uključuje utvrđivanje željene budućnosti kao točke od koje se vraćamo unatrag radi određivanja izvedivosti te zamisli i potrebnih mjera koje tre-ba poduzeti. Metoda planiranja unazad uključuje sljedeće korake: 1 - po-stavljanje cilja, 2 - specifikaciju zadaća i ograničenja, 3 - opis sadašnjega stanja, 4 - specifikaciju egzogenih varijabli, 5 - provedbu analize scenarija, 6 - provedbu analize među-utjecaja. Vrcelj i Mušanović (2001) ovu meto-du povezuju s kreativnim procesom mišljenja: „Backcasting je kreativni proces mišljenja koji sagledava buduće potrebe i temeljne vrijednosti te ih interpolira u sadašnjost i u aktualne strategije razvoja. Metoda back-casting je vježba imaginacije, ali i analitičkih sposobnosti istraživača u razumijevanju sadašnje situacije. (str. 121)

Vergragt i Quist (2011) su u istraživanju predvidjeli tri moguća sce-narija: Što će se dogoditi?, Što bi se moglo dogoditi? i Što bi se trebalo dogoditi?, a odgovor na posljednje pitanje dobili su uz pomoć backcasting metode. Primjer jednoga takvoga planiranja možemo vidjeti na slici 4.

Slika 4. Primjer upotrebe metode planiranja unazad (engl. backcasting).

Slika 4. nam prikazuje da ukoliko želimo postići naš krajnji cilj, da radimo kao pedagog u jednoj osnovnoj ili srednjoj školi, vraćamo se u vrijeme u kojemu smo sada (recimo da smo učenik osnovne ili srednje škole) i planiramo kako doći do toga cilja. Planiranje ide unazad skroz

...položi� državnu maturu

položi� prijemni

ispit

položi� sve ispite

završi� fakultet

položi� državni stručni

ispit

javi� se na

raspisani natječaj

dobi� posao

CILJ: radi� u

školi kao pedagog


215

dok ne dođemo do vremena u kojemu smo sada. Na slici je prikazana bliska budućnost, ali jednako tako uspješno možemo planirati i daleku budućnost.

Metoda planiranja unatrag se primjenjuje uglavnom kod složenijih pitanja (dugoročno) koja uključuju različite aspekte društva, tehnološke inovacije i promjene. Najčešće se koristi u području ekonomije, tehnolo-gije, energetike, bankarstva, ekologije i medicine. U središte istraživanja se stavljaju gorući društveni problemi, kao što su: nestanak pitke vode, ne-stanak fosilnih goriva, kisele kiše, klimatske promjene. Svrha ove metode je uputiti na identifikaciju kritičnih elemenata socijalne, ekonomske, teh-nološke i drugih neizvjesnosti s kojima se možemo susresti u budućnosti. Pomaže onima koji donose odluke da razmotre moguće posljedice svojih odluka te, ukoliko je potrebno, refokusiraju procjenu situacije o kojoj od-lučuju (Vrcelj i Mušanović, 2001).

Često se zbog povezanosti u predviđanju budućnosti u istraživanju istovremeno koriste metoda planiranja unazad i metoda planiranja una-prijed. Metoda planiranja unaprijed (engl. forecasting) predstavlja proces izrade predviđanja budućnosti na temelju prošlosti i sadašnjosti. Provodi se na gotovo identičan način kao i metoda planiranja unazad, samo što ovoga puta ne planiramo korake unazad nego unaprijed.

U kontekstu ovih odrednica, pedagozi bi trebali razmišljati o tome koje goruće probleme našega odgojno-obrazovnoga sustava možemo predvidjeti u idućih 50-100 godina. Pri tome je budućnost bolje nastojati osmisliti i kreirati nego li pasivno čekati da se ona dogodi.

Metoda analize trendaAnić (2015) riječ trend definira kao opću sklonost, tendenciju prema

čemu. Ukoliko trend definiramo kao smjer u kojemu se pojava koju pra-timo kreće, tada opisujemo dinamiku, opću usmjerenost, smjer kretanja, oblik promjene određenoga fenomena u vremenu u kojemu smo pratili kretanje ili promjene. Trendove možemo podijeliti u odnosu na sadržaj (odgojni, obrazovni, ekonomski, socijalni), trajanje (globalni, lokalni i re-gionalni) i utjecaj (pozitivni, negativni ili neutralni). Naisbitt (1985) piše o megatrendovima kao o budućim smjerovima razvoja koji će promijeniti naš život u budućnosti. On izdvaja 10 megatrendova koji su prisutni na globalnoj razini, a to su: (1) od industrijskoga prema informatičkome društ-


216

vu, (2) od forsirane tehnologije prema vrhunskoj tehnologiji, (3) od nacio-nalne prema svjetskoj privredi, (4) od kratkoročnoga prema dugoročnomu, (5) od centralizacije prema decentralizaciji, (6) od pomoći institucija prema samopomoći, (7) od predstavničke prema participativnoj demokraciji, (8) od hijerarhije prema mrežama, (9) od sjevera prema jugu i (10) od ili-ili prema višestrukim mogućnostima izbora.

Vrcelj i Mušanović (2001) ističu kako se prilikom istraživanja bu-dućnosti trendovi često koriste kao polazišne točke (u okviru različitih struka). Neka od istraživanja su: analiza i ekstrapolacija trenda, analiza cikličnih oblika, modificirana analiza trenda te analiza ukrštenih učinaka (Vrcelj i Mušanović, 2001).

Metoda analize trenda koristi se tako da proučavajući trendove u po-vijesti projiciramo moguće trendove u budućnosti. Koristeći se ovom metodom, bavimo se odgovorima na pitanja: Što je uzrokovalo trend? Koje još utjecaje možemo očekivati? Koji su krajnji mogući dosezi trenda? Odgovori na postavljena pitanja u istraživanju odgojne problematike za pedagoge je važna jer pomaže u predviđanju različitih mogućih ishoda proučavanoga fenomena.

Početke analize trenda možemo tražiti u vrijeme Drugog svjetskoga rata kada su stručnjaci obavještajne službe nastojali pronaći metodu za prikupljanje informacija o neprijateljskim zemljama, koje bi u neratnom stanju mogli prikupiti ispitivanjem javnoga mišljenja (Naisbitt, 1985). Paul Lazasfeld i Harold Lasswell došli su na ideju analiziranja sadržaja u dnevnim njemačkim novina. Iz novina se direktno nije mogla iščitati informacija o njihovim zalihama, proizvodnji, prijevozu i drugo, ali pro-blemi koji su se gomilali u društvu bili su popraćeni i u novinskim član-cima toga vremena. S vremenom, na osnovi pročitanih članaka, mogla se stvoriti predodžba o stanju u Njemačkoj. Lokalne su novine objavljivale imena poginulih vojnika, a zbrajanjem gubitaka iz svih lokalnih novina, mogla se saznati okvirna brojka poginulih njemačkih vojnika.

Jedan od primjera upotrebe ove metode možemo naći i u radu Šezde-set godina Života i škole 1952. – 2011. (Munjiza i Dubovicki, 2012), iz čije su analize uočeni i neki značajniji trendovi (tablica 5).


217

Tablica 5. Uočavanje trendova u časopisu Život i škola 1952. - 2011. prema kategorijama (Munjiza i Dubovicki, 2012, str. 28)

1952. – 1981. 1982. – 2011. 1952. – 2011.

ČLANCI Broj % Broj % Broj %

Opća pedagogija 271 14,9 245 25,8 516 18,7

Didaktika 351 19,3 111 11,7 462 16,6

Metodike 635 35,0 369 38,8 1.004 36,4

Školski sustav i 558 30,8 226 23,7 784 28,3

ČLANCI SVEGA 1.815 100 951 100 2.766 100

PRILOZI Broj % Broj % Broj %

Prikazi knjiga 309 50,8 177 74,3 486 57,5

Društveni život 69 11,4 43 18,1 112 13,2

Književni prilozi 206 33,9 9 3,8 215 25,4

Poruke uredništva 24 3,9 9 3,8 33 3,9

PRILOZI SVEGA 608 100 238 100 846 100

ČLANCI I PRILOZI 2.423 1.189 3.612

Iz tablice 5. možemo vidjeti da u strukturi dominiraju članci poje-dinih znanosti i njihove metodike. Oni u promatranom razdoblju čine nešto više od 1/3 ukupnog broja objavljenih članaka, čime uočavamo trendove pisanja u to vrijeme. Osim toga, unutar ovog područja po broju objavljenih članaka dominiraju članci o jeziku (posebno hrvatskom jezi-ku i književnosti). U prilozima dominiraju ocjene i prikazi novih knjiga (monografija, udžbenika i priručnika). U odnosu na ukupan broj priloga, na ocjene i prikaze novih izdanja knjiga otpada gotovo 60 %. Vidljiva je velika razlika između prvog i drugog razdoblja po broju objavljenih knji-ževnih priloga pa možemo govoriti o dva trenda koja su zahvatila šezde-setogodišnje izlaženje časopisa Život i škola.

Bilo bi dobro istražiti domaće i strane pedagoške časopise te utvrditi kojim su se temama domaći i strani pedagozi bavili proteklih desetljeća, a također možemo i predvidjeti neke od tema o kojima će oni pisati u idući 20-ak godina.


218

Metoda predviđanja tehnološkoga razvoja (tehnological forecasting)

U predviđanju tehnoloških inovacija u budućnosti najčešće sudjeluju ek-sperti koji dobro poznaju istraživano područje. Danas se koristimo različitim medijima koji obogaćuju naš nastavni proces. Promišljamo li kada o tome kakvi bi mediji, koje danas koristimo u nastavi, mogli izgledati u budućnosti? Kako suvremenu tehnologiju što uspješnije staviti u funkciju nastave?

Tablica 6. Novi glazbeni instrument (Dubovicki, 2016.)

NamjenaVrsta

glazbalaNačin

upotrebe

Od čega je

izrađen

Povezanost s ostalim

kolegijimaTrajnost

nastava glazbe u osnovnim škola-manastava glazbe u srednjim školama (gimnazije)nastava glazbe na fakultetima (učiteljski i nas-tavnički fakulteti, umjetničke akademije…)u službi orkestrakao pratnja solo pjevačima

puhački in-strumentudaraljkažičani instru-mentelektronički instrumentinstrument s klavijaturamaon-line instru-ment

mehaničko pokretanje (puhanje, udaranje, tipkanje…)elek-troničko pokretanjepreko sučelja ekrana (mobitela, tableta, pri-jenosnog ili stolnog računala)

drvometalplastikagumahologram

upotreba na specifičnom kolegijuinterdiscipli-narna upo-trebaprema želji učenika/studenata/profesoramože se koristiti kao dopuna drugim medi-jima u funkci-ji nastave

jednokratna upotrebavišestruko korištenjemogućnost nadogradnje (nadopuna potrošivoga dijela)solarno punjenje

Rješenje grupe: 1c + 2f + 3c + 4e + 5d + 6b

Za promišljanje o ovoj tematici, korišten je kreativni postupak morfo-loška analiza23. Studenti su osmislili (predvidjeli) neke tehnološke inovacije 23 To je postupak u kojem problem koji rješavamo dijelimo na veći broj elemenata

(1, 2, 3, 4, 5…) te za svaki smišljamo što više ideja (a, b, c, d, e, f…). Ako studentima npr. damo zadatak da osmisle novi glazbeni instrument, onda oni mogu pojam glazbenoga instrumenta podijeliti na niz elemenata koji ga čine i za svaki od njih osmisliti što više mogućih ideja. Konačno rješenje bira se tako da se iz svake kolone uzme po jedno rješenje, npr. 1c + 2f + 3c + 4e + 5d + 6b. Navedeno rješenje govori o tome da je jedna grupa studenata odlučila da osmisli novi glazbeni instrument koji namijenjen nastavi glazbe na učiteljskim i nastavničkim fakultetima (1c), koji je on-line instrument (2f), pokreće se


219

u nastavi. Jedna od predviđenih tehnoloških inovacija vidljiva je iz tablice 6.Na sličan način možemo osmisliti kreiranje udžbenika budućnosti,

olovke budućnosti, školske torbu budućnosti ili neke druge tehnološke inovacije koja bi bila u funkciji nastave.

ZaključakIz navedenih primjera moguće je uočiti kako je razlika između futuro-

loških metoda istraživanja i kreativnih tehnike mala. Odnosno, one imaju puno više sličnosti nego li različitosti. Zanimljivo bi bilo istražiti što je sve zajedničko futurološkim metodama istraživanja i kreativnim tehnikama, ali to će biti tema nekoga drugoga rada.

Vodeći se Beckovim (1993) idejama, potrebno je imati na umu da je stalna modifikacija metodologije u istraživanjima pedagogije ključna za razvijanje metodologije prilagođene fenomenima vezanim uz istraživanje čovjeka, njegovoga ponašanja i njegovoga stvaralaštva. Na to nas upozora-va i Egan (2004, str. 280): „Imati znanstvene metode je samo polovica bit-ke. Metode moraju biti primjerene fenomenima na koje se primjenjuju - a to je ona polovica koja nam stvara teškoće kad se bavimo obrazovanjem.“

LiteraturaAnić, V. (2015). Anićev školski rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb, HR: Znanje.Arar, Lj., i Rački, Ž. (2003). Priroda kreativnosti. Psihologijske teme, 12, 3-22.Beck, C. (1993). Postmodernism, pedagogy, and philosophy of education.

Philosophy of Education, 27, 1-13. Bognar, B. (2009). Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojnoj praksi

posredstvom akcijskih istraživanja. Odgojne znanosti, 11(2), 147-162.Bognar, B. (2012). Pedagogija na putu prema pluralizmu znanstvenih para-

digmi i stvaralaštvu. U N. Hrvatić, i A. Klapan (Ur.), Pedagogija i kultura (Svezak 1, str. 101-111). Zagreb, HR: Hrvatsko pedagogijsko društvo.

Bognar, B. (2013). Initiating teachers’ action research: Empowering teac-hers’ voices. Educational Journal of Living Theories, 6(1), 1-39.

Bognar, L. (2012). Pedagogija kao odraz postojećeg ili kreiranje mogućeg. U N. Hrvatić i A. Klapan (Ur.), Pedagogija i kultura (Svezak 1, str.

preko sučelja ekrana (3c), svojevrstan je hologram (4e), može se koristiti kao dopuna drugim medijima u funkciji nastave te je prikladan za višestruko korištenje (6b).


220

112-122). Zagreb, HR: Hrvatsko pedagogijsko društvo.Bognar, L., & Dubovicki, S. (2012). Emotions in the teaching process.

Croatian Journal of Education, 14(1), 135-153.Cohen, L., Manion, L., i Morrison, K. (2007). Metode istraživanja u obra-

zovanju. Jastrebarsko, HR: Naklada Slap.Dalkey, N., & Helmer, O. (1963). An experimental application of the Delp-

hi method to the use of experts. Management Science, 9(3), 458–467.Dreborg, K. (1996). Essence of backcasting. Futures, 28(9), 813-828.Dubovicki, S. (2016). Kreativnost u sveučilišnoj nastavi. Osijek, HR: Sveu-

čilište u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti.Egan, K. (2004). Temeljni problemi istraživača u području pedagogije: Zamje-

na analitičkog i empirijskog. Pedagogijska istraživanja, 1(2), 275- 282.Fletcher, A. J., & Marchildon, G. P. (2014). Using the delphi method for

qualitative, participatory action research in health leadership. Inter-national Journal of Qualitative Methods, 13, 1-18.

Gladwell, M. (2005). Blink: The power of thinking without thinking. New York, NY: Little, Brown and Company.

Gorard, S., & Taylor, C. (2004). Combining methods in educational and social research. Maidenhead, UK: Open University Press.

Gordon, W., & Langmaid, R. (1988). Qualitative market research: A practi-tioner and buyer’s guide. London, UK: Gower.

Helmer, O. (1983). Looking forward: A guide to futures research. Beverly Hills, CA: SAGE Publications.

Husen, T. (1988). Research paradigms in education. In J. P. Keeves (Ed.), Educational research, methodology, and measurement: An internatio-nal handbook (pp. 17-20). Oxford, UK: Pergamon Press.

Jagić, S. (2007). Problem kauzalnosti u pedagogijskom istraživanju. U V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić (Ur.), Pedagogija prema cjeloživot-nom obrazovanju i društvu znanja (Svezak 1, str. 58-67). Zagreb, HR: Hrvatsko pedagogijsko društvo.

Kahlke, R. (2014). Generic qualitative approaches: Pitfalls and benefits of methodological mixology. International Journal of Qualitative Met-hods, 13, 37-52.

Khun, T. S. (2002). Struktura znanstvenih revolucija (2. izdanje). Zagreb, HR: Naklada Jesenski i Turk.

Kudlek, K. (2014). Intuicije kao kriterij adekvatnosti normativnih etičkih teorija? Scopus : Student Journal of Philosophy, 13(26), 125-147.


221

Mead, D., & Moseley, L. (2001). The use of Delphi as a research approach. Nurse Researcher, 8(4), 4–23.

Munjiza, E. i Dubovicki, S. (2012). Šezdeset godina Život i škole 1952. - 2011. Život i škola, 59(27), 11-36.

Murry, J. W. J., & Hammons, J. O. (1995). Delphi: A versatile methodology for conducting qualitative research. The Review of Higher Education, 18(4), 423–436.

Mužić, V. (2004). Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja. Zagreb: Educa.

Naisbitt, J. (1985). Megatrendovi. Zagreb, HR: GlobusRobinson, V. (1993). Problem based methodology: Research for the impro-

vement of practice. Oxford, UK: Pergamon Press.Rodriguez, K. L., Schwartz, J. L., Lahman, M. K. E., & Geist, M. R. (2011).

Culturally responsive focus groups: Reframing the research expe-rience to focus on participants. International Journal of Qualitative Methods, 10(4), 400-417.

Sekulić-Majurec, A. (2007). Kraj rata paradigmi pedagoških istraživanja. U V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić (Ur.), Pedagogija prema cjelo-životnom obrazovanju i društvu znanja (Svezak 1, str. 348-364). Za-greb, HR: Hrvatsko pedagogijsko društvo.

Skoko, B., i Benković, V. (2009). Znanstvena metoda fokus grupa – mo-gućnosti i načini primjene. Politička misao, 46(3), 217-236.

Sourani, A., & Sohail, M. (2015). The Delphi Method: Review and use in construction management research. International Jo-urnal of Construction Education and Research, 11, 54–76. doi: 10.1080/15578771.2014.917132

Sternberg, R. J. (1996). Cognitive psychology. Fort Worth, TX: Harcourt Brace i Company.

Suzić, N. (2012). Futurologija u pedagoškim i socijalnim naukama. Banja Luka, BIH: EKTOS.

Toffler, A. (1975). Šok budućnosti. Rijeka, HR: Otokar Krešovani.Vergragt, J. P., & Quist, J. (2011). Backcasting for sustainability: Introdu-

ction to the special issue. Technological Forecasting and Social Chan-ge, 78(5), 747-755.

Vrcelj, S., i Mušanović, M. (2001). Prema pedagoškoj futurologiji. Rijeka, HR: Hrvatsko pedagoško-književni zbor.


Documents

Novi pristupi metodologiji- voditelj može ugraditi svoje stavove B. Bognar (2013) opisuje upotrebu varijante Delfi metode za stvaranje pedagoške vizije naglašavajući kako je tu