SADRAJ

1. UVOD

2. RAZVOJ NOVCA KROZ ISTORIJU

3. FUNKCIJA NOVCAUVOD

RAZVOJ NOVCA KROZ ISTORIJU

Prvi oblici trgovine bili su jednostavno trampa u kojima se jedan predmet ili roba razmenjivao za drugi.Sto je traeni predmet bio rijei, to se vie cjenio pa je i predmet kojim se trampilo trebao biti vee vrednosti. Budui da se odreena roba zamjenjivala drugom pribline vrijednosti, moglo bi se rei da je prvi novac bio uveliko promjenljiv, isto tako je jasno da jevaluta koja je bila cjenjena u jednom dijelu svijeta, mogla u drugom kraju da bude potpuno bezvrijedna. Danas se u kontekstu prvog sredstva plaanja najee spominje stoka, koljke, krzno, ito i slino, o emu svjedoi i stari latinski naziv za novac pecunia koja potie od rijei pecus to znai govedo.Pri takvoj naturalnoj razmjeni (trampi) javljale su se sljedee potekoe:1) Sve tee je bilo pronai osobu koja je sa jedne strane imala proizvod koji se trai (susret jednakih zahtjeva)2) Dolazi do stvaranja velikog broja odnosa meu samim proizvodima koji su se razmjenjivali tj. teko je bilo odrediti vrijednost robe jer su postojali mnogi odnosi (riba za ito, riba za krzno, krava za ogrev)3) Kao potekoa javljaju se veliki trokovi prilikom razmjene velikog broja odnosa meu proizvodima.Trampa kao oblik razmjene roba je znatno usporavala promet proizvoda.Nije bilo lako uporeivati vrijednost razliitih roba niti je esto bilo obostrane saglasnosti kod svih uesnika razmjene. Da bi se ubrzao i olakao robni promet, nastao je novac kao sredstvo razmjene.Sa sve veim razvojem trgovine, irenja svjetskog trita, pojavila se potreba za univerzalnim sredstvom plaanja te se u tu svrhu sve vie poinju koristiti cjenjeni metali bakar, srebro, zlato. KovanicePrvi put kovani novac je uveden u grkim gradovima u VII vijeku prije nove ere. Tokom cijelog srednjeg vijeka kovao se novac od plemenitih metala.Kako je ova vrsta novca imala realnu vrijednost vlada nije imala potrebe da garantuje njegovu vrijednost,a koliina novca se regulisala putem trita preko ponude i tranje za zlatom i srebrom.Ubrzo se pokazalo da ni takav oblik novca nije praktian budui da se uvijek iznova morao vagati i procjenjivati.Taj se pranovac izraivao od elektruma, pripodne legure zlata i srebra. Vremenom su plemeniti metali zlato i srebropreuzeli primat u ulozi novca. Razlog za to je to su oni u prirodi vrlo rijetki, a za njihovo dobijanje je potrebno uloiti mnogo rada pa je za male koliine takvog novca mogue dobiti velike koliine potrebne robe i zato to zlato ima fiziku i hemijsku nepromjenljivost i trajnost.Vrijednost odreene kovanice je opte prihvaena konvencija. Za to je jamio vladar drave iliposjeda. Tako je nastao sistem robne razmjene gdje je vrijednost svake robe predstavljena odreenom koliinom kovanica, a kovanice su predstavljale zamjenu za vijrednost robe koja bi se mogla razmjeniti. Dakle, same po sebi kovanice nisu imale vrijednost osim one koju im je davala roba za koju su se mogli zamjeniti. Nisu se mogli jesti, obui, koristiti za gradnju,grijanje ili prevoz.Korienje ovih kovanica stvorilo je potranju za metalom od kojih su se kovale, pa je tako i odreeni metal imao veu ili manju vrijednost na tritu, to je zavisilo od njegove potranje. Kako se vremenom koliina robe u razmjeni poveavala, bilo je potrebno sve vie kovanica, pa je njihovo noenje vremenom postalo nezgodno. Prvo se novac izraivao potpuno runo i ta se osnovna tehnika proizvodnje vrlo malo mjenjala sve do16.vijeka kada su nastale prve maine za njegovo kovanje.Papirni novacKako se robna proizvodnja irila i razvijala zlato je prestalo da obavlja funkciju opteg sredstva razmjene. To se dogodilo krajem XIX vijeka, a u XX vijeku dolo je do potpune prevage papirnog novca. Sa razvojem papirnog novca se takoe vezuje i nastanak banaka.Tada su na scenu stupili zlatari nudei svoje usluge. Kako su kovanice bile neprikladne za svakodnevno noenje da bi se njima trgovalo oni su se dosjetili da bi mogli stanovnitvu da ponude da svoje zlatne kovanice ostave njima na uvanje u njihovim dobro obezbjeenim sanducima a za koliinu ostavljenog zlata ili drugih kovanica izdaju papirnatu potvrdu (priznanicu) na kojoj bi pisalo koliko kovanica vlasnik ima na raspolaganju. Zlatari su zalagaima za ovu uslugu naplaivali odreenu proviziju. S vremenom je ovakva priznanica sve ee bila u opticaju kao sredstvo razmjene robe. Umjesto da svaki trenutak dolazi ipodie svoje zlato, vlasnik zlata bi davaopriznanicu treem licu u zamjenu za robu, a ovaj je sa tom priznanicom mogao u svakom trenutku da podigne kovanice kod istog zlatara. Priznanica se tako pokazala puno praktinija i postala je jako popularna, pa su kovanice sve vie bile davane na uvanje kod zlatara, a sve manje uvane kod vlasnika.FUNKCIJE NOVCAIstorija novca prua nam mnoge pouke. Istorijski pregled pokazuje da je novac preao nekoliko faza dok je dobio osobine i funkcije kakve ima u savremenoj ekonomiji. Javlja se na prelazu prvobitne zajednice u robovlasniko drutvo.Od tada do dana danas, novac je sastavni dio ljudskog ivota a njegovo izuavanje i spoznaja postaje neophodnost. Najvei dio onoga sa ime se sreemo u ivotu automobili, kue, bolesti vaan je samo onima koji to imaju.Nasuprot tome, novac je podjednako vaan i onima koji ga imaju i onima koji ga nemaju, pa zato i jedni i drugi imaju vaan razlog da ele da ga shvate. Novac je jedno od najveih ljudskih otkria, olakava i ubrzava razmjenu i doprinosi drutvenoj podjeli rada.ta je to to jedan komad papira, sam po sebi bezvrijedan, ini korisnim i upotrebljivim sredstvom razmijene, a neki drugi komad papira iste veliine nema nikakvu vrijednost? Novac nije ni vie ni manje nego upravo ono to jest-ono to se obino daje ili prima prilikom kupovanja ili prodaje roba i usluga. Meutim, nauka i nauna shvatanja novca, prativi ga kroz razliite faze razvoja drutva i ljudskih aktivnosti, stvaraju pravu sliku vanosti novca njegovu funkciju i ulogu u cjelokupnom drutvenom sistemu.Sutina novca proistie iz njegovog robnog i nerobnog sadraja. Meutim kod savremenog novca ta sutina izvire uglavnom iz njegovih funkcija. Novac ima pet osnovnih funkcija, koje su se razvojem robne razmjene hronolokom redosljedom pojavljivale:

1)Novac kao mjera vrijednosti i mjerilo cijena

2)Novac kao prometno sredstvo

3)Novac kao plateno sredstvo

4)Novac kao blago (tj. sredstvo za zgrtanje blaga)

Novac kao mjera vrijednosti

Ovo je prva i najznaajnija funkcija novca. U njoj novac vri funkciju opteg ekvivalenta.Svojom koliinom novac tada izraava vrijednost svih drugih roba.

Novac u funkciji mjere vrijednosti robnom prometu daje materijal za izraavanje vrijednosti svih drugih roba. Drugim rijeima, cijelokupni robni svijet??????????Novac u funkciji mjere vrijednosti svodi se na zajedniki imenitelj,tj. sve robe ini istoimenim (uporedivim) veliinama, koje su kvalitativno jednake i kvantitativno samjerljive.Zajednike vrste robe nisu mjerljive preko novca i nije novac uinio razliite robe meusobno samjerljivim. Svim robama je zajedniko da su rezultat manje ili vee koliine ljudskog rada.Upravo po tome, to su rezultat ljudskog rada, sve robe su istovjetne i meusobno uporedive i samjerljive. I novac je roba, pa je on svojim nastankom samo uinio da se ta zajednika osobina svih roba lake prepozna i meusobno uporedi.

Da bi novac bio u funkciji mjere vrijednosti drugih roba nije potrebno da bude i realno, fizikiprisutan. tj. da bi se veliina vrijednosti neke robe izrazila u manjoj ili veoj koliini novca, za tu funkciju nije potrebna i fizika prisutnost novca. Zato zamiljeni ili idealni novac najee slui kao novac u funkciji mjere vrijednosti. Vrijednost neke robe izraena u manjoj ili veoj koliini novca predstavlja njenu cijenu. Dakle, cijena je novani izraz vrijednosti robe. Zato je vrijednost robe najznaajniji faktor koji odreuje nivo ili visinu njene cijene. Meutim, cijena robe moe da se mjenja iako njena vrijednost ostaje ista. Do toga dolazi u sluaju ako se mijenjaponuda ili potranja za tom robom, ili u sluaju ako se mijenja veliina vrijednosti novane robe (npr. zlata) ili se vri promjena mijerila cijena.

U svakoj zemlji drava putem zakonske regulative utvruje novanu jedinicu mjere kako bi u robnom obliku sluio kao mjera vrijednosti. Drava utvruje monetu, kao jedinicu mjere i kao zakonsko sredstvo plaanja i nain njegove uporedivosti u odnosu na strane novane jedinice.

Tako imamo dolar, evro, juan, funtu, dinar

Novac kao prometno sredstvo

Funkcija prometnog sredstva je druga funkcija novca. U razvijenoj robnoj privredi razmjena se obavlja posredstvom novca. Novac se pojavljuje kao posrednik u razmjeni RNR, odnosno roba se prodaje za novac a zatim se za taj novac kupuje neka druga roba. Ta transakcija ne mora da bude obavljena u isto vrijeme i na istom mjestu. To znai da se u razmjeni posredstvom novca vremenski i prostorno odvajaju lanovi prodaje i kupovine robe. Na taj nain se prekida njihova meusobna vremenska i prostorna zavisnost. Prodaja robe vie nije uslovljena kupovinom robe, a kupovina robe oslobaa se direktne zavisnosti od prodaje robe. Na taj nain se mjenja nain funkcionisanja robnog sistema.

Ta promjena ima svoja pozitivna i negativna svojstva.Pozitivna svojstva ogledaju se u olakavanju robnog prometa, tj. razmjena robe postaje jednostavnija, bra i efikasnija. Ne postoji vie dvostruka zavisnost izmeu prodavaca robe i kupaca kao kod trampe. Prodavcu je vano samo da pronae kupca. On dobija novac zaprodatu robu, a zatim je kao kupac sasvim slobodan gdje e i na koji nain potroiti svoj novac.Negativna stranaje upravo posljednja stvar jer stvara mogunost za poremeaj u robnomprometu. Poto prodavac ne mora vie istovremeno da bude i kupac robe, moe doi dopovlaenja odreene koliine novca iz prometa i tako da se narui kontinuitet prometa robe. Zbog tog povlaenja ili zadravanja novca van robnog prometa neki proizvoai e morati da odloe prodaju svoje robe. Tako dolazi do privremenog prekida i potekoa u kontinuiranom odvijanju robnog prometa, odnosno u kupoprodaji roba.Novac kao blago

Novac pored ostalih usluga u robnom prometu postaje i sredstvo za uveanje bogatstva. Dva su osnovna razloga zbog kojih novac moe biti u funkciji blaga:

-jer novacpredstavlja olienje bogatstva i drutvene moi

-jer postoji mogunost njegovog izvlaenja i odsustva iz robnog prometa

Novac se meutim moe u svako doba bez tekoe vratiti u robni promet i ponovo zamjeniti za

bilo koju robu. U savremenim uslovima blago predstavlja novac koji je povuen iz opticaja itezauiran kao olienje vrijednosti, bogatstva i drutvene moi.Kako prodaja robe nije vie istovremeno praeno kupovinom robe, novac esto izlazi iz prometa i zaustavlja svoju cirkulaciju. Uesnici u robnom prometu tada poinju da akumuliraju novac iz razliitih razloga. U toj ulozi novac ima funkciju sredstva za zgrtanjeblaga.

Pristalice robne teorije novca isticali su da blago moe predstavljati samo zlato, kao novac koji ne moe postati bezvrijedan i koji zadrava svoju vrijednost. Danas se zlato uva u trezorima kao blago i slui za regulisanje potrebne koliine novca u opticaju, kao rezerva za obezbeivanje meunarodnih plaanja ili odravanja stabilnosti nacionalne valute. I papirni novac se danas tezaurie kao blago, poto i on predstvlja izraz ekonomskih mogunosti ibogatstva. To obino ini stanovnitvo kada izgubi povjerenje u banke, pa preteno uva strani konvertabilni novac.

Tezaurisanje novca ima i dobre i loe strane:

-loa strana je u tome to se jedan dio novca ne koristi kao kapital, ime se smanjuje investiciona aktivnost privrednog subjekta

- dobra strana ogleda se u znaajnoj ulozi novca kao blaga u regulisanju stihijskih kretanja novanog opticaja u toj funkciji novac zapravo ini rezervoar koji se u svako vrijeme i na svakom mjestu moe angaovati u promet i na taj nain ponovo biva u funkciji privrednog razvoja

Novac kao plateno sredstvo

Ova funkcija novca je proistekla iz funkcije novca kao prometnog sredstva ali se razlikuje od nje. Nastanak ove funkcije novca se vezuje za pojavu odloenog plaanja i koristi se u kreditnim transakcijama. Da bi mogao da vri ovu funkciju ostale funkcije novca moraju da budu razvijene. U injenici prostornog i vremenskog odvajanja ina kupovine robe od inaprodaje robe dolazi do izraaja novac u funkciji platenog sredstva. Kada kupac u momentu kupovine robe plati njenu vrijednost tada novac slui kao prometno sredstvo, meutim, u praksi vrijeme isporuke robe u vreme naplate njene vrijednosti se po pravilu ne poklapaju.

Novac u funkciji platenog sredstva se javlja onda kada se vri plaanje robe i to bez njegovog istovremenog prisustva odnosno na kredit. Novac nije fiziki prisutan u momentu kada roba prelazi iz ruke prodavca u ruke kupca. On tada slui samo kao obraunsko sredstvo,koje e se stvarno pojaviti u prometu kada doe vrijeme za naplatu robe. Takav novac koji e kupac odnosno dunik isplatiti prodavcu nakon odreenog vremenskog perioda za ranije isporuenu robu, pojavljuje se u funkciji platenog sredstva.

Svijetski novac

U dananjim uslovima svaka zemlja manje ili vie je ukljuena u svijetsku privredu. Za neku zemlju nunu pretpostavku njenog drutveno-ekonomskog razvoja podrazumjeva njeno uee u meunarodnoj podijeli rada. Kako sve zemlje manje ili vie prisustvuju na svijetskom tritu, namee se pitanje koji i kakav je to novac koji funkcionie na svijetskom tritu. To nije nacionalni novac neke zemlje, koji u nacionalnoj privredi i prometu obavlja svoje funkcije. Efektivni nacionalni novac ili novac neke zemlje u obliku kovanog ilipapirnog novca, koji slui kao zakonsko sredstvo plaanja u svim unutranjim finansijskim transakcijama po nacionalnom tritu se zove valuta.Valute se meusobno razlikuju po nazivu (dolar, evro, juan, funta, dinar) ili monetarnom imenu, po mjerilu cijene ili paritetu (Valutni paritet je sadraj zlata ili neke konvertibilne valute u nacionalnom novcu), po obliku i sastavnim dijelovima monete, po znakovima vrijednosti itd. Kao takve valute funkcioniu, popravilu samo u nacionalnim granicama, a izuzeto u platnim unijama (na primjer u Evropskoj uniji je moneta evro). Dakle, namee se pitanje koji novac funkcionie na meunarodnom, tj.na svijetskom tritu.Funkciju svijetskog novca moe vriti samo novac pune vrijednosti i bez nacionalnih obiljeja koja mu namee neka drava svojim zakonskim propisima. Zato svijetski novac mora da skine nacionalno tlo i da funkcionie u svom izvornom obliku, na primer zlato. Iako je danas u

savremenom meunarodnom robnom prometu prestalo takozvano zlatno vaenje tj. nepostoji

vie obaveza plaanja u zlatu, ono se u toj ulozi moe nai jer je zlato jo uvijeknajrasprostranjeniji i najmobilniji predstavnik nacionalnog bogatrstva.

Konvertibilnost znai mogunost nacionalne valute ili potraivanja u toj valuti da u svako doba bude konvertovana u valutu bilo koje zemlje po realno utvrenom trinom kursu.Konvertibilna valuta je priznata i opte prihvatljiva za plaanje ili naplatu u meunarodnoj robnoj razmjeni.

U sutini su iste funkcije svijetskog novca kao i funkcije novca u unutranjem robnom prometu. I svijetski novac obavlja funkciju mjere vrijednosti, prometnog i platenog sredstva. Upraksi meutim najvie dolazi do izraaja funkcija svijetskog novca kao sredstva plaanja. Toje zbog prirode meunarodnog robnog prometa u kome se, po pravilu, kupoprodajne transakcije obavljaju na kredit.NOVANI AGREGATI

Moderan novac predstavlja isprave o dugu banaka ili drave koje su proglaene zakonskim sredstvom plaanja.

Da bi se razumjela uloga novca u trinoj privredi neophodno je definisati ta se sve podrazumjeva pod novanom masom. Neophodno je precizno definisati novane agregate koji su se skraeno u ekonomskoj literaturi obeleavaju kao M1, M2, M4, M4.

Ukupna novana sredstva jedne ekonomije sastoje se iz sljedea etiri agregata:

M1novani agregat (novana masa u uem smislu)

M2novani agregat (novana masa u irem smislu = novana masa + kvazi novac)

M3ukupna likvidna sredstva

M4ukupni depoziti

Novana masa M1 se u veini privreda podrazumjeva koliina novca koja postoji u privredi u odreenom trenutku. Veoma je teko precizirati ta sve treba ukljuiti u novanu masu. Kao razlog tome se navodi pojava novih oblika finansijskih instrumenata koji imaju veoma slina svojstva novcu budui da se po potrebi veoma jednostavno mogu transformirati u novac.Novani agregat M1 (novana masa) predstavlja potpuno likvidna potraivanja nebankarskog subjekata (preduzee, drave, stanovnitva, vanprivrednih institucija, finansijskih institucija van sistema banaka i inostranstva). On se sastoji iz gotovog novca u opticaju i depozitnog novca.

Gotov novac u opticaju sastoji se iz kovanog i papirnog novca koji cirkuliu van banaka, a depozitni novac ine sredstva na iro, tekuim i drugim raunima sa kojih fizika ipravna lica (osim banaka) obavljaju najrazliitija plaanja.Zato se ova sredstva ubrajaju u novanu masu? Zato sto se na raun tih depozita u bankama mogu dobiti ekovi kojima se mogu platiti najrazliitija dobra, tj. koji se mogu pretvoriti u gotov novac.

U novcanu masu M1 spadaju i putniki ekovi koji se daju, obino putnicima u inostranstvu prilikom zamjene vlastite valute sa valutom zemlje u koju su doputovali.Uvedeni su kao zamjena novca kako bi se putnici mogli zastititi od mogue pljake. ekovi se uvijek mogu naplatiti od banke koja ih je izdala.Slinog karaktera su su i kreditne kartice,pripejd telefonske kartice,kao i strana valuta koja se u nekim zemljama koristi za plaanje uporedo sa domaom valutom.

Prema tome novana masa

M1 =gotov novac ( kovani novac + novanice )+ depoziti po vienju + putniki ekovi

Novani agregat M2 obuhvata novani agregat M1 i kvazi novac. Kvazi novac ine drugi depoziti tj. potraivanja nebankarskih subjekata prema bankarskom sistemu koji ne slue za tekua plaanja ali se mogu jednostavno transformisati u gotov novac. U okviru ovog depozita mogue je razlikovati tedne (neoroene) uloge sektora stanovnitva u domaoj i inostranoj valuti, kratkorone hartije od vrijednosti nebankarskog sektora, oroene depozite po kreditima i depozite za stambeno-komunalnu izgradnju oroene do jedne godine.

Novani agregat M3 obuhvata novani agregat M2 uvean za ostala likvidna sredstva. U ostala likvidna sredstva se ubrajaju oroeni depoziti (sredstva rezervi, sredstva za kupovinu deviza i sredstva za pokrie po akreditivima, garancije kreditima u vezi sa poslovima u inostranstvu, sredstva za doznake u inostranstvu) i udruena sredstva.

Novani agregat M4 se sastoji iz novanog agregata M3 i dugoronih obaveza bankarskog sistema prema nebankarskim subjektima u domaoj valuti i devizama (dugorona udruena sredstva, dugorone obaveze banaka po izdatim hartijama od vrijednosti i po primljenim sredstvima za stambeno-komunalnu izgradnju)

Kategorizacija je izvrena sa stanovita likvidnosti, poevi od najlikvidnijih i najpokretljivijih kategorija koje ulaze u novanu masu, a zavrivi s onim novanim sredstvima koja su za njihove izvorne vlasnike odnosno depozitore nepokretna i nelikvidna.

Ukupna novana sredstva predstavljaju monetarni potencijal. Naziv je prikladan jer upravo ukupnost tih sredstava determinira potencijalnu veliinu monetarnih kretanja, pa i novano opticaja u narednom periodu. Monetarni potencijal je iripojam od monetarnog volumena jeron ne obuhvata nelikvidna novana sredstva kao to sublokirani depoziti i oroeni depoziti s rokom duim odjedne godine.

Novac se koristi radi razmjene. to je vie robe za razmjenu potrebne su vee koliine novca. Zbog toga je potrebna koliina novca u jednom drutvu uslovljena brojem i vrijednou trinih transakcija koje se u njemu realizuju.

Osnovni faktor za odreene koliine novca u opticaju uzima se postojea koliina roba u prometu.Ta koliina roba pomnoena cijenama predstavlja vrijednost koju je potrebno realizovatii ona je polazna taka za odreivanje koliine novca u opticaju. Roba koja se prodaje na kredit za njihovu realizaciju nije potreban novac dok tee kreditni odnos. Za iznos datih kredita potrebno je umanjiti potrebnu koliinu novca. Na tritu se paralelno sa novim kreditima pojavljuju zahtjevi za naplatu ranije datih kredita. Za iznos dospjelih kredita za naplatu iz ranijih perioda, potrebno je povecati ukupnu koliinu novca u opticaju.

U novije doba na koliinu novca koja je potrebna u opticaju bitno utiu dva faktora. Razvoj bankarskog sistema doveo je do toga da se u bankama vode rauni preduzea i pojedinaca. Njihova meusobna potraivanja i dugovanja u velikoj mjeri se podmiruju bez gotovog novca, prostim prenoenjem sa rauna dunika na raun povjerioca. Ukoliko se vie plaanja podmiruje na taj nain utoliko treba manje novca u opticaju. Iznos gotovog novca potrebnog za razmjenu smanjuje upotreba ekova, mjenica i drugih oblika kreditnog novca za isplatu raznih novanih dugovanja. Jedna novana jedinica po pravilu slui u vie inova razmjene. Ako jedna novanica napravi vei broj obrta i poslui u vie inova razmjene, bie potrebno manje novca nego u sluaju kada svaka novana jedinica obavlja samo jedan in razmjene. Ta mogunost da jedna novanica moe posluiti u vie inova razmjene u odreenom vremenskom periodu predstavlja njegovu brinu opticaja. Vea brzina znai manje potrebnog novca i obrnuto. Uzimajui sve faktore u obzir koliina potrebnog novca u opticaju moe se izraziti formulom

Kn=Src-src(k)+Dp-Pr-Pbg-Pkn/brOn

gdje je

Kn-koliina novca u opticaju

Src-suma robnih cijena

Src(k)-suma robnih cijena dobara prodatih na kretit

Dp-dospjela plaanja

Pr-uzajamna prbijanja

Pbg-iznos bezgotovinskog plaanja

Pkn-iznos plaanja kreditnim novcem

brOn-brzina opticaja novca

Kod trinih transakcija postoji problem njegovog mijerenja, zato se njihov ukupan broj zamjenjuje bruto drutvenim proizvodom koji predstavlja najbolju mjeru za ukupan zbir trinih transakcija. U tom smislu uspostavlja se nova relacija kojom se izraunava potrebna koliina novca u prometu.

Novac x brzina opticaja = BDP

Zbog problema oko tanog mjerenja parametara od kojih zavisi koliina novca u opticaju centralna banka i drava se prilikom emisije novca rukovode procijenama ovih veliina od uspjenosti tih procjena zavisi i stabilnost domae valute. Centralna banka ima mogunost da smanji ili povea koliinu novca u opticaju u zavisnosti da li ga ima previe ili premalo u prometu.

Svaka drava svoj novani sistem regulie zakonom koji je primjeren njenom drutveno-ekonomskom razvitku. Za plaanje razlika u meunarodnim ramenama izmeu zemalja, ranije se koristilo zlato. Meutim danas se to koristi u veoma rijetkim situacijama. Zbog toga drava u svojim trezorima mora imati rezerve zlata.Kupljena roba moe se isplaivati u nacionalnoj valuti prodavca te robe ili pak u valuti neke tree zemlje ako prodavac tako zahteva.

Valuta je osnovna novana jedinica jedne zemlje to jest to je njeno zakonsko sredstvo plaanja. Ukoliko se zakonom utvruje odnos nacionalne valute prema zlatu onda se kae da je to zlatni paritet. Danas se valute slobodno prodaju na tritu novca gde se uspostavljaju stvarni odnosi izmeu njih.

Mogunost da se jedna valuta zameni za drugu naziva se konvertibilnost valute.

Valute zemalja koja se nude i trae na svijetskim tritima novca su konvertibilne valute. One se mjenjaju jedna sa drugom. Cilj svake zemlje je da joj valuta postane konvertibilna jer je to pokazatelj da joj je ekonomija zdrava i da svijetsko trite ima povjerenja u njenu valutu.

Devize su sva potraivanja u stranim valutama koja jedna zemlja ima prema drugim zemljama. Cijena strane valute na domaem tritu naziva se devizni kurs. On pokazuje koliko je jedinica domae valute potrebno za jednu jedinicu strane valute.

Na visinu deviznog kursa utiu ponuda i tranja strane valute. Ako je ponuda stranog novca vea od tranje za njim devizni kurs se smanjuje i obrnuto.

Prema nainu formiranja postoje fiksni i fluktuirajui devizni kursevi.

Fiksni kurs se utvruje po pravilu u onim zemljama u kojima ne postoji slobodno dijelovanje trita. U njima drava propisuje kurseve stranih valuta. U ovim zemljama se obino pojavljuje pored zvaninog, crni kurs koji je po pravilu blii realnim odnosima valuta.

Fluktuirajui ili plivajui kurs se mjenja u zavisnosti od ponude i tranje za stranom valutom, javlja se u razvijenim finansijskim institucijama i slobodnim djelovanjem trinih zakona. Promjene kursa kada je fiksan odvija se jednokratno i to kada drava donese odluku. Promjena odnosa prema stranoj valuti moe biti u pravcu rasta deviznog kursa. I to se naziva devalvacija, ona podrazumjeva smanjenje vrijednosti domae valute u odnosu na stranu valutu. Dok je revalvacija pojava kad drava smanjuje devizni kurs i podie vrijednost sopstvene valute u odnosu na valute drugih zemalja.

ZAKLJUAKLITERATURA

4