Neum, 14. i 15. ožujka 2019. - Sveučilište u Mostaru - SUM

Neum, 14. i 15. ožujka 2019.

ZNANSTVENO

-STRUČNI SKUP

S MEĐUNARODNIM

SUDJELOVANJEM

EUROPSKI USTAV

ZA BOSNU I

HERCEGOVINU

Br. 8

26 VEČERNJI LIST četvrtak, 14. ožujka 2019.

ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM

“Sveučilište u Mostaru stva-ranjem novih ideja i tehnoloških rješenja, kritičkim promišljanjem i kreativnosti postat će jedan od ključnih pokretača gospodarstva i ekološki prihvatljivoga održivog razvoja te promicatelj kulturnoga i povijesnog nasljeđa zajednice u kojoj je nastalo (…) Znanstveno-istraživački rad temeljit će se na znanstvenoj izvrsnosti definiranoj međunarodnim pokazateljima i jačoj integriranosti s obrazovnim procesom na svim razinama”, istaknuto je u Viziji Sveučilišta u Mostaru ukazujući na važnost znanstvene izvrsnosti, kritičkog promišljanja, ali i integriranja u zajednicu u kojoj djeluje. Vođeni navedenom Vizijom, Sveučilište u Mostaru već treću godinu zare-dom pojavljuje se kao organizator znanstveno-stručnog skupa s me-đunarodnim sudjelovanjem. Prvu znanstveno-stručnu konferenciju organizirali smo 2017. pod nazi-vom “Hrvati - nositelji europskih vrijednosti u BiH”, druga iz 2018. nazvana je “Rješenje hrvatskog pi-tanja za europsku BiH”, a ova tre-ća 2019. “Europski ustav za BiH”. Zajedničko navedenim konferen-cijama, prije svega, jest znanstve-no-stručni pristup. Konferenciju organiziraju sveučilišta u BiH, Hrvatskoj i Hrvatska aka-demija za znanost i umjetnost u BiH. Na njima sudje-luju akademici, redoviti profe-sori, docenti, ustavni suci, stručnjaci iz prakse, za-stupnici u Europ skom parlamentu, medijski struč-njaci, aktivni i bivši političari te brojni dru-gi stručnja-

Konferencijski ciklus “Hrvati BiH i europska Bosna i Hercego-vina”, pokrenut prije dvije godi-ne, zabilježio je značajan uspjeh uključujući brojne znanstvenike, kulturne, društvene i političke djelatnike u propitivanje polo-žaja Hrvata u BiH i nudeći mo-guća rješenja njihova nepovoljna položaja u Bosni i Hercegovini. Znanstveno–stručni skupovi s međunarodnim sudjelovanjem “Hrvati Bosne i Hercegovine - nositelji europskih vrijednosti”, održan 2017., i prošlogodišnji “Rješenje hrvatskog pitanja za europsku Bosnu i Hercegovinu” pokazali su kako se hrvatski na-cionalni identitet u BiH prožima s europskom kulturnom tradici-jom, na kojoj je i temeljen, pa je time i logično da su Hrvati sto-ljećima bili pregaoci razvoja i kulturne i gospodarske suradnje BiH sa zapadnoeuropskim naro-dima i državama. Unatoč tome, potvrđen je i nesporan proces dekonstitucije Hrvata unatoč ustavnim jamstvima o konstitu-

Od svih nas u BiH očekuje se prelazak iz straha u povjerenje, a

taj je korak izuzetno težak

BiH je potreban istinski i otvoren dijalog - razuma, nade i bolje budućnosti

Hrvatski nacionalni identitet u BiH prožima se s kulturnom

tradicijom u Europskoj uniji

Red. prof. dr. sc. Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru

PROMJENE ZA BOLJU BIH Danas znanstveni skup

ci. Konferencija je rezultat znan-stvenih istraživanja i političke prakse. Taj okvir je relevantan za rasprave, poglede pa i konkretne prijedloge kako urediti društvo i procese u njemu. Ili još više, ova-kav pristup nudi brojna praktična promišljanja i ideje koje se nude političkim elitama kao platforma za donošenje kvalitetnih politič-kih odluka i dizajniranja novog i boljeg bh. društva. Politička kul-tura, kultura političkog dijaloga te spremnost na kompromis na vrlo su niskoj razini u BiH. S druge strane, visoka je razina mobiliza-cije politike i političkog na strahu, politička isključivost, “politika mišića”, politika manipulacije i spina. Ti i brojni drugi razlozi tje-raju nas na promišljanje politika i promišljanje naše specifičnosti i različitosti s jednog drugog, u ovom slučaju znanstveno-struč-nog pristupa. BiH je složena od različitih vrijednosti i različitih

kultura. To su kulture koje je potrebno poznavati.

Svatko mora upoznati i svoju i kulturu onog drugog i trećeg kako bi upoznao vlastiti identitet. Nemoguće je razmišljati o ozbilj-nom i dubokom di-jalogu ako ne postoji ovakva interakcija

među identitetima. Od svih nas u BiH očekuje

se prelazak iz straha u po-vjerenje, a taj je korak izu-

zetno težak. Moramo pri-hvatiti da su narodi u BiH i

njezini građani upućeni na dizajniranje boljeg

društva, bo-lje životne

zajedni-ce, bolje

države. Moramo napustiti osjećaj posjedovanja isključivog mono-pola nad politikom, poviješću ili kulturom te graditi mostove kako bi se osigurali učinkoviti i sigurni, civilizirani odnosi. Moramo jačati potrebu za razgovorom, potreban nam je strpljiv dijalog, pun pošto-vanja i povjerenja. Političari su pozvani na plemenitu zadaću i nove iskorake te moraju biti prvi u služenju svojoj zajednici, svojoj državi radeći na temeljnim slo-bodama na kojima će se rješavati problemi iz svakodnevnog živo-ta. To zaslužuje naša domovina BiH, koja je sastavni dio Europe i njezini uspjesi uklapaju se u po-vijest europskih uspjeha i nada. U svojoj knjizi “O dijalogu” slavni fizičar David Bohm upoznaje nas s jednom od svojih najpoznatijih ideja (Bohmov dijalog) o kvaliteti komunikacije i prihvaćanju sugo-vornikovih stavova. Prema Boh-movu shvaćanju, “dijalog je više-struki proces koji propituje mnogo više od uobičajenih predodžbi o razgovornom načinu izražavanja i o govornoj razmjeni. Riječ je o pro-cesu koji istražuje neobično širok raspon ljudskog iskustva: vrijed-nosti do kojih nam je stalo; narav i intenzitet emocija; obrasce na-ših misaonih procesa; djelovanje pamćenja; primjenu naslijeđenih kulturoloških mitova i neurofizi-ološki ustroj svakog trenutka na-šeg iskustva. Možda je najvažnije naglasiti da dijalog istražuje kako misao stvaramo i održavamo na kolektivnoj razini. Takvo istraži-vanje nužno za sobom povlači i propitivanje duboko ukorijenje-nih pretpostavki o kulturi, znače-nju i identitetu.” U duhu Bohmo-vih misli, BiH je potreban istinski, otvoren i aktivan dijalog. Dijalog koji je očišćen od sebičnosti, ek-skluzivnosti i nadmoći. Potreban je dijalog razuma, nade i bolje bu-dućnosti. Zbog perspektive takvog dijaloga okupljamo se već treću godinu na znanstveno-stručnom skupu kako bismo ojačali neovi-snu, cjelovitu i prosperitetnu BiH, državu jednakopravnih konstitu-tivnih naroda i ostalih građana i njezinu europsku i euroatlantsku perspektivu. Neka naš novi susret bude zajedničko istraživanje izgle-da za bogatiju čovječnost. •

ZORAN TOMIĆRektor

Sveučilišta u Mostaru

tivnosti naroda, a utvrđene su i posljedice neravnopravnosti s drugim dvama konstitutivnim narodima.

Težeći ostvarenju europskih političkih vrijednosti, na ko-jima se temelji prepoznatljiva kultura pluralizma, dijaloga, konsenzusa, potvrde i priznanja jednakopravnosti i ravnoprav-nosti te racionalnog pristupa rješavanju društveno-političkih prijepora, organizira se i ovogo-dišnji znanstveno–stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem “Europski ustav za Bosnu i Her-cegovinu”.

Ustavno uređenje složeno strukturirane državne zajednice kakva je BiH iziskuje definiranje političkih odnosa konstitutivnih naroda i ostalih građana koji žive u Bosni i Hercegovini, ure-đenje socijalno–gospodarskih pitanja, obrazovno–jezične poli-tike i javno–medijskog prostora te niza drugih važnih životnih područja. Ovogodišnji skup s te-mom “Europski ustav za Bosnu

ODRŽANA PRVA KONFERENCIJA U NEUMU POD NAZIVOM ‘HRVATI BOSNE I HERCEGOVINE - NOSITELJI EUROPSKIH VRIJEDNOSTI’. OKUPILA BROJNE ZNANSTVENIKE

ODRŽANA DRUGA KONFERENCIJA U NEUMU POD NAZIVOM “RJEŠENJE HRVATSKOG PITANJA ZA EUROPSKU BIH”. DONIJELA VAŽNE ZAKLJUČKE I IDEJE

2017. 2018.

27VEČERNJI LIST četvrtak, 14. ožujka 2019.

EUROPSKI USTAV ZA BOSNU I HERCEGOVINU Neum, 14. i 15. ožujka 2019.

Znanstveno-stručni skupovi s međunarodnim

sudjelovanjem “Hrvati BiH - nositelji europskih

vrijednosti”, održan 2017., i prošlogodišnji “Rješenje

hrvatskog pitanja za europsku BiH” pokazali su

kako se hrvatski nacionalni identitet u Bosni i

Hercegovini prožima s europskom kulturnom

tradicijom na kojoj se i temelji

Razumijevanje i približavanje

Možemo se nadati da je sazrjelo vrijeme za

suradnju na izradi ustava za europsku

Bosnu i Hercegovinu i na političkoj razini

Sveučilište u Zagrebuzajedno sa

Sveučilištem u Mostaru nastojalo je ostvariti preduvjete

za suradnju među regionalnim

sveučilištima

Predložiti strategije koje će osigurati napredak BiH kao cjeline, a osobito Hrvata

Hrvatski nacionalni identitet u BiH prožima se s kulturnom

tradicijom u Europskoj uniji

Prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu

PROMJENE ZA BOLJU BIH Danas znanstveni skup

DAMIR BORAS

Rektor Sveučilišta u Zagrebu

i Hercegovinu” nastavlja kroz znanstveno-stručno istraživanje okupljati akademsku, političku i kulturnu elitu kako bi se teme-ljem izlaganja i rasprava u trima panelima – općem, politološkom i ustavno-pravnom - analizirala europska tradicija federaliz-ma, europska iskustva u smislu prevladavanja liberalno-komu-nitarnog spora, mogućnosti kreiranja društveno-političkih sustava koji učinkovito štite individualna i grupna prava te komparirao bh. politički sustav sa sustavima zemalja EU-a, ustavnom teleologijom, ustav-nim pravom, konstitucionaliz-mom, pitanjima poput vrste i razdiobe suvereniteta, unutar-njeg samoopredjeljenja, konsen-zusa, međunarodnog ugovornog prava i sl. Temeljem toga donijet će se zaključci i odrediti koraci u ostvarivanju napretka u svim sferama kulturnog, društvenog i političkog života Hrvata u Bosni i Hercegovini kroz Ustavom za-jamčena prava. •

OVOGODIŠNJI ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP O TEMI “EUROPSKI USTAV ZA BIH” POKUŠAT ĆE DATI PRIJEDLOGE RJEŠENJA, NOVE ZAKLJUČKE...

NOSITELJI EUROPSKIH VRIJEDNOSTI U BIH I TO SU POKAZALI POZITIVNIM PRIMJERIMA I DJELOVANJEM U PROTEKLOM RAZDOBLJU. PREDVODNICI PUTA U EU

2019. HRVATI

Svjesni teškoća s kojima se Hrvati u Bosni i Hercegovini suočavaju u ostvarivanju svojih prava ne samo kao konstitutivni narod nego i kao građani BiH, Sveučilište u Zagrebu je zajedno s Rektorskim zborom Republike Hrvatske od početka sudjelovalo u organizaci-ju već triju znanstveno-stručnih skupova s temom položaja Hrva-ta u Bosni i Hercegovini. Prvi je skup s naslovom “Hrvati Bosne i Hercegovine - nositelji europskih vrijednosti”, održan 2017., poka-zao zašto Hrvati smatraju europ-ske vrijednosti temeljima svojega političkog djelovanja.

Važnost Europske unije Drugi je skup, održan 2018. s naslovom “Rješenje hrvatskog pitanja za europsku Bosnu i Her-cegovinu” prezentirao činjenice koje svjedoče o stoljetnoj poveza-nosti BiH kao cjeline s Europom i Hrvatskom pri čemu su Hrvati Bosne i Hercegovine tome do-prinosili značajno više od svoje-ga udjela u njezinu stanovništvu dok je cijela hrvatska akademska i znanstvena zajednica i iz Hr-vatske i iz BiH, svjesna svih tih činjenica, međusobne suradnje i velikoga međusobnog proži-manja pokazala da je sposobna predložiti strategije koje će osigurati napredak i op-stanak BiH kao cjeline, a osobito Hrvata u BiH, te omogućiti što brži ulazak u Europsku uniju. Međutim, istodobno je uočeno da se, usprkos formalnoj ravnoprav-nosti triju konstitutivnih naroda u BiH, nastavlja proces dekonstitucije Hr-vata te da u mnogim važ-nim segmentima ne mogu ostvariti ravnopravnost

s drugim dvama konstitutivnim narodima. Stoga je poseban na-glasak stavljen na utjecaj aka-demske zajednice, pri čemu je Sveučilište u Zagrebu zajedno s Rektorskim zborom Republike Hrvatske smatralo da je važno politikom znanstvene suradnje sa svim sveučilištima u regiji dati poticaj međusobnom razu-mijevanju svih zajednica u BiH čime bi se na načelima akadem-ske čestitosti i znanstvene istine sigurno moglo pokazati da Hrva-ti u BiH kao najmanja zajednica nisu u ravnopravnom položaju. Neki od postojećih problema su zastupljenost hrvatskoga jezika u javnim medijima, a isto tako i problemi Ustava BiH, Izbornoga zakona i svega ostaloga što iz toga proizlazi.

Pronaći odgovoreStoga je samo po sebi razumlji-vo da je ovogodišnji znanstve-no-stručni skup s naslovom “Europski ustav za Bosnu i Her-cegovinu” prirodan i logičan na-stavak prethodnih skupova te da će pokušati naći odgovor kako tu složenu državnu zajednicu uredi-ti definiranjem političkih odnosa, socijalno-gospodarskih pitanja, javnog medijskog prostora te oso-bito obrazovne i jezične politike. U tom je posljednjem segmentu Sveučilište u Zagrebu sa Sveuči-lištem u Mostaru nastojalo ostva-riti preduvjete za suradnju među regionalnim sveučilištima poti-canjem stvaranja regionalnog Rektorskog foruma pa su se dva posljednja sastanka toga foruma održala u Zagrebu te zalaganjem rektora Zorana Tomića nedavno i u Mostaru. Potpisivanjem spo-razuma o suradnji na načelima ravnopravnosti pokazalo se da ima prostora za međusobno ra-zumijevanje i približavanje, pa se možemo nadati da je sazrjelo

vrijeme za suradnju na izradi ustava za europsku Bosnu i

Hercegovinu i na političkoj razini. •


Nekoliko stotina sudionika znanstveno-stručnog skupa “Europski ustav za BiH” pokušat će danas i sutra u Neumu dati svoj doprinos raspravi o novom, modernom europskom ustavu koji će Bosni i Hercegovini donije-ti stabilnost, ali i jednakopravnost triju konstitutivnih naroda. Skup se organizira pod pokroviteljstvom Hrvat-skog narodnog sabora BiH, a njegov predsjednik Dragan Čović bit će jedan od govornika na otvorenju. Uoči skupa u Neumu dr. Čović za Večernjak govori o očekivanjima od ovog događaja, ali i pitanjima koja se tiču uspostave i funkcioniranja vlasti, prioriteta BiH, izmjene izbornog zakonodavstva te budućnosti HNS-a.

Otvarate konferenciju “Europski ustav za BiH”. Što očekujete od tog znanstvenog skupa?

- Već treću godinu zaredom organiziramo ovakav skup i on treba ponuditi jednu novu dimenziju pogle-da na budućnost BiH. A i iz samog naziva jasna je po-ruka – treba nam europski ustav da bi BiH normalno profunkcionirala. Kada o tome govore političari, onda to ima i neke druge dimenzije i bezuspješno to radimo više od 20 godina, zapravo od Daytona. Međutim, kada se u to uključi struka, znanstvenici, ljudi koji su u svom

profesionalnom djelovanju u pravu i svim drugim društvenim djelat-nostima, onda to stvara prostor za iznalaženje rješenja koja mogu svi-ma biti prihvatljiva, a koja uvažavaju najviše demokratske standarde, ali i specifičnosti BiH. Očekujem da svi oni koji su prijavili radove daju puni doprinos modernom pogledu na europsku budućnost BiH, koja može biti moderna država, mnogo racionalnija od sadašnjeg načina organiziranja, a da s druge strane uvažimo u cijelosti poglede triju konstitutivnih naroda na svim ad-ministrativnim razinama vlasti. Ko-liko sam vidio iz sažetaka radova, u tom smjeru idu razmišljanja većine autora. Naravno, bit će rasprave na panelima.

Što su, po vama, glavne odlike koje bi novi Ustav BiH morao sadržava-ti?

- Ustav BiH danas je definiran aneksom 4 Mirovnog sporazuma s tek nekim manjim preinakama. I dok se tri konstitutivna naroda u BiH ne dogovore o tome kako bi ta nova europska vizija BiH trebala izgledati, taj ustav ostaje isti. Nama treba jedan iskorak koji bi definirao osnove da ustav bude jednostavan, bez složenih struktura, a da na prak-tičan način uvaži kolektivitete, spe-cifičnosti BiH. Treba na jasan način definirati i ono što je razina BiH i ono što se snažno decentralizira u BiH, a to je danas, prema daytonskom Ustavu, kroz dva entiteta i deset županija u Federaciji. Mislim da se to može uraditi na mnogo jedno-stavniji način, ali pri tome zaštititi i prava svih onih građana koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konsti-tutivnih naroda. To će biti vještina koju će morati pokazati stručnjaci ustavnog prava kada budu pisali ustav, a mi kroz skup u Neumu želi-mo poslati poruke kako bi to moglo biti. Uglavnom, funkcionalna BiH, racionalno organizirana, uz zaštitu svih elemenata koji su obuhvaćeni i presudom po apelaciji “Ljubić”.

TREBAMO NOVI USTAV dogovoriti unutar BiH ne računajući na koordinatore iz međunarodne zajednice

Razgovor Dragan Čović, predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH

VEĆ U IDUĆIH TJEDAN DANA IMAMO DRUGU SJEDNICU Predsjedništva HNS-a na kojoj ćemo izabrati predsjednika Glavnog vijeća, odrediti tijela HNS-a koja će početi djelovati. U idućih nekoliko mjeseci osjetit će se organizacijska promjena u našem djelovanju jer ćemo uključiti mnogo više ljudi iz svih političkih sfera

OČEKUJEM DA SVI ONI KOJI SU PRIJAVILI radove daju puni doprinos modernom

pogledu na europsku budućnost BiH, koja može

biti moderna država, mnogo racionalnija od sadašnjeg načina organiziranja, a da s druge strane uvažimo u cijelosti poglede triju

konstitutivnih naroda na svim administrativnim razinama

vlasti. Koliko sam vidio iz sažetaka radova,

u tom smjeru idu razmišljanja većine autora

Uvjeren sam da je moguće iznaći takvo rješenje koje će bez problema dobiti dvotrećinsku većinu u Parla-mentarnoj skupštini BiH.

Vidite li unutar BiH sugovornike za kreiranje jednog takvog ustava?

- Evidentno ih ima, ali prvenstve-no zbog nepovjerenja koje smo kao predstavnici triju konstitutivnih na-roda stalno izgrađivali između sebe, udaljavamo se i bojimo se otvoriti to pitanje jer ne znamo gdje bi ono za-vršilo. Činjenica je da je i na prote-klim izborima bošnjački narod birao dva člana Predsjedništva BiH. Dok god postoje takve težnje, postojat će i strahovi jednog, drugog ili tre-ćeg naroda da mogu biti prevareni ili preglasani po nekom od pitanja. Znači, moramo napraviti strukturu koja će unutar sebe uvažiti ono što imamo u sličnim državama, kao što su Švicarska, Belgija ili neka druga višenacionalna zemlja unutar Eu-ropske unije. Ja sam uvjeren da se na tom tragu, jačajući povjerenje, može napraviti iskorak k traženju zajedničkih rješenja koja će zadovo-ljiti potrebe svih triju naroda. Ja kao predstavnik hrvatskog naroda mogu kazati koji su to minimumi koji se moraju zadovoljiti kada su Hrvati u pitanju, ali jednako tako treba voditi računa i o minimumu interesa dru-gih naroda.

Kakva bi trebala biti uloga među-narodne zajednice u tom procesu, medijacijska, stručna ili možda neka treća?

- Međunarodna zajednica je od Daytona stalno tragala za nekim rješenjima kako bi nam pomogla. Ili su barem ljudi koji su je predstav-ljali govorili da to žele. Koliko su u tome uspjeli, najbolje vidimo iz ovih transformacija u posljednjih dvade-setak godina. Znači, apsolutno ne. Pokušalo se “travanjskim paketom” napraviti neki iskorak. Bili smo vrlo blizu, ali, u biti, dogovor oko pro-mjene Ustava mora biti unutar BiH, dogovor triju konstitutivnih naroda,




TREBAMO NOVI USTAV dogovoriti unutar BiH ne računajući na koordinatore iz međunarodne zajednice

Razgovor Dragan Čović, predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH

i to trebamo napraviti što prije ne ra-čunajući s tim da nekoga prevarimo u tom procesu. Ne vjerujem u ova-kvim okolnostima da će se naći par-tner iz međunarodne zajednice koji bi koordinirao ovaj proces. Međuna-rodna zajednica danas ima dovoljno svojih problema. I kada govorimo o SAD-u, ali i kada govorimo o EU-u, pa i svim drugim velikim silama koje se prepoznaju kroz Vijeće za proved-bu mira. Puno njih ima interesa za ovaj dio Europe, ali nemaju zajed-ničkog stajališta oko toga. Teško ćemo naći koncentraciju zajedništva međunarodne zajednice oko BiH i uvjeren sam da je primarno potreba nas koji predvodimo politike i naših građana u BiH pokrenuti taj proces, a preduvjet za to je razina stabilnosti, a to znači uspostavljenu vlast, pro-vedene odluke Ustavnog suda oko Izbornog zakona. Kada se te stvari slože i vrati razina povjerenja, lideri svih političkih opcija trebaju sjesti za stol i otvoriti pitanje ustava.

Na konferenciju u Neum dolazi i premijer Andrej Plenković. Gdje vidite ulogu Republike Hrvatske u borbi za ravnopravan položaj Hrvata u BiH?

- Pozicija Hrvatske je tu vrlo bitna i to ne samo u borbi za ravnopravan položaj Hrvata, što je i ustavna ka-tegorija u Hrvatskoj i obveza koja se prakticira od hrvatskih institucija i dužnosnika. Ja sam uvjeren da oni kroz europske, euroatlantske i druge institucije u svijetu, u koje su involvi-rani, mogu pomoći. Hrvatska ima interes i za stabilnost prvog susjeda i slobodno se može kazati da je to stra-teški interes za cjelovitu BiH. Nosite-lji vlasti u Hrvatskoj tako se i pona-šaju i uvijek se stavljaju kao partner, prijatelj, susjed koji nam želi pomoći na putu u EU i NATO. Za Hrvate u BiH vrlo je važno da imamo nekoga tko je u svijetu u prilici artikulirati i prezentirati ono što je problem nas kao najmalobrojnijeg naroda u BiH.Proces uspostave vlasti ide prilič-no sporo. Što je s dogovorom o za-

jedničkoj izjavi trojice lidera koja bi deblokirala imenovanje Vijeća ministara BiH?

- O tom pitanju mi smo se, pred-sjednici HDZ-a, SDA i SNSD-a, do-govorili prošlog tjedna i u među-vremenu smo razmijenili te izjave. Postoji pisana forma izjava HDZ-a, SDA i SNSD-a, koja je vrlo bliska. Osobno vjerujem da ćemo u iduća dva-tri dana odrediti po jednu osobu iz naših stranaka kako bi usuglasili zajednički nazivnik te izjave. Real-no je očekivati da zajednička izja-va bude usuglašena do kraja ovog tjedna. Ako se to dogodi, imat ćemo preduvjet da sjednemo i dogovori-mo koncept Vijeća ministara kroz resore i da se imenuje mandatar.

Koje pozicije Hrvati žele u budućoj državnoj Vladi, odnosno koji su prioritetni resori na kojima ćete inzistirati?

- Oko toga bilo je mnogo me-dijskih špekulacija. Mi kao HNS inzistirat ćemo na ministarstvima financija i vanjskih poslova i treće ministarstvo koje nam pripadne u toj raspodjeli, a sve su prilike da će to biti Ministarstvo pravosuđa. Tu smo fleksibilni, a ova prva dva spomenuta ministarstva nešto su drugo. Zbog naše slabe pozicije, pri-marno u Predsjedništvu BiH, i volje bošnjačkog naroda da bira dva čla-na Predsjedništva, moramo zadržati poziciju ministra vanjskih poslova

koja nam omogućava, koliko-toliko, sudjelovati u vanjskoj politici BiH. Usto, pripadaju nam tri ili četiri za-mjenička mjesta u ministarstvima, ali to je sada stvar dogovora s partne-rima. U početku sve strane iznesu slične zahtjeve pa onda pokušavamo to usklađivati po nekim pravilima, ali vjerujem da to neće biti prepreka za uspostavu vlasti ako se dogovori-mo oko drugih stvari koje trenutač-no definiramo u ovoj kratkoj izjavi.

Što je s izborom federalne Vlade?- Mi tu još uvijek tražimo partne-

ra s kojim možemo napraviti jednu programsku platformu. Ova izjava na državnoj razini je na jednoj stra-nici okvir našeg djelovanja i ništa više od toga. Na razini Federacije mi moramo imati partnera s kojim možemo napraviti jednu reformsku agendu koja će do kraja vući prema Europskoj uniji, koja će u sebi sadr-žavati sve elemente i naših integra-cijskih aktivnosti na razini entiteta, ali i socijalne i ekonomske stabilno-sti. Za nas je tu prva točka izborno zakonodavstvo i kada nađemo tog partnera, sigurno ćemo brzo ići na uspostavu vlasti na razini Federa-cije.

Ako je suditi prema posljednjim informacijama, partner SDA u vlasti bi mogao biti DF. Utječe li to na stavove HNS-a kada je u pitanju formiranje vlasti?

- HNS o tome nije raspravljao. Nisam siguran, na osnovi mojih razgovora s gospodinom Bakirom Izetbegovićem, da se ide u tom smje-ru uopće. Ali oni se nadmudruju već nekoliko mjeseci oko tog bošnjačkog bloka, je li ona ili ova opcija uključe-na. To je stvar bošnjačkih stranaka i njihova kvota u Vladi je osam mi-nistara i oni tu mogu postaviti koga žele. Predsjednik Federacije će biti Hrvat, kao i dosad, a mi imamo svoje pozicije u Vladi. Naša pozicija je vrlo jasna i ja sam to prenio gospodinu Izetbegoviću. Ako on predvodi taj blok, on će dogovoriti s kim radi i mi tu nemamo što dogovarati, s tim da imamo jasan stav o određenim po-litičkim opcijama koje su na ružan način iznijele svoje gledanje na po-ziciju Hrvata u BiH. Nastojat ćemo to prakticirati kroz naše razgovore, a ne kroz javni diskurs i kampanje u javnosti. Ne mislim da će to završiti tako kako ste naveli u pitanju, ali dat ćemo im još vremena, možda i neko-liko mjeseci da se dogovore oko toga. Čini mi se da na razini Vijeća mini-stara taj proces neće biti ugrožen.

Hoće li pitanje izmjene Izbornog zakona BiH biti definirano izjavom koju dogovarate na državnoj razini ili će ono biti dio konkretnijeg pro-grama?

- To je sadržaj mnogo preciznijeg karaktera od ovoga što imamo na razini Vijeća ministara. Za partne-re s kojima bismo dogovarali vlast na razini entiteta moramo imati vrlo jasan program u kojem ćemo definirati što je Izborni zakon, kako osigurati legitimno predstavljanje triju konstitutivnih naroda suklad-no odluci Ustavnog suda, definirati ekonomske i socijalne programe. Dakle, to mora biti jedan sveobu-hvatan, ozbiljan program oko kojeg ćemo se okupiti s partnerima. Kada je u pitanju Izborni zakon, tu je flek-sibilnost maksimalna. Mi ništa dru-go ne tražimo nego da imamo legiti-mne predstavnike u Predsjedništvu i Domu naroda. To se da jednostav-

no dogovoriti. Ja sam davno dao na volju gospodinu Izetbegoviću da urade prijedlog koji će se testirati na izborima 2014. ili 2018. godine i svaki prijedlog koji osigura legiti-mno predstavljanje u ovim dvjema institucijama za nas je prihvatljiv. Znači, maksimalno smo fleksibilni.

Konstantno se u medijskom i po-litičkom prostoru BiH dovodi u pitanje stvarna europska, a poseb-no euroatlantska opredijeljenost Hrvata i njihovih političkih pred-stavnika. Kako odgovarate na to?

- Uopće se ne trudim odgovarati na takve prozivke jer ako itko želi euroatlantski put BiH, onda je to hrvatski narod i njegovi politički predstavnici koji su danas okuplje-ni oko HDZ-a BiH, odnosno HNS-a. I mislim da na najpraktičniji način to radimo posljednjih desetak godina i tako ćemo i dalje raditi, a ne da se utrkujemo s nekim tko želi da mu mi stalno nešto dokazujemo. Ja sam uvjeren da to jedini istinski radimo i da smo jedini istinski prošle godine tražili i kanidacijski status za EU i aktivaciju MAP-a. Svi drugi su imali neke rukavice na rukama kada su o tome pričali.

HNS je nakon izbora pokazao jed-nu novu snagu i kvalitetu. Kako će se dalje razvijati HNS i gdje vidite njegovu ulogu u budućnosti?

- Mi smo napravili jedan snažan iskorak u posljednje četiri, a posebno u posljednje dvije godine. A poseb-no nakon posljednjih općih izbora tu je jedna zavidna usuglašenost stavova. Kad uspijete kroz jedno tijelo okupiti sve legitimne pred-stavnike hrvatskog naroda sa svih razina vlasti da razgovaraju o svim pitanjima, dali ste sebi jedan jasan okvir u kojem morate provoditi ono što je stav HNS-a. Već u idućih tjedan dana imamo drugu sjedni-cu Predsjedništva HNS-a na kojoj ćemo izabrati predsjednika Glav-nog vijeća, odrediti tijela HNS-a koja će početi djelovati. U idućih nekoliko mjeseci i tu će se osjetiti organizacijska promjena u našem djelovanju jer ćemo uključiti mno-go više ljudi iz svih političkih sfera kako bi naše rasprave bile što sa-držajnije i imale i poglede vlasti i oporbe unutar sebe. A ono što nam je najvažnije, dogovorili smo sve odluke donositi konsenzusom kroz ova tijela HNS-a, a to jamči da će te odluke biti po mjeri svakog Hrvata u svakom dijelu BiH, pa i svakog žitelja BiH. Dakle, očekujem novi iskorak u djelovanju HNS-a u idućih tri do šest mjeseci.

U medijima su se pojavile razne interpretacije reakcija i izjava, posebno političara nakon ne-davnog skupa Ravnogorskog četničkog pokreta u Višegradu? Kakav je vaš stav o tome?

- Izražavam duboku osudu ne-davnog četničkog okupljanja u Više-gradu! U našoj domovini BiH nema mjesta za mržnju i nasilje. Moramo se okrenuti pozitivnim vrijednosti-ma i gradnji bolje budućnosti, a ne vraćati u prošlost. Inicijative, kakve su bile u Domu naroda od tzv. hr-vatskih izaslanika, bile su čisti po-pulizam, unaprijed znajući da neće dobiti potporu. Bilo kakva inicijativa nelegitimnih predstavnika Hrvata za nas nije prihvatljiva. •

ZA PARTNERE S KOJIMA BISMO DOGOVARALI VLAST NA RAZINI

ENTITETA MORAMO IMATI VRLO JASAN PROGRAM U KOJEM ĆEMO DEFINIRATI

ŠTO JE IZBORNI ZAKON, KAKO OSIGURATI LEGITIMNO PREDSTAVLJANJE TRIJU

KONSTITUTIVNIH NARODA SUKLADNO ODLUCI USTAVNOG SUDA



MLADEN ANČIĆ

MATOARLOVIĆ

Autor razmatra realističnost mo-gućnosti postizanja političkoga sporazuma oko novoga ustavnog uređenja BiH, ali i mogućnost po-stizanja jednostavnije postavljenog cilja – promjene Izbornoga zako-na. Temeljna teza koja se brani u daljnjoj razradi jest ona po kojoj je još uvijek posve nerealistično očekivati postizanje bilo kakvoga političkog sporazuma kroz racio-nalno pregovaranje koje bi dovelo do izgradnje mehanizama za funk-cioniranje “podijeljenog društva”. Glavna zapreka takvoj putanji poli-tičkoga razvoja u skorijoj budućno-sti jesu nerealna očekivanja na jed-noj od triju zainteresiranih strana, onoj bošnjačkoj, i to kako na razini političkih aktera tako i na razini bi-račkoga tijela. Nerealna očekivanja političkih aktera autor dovodi u svezu sa stajalištima i praktičnim ponašanjem glavnih vanjskih političkih aktera, u prvome redu SAD-a. Raščlamba praktičnoga po-našanja američke administracije, neovisno o tomu tko se nalazi na čelu zemlje, pokazuje da je početno stajalište te administracije ono pre-ma kojemu je u jugoistočnoj Euro-pi, a to znači u BiH i na Kosovu, po-željno poticati bošnjački, odnosno albanski nacionalizam. Očito se na taj način želi zapriječiti šire ukor-jenjivanje fundamentalizma, od-nosno političkog islama, kakav je danas operacionaliziran u velikom dijelu islamskoga svijeta. Upravo iz toga razloga predstavnici američ-ke administracije u izravnim kon-taktima s bošnjačkim političarima nikad nisu postavili onu dvojbu koju je na početku svoga manda-ta prvog “Visokog predstavnika” pred njih stavio Karl Bildt. Ona se svodila na jednostavan izbor – ili 30% vlasti na 100% teritorija BiH ili 100% vlasti na 30% teritorija zemlje. Kako takav pristup nikad nisu formalno podržali predstav-nici najvažnijih sila današnjeg svijeta, bošnjački političari shvatili su kako mogu dobiti i više od toga, odnosno da od BiH mogu stvoriti svoju nacionalnu državu. No, iako

Specifičnost ustavnog uređenja BiH kao multinacionalne i mul-tikonfesionalne zajednice ogleda se, uz ostalo, u ustavnoj činjenici koja kao konstituens države vidi u trima narodima, ali i u nacio-nalnim manjinama, s jedne stra-ne, i građanima s druge.Ova specifičnost dolazi, napose, do izražaja što konstituens Bosne i Hercegovine kao države zajed-no čine konstitutivni narodi koji, unatoč svojim različitostima, čine usporedivu skupinu te nacional-ne manjine, koje kao usporediva skupina nisu po svojim elemen-tima istovjetne s konstitutivnim narodima, pa nisu i ne mogu biti jedinstvena usporediva skupina.Druga specifičnost proizlazi, ta-

kođer, iz ustavne činjenice da su građani, dakle svi državljani BiH, njezin konstitucionalizacijski ele-ment. Ta se specifičnost očituje u činjenici da su u pojmu “građa-ni” kao državljani BiH istodobno sadržani svi pripadnici naroda i manjina koji su njezini državlja-ni. Ove dvije ustavne posebnosti čine ustavno-pravnu i političku autonomiju, koja se očituje u jedinstvu – suprotnosti između građanskog i nacionalnog. Je-dinstvo – suprotnosti osobito je izraženo u problemu kako u demokratskoj državi vladavine prava i narodne suverenosti iz-borom predstavnika u upravljač-kim strukturama države osigurati predstavljenost (zastupljenost) građana primjenom tzv. građan-skog modela u njihovu izboru, a kako, s druge strane, osigurati predstavljenost konstitutivnih naroda i manjina primjenom na-cionalnoga (etničkog) izbornog

Može li BiH postati “dovršena država” - Izgledi za postizanje političkih sporazuma

Ustavno uređenje konstitutivnosti naroda i manjina BiH

ta dvojba nije formalno stavljena pred bošnjačke političke aktere, posve je jasno da je ona i danas stvarna pozadina svih iole ozbilj-nijih intervencija međunarodnih čimbenika u politički život zemlje. Iz ovako stvorenog uvjerenja lokal-nih političkih aktera o mogućnosti da se uz pomoć vanjskoga čimbe-nika znatno popravi vlastita pozi-cija proizlazi i njihovo ponašanje spram vlastitoga biračkog tijela, kod kojega su svojim istupima stvorili ista takva nerealna očekiva-nja. Takav se pristup može pratiti još od vremena započinjanja rat-nih sukoba, kad se u javnosti stva-rao dojam da samo što nije počela međunarodna intervencija “bom-bardiranjem agresora”. U mirno-dopskim pak vremenima, nakon okončanja ratnih sukoba, takva ne-realistična očekivanja podržavana su pričama o “ukidanju Republike Srpske” uz pomoć međunarodnog čimbenika ili pak onima o tomu da podršku tih istih krugova ima pro-jekt stvaranja “normalne države” s “bosanskom nacijom” čiji su glavni supstrat Bošnjaci. U takvim okol-nostima, čak i ako je političkim akterima dvadeset pet godina na-kon okončanja rata postalo jasno da su sve to tlapnje, danas je prak-tički nemoguće izaći iz toga “za-čaranog kruga” velikih očekivanja koja samo što se nisu ispunila. Bilo tko tko bi zastupao ideju da se BiH može urediti jedino kroz proces ra-cionalnoga političkog pregovara-nja koji uvažava realno stanje “po-dijeljenog društva” može računati samo na izborni poraz, kako se to na posljednjim izborima dogodilo Fahrudinu Radončiću. U zaključku autor postavlja tezu da je promjena političke dinamike moguća tek onda kad se promije-ni retorika najvažnijega vanjskog aktera, koji mora potvrditi ono što je sad već davno jasno stavio do znanja Karl Bildt. Bez toga će BiH i nadalje istrajavati kao “neuspjela” ili “nedovršena država” koja nije u stanju izaći nakraj sa svojim “podi-jeljenim društvom”.

Nerealna očekivanja političkih aktera autor dovodi u svezu sa stajalištima i praktičnim ponašanjem glavnih vanjskih političkih aktera, u prvome redu SAD-a

Klasični model liberalne demokracije u multinacionalnim društvima nužno mora biti nadopunjen elementima zaštite nacionalnih interesa kroz demokratsko očitovanje političke volje nacionalnih zajednica

Rad će se baviti ovom antinomijom i ukazanim jedinstvom suprotnosti između nacionalnog i građanskog. Napose, kako su Ustavom BiH uređena pitanja izbora njihovih predstavnika i njezina izborna tijela na razini države

modela. Tim više što su konsti-tucionalizacijska osnova Bosne i Hercegovine i jedni i drugi, dakle, s jedne strane konstitutivni na-rodi i manjine, a s druge strane njezini građani. Rad će se baviti ovom antinomijom i ukazanim jedinstvom suprotnosti između nacionalnog i građanskog. Napo-se, kako su Ustavom Bosne i Her-cegovine uređena pitanja izbora njihovih predstavnika u njezina izborna tijela na razini države. Zatim, jesu li sadašnja rješenja sadržana u Ustavu BiH dostatna da bi se ne samo formalno već i funkcionalno ostvarila konsti-tutivnost svih triju naroda te ne-dorečenost pa i podnormiranost ovih pitanja u Ustavu BiH te što bi se moglo i trebalo učiniti da se to otkloni u nekoj budućoj, mogućoj izmjeni i dopuni Ustava. Ova pi-tanja neće biti moguće cjelovitije sagledati, a da se ne propitaju i proanaliziraju ustavna rješenja u izboru predstavnika konsti-tutivnih naroda i predstavnika manjina te građana u upravljač-ka tijela Bosne i Hercegovine te nadležnost tih tijela, posebno s aspekta u kojoj mjeri predstavnici konstitutivnih naroda i manjina, na jednoj strani, a građana, na drugoj strani, imaju ili bi trebali imati ustavna jamstva, prava, slo-bode i odgovornosti u formalnom i funkcionalnom pogledu radi ostvarivanja svojih zadaća koje proizlaze iz same biti onoga što jesu i što predstavljaju. Dakako, u mjeri koliko će to biti potrebno navedena tematika us-poređivat će se s ustavnim rješe-njima koja su prihvaćena u dru-gim složenim multinacionalnim pa i multikonfesionalnim država-ma. Radi ostvarenja zadatka koji proizlazi iz ovakvo postavljene teme, u njezinoj obradi koristit ću se napose: metodom analize i komparativne analize, zatim dijalektičkim metodama te tele-ološkom metodom, uz primjenu klasičnih normativno-pravnih metoda.

U potrazi za preklapajućim konsenzusom: Prevladavanje folklorne paradigme nacionalnih identiteta konceptom “grupno-diferenciranih prava”

Država u kojoj se sakralizira kul-turna raznolikost, dok se istodob-no negira njezina sociološka i po-litička reperkusija, nužno rezultira duboko podijeljenim društvom i disfunkcionalnim političkim su-stavom. U takvome okviru apli-kacija “čistoga” modela liberalne predstavničke demokracije zasi-gurno će neprestano producirati nepravedne političke ishode te implicitne ili eksplicitne meha-nizme političke marginalizacije manjinskih političkih zajednica. Za razliku od mononacionalnih država, takav model ne stvara cen-tripetalne silnice društveno-poli-tičke kohezije niti egzistira unutar

te se svodi tek na razinu folklor-noga dodatka građanskoj državi, ali bez ikakve namjere da mu se prizna politička relevantnost. Stoga, klasični model liberalne demokracije u multinacional-nim društvima nužno mora biti nadopunjen elementima zaštite nacionalnih interesa kroz demo-kratsko očitovanje političke volje nacionalnih zajednica. Tek onim što Charles Taylor naziva “razno-likim pristupima raznolikosti” moguće je uspostaviti državni modus vivendi kreiranjem nor-mativne jezgre preklapajućega političkog konsenzusa, a samim time bosanskohercegovačke dr-žavnosti. Taj proces nemoguće je izvesti bez “politike prepoznava-nja i priznavanja” koja činjenicu kulturne/nacionalne raznolikosti priznaje kao politički fakt i zahti-jeva njegovu društvenu i političku vidljivost. Rješenje nije hermetič-

ko zatvaranje nacionalnih zajed-nica, već ugrađivanje “grupno-di-ferenciranih prava” u politički sustav kao nadomjestak i potporu koncepciji liberalne demokraci-je. Njima nipošto nisu ugrožena temeljna načela predstavničke demokracije niti individualna građanska prava, naprotiv, ona su dodatno osnažena i “očišće-nja” od kontaminacije većinske dominacije. Europska politička praksa itekako poznaje stečevi-nu grupno-diferenciranih prava i na njima se temelji značajan dio političkih sustava država članica. Stoga će kopernikanski obrat pre-ma kreiranju preklapajućega poli-tičkog konsenzusa i funkcionalne države označiti suštinsko prizna-vanje i transformacija kulturne/nacionalne folklorne raznoliko-sti, preko grupno-diferenciranih prava, u političku ravnopravnost i međusobno uvažavanje.

demosa jednakopravnih građana. Naprotiv, njime se mimikrijski uspostavlja i održava trajna poli-tička dominacija većinske nacio-nalne zajednice kojom se fingira kulturna neutralnost i građanska ravnopravnost. Doktrinarna legi-timacija mimikrirane dominacije izvršava se preko diferencijacije nacionalnog/etničkog identiteta u odnosu na građanski. Potonji se predstavlja kao superioran identi-tet političke moderne, dok se prvi vezuje za predmoderno političko stanje. Nacionalni identitet u toj dimenziji ne egzistira kao politički čimbenik, njegova se politička vo-lja difamira ili u potpunosti negira

DRAŽENBARBARIĆ



ZLATKO BRKIĆ

JOSIP BRKIĆ

SANJA BAZINA CRNOKIĆ

JUROBILIĆ

ANA MARIBOŠNJAK

DOMAGOJGALIĆ

INJASTOJKIĆ

TONKA KREŠIĆ GAGRO

Ustav kao krovni pravni akt sva-koga državnog poretka iznimno je značajan i u procesu pristupa-nja Europskoj uniji. Današnje države članice, osim za-konskog prilagođavanja u svojim integracijskim putevima, veliku

pozornost poklanjale su i prila-godbi ustavnih odredbi pravnoj stečevini Unije. Stoga je cilj rada istražiti na koji način i u okviru kojih obveza su ustavne promje-

U radu se analizira pojam ljud-skih prava u kontekstu pristupa-nja Bosne i Hercegovine Europ-skoj uniji, poštovanje temeljnih odrednica, kao što su dostojan-stvo i ravnopravnosti te mehaniz-mi zaštite i unaprjeđenja ljudskih prava i sloboda. Osnovno pitanje učinkovite insti-tucionalne zaštite i unaprjeđenja ljudskih prava u BiH ogleda se u pravnoj prirodi Ustava BiH, u odnosu Ustava BiH i ratificira-nih međunarodnih dokumenata za zaštitu ljudskih prava, prije svega Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te nužnosti poštova-nja odluka Ustavnog suda BiH i ustavnog principa kolektivne jednakopravnosti konstitutivnih naroda u BiH.Razmatra se nužan stupanj de-mokratičnosti i suvremenosti pravnog sustava Bosne i Herce-govine po kriterijima i načinu reguliranja sloboda i prava čovje-

Poopćavajući politike decentrali-zacije u “obiteljima država” nasto-jimo uvidjeti zašto države različito reagiraju na identične europske zahtjeve te je svojevrstan istraži-vački izazov kako svrstati zemlje postsocijalističke tranzicije. Us-postavljeni okvir utemeljen je na ovisnosti o teritorijalnosti i tem-poralnosti faza europskih inte-gracija. Budući da su države ovi-sne o povijesnom nasljeđu i da se broj “neprikladnih” u posljednjim “temporalnim kutijama” europ-skih integracija povećavao, politič-ko i administrativno uvjetovanje članstva promatralo se kao oruđe demokratizacije, a povezanost de-mokratizacije i europeizacije u po-stsocijalističkom kontekstu treba-la je rezultirati slabljenjem središta nauštrb periferije. Decentralizacija bi stoga bila stvarni proces kon-

Izmjene Ustava kao nužnost procesa pristupanja Europskoj uniji – Praksa sadašnjih i mogućnosti budućih država članica

Ljudska prava na putu Bosne i Hercegovine k članstvu u EU

Decentralizacija kao europeizacija – slučaj Bosne i Hercegovine

ne bile sastavni dio pojedinih do-sadašnjih integracijskih procesa. U tom smislu jednako je važno kojim su obvezama, koje je posta-vio EU, države morale udovoljiti, ali i na koji su način našle put u svom pravnom sustavu kako bi ih ispunile. Analizirajući navedeno, moguće je zaključiti koje bi eventualne ob-veze mogle stajati pred Bosnom i Hercegovinom kao budućim kan-didatom za članstvo, u odnosu na njezin ustavno-pravni okvir. Pri tomu je svakako potrebno po-djednako obratiti pozornost na temeljne vrijednosti i opća načela pravne stečevine Europske uni-je, posebno u smislu primarnog prava, tj. osnivačkih ugovora, ali, s druge strane, i na specifičnosti ustavne strukture Bosne i Herce-govine.

ka te stupanj demokratičnosti i suvremenosti BiH kao cjeline po stupnju praktične realizacije. Kao ključni problemi ostvarivanja ljudskih prava u Bosni i Herce-govini identificiraju se primarno

nedostaci u legislativi, odnosno normativno-pravna neusuglaše-nost na različitim razinama vla-sti i nekonzistentnost pravnog sustava, manjkavosti praktičnog ostvarivanja ljudskih prava, in-verzija odgovornosti.

Jednako je važno kojim su obvezama, koje je postavila Europska unija, države morale udovoljiti, ali i na koji su način našle put u svom pravnom sustavu kako bi ih ispunile

Razmatra se nužan stupanj demokratičnosti i suvremenosti pravnog sustava Bosne i Hercegovine po kriterijima i načinu reguliranja sloboda i prava čovjeka te stupanj demokratičnosti i suvremenosti BiH kao cjeline po stupnju praktične realizacije

Pitanje odnosa individualnih i kolektivnih ljudskih prava dugo se u teoriji smatralo riješenim u korist potpune prednosti i isključivosti individualnih ljudskih prava, naglašavajući prava pojedinaca kao glavno i najvažnije obilježje ljudskih prava

vergencije europeizacije (Börzel, 2002.). No, proces europeizacije na Istoku nije uvijek imao ovakve ishode strukturnih prilagodbi te je politika uvjetovanosti pokazala brojne nedosljednosti promatrane iz rakursa poglavlja o Regionalnoj politici i strukturnim instrumenti-ma. Adaptacijske (ne)uspješnosti posljednjih proširenja Unije odvest će studiju u razmatranje europei-zacije na razini arhitekture studije slučaja, odnosno BiH, jer neugod-nosti europeizacije, uslijed mno-gih nepodudarnosti, najbezbolnije su ako se suštinska prilagodba do-godi u fazama prije članstva. Ove promjene, osim egzogenih čim-benika (EU), određene su kontek-stom i endogenim čimbenicima (institucije, akteri, politička kul-tura). Potonje je Putnam (2002.) popularizirao nazvavši povezuju-ći socijalni kapital bez premošću-jućeg Bosnom i Hercegovinom. Postavlja se pitanje može li Bosna i Hercegovina ići nasuprot main-stream tumačenjima te iskoristiti snagu povezujućeg socijalnog ka-pitala u domaćim promjenama ve-zanim za regionalnu politiku EU-a te prateću decentralizaciju.

LIDIJABRADARA

IRENA MRNJAVAC

STJEPAN DUJO

Namjera autora je prikazati ustav-no uređenje dvodomnog sustava u Federaciji Bosne i Hercegovine te način djelovanja Zastupničkog doma Parlamenta FBiH kao gra-đanskog te Doma naroda Parla-menta FBiH kao narodnog. Način popunjavanja tih domova kroz svoju kratku povijest mijenjan je na štetu hrvatskog naroda, što smo kao autori pisali u prošlo-godišnjem radu Model “zrcala” - županije s posebnim režimom. Naime, zaštita temeljnih prava hrvatskog naroda u Federaciji Bo-sne i Hercegovine trenutačno je očuvana samo kroz zastupljenost legitimno izabranih trinaest iza-slanika u Dom naroda Parlamenta FBiH. Izmjene Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini nužne su što

Ravnoteža kolektivnog i građanskog kroz dvodomnost u FBiH - “Zakon o izbornim jedinicama”

prije, s obzirom na ustaljenu prak-su popunjavanja klubova naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH nelegitimnim predstavnicima, najčešće hrvatskog naroda. Kao jedan od najočitijih primjera važ-nosti funkcioniranja dvodomnog sustava u Federaciji BiH, odnosno najaktualniji primjer rušenja istog kao i svojevrsnog degradiranja sve-ga onoga što predstavlja srž Bosne i Hercegovine, počevši od nepo-štovanja presuda Ustavnog suda, derogiranja Izbornog zakona BiH, kao i natkrovljujućih načela poput proporcionalne zastupljenosti na-roda i legitimnog predstavljanja, jest Zakon o izbornim jedinica-ma i broju mandata Parlamenta Federacije BiH. Stoga smo temu rada obradili prvenstveno kroz taj Zakon, od njegova uvođenja u proceduru, izglasavanja u Zastup-ničkom domu PF BiH te konačnog zaustavljanja u Domu naroda Par-lamenta FBiH. Spomenuti Zakon u ovom slučaju svjedoči legitimnosti korištenja mehanizma zaštite vi-talnoga nacionalnog interesa, ali i njegove nužnosti postojanja u domovima naroda kao posebne procedure donošenja propisa.

Neka pitanja odnosa individualnih i kolektivnih ljudskih pravaPoštovanje i zaštita ljudskih pra-va jedan su od glavnih preduvje-ta stabilnosti i razvoja modernih demokratskih društava, a samim time i očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti. Upravo su ma-sovna i sustavna kršenja ljudskih prava bila jedan od glavnih uzro-ka najvećih oružanih sukoba, koji su obilježili suvremenu povijest čovječanstva. Iz tih razloga došlo je do internacionalizacije ljud-skih prava nakon strašnih zloči-na koji su se dogodili u Drugom svjetskom ratu, nakon čega su

ljudska prava postupno prestala biti unutarnje pitanje suverenih država. Jedno od uobičajenih po-djela ljudskih prava je upravo na individualna i kolektivna ljudska prava. Od druge polovine XX. sto-ljeća suvremeni razvoj čovječan-stva postavio je pitanje postojanja i ostvarivanja kolektivnih prava, kao i njihova odnosa prema in-dividualnim pravima. Pitanje odnosa individualnih i kolektiv-nih ljudskih prava dugo se u te-oriji smatralo riješenim u korist potpune prednosti i isključivosti

individualnih ljudskih prava, naglašavajući prava pojedinaca kao glavno i najvažnije obilježje ljudskih prava. Novija teorijska promišljanja o njihovu odnosu polako napuštaju ovakva isključi-va stajališta glede postojanja ko-lektivnih ljudskih prava i njihova odnosa prema individualnim ljudskim pravima. Razvoj moder-noga međunarodnog prava, općeg i regionalnog, pokušava pronaći odgovarajući pravni okvir koji bi omogućio usklađenost individu-alnih i kolektivnih ljudskih prava.



TUGOMIR ČULJAK

HARUN IŠERIĆ

MARKGJOKAJ

Gospodarstvo Bosne i Hercegovi-ne nekonkurentno je i opterećeno porezima. Zastarjeli skup zakona o oporezivanju ide na štetu razvo-ju gospodarstva u državi. Zakon o raspodjeli javnih priho-da u Bosni i Hercegovini može se smatrati nepravednim i neu-stavnim iz političkih i ekonom-skih razloga. Jedno od osnovnih načela koje Europska unija na-vodi kao odliku modernoga po-reznog sustava jest pravednost, a diskriminirajući zakon u kojem zakonodavac stavlja u povlašten položaj jednu županiju u odnosu na druge nije u skladu ni s ustav-nim ni s daytonskim načelima jednakopravnosti. Naime, da zakonodavac nije do-dijelio posebne koeficijente odre-đenim županijama, pri čemu nisu razjašnjene sve dimenzije dodije-ljenoga koeficijenta, sve županije dobile bi jednaka novčana sred-stva, koja bi mogle reinvestirati u poticaje gospodarstvu. Sveo-

Prilog se bavi doprinosom Repu-blike Hrvatske (RH) procesima demokratizacije, političke sta-bilizacije, konsocijacijske demo-kracije trojno konstitutivne i (ne)jednakopravne BiH, koja teži na-pretku u procesima europeizacije za članstvo u EU-u. S obzirom na njezino odmrznuto stanje, krizu razvoja, političkoga upravljanja i političke stabilnosti, ona pripada skupini (naj)nestabilni(ji)h država. Stoga je potrebna pomoć i podrška razvijenih i stabilnih država koje prednjače u procesima demo-kratizacije i europeizacije, u tom

Pojednostavljenje poreznog sustava prema smjernicama Vijeća EU-a

Kompatibilnost načela konstitutivnosti naroda s članstvom BiH u Europskoj uniji

Pomoć i podrška Hrvatske: Demokratski okvir stabilnosti i članstva BiH u EU

buhvatna porezna reforma, koja bi bila usklađena sa smjernica-ma Vijeća EU-a, podrazumijeva potpuno novi pristup kreiranju i primjeni zakona. Ciljevi porezne reforme trebaju biti pojednostavljenje porezno-

ga sustava, sprječavanje evazije javnih prihoda, učinkovita i raci-onalna naplata poreznih obveza, pravednije porezno opterećenje, kreiranje poreznih poticaja i olak-šice koje doprinose proizvodnji novih vrijednosti, izvozu, inve-sticijama, rastu zaposlenosti i razvoju gospodarstva, ali, prije svega, pravednija raspodjela jav-nih prihoda. Rad ima za cilj ispitati je li princip

konstitutivnosti naroda i u kojem sadržaju kompatibilan s pravnom stečevinom Europske unije, odno-sno s članstvom Bosne i Hercego-vine u Europskoj uniji. Prvi dio rada posvećen je sadržaju principa konstitutivnosti naroda i njegovoj operacionalizaciji u ustavnoprav-nom poretku BiH. U tom postup-ku neizostavno je razumijevanje ustavnosudske prakse Ustavnog suda BiH i entitetski ustavnih sudova, Doma / Povjerenstva za ljudska prava, amicus curiae mi-šljenja, ali i tumačenja Ureda vi-sokog predstavnika za BiH. Osobito važne odluke su o kon-stitutivnosti naroda, statutima i nazivima gradova i općina, po zahtjevu za zaštitu “vitalnoga na-cionalnog interesa”, o ustavnosti Izbornog zakona BiH itd. Također, od jednake bitnosti je način na koji su odluke provedene. Drugi dio rada ima za cilj identificirati one dijelove pravne stečevine Europske unije i Vijeća Europe s kojima trenutačna operacionali-zacije principa konstitutivnosti naroda može biti potencijalno u proturječnosti. U kontekstu Europske unije to su prvenstveno politički i pravni kriteriji te Povelja o temeljnim pra-

smislu da uz druge prednosti po-moć Hrvatske nije jednostrani politički čin, nego nužnost koja je i sastavni dio državne razvoj-ne i vanjske politike RH u okvi-ru politike proširenja, razvojne suradnje i vanjske politike EU-a. Uz preduvjete i kriterije konso-cijacijske demokracije, poseban naglasak stavljen je na sljedeća pitanja: razvojna pomoć BiH, koja je prvi prioritet među prvim i drugim prioritetnim državama i “europski put BiH” (Vlada RH, 3. listopada 2018.); pomoć za rješenje hrvatskoga pitanja u BiH predviđena je i “Zakonom o odnosima...” i Ustavom RH; ovisno o pristupu, (ne)jedna-kopravnost kao složeno pitanje jest u kontradiktornostima: RH je/nije dovoljno uložila napora i internacionalizirala nejedna-kopravnost Hrvata i/ili pomoć je miješanje RH u BiH.

Potreba za osjećajem stvorene ustavne jednakopravnosti konstitutivnih naroda u BiH uvelike nadilazi fenomen jednostavnosti i racionalnosti u organiziranju

Konstitutivnost naroda i legitimnost predstavljanja kao preduvjet funkcioniranja BiH

Ovim radom želi se naglasiti bogatstvo različitosti vezano uz Bosnu i Hercegovinu; bogatstvo koje osjećamo da postoji, ali ga ne možemo osloboditi zbog neu-suglašenosti u djelovanju unutar BiH. Stoga je potrebno jasno ista-knuti utjecaj povijesti i okruženja na odnose u BiH, ali i značaj BiH za njezino najbliže okruženje. Kako bismo osigurali stabilnost u funkcioniranju svih čimbeni-ka u bh. društvu, naglasak ćemo staviti na političku stabilnost. Politički odnosi u BiH, kako god

Pojam konstitutivnosti za sebe veže i pojam legitimnog pred-stavljanja i zastupanja u svim institucijama, na svim razina-ma vlasti. Potreba za osjećajem stvorene ustavne jednakoprav-nosti konstitutivnih naroda u BiH uvelike nadilazi fenomen jednostavnosti i racionalnosti u organiziranju; fenomen koji se u različitim oblicima prepoznaje unutar članica EU-a, od Irske, Ci-pra, Švicarske, Belgije itd. Stoga vještina ugradnje iskustava prav-nog modeliranja iz EU-a može značajno pomoći u potrazi za održivim modelom federalizma ili/i konsocijacijske demokracije unutar same BiH. Nesavršenost i nepotpunost Ustava potiče nas

da tražimo rješenja kroz paralel-no osiguranje najviših standarda grupnih i individualnih prava. Brojne nedovršene povijesne rasprave, kulturna i jezična ba-ština svakog od konstitutivnih naroda izvorište su zajedničkog sadržatelja za razradu koncepta nadgradnje odnosa u BiH. Usmjerenost k održivom i uprav-ljivom europskom modelu BiH ne može biti bez intenzivnog utjecaja iz vanjskog okruženja. Prijetnja zaostajanja za najbližim okruženjem mobilizira nas na traženje organizacijskih rješenja koja će osigurati integracijske perspektive i svekoliku stabil-nost bosanskohercegovačkog društva.

da ih analiziramo, u prvi plan ističu zajednički sadržatelj – ne-povjerenje. Temelj na kojem je moguće izgraditi funkcionalno, europsko ustrojstvo BiH vežemo uz aneks IV. Daytonskoga mirov-nog sporazuma i izvedenice pre-poznate kroz analize Ustavnog suda BiH. Konstitutivnost naroda prepoznata je kao natkrovljujuća ustavna odrednica. Time je kon-stitutivnost postala osnova na kojoj je razrađen Ustav BiH, ali i kralježnica za izgradnju zakono-davstva i pravne stabilnosti BiH.

DRAGANČOVIĆ

Sveobuhvatna porezna reforma, koja bi bila usklađena sa smjernicama Vijeća EU-a, podrazumijeva potpuno novi pristup kreiranju i primjeni zakona

Osobito su važne odluke o konstitutivnosti naroda, statutima i nazivima gradova i općina, po zahtjevu za zaštitu “vitalnoga nacionalnog interesa”, o ustavnosti Izbornog zakona BiH itd.

Uz preduvjete i kriterije konsocijacijske demokracije, poseban naglasak stavljen je na sljedeća pitanja: razvojna pomoć BiH, koja je prvi prioritet među prvim i drugim prioritetnim državama i “europski put BiH” (Vlada RH, 3. listopada 2018.)

vima, dok se u kontekstu Vijeća Europe radi o odlukama Europ-skog suda za ljudska prava, rezo-lucijama njezinih drugih tijela, a posebice mišljenjima Venecijan-ske komisije. U trećem dijelu rada predstavit ću komparativna rješenja čiji je power sharing model među ra-zličitim zajednicama u skladu s međunarodnim standardima te kao takva mogu biti potencijalni model za BiH. To se prvenstveno odnosi na Bel-giju i Švicarsku, ali i neke neeu-ropske države kao što je Liban, Istočni Timor i sl. U konačnici, u posljednjem dijelu pokušat ću dati smjernice kako bi princip kon-stitutivnosti naroda trebao biti operacionaliziran, a da bi to bilo u skladu s međunarodnim stan-dardima ljudskih prava i u skladu s Ustavom BiH. S druge strane, potrebno je u po-vodu toga predstaviti i principe za ustavnu reviziju, s obzirom na to da ona nije neuobičajena tije-kom procesa pregovaranja drža-ve kandidata i Europske unije, te nešto što bi sigurno na jednostav-niji način osiguralo usuglašenost principa konstitutivnosti naroda s međunarodnim pravom, odnosno pravom EU-a i Vijeća Europe.



MARKO IVANKOVIĆ

TONKA KREŠIĆ GAGRO


ADRIJANA ZARINKOVIĆ

MARKO MATIĆ

JAKOVPEHAR

TADOJURIĆ

IVAN KRALJEVIĆ

GORAN KUTLE

MARTINAMUSA

Opredjeljenje Bosne i Hercegovi-ne za europski put nosi sa sobom nužne promjene na području za-konodavstva. Poučeni iskustvom nekih sadašnjih članica EU-a i či-njenicom da je gotovo 50% uku-pnog zakonodavstva EU-a vezano za poljoprivredu i ruralni razvitak, možemo s pravom očekivati veli-ke promjene koje se, prije svega, odnose na budući europski ustav BiH. Naime, u sadašnjem Lisa-bonskom ugovoru poljoprivreda i ruralni razvitak regulirani su u glavi III. (poljoprivreda i ribarstvo, članci 38. - 44.).

U članku 39. (bivši članak 33. EEZ-a) jasno su postavljeni ciljevi poljoprivredne politike: a) pove-ćati poljoprivrednu produktivnost promicanjem tehničkog napretka i osiguranjem racionalnog razvo-ja poljoprivredne proizvodnje te optimalnog korištenja čimbenika proizvodnje, osobito radne snage; b) na taj način osigurati primjeren životni standard poljoprivrednog stanovništva, osobito povećanjem

Za mnoge suvremene teoretiča-re u društvenim i humanističkim znanostima pitanja kolektivnih identiteta, nacije i nacije-države predstavljaju predmet sve učes-talijih propitivanja njihove uloge i utjecaja. U ovome radu razmatramo di-jalektiku individualnih i kolek-tivnih prava i sloboda te model izgradnje političke zajednice u jednoj višenacionalnoj državi ka-kva je Bosna i Hercegovina, koja se vrlo teško nosi s uvažavanjem i priznavanjem različitosti među svojim narodima/nacijama. No, kada bi se na njezinu slučaju po-kušala primijeniti barem neka od načela i metoda upravljanja razlikama poput onih u EU-u, načelo “ustavnog patriotizma” ili načelo kozmopolitizma kako ga razumijeva Ulrich Beck, Bosna i Hercegovina mogla bi postati uređenija, pravednija i stabilnija država. Međutim, kako bi se ta načela primijenila na višim razinama, potrebno je razmisliti o tome da se najprije na najnižim razinama

Hrvatska populacija u BiH kroz cijelu svoju povijest demograf-ski je najugroženija do sada, pa čak ugroženija nego u vrijeme Osmanskog Carstva. Procesi dugog trajanja u jugoi-stočnoj Europi očito su usmje-reni na pomicanje hrvatskog naroda iz BiH prema središnjoj Europi. U BiH svjedočimo ne-upitno povijesnom odlasku hr-vatskog naroda s ovih prostora, što smo projekcijama u našem istraživanju i dokazali. Istraži-vanje, na kojem se temelji ovaj

Nužnost ustavnih promjena BiH na putu u punopravno članstvo EU-a – Zajednička poljoprivredna politika (Common Agriculture Policy)

Međunarodne organizacije i njihovo djelovanje u BiH

Integracija kolektivnih identiteta u BiH s političkim vrijednostima EU-a

osobne zarade osoba koje se bave poljoprivredom; c) stabilizirati tržišta; d) osigurati dostupnost opskrbe; e) pobrinuti se da roba dođe do potrošača po razumnim cijenama. Ovi ciljevi, iako davno zapisani, i danas su aktualni, od-nosno samo se mijenjaju mjere zajedničke poljoprivredne politi-ke u skladu s općim promjenama u EU-u i okruženju. BiH je danas, kao mnoge zemlje jugoistočne Europe, suočena s velikim demo-grafskim promjenama i procesom ubrzanog iseljavanja u potrazi za boljim i kvalitetnijim životnim uvjetima. U tom kontekstu, auto-ri u ovom radu analiziraju nužne prilagodbe kroz jedino moguće ustavne promjene u kontekstu približavanja EU-u u sektoru po-ljoprivrede i ruralnog razvitka. Već viđena kvalitetna zakonska rješenja u sektoru, naravno pri-lagođena lokalnim uvjetima BiH, zasigurno mogu dati dobre rezul-tate u srednjem i dugom roku. Ru-ralni razvitak BiH još nije dovoljno afirmiran, što je, prije svega, po-sljedica nedostatka kvalitetnih i sustavnih zakonskih rješenja koja će svoje izvorište imati u budućem europskom ustavu BiH iz kojih će proizići mnogi zakoni i podza-konski akti. Prihvaćanje pravne stečevine EU-a ili “acquis commu-nautaire”, nakon što zemlja dobije status kandidata, obveza je svake zemlje, što će, nadamo se, uskoro BiH postati.

Međunarodne organizacije na-stale su početkom 19. stoljeća kao posljedica globalizacije i do-datnog razvoja međunarodnoga prava kakvoga danas poznajemo. Pojam “međunarodna organi-zacija” definira se kao trajniji i institucionalizirani oblik (nego što su to bile dotadašnje konfe-rencije i povjerenstva) suradnje više država članica radi ostvari-vanja jednoga određenog zada-nog cilja. Od njihova nastanka, pa do danas, međunarodne or-ganizacije doživjele su značajne promjene u svojoj strukturi, ali i značaju. Danas s pravom može-mo reći kako su postale primarni globalni igrač, kreator i sudionik svih svjetskih zbivanja. Prvenstveno tu mislimo na Ujedinjene narode kao najzna-čajniju, ali i na broje druge me-đunarodne organizacije. Tema ovoga rada su međunarodne or-ganizacije koje djeluju u Bosni i Hercegovini, u daytonskoj Bo-sni i Hercegovini. Pod dayton-skom Bosnom i Hercegovinom podrazumijevamo razdoblje od

Ruralni razvitak BiH još nije dovoljno afirmiran, što je, prije svega, posljedica nedostatka kvalitetnih i sustavnih zakonskih rješenja koja će svoje izvorište imati u budućem europskom ustavu BiH iz kojih će proizaći mnogi zakoni i podzakonski akti

Pod daytonskom Bosnom i Hercegovinom podrazumijeva se razdoblje od potpisivanja Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, potpisanog u Parizu 14. prosinca 1995. godine, do danas

Razmatramo dijalektiku individualnih i kolektivnih prava i sloboda te model izgradnje političke zajednice u jednoj višenacionalnoj državi kakva je Bosna i Hercegovina

Naime, zamjene teritorija i stanovništva nisu nepoznate u ljudskoj povijesti, štoviše, smatraju se, prema UN-u, jednim od triju prihvatljivih načina rješavanja sukoba. Stanovništvo koje se prazni u jednom prostoru, popunjava se drugim, htjeli mi to ili ne

rad, provedeno je u Njemačkoj tijekom 2017. i 2018. godine me-todom ankete i polustrukturira-nog intervjua na uzorku od 400 iseljenih Hrvata iz BiH. Studija pokazuje da su politički čimbe-nici, u kombinaciji s manipu-lacijom vezanom uz europske integracije, odigrali značajnu ulogu pri iseljavanju Hrvata iz BiH u Njemačku. U radu, osim doprinosa iselja-vanju hrvatskih političkih eli-ta, analiziramo ulogu Europ-ske unije u procesu iseljavanja Hrvata iz BiH. Zanima nas tko odlazi, tko ostaje, a tko dola-zi? Naime, zamjene teritorija i stanovništva nisu nepoznate u ljudskoj povijesti, štoviše, sma-traju se, prema UN-u, jednim od triju prihvatljivih načina rješa-vanja sukoba. Stanovništvo koje se prazni u jednom prostoru, popunjava se drugim, htjeli mi to ili ne.

Od daytonskog do bruxelleskog iseljavanja Hrvata iz BiH - Europski okvir za iseljavanje Hrvata iz BiH

vlasti kvalitetno urede međusob-ni odnosi pripadnika različitih naroda/nacija. To bi, prije svega, značilo me-đusobno uvažavanje, a zatim i omogućavanje jednakih poli-tičko-društvenih, kulturnih, je-zičnih i religijskih prava nekom kolektivitetu ondje gdje je manji-na, po načelu da taj isti kolektiv omogući jednaka prava drugom kolektivu ondje gdje je on većina, a drugi kolektiv manjina. Takvo načelo omogućava ostvarivanje i individualnih prava jer bi svaki oblik isključivosti i diskriminacije u lokalnoj zajednici bio uklonjen. Proces stvaranja međusobnog po-vjerenja dugotrajan je i mukotr-pan te je pitanje hoće li Bosna i Hercegovina ikada biti spremna na njega.

potpisivanja Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni Her-cegovini, potpisanog u Parizu 14. prosinca 1995. godine, do danas. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini svojim odredbama dao je “posebnu ulogu” i “zadaće” pojedinim međunarodnim organizacijama. Njihova uloga u poslijeratnim godinama povećavala se preko utjecaja i djelovanja međunarod-ne zajednice i njezinih predstav-nika u Bosni i Hercegovini. Prije svega se misli na ulogu ad hoc međunarodne organizacije kao što je “Ured visokog predstavni-ka u Bosni i Hercegovini”, ali i mnogih drugih. Osim navedene međunarodne organizacije, osvrnut ćemo se i na rad sljedećih međunarodnih organizacija u Bosni i Hercego-vini: Vijeća Europe, Organiza-cije za europsku suradnju i si-gurnost, Europske unije i Ureda specijalnog savjetnika te Tima Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini i sl.



U sklopu modernizacijskih pro-cesa, ali i sređivanja odnosa među konfesionalnim zajedni-cama (miletima), tijekom 1867. godine donesen je Ustavni za-kon Vilajeta bosanskog kojim je Osmansko Carstvo u sklopu reformi pokušavalo urediti ta-mošnje upravno-političke od-nose. Pri svim administrativnim instancijama (sandžaci i kotari) osnovana su upravna vijeća kao savjetodavna tijela vlasti u koja su imenovani utjecajni, ugledni i pouzdani ljudi svih konfesija. Najvažnije pravilo u odabiru “sa-

Posve je neizvjesno je li uopće konstitucionalni redizajn u BiH moguć, ali je izvjesno da do njega može doći samo preko kozmopolitizacije i identiteta i ambijenata kako bi se i u BiH počela živjeti kultura međusobnog uvažavanja i kultura alteriteta

Više od sto godina kasnije BiH ima tročlano Predsjedništvo, ne više sabora, nego države

BORJANA KRIŠTO

IVANLEKO

IVO LUČIĆ

BARIŠA ČOLAK

U ovom se radu analizom Usta-va Bosne i Hercegovine, Ustava Federacije BiH i odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, i to U-5/98, U-9/09, U-23/14 i U-3/17, te naputka o izmjeni i dopuni naputka o postupku provedbe posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Her-cegovine, koje je donijelo Središ-nje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine 18. prosinca 2018. godine, nastoji pokazati kolika je važnost legitimnog političkog predstavljanja na svim admini-strativno-političkim razinama u Bosni i Hercegovini za provedbu temeljnog načela iz Ustava Bosne i Hercegovine – načela konstitu-tivnosti naroda. Istodobno se naglašava važnost odvojenosti u postupanju zakonodavne, iz-

Washingtonski sporazum, pot-pisan 18. ožujka 1994. godine, međunarodni je ugovor koji je zaustavio ratna neprijateljstva Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH te je položio temelje ustav-nopravnog uređenja današnje Federacije BiH. Sporazumom je dogovoreno pri-mirje dviju zaraćenih strana te je od teritorija pod njihovom kon-trolom uspostavljena Federacija BiH na temelju suvereniteta i teri-torijalne cjelovitosti Bosne i Her-cegovine, a s ciljem osiguravanja pune ravnopravnosti, demokrat-skih odnosa te najviših standarda ljudskih prava i sloboda. Washin-gtonski je sporazum ujedno i prvi međunarodnopravni dokument koji uvodi načelo „konstitutivno-sti“ u BiH. Pa iako se radi o valjanom među-narodnom ugovoru, potpisanom između legitimnog hrvatskog i bošnjačkog vodstva tog vre-mena, koji nikada nije prestao važiti niti su njegove odredbe

U svim zemljama “zapadnog Balkana” (terminus tehnicus iz Solunske agende) radi se o me-tastazi teške bolesti kojoj lijeka nema jer se ni na tzv. desnom ni na tzv. lijevom političkom spektru hotimice ne razumiju ni individu-alna ni kolektivna/skupna prava i slobode te da je od obojih nužno poći u izgradnji pravne države i održivog i pravičnog društva. Otuda se u tim zemljama radi o prividu kretanja k europskim in-tegracijama bez ozbiljnih namjera da se tri etničke/nacionalne zajed-nice i tranzitiraju u tri “političke zajednice” kako bi se od BiH uop-će mogla napraviti funkcionalna pravna država bez kolonijalnog, poluprotektorskog odnosa prema njoj. U osnovi se ni u ovim pred-modernim državama i društvima ni u tzv. međunarodnoj zajednici ne razumije da se “od zajednič-kog života mora napraviti vrlina” (John Stewart Mill, 1806. – 1873.). O tomu se radi i u zemljama s autohtono oformljenim višena-cionalnim identitetima, poput BiH, i u zemljama - državama tzv. polietničkih zajednica, čija je neupitna mnoštvenost nastala useljavanjem u postkolonijalna useljenička društva, kako je to for-mulirao Will Kymlicka. Uostalom, tomu nas uče i Jürgen Habermas, Ulrich Beck i Amin Maalouf. Una-toč tomu što je BiH i de facto i de iure poslije disolucijskih jugosla-venskih ratova (1991. – 1995.) par excellence višenacionalna zemlja, pa i primjer pasiviziranog zamr-znutog konflikta i već time “ide-alna konsocijacijska situacija”, i u BiH i u tzv. međunarodnoj zajed-nici njeguju se iluzije o “jednosti”, koje jednostavno nema. Pri tomu, i srećom, ni nakon svih geopoli-tičkih, svjetonazorskih i vjeroza-konskih intervencija preko tzv. vi-soke kulture u njezin narodnosni supstrat, kroz stoljeća, nisu posve prekinute bliskosti, barem u obla-sti tzv. pučke kulture u BiH. Otu-da bi se u radu kritički propitale i platforme koje su protive opstoj-nosti BiH i one koje se otvoreno ili mimikrično zalažu za “većinsku demokraciju” i načelo “jedan čo-vjek - jedan glas”, čime neskriveno ignoriraju potrebu balansa gra-

Legitimno političko predstavljanje u funkciji provedbe ustavnog načela o konstitutivnosti naroda

Washingtonski sporazum kao temelj ustavnopravnog uređenja Federacije BiH

Zašto su do daljnjega ustavne reforme u BiH “mission impossible”?

Stoljeće institucionaliziranoga prava na zastupljenost kao temelj načela konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini

vršne i sudske vlasti, s posebnim fokusom na norme koje reguli-raju izborni proces i provedbu izbornih rezultata te ukazuje na pogubnost preuzimanja zakono-davnih ovlasti od provedbenih ti-jela, što izravno ugrožava vladavi-nu prava, funkcioniranje pravne

države i demokratskog sustava općenito. Načelo konstitutivno-sti, odnosno jednakopravnosti naroda, moguće je ostvariti samo legitimnim političkim predstav-ljanjem.

u koliziji sa sadržajem kasnijeg Daytonskog mirovnog sporazu-ma i Ustava BiH, danas je redovi-to zanemarivan. Štoviše, sami su visoki predstavnici, obnašatelji funkcije koja je trebala osigura-ti primjenu dejtonskih i drugih međunarodnopravnih načela u BiH, nerijetko potezali za svojim nemalim ovlastima donoseći od-luke suprotne Washingtonskom sporazumu. U radu će biti iznesena teza da su odredbe Washingtonskog spora-zuma, usmjerene k osiguravanju jednakosti i konstitutivnosti na-roda u Federaciji BiH, sustavno kršene, i to isključivo na štetu Hrvata. Također ću nastojati dokazati da su naknadne izmjene Ustava Federacije BiH u suprotnosti ne samo sa samim Washingtonskim sporazumom već i s Bečkom kon-vencijom o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. godine, teme-ljenoj na pravnom načelu pacta sunt servanda.

Naglašava se važnost odvojenosti u postupanju zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, s posebnim fokusom na norme koje reguliraju izborni proces i provedbu izbornih rezultata

đanskog i (više)nacionalnog. Po-tom bi se pokazalo kako se ni jed-ni ni drugi nemaju pravo pozivati na “acquis”/ “pravnu stečevinu” EU-a jer se u EU-u radi o proce-sima transnacionalnih pulsacija i socijalizacija, to jest umreženja, dok se u BiH upravo preko an-tieuropskih javnih politika siner-gijski doprinosi “horizontu koji se udaljava”, to jest onemogućuje budućnost BiH u EU-u. Temeljem i vlastitih iskustva u radu veoma sličnog skupa ovomu u Neumu, održanog u Sarajevu prije sedam godina u organizaciji Franjevač-kog instituta za kulturu mira iz Splita, pa potom i dragocjenog deziluzioniraja tijekom sudjelova-nja u radu Ekspertne skupine za promjene Ustava Federacije BiH, koju je 2013. formiralo američko Veleposlanstvo u BiH, inclusive i prijepora u Ekspertnoj skupini tijekom izrade radne osnove “Us-tava Federacije u BiH”, u radu bi se u formi “case study” pokazalo kako je u danom ambijentu ne-moguć konstitucionalni redizajn u BiH, pa bi se tek potom oformili i prijedlozi koji bi eventualno vo-dili ka konsenzusu o “europskom ustavu” za europsku zemlju Bo-snu i Hercegovinu, punopravnu članicu Europske unije u buduć-nosti. Dakako, posve je neizvjesno je li uopće konstitucionalni redi-zajn u BiH moguć, ali je izvjesno da do njega može doći samo pre-ko kozmopolitizacije i identiteta i ambijenata kako bi se i u BiH počela živjeti kultura međusob-nog uvažavanja i kultura alteriteta - prožimanja i obogaćivanja iden-titeta. Bez promjene u političkoj kulturi, pak, i ne možemo posta-ti dijelom svijeta u kojem vrijede “rules of law”. Zbog toga je predu-vjet budućih ustavnih promjena uvažiti bh. višenacionalnost, pa potom osmisliti interkulturali-stički projekt održive i uljuđene BiH, uz poštovanje i nacional-noga i građanskoga. Otuda je iznimno važno čim prije ispuniti sadržajima alternativni, istinski proeuropski kulturološko-politič-ki narativ kako bi se nadvladale dominantne autoritarne kulture separatističkih i unitarističkih ambicija...

MILE LASIĆ

vjetnika” bilo je u tome da, bez obzira na brojnost i proporcional-ni odnos stanovništva, polovina svih mjesta pripadne muslima-nima, a druga polovina dijeli se među predstavnicima ostalih konfesija. Time je stvoren privid predstavljanja i zastupljenosti, a sačuvan je utjecaj muslimana i njihova društvena i politička nadmoć na svim razinama vlasti i u svim dijelovima zemlje. Nakon toga izbio je ustanak kršćanskog stanovništva u Hercegovini, koji se proširio te ubrzao kraj osman-ske uprave u Bosni i Hercegovi-

ni. Austro-Ugarska Monarhija je 1908. nakon razdoblja uvođenja reda i neuspjelih eksperimenata s identitetima provela aneksiju BiH. Dvije godine kasnije BiH je dobila i svoj prvi Ustav, a s njim i Sabor. U Sabor su birane osobe po položaju (virilisti) i 72 birana zastupnika. Mandati su bili podi-jeljeni među “tri glavne vjeroispo-vijesti” – katoličke, muslimanske i srpsko-pravoslavne, a Židovi su dobili jedan mandat. Ustavom je određeno da će svake godine na početku zasjedanja Sabora car od zastupnika imenovati pred-

sjednika i dva potpredsjednika Sabora. Istim članak (24) pro-pisuje da će u tako formiranom tročlanom Predsjedništvu Sabo-ra biti zastupljena “svaka od triju glavnih vjeroispovijesti” te da će se trojica članova Predsjedništva Sabora mijenjati svake godine na mjestu predsjednika. Više od sto godina kasnije BiH ima tročlano Predsjedništvo, ne više sabora, nego države. Razlika je u tome što oni više ne predstavljaju “tri glavne vjeroispovijesti”, nego tri konstitutivna naroda, s tim da je zloporabom ovlasti visokih pred-stavnika to načelo poremećeno, a BiH je uvedena u stanje bezako-nja i institucionalno-političkog nasilja.



ILIJAMUSA

Medijska prava i slobode ogle-dalo su razvoja demokracije, pa bi primjereno tome trebali biti i ustavno i zakonski zajamčeni i potpuno uređeni. Bosanskoher-cegovački ustav, daytonski aneks 4, izrijekom ne određuje medij-ske slobode, definira tek zaštitu slobode izražavanja iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih pra-va i temeljnih sloboda, a i Ustav Federacije BiH zadržava se na toj razini. S druge strane, Ustav Re-publike Srpske i županijski ustavi u Federaciji BiH temeljitije obra-đuju medijska prava i slobode, ali se primjena ustavnih rješenja na tim administrativnim razinama ne ostvaruje u praktičnom djelo-vanju nadležnih javnih tijela koja imaju i određene dužnosti u cilju zaštite medijskih sloboda. U radu se temeljem ustavnih rješe-nja višenacionalnih europskih dr-žava izlažu mogućnosti ustavnoga uređenja zaštite medijskih prava i sloboda koja jamče uspostavu sustava javnoga informiranja pri-kladna potrebama medijskih reci-pijenata i razvoju tehničko-tehno-loške infrastrukture.

Za razliku od ostalih jugoslaven-skih republika, koje su u pravilu po svojim ustavima iz 1974. bile definirane kao države osnovane na suverenosti naroda shvaće-nog u smislu zajednice građana, Bosna i Hercegovina (BiH) bila je bitno drugačije određena. Konkretno, u članku 1. njezina Ustava stajalo je sljedeće: “So-cijalistička Republika BiH je so-cijalistička demokratska država i socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana, NARODA BiH – MUSLIMANA, SRBA i HRVA-TA, pripadnika drugih naroda i narodnosti, koji u njoj žive, OSNOVANA NA vlasti i samou-pravljanju radničke klase i svih radnih ljudi i na SUVERENOSTI i RAVNOPRAVNOSTI NARODA BiH i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive. Soci-jalistička Republika BiH je u sa-stavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije”. Uz ostalo, iz prikazane je odredni-ce proizlazilo da Muslimani, Srbi i Hrvati unutar BiH imaju suveren i međusobno jednakopravan sta-tus iako za trajanja komunistič-ke vlasti BiH nije bila uređena

Određenje Bosne i Hercegovine po Ustavu iz 1974. godine i ideja “građanske Bosne i Hercegovine”

sukladno svom ustavnom odre-đenju, iz njega je mogao proizići samo (kon)federativni ustrojstve-ni model. Takav koji bi svakom od triju naroda osigurao politički su-bjektivitet, a time i mogućnost da

ravnopravno sudjeluje u kreaciji političko-pravnog identiteta BiH. Urušavanjem komunističke vlasti, raspadom Jugoslavije i državnim osamostaljenjem nje-zinih republika jedna od bitnih prepreka oblikovanju složenog i navedenom određenju kom-patibilnog ustroja BiH očitovala se kroz zahtjeve za uspostavom “građanske BiH”. U osnovi takve, unutar koje bi narod BiH, shvaćen u smislu zajednice građana, bio nositelj državne suverenosti, odnosno izvorište najviše vlasti. Unutar države triju naroda, među kojima se bošnjački približavao apsolut-

Za diplomatsku kampanju trebaju stručni i profesionalni diplomati te novac za lobiranje, a lobirati se može i bez novca, autoritetom

Da bi se došlo do željenog političkog cilja, umjesto političkog dijaloga i kompromisa, ide se do krajnjih granica potpunog neutraliziranja političkog protivnika

Ustav Republike Srpske i županijski ustavi u Federaciji BiH temeljitije obrađuju medijska prava i slobode

Što svatko od nas i svi zajedno možemo učiniti za svoj narod?

Europski, američki ili nepisani ustav Bosne i Hercegovine

Problem nejednakopravnosti je što se predstavnici srpskog i boš-njačkog naroda ne žele odreći dominacije u entitetima, što ih u tome podržavaju Srbija i Tur-ska, što su Rusija i Konferencija muslimanskih zemalja utjecaj-nije u međunarodnoj zajedni-ci od Hrvatske i što ne postoji cjelovit plan i program Hrvata u BiH i RH čijom bi se proved-bom mogao učinkovito riješiti taj problem. Zato ga treba izradi-ti i, medijskom i diplomatskom kampanjom, lobiranjem i drugim

Suvremena svjetska ustavnost traje nešto više od dva stoljeća. U tom, relativno kratkom, in-tervalu odigrala se dosta burna ustavnopravna povijest, u kojoj su se ustavu, kao temeljnom za-konu države i najvišem pravnom i političkom aktu, davala najrazli-čitija poimanja i dijelilo ga se na desetke različitih vrsta. U cjelo-kupnom tom razvitku bosansko-hercegovačkom ustavu pripada mjesto bez presedana. Mi sve ovo vrijeme od Daytona, gotovo četvrt stoljeća, ne prestajemo pričati o ustavu i ustavnim promjenama. Umjesto da posreduje u rješavanju političkih sukoba, on sam se uvu-kao u te procese i generira nove prijepore, čime se situacija u Bosni i Hercegovini protekom vremena

peritetnu BiH. Zato treba imati i medije koji će prenositi istinu i činjenice o hrvatskim prijed-lozima i stajalištima kako bi ih svi u BiH, RH i međunarodnoj zajednici mogli čuti, pročitati ili vidjeti, usporediti s onim što pre-nose drugi mediji i sami prosudi-ti tko je za demokratska načela, jednakopravnost i cjelovitu BiH, a tko za nedemokratska načela, diskriminaciju i njezinu podjelu. Za diplomatsku kampanju tre-baju stručni i profesionalni di-plomati te novac za lobiranje, a lobirati se može i bez novca, au-toritetom. Mogu to činiti institu-cije, pojedinci i svi kojima je stalo do jednakopravnosti. Hrvatska se treba maksimalno angažirati

i osigurati najveći mogući iznos sredstava, a to trebaju učiniti i Hrvati u BiH. Što će i koliko uči-niti, moći će se prosuditi, osim onoga što rade i zagovaraju, i po sredstvima koja će izdvojiti za te nakane u proračunima općina i županija u kojima su na vlasti (u postocima od ukupnih pro-računskih sredstava), za finan-ciranje institucija od nacional-nog interesa i projekata kojima se promiču ti interesi, a jednako tako i po načinu na koji će ih fi-nancirati, kao obvezne i redovite korisnike proračunskih sredsta-va ili po sustavu “ako bude i ko-liko bude, koliko ostane”. I po-jedinačno, osobito svi zajedno, možemo učiniti puno više.

koji je bio i ostao krucijalni ustavni problem, i sukobi između unitari-stičko-građanske i (kon)federal-ne opcije. U tom smislu rješenje za višenacionalno pitanje u BiH vidi se u građansko-unitaristič-kom odgovoru. Volens-nolens, teritorijalna komponenta je uvi-jek prisutna. Pri tome se ne biraju sredstva, ustavna i neustavna, kako bi se došlo do političkog ci-lja. Zbog svega toga, umjesto važe-ćeg američkog i teško ostvarivog europskog (ili bilo kojeg drugog) ustava, u prvi plan dolazi ono što u teoriji ustavnog prava nazivamo pravno-politički ili pravno-socio-loški pojam ustava, koji neki još nazivaju i faktički ili nepisani ustav. To je realni poredak zasnovan na

odgovarajućim društvenim i po-litičkim odnosima snaga. Gotovo svakodnevno se slaže paralelo-gram političkih silnica, koji često proturječi samom ustavu. Da bi se došlo do željenog političkog cilja, umjesto političkog dijaloga i kom-promisa, ide se do krajnjih granica potpunog neutraliziranja politič-kog protivnika i njegova izbaciva-nja iz političke arene. Taj proces ide dalje s nesagledivim posljedi-cama i brojnim pravnim slijepim ulicama. U nemogućnosti da se mi sami dogovorimo o temeljnom društvenom ugovoru, a uz ovakvu konstelaciju međunarodnih silni-ca i problema u samoj Europskoj uniji, Bosna i Hercegovina nastav-lja ploviti ovim burnim vodama, ovisna jedino o slučajnosti ili sili.

aktivnostima, osigurati potporu međunarodne zajednice za nje-govu provedbu. Bit će to moguće kad se uspije dokazati i uvjeriti da su u ustroju s dva entiteta svi diskriminirani i nejednakoprav-ni, Srbi u FBiH, Bošnjaci u RS, a Hrvati i svi drugi u oba entiteta i da su zahtjevi Hrvata za jedna-kopravnost motivirani željom za suživot u zajedničkoj državi u kojoj ni jedan narod ne bi trebao biti favoriziran ni diskriminiran, u kojoj nitko ne bi izgubio, a svi bi dobili cijelu, demokratsku i pros-

svakodnevno komplicira. Enti-tetske ustave je trebalo uskladiti s Ustavom Bosne i Hercegovine u roku od šest mjeseci. Očekivao sam da će za ovih četvrt stoljeća svi aneksi Daytonskog sporazuma otići u povijest, a ostati samo Ustav BiH, s potreb-nim ustavnim promjenama. Za to vrijeme dogodile su se brojne ustavne promjene na entitetskim razinama, većinom nametnute od visokog predstavnika i sa znanim posljedicama, a sam Ustav BiH (osim amandmana o Distriktu Brčko) ostao je netaknut. Danas govorimo o bruxellskoj fazi i eu-ropskom ustavu za BiH, kao uvje-tu europske integracije. Uvijek su u prvom planu prijepori o obliku unutarnjeg državnog uređenja,

FRANOLJUBIĆ

ZVONKOMILJKO

SAŠAMRDULJAŠ

“Socijalistička Republika BiH je u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije”. Uz ostalo, iz prikazane je odrednice proizlazilo da Muslimani, Srbi i Hrvati unutar BiH imaju suveren i međusobno jednakopravan status iako za trajanja komunističke vlasti BiH nije bila uređena sukladno svom ustavnom određenju, iz njega je mogao proizići samo (kon)federativni ustrojstveni model

Ustavno uređenje medijskih prava i sloboda

noj brojčanoj većini, taj je zahtjev vodio stvarnom dokidanju suve-renog statusa hrvatskog i srpskog naroda. Suverenost bošnjačkog naroda samo bi formalno bila dokinuta.

Jer u “građanskoj BiH”, zahvalju-jući očekivanoj, apsolutnoj boš-njačkoj većini, Bošnjaci bi i bez ustavnoga ukazivanja na njihov suveren status bili u prilici pre-sudno utjecati na političko-prav-ni karakter Bosne i Hercegovine. Stoga se ideja o “građanskoj BiH”, unatoč ciljanoj prezentaciji kroz suptilne “građanske” pojmove, realno svodila na klasičan naci-onalno-egoistični projekt. Njezinom bi realizacijom Bosna i Hercegovina, umjesto državom triju statusno jednakopravnih naroda, zapravo postala nacio-nalnom državom najbrojnijeg među njima.



Utjecaj slobode kretanja radnika na sigurnosne rizike Europske unijeSloboda kretanja radnika kao jedna od temeljnih sloboda Eu-ropske unije omogućava radnici-ma slobodu kretanja u potrazi za radnim mjestom unutar zemalja članica Europske unije. Osim samog kretanja radnika, omogu-ćeno je i kretanje članovima nji-hovih obitelji, dakle širi aspekt kretanja ljudi. Preduvjet za to je državljanstvo bilo koje od zemalja članica. U novije vrijeme kretanje ljudi po-stalo je žarišna tema zbog sve češćih sigurnosnih rizika u vidu terorističkih napada. Zajednička vanjska i sigurnosna politika Eu-

gućnost traženja azila, a potom, iako kroz višegodišnje razdoblje, i mogućnost traženja državljan-stva. Državljanstvo omogućuje slobodu kretanja radnika i upra-vo u tome je poveznica između ovih kretanja. Međutim, utjecaj na sigurnosne rizike kod ovih dviju vrsta kretanja bitno se razlikuje. Dok sloboda kretanja radnika ne potiče primarno te-rorizam, migracije su sigurno te koje dovode potencijalne terori-ste na područje Europske unije. Teza ovoga rada je da sloboda kretanja radnika ne utječe na sigurnosne rizike. Zašto? Zato

što se razvojem informacijskog društva promijenio način ko-munikacije. Drugim riječima, nije nužno promijeniti mjesto boravka, pod izlikom traženja boljih radnih uvjeta, kako bi se aktivno uključilo ili približilo ak-terima terorističkih organizacija koji se potencijalno nalaze na tlu Europske unije, a takvih zasigur-no ima. Informacijske tehnolo-gije omogućile su teroristima i potencijalnim teroristima razne načine komunikacije i upravo su one te na koje treba obratiti po-sebnu pozornost. Sloboda kreta-nja radnika i dalje ostaje temelj-na sloboda Europske unije čiji je cilj pronalazak boljih radnih, a time i životnih uvjeta.

ropske unije donijela je promjenu strategije u posljednjih par godi-na kako bi što bolje prevenirala potencijalne rizike i utjecala na smanjenje istih. Dva su aspekta kretanja kojima je Europska unija izložena. Jedan je sloboda kreta-nja radnika, kako je već spome-nuto, a drugo su migracije najve-ćim dijelom iz ratom pogođenih zemalja Bliskog istoka. Iako je glavna tema ovog rada utjecaj slobode kretanja radnika na si-gurnosne rizike, osvrnut ćemo se i na migracije jer ulaskom stranih državljana na teritorij ze-malja članica EU-a otvara se mo-

MIRKOPEŠIĆ

SANJAPEŠIĆ

Narod bez svojih institucija ne može biti potpuno uključen u život i rad iskazujući svoj interes, uz puno poštovanje drugih

Daytonskim sporazumom uspostavljen je mir koji je ishodio određenim ustavnim i zakonskim rješenjima što su dopunjavana i mijenjana

Osim mjerljivih pokazatelja, postoje i drugi pokazatelji, manje mjerljivi i izravno vidljivi, a koji generiraju pozitivne rezultate na dulje razdoblje, kao što je povećana sigurnost investicija

ŠIMUNMUSA

IGORPLANINIĆ

ŽELJKO RAGUŽ

JAKOVPEHAR

Budući da je BiH državna zajed-nica triju konstitutivnih naroda i ostalih građana, s trima ustavno zajamčenim jezicima, složena i u konfesionalnom, i u etničkom, i u kulturnom pogledu, trebalo bi, poglavito kad je riječ o jezi-ku kao izrazu i pojedinačnih i kolektivnih prava, imati usugla-šene jezične politike temeljene na institucionalnim sredstvima i postupcima koje bi koegzisti-rale pridonoseći ravnopravnosti naroda i demokratičnosti druš-tva te svjedočeći ustavnopravnu zasnovanost države. Daytonskim sporazumom uspostavljen je mir koji je ishodio određenim ustav-nim i zakonskim rješenjima što su dopunjavana i mijenjana, osobito intervencijama visokoga predstavnika (OHR-a) kao “kraj-njega autoriteta”, čime je utvr-đen status hrvatskoga i drugih službenih jezika, ali u praktičnoj

Iako do današnjeg dana postoje različita politička gledanja na put Bosne i Hercegovine prema atlantskim integracijama, od-nosno prema NATO-u, značajni pokazatelji ekonomskog rasta i razvoja u zemljama okruženja koje su prošle proces pristupanja NATO-u ukazuju na to da je doš-lo do izgradnje boljeg poslovnog okruženja, smanjenja kamata te povećanja stranih ulaganja i kre-ditnog rejtinga zemlje, ali i po-većanja domaćih investicijskih ciklusa. Osim mjerljivih pokazatelja, po-stoje i drugi pokazatelji, manje mjerljivi i izravno vidljivi, a koji generiraju pozitivne rezulta-

Bosna i Hercegovina (BiH) pred-stavlja, strateški i politički, jednu od najnestabilnijih država Europe, u kojoj su se, kroz povijest, suko-bljavali interesi velikih sila i njezi-nih naroda. Sukobljeni bosansko-hercegovački narodi i nakon rata u BiH imali su suprotstavljene političke programe za budućnost BiH, čija je realizacija u dobrom di-jelu ovisila o interesu velikih sila. U posljednjih dvadesetak godina, nakon odluke U5/98 Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti na-roda na cijelom teritoriju BiH, iz 2000. godine, BiH je izrazito ne-stabilna i najvećim dijelom ovisna o međunarodnim čimbenicima i odnosima među njima. Osim što je navedenom odlukom Ustavnog suda, koja se sastoji od četiriju dje-lomičnih odluka u predmetu ocje-

Planirana međunarodna znan-stveno-stručna konferencija “Eu-ropski ustav za Bosnu i Hercego-vinu”, koja će se održati u Neumu u ožujku tekuće godine, odredila je tematske oblasti o kojima će se raspravljati i donijeti određeni za-ključci. U okviru zadanih tematskih obla-sti opredijelio sam se za komen-tar o nepostojećim institucijama, odnosno onima koje još uvijek nemamo i na kojima doživljava-mo stalno osporavanje, što izrav-no ili neizravno utječe na našu ravnopravnost u odlučivanju o mnogim važnim problemima.Narod bez svojih institucija ne može biti potpuno uključen u ži-vot i rad iskazujući svoj interes, uz puno poštovanje drugih. Dru-gim riječima, mi tražimo ni ma-nje ni više nego što drugi imaju.Kada se to izbliza sagleda, jasno se uočava da nemamo veoma važnih institucija na razini Fe-deracije, a prije svega mislim na TV kanal, muzej, arhiv, knjižnicu,

Ustavno-pravni i stvarni položaj hrvatskoga jezika u poslijedaytonskoj BiH i njegovo usklađivanje s europskim standardima (s osvrtom na obrazovni sustav)

Proces pristupanja Bosne i Hercegovine NATO-u kao konkurentska prednost i poticaj jačanju otvorene ekonomije i razvoja poduzetništva

Politički programi Bošnjaka, Srba i Hrvata u odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz 2000. godine

Institucije kao važan čimbenik ravnopravnosti naroda u Bosni i Hercegovini

provedbi uspostavljanja jezične ravnopravnosti u javnoj komu-nikaciji na hrvatskome jeziku ima puno nedostataka. Kako su obrazovanje i znanost vrlo važna područja svakoga društva, oso-bito na jezičnome planu, gdje se jezik ne samo uči i kultivira nego i planira, normira i kodificira, bilo bi potrebno intenzivirati rad te unaprijediti njegov ustav-no-pravni status, što je i započeto Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju te Okvir-nim zakonom o visokom obra-zovanju, pa ga onda i formalno i sadržajno usmjeravati i usklađi-vati s obrazovnim standardima i prema iskustvu višenacionalnih europskih država kakve su npr. Švicarska i Belgija te poput njih afirmirati jezik kao temeljni izraz identiteta naroda i pojedinca, što je primarna zadaća svakoga de-mokratskoga društva.

te na dulje razdoblje, kao što je povećana sigurnost investicija, kroz sigurnosni okvir koji pruža Savez, te nužna prilagodba za-konskih i gospodarskih okvira standardima NATO-a, ali i EU-a, te otvaranje ekonomije i razvoj poduzetništva kroz jačanje malih i srednjih poduzeća i inovacija, kao i konkurentnost unutarnjeg poslovnog okruženja.

društvo za zaštitu spomenika kul-ture, uklapajući to sve u europske standarde, kao i još neke druge koje će se obraditi u radu za tu konferenciju. To se mora imati na umu jer kroz institucije, a to su razna politička tijela i agencije u kojima smo vrlo malo zastupljeni, na najbolji na-čin se manifestira ravnopravnost i konstitutivnost jednog naroda.To su u krajnjoj liniji učinkovite harmonizacije individualnih i drugih prava na temelju čega se objektivno mogu štititi prava po-jedinca i naroda unutar Europske unije. Činjenica je da se to ponekad gubi iz fokusa interesa, a prema svim prosudbama, imaju velik značaj i ulogu u normalnim odnosima i pravima naroda koji čine našu državu, u kojoj žive višenacional-ne zajednice. Tu postoje pojedinačni interesi koji u realnom zbroju čine zajed-nički cilj, što počiva na temeljima ustavnih odredbi.

ne usuglašenosti entitetskih usta-va, odnosno ustava Federacije BiH i Republike Srpske s Ustavom BiH, započeo proces dekonstituiranja Hrvata i pretvaranja Federacije BiH u bošnjački entitet, ona nije omogućila ravnopravnost Srba u Federaciji BiH i Hrvata i Bošnjaka u Republici Srpskoj, što joj je bio navodni cilj. Stvarni njezin cilj bio je da se djelomice, na razini enti-teta Federacije BiH, realizira poli-tički program Alije Izetbegovića da su nacionalni interesi nelegitimni u BiH. U radu se analiziraju politič-ki programi Bošnjaka, Srba i Hr-vata u odluci Ustavnog suda BiH iz 2000. godine, kako je provesti, što je bio njezin stvarni cilj, čemu je poslužila i kakve je posljedice proizvela na ustavnopravni polo-žaj hrvatskog naroda u BiH.



Novi svjetski poredak i Bosna i HercegovinaU ovome našemu vremenu za koncepcijom svjetskog poretka traga se neprestano, ponekad gotovo očaj-nički. Primjerice, u raspravama na nedavnoj münc-henskoj konferenciji o sigurnosti. Diplomatski mag 20. stoljeća Henry Kissinger ustvrdio je da je “kriza u koncepciji svjetskog poretka najveći međunarodni problem današnjice”, a njegova rekonstrukcija “najve-ći izazov za državnike”. Zabrinutost je golema, dvojbe svakojake jer o tome poretku ovisi sudbina međuna-rodne zajednice, pa i njezin opstanak. Ako se ne dogo-vori novi svjetski poredak 21. stoljeća, razmrvljenom i neuređenom čovječanstvu prijeti kaos iz kojega može izroniti mračna sila koju kasnije nijedan poredak neće moći obuzdati. 2. Pod “svjetskim poretkom” valja razumijevati u međunarodnoj zajednici postignuti sustav prihvaćenih međunarodnih pravila, propisa, nepisanih običaja i političkih dogovora o djelovanju, ponašanju i ograničenjima u ponašanju država, držav-nih vojnih saveza i ostalih subjekata međunarodnih odnosa. To je, dakle, izričito ili šutke dogovoreni za-jednički “kućni red” u svijetu koji se mora poštovati radi postizanja, prije svega, vrhunskoga cilja: očuvanja međunarodnoga mira i sigurnosti u svijetu. 3. Kakvi se učinci novoga svjetskog poretka mogu očekivati u području jugoistočne Europe (mi smo dio toga pod-

torijalne i granične sporove (po-put srpsko-kosovskoga), ratovi na ovim našim prostorima nisu predvidivi, a ni praktički mogući. Tri su za to valjana razloga. Prvo, tijekom sljedećih godina sve drža-ve u regiji bit će članice Sjeveroa-tlantskoga vojnog saveza. Drugo, u regiji nema velikih sila ni država s nadmoćnim oružanim snaga-ma. Treće, nema istinskih i stalnih država-lidera. Izmjenjivat će se, međutim, razdoblja nestabilnosti (dovršavanje povijesnih procesa stvaranja konačne konfiguracije država), međusobnih prijepora, prijetnji i kriznih razdoblja (čak i ograničenih lokalnih oružanih sukoba) zbog jakih identitetskih razlika između naroda, povijesnih reminiscencija vezanih uz raspad Jugoslavije, spornih državnih gra-nica i, naposljetku, utjecaja stra-nih političkih, ideoloških i vjer-skih središta moći. S tim “mini” fenomenima ugrožavanja mira

i međunarodne sigurnosti valja računati. 5. Posebne probleme Europi već sada stvara i stvarat će Bosna i Hercegovina, suoče-na s dvojbom: (a) razdruživanje konstitutivnih naroda Bošnjaka, bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba i nestanak države kakvu danas poznajemo ili (b) očuvanje državne i teritorijalne cjelovitosti s jakom autonomijom triju spo-menutih naroda. Ako se, unutar BiH ili na međunarodnoj konfe-renciji, ne postigne konsenzus o ravnopravnosti Hrvata, Bošnjaka i Srba, ostvarit će se najvjerojatnije zamisao o odcjepljenju bosansko-hercegovačke Republike Srpske (proglašenju neovisnosti mini državice, potom spajanju sa Sr-bijom) i o ostvarenju zemljopisno prirodne konfederacije dijela BiH s Hrvatskom. Bošnjaci u BiH bit će u stalnoj dvojbi: cjelovita europ-ska BiH ili minijaturna, krhka, izo-lirana islamska država u tijesnim odnosima s islamskim svijetom (Turskom i Iranom, primjerice).

ručja), u kojemu povijesno važna zbivanja spajanja postojećih država ili nastanka novih nisu završena i u kojemu se sučeljavaju različiti interesi nekoliko svjetskih velesila (posebice Rusije, SAD-a, Njemač-ke, Italije, Turske i Irana), Sjever-noatlantskog vojnog saveza i triju monoteističkih religija (katoliciz-ma, pravoslavlja i islama)?4. Budući regionalni poredak u ovome dijelu Europe ovisit će o europskome i svjetskom poret-ku. Primjerice, ako stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a i velesile s jakim interesima i utjecajima u jugoistočnoj Europi, posebice u području tzv. zapadnog Balkana, u razdoblju između raspadanja aktualnoga svjetskog poretka i nastanka novoga nastave jamčiti poštovanje temeljne norme me-đunarodnoga prava o rješavanju međudržavnih sporova isključivo mirnim putem, uključujući teri-

DAVORINRUDOLF

Uspostavljanje nepriznatih državnih tvorevina dovelo je do procesa intenzivne unutarnje institucionalne izgradnje na principima državnosti i utjecalo na odnos međunarodne zajednice prema BiH

MILANSITARSKI

MILOŠŠOLAJA

IVAN PEPIĆ

IVAN A ŠARAVANJA

Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) izradio je i nudi temeljna načela, u skladu s Dayton-skim sporazumom i presudama Ustavnog suda, koja bi omogućila izbornu reformu u BiH. Po prijed-logu IDPI-ja koji ne podrazumije-va promjene Ustava BiH, u skladu s presudom Ustavnog suda BiH U-23/14, cjelokupan proces odvija se uz poštovanje načela legitimnog predstavljanja konstitutivnih na-roda i ostalih te poštovanje načela jednake vrijednosti glasa unutar svakog specifičnog demosa koji sudjeluje u procesu izbora izasla-nika za četiri kluba Doma naroda Parlamenta FBiH. Izaslanike Doma naroda PFBiH neizravno biraju izaslanici županijskih skupština, ali svaka županija dobiva svoj ko-eficijent, odnosno određen broj izbornih bodova. Svaka od deset županija imala bi četiri koefici-jenta izbornih bodova (B, H, S i O) koji se dobivaju temeljem udjela (postotkom) određenog konstitu-tivnog naroda ili ostalih u pojedinoj županiji u odnosu na ukupan broj određenog konstitutivnog naroda ili ostalih na razini FBiH, sukladno podacima s posljednjeg popisa sta-novništva. Svi izabrani, na primjer, bošnjački županijski izaslanici glasuju zajedno za liste kandidata za Klub Bošnjaka Doma naroda Parlamenta FBIH i svima, prije

Model izbora Doma naroda PFBiH i Doma naroda PS BiH koji ispunjava odluke Ustavnog suda BiH i ESLJP

Utjecaj međunarodnoga okruženja na institucionalizaciju političkog i pravnog subjektiviteta de facto država u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995.

Kako prijeći iz daytonske u bruxellesku fazu, tj. od postkonfliktne stabilizacije do punopravnog članstva u EU-u: Na koji način istodobno unaprijediti demokratski okvir i ojačati stabilnost BiH?

glasovanja, Središnje izborno po-vjerenstvo dodjeljuje broj izbornih bodova prema tome u kojoj su žu-panijskoj skupštini izabrani i koliko ostalih bošnjačkih predstavnika je izabrano u toj skupštini. Na isti na-čin glasuju i županijski izaslanici Hrvata, Srba i ostalih, koristeći iz-borne bodove koji su im dodijeljeni i odlučuju kojih 17 članova (ili 7 u slučaju ostalih) će biti izabrani u pojedini klub Dom naroda PFBiH. Po prijedlogu koji podrazumijeva promjene Ustava BiH, “specifični demos” za izbor bošnjačkih izasla-nika u Dom naroda PS BiH čine: bošnjački demos – svi Bošnjaci iz FBiH, RS i Distrikta Brčko, i demos ostalih – dio ostalih iz FBiH, RS i Distrikta Brčko koji odluče glaso-vati za bošnjačke izaslanike u Dom naroda PS BiH. “Specifični demos” za izbor hrvatskih izaslanika u Dom naroda PS BiH čine: hrvatski demos – svi Hrvati iz FBiH, RS i Distrikta Brčko, i demos ostalih – dio ostalih iz FBiH, RS i Distrikta Brčko koji odluče glasovati za hr-vatske izaslanike u Domu naroda PS BiH. “Specifični demos” za izbor srpskih izaslanika u Dom naroda PS BiH čine: srpski demos – svi Srbi iz FBiH, RS i Distrikta Brčko, i de-mos ostalih – dio ostalih iz FBiH, RS i Distrikta Brčko koji odluče gla-sovati za srpske izaslanike u Domu naroda PS BiH.

Od samog početka jugoslavenske krize do danas uloga međuna-rodne zajednice i sudjelovanje u procesima bili su široki i inten-zivni. Utjecaj aktera iz međuna-rodne zajednice bio je vidljiv na svim institucionalnim razinama i u svim sferama života, posebno političkoj. Njezina prisutnost se odražavala na dva načina: prvi je politički proces pregovaranja i nastojanja da se uspostavi mir, a drugi je rješavanje humanitarnih problema kroz “humanitarne in-tervencije”, što se prvi put pojav-ljuje u povijesti. Dezintegracija Jugoslavije, čiji se veliki uzroci mogu tražiti i u neriješenim nacionalnim, etnič-kim i drugim odnosima, i nasto-janja da se definiraju nacionalni identiteti doveli su do nastanka niza subdržavnih tvorevina koje su težile ostvariti teritorijalni in-tegritet i suverenitet po modelu suverene neovisne države. Tije-kom rata u Bosni i Hercegovini institucionalno su se definirale Republika Srpska, Hrvatska Re-publika Herceg Bosna i Autono-mna pokrajina Zapadna Bosna kao de facto države izražavajući suprotstavljanje centraliziranom institucionalnom sustavu Repu-

U Bosni i Hercegovini nakon potpisivanja Daytona ostalo je puno nedovršenih ciljeva, vizija i, ono što je gorući problem, ostalo je puno netrpeljivosti i ne-jednakosti među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Pogledi na mogući preustroj države su vrlo suprot-stavljeni i dolaze iz triju različitih kutova gledanja. Najveći problem je u administrativnom i teritorijal-nom modelu koji u sadašnjem obliku ne zadovolja-va potrebe demokracije u višenacionalnim zajed-nicama. Model kojemu se teži može se naći upravo u europskom putu koji bi bosanskohercegovačko društvo u potpunosti trebalo prihvatiti i sagledati prakse demokratskih društava Europske unije.

Pogodak u srž problema je zado-voljavanje osnovnih demokrat-skih prava i sloboda za konstitu-tivne narode i za sve građane, a prilagodba k pravnoj stečevini EU-a kroz zakonodavstvo i prak-su kojemu moderna Europa teži je imperativ za rješavanje nago-milanog bosanskohercegovač-kog kaosa čije najteže posljedi-ce osjećaju Hrvati nametanjem hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

blike Bosne i Hercegovine kao kvazimetropolske države. Medij-sko predstavljanje rata i politike međunarodne zajednice utjecali su na samodeklarativno defini-ranje ciljeva i nastojanja de facto država da dobiju međunarodno priznanje suvereniteta i neovi-snosti. Uspostavljanje nepriznatih dr-žavnih tvorevina dovelo je do procesa intenzivne unutarnje institucionalne izgradnje na principima državnosti i utjecalo na odnos međunarodne zajedni-ce prema BiH. Rad treba pokazati da su sudjelovanje i odnos među-narodne zajednice, institucional-no uokvireni u djelovanje velikih sila, susjednih država i međuna-rodnih organizacija, imali ključ-nu ulogu u oblikovanju političkog i pravnog subjektiviteta i institu-cionalnog dizajna subdržavnih tvorevina u BiH u razdoblju 1992. – 1995.



Politički realizam tradicionalno opravdava čak i uporabu sile u za-štiti svojih nacionalnih interesa. Argumenti protiv tradicionalno-ga političkoga realizma su da je jedna od temeljnih vrijednosti na kojima se gradi novi europ-ski poredak zaštita i promocija individualnih ljudskih prava. Ta dva oprečna stava bila su razlog sukoba i ratova u BiH 1990-ih godina, a danas su uzrokom da BiH ne može uspostaviti “samo-održivi razvoj” koji bi osigurao ravnopravnost konstitutivnih naroda i poštovanje individual-nih ljudskih prava. Nije sporno da sve ustavne odredbe već od 1974. priznaju konstitutivnost bošnjač-kom, hrvatskom i srpskome naro-

du. Politički sukobi i pravne ne-suglasice nastaju onoga trenutka kada se postavi pitanje imaju li konstitutivni narodi pravo na samoodređenje. Političke opcije, od secesionističkih do unitari-stičkih, pravo na samoodređe-nje u pravilu tumače kao zahtjev za “etničkom” podjelom BiH ili teritorijalnim razgraničenjem. Međutim, ključne deklaracije o ljudskim pravima (1966.), kao i mišljenje Arbitražne komisi-je MKJ smatraju da je pravo na samoodređenje “zaštitno načelo ljudskih prava”. Drugim riječima, bez jamstva o zaštiti kolektivnih (nacionalnih) prava ne može po-stojati ni zaštita individualnih ljudskih prava. Politička auto-

nomija konstitutivnih naroda pretpostavka je zaštite kolektiv-nih (nacionalnih) prava. Razine i forme politike autonomije svaka je (više)nacionalna država prila-godila sebi na temelju svojega po-vijesnoga iskustva i socijalnoga sastava. Etički je i politički imperativ da-našnje Europe da individualna i manjinska prava moraju biti one vrijednosti po kojima se ocjenjuje demokratski poredak svake drža-ve. Višenacionalne države mogu opstati kao federalne ili konfede-ralne zajednice samo ako će po-štovati i kolektivna (nacionalna) prava svojih naroda, i manjinska, odnosno individualna prava svo-jih građana.

ZORAN TOMIĆ

ZORAN TOMIĆ

VLADOMAJSTOROVIĆ


TOMISLAVVOLARIĆ

MARIO VASILJ

BORIS CRNOKIĆ

MIROSLAV TUĐMAN

MILAN VEGO

DEJAN VANJEK

Digitalni identitet predstavlja mrežni ili internetski ekvivalent stvarnom identitetu osobe ili in-stitucije, a služi kao identifikacija u širokom spektru informacijskih sustava i usluga. Ovaj rad prika-zuje važnost kreiranja digitalnog identiteta osobe kroz sustav obra-zovanja, od prijave u predškolske ustanove pa do upisa u visokoš-kolske ustanove, a što predstavlja temelj za kreiranje “ukupnog” di-gitalnog identiteta osobe upora-bljivog u svim segmentima infor-macijskih sustava javnih usluga, odnosno kreiranje e-građanina. U okviru integracijskog procesa BiH u EU, a u skladu s dobrim eu-ropskim praksama uloge obrazov-nog sustava u kreiranju digitalnog identiteta društva u cjelini, ovaj proces predstavlja važnu cjelinu na integracijskom putu k EU-u. Prema ustavnim nadležnostima, obrazovanje je pod okriljem župa-nijskih ministarstava, a što Hrvati-ma u BiH ostavlja veliki prostor da se kroz županijska resorna mini-starstva i obrazovne ustanove svih razina kreira politika i primijeni okvir digitalnog identiteta Hrvata u BiH. Uloga Sveučilišta u Mosta-ru je da preko IT centra (SUMIT) bude nositelj svih aktivnosti uspo-stave elektroničkih usluga prema korisnicima odgojno-obrazovnih institucija na svim razinama, od-nosno sustava koji će pratiti po-laznika kroz cijelu vertikalu ob-razovanja, pružajući mogućnosti korištenja javnih usluga upisa bez dodatnih administrativnih obveza.

Cilj ovog rada je pokazati da je federalno uređenje jedno od naj-prihvatljivijih uređenja u višena-cionalnim zajednicama. Autor potvrđuje tezu činjenicama da federalizam ne ruši državu, kao što tvrde unitaristi, već sama ras-podjela vlasti zadovoljava sve se-gmente društva. U Bosni i Hercegovini, koja ima tri konstitutivna naroda i 17 regi-striranih nacionalnih manjina, te građane koji ne pripadaju ni jed-noj ovoj grupaciji, federalizam bi bio optimalno rješenje. Postavlja, također, pitanje zašto se uporno pokušava urediti Bosnu i Herce-govinu onako kako je ova država bila uređena u bivšoj Jugoslaviji, kada danas to uopće nije moguće. Konsocijacijski model uređenja Bosne i Hercegovine, kao prijela-zni oblik, vrlo je prihvatljiv i tu vidi rješenje.

Stvaranje Europskog prostora visokog obrazovanja postalo je široko priznata inicijativa koja pokriva europske zemlje koje prihvaćaju eu-ropske standarde, strateške ciljeve i planove predviđene Bolonjskom deklaracijom, Praškim priopćenjem, Lisabonskom konvencijom te drugim relevantnim dokumentima. Uvođenje sustava strateškog plani-ranja utemeljena na strategiji, razvoj pouzdanog modela financiranja, izgradnja sustava osiguranja kvalitete samo su neki od prioriteta u pro-cesu transformacije k trećoj generaciji sveučilišta, koji se odavno odvija u mnogim europskim zemljama. S procesom transformacije suočavaju se i sveučilišta u BiH. On nastaje iz potrebe za jakim sveučilištima koja su u stanju proizvesti potrebno znanje i tako pridonijeti društvenom i gospodarskom razvitku zajednice. Ta transformacija odvija se u broj-nim zemljama Europe ili kao proces potaknut političkim odlukama ili unutarnjom posvećenosti sveučilišta povećanju konkurentnosti i poboljšanju rangiranosti na međunarodnom planu. Suočeni s izazo-vom učinkovite transformacije sveučilišta, u radu se navode samo neki prioriteti u ovom zahtjevnom procesu, pri čemu se detaljnije obrazlaže potreba za uvođenjem strateškog upravljanja kao ključnog instrumenta uspješne transformacije sveučilišta i njihova približavanja Europskom prostoru visokog obrazovanja i Europskom istraživačkom prostoru. Nadalje se ističe kako sadašnja organizacija i faza razvoja sveučilišta u BiH upućuje na to da je za određivanje strateških ciljeva potrebno razmotriti više tema u najmanje pet područja, i to: obrazovanje - izrada studijskih programa usredotočenih na mogućnost zapošljavanja stude-nata u skladu s potrebama društva, provođenje učinkovita obrazovanja utemeljena na ishodima učenja. Znanstvenoistraživački rad i razvitak

U radu se objašnjava koncept in-terkulturalnog građanstva kao društvenog ustroja koji uspo-stavlja odnos ravnoteže između jedinstva političke zajednice i društvenog pluraliteta, istodob-no osnažujući i jedno i drugo. Takav odnos podrazumijeva niz društvenih i političkih vrijedno-sti koje odbacuju koncept domi-nacije kao takav, odnosno hege-monistički poredak temeljen na većinsko-manjinskim odnosima, osobito izražen u jednonacional-nim državama i unitarnim drža-vama multikulturalne društvene kompozicije u kojima može pro-izvesti izražene tenzije. Klasično poimanje demokracije primarno podrazumijeva građanski poredak koji je u funkciji zaštite pojedinca,

Digitalni identitet Hrvata BiH – Uloga Sveučilišta u Mostaru

Zašto federalizam, a ne unitarizam?!

O (ne)pomirljivosti individualnih ljudskih prava i nacionalnih interesa konstitutivnih naroda u tronacionalnoj BiH

Strateško upravljanje sveučilištima – Transformacija i integracija u europski prostor visokog obrazovanja

Interkulturalno građanstvo kao jedini mogući oblik građanskog poretka u Bosni i Hercegovini

ali se u svom suvremenom obliku ona ne zadržava samo na toj razi-ni, već se evolutivno-koncepcijski prilagođava potrebi očuvanja ra-znolikosti te široj harmonizaciji društvenih odnosa. U političkom, društvenom i kulturnom smislu, kao bazičnom, to onda podrazu-mijeva bitno drugačiji oblik gra-đanskog poretka od singularnog, u određenoj inkluzivno-plurali-stičkoj formi koja svim sastavni-cama društva, kako pojedincima tako i skupinama, pruža priliku poistovjećenja s državom kao ta-kvom. U tom smislu prednost interkultu-ralnih modela građanstva u odno-su na singularne je da, prije svega, potiču dijalog između sastavnica društva, što onda otvara perspek-

- povećanje istraživačkih aktivno-sti i razvijanje obrazovanja na te-melju istraživanja. Organizacija i resursi - uspostava integriranog sveučilišta i osiguranje potrebnih resursa. Međunarodna i međusve-učilišna suradnja - jačanje procesa internacionalizacije, unapređenje međusveučilišne suradnje u zem-lji, Europi i svijetu te integriranje u Europski prostor visokog ob-razovanja i Europski istraživački prostor, uključujući pripremu sve-učilišta za funkcioniranje unutar Europske unije. Sveučilište i okru-ženje - aktivna suradnja sveučilišta sa širom zajednicom i gospodar-stvom. U radu se posebno nagla-šava kako je za uspješno vođenje ovog zahtjevnog procesa potreban učinkovit sustav praćenja ostvare-nja postavljenih ciljeva, što podra-zumijeva izradu akcijskih planov kojima se određuju odgovornosti, rokovi i resursi za provedbu aktiv-nosti koje sveučilišta namjeravaju postići. Na kraju se zaključuje kako je uvođenje strateškog upravljanja na sveučilišta od suštinskog zna-čaja za njihovu transformaciju u novu generaciju sveučilišta i pri-bližavanje Europskom prostoru visokog obrazovanja i Europskom istraživačkom prostoru, u kojima će uspješno djelovati.

tive njihove konvergencije, pakti-ranja i postizanja supstancijalnog dogovora o zajedničkoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ipak, ključna pretpostavka interkultu-ralizma je društveno priznanje koje je kao takvo osobito važno za manjine, budući da im nudi jam-stva dugoročne opstojnosti u okvi-rima jedinstvene državne zajedni-ce, omogućava njihovu unutarnju pluralizaciju i puni demokratski razvoj. Teorijska razmatranja se dalje projiciraju na BiH u smislu argumentacije potrebe i opravda-nosti koncepta interkulturanog građanstva, nasuprot aktualnim isključivim ideologizacijama koje se očituju u različitim oblicima zloupotrebe “građanskog” kao takvoga.

Konsocijacijski model uređenja Bosne i Hercegovine, kao prijelazni oblik, vrlo je prihvatljiv i tu se vidi rješenje



VELIMIRVESELINOVIĆ

IVAN VUKOJA

VALENTINO GRBAVAC

UGO VLAISAVLJEVIĆ

JELENA ZOVKO

MIRJANA MILIČEVIĆ

DEJANRUŽIĆ

MARIJANA GALIĆ

ZORAN ZELJKO

VESNA POPOVIĆ

CVIJA JURKOVIĆ

SNJEŽANAZELENIKA

Autor u radu prikazuje držav-no-pravni položaj Bosne i Her-cegovine u pravaškim političkim koncepcijama. Pravaštvo je u mo-dernoj hrvatskoj povijesti 19. i 20. stoljeća bilo jedna od relevantnih nacionalno-integracijskih i poli-tičkih ideologija. Kroz slučajeve pravaških stranaka tijekom raz-doblja Habsburške/Austro-Ugar-ske Monarhije, zatim Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugo-slavije i u konačnici Republike Hrvatske autor prikazuje kakav je bio položaj Bosne i Hercegovine u pravaškim političko-programat-skim koncepcijama. Ukazujući na osnovne značajke pravaštva, autor zastupa tezu da je pitanje Bosne i Hercegovine u pravaštvu u hrvat-skoj stranačko-političkoj povijesti zauzimalo posebno važno mjesto. Stoga je u fokusu ovog rada isklju-čivo pravaško viđenje Bosne i Her-cegovine koje ima svoj značaj za potpunije upoznavanje događaja na široj javnoj sceni.

Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) izradio je i nudi temeljna načela, u skladu s Daytonskim sporazumom i presudama Ustavnog suda, koja bi omogućila izbornu reformu u BiH. Stručni tim IDPI-ja nesluž-beni prijevod s engleskog izvor-nika članka V. Ustava BiH inter-pretira na način da su “jedan Bošnjak”, “jedan Hrvat” i “jedan Srbin” prvenstveno predstavnici Bošnjaka, Hrvata i Srba u tročla-nom Predsjedništvu BiH, a ne, nužno i samo, njihovi pripadni-ci. To znači kako nije nužno da se kandidat za “jednog Hrvata” osobno izjašnjava kao Hrvat, već da legitiman kandidat za “jednog Hrvata” u Predsjedniš-tvu BiH može biti svaki građanin

Pretpostavlja li “građanski ustav” prekrivanje društveno-politič-ke stvarnosti “velom neznanja” (Rawls) kojim se prikriva ostva-rivanje nacionalnog interesa “većinskog naroda”? Samo se u višenacionalnoj zemlji uzoran tip europskog ustava, onoga koji načelno jamči jednakost za sve građane, može pojaviti kao “čisto građanski” ili “etnički neobojen”. Samo se u takvoj zemlji vlastita imena narodâ mogu pojaviti u tekstu ispod ustavne preambule. Ne pretpostavlja li europeizacija takvog ustava brisanja iz njegova teksta nacionalnih imena čija je funkcija da jamče kolektivna pra-va? Treba u javnome zalaganju za “čisto građanski ustav” iznijeti na vidjelo postojanje i perfidni uči-nak zakonski legitimirane igno-rancije, znanja o kojem se ne želi ništa znati, jer se takvim zakonom svih zakona prikriva nešto što ne bi smjelo ostati izvan i ponad zakona: nemilosrdni sukob ne-suglasnih nacionalnih interesa. Taj sukob u “duboko podijeljenoj zemlji”, kakva je u novijoj povijesti Bosna i Hercegovina, pretpostav-lja čak sporadične proplamsaje (“građanskog”) rata poslije (“me-đuetničkog”) rata.

Složena ustavna konstrukci-ja Austro-Ugarske Monarhije i osjetljiva politička ravnoteža te višenacionalne državne zajed-nice utjecale su na poseban i odvojen pravni položaj Bosne i Hercegovine kao i na specifično uređenje ustavnopravne materije te ljudskih prava u Bosni i Herce-govini. U radu autorice analizi-raju odredbe o ljudskim pravima u Zemaljskom statutu za Bosnu i Hercegovinu od 17. veljače 1910. godine, s posebnim osvrtom na karakter prava na “čuvanje na-rodne osobine i jezika”. U nastavku se prikazuje kako su ljudska prava i slobode danas regulirani u Bosni i Hercegovi-ni te se analizira način na koji je načinjen katalog ljudskih prava, ukazujući pri tome na njegove specifičnosti.Prava i slobode predviđeni u Eu-ropskoj konvenciji za zaštitu ljud-skih prava i temeljnih sloboda i u njezinim protokolima izravno se primjenjuju u Bosni i Herce-govini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Zahtjevi za poštovanjem ljudskih prava ute-meljeni su u brojnim međuna-rodnim dokumentima, od kojih se neki kao dodatni sporazumi o ljudskim pravima primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

U ovom radu analizirana je struk-tura Europske unije kao subjekta utemeljenog na prijenosu ovlasti država članica na jednu višu – europsku razinu, s osvrtom na načelo dodijeljenih ovlasti koje su jasno izražene Lisabonskim ugovorom kao prekretnicom u procesu europske integracije.

Ovaj istraživački rad ima cilj utvrditi ekonomsku učinkovitost jedinica lokalne samouprave (JLS) te usporediti JLS po kvantitativnom kriteriju. Učinkovi-tost JLS Federacije Bosne i Hercegovine se analizira na primjeru općina Federacije Bosne i Hercegovine. Razumijevanje i valoriziranje teritorijalne organiza-cije i učinkovitosti JLS Federacije Bosne i Hercego-vine motivi su za realizaciju ovog rada. Testiranje upotrebe adekvatnog modela koji će po-nuditi matematičku objektivnost moglo bi biti dobra pretpostavka za lakše ekonomsko planiranje, ali i te-ritorijalni ustroj. Osnovni problem koji se nameće jest je li moguće i na koji način kvantificirati učinkovitost JLS te je li moguće te podatke koristiti za praćenje učinaka javnih politika na ekonomske kapacitete JLS. Izdiferencirano problemsko područje, odnosno potreba za dubljom analizom ekonomske učinko-vitosti JLS u Federaciji BiH, određuje da predmet istraživanja bude matematička metodologija preko koje je moguće na najbolji način izmjeriti ekonomsku učinkovitost JLS te može li tako sagledana učinkovi-tost poslužiti za planiranje i praćenje utjecaja reform-skih mjera na području ekonomije koje se donose na različitim razinama vlasti.

Državno-pravni položaj Bosne i Hercegovine u pravaškim političkim koncepcijama (1861. – 2003.)

Model izbora Predsjedništva BiH koji ispunjava odluke Ustavnog suda BiH I ESLJP

Nalaže li “europski ustav” da se bosanskohercegovačke nacije pretvore u etničke skupine čiji je sukob postavljen “izvan zakona”?

Bosna i Hercegovina i ljudska prava – Iskustva u Austro-Ugarskoj i danas

Ekonomska učinkovitost JLS-a u službi učinkovitog teritorijalnog ustroja FBiH

Ideja europskog federalizma i federalizam u Bosni i Hercegovini – usporedbe

BiH s pravom glasa neovisno o tome izjašnjava li se kao Hrvat, Bošnjak, Srbin, Rom, Židov ili bilo koji drugi pripadnik grupe ostalih naroda i građana. Svaki od članova Predsjedništva je biran od tri odvojena specifična demosa, odnosno tri odvojena “specifična naroda iz kojih proistječe demokratska i legitimna vlast” koja daje legitimitet iza-branom članu Predsjedništva. “Specifični demos” za izbor “jednoga Hrvata” u tročlanom Predsjedništvu BiH po prijedlogu koji ne podra-zumijeva promjenu Ustava BiH čine: svi građani iz entiteta FBiH koji su se slobodno i samostalno identificirali kao Hrvati na popisu; Srbi i ostali iz entiteta FBiH koji odluče glasovati za “jednoga Hrvata”; svi Hrvati iz Distrikta Brčko i dio ostalih iz DB koji odluče glasovati za “jednog Hrvata”. Ako izabrani hrvatski član Predsjedništva u strukturi dobivenih glasova ima više od 50% glasova od glasača koji pripadaju hrvatskom konstitutivnom narodu, onda je on legitiman predstavnik većinske hrvatske političke volje, kao i političke volje Srba i Ostalih koji su glasovali za tog kandidata. On predstavlja sve Hrvate, kao i sve Srbe i ostale u FBiH koji su glasovali za njega. Po prijedlogu koji podrazumijeva promjenu Ustava BiH, “specifični demos” za izbor “jednoga Hrvata” u tročlanom Predsjedništvu BiH čine: svi Hrvati iz FBiH, svi Hrvati iz RS, svi Hrvati iz Distrikta Brčko te ostali iz FBiH, RS i DB koji odluče glasovati za “jednoga Hrvata”. Po prijedlogu IDPI-ja, svaka izborna jedinica imala bi broj izbornih bodova jednak broju pripadnika jednog od konstitutivnih naroda u toj izbornoj jedinici podijeljenom ukupnim brojem pripadnika tog konstitutivnog naroda u FBiH i Distriktu Brčko (u drugom prijedlogu i RS), prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva, i za hrvatskog i za bošnjačkog člana Predsjedništva (u drugom prijedlogu i za srpskog).

Napravljena je usporedba sa sadašnjim uređenjem Bosne i Hercegovine kao države čiji je oblik uređenja, iako nije defini-ran Ustavom, najbliži federalno uređenoj državi. Na kritički način propituje se ideja federalizma iz perspektive Europske unije i iz perspektive

Bosne i Hercegovine te različite konotacije koje taj pojam prizi-va u različitim društvima. Rad također nudi prikaz različitog poimanja federalizma u uređe-nju pojedinih država članica te njihov odnos s Unijom kao nje-zinih sastavnih, konstitutivnih dijelova.

Osnovni problem koji se nameće jest je li moguće i na koji način kvantificirati učinkovitost JLS te je li moguće te podatke koristiti za praćenje učinaka javnih politika na ekonomske kapacitete JLS

Razumijevanje i valoriziranje teritorijalne organizacije i učinkovitosti JLS Federacije Bosne i Hercegovine motivi su za realizaciju ovog rada


ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEMEUROPSKI USTAV ZA BOSNU I HERCEGOVINU Neum, 14. i 15. ožujka 2019.

PRVI (OPĆI) PANEL:Temeljne vrijednosti, načela i koncepti iz područja ustavno-pravne teorije, s naglaskom na pravno-političko nasljeđe i konstitucionalizam EU-a i BiH

MODERATORI: SANJA VLAISAVLJEVIĆ I ŽELJKO RAGUŽIZLAGAČI:- SAŠA MRDULJAŠ - Određenje Bosne i Hercegovine po Ustavu iz 1974. godine i ideja “građanske Bosne i Hercegovine”- MILOŠ ŠOLAJA - Utjecaj međunarodnog okruženja na institucionalizaciju političkog i pravnog subjektiviteta de facto država u Bosni i Hercegovini 1992. – ‘95.- IVO LUČIĆ - Stoljeće institucionaliziranoga prava na zastupljenost kao temelj načela konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini- DAVORIN RUDOLF - Novi svjetski poredak i Bosna i Hercegovina- DRAŽEN BARBARIĆ - U potrazi za preklapajućim konsenzusom: prevladavanje folklorne paradigme nacionalnih identiteta konceptom “grupno-diferenciranih prava”

DRUGI (POLITOLOŠKI) PANEL:Raspoložive i učinkovite metode harmonizacije individualnih i grupnih prava: na koji se način štite i ujednačavaju prava pojedinaca i naroda u EU? (pitanje provedbe odluka Europskog suda za ljudska prava u državama članicama EU-a i/ili Vijeća Europe te posebice u višenacionalnim državama)

MODERATORI: JOSIP BRKIĆ I ŽELJANA ZOVKOIZLAGAČI:- MILAN SITARSKI - Model izbora Doma naroda PFBiH i Doma naroda PS BiH koji ispunjava odluke Ustavnog suda i ESLJP- IVAN VUKOJA - Model izbora Predsjedništva BiH koji ispunjava odluke Ustavnog suda BiH i ESLJP- IVAN KRALJEVIĆ - Integracija kolektivnih identiteta u BiH s političkim vrijednostima EU-a- MIROSLAV TUĐMAN - O (ne)pomirljivosti individualnih ljudskih prava i nacionalnih interesa konstitutivnih naroda u tronacionalnoj BiH- MILAN VEGO - Zašto federalizam, a ne unitarizam?!- ZORAN ZELJKO – Ekonomska učinkovitost JLS-a u službi učinkovitoga teritorijalnog ustroja FBiH

TREĆI (USTAVNO-PRAVNI) PANEL:Kako prijeći iz daytonske u bruxellesku fazu, tj. od postkonfliktne stabilizacije do punopravnog članstva u EU: na koji način istodobno unaprijediti demokratski okvir i ojačati stabilnost BiH?

MODERATORI: BORJANA KRIŠTO I LIDIJA TOPIĆ BOUWENIZLAGAČI:- MILE LASIĆ - Zašto su do daljnjega ustavne reforme u BiH “mission impossible”?- MATO ARLOVIĆ - Ustavno uređenje konstitutivnosti naroda i manjina BiH- ZVONKO MILJKO - Europski, američki ili nepisani ustav Bosne i Hercegovine- JURE ZOVKO - Kako osigurati ustavna prava naroda na jednakost - europske paradigme za BiH?- MLADEN ANČIĆ - Može li BiH postati “dovršena država”? Izgledi za postizanje političkih sporazuma- UGO VLAISAVLJEVIĆ - Nalaže li “europski ustav” da se bosanskohercegovačke nacije pretvore u etničke skupine čiji je sukob postavljen “izvan zakona”?

IZLAGAČI

PROGRAMČETVRTAK, 14. OŽUJKA 2019.

08.00 – 10.25 Registracija sudionika10.30 – 11.00 Svečano otvorenje:Glazbeni dio programa - Kvartet Simfonijskog orkestra iz Mostara: Ludwig van Beethoven “Oda radosti”

Pozdravna obraćanja: prof. dr. sc. Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu, NJ. E. msgr. Luigi Pezzuto, doajen diplomatskog zbora u Bosni i Hercegovini•Glazbeni dio programa - Kvartet Simfonijskog orkestra iz Mostara: W. A. Mozart: “Porgi amor”, arija iz opere “Figarov pir”prof. dr. sc. Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine11.00 – 11.30 Uvodno predavanjemr. sc. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske

11.30 - 12.00 Stanka za kavu12.00 – 14.00 Izlaganja sudionika i rasprava – I. panel

Temeljne vrijednosti, načela i koncepti iz područja ustavnopravne teorije, s naglaskom na pravno-političko nasljeđe i konstitucionalizam EU-a i BiH

14.00 – 15.30 Ručak15.30 – 17.30 Izlaganja sudionika i rasprava – II. panel

Raspoložive i učinkovite metode harmonizacije individualnih i grupnih prava: na koji se način štite i harmoniziraju prava pojedinaca i naroda u EU-u?

17.30-19.30 Slobodne aktivnosti19.30 Svečana večeraHumanitarna večera s dražbom slika

PETAK, 15. OŽUJKA 2019.

10.00 – 12.00 Izlaganja sudionika i rasprava III. panelKako prijeći iz daytonske u bruxellesku fazu, tj. od postkonfliktne stabilizacije do punopravnog članstva u EU-u: na koji način istodobno unaprijediti demokratski okvir i ojačati stabilnost BiH?

12.00 – 12.45 Rasprava12.45 - 13.15 Stanka za kavu

13.15 – 13.30 Zaključci i zatvaranje simpozija13.30 Ručak

IMPRESSUM GLAVNI UREDNIK I DIREKTOR JOZO PAVKOVIĆ ZAMJENICA GLAVNOG UREDNIKA I UREDNICA PRILOGA VALENTINA RUPČIĆ UREĐIVAČKI KOLEGIJ SVEUČILIŠTA U MOSTARU ILIJA MUSA, MAJA EREŠ GRAFIČKA OBRADA

FRANJO PUŠIĆ I GORAN SUDAR LEKTURA RENATA MIKULIĆ I VIKTORIJA KOLAK

Documents

Neum, 14. i 15. ožujka 2019. - Sveučilište u Mostaru - SUM