Neodontogeni tumori Tade Tadić

Neodontogeni tumori

Tade TadićTade Tadić

NeoNeodontogeni tumori dontogeni tumori

veoma je velik broj različitih tipova benignih i malignih tumora te

tumorima sličnih promjena koje se javljaju u orofacijalnom području



Simptomi ovih lezija su različiti, a ovise o prirodi promjena, lokalizaciji i

njihovoj proširenosti.

Kliničke su promjene u početku malobrojne i nejasne te mogu ostati dugo

prikrivene popratnim upalnim i drugim znacima dok tumor ne dosegne

uznapredovali stupanj razvoja.

Prosječno se tumori orofacijalnog područja dijagnosticiraju oko šest

mjeseci nakon pojave prvih simptoma.

Iako su karcinomi najčešći maligni tumori u ovoj regiji, oni čine svega

0,8% svih malignih tumora u čovjeka ili oko 3% malignih tumora u regiji

glave i vrata.


Liječenje malignih tumora ove regije je vrlo kompleksno zbog

funkcionalnih i estetskih razloga te putova širenja bolesti u susjedne

regije.

Nezaobilazne su kirurške tehnike liječenja uz radijacijske postupke i

kemoterapiju, ovisno o prirodi i proširenosti procesa.


S radiološkog stanovišta, ova regija je izuzetno zahtjevna za prikaz i analizu

brojnih malih anatomskih detalja te zbog složenosti anatomskih odnosa u

regiji i različitih putova širenja bolesti u okolinu.

Od radioloških metoda pregleda, konvencionalni radiogrami i

ortopantomogrami imaju ograničenu dijagnostičku vrijednost. Temelj

radiološke dijagnostike, u bolesnika s tumorima ove regije su kompjutorizirana

tomografija (CT i Dental CT) i magnetna rezonancija (MR).

U praćenju bolesti i traženju eventualnih drugih žarišta koriste se i metode

nuklearne medicinske dijagnostike od kojih značajno mjesto zauzima

pozitronska emisijska tomografija u kombinaciji s multidetektorskim CT

uređajem (PET CT).

NeoNeodontogeni tumori - benignidontogeni tumori - benigni

brojna skupina su novotvorina građena pretežno (ili isključivo) od izvornih

histoloških tkiva od kojih su građene vrlo različite anatomske strukture

orofacijalnog područja.

karakterističan spori ekspanzivni rast, manje ili više izražena lokalna bolnost i

nemetastaziranje.

U ovu skupinu tumora ubrajaju se: hiperostoze (egzostoze; torus palatinus,

torus mandibularis), enostoze, benigni tumori neurogenog podrijetla

(schwanomi, neuromi, neurinomi, neurofibromatoza), mezodermalni tumori

(osteom, hemangiom, familijarna multipla polipoza, arteriovenske aneurizme i

malformacije, osteoblastomi, osteoidni osteomi) te tumor mixtus.

Osteom

dobroćudne spororastuće koštane izrasline. Najčešće se nalaze u frontalnim

sinusima.

Češće je zahvaćena mandibula nego maksila, a najčešće ih nalazimo u

osoba starijih od 40 godina, i to kao popratni (slučajni) nalaz na snimkama

sinusa i glave te kod CT pregleda ili konvencionalnim snimkama ovog

područja.

mogu biti “tvrdi”, osteoma durum, građeni od kompaktne kosti, spongiozni i/ili

miješani.

Ukoliko svojim položajem i veličinom ometaju drenažu sinusa, javljaju se

smetnje u vezi sa sinusom. Veliki osteom može izazvati dislokacije pojedinih

anatomskih struktura kao što je oko ili deformirati okolne kosti. U tim stanjima

liječenje je kirurško, a dijagnoza se postavlja radiografskim snimkama I CT

pregledom.

Osteom

Radiogrami u profilnoj (A) i posteroanteriornoj projekciji po Watersu (B). Osteom prednjeg dijela medijalne stijenke desnog maksilarnog sinusa (o).

Osteom

Diferencijalno-dijagnostički ne predstavljaju problem kod tipične građe i

lokalizacije.

Poteškoće u postavljanju ispravne dijagnoze mogu nastati kada zahvaćaju

glavicu kondila ili koronoidni nastavak. Tada ih je ponekad teško razlikovati od

hiperplazije, osteohondroma ili čak osteofita.

Fibrozna displazija

Tumorima slična promjena koja se javlja s u osoba mlađih i srednjih dobnih

skupina, znatno češće u žena crne rase, ali ukupno uzevši dosta rijetko.

Karakterizirana je s više žarišnih poremećaja osifikacije i sazrijevanja kosti te

bujanjem fibroznog tkiva (obično oko 6-7 mm u promjeru).

Najčešće se može naći uz korijenove vitalnih donjih sjekutića, ali i u svim

drugim područjima čeljusti, obično samo u jednoj kosti.

Fibrozna displazija

Karakteristična je CT i MR slika s očuvanim kortikalnim slojem kosti uz

napuhnuće i heterogenu strukturu središnjeg dijela, koji može izgledati poput

brušenog stakla s otočićima kompaktne kosti uz fibrocistične zone

razrijeđenja.

Dijagnoza se postavlja inicijalno konvencionalnom radiografijom te CT-om ili

MR analizom

Fibrozna displazija

CT čeljusti, aksijalni (A) i koronarni presjek (B) u koštanom prozoru. Fibrozna displazija (označena strelicom).

Fibrozna displazija

Neke druge bolesti mogu imati sličnu kliničku i radiološku morfološku

simptomatologiju kao fibrozna displazija.

U te bolesti spadaju npr.hiperparatireoidizam (ali on se javlja u više kostiju i

ne izaziva proširenje kosti), juvenilni osificirajući fibrom i Pagetova bolest

(koja se pak javljaju u starijim dobnim skupinama, i ako se razvije u

mandibuli, zahvaća cijelu mandibulu).

Osobito je važno fibroznu displaziju razlikovati od osteomijelitisa ili

osteogenog sarkoma, koji u nekim fazama mogu pružati sličnu radiološku

simptomatologiju.

Hondromi

Veome rijetki dobroćudni hrskavični tumori.

Dugo vremena su asimptomatski, rastu sporo, a u nekim slučajevima mogui

razoriti kost. Jedno od češćih sijela ovog tumora je glavica kondila mandibule,

Na rentgenogramima se prikazuje kao više ili manje transparentno područje

ekspanzivna rasta s relativno oštro ocrtanom kortikalnom granicom.

Dijagnoza se postavlja konvencionalnom radiografijom (panoramska

radiografija, ortopantomografija, okluzalne snimke) te CT ili MR analizom.

Osteoblastom

Rijetki spororastući tumor čeljusti i kostiju lica.

Nešto je češći u mandibuli, maksili te u području čeljusnog zgloba.

Tumor je građen od osteoblasta s područjima osteoidnog kalcificiranog tkiva.

Javlja se dva puta češće u muškaraca nego u žena, obično u drugom i

trećem desetljeću života.

Osnovni simptomi su bol i otok na mjestu razvoja tumora.

Osteoblastom

Dijagnoza se postavlja konvencionalnom radiografijom (panoramska

radiografija, ortopantomografija, okluzalne snimke) te CT ili MR analizom.

CT maksile, aksijalni (A) i koronarni (B) presjek u koštanom prozoru. Koštana tvorba u desnom maksilarnom sinusu (o). Osteoblastom.

Osteoblastom

U diferencijalno-dijagnostičkom pogledu osteoblastom je u početnoj fazi

razvoja radiološki sličan periapikalnoj cementoj displaziji i mogućoj presadnici

neoplastičnog procesa.

U kasnijim fazama dosta je sličan osteoidnom osteomu (koji se javlja uz

tipičnu i jaku bol te sklerotični koštani rub). Može ga se zamijeniti i za dobro

diferencirani osteogeni sarkom.

Gigantocelularni tumor

dobroćudni tumor agresivnog rasta.

najčešće javlja u adolescenata i mlađih odraslih osoba, češće u žena. Razvija

se u kosti (centralni tip), češće u mandibuli.

glavni klinički nalazi su bol i otok zahvaćenog tkiva.


Radiološki se može naći unilokularna ili multilokularna transparencija

(šupljina) nazubljenih rubova, stanjuje kompaktnu kost, a razmiče i potiskuje

zube


CT lica, aksijalni (A), koronarni (B) i sagitalni (C) presjek u koštanom prozoru, te aksijalni presjek (D) u prozoru za meka tkiva. Gigantocelularni tumor nepca (G).


Diferencijalno - dijagnostički, ovaj tumor radiološki se može zamijeniti za

ameloblastom, odontogeni miksom, aneurizmatsku koštanu cistu,

hiperparatireoidizam i kerubizam.

potrebno obaviti pažljiv klinički pregled i radiološku analizu, jer ovaj tumor

može imati maligne karakteristike.

Tumor mixtus

Benigni tumor koji se razvija iz duktalnog epitela žlijezda pljuvačnica i na

njega otpada 75% svih tumora ovih žlijezda

najčešće sijelo je parotidna žlijezda.

Obično se javlja u petom desetljeću života i kasnije, tek nešto češće u žena.

Tumor je inkapsuliran, dobro ograničen i dugo vremena bez simptoma.

Nakon krurškog liječenja u visokom postotku slučajeva dolazi do ponovnog

razvoja.

Tumor mixtus

CT maksile, aksijalni presjeci u koštanom (A) i mekotkivnom prozoru (B). Dobro ograničen, ovalan i dijelom lobulirani tumor. Tumor mixtus (T).

Kerubizam

rijetka nasljedna bolest koja se javlja u ranoj dječjoj dobi.

Klinički se javlja s boli i simetričnim bilateralnim uvećanjem mandibule, ali je

često zahvaćena i maksila.

U pravilu zahvaća stražnje dijelove mandibule i maksile, uz značajno

pomicanje zubi te ponekad i resorpciju mlječnih zubi.

Kerubizam

Radiološkim metodama prikaza mogu se utvrditi promjene slične morfološkim

promjenama gigantocelularnog tumora.

nalazimo multilokularno (ali bilateralno i simetrično) napuhnuće mandibule (i

maksile kada je zahvaćena), dobro ocrtano, a unutar promijenjene kosti

kondenzacije koštane strukture s nejasnom trabekularnom građom.

Kerubizam

Ortopantomogram. Kerubizam.

Kerubizam

MR, aksijalni presjek u T2 mjerenoj slici (A) i koronarni presjek u STIR tehnici (B). Kerubizam s karakterističnim policističnim koštanim promjenama i napuhnućem mandibule (man) i maksile (M).

Kerubizam

Diferencijalno-dijagnostički, radiološke promjene slične kerubizmu mogu se

naći kod gigantocelularnog tumora (ali on je unilateralan) i fibrozne displazije

(koja je također unilateralna).

Slične promjene mogu se naći i kod multiple odontogene keratociste.

NeoNeodontogeni tumori – zloćudni tumoridontogeni tumori – zloćudni tumori

Zloćudni tumori orofacijalnog područja su relativno rijetki tumori.

Među njima najčešći oblici su planocelularni karcinom, zatim adenokarcinomi

adenocistični karcinom.

Rjeđi maligni tumori ovog područja su osteosarkom, fibrosarkom,

hondrosarkom, Ewingov sarkom i multipli mijelom, te metastaze malignih

tumora drugih primarnih lokalizacija.

Češće se javljaju u muškaraca, a primarno sijelo tumora je najčešće

maksilarni sinus (u oko 60% slučajeva).

NeoNeodontogeni tumori – zloćudni tumoridontogeni tumori – zloćudni tumori

Etiologija je nejasna. Pojava adenokarcinoma primijećena je kod nekih

zanimanja kao što su kožarski radnici, stolari, radnici u pilanama i slično.

Zbog kasnog javljanja simptoma dijagnoza se obično postavlja u

uznapredovalim stadijima bolesti, kad mogu biti prisutni nazalni, oralni,

oftalmološki, mekotkivni, neurološki ili drugi simptomi, ovisno o proširenosti

procesa.

Planocelularni karcinom

iako rijedak, najčešći je maligni tumor orofacijalnog područja. Njegov razvoj

počinje u sluznici usne šupljine ili maksilarnih sinusa, odakle se vrlo brzo širi

na priležeće koštane strukture čeljusti i lica.

Obično se javlja nakon pedesete godine života. Tumor je veoma agresivna

rasta, osteolitički razara okolne koštane strukture, nije oštro ograničen,

potiskuje i razara zahvaćene zube, te nerijetko uzrokuje patološke frakture

čeljusti.


CT orofacijalnog područja, aksijalni presjeci (A i B) i koronarne rekonstrukcije (C i D) u mekotkivnom i koštanom prozoru. Uznapredovali planocelularni karcinom koji razara alveolarninastavak maksile, nepce i donje dijelove stijenki desnog maksilarnog sinusa (T).


Sagitalna rekonstrukcija (A) i 3D rekonstrukcija slike (B) s prikazom skeleta lica istog bolesnika (sa slike 15.8). Strelicom je označen razor kostiju lica.

Adenokarcinom karcinom

nešto rjeđi maligni tumor orofacijalnog područja, koji se radiološki manifestira

gotovo jednako kao i planocelularni karcinom


CT lica, 3D rekonstrukcije (A i B) i aksijalni presjeci kroz maksilu u mekotkivnom (C) i koštanom prozoru (D). Veliki tumor gingive koji razara alveolarni greben i dio nepca s lijeve strane. Adenokarcinom (T).


Magnetna rezonancija lica bolesnika sa prethodne slike. Koronarni presjek u STIR tehnici prikaza (A), te dva aksijalna (B i D) i koronarni presjek (C) u T1 mjerenoj slici. Veliki tumor gingive maksile zahvaća alveolarni nastavak maksile i lijevu stranu nepca (T). U mekim tkivimaprikazano je više anatomskih detalja nego na CT presjecima.


CT lica, 3D rekonstrukcija (A) te sagitalni (B), koronarni (C) i aksijalni (D) presjek kroz maksilu. Adenokarcinom nosa drugog bolesnika s prodorom u etmoid i bazu prednje lubanjskejame te lijevu orbitu (T). Zastojni sekret u lijevom maksilarnom, frontalnom i sfenoidnomsinusu zbog opstrukcije izvodnih otvora (S).

Ostali maligni tumori orofacijalnog područja

kao što je osteosarkom, hondrosarkom, fibrosarkom, rabdomiosarkom,

Ewingov sarkom, Non-Hodgkin limfom, multipli mijelom, itd., dosta su rijetki

tumori, ali stomatoloziu svom kliničkom radu i o tome moraju voditi računa jer

su prvi profesionalci koji se susreću s različitim patološkim promjenama usta i

čeljusti.

Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja

U dijagnostici zloćudnih tumora orofacijalnog područja algoritam pretraga je

sljedeći:

klinički stomatološki pregled

klasična radiologija

kompjutorizirana tomografija s prikazom u više ravnina, mekotkivnom i

koštanom prozoru

MR-a s uporabom različitih tehnika snimanja i primjenu paramagnetičkog

kontrasta (za procjenu proširenosti bolesti

patohistološki nalaz (koristeći neku od slikovnih radioloških metoda za

vođenu biopsiju prije operacijskog zahvata ili otvorena kirurška biopsija).


U poslijeoperativnom praćenju bolesnika, kao i nakon zračenja tumora,

koriste se CT i MR kao komplementarne metode

Za prikaz neuralnih struktura na bazi lubanje optimalan je MR, ali u teških

bolesnika s jakim bolovima ili smetnjama disanja i gutanja bolje je učiniti CT

pregled, jer je snimanje na multidetektorskom višerednom CT uređaju znatno

kraće, uz dobru prostornu i kontrastnu rezoluciju koju omogućuje ova tehnika

slikovnog prikaza.


CT aksijalni (A) i sagitalni (B) presjek kroz bazu lubanje. Kod bolesnika je učinjena radikalna maksilektomija i egzenteracija lijeve orbite uz rekonstrukciju skapulom i mekotkivnim rekonstrukcijskim režnjem (R). Lokalni postoperacijski nalaz je klinički uredan. Intrakranijski tumorski proces u stražnjoj (T) i srednjoj lubanjskoj jami parakavernozno (P), što odgovara perineuralnom širenju tumora iz maksile.


CT sagitalna rekonstrukcija slike (A) kroz mandibulu i temporomandibularni zglob, te koronarna rekonstrukcija slike (B). Bolesnica je prije godinu dana bila zračena zbog metastatskog tumora (dojka) artikulacijskog nastavka mandibule s lijeve strane (A). Deformacija artikulacijskog nastavka mandibule s luksacijom bez znakova aktivnog metastatskog tumora.

Documents

Neodontogeni tumori Tade Tadić