ZAVOD ZA ŠKOLSTVO REPUBLIKE HRVETSKE

NASTAVNI PLAN I PROGRAM ZA ZANIMANJE ELEKTRONIČAR (041403)

(cjeloviti tekst)

Odluka o programu za stjecanje srednje stručne spreme u području rada elektrotehnika (B) za zanimanje elektroničar, klasaUP/Io-602-03-05-05/0038, urbroj: 0533-09-05-02, od

22.3.2005.

Zagreb, 2005.

2

SADRŽAJ

Str. UVOD 3CILJ I ZADAĆE OBRAZOVNOG PROGRAMA ELEKTRONIČAR 4NASTAVNI PLAN 5OKVIRNI NASTAVNI PROGRAM 7Računalstvo (1. razred) 7Tehničko crtanje i dokumentiranje 8Osnove elektrotehnike 9Elektrotehnički materijali i komponente 13Mjerenja u elektrotehnici 15Finomehanička tehnika 17Praktična nastava (1.razred) 18Elektronički sklopovi 21Električni strojevi i uređaji 24Digitalna elektronika 25Elektronička instrumentacija 28Računalstvo (2. razred) 29Sklopovska oprema računala 31Sustavna programska potpora 32Osnove radiotehnike i televizijske tehnike 33Televizija i video uređaji 34Audio uređaji 35Upravljanje i regulacija 36Senzorika 37Hidraulika i pneumatika 38Praktična nastava (2. razred) 40Praktična nastava (3. razred) 42Internetske tehnologije 44Projektiranje tiskanih pločica računalom 46Primjena mikroračunala 46Digitalna obrada zvuka i slike 48Videotehnika 48Odašiljači i veze 49Industrijska računala 51Vođenje procesa računalom 52Stručna praksa 53NAPUTAK O PRIMJENI Pravilnika o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi U ELEKTROTEHNIČKOM OBRAZOVNOM PODRUČJU

54

ZAVRŠNI ISPIT 55

3

UVOD Zbog ubrzanog razvoja elektronike i potrebe za elastičnijim programom bilo je potrebno u postojećem nastavnom planu i programu elektroničara (Glasnik Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, posebno izdanje br. 3/1996.) učiniti promjene s ciljem brže i lakše prilagodbe programa mogućim zahtjevima tržišta rada u tom zahtjevnom i brzim promjenama podložnom području elektrotehnike. Stoga je 2001. godine, na inicijativu Elektroindustrijske i obrtničke škole iz Rijeke, uz potporu Zavoda za školstvo Republike Hrvatske, izrađen prijedlog nužnih promjena koje omogućavaju unapređenje obrazovanja u području elektronike za naredno razdoblje u kojem se očekuju temeljite promjene s obzirom na izmjene sustava strukovnoga školstva Republike Hrvatske. U tom se smislu izborna nastava tretira kao cjelina - izborni blok/modul (2 sata u 2. razredu i 6 sati u 3. razredu uz usmjeravanje sadržaja praktične nastave u 2. i 3. razredu sukladno izbornom bloku) koji učenike, uz dovoljno široko temeljno obrazovanje, usmjerava u neko uže područje elektronike. Odlukom ministra prosvjete i športa (klasa: UP/I-602-03/03-01/71, ur. broj: 532-02-02-02/4-03-1 od 3. lipnja 2003.), nakon pokusnog uvođenja, usvojene su promjene u nastavnom planu i okvirnom obrazovnom programu za zanimanje elektroničar, u program tog zanimanja uvode se izborni blokovi (moduli), a njima se učenici, u okviru programa zanimanja elektroničar, usmjeravaju u pojedina uža područja elektronike. Spomenutim rješenjem utvrđen je izborni blok računalstvo. Elektroindustrijska i obrtnička škola Rijeka predložila je 2004. godine za program zanimanja elektroničar programe izbornih blokova audio i video tehnika, odnosno automatika. Ravnatelj Zavoda za školstvo Republike Hrvatske imenovao je Stručno povjerenstvo za izradu novih obrazovnih programa trogodišnjeg trajanja u obrazovnom području elektrotehnika – elektronika u sastavu: Marijan Bačić, prof., nastavnik u Elektroindustrijskoj i obrtničkoj školi Rijeka, Darko Bašić, prof., ravnatelj Elektroindustrijske i obrtničke škole Rijeka, Miro Kovačević, prof., Phone service shop, Rijeka, Stanko Paunović, dipl. ing., viši savjetnik, Zavod za školstvo Republike Hrvatske, Dragan Pantić, dipl. ing., nastavnik u Industrijsko-obrtničkoj školi, Pula i Danijel Rupčić, dipl. ing., INA – Rafinerija nafte Rijeka, koje je obavilo raščlambu dostavljenih prijedloga programa izbornih modula i predložilo potrebne dorade. Dorađen prijedlog programa recenzirali su imenovani stručni recenzenti: prof. dr. sc. Branko Somek, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb i izv. prof., dr. sc. Ivo Ipšić, Tehnički fakultet, Rijeka. Tekst programa lektorirala je Milena Klanjac, prof., Elektroindustrijska i obrtnička škola Rijeka. Nakon recenzija uređeni programi dostavljeni su na usvajanje Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.

4

CILJ I ZADAĆE OBRAZOVNOG PROGRAMA ELEKTRONIČAR Cilj ovog obrazovnog programa je osposobljavanje učenika za obavljanje poslova u proizvodnji i održavanju elektroničkih sklopova i uređaja. Svladavanje ovoga programa omogućit će učenicima osposobljenost za: - izradu elektroničkih sklopova (priprema sastavnih elemenata, spajanje elemenata, provjeravanje funkcionalnosti sklopova), - izradu tiskanih ploča, - montiranje složenih elektroničkih uređaja, - kontrolu proizvoda prema uputama i propisima, - obavljanje poslova održavanja elektroničkih uređaja i - uporabu aplikacijskih računalnih programa u projektiranju i konstrukciji elektroničkih sklopova. Nastava izbornog bloka računalstvo ima zadaću osposobiti učenike za obavljanje poslova: - servisiranja i održavanja računalne opreme, - puštanja u rad računala i računalnih mreža, - provjeru ispravnosti računalnih komponenata, - montiranja računala, pratećih komponenata i instalaciju programske potpore, - umnažanja podataka na medije za pohranjivanje i arhiviranje tehničke dokumentacije, - vođenja skladišta komponenata i uređaja u proizvodnji i održavanju računala, - servisiranja i posluživanja računalnih sustava i - uporabe mikroupravljača i programirljivih logičkih upravljača u upravljanju različitih sustava. Nastava izbornoga bloka audio i video i tehnika ima zadaću osposobiti učenike za obavljanje poslova: - provjere ispravnosti komponenata audio i video uređaja, - servisiranja i održavanja audio i video uređaja i - vođenja skladišta komponenata i uređaja u servisima audio i video opreme. Nastava izbornoga bloka automatika ima zadaću osposobiti učenike za obavljanje poslova: - provjere ispravnosti mjerno-regulacijskih komponenata, - montiranja, servisiranja i održavanja uređaja i sustava za upravljanje i vođenje procesa i - vođenja skladišta komponenata i uređaja u servisima i pogonima s mjerno-regulacijskom opremom.

5

NASTAVNI PLAN Nastavni je plan sastavljen tako da, pored obveznih općeobrazovnih, zajedničkih stručnih za područje elektrotehnike i posebnih stručnih sadržaja zanimanja, sadrži i izborni dio. Izborni dio sastoji se od izbornog bloka koji učenicima omogućuje opredjeljivanje za neko od užih područja elektronike. U okviru izbornoga bloka u 3. razredu učenicima se, uz obvezni dio izbornoga bloka, ostavlja izbor jednog od nekoliko ponuđenih izbornih predmeta prema zahtjevima pojedinih područja gospodarstva ili prema učenikovim interesima. Predmeti izbornog programa mogu biti postojeći predmeti iz obveznog stručnog dijela programa s proširenim opsegom sadržaja i povećanim vremenom za izvođenje nastave ili posebni predmeti. Predmete izbornog programa može, sukladno s ciljem i zadaćama obrazovnog programa, predložiti i programirati škola. U tom slučaju škola je obvezna zatražiti od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa suglasnost za izvođenje nastave prema predloženom programu. Red. broj

Nastavni predmet Tjedni broj sati 1.r. 2.r. 3.r.

Obvezni opće-obrazovni sadržaji

1. Hrvatski jezik 3 3 3 2. Strani jezik 2 2 2 3. Povijest 2 - - 4. Vjeronauk/Etika 1 1 1 5. Tjelesna i zdravstvena kultura 2 2 2 6. Politika i gospodarstvo - 2 -

Zajednički stručni sadržaji

7. Matematika 2 2 2 8. Računalstvo* 2 - - 9. Tehničko crtanje i dokumentiranje* 2 - - 10. Osnove elektrotehnike* 5 - - 11. Mjerenja u elektrotehnici * - 3 - 12. Elektrotehnički materijali i komponente 2 - - 13. Praktična nastava 7 - -

Posebni stručni dio

14. Finomehanička tehnika 2 - - 15. Elektronički sklopovi* - 4 - 16. Električni strojevi i uređaji* - 2 - 17. Digitalna elektronika* - 2 - 18. Elektronička instrumentacija* - - 2 19. Izborni program - blok/modul - 2 6 Praktična nastava - 7 16 Ukupno 32 32 34 Stručna praksa - 80-120 do 35**** * Predmeti s obveznim praktičnim, odnosno, laboratorijskim vježbama ** U funkciji završnog ispita

6

IZBORNI BLOK RAČUNALSTVO Red. broj

Nastavni predmet Tjedni broj sati 1.r. 2.r. 3.r.

1. Računalstvo* - 2 - 2. Sklopovska oprema računala* - - 2 3. Sustavna programska potpora* - - 2 4. Izborni sadržaji** - - 2

* Predmeti s obveznim praktičnim, odnosno, laboratorijskim vježbama ** Izborni sadržaji:

a) proširenje sadržaja obveznoga dijela programa (sklopovska oprema računala i sustavna programska potpora),

b) projektiranje tiskanih pločica računalom, upravljanje i regulacija, računala u tehničkim sustavima, programirljivi logički upravljači, dijagnostika i održavanje uređaja, internetske tehnologije,

c) strukovni sadržaji koje predloži škola. IZBORNI BLOK AUDIO I VIDEO TEHNIKA Red. broj

Nastavni predmet Tjedni broj sati 1.r. 2.r. 3.r.

1. Osnove radio i televizijske tehnike - 2 - 2. Televizija i video uređaji - - 2 3. Audio uređaji - - 2 4. Izborni sadržaji** - - 2

** Izborni sadržaji: a) proširenje sadržaja obveznoga dijela programa (televizija i video uređaji, audio uređaji), b) projektiranje tiskanih pločica računalom, odašiljači i veze, digitalna obrada zvuka i slike,

videotehnika, primjena mikroupravljača, internetske tehnologije, c) strukovni sadržaji koje predloži škola.

IZBORNI BLOK AUTOMATIKA Red. broj

Nastavni predmet Tjedni broj sati 1.r. 2.r. 3.r.

1. Upravljanje i regulacija - 2 - 2. Hidraulika i pneumatika - - 2 3. Senzorika - - 2 4. Izborni sadržaji** - - 2 * Predmeti s obveznim praktičnim, odnosno laboratorijskim vježbama ** Izborni sadržaji:

a) proširenje sadržaja obveznoga dijela programa (hidraulika i pneumatika , upravljanje i regulacija, senzorika), b)projektiranje tiskanih pločica računalom, vođenje procesa računalom, industrijska računala, primjena mikroupravljača, internetske tehnologije, c) strukovni sadržaji koje predloži škola.

OKVIRNI NASTAVNI PROGRAM

Nastavni programi predmeta općeobrazovnih sadržaja i predmeta matematika objavljeni su u Glasniku Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, posebno izdanje, br. 11/1997. RAČUNALSTVO Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno 2 - -

Cilj i zadaće Program predmeta Računalstvo za trogodišnje obrazovne programe u elektrotehničkom području izrađen je tako da učenika osposobi za uporabu računala. Cilj je obrazovanja u okviru predmeta Računalstvo upoznavanje mogućnosti računala i osposobljavanje učenika za njegovu učinkovitu uporabu uz pomoć aplikacijskih programa. Nastavom predmeta Računalstva treba osposobiti učenika za: - priključivanje, spajanje i puštanje u rad osnovne konfiguracije osobnog računala, - instaliranje aplikacijskih programa, - samostalno služenje različitim izvorima informacija u školi i izvan nje uporabom računala, - samostalno služenje računalom pri pisanju različitih tekstova i njihovoj obradi, - služenje računalom u rješavanju grafičkih zadataka i - elementarnu uporabu tabličnih proračuna i baze podataka. Znanje stečeno u ovom predmetu učenici će primjenjivati pri rješavanju praktičnih zadataka u okviru drugih predmeta, naročito u stručnim predmetima. Sadržaj 1. Osnovni rad s računalom Osnovni pojmovi o građi računala Unutarnje komponente osobnoga računala Priključivanje osobnog računala Nositelji podataka Uloga operacijskog sustava Organizacija strukture datoteka u operacijskom sustavu Osnovne naredbe operacijskog sustava

2. Rad s računalom pod WINDOWS okruženjem Pokretanje i ustrojstvo Windowsa Programi i dokumenti u Windows okruženju Prilagodbe hardver, softver, korisnik Komunikacija s računalima u mreži Internet 3. Obrada teksta Prikaz odabranog programa za obradu teksta Priprema, obrada i umnažanje tekstova Uporaba raspoloživog programa za obradu tekstova 4. Osnove tabličnih proračuna Tablični proračuni Prikaz programa za obradu tablica Osnove uporabe programa za tablične proračune 5. Grafičke mogućnosti računala Prikaz odabranog programa za rad s grafikom Uporaba grafičke prezentacije podataka u raznim područjima Dodavanje grafike u tekst 6. Osnove baze podataka Pojam i uporaba baze podataka Osnovna struktura baze podataka Osnove uporabe raspoloživog programa za kreiranje baze podataka Objašnjenje Cjelokupnu nastavu ovog predmeta, uklju-čujući i individualni učenikov praktični rad (vježbe), optimalno je izvoditi u specijaliziranoj učionici za računalstvo. Učionica mora biti tako opremljena da omogućava samostalan rad jednog učenika na računalu. Ako prostor i oprema ne dozvoljavaju takav način rada, moguće je dio nastave izvoditi u učionici u kojoj je potrebnom opremom opremljeno radno mjesto nastavnika, a dio nastave u specijaliziranoj učionici u kojoj su opremljena sva radna mjesta za učenike. U tom slučaju izvedbenim programom za realizaciju nastave računalstva treba, od 2 sata tjedne nastave, predvidjeti najmanje 1 sat za samostalan rad učenika na računalu u svakoj godini. Vježbe treba izvoditi sa skupinama od najviše 16 učenika tako da svaki učenik radi na svom računalu. Vrijeme izvođenja vježbi treba biti predviđeno rasporedom sati od početka školske godine. Od učenika treba zahtijevati temeljitu pripremu pri rješavanju zadaće da bi se vrijeme raspoloživo za neposredan rad na računalima učinkovito koristilo. Provjera znanja obavlja se rješavanjem jednostavnijih konkretnih problema na računalu uz uporabu standardnih programskih paketa .

8

Materijalni uvjeti Za nastavu predmeta Računalstvo potrebno je osigurati: - specijaliziranu učionicu s računalima i - kabinet za nastavnika. Specijalizirana učionica za nastavu računal-stva potrebna je da bi se u njoj izvodila cjelokupna nastava i individualni praktični rad učenika. Učionica mora imati po jedno radno mjesto za svakog učenika. Preporučuje se najmanje 3m2 površine po učeničkom radnom mjestu. Oprema radnog mjesta uključuje: - računalo sa standardnim programski paketima potrebnim za nastavu, - posebni stol za računalo s prostorom za priručnu dokumentaciju i potrebnom električnom instalacijom - anatomski oblikovano sjedalo za učenika. Radno mjesto nastavnika u učionici treba biti opremljeno računalom i LCD projektorom. Prilikom uporabe projektora nastavnik mora imati mogućnost zamračenja prostorije. Sva bi računala u učionici trebala biti umrežena. Ako su računala umrežena, učionicu je potrebno opremiti s 2 pisača. U protivnom, oprema treba sadržavati po jedan pisač na 4 radna mjesta. Učionica mora imati kompletnu električnu instalaciju s posebnom zaštitnom sklopkom. Osvjetljenje u učionici mora biti izvedeno tako da se ne reflektira od monitora. Kabinet za nastavnika računalstva je posebna prostorija povezana s učionicom za računalstvo. U kabinetu moraju biti posebno računalo za pripremu nastave (CD-pisač) i vođenje nastavne dokumentacije, laserski pisač i skener. Kabinet mora sadržavati poseban ormar za čuvanje medija za pohranu podataka i kompletne dokumentacije za računala i programsku podršku. Kadrovski uvjeti Nastavu računalstva mogu izvoditi: - dipl. ing. elektrotehnike - dipl. ing. računarstva - prof. elektrotehnike - dipl. ing. matematike, smjer informatika - prof. informatike - dipl. informatičar - prof. proizvodno-tehničkog obrazovanja uz uvjet da je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci - prof. fizike i politehnike uz uvjet da je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci

- prof. pedagogije i politehnike uz uvjet da je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci. Literatura koja se preporučuje M. Gugić-Raič, Word 97, Pentium, Vinkovci, 1998. G. Abdić, Računalstvo, Profil, Zagreb, 1999. K. Raič, Računalstvo 1, Pentium, Vinkovci, 2000. K. Raič, Internet, Pentium, Vinkovci, 2002. K. Raič, Windows 2000, Pentium, Vinkovci 2002. TEHNIČKO CRTANJE I DOKUMENTIRANJE Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno 2 - -

Cilj i zadaće Nastava ovog predmeta treba omogućiti učenicima usvajanje znanja grafičkog prikazivanja komponenata, sklopova, instalacija, strojeva i ostalih dijelova uređaja i postrojenja kao nužne podloge za rad na izradi i montaži uređaja i postrojenja. Iz toga proizlazi da će učenici praćenjem nastave ovog predmeta: - upoznati vrste tehničkih crteža i standarde za tehničko crtanje, - usvojiti postupke za konstrukciju i crtanje krivulja, - razviti sposobnost grafičkog prikazivanja predmeta (pravokutno projiciranje na ravninama i prostorno prikazivanje), - upoznati vrste i namjenu tehničko-tehnološke dokumentacije i - razvijati sposobnost samostalnog rada na proširivanju stečenih osnovnih znanja iz ovog područja. Sadržaj 1. Uvod u tehničko crtanje Vrste tehničkih crteža Standardi za tehničko crtanje, formati Tehničko pismo 2. Osnove nacrtne geometrije Temeljni pojmovi iz nacrtne geometrije (kvadranti, koordinate, ravnine) Projiciranje na jednu, dvije i tri ravnine Konstrukcija i crtanje krivulja (kružnica, hiperbola, parabola, spirala, sinusoida)

9

3. Pravokutno projiciranje Projiciranje lika i tijela na jednu, dvije i tri ravnine Metode određivanja projekcije točaka predmeta u nacrtu, tlocrtu i bokocrtu Temeljna načela pri snimanju i skiciranju predmeta 4. Prostorno prikazivanje Pojmovi o perspektivi, vrste projekcija Vrste i primjena projekcija za prostorno prikazivanje 6. Kotiranje Elementi kote, pravila i znakovi za kotiranje Potpuno kotiranje, skraćeno kotiranje, zahtjevi za smještaj kota 7. Simboli Svrha primjene simbola u tehničkoj dokumentaciji, vrste simbola Standardizirani simboli u elektrotehnici Tehnički crteži i sheme u elektrotehnici (montažna i funkcionalna shema) 8. Ostala dokumentacija Dokumentacija za preuzimanje, otpremu i popravak Tehnološka dokumentacija (radni nalog, operacijski list) Kolanje dokumenta u poduzeću. Arhiviranje i čuvanje dokumentacije Objašnjenje Pri izradi izvedbenog programa treba predvidjeti određeno vrijeme za vježbe (u prvom polugodištu približno 30%, a u drugom do 50% od ukupno predviđenog vremena za realizaciju). U drugom polugodištu treba vježbe izvoditi na računalu uporabom aplikacijskih programa za crtanje (npr. CADdy ++Electrical). Nakon obrade nekoliko cjelina učenicima treba zadati opsežniji zadatak u obliku “programa”i to za svako polugodište po jedan. U drugom polugodištu njegova izrada treba biti povezana s primjenom aplikacijskih računalskih programa za tehničko crtanje. Rasporedom sati treba predvidjeti nastavu tehničkog crtanja u bloku od 2 sata. Pri ispitivanju učenikova znanja prednost treba imati pismeni ispit, odnosno provjera praktične osposobljenosti za primjenu računala u tehničkom crtanju. Konačnu ocjenu čine ocjene dobivene ispitivanjem i ocjenom programskih zadataka. Materijalni uvjeti Za nastavu tehničkog crtanja potrebna je oprema:

- didaktički plakati s projekcijama, presjecima i prodorima, standardima za tehničko crtanje i simbolima, zbirka modela za crtanje, zbirka osnovnih elemenata strojeva , zbirka svih vrsta elektrotehničkih shema i crteža, zbirka primjera tehničko-tehnološke dokumentacije, grafofolije s prikazima vrsta shema i crteža u elektrotehnici, standarda i propisa), - grafoskop i - računalo s LCD projektorom. Za vježbe koje se izvode na računalu aplika-cijskim programom za tehničko crtanje može se koristiti oprema učionice za računalstvo i odgovarajući aplikacijski program (npr. CADdy ++Electrical). Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike - diplomirani inženjer računarstva - diplomirani inženjer strojarstva - diplomirani inženjer brodogradnje - profesor elektrotehnike - profesor strojarstva - prof. proizvodno-tehničkog obrazovanja uz uvjet da je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci - prof. fizike i politehnike uz uvjet da je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci - prof. pedagogije i politehnike uz uvjet da je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci. Literatura koja se preporučuje Đ. Kukec, M. Kukec, Tehničko crtanje – CADdy++ Electrical, Elektrostrojarska škola, Varaždin, 2004. Ć. Koludrović, Tehničko crtanje u slici s kompjuterskim aplikacijama, Birotehnika, Zagreb, 1994. OSNOVE ELEKTROTEHNIKE Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno 5 - -

Cilj i zadaće Osnove elektrotehnike su temeljni predmet u obrazovanju za zanimanja u elektrotehničkom radnom području čiji je osnovni cilj stvoriti kod učenika čvrstu podlogu za svladavanje stručnih sadržaja tijekom nastavka obrazovanja u drugoj i trećoj godini tako da učenici temeljito upoznaju

10

električne pojave i njihove zakonitosti. To podrazumijeva da će učenici naučiti: - opisati pojmove o osnovnim električnim veličinama, njihovim jedinicama i instrumentima (električni naboj, napon, struja i otpor), mjeriti napon, struju i otpor, opisati utjecaj temperature na električni otpor, - prepoznati opasnosti od električne struje i primijeniti mjere za rad na siguran način, - izračunati pomoću Ohmovog i Kirchhoffovih zakona otpor, napon ili struju uz zadane preostale dvije veličine u strujnim krugovima sa serijskim, paralelnim i mješovitim spojem otpora, grafički predočiti ovisnost struje o naponu, izračunati električni rad i snagu u strujnim krugovima s jednim i više otpora, opisati praktičnu primjenu serijskog i paralelnog spoja otpora i utjecaj na izvor napona te utjecaj unutarnjeg otpora izvora na napon i struju trošila, spojiti promjenljivi otpor za regulaciju struje i napona, - izložiti svojstva osnovnih izvora istosmjernog napona i praktične postupke sa sekundarnim izvorima napona, - opisati pojam električnog kapaciteta i kondenzatora, svojstva kondenzatora i osnovne karakteristične veličine, pretvoriti kapacitet kondenzatora iz manjih jedinica u osnovnu i obrnuto, opisati pojam vremenske konstante i njen utjecaj na nabijanje kondenzatora, izračunati vremensku konstantu RC spoja i odrediti potrebno vrijeme nabijanja kondenzatora, - opisati pojave i zakonitosti magnetskog djelovanja električne struje, odrediti jakost magnetskog polja i gustoću magnetskog toka iz poznatih električnih veličina i mehaničkih podataka, odrediti smjer djelovanja magnetskog polja, izložiti osnovne primjere praktične primjene magnetskog djelovanja struje, - opisati pojavu i zakonitosti elektromagnetske indukcije, izračunati veličinu induciranog napona iz poznatih podataka, izložiti pojam induktiviteta i praktične posljedice uključivanja i isključivanja strujnog kruga s RL-spojem, - opisati pojam izmjeničnog sinusnog napona i njegove parametre, izračunati frekvenciju iz zadane periode i obrnuto, te maksimalnu iz efektivne vrijednosti napona i obrnuto, - opisati pojmove impedancije i admitancije, izračunati struje, padove napona i fazni kut između napona i struje za serijske i paralelne spojeve RLC, izložiti utjecaj frekvencije, pojam rezonancijske frekvencije i primjenu Thomso-nove formule, - opisati pojmove radne, jalove i prividne snage te faktora snage, izračunati pojedine veličine iz

zadanih napona, struja i parametara elemenata strujnog kruga, - opisati pojmove o faznom i linijskom naponu i struji, spojiti trošila na trofazni sustav i izračunati snagu trošila i - opisati postupak poboljšanja faktora snage. Sadržaj 1. Osnovne električne veličine Elektricitet (električni naboj, Coulombov zakon, razlika potencijala, kretanje naboja) Električni strujni krug (elementi strujnog kruga, električni otpor, mjerenje struje i napona) Djelovanje električne struje (toplinski, svjetlosni, magnetski, kemijski, fiziološki učinci struje, zaštita) Električni otpor vodiča Utjecaj temperature na električni otpor 2. Ohmov zakon Međusobna ovisnost napona, struje i otpora u strujnom krugu Strujno naponska karakteristika Mjerenje otpora 3. Električni rad i snaga Električna energija i rad Toplinski učinak električne struje (Jouleov zakon, termička korisnost, proračun vodova) Električna snaga 4. Paralelni spoj otpora Kirchhoffov zakon za struje (spajanje trošila, struje i ukupni otpor paralelnog spoja otpora, paralelni spoj jednakih otpora, paralelni spoj vrlo velikog i vrlo malog otpora) Snaga kod paralelnog spoja otpora 5. Serijski spoj otpora Kirchhoffov zakon za napone struja, ukupni otpor i padovi napona serijskog spoja otpora, serijski spoj vrlo velikog i vrlo malog otpora) Djelilo napona, promjenljivi otpor Snaga kod serijskog spoja otpora 6. Mješoviti spoj otpora Mješoviti spoj otpora (ukupni otpor i struja spoja, struje i padovi napona pojedinih otpora) Opterećeno naponsko djelilo Utjecaj otpora ampermetra i voltmetra na struju i napon strujnog kruga Unutrašnji otpor izvora (napon neopterećenog i opterećenog izvora, prilagođenje na maksimalnu snagu, izvori stalnog napona i stalne struje) 7. Izvori istosmjernog napona Primarni kemijski izvori (načelo rada, primjeri izvedbi) Sekundarni kemijski izvori (olovni akumulator, nikal-kadmijev akumulator) Solarni i termički izvori Serijski i paralelni spoj izvora

11

8. Električni kapacitet i kondenzatori Električno polje (homogeno električno polje, jakost polja, sile u električnom polju, probojna čvrstoća, dielektričnost, električni kapacitet) Kondenzatori (princip kondenzatora, kapacitet kondenzatora, energija u kondenzatoru). Spajanje kondenzatora (serijski, paralelni i mješoviti spoj kondenzatora, kapacitivno djelilo napona). RC-spoj u istosmjernom strujnom krugu (nabijanje i izbijanje kondenzatora, napona na otporu i kapacitivnosti, vremenska konstanta) Energija nabijenog kondenzatora 9. Elektromagnetizam Osnovne magnetske veličine (jakost magnetskog polja, magnetski tok, gustoća magnetskog toka) Magnetsko polje električne struje (polje ravnog vodiča, djelovanje magnetskog polja na vodič, dva vodiča) Magnetsko polje zavojnice (zavojnica bez jezgre, zavojnica s jezgrom, magnetiziranje željeza) Ohmov zakon za magnetski krug Elektromagneti 10. Elektromagnetska indukcija Elektromagnetska indukcija (indukcija siječenjem silnica, indukcija promjenom magnetskog toka, Lencovo pravilo, Faradayev zakon indukcije Samoindukcija (samoindukcija, induktivitet zavojnice, međuindukcija LR spoj u istosmjernom strujnom krugu (ukapčanje i iskapčanje strujnog kruga, vremenska konstanta). Energija magnetskog polja zavojnice 11. Izmjenični napon i struja Princip dobivanja izmjeničnog napona Parametri izmjeničnog napona (frekvencija, perioda, trenutna, efektivna, maksimalna i srednja vrijednost napona, vektorski prikaz izmjeničnih veličina) Strujni krug izmjenične struje s radnim otporom Zavojnica u krugu izmjenične struje (induktivni otpor, frekvencijska karakteristika induktivnog otpora i struje, fazni odnos napona i struje, vektorski prikaz napona i struje) Kondenzator u krugu izmjenične struje (kapacitivni otpor, frekvencijska karakteristika kapacitivnog otpora i struje, fazni odnos napona i struje, vektorski prikaz napona i struje) Transformator (princip rada, omjer transformacije napona, struje i otpora) 12. RLC spojevi Serijski RC i RL spoj(struja, impedancija, padovi napona, fazni odnos, frekvencijska karakteristika, vektorski prikaz) Serijski RLC spoj, rezonancija

Paralelni RC i RL spoj (struje, admitancija, fazni odnos napona i struje, frekvencijska karakteristika, vektorski, prikaz) Paralelni RLC spoj, rezonancija 13. Snaga u krugu izmjenične struje Radna, jalova i prividna snaga, faktor snage Poboljšanje faktora snage 14. Trofazni sustav Opći prikaz trofaznog napona i struje Spajanje trošila u trofaznom sustavu Fazne i linijske vrijednosti struja i napona Snaga u trofaznom sistemu

Objašnjenje Nastava ovog predmeta izvodi se kroz predavanja i laboratorijske vježbe. Ta se dva nastavna oblika upotpunjuju i samo kao jedinstvena cjelina mogu dati očekivani rezultat u usvajanju potrebnih znanja i sposobnosti. To zahtijeva da nastavu u laboratoriju izvodi isti nastavnik koji izvodi ostale oblike nastave ovog predmeta. Izvedbenim programom treba za realizaciju nastave ovog predmeta, od ukupno 5 sati tjedne nastave, za samostalan rad učenika u laboratoriju predvidjeti prosječno najmanje 1 sat tjedno. Laboratorijske vježbe treba izvoditi optimalno s 3, a najmanje s 2 skupine (najviše pola razrednog odjeljenja, odnosno najviše 16 učenika isto-vremeno) u bloku od 2 sata, što znači za svaku pojedinu skupinu svaki drugi tjedan po 2 sata. Vrijeme odvijanja laboratorijskih vježbi treba biti predviđeno rasporedom sati od početka školske godine. Prvi dolazak na rad u laboratorij treba biti posvećen upoznavanju s načinom rada u laboratoriju i mjerama zaštite. Učenici na rad u laboratorij trebaju doći pripremljeni. Obim i oblik pripreme ovise o tome radi li se o vježbi vezanoj uz gradivo koje je već obrađeno nekim drugim oblikom nastave ili o vježbi koja predstavlja prvi susret s novim gradivom. O svakoj vježbi učenik treba podnijeti pisano izvješće na kraju sata. Izvješće o radu treba redovito pregledavati i do sljedećeg učenikova dolaska u laboratorij pripremiti povratnu informaciju o rezultatima rada. Po potrebi od učenika se može zahtijevati da ponovi pojedina mjerenja (u slučaju grubih grešaka, pogrešnih zaključaka ili nesamostalnog rada). Zadaci za rad u laboratoriju trebaju biti takvi da zahtijevaju mjerenje, obradu rezultata i izvođenje zaključaka. Sadržaj rada u laboratoriju treba biti jedinstven za sve učenike tijekom rada na pojedinoj vježbi uz različite vrijednosti korištenih elemenata.

12

Dio zadaća predviđenih za rad u laboratoriju može se obaviti i posredstvom vježbi na računalu uporabom aplikacijskih računalnih programa (npr. Electronics Workbench, Mentor OE, Crocodile Technology). Ako to opremljenost škole dopušta, u laboratoriju je moguć istovremeni rad svih učenika iz odjeljenja. U tom se slučaju nastava ovog predmeta može izvoditi s integriranim oblicima uključujući i laboratorijske vježbe. To zahtijeva izvođenje nastave osnova elektro-tehnike uvijek u blokovima od 2 sata. U tom slučaju uz nastavnika obavezno je sudjelovanje u nastavi i laboranta (suradnika u nastavi). Pri izradi izvedbenog programa treba planirati vrijeme za ponavljanje i kraće provjere usvojenosti znanja (kraći zadaci, nekoliko pitanja ili zadaci objektivnog tipa) iza svake cjeline. Tijekom svakog polugodišta treba planirati dvije cjelosatne provjere znanja (školska zadaća). Zadaci i pitanja trebaju obuhvatiti područje od jednostavnijih pitanja i zadataka na razini poznavanja osnovnih pojava i zakonitosti do zadataka koji trebaju pokazati sposobnost primjene znanja u složenijim i novim situacijama. Uz pismeno i usmeno provjeravanje učenikovih postignuća, treba uzeti u obzir i izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Učenikov uspjeh u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadajuće dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta. U izvođenju nastave treba nastojati što je moguće više koristiti metode rada koje u većoj mjeri zaokupljaju učenikovu pozornost i podižu stupanj njegove aktivnosti. Treba nastojati demonstrirati one pojave koje učenici neće samostalno obrađivati radom u laboratoriju. Izvođenje nastave ovog predmeta zahtijeva određeno predznanje iz matematike (osnovne računske operacije, operacije s razlomcima, rješavanje jednadžbi s jednom nepoznanicom, brojevi s eksponentima, Pitagorin poučak), fizike (poznavanje pojmova i jedinica za silu, rad, energiju, snagu, temperaturu) i kemije (građa materije, atom, jezgra, elektron, valencija, elementi, metali, nemetali). Ova znanja učenici su stekli u osnovnoj školi. Međutim, za svladavanje dijela gradiva o strujnim krugovima izmjenične struje, potrebno je i predznanje koje se ne stječe u osnovnoj školi (trigonometrija). S obzirom na uobičajene poteškoće oko korelacije sadržaja pojedinih predmeta, nastavnik struke naći će se u

prilici da sam treba podsjetiti učenike na neka ranije stečena znanja u drugim predmetima ili da dade, zbog svladavanja sadržaja svog predmeta, potrebna objašnjenja iz drugog područja. Materijalni uvjeti Teorijsku nastavu ovog predmeta (predavanja, uvježbavanje, školske zadaće) treba izvoditi u namjenskoj učionici. Minimalna oprema namjen-ske učionice za ovo područje je: - demonstracijski stol s okvirima za panele, - demonstracijski paneli za demonstriranje pojava i zakonitosti u elektrotehnici, - demonstracijski instrumenti: ampermetri, voltmetri i osciloskop i - izvori napajanja (mrežni napon za napajanje instrumenata i laboratorijskih izvora, laboratorijski izvor istosmjernog napona, laboratorijski izvor sinusnog napona promjenljive frekvencije).

Teoretska nastava može se izvoditi i u standardnoj učionici opće namjene ako se u nju može za svaki sat dopremiti potrebna oprema iz kabineta. Laboratorijske vježbe izvode se u laboratoriju za elektrotehniku i mjerenja. Minimalna oprema laboratorija za vježbe iz osnova elektrotehnike: - središnje upravljačko mjesto nastavnika kojim se upravlja svim priključcima na radnim mjestima učenika; - radni stolovi za učenike (2 učenika za jednim stolom) opremljeni priključcima: mrežni napon za priključak mjernih instrumenata, izvor promjenljivog istosmjernog napona 0-(+15)V,1A i slobodan par priključnica za signal po izboru s upravljačkog mjesta; - za svako radno mjesto: voltmetar i ampermetar s više mjernih područja, generator sinusnog napona, podesivi otpornik (2 kom) otporna dekada, paneli s otpornim, kapacitivnim i induktivnim komponentama. U nedostatku dovoljnog broja generatora sinusnog napona može se privremeno koristiti zajednički generator priključen na slobodan par priključnica. To zahtijeva odgovarajuću organi-zaciju vježbi i u određenoj mjeri usporava rad učenika u laboratoriju pa takav način rada treba koristiti u krajnjoj nuždi i privremeno. Za vježbe koje se izvode na računalu uporabom programa za modeliranje i simulaciju električnih krugova i sklopova mogu se koristiti oprema učionice za računalstvo i odgovarajući aplikacijski program (npr. Mentor-OE, Electro-nics Workbench, Crocodile Technology).

13

Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike - profesor elektrotehnike. Za laboranta (zajednički rad s nastavnikom i s cijelim odjeljenjem): - srednja stručna sprema u elektrotehničkoj struci (elektrotehničar, tehničar za sva uža područja elektrotehnike, IV. ili V. stupanj stručne spreme u elektrotehničkoj struci). Literatura koja se preporučuje E. Stanić, Osnove elektrotehnike, Školska knjiga, Zagreb, 1998. B. Kuzmanović, Osnove elektrotehnike, Element, Zagreb, 2004. Hubscher, Klaue, Pfluger, Appelt: Osnovi elektrotehnike, Tehnička knjiga, Zagreb, 1981. H. Meluzin, Elektrotehnika na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb, 1982. T. Jelaković, Uvod u elektrotehniku i elektroniku, Školska knjiga, Zagreb, 1985. Stojanović, Zbirka zadataka iz osnova elektrotehnike, Školska knjiga, Zagreb, 1985. S. Paunović, Z. Šimunec, Računalni elektronički laboratorij - Uporaba programa Electronics Workbench, CadCam Design Centar, Zagreb, 1997. ELEKTROTEHNIČKI MATERIJALI I KOMPONENTE Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno 2 - -

Cilj i zadaće Cilj nastave ovog predmeta je da učenici upoznaju vrste, svojstva, namjenu, čuvanje, način obrade, primjenu i izbor materijala i komponenata u elektrotehnici. Njime se dopunjuju temeljna znanja koja se paralelno stječu s predmetom Osnove elektrotehnike i ona su podloga za svladavanje ostalih stručnih sadržaja uključujući i stjecanje praktičnih znanja. Nastavom ovog predmeta učenici će: - usvojiti značenje pojedinih svojstava materijala i načine brojčanog iskazivanja svojstava te na temelju toga poznati mogućnost primjene i izbora materijala, - upoznati postupke obrade materijala koji se koriste u elektrotehnici, - steći znanja o svojstvima poluproizvoda i proizvoda koji se koriste u elektrotehnici (vodovi, limovi, izolatori, proizvodi za spajanje, otpornici,

kondenzatori, zavojnice, elektromagneti, poluvodičke komponente), - upoznati postupke pri uporabi i izboru poluproizvoda i proizvoda (obrada, ugradnja, zamjena), - naučiti koristiti tvorničke podatke proizvođača tehničkih materijala i komponenata koje se koriste u elektrotehnici, - razvijati osjećaj za racionalnu uporabu materijala i - upoznati osnovne metode ispitivanja svojstava elektrotehničkih materijala i komponenata. Sadržaj predmeta 1. Svojstva i podjela materijala Fizikalna svojstva (mehanička, toplinska, električna, magnetična, i optička) Kemijska svojstva Tehnološka svojstva Podjela materijala (metali, prirodni i umjetni nemetali) Podjela materijala u elektrotehnici 2. Materijali za vodiče Bakar i aluminij Vodovi (vrste i namjena) Presjeci i dozvoljene struje vodova Rastalni osigurači Olovo, živa i plemeniti metali Kontaktni materijali, kontakti, tipkala, preklopnici i prekidači Zaštita električnih kontakata Svjetlovodi Postupci ispitivanja materijala za vodiče i elemenata 3. Materijali za otpornike Materijali za otpornike Otpornici (vrste, zahtjevi i karakteristike). Materijali za grijaće, slojne i žičane otpornike Specijalni otpornici Postupci ispitivanja otpornika 4. Poluvodički materijali Materijali za izradu poluvodičkih elemenata (silicij, germanij, galij) Građa, princip rada, osnovne osobine, postupci proizvodnje dioda, bipolarnih i unipolarnih tranzistora i tiristora Integrirane poluvodičke komponente (tipovi, kućišta) Osjetljivost poluvodiča na svijetlo, fotoosjetljive elektroničke komponente Postupci ispitivanja poluvodičkih komponenata 5. Izolacijski materijali Zahtjevi za izolacijske materijale (mehanička, toplinska i kemijska svojstva; električna svojstva: dielektričnost, gubici, probojni napon) Anorganski izolacijski materijali

14

Prirodni organski izolacijski materijali Umjetni izolacijski materijali Vrste i svojstva kondenzatora Postupci za ispitivanje izolacijskih materijala. 6. Materijali za spajanje Tehnike spajanja Vijčani spojevi Spojnice za kabele, redne stezaljke, konektori, utikači i utičnice Tehnike spajanja vodova (upletanje, stiskanje, omatanje, zavarivanje) Lemljenje i lemovi Lijepljenje i ljepila 7. Magnetski materijali Struktura i magnetična svojstva materijala (krivulja magnetiziranja, histereza, gubici, tvrdi i meki magnetski materijali) Magnetski materijali za magnetske krugove električnih strojeva i uređaja Materijali za stalne magnete Magnetski materijali u visokofrekvencijskoj tehnici Elektromagneti i releji Ispitivanje magnetskih svojstava materijala 8. Ostali materijali Materijali za nosive konstrukcije i kućišta elektrotehničkih i elektroničkih uređaja i postrojenja Obrada materijala za kućišta i konstrukcije Zaštita materijala od korozije Objašnjenje Sadržaji ovog predmeta daju stručno-teoretsku podlogu za praktičan rad u okviru praktične nastave i svladavanje ostalih stručnih sadržaja u drugoj i trećoj godini obrazovanja. Pored toga su u vrlo uskoj vezi sa sadržajem predmeta Osnove elektrotehnike. Pošto se nastava predmeta osnove elektrotehnike i jedan dio nastave predmeta Praktična nastava realiziraju u prvoj godini, istovremeno s nastavom predmeta Elektro-tehnički materijali i komponente, o tome treba voditi računa pri izradi izvedbenih programa. U predmetnoj nastavi nije moguće postići potpuni stupanj međusobne korelacije sadržaja više srodnih predmeta što znači da će se u pojedinim slučajevima u ovom predmetu dati naknadna i detaljnija objašnjenja pojmova i postupaka ranije provedenih u okviru praktične nastave. Uspješno svladavanje programa ovog predmeta podrazumijeva da učenici posjeduju potrebno predznanje iz kemije: građa atoma, kemijske veze, metali, nemetali, soli, kiseline, lužine, ugljikovi spojevi, sintetički spojevi. Ova znanja učenici su stekli u osnovnoj školi. Međutim, s obzirom na to da u nastavni plan

obrazovanja za industrijska zanimanja nije uvršten predmet kemija, potrebno je da nastavnik predmeta Elektrotehnički materijali i komponente o tome vodi računa i pravovremeno podsjeti učenike na znanja stečena u osnovnoj školi. Nastavu ovog predmeta treba izvoditi tako da se koriste primjeri originalnih komercijalnih materijala, komponenata i dijelovi uređaja iz kojih je vidljiva primjena pojedinih materijala i komponenata u određenim uvjetima rada. Isto tako treba koristiti tvorničke podatke proizvođača komercijalnih elektrotehničkih materijala i komponenata, ne samo za ilustraciju pojedinih materijala, nego i u svrhu stjecanja praktičnih znanja vezanih za izbor materijala i komponenata te sudjelovanje u poslovima konstrukcije i pripreme proizvodnje. Preporuča se, gdje je to moguće, organizacija stručnih ekskurzija tvornicama koje proizvode pojedine vrste elektrotehničkih materijala, polu-proizvoda i komponenata, te drugim tvornicama uređaja i strojeva u kojima se koriste elektro-tehnički materijali i komponente. Okvirni obrazovni program obavezuje nastavnika da, u određenoj mjeri, obradi sve sadržaje ovog predmeta bez obzira na zanimanje za koje se učenici obrazuju. Međutim, nastavniku se ostavlja mogućnost da, ovisno o području rada za koje se učenici pripremaju, izvedbenim programom pojedinim nastavnim cjelinama posveti više vremena u odnosu na ostale. Materijalni uvjeti Nastavu predmeta Elektrotehnički materijali i komponente treba izvoditi u prostoru i s opremom za predmet Osnove elektrotehnike upotpunjenom nastavnim sredstvima iz područja materijala (uzorci materijala i komponenata, didaktički plakati, uzorci tvorničkih podataka za materijale i komponente). Kadrovski uvjeti - dipl. inž. elektrotehnike - prof. elektrotehnike. Literatura koja se preporučuje K. Buha, G. Gudelj, Elektrotehnički materijali i komponente, Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb, 2001. Hubscher, Klaue, Pfluger, Appelt, Osnovi elektrotehnike, Tehnička knjiga, Zagreb, 1981. Inženjerski priručnik IP3 – elektrotehnika, elektronika, komunikacije i električni strojevi, Školska knjiga, Zagreb, 2002.

15

MJERENJA U ELEKTROTEHNICI Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - 3 -

Cilj i zadaće U ovom predmetu obrađuju se principi rada električnih i elektroničkih mjernih instrumenata i mjerne metode. Učenici upoznaju razloge mjerenja, osnovne mjerne instrumente i uređaje, njihove dijelove i principe rada, karakteristike instrumenata i njihovu primjenu, primjere praktičnih izvedbi, te mjerne metode, postupke i problematiku mjerenja. Sadržaj 1. Uvod u mjernu tehniku Informacije i signali, metrologija (osnovne fizikalne veličine, sustav mjernih jedinica, etaloni električnih veličina) Mjerni sustavi (podjela, funkcijske cjeline, mjerni instrument, mjerni uređaj, mjerni pribor, mjerne metode i postupci) Pogreške mjerenja, prikazivanje rezultata mjerenja Podjela mjernih instrumenata Propisi i standardi za mjerne instrumente Laboratorijski elementi (izvori, potenciometri, reostati, otporničke, induktivne i kondenzatorske kutije) 2. Analogni mjerni instrumenti s jednodimenzionalnim prikazom a) osnovni principi i dijelovi analognih mjernih instrumenata Skale, kazaljke, mjerni i pokazni opseg, kalibracija, momet i protumoment, prigušenje b) Instrumenti bez pojačala za mjerenje istosmjernih veličina Instrument sa zakretnim svitkom (ampermetar, voltmetar, ohmmetar) Sklopovi za zaštitu i kompenzaciju Ostale vrste instrumenata za mjerenje napona i struja c) Instrumenti bez pojačala za mjerenje izmjeničnih veličina Instrument sa zakretnim svitkom (voltmetar, mjerenje superponiranih napona, ampermetar, mjerenje decibela, univerzalni instrument, mjerenje vršnih vrijednosti sinusoidalnih i nesinusoidalnih valnih oblika Ostali instrumenti za mjerenje izmjeničnih napona i struja Mjerila radne snage izmjenične struje Izmjenična brojila Mjerni transformatori

d) Elektronički voltmetri Funkcijske cjeline, princip rada, osnovne karakteristike i primjena Sklopovi za zaštitu i kompenzaciju Elektronički multimetar 3. Analogni mjerni instrumenti s dvodimenzionalnim prikazom Katodni osciloskop (funkcijske cjeline, princip rada, primjena). Katodna cijev, vertikalni stupanj, horizontalni stupanj, stupanj za napajanje, mjerne sonde i pribor Mjerenje osciloskopom (mjerenje amplitudno-vremenskih parametara periodičkih i neperiodičkih valnih oblika, poremećaji u mjerenju koje može unijeti osciloskop, utjecaj smetnji u okolini, način prikaza rezultata mjerenja) Grafički pisači. 4. Digitalni mjerni instrumenti Funkcijske cjeline, princip rada i vrste, usporedba digitalnih i analognih instrumenata Digitalno brojilo, digitalno mjerilo frekvencije i periode Digitalni voltmetar. Digitalni multimetar 5. Mjerne metode Mjerenje otpora, kapaciteta i induktiviteta metodom mjerenja napona i struje Mosni spojevi i mosne mjerne metode Potenciometarski spojevi Mjerenja električne energije i snage u jednofaznim i višefaznim sustavima Magnetska mjerenja (mjerenje magnetskih veličina u zraku, snimanje krivulje magneti-ziranja, mjerenje gubitaka, snimanje petlje histereze) Objašnjenje Nastava ovog predmeta izvodi se u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi. Ta dva oblika nastave se upotpunjuju i samo kao jedinstvena cjelina mogu dati očekivani rezultat u usvajanju potrebnih znanja i sposobnosti. To zahtijeva da nastavu u laboratoriju izvodi isti nastavnik koji izvodi ostale oblike nastave ovog predmeta. U nastavi ovog predmeta treba uz teoretska objašnjenja što više koristiti i primjere praktičnih izvedbi instrumenata i popratne tehničke dokumentacije. Tijekom rada u laboratoriju posebnu pozornost treba posvetiti primjeni mjernih metoda, načinu prikaza i analizi mjernih rezultata. Izvedbenim programom treba za realizaciju nastave ovog predmeta, od ukupno 3 sata tjedne nastave, predvidjeti za samostalan rad učenika u laboratoriju prosječno najmanje 1 sat tjedno.

16

Laboratorijske vježbe treba izvoditi s optimalno 3, a najmanje s 2 skupine (najviše pola razrednog odjeljenja tj. najviše 16 učenika istovremeno) u bloku od 2 sata, što znači za svaku pojedinu skupinu svaki drugi tjedan po 2 sata. Vrijeme odvijanja laboratorijskih vježbi treba biti predviđeno rasporedom sati od početka školske godine. Prvi dolazak na rad u laboratorij treba biti posvećen upoznavanju s načinom rada u laboratoriju i mjerama zaštite. Ako to opremljenost škole dozvoljava, moguć je istovremen rad u laboratoriju svih učenika iz odjeljenja. U tom se slučaju može nastava ovog predmeta izvoditi s integriranim oblicima uključujući i laboratorijske vježbe. To zahtijeva da se nastava predmeta Mjerenja u elektrotehnici izvodi uvijek u blokovima od 2 sata. U tom slučaju uz nastavnika obavezno je sudjelovanje u nastavi i laboranta (suradnika u nastavi). U okviru laboratorijskih vježbi treba biti zastupljeno gradivo svih kompleksa. Primjere treba odabrati tako da učenik tijekom realizacije vježbi što više primjenjuje znanja stečena u drugim oblicima nastave i da, kroz rad u laboratoriju, stječe radna znanja i vještine u radu i pravilnoj primjeni mjernih metoda i instrumenata u samostalnom radu. Vježbe treba koncipirati tako da se učenik što više služi tehničkom dokumentacijom mjernih instrumenata i stručnom literaturom. Uz pismeno i usmeno provjeravanje učeni-kovih postignuća, treba uzeti u obzir izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Učenikov uspjeh u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samo-stalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadajuće dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta. Materijalni uvjeti Teoretsku nastavu ovog predmeta (predavanja, uvježbavanje, školske zadaće) treba izvoditi u namjenskoj učionici. Minimalna oprema namjenske učionice za ovo područje je: - demonstracijski stol s okvirima za panele, instrumente i energetskom jedinicom (1. trofazni peterovodni izvor električne energije iz električne mreže 3x380/220V, 2. trofazni četverovodni izvor električne energije s kontinuiranom regulacijom 3x450V/3x0--260V 10A po fazi, 3. jednofazni izvor električne energije s kontinui-ranom regulacijom 0-300V 10A, 4. jednofazni izvor električne energije iz električne mreže

220V, 5. istosmjerni izvor električne energije iz ispravljačkog uređaja s kontinuiranom regula-cijom, 6. istosmjerni izvor električne energije iz akumulatorske baterije 36Ah 12V s izvodima po 2V); - demonstracijski paneli za demonstriranje građe i rada instrumenata i mjernih postupaka; - demonstracijski instrumenti (ampermetri, voltmetri, vatmetri, frekvencmetri, brojila utroška električne energije dvokanalni osciloskop; -izvori napajanja (mrežni napon za napajanje instrumenata i laboratorijskih izvora, laboratorijski izvor istosmjernog napona, laboratorijski izvor sinusnog napona promjenljive frekvencije). Teoretska nastava može se izvoditi i u standardnoj učionici opće namjene ako se u nju može za svaki sat dopremiti potrebna oprema iz kabineta. Laboratorijske vježbe izvode se u laboratoriju za elektrotehniku i mjerenja. Minimalna oprema laboratorija za vježbe iz mjerenja u elektro-tehnici: - središnja upravljačka jedinica s energetskom jedinicom prema podacima za demonstracijski stol; - radni stolovi za učenike (2 učenika za jednim stolom) opremljeni priključcima razvedenim iz upravljačkog stola. Poželjna je kontrola korištenih napona i struja opterećenja izvora električne energije ugrađenim instrumentima. Uključenost pojedinih izvora mora biti indicirana signalnim svjetiljkama. Priključci moraju biti označeni odgovarajućim standardnim simbolima. Na svakom radnom mjestu mora biti ugrađeno isklopno tipkalo za sigurnost od opće opasnosti; - za svako radno mjesto univerzalni instrument, ampermetri i voltmetri s pomičnim svitkom i pomičnim željezom za područja reda veličine stotine mA i deset A, odnosno mV i stotine V, podesivi otpornici l00, 1000 i 10000 oma, dvokanalni osciloskop, generator sinusnog napona, elektronički voltmetar, vatmetar; - pribor za spajanje (spojni vodovi, sklopke, prekidači, osigurači). U nedostatku dovoljnog broja generatora sinusnog napona može se privremeno koristiti zajednički generator priključen na slobodan par priključnica. To zahtijeva odgovarajuću organiza-ciju vježbi i u određenoj mjeri usporava rad učenika u laboratoriju pa takav način rada treba koristiti u krajnjoj nuždi i privremeno. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike, - profesor elektrotehnike.

17

Za laboranta (zajednički rad s nastavnikom i s cijelim odjeljenjem): - srednja stručna sprema u elektrotehničkoj struci (elektrotehničar, tehničar za sva uža područja elektrotehnike, IV. ili V. stupanj stručne spreme u elektrotehničkoj struci). Literatura koja se preporučuje D. Vujević, B. Ferković, Osnove elektrotehničkih mjerenja, Školska knjiga, Zagreb, 1994. F. Mlakar, Opća električna mjerenja, Golden Marketing, Zagreb, 2004. H. Meluzin, Elektrotehnika na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb, 1982. Šantić, Elektronička instrumentacija, Školska knjiga, Zagreb, 1993. S. Paunović, Z. Šimunec, Računalni elektronički laboratorij - Uporaba programa Electronics Workbench, CadCam Design Centar, Zagreb1997. Inženjerski priručnik IP3 – elektrotehnika, elektronika, komunikacije i električni strojevi, Školska knjiga, Zagreb, 2002. FINOMEHANIČKA TEHNIKA Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno 2 - -

Cilj i zadaće Finomehanički elementi i mehanizmi sastavni su dijelovi i sklopovi svih elektroničkih uređaja. Iz toga proizlazi potreba da svaki elektroničar tijekom školovanja usvoji aktivna znanja iz područja teorije, načela izvedbi i djelovanja osnovnih finomehaničkih spojeva, elemenata i mehanizama. Stečena temeljna znanja iz ovog područja učenici će koristiti kao osnovu za daljnje obrazovanje i primjenu u praktičnom radu. Nastava ovog predmeta treba omogućiti da: - učenici usvoje osnovna znanja o izvedbi i djelovanju finomehaničkih spojeva, sastavnih dijelova i mehanizama koji se primjenjuju u elektroničkim uređajima, - usvoje osnovna teoretska znanja i vještine prikazivanja, analiziranja i tumačenja finomeha-ničkih elemenata, spojeva i mehanizama, - razviju sposobnost povezivanja stručnih znanja iz područja finomehanike sa znanjima iz elektrotehnike i - samostalno koriste stručnu literaturu iz područja finomehanike.

Sadržaj 1. Finomehanički spojevi Čvrsti i neraskidivi spojevi (spojevi zavarivanjem, lemljenjem, spojevi lijepljenjem) Spojevi ulaganjem (ulaganje u plastične mase, tiskani spojevi, tiskani krugovi, spojevi ulaganjem u metale) Spojevi trajnom deformacijom (zakovični spojevi, spojevi porubljivanjem, previjanjem, užljebljivanjem i preklapanjem, spojevi s ušicama i rascjepkama) Sistemi tolerancija Čvrsti rastavljivi spojevi (spojevi s vijcima, vrste finih navoja, metrički normalni i fini navoj, Whitworthov navoj, standardne veličine i tipovi vijaka, vijci za lim, vijci za drvo, sitni vijci) Osigurači za vijčane spojeve (ravne, elastične i zupčaste podloške) Matice (standardne veličine i izvedbe matica, sigurnosne matice) Zaštita vijaka i matica (cinčanje i niklanje) Finomehanički električni spojevi za kabele i tiskane pločice 2. Sastavni dijelovi finih mehanizama Pokretni dijelovi finih mehanizama (osovinice, vodilice, ležajevi, posebne izvedbe kliznih ležajeva, torzijski elastični elementi, gumene opruge, torzijske zavojne opruge, konzolne, bimetalne, spiralne i zavojne opruge) Amortizeri (amortizacija tkaninama, plastičnim masama, gumom, oprugama i apsorberima). Šasije i kućišta elektroničkih uređaja (metalne šasije i nosivi okviri, prahotijesna, vodotijesna i sigurnosna kućišta) Ručice i dugmad za upravljanje (vrste i oblici) Skale (vrste skala elektroničkih mjernih uređaja) 3. Fini mehanizmi Ustavljače (jednosmjerne i dvosmjerne) Prenosnici gibanja (aksijalne i radijalne fine spojke, automatske centrifugalne i elastične fine spojke). Prijenosni mehanizmi (mehanizmi za pretvorbu pravocrtnog u kružno gibanje, zupčanički prijenosi, tarni prijenosi, remenski prijenosi, krivuljni mehanizmi) Posebni prijenosni mehanizmi (kardioidni mehanizmi, dekadni brojački mehanizam, birački mehanizam, mehanizmi korak po korak, kordinatni birački mehanizmi, elektromotorni pogonski mehanizmi) Regulacijski mehanizmi (centrifugalni i kontaktni mehanizmi za regulaciju brzine vrtnje motora, mehanizmi za kočenje, magnetske i frikcijske kočnice)

18

Prigušni mehanizmi (zračni i magnetski mehanizmi za prigušenje skretnih sistema električnih instrumenata) Preklopnici i prekidači (kontakti preklopnika u elektronici, oblici kontaktnih površina, zaštita kontakata) Zaštita od korozije (postupci i materijali za zaštitu finomehaničkih dijelova i mehanizama) Montažne i kinematičke sheme finih mehanizama 4. Primjena finomehanike u elektronici Primjena finomehanike u automatizaciji ( senzori, mjerni pretvornici, regulacijski članovi, izvršni članovi) Primjena finomehanike u audiotehnici (mehanizmi gramofona, megnetofona, digitalnih gramofona) Primjena finomehanike u videotehnici (magetoskopi, kamere) Primjena finomehanike u računalima (disk jedinice, crtači i pisači) Objašnjenje U nastavi ovog predmeta naročitu pozornost treba posvetiti razjašnjavanju osnovnih pojmova i znanja o teoretskim osnovama načela izrade i djelovanja finomehaničkih spojeva, elemenata i mehanizama i njihove praktične primjene u elektroničkim uređajima. Posebno je potrebno isticati važnost spomenutih teoretskih i praktičnih znanja za ispravan pristup izradi, ugradnji, montaži, servisiranju, održavanju i zaštiti elektro-ničkih uređaja koji rade pod otežanim radnim uvjetima. Isto je tako neophodno potrebno isticati važnost točnosti izrade i održavanja finomeha-ničkih elemenata i sklopova za ispravan i dugotrajan rad uređaja. Naročito je važno povezivanje teoretske i praktične nastave s praktičnim primjerima primjene finomehaničkih elemenata, spojeva i mehanizama u elektroničkim uređajima instali-ranim u pogonima i uredima. Materijalni uvjeti Za izvođenje nastave ovog predmeta potrebno je imati na raspolaganju: - didaktičke plakate s elementima za spajanje, elementima za kružno gibanje i prenosnicima, - elemente finih mehanizama (zaustavljači, prenosnici gibanja, regulacijski i prigušni mehanizmi, preklopnici i prekidači), - montažne i kinematičke sheme mehanizama, - zbirke modela (prijenosni mehanizmi, mehanizmi za regulaciju, prigušni mehanizmi), - prozirnice s prikazima finih mehanizama, montažnih i kinematičkih shema mehanizama i

- grafoskop. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer strojarstva - profesor strojarstva. Literatura koja se preporučuje Čelan, Koroman, Pavuna, Ređep, Elementi finomehanike, Školska knjiga, Zagreb, 1991. PRAKTIČNA NASTAVA Razred 1 2. 3. Broj sati tjedno 7 - -

Cilj i zadaće Cilj praktične nastave u prvoj godini obrazovanja je da učenici upoznaju postupke i usvoje znanja, vještine i navike iz obrade materijala vezanih za djelatnosti u području elektrotehnike. Ostvarenje ovog cilja podrazumijeva: - povezivanje teoretskih znanja s praktičnim radom u području elektrotehnike, - stjecanje radnih iskustava u rukovanju mjernim alatima i instrumentima, - stjecanje znanja, vještina i navika u uporabi i rukovanju ručnim i mehaniziranim alatima i uređajima za obradu materijala i - upoznavanje s izvorima opasnosti pri radu i mjerama zaštite te usvajanje praktičnih postupaka za rad na siguran način. Sadržaj 1. Organizacija rada u radionici za tehnologiju obrade materijala Principi organizacije rada Unutrašnja organizacija radionice za obradu materijala Upoznavanje učenika s radnim mjestima za ručnu i ostale obrade materijala. Radna i tehnološka disciplina u radionici 2. Zaštita pri radu Uloga i značaj zaštite pri radu Propisi o zaštiti pri radu Vrste opasnosti i njihovo otklanjanje Mehanički izvori opasnosti pri uporabi ručnih alata Mehanički izvori pri uporabi mehaniziranih alata Opasnosti od buke i vibracija Opasnosti od požara Osobna zaštitna sredstva

19

3. Osnove proizvodnog i tehnološkog procesa Proizvodni proces i njegove karakteristike Obrada materijala. Osnove tehnološkog procesa Tehnološka dokumentacija. 4. Ručna obrada materijala Mjerni alati i postupci Ocrtavanje i označavanje Izbor i priprema alata za obradu pojedinih vrsta materijala Ručna obrada materijala (sječenje, rezanje, turpijanje, savijanje, izrada nareza) Opasnosti pri radu s ručnim alatima, mjere sigurnosti i zaštita od ozljeda 5. Obrada materijala mehaniziranim alatima Piljenje, brušenje Izrada provrta Opasnosti pri radu s mehaniziranim alatima, mjere sigurnosti i zaštita od ozljeda 6. Spajanje materijala Lijepljenje (sredstva za lijepljenje i primjena, priprema predmeta za lijepljenje, opasnosti pri radu i mjere zaštite) Zakivanje (vrste spojeva i primjena, alati za zakivanje, priprema materijala i alata za zakivanje, izvođenje spojeva) Spajanje upletanjem, stiskanjem, omatanjem i konektorima Lemljenje Opasnosti pri izvođenju operacija spajanja 7. Zaštita materijala od korozije Vrste korozije i posljedice Postupci zaštite od korozije Priprema predmeta i sredstva za zaštitu od korozije Izvođenje postupka zaštite od korozije 8. Organizacija rada u elektroradionici Principi organizacije rada Unutarnja organizacija elektroradionice Upoznavanje učenika s radnim mjestima, alatom i instrumentima za obradu elektromaterijala. Radna i tehnološka disciplina u elektroradionici Zaštita na radu Opasnosti od električnog udara i mjere zaštite Pružanje prve pomoći ozlijeđenom od udara električne struje Opasnosti od štetnih zračenja 9. Spajanje u elektrotehnici Izvođenje spajanja upletanjem, stiskanjem i omatanjem Lemljenje (vrste i primjena lemljenja, opasnosti pri radu, mjere zaštite). Priprema materijala za lemljenje Izvođenje lemljenih spojeva 10. Obrada vodova Obrada golih vodova (postupci sječenja i spajanja)

Obrada izoliranih vodova (skidanje izolacije, kositrenje izvoda, spajanje) Obrada oklopljenih vodova (skidanje izolacije i priprema za spajanje) Izrada žičane forme Izrada spojnih vodova s različitim konektorima 11. Postupci s elektrotehničkim komponentama Postupci ugradnje komponenata sklopove i uređaje Postupci vađenja komponenata iz sklopova i uređaja Ispitivanje ispravnosti komponenata i utvrđivanje vrijednosti parametara (postupci se provode s otpornicima, kondenzatorima, zavojnicama, transformatorima, konektorima, elektromehničkim i elektroničkim komponentama). Objašnjenje Praktična nastava je predmet isključivo praktične naravi. Međutim, svakom praktičnom radu prethode potrebna tehničko-tehnološka objašnjenja. Kakva će objašnjenja biti ovisi o građi koja se obrađuje i korealciji s gradivom ostalih stručnih predmeta. Posebnu pozornost treba posvetiti sadržajima zaštite pri radu. Ti sadržaji su dati kao posebna cjelina na početku rada u radionici, a na njih se treba vraćati kod svake konkretne vrste posla i operacije kod koje se za to ukaže potreba. Organizacija praktične nastave ima bitan utjecaj na ostvarivanje postavljenih zadataka i ciljeva nastave ovog predmeta. Uspješna reali-zacija programa praktične nastave pretpostavlja postojanje organizirane pripreme rada koja treba pratiti materijalne zahtjeve vježbi i opremljenost radionice. Opremljenost mora biti takva da svakom učeniku osigura zasebno i potpuno opremljeno radno mjesto. Praktičnu nastavu treba izvoditi sa skupinom od pola razrednog odjeljenja (najviše 16 učenika) u bloku od 7 sati. Ako to prostor i oprema dozvoljavaju, praktičnu nastavu moguće je izvoditi i s većom grupom učenika. Tada nužno uz nastavnika u nastavi sudjeluje i suradnik u nastavi. Pri planiranju predmeta rada treba, nakon uvodnih didaktičkih vježbi za pojedine operacije, dati prioritete proizvodnim vježbama u mjeri u kojoj to prilike dopuštaju. Praćenje učenikovog rada i vrednovanje njegovih rezultata važan su dio rada u ostvari-vanju programa praktične nastave. Stupanj uspješnosti u svladavanju programa praktične nastave učenici pokazuju praktičnim radom. Izvedbenim programom treba utvrditi način

20

praćenja rada učenika i ocjenjivanje. Pri razradi praktičnih vježbi treba utvrditi i način praćenja uspješnosti s obzirom na svladavanje praktičnog znanja i stjecanje vještina. Pri izradi izvedbenog programa potrebno je za svaku vježbu navesti: - cilj vježbe, - osnovne i pomoćne materijale, sredstva za rad (spojevi, alati, uređaji, instrumenti), - način izvođenja (organizacija, tehničke i tehnološke upute), - potrebne mjere zaštite na radu i - način vrednovanja rezultata učenikova rada. Okvirni obrazovni program obvezuje nastavnika da u određenoj mjeri obradi sve sadržaje ovog predmeta bez obzira na zanimanje za koje se učenici obrazuju. Preporučeni omjer sati praktične nastave opće obrade materijala (metal, strojarstvo) i obrade elektromaterijala je 1:1. Materijalni uvjeti ( strojarski dio) Radioničke vježbe iz obrade materijala izvode se u školskoj radionici za opću obradu materijala (ručna i strojna). Radionica mora biti opremljena radioničkim stolovima za učenike, školskom pločom, grafoskopom, vatrogasnim aparatom i ormarićem za hitnu pomoć. Za svako učeničko radno mjesto treba predvidjeti sljedeću opremu: škripac 80mm sa zaštitnim ulošcima za čeljusti, stalak za tehničke crteže, pomično mjerilo 150 mm, turpije grube i fine (plosnata, kvadratna, okrugla i poluokrugla), točkalo, čelično ravnalo 30 mm, okrugli i kvadratni probijač, bravarski čekić 250g, šiljasti šestar, garnitura izvijača, kombinirana kliješta, kutnik s naslonom, kutnik bez naslona, sjekač i luk za pilu. Zajedničku opremu školske radionice čine: polužne škare za lim, ploča za ravnanje 300x300mm, strojni škripac 160mm, šestar otvora 500mm, ploča za ocrtavanje i označavanje 1000x500mm, ručne stege 200mm, čelična ravnala 1000 mm, kantice za podmazivanje, garnitura čeličnih brojeva i slova, garnitura viljuškastih, okastih i imbus ključeva, francuski ključ, garnitura spiralnih svrdala, narezna svrdla, nareznice, okretaljke za nareznice, mikrometar za provrte 25-50mm, oblikači za zakivanje, plastični čekić, zaštitne naočale, grecalo za ležaje, dubinomjer 150 i 250 mm, mikrometar za vanjsko mjerenje 0-100mm, pomično mjerilo 250mm, šablone za mjerenje kutova oštrica alata, kutnik s naslonom i bez naslona 200x150mm, stolna brusilica, stolna bušilica, ručna električna

bušilica, strojna pila, ručne škare za ravno i kružno siječenje lima. Materijalni uvjeti (elektrotehnički dio) Radioničke vježbe iz obrade elektrotehničkih materijala izvode se u školskoj elektroradionici. Radionica mora biti opremljena upravljačkim stolom sa središnjom energetskom jedinicom, radioničkim stolovima za učenike, školskom pločom, grafoskopom, elektroničkim računalom, vatrogasnim aparatom i ormarićem za hitnu pomoć. Radionički stolovi za učenike trebaju imati 1. jednofazni izvor električne energije 220V iz mreže i jednofazni izvor električne energije 24V25A (zaštitni transformator za napajanje lemilica). Korišteni naponi i struje svih izvora moraju biti kontrolirani na upravljačkom stolu s pomoću instrumenata, a na radnim stolovima učenika indicirani signalnim svjetlima. Za svako učeničko radno mjesto treba predvidjeti sljedeću opremu: električarski alat (komplet kliješta i izvijača, škare, ispitivač faze, pinceta), pribor za lemljenje i univerzalni instrument. Zajednička oprema školske radionice je: RC generator, digitalni multimetar, osciloskop, izvor stalnog stabiliziranog istosmjernog napona, električna stolna bušilica, električna stolna brusilica, škripac 80mm, komplet izvijača, garnitura spiralnih svrdala, izvlakači ležajeva, komplet viljuškastih nasadnih i imbus ključeva, pomično mjerilo 150 mm i motalice za namatanje. Literatura koje se preporučuje Bolf, Erceg, Baljak, Kacian: Zaštita na radu, otvoreno sveučilište, Zagreb, 1993. Gudelj, Buha, Elektrotehnički materijali i komponente, Tehnička škola Ruđer Bošković, Zagreb, 1994. Inženjerski priručnik IP3 – elektrotehnika, elektronika, komunikacije i električni strojevi, Školska knjiga, Zagreb, 2002. Kadrovski uvjeti Radioničke vježbe iz strojarskog dijela može izvoditi nastavnik praktične nastave i inženjer strojarstva ili dipl. inženjer strojarstva ako je prethodno stekao stručnu spremu u strojarskoj struci i ima prethodno radno iskustvo u struci (poslovi proizvodnje i održavanja) od najmanje 2 godine .

21

Za električni dio radioničke vježbe može izvoditi nastavnik praktične nastave elektrostruke i inženjer elektrotehnike ili dipl. inženjer elektrotehnike, ako je prethodno stekao stručnu spremu u elektrostruci i ima prethodno radno iskustvo u struci (poslovi proizvodnje i održavanja) od najmanje 2 godine. Za suradnika u nastavi (zajednički rad s nastavnikom s većom skupinom učenika) potrebna je srednja stručna sprema u strojarskoj struci (strojarski tehničar, IV. ili V. stupanj stručne spreme u strojarskoj struci) i 2 godine iskustva u struci (poslovi proizvodnje i održavanja), za strojarski dio. Za električni dio potrebna je srednja stručna sprema u elektrostruci (tehničar u elektrotehničkom području) i 2 godine iskustva u struci (poslovi proizvodnje i održavanja) za električni dio. ELEKTRONIČKI SKLOPOVI Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - 4 -

Cilj i zadaće U predmetu Elektrotehnički materijali i komponente učenici su upoznali svojstva poluvodičkih materijala, njihovu primjenu u proizvodnji elektroničkih komponenata, fizikalne osnove i temeljna svojstva poluvodičkih komponenata (dioda, tranzistora i tiristora). Ta znanja se u predmetu Elektronički sklopovi proširuju i nadograđuju s obzirom na svojstva komponenata (karakteristični parametri, strujno-naponske karakteristike), izbor i mogućnosti primjene, te izgradnju, svojstva i primjenu elektroničkih sklopova. Proučavanje sadržaja ovog predmeta treba učenicima omogućiti: - poznavanje naziva, rasporeda i funkcije izvoda elektroničkih komponenata (diode, bipolarni i unipolarni tranzistori, tiristori, operacijska pojačala, optoelektroničke komponente), - poznavanje značenja pojmova karakterističnih parametara komponenata i njihovu praktičnu važnost, - stjecanje znanja uporabe tvorničkih podataka za elektroničke komponente (nalaženje vrijednosti karakterističnih parametara i izbor elemenata za pojedine namjene), - poznavanje svojstava sklopova prema programu predmeta (namjena, utjecaj vrijednosti elemenata sklopa na njegova svojstva), - stjecanje osnovnih znanja u svezi izbora elemenata i vrijednosti pri kontsrukciji sklopova,

- poznavanje uloge sklopova u složenijim uređajima i sustavima, - poznavanje osnovnih postupaka za ispitivanje ispravnosti komponenata i sklopova i - razvijanje sposobnosti samostalnog rada uporabom literature. Znanja stečena praćenjem nastave ovog predmeta temelj su za proučavanje stručnih sadržaja u trećoj godini obrazovanja. Sadržaj 1. Poluvodičke diode Strujno-naponska karakteristika, karakteristični parametri Statička analiza Izvedbe dioda, kućišta, označavanje Ispitivanje ispravnosti Impulsna svojstva dioda Ispravljački spojevi, filtriranje ispravljenog napona. Ograničavanje napona Restauriranje napona Zenerova dioda (strujno-naponska karakteristika, karakteristični parametri, izvedbe, označavanje, ispitivanje ispravnosti) Stabilizacija napona Zenerovom diodom (shema spoja, izbor elemenata stabilizatora) Ostale vrste dioda (varicap, tunelske diode). 2. Bipolarni tranzistori Ulazne i izlazne karakteristike tranzistora Karakteristični parametri (dozvoljeni naponi i struje, faktor strujnog pojačanja, temperaturno i frekvencijsko područje rada) Izvedbe i kućišta tranzistora, označavanje tranzistora Područja rada Osnovni spojevi tranzistora i njihove karakteristike (naponsko i strujno pojačanje, ulazni i izlazni otpor) 3. Unipolarni tranzistori Spojni FET (princip izvedbe, opis rada, strujno-naponske karakteristike, simboli, označavanje) Tranzistori s izoliranom upravljačkom elektrodom (tipovi, strujno-naponske karakteristike, simboli i karakteristični parametri) 4. Tranzistor kao sklopka Statička svojstva tranzistorske sklopke, uvjeti zapiranja i zasićenja Impulsna svojstva tranzistorske sklopke Utjecaj opterećanja (otporno, kapacitivno i induktivno) Zaštita tranzistora Sklopka s unipolarnim tranzistorom 5. Multivibratori Bistabilni multivibrator (shema, opis rada, oblici napona)

22

Monostabilni multivibrator (shema, opis rada, oblici napona, trajanje kvazistabilnog stanja, utjecaj opterećanja) Astabilni multivibrator (shema, opis rada, oblici napona, trajanje kvazistabilnog stanja, frekven-cija izlaznog napona, utjecaj opterećanja) Schmittov okidni sklop 6. Osnovni spojevi tranzistorskih pojačala Pojačalo u spoju zajedničkog emitera (elementi pojačala, dobivanje prednapona, statička radna točka, stabilizacija radne točke, fazni odnosi ulaznog i izlaznog napona, strujno i naponsko pojačanje, ulazni i izlazni otpor, dinamički radni pravac, izobličenja, frekvencijska karakteristika) Pojačalo u spoju zajedničke baze Pojačalo u spoju zajedničkog kolektora Osnovni spojevi pojačala s FET-om 7. Višestepena tranzistorska pojačala Veze između stupnjeva pojačala Dvostepeno pojačalo s kapacitivnom vezom Dvostepeno pojačalo s izravnom vezom Darlingtonov spoj Diferencijalno pojačalo s bipolarnim i unipolarnim tranzistorima 8. Pojačala snage Pojačala snage (klase rada, korisnost, prilago-đenje, izobličenje) Pojačalo s transformatorskom vezom klase A Protutaktna pojačala klase B Pojačalo s kvazi komplementarnom simetrijom Pojačala klase C. 9. Povratna veza Negativna povratna veza (utjecaj na svojstva pojačala) Vrste negativne povratne veze, primjeri pojačala s negativnom povratnom vezom. 10. Oscilatori Oscilatori s pozitivnom povratnom vezom Oscilatori s kristalom kvarca. 11. Operacijska pojačala Svojstva operacijskog pojačala (pojačanje, ulazni i izlazni otpor, širina pojasa, razdešenost, ulazni i diferencijalni ulazni napon, napon napajanja) Komparator, komparator s histerezom Invertirajuće i neinvertirajuće pojačalo, sljedilo Diferencijator i integrator. 12. Generiranje pilastog napona Idealni i stvarni pilasti napon Generiranje pilastog napona pomoću izvora stalnog napona i pomoću izvora stalne struje Butstrep generator pilastog napona Millerov generator pilastog napona. 13. Stabilizatori Stabilizirani izvori napona napajanja (faktor stabilizacije, izlazni otpor, temperaturni koeficijent)

Serijski tranzistorski stabilizator napona (svojstva, izbor elemenata) Integrirani stabilizatori 14. Tiristori Vrste i svojstva tiristora Osnovni spojevi za regulaciju struje tiristorima Jednospojni tranzistor 15. Sklopovi s uzimanjem uzoraka Analogne sklopke, selektiranje analognih signala Sklopovi s uzimanjem uzoraka 16. Optoelektronički elementi Osnovna svojstva, karakteristični parametri, primjena Poluvodički svjetlosni izvori Poluvodički svjetlosno osjetljivi elementi Optoelektronički izolatori Objašnjenje Nastava ovog predmeta izvodi se kroz predavanja i laboratorijske vježbe. Ta dva oblika nastave se upotpunjuju i samo kao jedinstvena cjelina mogu dati očekivani rezultat u usvajanju potrebnih znanja i sposobnosti. To zahtijeva da nastavu u laboratoriju izvodi isti nastavnik koji izvodi ostale oblike nastave ovog predmeta. Izvedbenim programom treba, od ukupno 4 sata tjedne nastave ovog predmeta, predvidjeti za samostalan rad učenika u laboratoriju najmanje prosječno 1 sat tjedno. Laboratorijske vježbe treba izvoditi optimalno s 3, a najmanje s 2 skupine (najviše pola razrednog odjela, odnosno 16 učenika istovremeno) u bloku od 2 sata, što znači za svaku skupinu učenika svaki drugi tjedan. Vrijeme održavanja laboratorijskih vježbi treba biti predviđeno rasporedom sati od početka školske godine. Prvi dolazak na rad u laboratorij treba biti posvećen upoznavanju s instrumentima, režimom rada i mjerama zaštite. Vježba može slijediti ili prethoditi gradivu obrađenom ostalim oblicima nastave (predavanje). Učenik za izvođenje vježbe treba biti pripremljen tijekom nastave ili samostalnim radom na temelju razrađenih zadataka za vježbe, uputa i literature. Ako to opremljenost škole dozvoljava, moguć je istovremen rad u laboratoriju svih učenika razrednog odjela. U tom slučaju je, uz nastavnika, obavezno u nastavi sudjelovanje laboranta (suradnika u nastavi). Vježbe se mogu izvoditi i u učionici za računalstvo pomoću nekog od programa za modeliranje i simulaciju rada elektroničkih sklopova (npr. Electronics Workbench, Crocodile Technology i drugi). U izlaganju građe treba se zadržati na principima rada elemenata i sklopova s teoretskim razmatranjima koja zahtijeva srednja

23

stručna sprema i praktična primjena stečenih znanja u poslovima tehničara. Sheme osnovnih sklopova, koje se traže pri provjeri znanja učenika, treba crtati na ploču, a složenije sheme i prikaze projicirati grafoskopom. Primjere za ilustraciju rada i primjene sklopova treba uzimati iz suvremenih rješenja iz prakse uz korištenje tvorničkih podataka i priručnika. Pri izradi izvedbenog programa treba planirati vrijeme za ponavljanje i četiri (svako polugodište dvije) cjelosatne provjere znanja (školska zadaća). Zadaci i pitanja trebaju obuhvatiti obrađeno gradivo od jednostavnijih pitanja i zadataka na razini poznavanja osnovnih pojmova i svojstava sklopova do zadataka čije rješavanje treba pokazati sposobnost primjene znanja u novijim i složenijim situacijama. Uz pismeno i usmeno provjeravanje učenikovih postignuća, treba uzeti u obzir izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Uspjeh učenika u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadne dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta. Materijalni uvjeti Teorijsku nastavu (predavanja, ponavljanje, školske zadaće) treba izvoditi u namjenskoj učionici. Minimalna oprema namjenske učionice za ovo područje: - demonstracijski stol s okvirima za panele s komponentama i sklopovima, - demonstracijski paneli s komponentama i sklopovima, - prostor za grafoskopske projekcije, grafoskop i školska ploča, - demonstracijski instrumenti (ampermetri, voltmetri, dvokanalni osciloskop, funkcijski generator), - izvori napajanja: mrežni napon za napajanje instrumenata, izvori stabiliziranih istosmjernih napona +5V,1A 0-(+15)V,1A 0-(-15)V, 1A, - računalo s LCD projektorom, - računalski aplikacijski programi iz područja elektronike (npr. Electronic Workbench) i - grafoskop. Teoretska nastava može se izvoditi i u standardnoj učionici opće namjene ako se bez većih teškoća u nju može za svaki sat dopremiti oprema iz kabineta. U tom slučaju demonstracijski stol s okvirima za panele treba biti pokretan.

Laboratorijske vježbe izvode se u laboratoriju. Minimalna oprema laboratorija za vježbe iz elektronike: - središnje upravljačko mjesto nastavnika kojim se upravlja svim priključcima na radnim mjestima učenika; - radni stolovi za učenike(2 učenika za jednim stolom) opremljeni priključcima: mrežni napon za priključak mjernih instrumenata, izvori stabiliziranih istosmjernih napona +5V,1A 0-(+15)V,1A 0-(-15)V,1A i slobodan par priključnica za signal po izboru s upravljačkog mjesta - za svako radno mjesto: univerzalni instrument (2 kom) dvokanalni osciloskop, funkcijski generator, promjenljivi otpornik (2 kom) otporna i kondenzatorska kutija, paneli s komponentama i sklopovima. U nedostatku dovoljnog broja funkcijskih generatora može se privremeno koristiti zajednički generator priključen na slobodan par priključnica. To zahtijeva odgovarajuću organiza-ciju vježbi i u određenoj mjeri usporava rad učenika u laboratoriju pa takav način rada treba koristiti u krajnjoj nuždi i privremeno. Preporuča se uporaba učila za sastavljanje složenijih digitalnih sklopova s ugrađenim izvorima napajanja, signala i indikatorskih elemenata (npr. učilo IDL-600 Analog LAB ili slična). Ako se vježbe izvode na računalu programima za modeliranje i simulaciju elektroničkih sklopova može se koristiti oprema učionice za računarstvo i odgovarajući aplikacijski program (npr. Electronics Workbench, Crocodile Technology i drugi). Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike (smjer: industrijska elektronika, telekomunikacije i informatika, radiokomunikacije i profesionalna elektronika, računarska tehnika, elektronika) Za laboranta (zajednički rad s nastavnikom s cijelim odjelom, odnosno paralelni rad s grupom učenika pod vodstvom nastavnika): - srednja stručna sprema (elektrotehničar-elektroničar, tehničar za elektroniku, tehničar za radiokomnikacije, tehničar za računalstvo, IV. ili V. stupanj stručne spreme smjera elektronika). Literatura koja se preporučuje J. Kotur, S. Paunović, Analogni elektronički sklopovi, Element, Zagreb, 2003. S. Paunović, Elektronički sklopovi, Element, Zagreb, 2003.

24

S. Paunović, Z. Šimunec, Računalni elektronički laboratorij - Uporaba programa Electronics Workbench, CadCam Design Centar, Zagreb1997. A. Šarčević, Elektroničke komponente i analogni sklopovi, Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb, 1987. A. Szabo, Impulsna i digitalna elektronika I., Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb, 1973. A. Szabo, Industrijska elektronika, Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb, 1975. S. Paunović, Elektronički sklopovi, vježbe s analognim integriranim sklopovima, Školska knjiga, Zagreb, 1994. O. Liman, Elektronika na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb, 1990. T. Jelaković, Uvod u elektrotehniku i elektroniku, Školska knjiga, Zagreb, 1991. T. Jelaković, Tranzistorska audiopojačala, Školska knjiga, Zagreb, 1973. T. Brodić, Elektronički elementi i osnovni sklopovi, Školska knjiga, Zagreb, 1995. Inženjerski priručnik IP3 – elektrotehnika, elektronika, komunikacije i električni strojevi, Školska knjiga, Zagreb, 2002. ELEKTRIČNI STROJEVI I UREĐAJI Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - 2 -

Cilj i zadaće Bez obzira na uže područje elektrotehnike kojim se bavi, svaki se elektroničar u većoj ili manjoj mjeri susreće s različitim električnim komponentama, uređajima i strojevima. Zato je u nastavni plan elektroničara uvršten ovaj predmet s ciljem da učenike upozna s električnim komponentama, strojevima i uređajima što podrazumijeva: - upoznavanje vrsta, građe, svojstava i primjene električnih vodova, spojnih elemenata, osigurača, prekidača, preklopnika, elektromagneta i releja, - upoznavanje građe, rada, svojstava i primjene transformatora i električnih strojeva, - upoznavanje karakterističnih parametara i osnovnih elemenata za izbor električkih komponenata i strojeva u sustavima elektronike, radiokomunikacija, procesne tehnike, i računalstva i - stjecanje osnovnih praktičnih znanja o električkim komponentama strojeva (spajanje s ostalima komponentama u uređaju ili sustavu, elementarna ispitivanja).

Sadržaj 1. Elektromagnetski elementi Plosnati, polarizirani, koračajni, prekostrujni i podnaponski releji Sklopnici Zaštitne sklopke s prekostrujnom i podnaponskom zaštitom Elektromagnetske spojke i kočnice Statičke i dinamičke karakteristike elektromagnetskih elemenata 2. Transformatori Konstrukcijski dijelovi i funkcija Fizikalna slika rada idealnog i realnog transformatora Prenosni omjer napona, struja i otpora Štedni transformator Mrežni transformator (proračun) Osnovna slika rada prigušnice Elektromagnetska pojačala 3. Električni strojevi Vrste i primjena električnih strojeva u praksi Asinkroni motori (trofazni motori, upuštanje motora, trofazni motor u jednofaznom spoju, jednofazni motor) Istosmjerni električni strojevi Kolektorski motori za izmjeničnu struju Mali sinkroni motori. Koračajni motori Zaštita elektromotora 4. Sheme spajanja i pokretanja električnih motora Osnovne sheme spajanja električnih motora Osnovne sheme pokretanja trofaznih elektromotora Sheme pokretanja jednofaznih asinkronih motora Sheme pokretanja istosmjernih motora Sheme pokretanja univerzalnih motora Upravljanje koračajnim motorima 5. Zaštita električnih uređaja Zaštita električnih uređaja od proboja i pojave dodirnih napona Zaštita izolacijom, zaštita pomoću odvojnih transformatora, zaštita uzemljenjem, zaštita s nul-vodičem Automatska zaštita od dodirnih napona Objašnjenje Program predmeta potrebno je realizirati tako da učenici dobiju osnovna znanja o električnim strojevima i uređajima pomoću tumačenja i utvrđivanja jasnih fizikalnih slika o njihovoj konstrukciji i funkcioniranju. Prilikom iznošenja gradiva o pojedinim vrstama električnih kompo-nenata, strojeva i uređaja nužno je koristiti modele i uzorke.

25

U nastavi ovog predmeta treba, uz objašnjenja, što više koristiti primjere praktičnih izvedbi posredstvom demonstracijskih metoda rada i samostalnog rada učenika u laboratoriju. Laboratorijski rad učenika i ostali oblici nastave upotpunjuju se i čine jedinstvenu cjelinu. To zahtijeva da nastavu u laboratoriju izvodi isti nastavnik koji izvodi ostale oblike nastave ovog predmeta. Izvedbenim programom treba, od ukupno 2 sata tjedne nastave ovog predmeta, predvidjeti za samostalan rad učenika u laboratoriju najmanje prosječno 0,5 sat tjedno. Laboratorijske vježbe treba izvoditi optimalno s 3, a najmanje s 2 skupine (najviše pola razrednog odjela, odnosno 16 učenika istovremeno) u bloku od 2 sata, što znači za svaku grupu učenika svaki četvrti tjedan. Vrijeme održavanja laboratorijskih vježbi treba biti predviđeno rasporedom sati od početka školske godine. Prvi dolazak na rad u laboratorij treba biti posvećen upoznavanju s instrumentima, načinom rada i mjerama zaštite na radu. Vježba može slijediti ili prethoditi gradivu obrađenom u ostalim oblicima nastave (predavanje). Učenik za izvođenje vježbe treba biti pripremljen tijekom nastave ili samostalnim radom na temelju razrađenih zadataka za vježbe, uputa i literature. Ako to opremljenost škole dozvoljava, moguć je istovremen rad u laboratoriju svih učenika razrednog odjela. U tom slučaju uz nastavnika obavezno je sudjelovanje u nastavi i laboranta (suradnika u nastavi). Pri izradi izvedbenog programa treba planirati vrijeme za ponavljanje i dvije (svako polugodište jedna) cjelosatne provjere znanja (školska zadaća). Uz pismeno i usmeno provjeravanje učenikovih postignuća treba uzeti u obzir izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Uspjeh učenika u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadne dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta. Materijalni uvjeti Teoretsku nastavu (predavanja, ponavljanje školske zadaće) treba izvoditi u namjenskoj učionici. Minimalna oprema namjenske učionice za ovo područje odgovara opremi učionice za osnove elektrotehnike i električka mjerenja s dodatnim sredstvima za sadržaje ovog predmeta (modeli i uzorci električkih uređaja i strojeva).

Teoretska nastava može se izvoditi i u standardnoj učionici opće namjene ako se bez većih teškoća u nju može za svaki sat dopremiti oprema iz kabineta. Laboratorijske vježbe izvode se u laboratoriju s opremom koja odgovara opremi laboratorija za osnove elektrotehnike i električna mjerenja proširenoj s opremom specifičnom za područje ovog predmeta: - automatski osigurači i zaštitne sklopke, električni releji i sklopnici, elektromagneti, - transformatori i - jednofazni asinkroni, kolektorski, istosmjerni, izmjenični, univerzalni i koračajni motori. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike - profesor elektrotehnike. Za laboranta (zajednički rad s nastavnikom i s cijelim odjeljenjem, odnosno u grupi paralaleno pod vodstvom nastavnika): - srednja, odnosno viša stručna sprema u elektrotehničkoj struci (elektrotehničar, IV. ili V. stupanj stručne spreme, inženjer elektrotehnike). Literatura koja se preporučuje F. Rajić, Osnove automatike III., Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb, 1988. H. Meluzin, Elektrotehnika na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb, 1982. Inženjerski priručnik IP3 – elektrotehnika, elektronika, komunikacije i električni strojevi, Školska knjiga, Zagreb, 2002. DIGITALNA ELEKTRONIKA Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - 2 -

Cilj i zadaće U predmetu Elektroničke komponente i sklopovi proučavaju se svojstva elektroničkih komponenata (karakteristični parametri, strujno-naponske karakteristike), izbor i mogućnosti primjene, te izgradnja, svojstva i primjena analognih elektroničkih sklopova. U ovom predmetu, čija se građa proučava usporedo s elektroničkim komponentama i sklopovima, proširuju se ta znanja na područje digitalne elektronike. Proučavanje sadržaja ovog predmeta treba učenicima omogućiti:

26

- poznavanje izvedbi, rada, svojstava i mogućnosti primjene digitalnih sklopova, - poznavanje naziva, rasporeda i funkcije izvoda digitalnih komponenata, - poznavanje značenja pojmova karakterističnih parametara komponenata i njihovu praktičnu važnost, - sposobnost uporabe tvorničkih podataka za digitalne komponente (nalaženje vrijednosti karakterističnih parametara i izbor elemenata za pojedine namjene), - stjecanje osnovnih znanja u svezi izbora elemenata i vrijednosti pri konstrukciji sklopova, - poznavanje uloge sklopova u složenijim uređajima i sustavima, - poznavanje osnovnih postupaka za ispitivanje ispravnosti komponenata i sklopova i - razvijanje sposobnosti samostalnog rada korištenjem literature. Znanja stečena tijekom praćenja nastave ovog predmeta temelj su za proučavanje stručnih sadržaja u trećoj godini obrazovanja. Sadržaj 1. Brojevni sustavi i kodovi Digitalni signali Binarni brojevni sustav, heksadecimalni brojevni sustav BCD kod, alfanumerički kodovi i kodovi s otkrivanjem pogrešaka 2. Logički sklopovi Osnovni logički sklopovi (simboli, tablice stanja algebarske jednadžbe, odzivi na impulsne pobude) Logički sklopovi NI i NILI Međusobno povezivanje logičkih sklopova (pravila, zakoni i teoremi logičke algebre) Univerzalnost logičkih operacija NI i NILI Složeni logički sklopovi (minterm, maksterm, isključivo ILI, isključivo NILI) 3. Skupine integriranih digitalnih sklopova Karakteristične veličine integriranih digitalnih sklopova, pregled skupina. Temeljni sklop skupine TTL, karakteristične veličine sklopova skupine TTL Ostali sklopovi u skupini TTL (otvoreni kolektor, Schmittov okidni sklop, sklopovi s tri stanja) Podskupine TTL (usporedba svojstava, oznake) Temeljni sklop skupine CMOS. Podskupine CMOS Karakteristične veličine sklopova u skupini CMOS Međusobno spajanje sklopova različitih pod-skupina (TTL i CMOS)

4. Multivibratori u digitalnoj elektronici Bistabilni multivibrator (osnovna izvedba SR, upravljani bistabili, D-bistabil, JK-bistabil, bistabili s asinkronim ulazima) Monostabilni multivibratori (svojstva, primjena, integrirane izvedbe) Generiranje impulsa (uporaba logičkih sklopova, integrirani astabili) 5. Registri i brojila Uloga i namjena registara Registri sa serijskim upisom i ispisom podatka Registri sa paralelnim upisom i ispisom Registri s posmakom podataka u oba smjera Primjeri integriranih izvedbi Registar kao brojilo Asinkrono i sinkrono binarno brojilo Brojila s osnovom brojanja različitom od 2n Primjeri integriranih izvedbi 6. Složeni kombinacijski sklopovi Sklopovi za izvođenje aritmetičkih operacija Aritmetičko-logička jedinica Digitalni komparator Sklopovi za kodiranje i dekodiranje BCD/7-segmentni dekoder Sklopovi za selektiranje i demultipleksiranje Prijenos digitalnih signala, paritetni sklop Programirljive logičke komponente (PAL, GAL) 7. Memorije Vrste i karakteristične veličine memorija Memorije s izravnim pristupom (organizacija, adresiranje) Statičke memorije s izravnim pristupom Dinamičke memorije s izravnim pristupom Proširenje kapaciteta memorije Ispisne memorije (ROM, PROM, EPROM, EEPROM). 8. DA i AD pretvorba Namjena i osnovne osobine DA pretvarača DA pretvarači s otpornim mrežama Namjena i osobine AD pretvarača. AD pretvarač s dvostrukim pilastim naponom AD pretvarač s postupnom aproksimacijom Paralelni AD pretvarač Objašnjenje Nastava ovog predmeta izvodi se kroz predavanja i laboratorijske vježbe. Ta dva oblika nastave se upotpunjuju i samo kao jedinstvena cjelina mogu dati očekivani rezultat u usvajanju potrebnih znanja i sposobnosti. To zahtijeva da nastavu u laboratoriju izvodi isti nastavnik koji izvodi ostale oblike nastave ovog predmeta. Izvedbenim programom treba, od ukupno 2 sata tjedne nastave ovog predmeta, za samostalan rad učenika u laboratoriju predvidjeti najmanje prosječno 0,5 sat tjedno. Laboratorijske vježbe

27

treba izvoditi optimalno s 3, a najmanje s 2 skupine (najviše pola razrednog odjela, odnosno 16 učenika istovremeno) u bloku od 2 sata, što znači za svaku skupinu učenika svaki četvrti tjedan. Vrijeme održavanja laboratorijskih vježbi treba biti predviđeno rasporedom sati od početka školske godine. Prvi dolazak na rad u laboratorij treba biti posvećen upoznavanju s instrumentima, režimom rada i mjerama zaštite. Vježba može slijediti ili prethoditi gradivu obrađenom ostalim oblicima nastave (predavanje). Učenik za izvo-đenje vježbe treba biti pripremljen tijekom nastave ili samostalnim radom na temelju razrađenih zadataka za vježbe, uputa i literature. Ako to opremljenost škole dozvoljava, moguć je u laboratoriju istovremeni rad svih učenika razrednog odjela. U tom je slučaju u nastavi , uz nastavnika, obavezno sudjelovanje laboranta (suradnika u nastavi). Dio vježbi se može izvoditi i u učionici za računalstvo pomoću nekog od programa za modeliranje i simulaciju rada elektroničkih sklopova (npr. Electronics Workbench, Crocodile Technology i drugi). U izlaganju građe treba se zadržati na principima rada elemenata i sklopova s teoretskim razmatranjima koja zahtijeva srednja stručna sprema i praktična primjena stečenih znanja u poslovima tehničara. Sheme osnovnih sklopova, koje se traže pri provjeri znanja učenika, treba crtati na ploču. Složenije sheme i prikazi mogu se projicirati grafoskopom. Primjere za ilustraciju rada i primjene sklopova treba uzimati iz suvremenih rješenja iz prakse (integrirane izvedbe) uz uporabu tvorničkih podataka i priručnika. Pri izradi izvedbenog programa treba planirati vrijeme za ponavljanje i dvije (svako polugodište jedna) cjelosatne provjere znanja (školska zadaća). Zadaci i pitanja trebaju obuhvatiti obrađeno gradivo od jednostavnijih pitanja i zadataka na razini poznavanja osnovnih pojmova i svojstava do zadataka čije rješavanje treba pokazati sposobnost primjene znanja u novijim i složenijim situacijama. Uz pismeno i usmeno provjeravanje učenikova postignuća treba uzeti u obzir i izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Uspjeh učenika u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadne dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta.

Materijalni uvjeti Teoretsku nastavu (predavanja, ponavljanje i uvježbavanje, školske zadaće) treba izvoditi u namjenskoj učionici. Minimalna oprema namjenske učionice za ovo područje obuhvaća: - demonstracijski stol s okvirima za panele s komponentama i sklopovima, - demonstracijske panele s komponentama i sklopovima, - prostor za grafoskopske projekcije, grafoskop i školsku ploču, - demonstracijske instrumente (ampermetri, voltmetri, dvokanalni osciloskop, impulsni i funkcijski generator), - izvori napajanja: mrežni napon za napajanje instrumenata, izvor stabiliziranih napona +5V,1A 0-(+15)V,1A 0-(-15)V,1A, - računalo i LCD projektor i - aplikacijske programe za rad na računalu (npr. Electronics Workbench, Crocodile Technology). Teoretska nastava može se izvoditi i u standardnoj učionici opće namjene ako se bez većih teškoća u nju može za svaki sat dopremiti oprema iz kabineta. U tom slučaju demon-stracijski stol s okvirima za panele treba biti pokretan. Laboratorijske vježbe izvode se u laboratoriju. Minimalna oprema laboratorija za vježbe: - središnje upravljačko mjesto nastavnika kojim se upravlja svim priključcima na radnim mjestima učenika, - radni stolovi za učenike(2 učenika za jednim stolom) opremljeni priključcima: mrežni napon za priključak mjernih instrumenata, izvori stabiliziranih istosmjernih napona +5V,1A 0-(+15)V,1A 0-(-15)V,1A i slobodan par priključnica za signal po izboru s upravljačkog mjesta i - za svako radno mjesto: univerzalni instrument (2 kom) dvokanalni osciloskop, impulsni generator, promjenljivi otpornik (2 kom) otporna i kondenzatorska kutija, paneli sa sklopovima. Preporučuje se uporaba učila za sastavljanje složenijih digitalnih sklopova s ugrađenim izvorima napajanja, signala i indikatorskih elemenata (npr. učilo IDL-800 Digital LAB ili slična). Za dio vježbi koje se izvode na računalu programima za modeliranje i simulaciju elektroničkih sklopova mogu se koristiti oprema učionice za računarstvo i odgovarajući aplikacijski program.

28

Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike (smjer: industrijska elektronika, telekomunikacije i informatika, radiokomunikacije i profesionalna elektronika, računarska tehnika, elektronika) - diplomirani inženjer računarstva. Za laboranta (zajednički rad s nastavnikom s cijelim odjelom, odnosno paralelni rad s grupom učenika pod vodstvom nastavnika): - srednja stručna sprema (elektrotehničar-elektroničar, tehničar za elektroniku, tehničar za računarstvo, IV. ili V. stupanj stručne spreme smjera elektronika). Literatura koja se preporučuje S. Paunović, Digitalna elektronika 1., Školska knjiga, Zagreb, 2003. S. Paunović, Digitalna elektronika 1., zadaci za praktičan rad i uvježbavanje, Školska knjiga, Zagreb, 1996. S. Paunović, Digitalna elektronika 2., Školska knjiga, Zagreb, 1998. S. Paunović, Digitalna elektronika 2., zadaci za praktičan rad i uvježbavanje, Školska knjiga, Zagreb, 1995. A. Szabo: Impulsna i digitalna elektronika II., Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb, 1973. S. Paunović, Elektronički sklopovi, Element, Zagreb, 2003. S. Paunović, Z. Šimunec, Računalni elektronički laboratorij - Uporaba programa Electronics Workbench, CadCam Design Centar, Zagreb1997. Inženjerski priručnik IP3 – elektrotehnika, elektronika, komunikacije i električni strojevi, Školska knjiga, Zagreb, 2002. ELEKTRONIČKA INSTRUMENTACIJA Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Predmet Elektronička instrumentacija nastavak je predmeta Mjerenja u elektrotehnici iz druge godine obrazovanja. Cilj nastave ovog predmeta je usvajanje teoretskih znanja o građi i funkcioniranju elektroničkih mjernih instrume-nata potrebnih za njihovo pravilno korištenje, te usvajanje postupaka i načina rada s elektroničkim instrumentima u praksi na održavanju i ispitivanju elektroničkih sklopova i uređaja, te održavanju samih elektroničkih instrumenata.

Sadržaj 1. Uvod u elektroničku instrumentaciju Ciljevi i zadaci mjerenja. Odabir mjernog instrumenta i metode Prikaz i uporaba mjernih rezultata 2. Elektronički instrumenti s jednodimenzionalnim prikazom Podjela elektroničkih instrumenata s jedno-dimenzionalnim prikazom a) Analogni elektronički instrumenti Analogni elektronički voltmetri za mjerenje istosmjernih veličina Analogni elektronički voltmetri za mjerenje izmjeničnih veličina. Analogni elektronički multimetri Analizatori signala (harmonička izobličenja, valni oblici) Analogna elektronička mjerila parametara električkih krugova b) Digitalni elektronički instrumenti Digitalna brojila, digitalna mjerila frekvencije i vremenskih intervala Digitalni voltmetri, digitalni multimetri Digitalna mjerila parametara električkih krugova 3. Instrumenti s dvodimenzionalnim prikazom a) Instrumenti s vremenskim bazama Katodni osciloskop (dvokanalni, s dvije vremenske baze, s uzimanjem uzoraka, s digitalnom memorijom). Registracijski instrumenti b) Instrumenti s frekvencijskim bazama Vobler Analizator spektra 4. Mjerni izvori Mjerni izvori istosmjernog valnog oblika Izvori sinusoidalnog valnog oblika s kontinui-ranom promjenom frekvencije Generatori funkcija, generatori impulsa Sintetizatori frekvencije 5. Primjena elektroničke instrumentacije Automatizirani mjerni i ispitni sustavi Funkcija mikroračunala u mjernim instrumentima i sustavima Uporaba računala kao mjernog instrumenta Elektronička instrumentacija u elektroničkoj industriji Elektronička instrumentacija u procesnoj industriji Elektronička instrumentacija u medicini Objašnjenje U nastavi ovog predmeta treba što više koristiti primjere praktičnih izvedbi instrumenata i popratne tehničke dokumentacije. Nastava se

29

izvodi u obliku predavanja i ostalim oblicima teoretske nastave i u obliku laboratorijskih vježbi. Rad u učionici i laboratoriju čine jedinstvenu cjelinu o čemu treba voditi računa kod izvedbenog programiranja i organizacije nastave (isti nastavnik za rad u laboratoriju i učionici). Za samostalan rad u laboratoriju treba tjedno planirati najmanje prosječno 0,5 sati. Rad u laboratoriju treba biti u bloku od 2 školska sata što znači da pojedina skupina učenika dolazi na rad u laboratorij svaki četvrti tjedan. Laboratorijski rad treba biti organiziran u skupinama (optimalno trećina odjeljenja, odnosno 10-12 učenika u skupini). Na laboratorijskim vježbama posebnu pozornost treba posvetiti pravilnom rukovanju s instrumentima i primjeni mjernih metoda u svrhu stjecanja što većeg stupnja samostalnosti u radu. Pri izradi izvedbenog programa treba planirati vrijeme za ponavljanje i dvije (svako polugodište jedna) cjelosatne provjere znanja (školska zadaća). Uz pismeno i usmeno provjeravanje učenikovih postignuća treba uzeti u obzir izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Učenikov uspjeh u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadne dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta. Materijalni uvjeti Nastavu ovog predmeta treba izvoditi u prostoriji posebne namjene (učionica i laboratorij za elektroniku, odnosno mjerenja u elektronici). Teoretski dio nastave moguće je izvoditi i u učionici opće namjene ako je moguće u nju bez poteškoća dopremiti potrebnu opremu za svaki sat. Uz opremu učionice i laboratorija za elektroniku, odnosno mjerenja u elektrotehnici, potrebna je posebna oprema: - prozirnice i didaktički plakati s prikazima prednjih ploča, blok-shema i električnih shema elektroničkih mjernih instrumenata, - simulacijski edukacijski programi za računalo te - računalo i LCD projektor. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike (smjer: industrijska elektronika, telekomunikacije i informatika, automatika, radiokomunikacije i

profesionalna elektronika, računarska tehnika, elektronika). Literatura koja se preporučuje A. Šantić, Elektronička instrumentacija, Školska knjiga, Zagreb, 1993. N. Šulje, Elektronička mjerenja i instrumentacija, Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb, 1995. Inženjerski priručnik IP3 – elektrotehnika, elektronika, komunikacije i električni strojevi, Školska knjiga, Zagreb, 2002. RAČUNALSTVO Izborni blok računalstvo Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - 2 -

Cilj i zadaće Nastavom predmeta Računalstvo u drugom razredu učenici stječu potrebna znanja za samostalno rješavanje stručnih zadaća na računalu uporabom viših programskih jezika i aplikacijskih programa te rad s računalima u mreži. To znači: - pripremu i raščlanjivanje jednostavnijih zadataka iz raznih područja, do razine pogodne za primjenu rješavanja računalom, - sastavljanje jednostavnih postupaka, algoritama i programa u jednom od programskih jezika opće namjene, odnosno raspoloživom programu i - poznavanje računalnih mreža. Znanje stečeno u ovom predmetu učenici će primjenjivati pri rješavanju praktičnih zadataka u okviru drugih predmeta, naročito u stručnim predmetima. Primjene trebaju odgovarati stupnju znanja stečenog tijekom školovanja. Sadržaj 1. Baze podataka Kreiranje i obrada baze podataka u raspoloživom programu Uporaba baze podataka u područjima struke 2. Računalne mreže Tip računalnih mreža Lokalne računalne mreže Globalne računalne mreže 3. Osnove programiranja Sustavni pristup rješavanju stručnih zadaća Postupak izrade računarskog programa Pojam i razrada algoritma Programski jezici

30

4. Izrada programa Izrada (kodiranje) programa Tipovi podataka i uporaba naredbi odabranoga programskoga jezika Programsko rješavanje zadataka iz područja strukovnih predmeta Objašnjenje Optimalno je cjelokupnu nastavu ovog predmeta uključivši i individualni praktični rad učenika (vježbe) izvoditi u specijaliziranoj učionici za računalstvo. Učionica mora biti opremljena tako da omogućava samostalan rad jednog učenika na računalu. Ako prostor i oprema ne dozvoljavaju takav način rada, moguće je dio nastave izvoditi u učionici u kojoj je potrebnom opremom opremljeno radno mjesto nastavnika, a dio nastave u specijaliziranoj učionici u kojoj su opremljena sva radna mjesta učenika. U tom slučaju izvedbenim programom za realizaciju nastave računalstva treba, od 2 sata tjedne nastave, predvidjeti najmanje 1 sat za samostalan rad učenika na računalu u svakoj godini. Vježbe treba izvoditi optimalno u 3, najmanje u 2 skupine (pola odjeljenja s najviše 16 učenika) tako da svaki učenik radi na svom računalu. Vrijeme izvođenja vježbi treba biti predviđeno rasporedom sati od početka školske godine. Od učenika treba zahtijevati temeljitu pripremu pri rješavanju zadaće da bi se vrijeme raspoloživo za neposredan rad na računalu koristilo efikasno i ekonomično. Provjera znanja obavlja se na računalu (rješavanjem jednostavnijih konkretnih problema koji zahtijevaju upotrebu standardnih programskih paketa u prvom razredu, a u drugom razredu i samostalno rješavanje zadataka uporabom višeg programskog jezika). Materijalni uvjeti Za ostvarivanje zadataka predmeta Računal-stvo potrebno je osigurati: - specijaliziranu učionicu s računalima i - kabinet za nastavnika. Specijalizirana učionica za nastavu računalstva potrebna je da bi se u njoj izvodila cjelokupna nastava uključujući individualni praktični rad učenika. Učionica mora imati po jedno radno mjesto za svakog učenika. Preporučuje se najmanje 3m2 površine po učeničkom radnom mjestu. Oprema radnog mjesta uključuje: - računalo sa standardnim programski paketima potrebnim za nastavu,

- posebni stol za računalo s prostorom za priručnu dokumentaciju i potrebnom električnom instala-cijom - anatomski oblikovano sjedalo za učenika. Nastavnikovo radno mjesto u učionici treba biti opremljeno računalom i projektorom za prijenos slike s monitora na platno. Prilikom uporabe projektora nastavnik mora imati mogućnost zamračenja prostorije. Sva računala u učionici trebalo bi povezati u mrežu. Ako su računala umrežena, učionicu je potrebno opremiti s barem 2 pisača. U protivnom, oprema treba sadržavati po jedan pisač na 4 radna mjesta. Učionica mora imati kompletnu električnu instalaciju s posebnom zaštitnom sklopkom. Osvjetljenje u učionici mora biti izvedeno tako da se ne reflektira od monitora. Kabinet za nastavnika računalstva je posebna prostorija povezana s učionicom za računalstvo. U kabinetu moraju biti posebno računalo za pripremu nastave (CD-pisač) i vođenje nastavne dokumentacije, laserski pisač i po mogućnosti skener. Kabinet mora sadržavati poseban ormar za čuvanje medija za pohranu podataka i kompletne dokumentacije za računala i programsku podršku. Kadrovski uvjeti Nastavu računalstva mogu izvoditi: - dipl. ing. elektrotehnike - dipl. ing. računarstva - prof. elektrotehnike - dipl. ing. strojarstva - dipl. ing. matematike, smjer informatika - prof. informatike - dipl. informatičar - prof. proizvodno-tehničkog obrazovanja uz uvjet da je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci - prof. fizike i politehnike uz uvjet da je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci - prof. pedagogije i politehnike uz uvjet da je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci Literatura koja se preporučuje Z. Bagarić, QBasic, Uvod u programiranje, Pentium, Vinkovci, 1996. S. Seršić, Zbirka riješenih zadataka iz programiranja za QBasic i Pascal, Pentium, Vinkovci, 1996.

31

Lj. Miletić, S. Grabusin, Zbirka riješenih zadataka u programskom jeziku C, Pentium, Vinkovci, 2000. SKLOPOVSKA OPREMA RAČUNALA Izborni blok računalstvo Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Cilj nastave ovog predmeta je detaljno upoznavanje građe suvremenih izvedbi elektro-ničkih računala. Učenici trebaju upoznati djelovanje pojedinih komponenti i povezivanje u cjelovit sustav te povezivanje računala s okolinom. Sadržaj 1. Građa računalskog sustava Von Neumannov model računala Mikroprocesor Mikroračunalo Računalo kao sustav 3. Arhitektura mikroprocesora Pojednostavljeni model mikroprocesora Faze izvođenja instrukcija Standardna arhitektura mikroprocesora Elementi standardne arhitekture mikroprocesora Pregled skupa instrukcija Načini adresiranja 3. Sabirnički sustavi Sabirnički sustavi Podjela sabirničkih vodiča po funkciji Sklopovi za priključivanje na sabirnicu, zaklju-čenje sabirnice Sinkroni i asinkroni prijenos signala na sabirnicu Kašnjenje signala, smetnje Princip dvožičnog i trožičanog rukovanja pri asinkronom prijenosu 4. Memorijski sklopovi Građa memorijskih modula Dekodiranje adrese i upravljačkih signala Priključak na sabirnicu Vremenske analize Memorije sa stalnim sadržajem Memorije s izravnim pristupom, obnavljanje podatka dinamičke memorije Memorijski međusklopovi Princip prevođenja adresa Segmentiranje memorije Adresiranje po stranicama 5. Ulazno-izlazni sklopovi Povezivanje pristupnih sklopova na sabirnicu

Ulazno-izlazni procesi Ostvarivanje prekidnog rada Povezivanje pristupnih sklopova u prioritetni lanac Sučelja pristupnih sklopova s ulazno-izlaznim napravama Principi i tehnička svojstva pojedinih ulazno-izlaznih uređaja (terminali, pisači, disketne jedinice, magnetski diskovi i vrpce, optički čitači, laserski pisači, optički disk) Klasifikacija naprava po načinu povezivanja na sučelje, načinu prijenosa podataka i brzini prijenosa Objašnjenje Nastava ovog predmeta izvodi se paralelno s nastavom predmeta Sustavna programska podrška. Oni su blisko povezani i međusobno se nadopunjuju. Zbog toga izvedbene programe ovih predmeta treba dobro uskladiti da bi se međusobno nadopunjavali. Izvedbenim programom treba predvidjeti samostalan rad učenika u laboratoriju najmanje prosječno 1 sat tjedno. Vježbe treba držati u bloku od 2 do3 sata prema utvrđenom rasporedu. Razredni odjel za rad u laboratoriju treba dijeliti na tri skupine. Vježbe čine jedinstvenu cjelinu s ostalim oblicima nastave ovog predmeta i treba ih izvoditi isti nastavnik. Vježbe iz ovog predmeta također se mogu povezati s vježbama predmeta Sustavna programska podrška jer je za demonstraciju pojedinih sklopovskih svojstava potrebno pripremiti odgovarajuću programsku podršku. Uz pismeno i usmeno provjeravanje učenikovih postignuća treba uzeti u obzir izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Učenikov uspjeh u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadne dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta. Materijalni uvjeti Nastavu ovog predmeta treba izvoditi u prostorima posebne namjene (učionica i laboratorij za računarsku tehniku). Teoretski dio nastave može se izvoditi i u učionici opće namjene ako se u nju može bez većih poteškoća dopremiti potrebna oprema. Za nastavu u učionici potrebna je demonstra-cijska oprema (demonstracijski stol s panelima i

32

sklopovima računala i demonstracijski oscilo-skop, računalo i grafoskop povezan s računalom). Laboratorij mora biti opremljen radnim stolovima za učenike koji moraju omogućavati rad učenika u parovima, potrebnim sklopovima (didaktička računala) i instrumentima (dvoka-nalni osciloskop, logička sonda). Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike (smjer: računarska tehnika, telekomunikacije i informatika) - diplomirani inženjer računarstva Literatura koja se preporučuje S. Ribarić, Arhitektura računala RISC i CISC, Školska knjiga, Zagreb, 1996. L. Budin, Mikroračunala i mikroupravljači, Element, Zagreb, 1997. S. Ribarić, Naprednije arhitekture mikroprocesora, Element, Zagreb, 1997. SUSTAVNA PROGRAMSKA POTPORA Izborni blok računalstvo Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Računalni sustav čini povezanost sklopovske i programske opreme. Zato učenike treba uvesti u osnove sustavnih programa i pisanje programa na strojnoj razini. Učenici trebaju savladati principe rada operacijskih sustava. Predmet je u uskoj svezi s predmetima Sklopovska oprema računala i Dijagnostika i održavanje uređaja. Sadržaj 1. Operacijski sustavi Uloga operacijskog sustava Funkcije i karakteristike operacijskog sustava Raščlanjivanje operacijskog sustava na operacijske razine 2. Pokretanje sustava Pokretanje sustava nakon uključivanja Inicijalizacija sklopova i programa Sustavne i batch datoteke Konfiguriranje sustava Primjeri operacijskih sustava 3. Programi na strojnoj razini Sastavljanje programa na strojnoj razini Mnemoničko kodiranje u asemblerskom jeziku

Prevođenje u module s relativnim adresama. Sastavljanje apsolutnih adresa 4. Prekidi Princip prekida Višestruki prekidi Vektorski prekidi 5. Procesi Pojam procesa Struktura programa za opisivanje procesa Struktura podataka jezgre Odnosi među procesima 6. Memorijski prostor Organizacija memorijskog prostora Raspoređivanje memorijskog prostora Statičko i dinamičko raspoređivanje Dodjeljivanje memorije u segmentima i po stranicama Vanjske memorije 7.Ulazno-izlazne naprave Upravljanje ulazno-izlaznim napravama. Načini povezivanja upravljačkih programa i radnih programa. Objašnjenje i materijalni uvjeti Nastava ovog predmeta izvodi se paralelno s nastavom predmeta Sklopovska oprema računala i Dijagnostika i održavanje uređaja koji su blisko povezani i međusobno se nadopunjuju. Zbog toga izvedbene programe ovih predmeta treba dobro uskladiti da bi se međusobno nadopunjavali. Optimalno je izvoditi cjelokupnu nastavu ovog predmeta, uključujući i individualni praktični rad učenika (vježbe), u specijaliziranoj učionici za računalstvo. Učionica mora biti tako opremljena da omogućava samostalan rad svakog učenika na svom računalu. Ako prostor i oprema ne dozvoljavaju takav način rada, moguće je dio nastave izvoditi u učionici u kojoj je potrebnom opremom opremljeno radno mjesto nastavnika, a dio nastave u specijaliziranoj učionici u kojoj su opremljena sva radna mjesta za učenike. U tom slučaju izvedbenim programom za realizaciju nastave računalstva treba u svakoj godini, od 2 sata tjedne nastave, predvidjeti najmanje 1 sat za samostalan rad učenika na računalu. Vježbe treba izvoditi optimalno u 3, najmanje 2 skupine (pola odjeljenja s najviše 16 učenika) tako da svaki učenik radi na svom računalu. Vrijeme izvođenja vježbi treba biti predviđeno rasporedom sati od početka školske godine. U laboratorijskom radu pozornost treba posvetiti osposobljavaju za instaliranje i konfiguriranje operacijskih sustava, umrežavanju računala, konfiguriranju operativnih sustava za rad s Internetom i lokalnim mrežama. Vježbe ovog predmeta također se mogu povezati s

33

vježbama spomenutih predmeta, posebno s vježbama predmeta Sklopovska oprema računala. Uz pismeno i usmeno provjeravanje učenikovih postignuća treba uzeti u obzir izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Učenikov uspjeh u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadne dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike, smjer računarska tehnika, telekomunikacije i informa-tika - diplomirani inženjer računarstva. OSNOVE RADIOTEHNIKE I TELEVIZIJSKE TEHNIKE Izborni blok audio i video tehnika Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - 2 -

Cilj i zadaće Cilj programa ovog predmeta je stjecanje osnovnih znanja iz područja radiokomunikacije i televizije potrebnih za praćenje nastave predmeta u trećoj godini, koje je moguće pratiti s obzirom na poznavanje elektroničkih sklopova. Kroz sadržaje ovog predmeta učenici će upoznati: - oblike informacija i način pretvorbe u električni signal, - zakonitosti rasprostiranja elektromagnetskih valova i primjenu u području radiokomunikacije i televizije, - principe prijenosa radio valova, - osnove dobivanja i prijenosa zvuka, - osnove stvaranja i prijenosa televizijske slike, - konstrukcije, svojstva i primjene antena i - načela tehnike snimanja i reprodukcije zvuka i slike.

Sadržaj 1. Akustički signali Osnovni pojmovi o zvuku (karakteristike zvučnog polja, širenje zvuka, prikazi zvučnog signala) Ljudsko uho i karakteristika sluha

Zvučni izvori (govor, glazba i buka) i njihove karakteristike Pretvaranje zvučnog signala u električni signal Pretvaranje električnog signala u zvučni Elektroakustički pretvarači (mikrofoni, zvučnici, zvučnički sustavi, slušalice) Analogno-digitalna i digitalno-analogna pretvorba. 2. Radio valovi Rasprostiranje radio valova Radiodifuzijski sustav, frekvencijska područja u radiodifuziji Vrste modulacija (analogne, impulsne i digitalne). 3. Osnove optike i kolorimetrije Ljudsko oko i osobine vida Svjetlosne veličine Objektivi Osnove veličine kolorimetrije Miješanje boja. 4. Optičko-električni pretvarači Osnovne karakteristike Analizirajuće cijevi, poluvodički senzori Transformacija boje u električni signal 5. Prijenos televizijske slike Princip prijenosa elemenata slike Analiza televizijske slike, parametri slike. Sinkronizacija, videosignal. Prijenosni sustavi NTSC. Krominantni koordinatni sustav. Krominantni nosilac. SECAM i PAL. Osnovne karakteristike sustava PAL 6. Antene Podjela i primjena antena, parametri antena Vrste antena za pojedina frekvencijska područja Antene za prijem televizijskog signala Satelitski prijenos i antene Antenski kućni sustavi i zajednički antenski sustavi 7. Osnove analognog i digitalnog snimanja, prijenosa i reprodukcije zvuka Princip magnetskog snimanja i reprodukcije zvuka Dinamička karakteristika, izobličenja i gubici Vrste magnetskih nosača zvuka i standardi. Princip mehaničkog snimanja i reprodukcije zvuka (ploče, zvučnice, uređaji i njihove karakteristike) Princip optičkog snimanja i reprodukcije zvuka, formati i sustavi 8. Snimanje televizijskog signala Osnove snimanja Snimanje videosignala Formati i sustavi snimanja

34

Objašnjenje Na predavanjima je nužno koristiti demonstra-cijske metode da bi se postigla potrebna učinkovitost imajući u vidu raspoloživo vrijeme za nastavu ovog predmeta. Preporučuje se izvedbenim programom predvidjeti samostalan rad učenika u laboratoriju najmanje prosječno 0,5 sati tjedno. Vježbe treba održavati u bloku od 2 do3 sata prema utvrđenom rasporedu. Razredni odjel za rad u laboratoriju treba dijeliti u skupine koje nisu veće od deset učenika. Vježbe čine jedinstvenu cjelinu s ostalim oblicima nastave ovog predmeta i treba ih izvoditi isti nastavnik. Materijalni uvjeti

Nastavu ovog predmeta treba izvoditi u namjenskim prostorijama (učionica za audio i videotehniku). Predavanja se mogu izvoditi i u učionici opće namjene ako je u nju moguće bez većih poteškoća dopremiti potrebna nastavna sredstva. Osnovnu opremu učionice za nastavu ovog predmeta čine demonstracijski stol s okvirima za panele sklopova uređaja za snimanje, prijenos i reprodukciju zvuka i slike, mrežni i antenski priključak, demonstracijski univerzalni instru-menti i osciloskop te generatori audio i televizijskih signala i uređaji za snimanje i reprodukciju. Kadrovski uvjeti - dipl. inž. elektrotehnike (smjer radiokomu-nikacije i profesionalna elektronika, elektronika) Literatura koja se preporučuje I. Knežević, Audiotehnika i televizijska tehnika, Školska knjiga, Zagreb, 1999. T. Jelaković, Zvuk, sluh i prostorna akustika, Školska knjiga, Zagreb O. Liman, Televizija na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb, 1984. D. Nuhrmann, Kućni magnetoskopi na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb O. Liman, Radiotehnika na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb S. Šorman, Radio i televizijska tehnika, Tehnička škola R.Boškovića, Zagreb B.Ralašić, Novi sustavi za prijenos slike i zvuka, Školska knjiga, Zagreb, 1997. Zahradka, Radiokomunikacijski sustavi, Školska knjiga, Zagreb

TELEVIZIJA I VIDEO UREĐAJI Izborni blok audio i video tehnika Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Praćenjem programa predmeta Televizija i video uređaji učenici će upoznati problematiku prijema, reprodukcije i snimanja televizijske slike. Kroz sadržaje ovoga predmeta učenici će: - upoznati zakonitosti vezane za prijam, reprodukciju i snimanje slike, - upoznati funkciju i konstrukciju sklopova koji se koriste u procesu prijema i reprodukcije slike i - osposobiti se za analizu rada uređaja, ispitivanje i otklanjanje kvarova na uređajima za prije, reprodukciju i snimanje slike. Sadržaj 1. Prijamnici Blok shema prijemnika Birači kanala Međufrekvencijsko pojačalo slike Detektor Automatska regulacija pojačanja Videopojačala Horizontalna i vertikalna sinkronizacija Horizontalni i vertikalni otklon Visoki napon PAL dekoder Krominantni nosilac i sinkronizacija 2. Razvoj televizije Digitalna televizija Televizija visoke rezolucije Teletekst i ostali sustavi za prijenos dodatnih informacija Prijam satelitskog prijenosa televizijske slike 3. Snimanje i reprodukcija slike Elektronički sklopovi videorekordera Elektromehanički dijelovi Ispitivanje i podešavanje na video rekorderima Pohrana slike na optički medij (CD i DVD) Objašnjenje Na predavanjima je nužno koristiti demon-stracijske metode da bi se postigla potrebna učinkovitost imajući u vidu vrijeme raspoloživo za nastavu ovog predmeta. Preporučuje se izvedbenim programom predvidjeti samostalan rad učenika u laboratoriju najmanje prosječno 0,5 sati tjedno. Vježbe treba održavati u bloku od 2 do3 sata prema utvrđenom rasporedu. Razredni

35

odjel za rad u laboratoriju treba dijeliti u skupine koje nisu veće od deset učenika. Vježbe čine jedinstvenu cjelinu s ostalim oblicima nastave ovog predmeta i treba ih izvoditi isti nastavnik. Posebnu pozornost treba obratiti na pravilno rukovanje opremom, naročito kineskopima i dijelovima pod visokim naponom da bi se smanjile opasnosti od tjelesnih ozljeda i materijalni troškovi. Materijalni uvjeti

Nastavu ovog predmeta treba izvoditi u namjenskim prostorijama (učionica za radioko-munikacije i televiziju). Predavanja se mogu izvoditi i u učionici opće namjene ako je u nju moguće bez većih poteškoća dopremiti potrebna nastavna sredstva. Osnovnu opremu učionice za nastavu ovog predmeta čine demonstracijski stol s okvirima za panele sklopova uređaja za snimanje, prijenos i reprodukciju slike, paneli sa sklopovima, mrežni i antenski priključak, demonstracijski univerzalni instrumenti i osciloskop te generator televizijskih signala i uređaji za snimanje i reprodukciju (kamera i rekorder). Kadrovski uvjeti

- dipl. inž. elektrotehnike (smjer elektronika, radiokomunikacije i profesionalna elektro-nika,) Literatura koja se preporučuje O. Liman, Televizija na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb, 1984. D. Nuhrmann, Kućni magnetoskopi na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb S. Šorman, Radio i televizijska tehnika, Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb B.Ralašić, Novi sustavi za prijenos slike i zvuka, Školska knjiga, Zagreb, 1997. I. Knežević, Audiotehnika i televizijska tehnika, uvod, Školska knjiga, Zagreb, 1999. AUDIO UREĐAJI Izborni blok audio i video tehnika Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaci Cilj programa ovog predmeta je stjecanje znanja potrebnih za rad na poslovima održavanja radioprijemnika, audio uređaja i pripadajuće opreme. Nastavom ovog predmeta učenici trebaju upoznati: - funkcije i konstrukciju sklopova radioprijam-nika, - metode mjerenja, ispitivanja i održavanja radioprijamnika, - konstrukcije, svojstva i primjene antena, - konstrukcije, svojstva i rad uređaja i kompo-nenata u elektroakustičkom lancu, - konstrukcije, svojstva i rad uređaja za obradu zvuka, - konstrukcije, svojstva i rad uređaja za repro-dukciju i snimanje zvuka i - konstrukcije, svojstva i rad uređaja u sustavu ozvučenja.

Sadržaj 1. Uvod u radioprijamnike Podjela prijamnika prema izvedbi i vrsti modulacije Karakteristike (selektivnost, stabilnost, omjer signal/šum, kvaliteta reprodukcije) Propisi za radio veze. 2. Direktni prijamnici Blok shema Ulazni krugovi VF pojačalo Demodulacija AM i FM signala 3. Superheterodinski prijamnik Blok shema prijamnika UKV tuner Međufrekvencijska pojačala za AM i FM prijamnike Automatska regulacija pojačanja Primopredajnici. 4. Stereo radiofonija Načela stereofonskog prijenosa zvuka. Stereo koder. Postupci stereo dekodiranja. 5. Magnetsko snimanje zvuka Magnetski prsten i djelovanje raspora Snimanje, reprodukcija i brisanje Dinamička karakteristika, izobličenja i gubici Magnetske glave Prigušnice i korekcijske karakteristike i sklopovi Mediji za magnetsko snimanje zvuka. Formati snimanja R-DAT i S-DAT 6. Optički zapis zvuka Uređaji za reprodukciju optičkog zapisa Sklopovi uređaja za reprodukciju Izobličenje i smetnje

36

Sinkronizacija 7. Sustavi za ozvučenje Uređaji za ozvučenje zatvorenog i otvorenog prostora Komponente sustava i njihove karakteristike. Objašnjenje Na predavanjima je nužno koristiti demon-stracijske metode da bi se postigla potrebna učinkovitost imajući u vidu vrijeme raspoloživo za nastavu ovog predmeta. Preporučuje se izvedbenim programom predvidjeti samostalan rad učenika u laboratoriju najmanje prosječno 0,5 sati tjedno. Vježbe treba održavati u bloku od 2 do3 sata prema utvrđenom rasporedu. Razredni odjel za rad u laboratoriju treba dijeliti u skupine koje nisu veće od deset učenika. Vježbe čine jedinstvenu cjelinu s ostalim oblicima nastave ovog predmeta i treba ih izvoditi isti nastavnik. Materijalni uvjeti

Nastavu ovog predmeta treba izvoditi u namjenskim prostorijama (učionica za radiokomunikacije). Predavanja se mogu izvoditi i u učionici opće namjene ako je u nju moguće bez većih poteškoća dopremiti potrebna nastavna sredstva. Osnovnu opremu učionice za nastavu ovog predmeta čine demonstracijski stol s panelima sklopova radioprijemnika i audio uređaja demonstracijski instrumenti i dvokanalni osciloskop. Kadrovski uvjeti - dipl. inž. elektrotehnike (smjer radiokomu-nikacije i profesionalna elektronika, elektronika) Literatura koja se preporučuje M.Gregurić, Radio-prijemna tehnika, Školska knjiga, Zagreb S. Šorman, Radio i televizijska tehnika, Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb UPRAVLJANJE I REGULACIJA Izborni blok automatika Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - 2 -

Cilj i zadaće

Upravljanje i regulacija temeljni je predmet izbornog bloka automatika u programu za obrazovanje elektroničara. Zato je nužno potrebno da elektroničar stekne odgovarajuća znanja iz područja automatike o svojstvima, djelovanju i primjeni krugova upravljanja i regulacije. Nastava ovog predmeta treba omogućiti da učenici: - usvoje osnovna znanja iz teorije upravljanja i regulacije, - upoznaju građu, svojstva i mogućnosti primjene teoretskih zakonitosti i načela upravljanja i regulacije u praksi, - usvoje osnovna praktična znanja u postupcima montaže, puštanja u pogon i ugađanja jednostavnijih krugova upravljanja i regulacije, - razviju sposobnosti samostalne uporabe stručne literature i - razviju potrebu i naviku stalnog stručnog usavršavanja. Sadržaj 1. Uvod Opći pojmovi Povijesni pregled razvoja automatizacije Primjeri iz suvremene prakse (električni motor – regulacija brzine vrtnje i pozicije, prijevozno sredstvo - automobil, proizvodnja energije – turbinska regulacija u hidroelektranama, automatizirana proizvodnja – roboti, inteligentno zgradarstvo – zaštita od zemljotresa, biološki sustav – «zelena kuća», društveni sustav – nastavnik kao regulator u pedagoškom procesu) Osnovne značajke povratne veze u sustavima automatskog upravljanja 2. Struktura i značajke sustava automatskog upravljanja Osnovna struktura sustava automatskog upravljanja Mjerni elementi i pretvornici (vrste, značajke, tehnološka rješenja, povezivanje u sustav automatskog upravljanja) Izvršni članovi (električki, hidraulički, pneumatski) Značajke objekta upravljanja (statičke, dinamičke) Značajke poremećaja koji djeluju u sustavima automatskog upravljanja Regulatori (kontinualni, pozicijski, diskretni, računalski podržani regulatori) Primjeri mehaničkih, hidrauličkih i elektroničkih regulatora Značajke PID regulatora i njegovih izvedenica

37

Primjeri mehaničkih, hidrauličkih i elektroničkih regulatora Postupci podešavanja regulatora Značajke sustava automatskog upravljanja: - osnovne (stabilnost, kvaliteta upravljanja, osjetljivost, robusnost), - izvedene (sklopovska realizacija, pouzdanost, kvaliteta održavanje) Računalo u sustavima automatskog upravljanja Napredne metode upravljanja (adaptivni regulatori, samoučeći regulatori, inteligentni regulatori, regulatori s detekcijom i prevladavanjem kvarova. 3. Industrijska praksa Puštanje u pogon sustava automatskog upravljanja Praćenje rada sustava automatskog upravljanja Održavanje sustava automatskog upravljanja Neke značajke čovjeka u sustavima upravljanja

Objašnjenje Namjena je ovoga predmeta objasniti fenomenološko značenje pojma automatskog upravljanja. Na ovaj način se izbjegava jednostrano tumačenje nekih općih zakonitosti kroz jednu tehničku disciplinu (npr. elektrotehnika) ili neku trenutno poznatu tehnologiju (npr. uljna hidraulika). Metode i postupci njegove realizacije trebaju odgovarati današnjim spoznajama i rezultatima. Za uključivanje elektroničara u današnje tržište rada potrebno ga je osposobiti za postojeće i skorašnje realizacije sustava upravljanja. Najbolji primjer za to su sustavi automatskog upravljanja u energetici i automobilima. Zato je potrebno prikazati današnje tehnološke mogućnosti. Neki pedagoško-metodički problemi zbog složenosti sadržaja predmeta mogu se prevladati pozornim izborom primjera i primjenom analogija iz svakodnevnog života. Primjenom elementarne diskretne matematike mogu se prevladati problemi u svezi nedostatka znanja iz područja diferencijalnog i integralnog računa (diskretna realizacija PID osnovnog zakona upravljanja). Na predavanjima je nužno potrebno koristiti demonstracijske metode da bi se postigla potrebna učinkovitost imajući u vidu vrijeme raspoloživo za nastavu ovog predmeta. Preporuča se izvedbenim programom predvidjeti samostalan rad učenika u laboratoriju najmanje prosječno 0,5 sati tjedno. Vježbe treba održavati u bloku od 2 do3 sata prema utvrđenom rasporedu. Razredni odjel za rad u laboratoriju treba dijeliti u skupine koje nisu veće od deset učenika. Vježbe čine

jedinstvenu cjelinu s ostalim oblicima nastave ovog predmeta i treba ih izvoditi isti nastavnik.

Materijalni uvjeti

Uz opremu za pneumatiku i elektro-pneumatiku, hidrauliku i elektrohidrauliku, potrebno je za svaku ploču imati na raspolaganju osobno računalo, sučelje za spajanje s izvršnim elementima, programirljive logičke upravljače (PLC), didaktičke ploče s regulacijskim krugovima te proporcionalne elektropneumatske elemente. Nastavniku su neophodne folije upravljačkih i regulacijskih elemenata, te magnetski, pneumo-hidraulički i električni simboli. Poželjno je prikazivanje didaktičkih filmova o upravljačkim i regulacijskim sustavima primijenjenim u praksi. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike - diplomirani inženjer strojarstva

Literatura koja se preporučuje J. Božičević, Temelji automatike I, Školska

knjiga, Zagreb1991. W. Kostka i drugi, Steuerungen mit dem Personal Computer,Grundstufe, Festo Didactic KG, Aichwald 1989. G. Nikolić, Upravljanje i regulacija, I dio. Upravljanje, udžbenik za tehničke škole, Školske novine, Zagreb 1996. G. Nikolić, Osnove automatizacije strojeva za proizvodnju odjeće, Sveučilišni udžbenik, Zrinski, TTF, Čakovec 2001. T. Šurina, Automatska regulacija, sveučilišni udžbenik, Školska knjiga, Zagreb, 1983. F. Rajić, Osnove automatike I, II i III , Tehnička škola R. Boškovića, Zagreb SENZORIKA Izborni blok automatika Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Senzorika je predmet u užem stručnom području elektroničara za automatiku. Zato je nužno potrebno da elektroničar stekne odgovarajuća znanja iz područje automatike o svojstvima, djelovanju i primjeni senzora u

38

krugovima upravljanja i regulacije. Nastava ovog predmeta treba omogućiti da učenici: - usvoje osnovna znanja iz teoretskih načela rada senzora, - upoznaju građu, svojstva i mogućnosti primjene senzora u praksi, - usvoje osnovna praktična znanja u postupcima montaže, ugađanja djelovanja senzora u krugovima upravljanja i regulacije, - razviju sposobnosti samostalne uporabe stručne literature i - razviju potrebu i naviku stalnog stručnog usavršavanja. Sadržaj Fizikalna načela senzora Osnovne značajke senzora Analogni senzori Binarni senzori Način rada i konstrukcija senzora za tlak, temperaturu, protok, dimenzije, položaj, pomak, silu i momente Način rada i korištenja senzora te uključivanje u sheme upravljanja (problemi smetnja, točnosti, veličine signala - pojačanja i sl.) Objašnjenje Na predavanjima je nužno potrebno koristiti demonstracijske metode da bi se postigla potrebna učinkovitost imajući u vidu vrijeme raspoloživo za nastavu ovog predmeta. Preporučuje se izvedbenim programom predvidjeti samostalan rad učenika u laboratoriju najmanje prosječno 0,5 sati tjedno. Vježbe treba održavati u bloku od 2 do3 sata prema utvrđenom rasporedu. Razredni odjel za rad u laboratoriju treba dijeliti u skupine od deset do dvanaest učenika. Vježbe čine jedinstvenu cjelinu s ostalim oblicima nastave ovog predmeta i treba ih izvoditi isti nastavnik. Uz prikaze folijama učenicima treba predočiti stvarne izvedbe elemenata da ih prepoznaju, a primjerom prikazati njegovu namjenu. Svi zadaci koji se obrađuju moraju biti prepoznatljivi primjeri iz prakse. Posebnu pozornost treba obratiti fizikalnim (prirodnim) zakonima na kojima se temelji senzor, njihovim karakteristikama, potrebama za dodatnim elementima (vrsta signala, snaga signala itd.) te njihovom uključivanju u sheme upravljanja. Treba prikazati njihove karakteristike “uživo” na didaktičkim pločama tijekom prezentacije senzora.

Materijalni uvjeti

Osim naznačene opreme za pneumatiku, elektropneumatiku, hidrauliku, elektrohidrauliku, upravljanje i regulaciju potrebito je za svaku ploču imati: električne, pneumatske i optičke senzore, sa potrebitim priborom. Na jednom radnom stolu za vježbanje mogu raditi 3-4 učenika. Nastavniku su neophodne folije senzora, presječeni modeli, te magnetski pneumo-hidraulički i električni simboli. Poželjno je prikazivanje didaktičkih filmova o primjeni senzora u praksi. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike - diplomirani inženjer strojarstva Literatura koja se preporučuje Kostka W. i drugi, Steuerungen mit dem Personal Computer, Grundstufe, Festo Didactic KG, Aichwald 1989. Nikolić G., Osnove automatizacije strojeva za proizvodnju odjeće, Sveučilišni udžbenik, Zrinski, TTF, Čakovec, 2001. HIDRAULIKA I PNEUMATIKA Izborni blok automatika Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Hidraulički i pneumatički sklopovi i uređaji u velikoj mjeri su zastupljeni u području automatike. Zato je nužno da elektroničar stekne odgovarajuća znanja iz područja automatike o svojstvima, djelovanju i primjeni hidrauličkih i pneumatičkih sklopova i uređaja u području procesnih mjerenja i upravljanja procesima. Nastava ovog predmeta treba omogućiti da učenici: - usvoje osnovna znanja iz teorije hidraulike, pneumatike, hidromonike i pneuonike, -upoznaju građu, svojstva i mogućnosti primjene hidrauličkih i pneumatičkih sklopova u upravljanju i regulaciji, - usvoje osnovna praktična znanja u postupcima montaže, puštanja u pogon i ugađanja djelovanja jednostavnijih hidrauličkih i pneumatičkih

39

mehanizama u uređajima mjerenja i upravljanja procesima i - razviju sposobnosti za samostalni rad, uporabu stručne literature i potrebu za stručnim usavršavanjem. Sadržaj 1. Hidraulički elementi Osnovni pojmovi o hidrostatici (fizikalna svojstva tekućina, hidrostatička energija tekućine, hidrostatski tlak, Pascalov i Arhimedov zakon, tlak tekućina na stjenke posude) Osnovni pojmovi o hidrodinamici (protok tekućina, otpor strujanja tekućina, laminarno i turbolentno strujanje, energija strujanja tekućine, Reynoldsov broj, viskoznost, toplinske karakteristike tekućina) Osnovni zakoni hidrodinamike (zakon kontinuiteta). Bernoulijev zakon. Venturijev zakon, gibanje tekućine kroz cijevi Sisaljke za tekućine (karakteristike, vrste i osobine, paralelni i serijski rad) Hidraulički vodovi (standardni promjeri i tlakovi) Hidraulički postavni motori. Hidraulički zaporni organi. Hidraulička pojačala i regulatori Tlačna ulja u procesnoj tehnici. Uljni filtri i pročistači. Standardi i simboli hidrauličkih komponenata 2. Pneumatički elementi Osnovni pojmovi o primjeni plinova u procesnoj tehnici. Međusobna ovisnost volumena, temperature i tlaka plina Strujanje plinova u cijevima (jednadžba kontinuiteta, Bernoulijeva jednadžba, kompresija i ekspanzija plina, Reynoldsov broj, energija položaja, gibanja i tlaka plina) Otpori protjecanju plina kroz suženja, proširenja i koljena u cijevima Komprimirani zrak kao pogonsko sredstvo i prijenosnik signala, pneumatički kompresori Pneumatički postavni motori Pneumatička pojačala i regulatori Pneumatički zaporni organi Uređaji za pripremu komprimiranog zraka Simboli i standardi pneumatičkih komponenata. 3. Hidromonika i pneumonika Osnovni pojmovi o hidromoničkoj i pneumoničkoj tehnici Gibanje tekućina i plinova u mlazovima Sklopovi za upravljanje mlazova plinova i tekućina Pneumatička i hidromonička pojačala i releji Pneumonička digitalna tehnika Primjena pneumoničkih i hidromoničkih sklopova u procesnoj tehnici

Objašnjenje Hidraulički i pneumatički mjerni i regulacijski uređaji izrađuju se kao zasebni uređaji, ali se vrlo često javljaju i u kombinacijama s električkim i elektroničkim mjernim i regulacijskim uređajima. To je naročito često u primjeni pneumatičkih sustava regulacije na postrojenjima gdje postoje velike opasnosti od požara, odnosno, kod primjene hidrauličkih uređaja u izlaznim dijelovima elektroničkih regulacijskih sustava koji djeluju velikim snagama. Zbog toga je važan interdisciplinaran pristup ovom predmetu. Gdje god je to moguće, treba ukazivati na analogije s drugim pojavama te prednosti i nedostatke u odnosu na druge vrste analognih sustava u procesnoj tehnici. Primjeri iz prakse u izlaganjima trebaju više služiti kao ilustracija primjene zakonitosti hidraulike i pneumatike, a rjeđe kao objekti detaljnog izučavanja. Na predavanjima je nužno potrebno koristiti demonstracijske metode da bi se postigla potrebna učinkovitost imajući u vidu vrijeme raspoloživo za nastavu ovog predmeta. Prepo-ručuje se izvedbenim programom predvidjeti samostalan rad učenika u laboratoriju najmanje prosječno 0,5 sati tjedno. Vježbe treba održavati u bloku od 2 do3 sata prema utvrđenom rasporedu. Razredni odjel za rad u laboratoriju treba dijeliti u skupine koje nisu veće od deset učenika. Vježbe čine jedinstvenu cjelinu s ostalim oblicima nastave ovog predmeta i treba ih izvoditi isti nastavnik. U pravilu rad u laboratoriju treba slijediti izlaganja i objašnjenja na predavanjima. Priprema učenika za rad u laboratoriju treba se izvoditi na temelju pisanih i usmenih nastavnikovih naputaka. Pri izvođenju vježbi posebnu pozornost treba posvetiti usvajanju i utvrđivanju osnovnih pravila o zaštiti na radu. Materijalni uvjeti Nastavu ovog predmeta treba izvoditi u prostorima posebne namjene (učionica i laboratorij za hidrauliku i pneumatiku, odnosno procesnu tehniku). Teoretski dio nastave može se izvoditi i učionici opće namjene ako se u nju može bez većih poteškoća dopremiti potrebna oprema. Za nastavu u učionici potrebna je demon-stracijska oprema (kompresor, demonstracijski stol s panelima i sklopovima hidrauličkih i pneumatičkih sklopova i sustava te grafoskop s modelima za prikazivanje hidrauličkih i pneumatičkih pojava).

40

Laboratorij mora biti opremljen upravljačkim stolom za nastavnika uz pomoć kojega se upravlja svim električkim, hidrauličkim i pneumatičkim priključcima na radnim stolovima učenika, potrebnim kompresorskim jedinicama, radnim stolovima učenika koji moraju omogućavati rad u parovima i potrebnim hidrauličkim i pneumatičkim sklopovima i instrumentima. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer strojarstva Literatura koja se preporučuje Dobrić, Hidraulika, Školska knjiga, Zagreb Koroman, Mirković, Hidraulika i pneumatika, Školska knjiga, Zagreb G. Nikolić, Pneumatika i hidraulika I., Školske novine, Zagreb, 1994. PRAKTIČNA NASTAVA Razred 1 2. 3. Broj sati tjedno - 7 -

Cilj i zadaće Praktična nastava u 2. razredu omogućit će učenicima upoznavanje postupaka i usvajanje znanja, vještina i navika iz obrade elektro-materijala (do razine preciznosti) vezanih za djelatnosti u području elektronike. Ostvarivanje ovih ciljeva podrazumijeva: - povezivanje teoretskih znanja s praktičnim radom u području elektronike, - stjecanje radnih iskustava u rukovanju mjernim instrumentima, - stjecanje znanja, vještina i navika u uporabi i rukovanju ručnim i mehaniziranim alatima i uređajima za obradu materijala (izrada sklopova, sastavljanje i ispitivanje sklopova i uređaja), - razvijanje radnih navika kod učenika (urednost, točnost, pažljivost i odgovornost prema radnim zadacima i drugim sudionicima u procesu rada) i - upoznavanje s izvorima opasnosti pri radu i mjerama zaštite, te usvajanje praktičnih postupaka za zaštitu. U dijelu koji se odnosi na sadržaje izbornoga bloka navedene zadaće ostvaruju se na sklopovima i uređajima karakterističnim za uže područje elektronike definirano izbornim blokom.

Sadržaj 1. Kontrola i održavanje elektromehaničkih sklopova Postupci u kontroli i održavanju elektromehaničkih sklopova u elektroničkim uređajima. Održavanje kontakata kod preklopnika, tastatura i konektora. Rastavljanje i sastavljanje elektromehaničkih sklopova u elektroničkim uređajima 2. Tehnologija izrade tiskanih vodova Karakteristike tiskanih vodova. Izrada tiskanih vodova jednoslojne i višeslojne tehnike prema tehnološkoj dokumentaciji Projektiranje pločice s tiskanim vodovima za montažu elektroničkih sklopova (uporaba računalnih programa) Izrada pločice s tiskanim vodovima za montažu elektroničkih sklopova (nanošenje zaštitnog sloja, nagrizanje, bušenje i zaštita od korozije) 3. Postupci s elektroničkim elementima Formiranje izvoda elektroničkih elemenata Ugradnja elemenata na tiskane ploče Vađenje elektroničkih elemenata s tiskane ploče Ispitivanje ispravnosti elektroničkih elemenata Ispitivanje ispravnosti elektroničkih sklopova Izborni blok RAČUNALSTVO

4. Postupci s elementima elektroničkog računala Pristup elementima računala Priključivanje vanjskih jedinica na računalo i održavanje Simuliranje pogrešaka pri priključivanju Instalacija operativnog sustava i pokretanje računala Inicijalizacija hard-diska podjela na particije, defragmentacija Učitavanje drajvera pojedinih elemenata Karakteristične neispravnosti pojedinih elemenata Dijagnostika ispravnosti instaliranih programa Ispitivanje i ugradnja elemenata (matična ploča, grafičke kartice, zvučne kartice, hard-disk, floppi-disk, CD-rom i drugi) Dijagnostika elemenata računala (hardverska i softverska)

Izborni blok AUDIO I VIDEO TEHNIKA

4. Elektronički sklopovi i uređaji Postupci u proizvodnji uređaja i opreme iz područja elektronike

41

Uporaba tehničko-tehnološke dokumentacije u izradi elektroničkog uređaja i opreme Postupci kontrole u proizvodnji elektroničkih uređaja Montiranje i demontiranje elektroničkih sklopova i uređaja Izrada elektroničkih sklopova i uređaja (SMD komponente) 5. Kontrola i održavanje elektromehaničkih sklopova Postupci u kontroli i održavanju elektro-mehaničkih sklopova u elektroničkim uređajima, čišćenje i podmazivanje mehaničkih dijelova sklopova Postupci ispitivanja i održavanja kazetofona, R-DAT, S-DAT, video rekordera, radio prijemnika, TV prijemnika, antenskih sustava, računala, uređaji zabavne elektronike, računala kao multimedija Rastavljanje i sastavljanje elektromehaničkih sklopova u elektroničkim uređajima Izborni blok AUTOMATIKA 4.Kontrola i održavanje sklopova Postupci u preventivnom održavanju sklopova i uređaja Snimanje električkih i montažnih shema Uporaba mjernih instrumenata u kontroli uređaja Postupci u lokaliziranju kvarova Rastavljanje, sastavljanje i zaštita elemenata 5.Uvod u rad s mehatroničkim uređajima Principi rada mehatroničkog uređaja, korištenje tehničke dokumentacije i uputa za rukovanje te puštanje u rad Osnovni mehanizmi i sklopovi mehatroničkog uređaja i njihovo održavanje Demontaža i montaža članova i postupci

rastavljanja i sastavljanja pojedinih elemenata Pogonski sklopovi, regulacija i održavanje Spajanje rastavljivim i nerastavljivim spojevima Izbor standardiziranih materijala, alata Objašnjenja Praktična nastava je predmet isključivo praktične naravi. Međutim, svakom praktičnom radu prethode potrebna tehničko-tehnološka objašnjenja. Kakva će objašnjenja biti ovisi o građi koja se obrađuje i korelaciji s gradivom ostalih stručnih predmeta. Posebnu pozornost treba posvetiti sadržajima zaštite na radu. Ti sadržaji su dati kao posebna cjelina na početku rada u radionici, a na njih se treba vraćati kod svake konkretne vrste posla i operacije. Organizacija praktične nastave ima bitan utjecaj na ostvarivanje postavljenih ciljeva i

zadataka nastave ovog predmeta. Uspješna realizacija programa praktične nastave pretpostavlja postojanje organizirane pripreme rada koja treba pratiti materijalne zahtjeve vježbi i opremljenost radionice. Opremljenost mora biti takva da svakom učeniku osigura zasebno i potpuno opremljeno radno mjesto. Praktičnu nastavu treba izvoditi u 3 skupine (najviše 12 učenika) u bloku 7 od sati. Ako prostor i oprema dozvoljavaju, praktičnu nastavu moguće je izvoditi i s većom skupinom učenika. Tada nužno uz nastavnika u nastavi sudjeluje i suradnik u nastavi. Pri planiranju predmeta rada treba, nakon uvodnih didaktičkih vježbi za pojedine operacije, dati prioritet proizvodnim vježbama u mjeri u kojoj to dozvoljavaju prilike. Prva, druga i treća cjelina se nastavljaju na praktičnu nastavu iz prve godine (elektro dio) i predstavljaju temelj obuke svakog elektroničara. Četvrta i peta cjelina čini sadržaje praktične nastave uvjetovane izbornim blokom. U ovom slučaju to je izborni blok koji usmjerava elektroničara u audio i video tehniku, odnosno automatiku. Ovu cjelinu treba izvoditi u školskoj radionici specijaliziranoj za audio i video tehniku, odnosno automatiku. Može se izvoditi i u radionicama i pogonima tvrtki za održavanje i opremanje audio – video tehnikom, odnosno uređajima automatskog upravljanja. Praćenje rada i vrednovanje rezultata učenikova rada značajan je dio ostvarivanja programa praktične nastave. Stupanj uspješnosti u svladavanju programa praktične nastave učenici pokazuju praktičnim radom. Izvedbenim programom treba utvrditi način praćenja rada učenika i ocjenjivanje. Pri razradi praktičnih vježbi treba utvrditi i način praćenja uspješnosti s obzirom na svladavanje praktičnog znanja i stjecanje vještina. Pri izradi izvedbenog programa potrebno je za svaku vježbu navesti: - cilj vježbe, - osnovne i pomoćne materijale, - sredstva za rad (strojevi, alati, uređaji, instrumenti), - način izvođenja (organizacija, tehničke i tehnološke upute), - potrebne mjere zaštite na radu i - način vrednovanja rezultata učenikovog rada. Materijalni uvjeti Praktična nastava izvodi se u školskoj elektroradionici, odnosno u pogonima i radionicama za proizvodnju i održavanje elektroničke opreme i uređaja. Radionica

42

mora biti opremljena upravljačkim stolom sa središnjom energetskom jedinicom, radio-ničkim stolovima za učenike, školskom pločom, grafoskopom, elektroničkim računa-lom, vatrogasnim aparatom i ormarićem za hitnu pomoć. Učenički radni stolovi trebaju sadržavati priključnice za mrežni napon 220V. Uključivanje napona na stolove mora biti kontrolirano s nastavnikovog upravljačkog stola ili ugrađenog zidnog ormarića. Svako učeničko radno mjesto mora biti opremljeno električarskim alatom (komplet izvijača, kliješta, uključujući i kliješta za blankiranje vodova), priborom za lemljenje (uključuje lemilicu s regulatorom), univerzalnim instrumentom, osciloskopom te opremom za sadržaje izbornoga bloka. Za svako učeničko radno mjesto treba predvidjeti sljedeću opremu: električarski alat (komplet kliješta i izvijača, škare, ispitivač faze, pinceta), pribor za lemljenje i univerzalni instrument. Zajedničku opremu radionice čine: RC-generator, digitalni multimetar, osciloskop, izvor stalnog stabiliziranog istosmjernog napona, električna stolna bušilica, električna stolna brusilica, škripac 80mm, komplet izvijača, garnitura spiralnih svrdala, izvlakači ležajeva, komplet viljuškastih, nasadnih i imbus ključeva, pomično mjerilo, pribor za izradu tiskanih ploča i oprema za izborni dio (sklopovlje računala). Kadrovski uvjeti - nastavnik praktične nastave elektrotehničke struke* - inženjer ili diplomirani inženjer elektrotehnike*. - za izborni blok audio video tehnika: diplomirani inženjer elektrotehnike, smjer: radiokomunikacije ili profesionalna elektronika, a za izborni blok automatika diplomirani inženjer elektrotehnike, smjer: elektrostrojarstvo i automatizacija i automatika.* * Radioničke vježbe može izvoditi nastavnik praktične nastave, inženjer elektrotehnike ili diplomirani inženjer elektrotehnike, ako je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci (smjer radiokomunikacije, odnosno automatika ili procesna tehnika) ili ima radno iskustvo u struci od najmanje dvije godine u proizvodnji i održavanju računalne, odnosno audio i video tehnike, odnosno procesnih uređaja i postrojenja.

Za suradnika u nastavi (zajednički rad s nastavnikom sa većom skupinom učenika): srednja stručna sprema u elektrotehničkoj struci (tehničar za radiokomunikacije, odnosno tehničar za automatiku i tehničar za procesnu tehniku ) ili najmanje 2 godine iskustva u struci (poslovi proizvodnje i održavanja). Literatura koja se preporučuje Bolf, Erceg, Baljak, Kacian: Zaštita na radu, Otvoreno sveučilište, Zagreb, 1993. Gudelj, Buha, Elektrotehnički materijali i komponente, Tehnička škola Ruđera Boškovića, Zagreb, 1994. Inženjerski priručnik IP3 – elektrotehnika, elektronika, komunikacije i električni strojevi, Školska knjiga, Zagreb, 2002. PRAKTIČNA NASTAVA Razred 1 2. 3. Broj sati tjedno - - 16

Cilj i zadaće Izvođenje praktične nastave u trećoj godini treba omogućiti učenicima stjecanje vještina u izradi i kontroli elektroničkih sklopova i uređaja (tehnologija izrade i kontrola). Ostvarenje ovog cilja podrazumijeva osposobljavanje za: - primjenu stručno-teoretskih znanja iz područja elektronike, a posebno dijela određenog izbornim programom u praksi, - uporabu alata, naprava, instrumenata, uređaja i strojeva u poslovima izrade, montaže i održavanja elektroničkih sklopova i uređaja, s posebnim naglaskom na komponente izbornoga područja, - primjenu tehničke i tehnološke dokumen-tacije pri izradi, montaži i održavanju elektroničkih sklopova i uređaja, posebno komponenata uvjetovanih izbornim dijelom programa - pravilnu primjenu propisa i mjera za zaštitu pri radu i rad na siguran način. Sadržajima praktične nastave iz izbornoga bloka učenici se postupno usmjeravaju na ostvarivanje spomenutih zadaća u užem području elektronike što ima omogućava brže uključivanje u neposrednu praksu u tome području.

43

Sadržaj

1. Organizacija rada u radionicama Organizacija rada u proizvodnim i servisnim pogonima i poduzećima Izvori opasnosti pri radu. Propisi o zaštiti pri radu Zaštita od strujnog udara. Sredstva osobne zaštite i zaštite od požara Upoznavanje specifičnih alata, naprava i instrumenata 2. Kontrola i održavanje sklopova Postupci u preventivnom održavanju sklopova i uređaja Snimanje i tumačenje električkih i montažnih shema Uporaba mjernih instrumenata u kontroli uređaja Postupci u lokaliziranju kvarova Rastavljanje, sastavljanje i zaštita elemenata Izborni blok RAČUNALSTVO 3. Održavanje računala i računalskih sustava Upoznavanje postupaka za kontrolu rada i održavanje računala, opreme i računalskih sustava Uporaba tehničko-tehnološke dokumentacije u eksploataciji i održavanje računala i računalskih sustava Izvođenje radova preventivnog i tekućeg održavanja računala i ostale opreme i uređaja računalske tehnike 4. Spajanje računala u mreže Vrste mreža Spajanje računala u funkcionalne mreže (mrežne kartice, software za mreže) Ispitivanje rada računala u mreži Dijagnostika rada računala u mrežama Puštanje u rad Spajanje računala na Internet 5. Uporaba mikroupravljača i programirljivih logičkih upravljača Programiranje mikroupravljača Prgramiranje programirljivih logičkih upravljača (PLC) Uporaba mikroupravljača i programirljivih logičkih upravljača u sustavima upravljanja

Izborni blok AUDIO I VIDEO TEHNIKA 3. Održavanje i popravci radio prijemnika i audio pojačala Montaža i održavanje antenskih uređaja radioprijemnika Mjerenja i ispitivanja na audiopojačalima Mjerenja i ispitivanja na radioprijemnicima Radovi na popravcima radioprijemnika

4. Održavanje i popravci uređaja za snimanje i reprodukciju zvuka Mjerenja i ispitivanja na uređajima za magnetsko snimanje i reprodukciju zvuka Radovi na održavanju uređaja za magnetsko snimanje i reprodukciju zvuka (čišćenje i podešavanje) Radovi na popravcima uređaja za magnetsko snimanje i reprodukciju zvuka Radovi na održavanju uređaja za mehaničku reprodukciju zvuka (čišćenje, podešavanje, zamjena dijelova) Radovi na popravcima uređaja za mehaničku reprodukciju zvuka Radovi na održavanju i popravcima uređaja za reprodukciju optičkog zapisa zvuka 5.Radovi na održavanju i popravcima televizijskih prijemnika Montaža i održavanje antenskih uređaja za prijem televizijske slike Prijemnici satelitskog televizijskog signala Mjerenja i ispitivanja na televizijskom prijemniku Radovi na održavanju i popravcima televizijskih prijemnika 6.Radovi na održavanju i popravcima uređaja za snimanje i reprodukciju televizijske slike Upoznavanje izvedbi i načina rada uređaja za magnetsko snimanje i reprodukciju slike (videorekorder) Radovi na održavanju videorekordera (čišćenje i podešavanje) Radovi na popravcima sklopova videorekordera 7.Radovi na održavanju i popravcima različitih elektroničkih uređaja Upoznavanje rada uređaja (uređaji za napajanje, signalni uređaji, mjerno-regulacijski uređaji) Radovi na održavanju elektroničkih uređaja Komponente i sklopovi mjerno-regulacijskih sustava Komponente računala-multimedije (monitor, memorije, kartice) Izborni blok AUTOMATIKA 5.Proizvodnja sklopova procesne opreme i uređaja Postupci u proizvodnji uređaja i opreme za procesna mjerenja i upravljanje. Uporaba tehničko-tehnološke dokumentacije u izradi uređaja i opreme za procesna mjerenja i upravljanje Postupci kontrole i podešavanja u proizvodnji uređaja za procesna mjerenja i upravljanje Priprema rada i organizacija proizvodnje Upoznavanje elemenata, uređaja i opreme za procesna mjerenja i upravljanje Ekonomičnost i pouzdanost konstrukcije

44

Montaža sklopova, opreme i uređaja za procesna mjerenja i upravljanje 6.Održavanje procesne opreme i uređaja Upoznavanje postupaka za kontrolu rada i održavanje uređaja i opreme za procesna mjerenja i upravljanje Uporaba tehničko-tehnološke dokumentacije u eksploataciji i održavanju uređaja i opreme za procesna mjerenja i upravljanje Izvođenje radova preventivnog i tekućeg održavanja uređaja i opreme za procesna mjerenja i upravljanje Pneumatski, hidraulički i električni pogoni, karakteristike elemenata i sklopova način ugradnje i održavanja Elementi automatskog vođenja procesa, senzori i pretvornici Mjerenja neelektričnih veličina Kontrola i održavanje elemenata i sklopova u

automatskom vođenju procesa Projektiranje jednostavnih automatskih uređaja, izrada dokumentacije, izrada uređaja i ugađanje procesa Upoznavanje procesa vođenih računalom Elementi programiranja procesa Međusklopovi za povezivanje računala i procesa Sudjelovanje u izradi, montaži i kontroli mehatroničkih sklopova i uređaja Sudjelovanje u održavanju, nadzoru i vođenju kompleksnih procesa i proizvodnih linija

Objašnjenje i materijalni uvjeti Praktičnu nastavu u trećoj godini u pravilu treba izvoditi u radionicama i pogonima tvornica i poduzeća za proizvodnju i održavanje elektroničke opreme, a za izborne sadržaje u prostorijama opremljenim opremom na čijem se održavanju radi. Nužno je praktičnu nastavu tako organizirati da učenik prođe vježbe koje će obuhvatiti osnovne radnje iz svih područja predviđenih obrazovnim programom elektro-ničara i radnje iz izbornoga područja. Kadrovski uvjeti - nastavnik praktične nastave elektrotehničke struke* - inženjer ili diplomirani inženjer elektrotehnike*. - za izborni blok računalstvo diplomirani inženjer elektrotehnike, smjerovi računarstvo i telekomu-nikacije i informatika te diplomirani inženjer računarstva, za izborni blok audio video tehnika: diplomirani inženjer elektrotehnike, smjer: radiokomunikacije i profesionalna elektronika, za izborni blok automatika

diplomirani inženjer elektrotehnike, smjer: elektrostrojarstvo i automatizacija i automatika.* * Radioničke vježbe može izvoditi nastavnik praktične nastave, inženjer elektrotehnike ili diplomirani inženjer elektrotehnike, ako je prethodno stekao srednju stručnu spremu u elektrotehničkoj struci (smjer računarstvo, radiokomunikacije, odnosno automatika ili procesna tehnika) ili ima radno iskustvo u struci od najmanje dvije godine u proizvodnji i održavanju računalne opreme, audio i video tehnike, odnosno mjerno-regulacijske opreme. Za suradnika u nastavi (zajednički rad s nastavnikom sa većom skupinom učenika): - srednja stručna sprema u elektrotehničkoj struci (tehničar za računalstvo, tehničar za radiokomunikacije, odnosno tehničar za automatiku, tehničar za procesnu tehniku odnosno tehničar za mehatroniku) ili najmanje 2 godine iskustva u struci (poslovi proizvodnje i održavanja). INTERNETSKE TEHNOLOGIJE Predmet izborne nastave Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Program ovog predmeta izrađen je tako da učenike osposobi za uporabu Interneta te izradu informacijskih sadržaja, usluga i aplikacija za Internet. Težište programa stavljeno je na upoznavanje s građom Interneta, komuni-kacijskim protokolima i internetskim uslugama (elektronička pošta, World Wide Web, prijenos datoteka i dr.) te svladavanje osnovnih programskih tehnologija za izradu Web stranica i aplikacija u jeziku Java. Nastavom ovog predmeta učenici će: - upoznati građu i način rada Interneta, - upoznati Internetske usluge i mogućnosti njihovog korištenja te se samostalno služiti informacijskim sadržajima na Internetu, - osposobiti se za priključivanje računala na Internet kroz lokalnu mrežu i javnu telekomunikacijsku mrežu (telefonska, ISDN, pokretna, ADSL, - osposobiti se za samostalnu izradu Web stranice te uspostavljanje i održavanje Web poslužitelja te - osposobiti se za uporabu Interneta pri obavljanju poslova elektroničara, povezujući

45

uporabu računala, programske opreme, baza podataka, usluga i mreža. Sadržaj 1. Uvod u Internet Razvoj Interneta Internet: koncept mreže, podmreže, krajnjeg sustava i međusustava Komuniciranje u Internetu: paketi, adresiranje, usmjeravanje Internetske usluge: vrste i namjena 2. Internetski protokoli Osnovni pojmovi o komunikacijskim protokolima i čemu služe Internetski protokolni složaj: slojevi, funkcije, namjena Internetski protokol (Internet Protocol) Transportni protokoli (Transmission Control Protocol, User Datagram Protocol ) Aplikacijski protokoli i osnovne usluge 3. Pristup Internetu Osnovne mogućnosti pristupa Internetu: uređaji, protokoli, programska oprema Pristup Internetu uporabom lokalne mreže, osnove uređaja za povezivanje i prijenosnih medija Pristup Internetu kroz javnu mrežu, osnove uređaja za povezivanje. Pristup uporabom telefonske mreže, ISDN, ADSL i pokretne mreže Odabir i postavljanje komunikacijskih parametara 4. Internetske usluge Osnovni pojmovi o informacijskim i komunikacijskim uslugama: korisnik i davatelj usluge, vrste usluga. World Wide Web (WWW) Elektronička pošta Prijenos datoteka uporabom e-maila Programski model za posluživanje usluga: klijent/poslužitelj Tržište telekomunikacijkih usluga, plaćanje Internetom 5. World Wide Web Osnovni pojmovi o oblikovanju, pretraživanju, dohvaćanju i raspodjeljivanju informacijskih sadržaja WWW arhitektura i aplikacijski protokol (Hypertext Transfer Protocol) Izrada web stranica, jezik za označavanje (Hypertext Markup Language, HTML dokument) Struktura stranice (oznake, atributi, ustroj dokumenta, meta podaci), oznake u tijelu dokumenta (naslovi, odjeljci, podebljavanje, kurziv, veze, slike), tablice, okviri, formulari, stilovi, upload i download stranica. Organizacija i održavanje Web poslužitelja

Objašnjenje Program treba realizirati tako da predavanja prate primjeri i demonstracija tehnologija. Dio nastave (najmanje prosječno 0,5 sati tjedno) treba realizirati u obliku samostalnog rada učenika u laboratoriju. Vježbe treba izvoditi u bloku od 2 do3 sata. Rad u laboratoriju treba izvoditi sa skupinama učenika, uz uvjet da rade najviše 2-3 učenika zajedno. Pri izradi izvedbenog programa treba planirati vrijeme za ponavljanje i dvije (svako polugodište jedna) cjelosatne provjere znanja (školska zadaća). Uz pismeno i usmeno provjeravanje učenikovih postignuća treba uzeti u obzir izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Učenikov uspjeh u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe računala i drugih pomagala i izrade pripadne dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta. Materijalni uvjeti Nastavu ovog predmeta treba održavati u prostorijama posebne namjene (učionica i laboratorij za nastavu računalstva), s radnim mjestom opremljenim prema zahtjevima predmeta Računalstvo. Sva računala u učionici trebaju biti umrežena s pristupom Internetu.

Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike (prednost smjer telekomunikacije i informatika i računarstvo) - diplomirani inženjer računarstva - prof. elektrotehnike - dipl. ing. matematike, smjer informatika - prof. informatike - dipl. informatičar. Literatura koja se preporučuje I. Kartelo, Internet, Škola E-92 Split, 1997 Internet, Kako se spojiti i istraživati World Wide Web, Znak, Zagreb, 1997. D. Sušanj, Java, Programiranje za Internet i World Wide Web, Znak, Zagreb, 1997. S. Šavle, Internet-Outlook 2003/Outlook Express 6.0, Izdavačka kuća Adamić-Rijeka

46

PROJEKTIRANJE TISKANIH PLOČICA RAČUNALOM Predmet izborne nastave Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće

Cilj nastave ovog predmeta je proširiti učenikova znanja i podići razinu njegovih vještina u uporabi računala u svrhu izrade električnih shema i shema tiskanih vodova. Praćenjem sadržaja ovog predmeta učenici će: - spoznati mogućnosti suvremene informatičke opreme pri crtanju električnih shema i projektiranju shema tiskanih vodova, - razviti naviku uporabe suvremene informatičke opreme pri crtanju električnih shema i projektiranju shema tiskanih vodova i - povezati usvojeno znanje s ostalim stručno-teoretskim predmetima i s primjerima u praksi. Sadržaj 1. Instalacija programa Instalacija programa na računalo Značajke i mogućnosti programskog okruženja, glavni program, programski moduli, osnovni izbornici. Parametri programskog okruženja (prilagodba ekrana, podešavanje rastera, učitavanje biblioteka) 2. Crtanje električnih shema Osnovni elementi električne sheme Postavljanje, pomicanje i brisanje elemenata Povezivanje elemenata Editiranje elemenata Dodavanje elementa u biblioteku Definiranje karakteristika vodiča, provjera električne povezanosti Generiranje potrebnih datoteka Ispis električnih shema. 3. Projektiranje shema tiskanih vodova Ručno postavljanje elemenata Povezivanje elemenata Postavljanje vodova Postavljanje lemnih točaka i provrta za montažu pločice Uređivanje elemenata, vodova, lemnih točaka i provrta Pomicanje elemenata, vodova, lemnih točaka i provrta Automatsko postavljanje elemenata na osnovu električne sheme Automatsko povezivanje elemenata

Provjera ispravnosti povezivanja elemenata Ispis sheme tiskanih vodova. Objašnjenje Izvedbeni program ovog predmeta treba uskladiti s izvedbenim programima predmeta Elektronički sklopovi, Digitalna elektronika i Praktična nastava. Poželjno je da se cjelokupna nastava ovoga predmeta izvodi u laboratoriju. Ako to nije moguće, onda je potrebno izvedbenim programom od ukupno 2 sata tjedno ovog predmeta, predvidjeti za samostalni rad u laboratoriju najmanje 1 sat tjedno. Ocjenjivanje učenika treba temeljiti prije svega na praktičnom radu i postupcima. Materijalni uvjeti Nastava ovog predmeta izvodi se u odgovarajućim namjenskim učionicama. Svakom učeniku mora biti dostupno radno mjesto s računalom. Nastava se izvodi isključivo na računalima na praktičnim primjerima i zadacima. Primjere i zadatke potrebno je prilagoditi mogućnostima i potrebama učenika. Na nastavi se koristi odgovarajući softver (Tango, Eagle, Protel, Mentor Graphics ili drugi). Kadrovski uvjeti - dipl. inž. elektrotehnike (smjerovi: industrijska elektronika, radiokomunikacije i profesionalna elektronika, telekomunikacije i informatika, računarstvo) Literatura koja se preporučuje R. Brekalo, B. Masten, Z. Šimunec, Projektiranje tiskanih pločica skupom programskih alata ACCEL EDA, CadCam Design Centar, Zagreb, 2000. PRIMJENA MIKROUPRAVLJAČA Predmet izborne nastave Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Cilj je stjecanje novih i proširenje osnovnih teoretskih i praktičnih znanja iz područja upravljanja s pomoću mikroupravljača te

47

povezivanje i primjena ovih znanja sa znanjem iz područja elektronike i računalstva. Učenici će baveći se ovim predmetom: - spoznati u kojim područjima se može upotrijebiti mikroupravljače, - naučiti kako se na mikroupravljače mogu spojiti jednostavni i složeniji elementi, - upoznati kroz složenije primjere praktično spajanje elemenata na mikroupravljač, - naučiti izraditi programe jednostavnijih shema upravljanja, analizirati programe i promijeniti dio programa za traženu promjenu djelovanja, - na osnovi analize djelovanja znati prepoznati i ukloniti pogrešku pri programiranju i spajanju mikroupravljača i jednostavnih trošila te - razvijati preciznost, sustavnost, samoinici-jativnost, kreativnost i sposobnost povezivanja usvojenog znanja s ostalim stručnoteoretskim predmetima i s primjerima u praksi.

Sadržaj 1. Programiranje mikroupravljača Tipovi podataka, deklaracije Konstante, varijable i operatori Složenija provjera uvjeta (IF – ELSE), ugniježđena IF provjera Bezuvjetni skok Realizacija i upotreba potprograma Programska petlja s izlazom na vrhu (WHILE) Programska petlja s izlazom na dnu (DO) Programska petlja za određeni broj ponavljanja (FOR). Prijevremeni kraj petlje (EXIT) Ugniježđene programske petlje Naredbe za rad s U/l priključcima Naredbe za ispis na LCD-u 2. Rad sa složenijim programskim elementima Višestruki odabir (SELECT, CASE) Tablice u radnoj memoriji, tablice u fiksnoj memoriji (programskoj) Naredbe za pretvorbu podataka Nizovi znakova i manipulacija njima Mikroupravljač u štedljivom načinu rada (Idle, Powerdown) 3. Prekidi i vremenski sklopovi/brojila Osnovni pojmovi i područja primjene prekida Prekid izazvan vanjskim događajem, prekid znakom po serijskom kanalu Dobivanje vremenskog kašnjenja Rad s brojilima Uporaba vremenskog sklopa (tajmer) 4. Komunikacijski protokoli mikroupravljača Serijska komunikacija po RS 232C protokolu Serijska komunikacija po I²C protokolu 1-wire serijska komunikacija Naredbe za komunikaciju po RS 232C protokolu

Naredbe za 1²C komunikaciju Naredbe za 1-wire komunikaciju. 5. Senzori s digitalnim izlazom vezani na mikroupravljač Senzor za mjerenje temperature po 1²C protokolu Senzor za mjerenje temperature po 1-wire protokolu Mjerenje vlažnosti zraka (1²C protokol) Temperaturni i tlačni senzori s impulsno-širinskom modulacijom na izlazu Senzori za mjerenje ostalih neelektričnih veličina (svjetlost, koncentracija plinova, protok). 6. Složeni periferijski sklopovi spojeni na mikroupravljač A/D pretvarač s priključkom na mikroupravljač D/A pretvarač vezan na mikroupravljač EEPROM kao pomoćna memorija RTC (real-time clock) i mikroupravljač Digitalni potenciometri s priključkom na mikroupravljač. Objašnjenje Nastava ovog predmeta izvodi se u obliku predavanja i izvođenjem laboratorijskih vježbi. Ta dva oblika nastave se upotpunjuju i samo u jedinstvenoj cjelini mogu dati očekivani rezultat u usvajanju potrebnih znanja i sposobnosti. To zahtijeva da nastavu u laboratoriju izvodi isti nastavnik koji izvodi i ostale oblike nastave ovog predmeta. Širina planiranih i obrađenih sadržaja prilagođava se specifičnim potrebama razreda. Ocjenjivanje učenika temelji se na praktičnim radnjama i postupcima. Izvedbenim programom treba predvidjeti najmanje 1 sat tjedno za samostalni rad u laboratoriju, od ukupno predviđena 2 sata tjedno za nastavu ovog predmeta. Materijalni uvjeti Potrebna minimalna oprema laboratorija: - radni stolovi za učenike opremljeni priključcima : mrežni napon, izvori stabiliziranih istosmjernih napona, - za svako radno mjesto treba predvidjeti: univerzalni instrument, osciloskop, funkcijski generator, panele s komponentama i sklopovima (tranzistorske sklopke, releji, 7-segmentni LED displeji, LCD displej, EEROM, senzori A/D i D/A pretvarači, digitalni potenciometri i ostale komponente), računalo, ispitne pločice, programator za mikroupravljače, mikroupravljači.

48

Kadrovski uvjeti

- diplomirani inženjer elektrotehnike (smjer radiokomunikacije i profesionalna elektronika, elektronika, računarstvo, elektrostrojarstvo i automatizacija) - diplomirani inženjer računarstva Literatura koja se preporučuje L. Budin, Mikroračunala i mikroupravljači, Element, Zagreb 1997. V. Mitrović, J. Mikeln, Programiranje mikrokontrolera programskim jezikom BASCOM, AX elektronika, Ljubljana, 2002. DIGITALNA OBRADA ZVUKA I SLIKE Predmet izborne nastave Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaci

Cilj je stjecanje znanja i praktičnih postupaka u analizi, obradi i pohrani zvuka i slike uz pomoć digitalnih tehnologija (računalo, CD pisač, RDAT, minidisk, DVD, DAB, mp3). Nastavom ovog predmeta učenici će upoznati i primijeniti: - princip pohrane audioinformacije u različitim formatima uz pomoć računala, - aplikacijske programe za analizu i obradu zvuka, - postupke obrade i pohrane zvuka za različite aplikacije, - osnovna mjerenja uz pomoć računala u području audiotehnike, - sklopovske i programske zahtjeve koje treba imati računalo za obradu zvuka i - aplikacijske programe za obradu slike. Sadržaj

1. Zvuk Analogni i digitalni formati CD kvaliteta Podešavanje Windowsa za rad zvukom Pohrana zvuka 2. Programi za obradu zvuka Uvod u programe za obradu zvuka Podešavanje računala Izbor zvučne kartice Instalacija programa za obradu zvuka Snimanje u prikazu Edit Generiranje novih signala

Efekti, prikaz Waveform. Miješalo Stvaranje nove snimke i snimanje CD 3. Programi za mjerenja u akustici Osnovna mjerenja u akustici Mjerenja s pomoću računala Karakteristika pojačala Akustički odziv prostorije Ostala mjerenja 4. Aplikacijski programi za obradu slike i videa Uvod u programe za obradu slike i videa Upoznavanje i uporaba programa za obradu slike i videa Objašnjenje Nastava iz ovog predmeta izvodi se u odgovarajućim namjenskim učionicama. Učeniku treba biti dostupno radno mjesto s računalom i odgovarajućim dodacima (audio i videokartica), CD i DVD reproduktor i odgovarajuća radio prijemna tehnika. Nastava se izvodi isključivo na računalima na praktičnim primjerima. Primjere je potrebno prilagoditi učenikovim mogućnostima i potrebama. Na nastavi se koristi odgovarajući softver za obradu zvuka i slike (npr. Cool edit, Photoshop i drugi). Učenik je dužan tijekom nastave izraditi odgovarajuće snimljene materijale prema točno određenom zadatku. Izvedbenim programom treba, od ukupno 2 sata tjedno ovog predmeta, predvidjeti za samostalni rad u laboratoriju najmanje 1 sat tjedno. Kadrovski uvjeti - dipl. inž. elektrotehnike (smjer radiokomunikacije i profesionalna elektronika, elektronika) Literatura koja se preporučuje H. Zanda, Audio and PC, Markt&Technik VIDEOTEHNIKA Predmet izborne nastave Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

49

Cilj i zadaci Cilj nastave ovoga predmeta je stjecanje novih znanja iz područja uporabe i održavanja video opreme. Ovima predmetom učenici će: - upoznati video formate, - upoznati uporabu kamkordera i druge opreme, - primijeniti tehnike snimanja i reprodukcije, - poznavati postupke čuvanja i održavanja video uređaja i - poznavati i primijeniti mogućnosti uporabe računala u videotehnici.

Sadržaj

1. Postupci pohrane video informacija i formati Transverzalno snimanje i helikoidalno snimanje Blok shema pohrane i reprodukcije VHS, VHS kompakt i super VHS, video 8 i high band 8 mm 2. Kamkorder Vrste kamkordera, karakteristike, VHS, video 8, super VHS Komande kamkordera Optički dio kamkordera Pribor Karakteristike videovrpca. 3. Postupci snimanja kamkoderom Svjetlost (dnevna, umjetna), boja, blenda i ekspozicija Filtri Mikrofoni Planovi snimanja Kretanje kamkordera Kompozicija Postupci snimanj 4. Obrada i montaža Obrada i montaža snimljenog materijala Nasnimavanje zvuka Dodatni uređaji za montažu. 5. Kamkorder i računalo Video i računalo Videokartice Obrada videa na računalu Aplikacijski programi za obradu slike i videa Pohrana na CD (DVD) 6. Čuvanje i održavanje video uređaja Kamere Videorekorderi i kamkorderi Objašnjenje Izvedbenim programom treba, od ukupno 2 sata tjedno ovog predmeta, predvidjeti za samostalni rad u laboratoriju najmanje 1 sat tjedno.

Ocjenjivanje učenika treba temeljiti na praktičnim radnjama i postupcima. Učenik je dužan tijekom nastave izraditi određen videomaterijal prema zadatku koji mu odredi nastavnik (postupak pripreme, snimanja, obrade, tj. montaže te pohrane na magnetski ili optički medij). Materijalni uvjeti Nastava iz ovog predmeta izvodi se u specijaliziranim učionicama. Radno mjesto mora biti opremljeno videoopremom (kamkorder, videokamera, videorekorder) i računalima s odgovarajućim priključcima. Nastava se izvodi teoretski i praktično u laboratoriju. Kadrovski uvjeti - dipl. inž. elektrotehnike (smjer radiokomunikacije i profesionalna elektronika, elektronika) ODAŠILJAČI I VEZE Predmet izborne nastave Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Zahvaljujući predmetu Osnove radio i televizijske tehnike učenici su stekli osnovna znanja o radiokomnikacijskim sustavima na razini opće informacije. Nastava predmeta Odašiljači i veze ima cilj stjecanja znanja potrebnih za rad na izgradnji, eksploataciji i održavanju odašiljačke tehnike. Nastavom ovog predmeta učenici trebaju upoznati: - zakonitosti bitne za rad sustava odašiljača i veza, - funkcije i konstrukciju odašiljačkih sklopova, - metode mjerenja, kontrole i održavanja odašiljačkih sklopova i sustava i - konstrukcije, svojstava i primjene antena za odašiljače i veze. Sadržaj 1. Radiokomunikacijski sustavi Elementi radiokomunikacijskih sustava Valna područja Rasprostiranje elektromagnetskih valova, utjecaj atmosfere Karakteristike odašiljača i prijemnika za pojedine namjene i valna područja

50

Smetnje i šum 2. Odašiljači Funkcionalna blok shema odašiljača. Zadaci i osnovne karakteristike pojedinih sklopova Oscilatori (stabilnost frekvencije, promjena frekvencije, amplituda signala, izvedbe oscilatora) Sintezatori frekvencija (vrste sintezatora, izravna i neizravna sinteza, interaktivni sintezatori, sintezatori s aktivnom petljom, digitalni sintezatori) Množila frekvencije (umnažanje frekvencije, valni oblici, izvedbe množila) Pojačala snage (pojačanje velikih signala, izvedbe pojačala, linearna pojačala, pojačala s povećanim faktorom iskorištenja, paralelni rad, hibridni sklopovi) Sklopovi za modulaciju (izvedbe, širina pojasa, linearnost, primjena) Prilagođenje (prijenos signala, prilagođenje po snazi, četveropol kao sklop za prilagođenje, selektivno i širokopojasno prilagođenje, prilagodni sklopovi na antene i antenske sustave) 3. Antene Polarizacija, dijagram zračenja, impedancija, usmjerenost, dobitak, efektivna duljina ili visina Antene za pojedina valna područja Antene za pokretne uređaje Vodovi 4. SSB prijenos Bočni pojasevi Metode dobijanja SSB signala Balansni modulator SSB odašiljač 5. Mikrovalne komunikacije Karakteristike mikrovalnih veza. Osnovni mikrovalni sklopovi (oscilatori, generatori snage, pojačala) Mikrovalne antene Mikrovalni prijemnici Osnove radarske tehnike 6. Radiomreža Osnovne izvedbe radiomreže Jednosmjerni prijenos Dvosmjerni prijenos Objašnjenje Nastava ovog predmeta izvodi se u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi. Na predava-njima je nužno koristiti demonstracijske metode da bi se postigla potrebna učinkovitost imajući u vidu vrijeme raspoloživo za nastavu ovog predmeta. U nastavi ovog predmeta posebnu ulogu imaju laboratorijske vježbe. Izvedbenim programom treba osigurati za rad učenika u laboratoriju

najmanje prosječno 0,5 sati tjedno. Laboratorijske vježbe treba izvoditi u bloku od 2 sata prema utvrđenom tjednom rasporedu i dinamici uvjetovanoj ukupnim fondom sati. Rad u laboratoriju treba organizirati u skupinama ne većim od 1/3 razrednog odjela, po dva učenika mogu raditi na jednom radnom mjestu, da bi se postigao što veći stupanj samostalnosti u radu učenika. Uz pismeno i usmeno provjeravanje učenikovih postignuća, u obzir treba uzeti i izvođenje laboratorijskih vježbi i razvijenost vještina. Učenikov uspjeh u izvođenju vježbe ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadne dokumentacije. Pozitivna ocjena iz laboratorijskog dijela uvjet je za pozitivnu ocjenu iz predmeta. Materijalni uvjeti Nastavu ovog predmeta treba izvoditi u namjenskim prostorijama (učionica i laboratorij za radiokomunikacije). Predavanja se mogu izvoditi i u učionici opće namjene ako je u nju moguće bez većih poteškoća dopremiti potrebna nastavna sredstva. Osnovnu opremu učionice za nastavu ovog predmeta čine demonstracijski stol s okvirima za panele sklopova uređaja odašiljačke tehnike, paneli sa sklopovima, demonstracijski instru-menti i osciloskop. Osnovnu opremu laboratorija čine: nastav-nikov upravljački stol kojim se upravlja s naponima napajanja i signalima na učeničkim radnim stolovima (mrežni napon, antenski priključak i televizijski test signal iz generatora) te učenički radni stolovi povezani s upravljačkim stolom nastavnika. Za svakog učenika treba osigurati radni stol sklopove odašiljačke tehnike, univerzalni instrument i dvokanalni osciloskop. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike (smjer: radiokomunikacije i profesionalna elektronika, elektronika). Literatura koja se preporučuje O. Limann, Radiotehnika na lak način, Tehnička knjiga, Zagreb E. Zentner, Radiokomunikacije, Školska knjiga, Zagreb

51

INDUSTRIJSKA RAČUNALA Predmet izborne nastave Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Program nastavnog predmeta Industrijska računala izrađen je tako da učenici tijekom njegovog izučavanja upoznaju razvoj, građu i princip rada industrijskih računala, a posebno programirljivoga logičkog upravljača (PLC uređaja) te usvoje osnove programiranja i povezivanja PLC-a s okolinom u svrhu upravljanja i nadzora. Proučavanjem sadržaja ovog predmeta učenici: - upoznaju razvoj, građu i princip rada PLC uređaja, - nauče povezivati PLC uređaj s okolinom kao sastavni dio automatskog upravljačkog sustava, - stječu uvid u PLC programske jezike, - upoznaju temeljitije PLC programski jezik u tehnici grafičkog programiranja, - usvajaju primjenu naredbi na razini bita i riječi i nauče logički kombinirati naredbe rješavajući problemske zadatke te - upoznaju mrežne komunikacije. Sadržaj 1. Uvod Osnovne značajke industrijskih računala Vrste industrijskih računala i značajke njihove arhitekture Programski jezici za industrijska računala Mreže industrijske komunikacije SCADA sustavi 2. Osnovni princip rada PLC uređaja Razvoj PLC-a Građa PLC-a Princip rada PLC-a Povezanost PLC uređaja sa sklopovljem računala 3. PLC programski jezici Osnovni PLC programski jezici Grafičko programiranje Usporedba električnog i logičkog kontinuiteta Upznavanje s programom odabranog PLC uređaja 4. Naredbe Osnovne naredbe na razini bita Više naredbe Osnovne logičke kombinacije naredbi Vremenski signali i sklopovsko izvođenje naredbi (vremenski sklopovi i brojila) Vremensko logičko odlučivanje kombinacijom vremenskih sklopova i brojila

Spremnici Matematičke naredbe 5. Mrežne komunikacije Vrste mrežnih komunikacija i topografija Prijenosni mediji Mrežni standardi Komunikacijski protokoli Objašnjenje Preporuča se nastavu u cijelosti ostvariti izvođenjem laboratorijskih vježbi, dakle, kroz samostalni rad učenika, primjenom stečenih znanja iz Računalstva, Električnih strojeva, Elektroničkih (digitalnih) sklopova i Regulacije i upravljanja. Nastavu u laboratoriju treba izvoditi u bloku od 2 sata. Laboratorijski rad treba biti organiziran u grupama od najviše 10 učenika. Treba koristiti PLC uređaje koji se programiraju PC računalom. Za vježbe je potrebno osmisliti problemske zadatke koje će učenici rješavati za vrijeme nastave i pišući domaće uratke kod kuće. U nastavi svakako treba koristiti simulatore stanja PLC uređaja i što više didaktičkih maketa ili stvarnih uređaja i sustava koji će biti upravljani programima koje su napravili učenici. Učenikov uspjeh ocjenjuje se na temelju primjene stečenog znanja, samostalnosti i pokazanih vještina učenika u izvođenju vježbi.

Materijalni uvjeti

Nastavu ovog predmeta treba izvoditi u laboratoriju s posebnom namjenom. Laboratorij mora biti opremljen umreženim računalima, simulatorima stanja, radnim stolovima koji moraju omogućavati pojedinačni rad učenika, didaktičkim maketama sustava ili stvarnim uređajima na kojima će se vršiti upravljanje PLC-ovima, odgovarajućim električnim napajanjem i zaštitama, nastavničkim pultom na kojem je računalo, PLC sa simulatorom stanja i mrežnim serverom za PLC-ove, LCD-projektorom. Mrežni server za PLC-ove omogućava da svaki učenik može sa svojeg radnog mjesta upravljati didaktičkim maketama sustava ili stvarnim uređajima što podrazumijeva da laboratorij treba imati po jedan primjerak potrebnih didaktičkih maketa. Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike, smjer: računarstvo, elektroenergetika, elektrostrojarstvo i automatizacija, energetika, industrijska elektronika

52

- diplomirani inženjer računarstva. Za laboranta: - inženjer elektrotehnike (smjera računarstvo, elektrostrojarstvo i elektroenergetika), Literatura koja se preporučuje Priručnici i računalni program koje daju proizvođači opreme. VOĐENJE PROCESA RAČUNALOM Predmet izborne nastave Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - - 2

Cilj i zadaće Cilj nastave ovoga predmeta je da učenici prošire osnovna znanja o uporabi računala u vođenju procesa računalom koja su stekla kroz obvezne sadržaje. To znači upoznavanje s: - organizacijom rada i s funkcijom računala u vođenju procesa, - uređajima za programiranje, - funkcijom simulacije procesa, - programskim jezicima i strukturom programskih jezika, - linearnim i strukturnim programiranjem, obradom logičkih i matematičkih funkcija i operacija, - obradom brojeva u PLC-u, - ostvarivanjem funkcije brojenja i usporedbe, - funkcijskim i podatkovnim blokovima, - načinom ostvarivanja slijednog i vremenskog upravljanja, - obradom analognih podataka, - načinom upravljanja kod NC strojeva (alatni strojevi), - upravljanjem kod CNC strojeva (obradni centri), konstrukcijom i načinima rada robota, njihovim mogućnostima i područjima primjene, načinu programiranja, - organizacijom fleksibilnih linija, načinom rada i ulogom nadzornog (centralnog) računala, - načelima rada MMI/SCADA sustava, - savladavanjem jednog od SCADA programa, - ulogama računala kao pomagala za upravljanje proizvodnim strojevima i kod izrade programa (CIM), - logikom upravljanja proizvodnjom pomoću računala (CIM), kao i vođenje svih poslovnih funkcija poduzeća (CIE) i - logikom funkcioniranja pojedinih modula programa za upravljanje poslovnim (i

proizvodnim) procesima (npr. COPICS, SUPER, MRP i sl.). Sadržaj

Funkcija računala u vođenju procesa Simulacija procesa Programski blokovi, memorije, bistabili, timeri itd. Programski jezici Slijedno i vremensko upravljanje Obrada analognih podataka Računalom upravljani strojevi i linije (alatni strojevi: OC., NC, CNC, fleksibilne linije: FPS, FMS) Roboti SCADA sustavi Računalo kao pomagalo pri tehničkim problemima (CAD, CAM, CAE, CAP i sl.) Računalo u upravljanju poslovnim procesima (CIM, CIE, programski paketi COPIS, SUPER; MAX i sl.) Objašnjenje i materijalni uvjeti

Dio praktičnog rada, oko 30%, (vođenja procesa koji se treba odvijati na simulaciji prepoznatljivog proizvodnog procesa na didaktičkim linijama) treba realizirati uz obaveznu primjenu računala s odgovarajućim programima. Dio nastave, koji obrađuje upravljanje poduzećem, treba realizirati u suradnji s tvrtkama koje koriste te programe. Posebnu pozornost treba obratiti značaju, mjestu i ulozi računala u složenim proizvodnim, ali i poslovnim procesima. Praktičnim zadacima treba osposobiti učenike programski rješavati probleme koji su im zadani. Nastavu ovog predmeta treba izvoditi u prostorijama za odvijanje nastave za predmete pneumatika i hidraulika te upravljanje i regulacija, budući da se rabe isti elementi. Osim naznačene opreme za pneumatiku, elektropneumatiku, hidrauliku, elektrohidrauliku, upravljanje i regula-ciju potrebno je za svaku ploču imati osobno računalo najmanje PIII, te PLC-ove (odnosno IPC) s potrebnim sučeljima za povezivanje s izvršnim elementima. Na jednom radnom stolu za vježbanje mogu raditi 3-4 učenika. Dio teoretske i praktične nastave vezane za NC i CNC upravljanje treba se odvijati u radnim prostorima sa CNC strojevima. Za nastavnika neophodne su prozirnice sa shemama povezivanja pojedinih upravljačkih cjelina ili sustava. Valja imati i LCD projektor kako bi se preko grafoskopa na zaslon na zidu mogli prikazati postupci na računalu. Za

53

upravljačke sustave vođenja poslovnih funkcija proizvodnih organizacija (CIM organizacija), potrebno je imati pripremljene prozirnice pojedinih funkcijskih shema poslovnih procesa. Poželjno je prikazivanje didaktičkih materijala o radu fleksibilnih proizvodnih i montažnih sustava upravljanih centralnim nadzornim računalom, kao i o funkcioniranju radnih organizacija s uhodanom organizacijom ili dijelom organizacije po principu CIM odnosno CIE (upravljanje proizvodnjom korištenjem COPICS-a, SUPER-a, PAKEL-a ili sl.).

Kadrovski uvjeti - diplomirani inženjer elektrotehnike (smjer: računarstvo, elektroenergetika, elektrostrojarstvo i automatizacija, energetika, industrijska elektronika), - diplomirani inženjer strojarstva, smjer automatizacija, - diplomirani inženjer računarstva. Za laboranta: inženjer elektrotehnike (smjera računarstvo, elektrostrojarstvo i elektroenergetika). Literatura koja se preporučuje W. Kostka i drugi, Steuerungen mit dem Personal Computer,Grundstufe, Festo Didactic KG, Aichwald 1989. N. Majdančić, Upravljanje proizvodnjom, informacijski sustav planiranja, ISOT, Zagreb 1988. G. Nikolić, Osnove automatizacije strojeva za proizvodnju odjeće, sveučilišni udžbenik, TTF & Zrinski d.d., Čakovec 2001. T. Šurina, M. Crneković, Industrijski roboti, Školska knjiga, Zagreb. STRUČNA PRAKSA Razred 1. 2. 3. Broj sati tjedno - 80-120 35*

Praktični dio stručnih sadržaja u obrazovnim programima za zanimanja u industriji i drugim djelatnostima u području elektrotehnike ima dvije osnovne zadaće. Prva je omogućiti stjecanje osnovnih vještina i zahvata u radu sa strojevima i uređajima na poslovima održavanja i industrijske proizvodnje. Taj dio realizira se tijekom prve

* U funkciji završnoga rada

dvije godine u školskim radionicama izvođenjem radioničkih vježbi. Druga osnovna zadaća praktičnog dijela strukovnog obrazovanja je postupno uvođenje učenika u poslove zanimanja u realnoj praksi. Ovaj dio obrazovnog programa realizira se organiziranim radom u pogonima i radionicama tvornica i poduzeća kroz obavljanje stručne prakse nakon 2. godine i radioničke vježbe tijekom 3. godine obrazovanja. Stručna praksa u fondu sati predviđenom okvirnim programom organizira se na kraju 2. nastavne godine. Izvedbeni program utvrđuju škole. Izvedbeni program treba predvidjeti upoznavanje učenika s djelatnošću i organizacijom rada poduzeća, odnosno tvornice u koju se upućuju, i rad na poslovima proizvodnje i održavanja sukladnih zanimanju za koje se učenik obrazuje, uzimajući u obzir i sadržaje izbornoga bloka za kojega se učenik opredijelio. Pri određivanju sadržaja rada učenika na stručnoj praksi treba voditi računa o prethodno stečenim znanjima i vještinama i o uzrastu učenika. Realizaciju stručne prakse mora organizirati i voditi škola. Učenici, posebno oni s mjestom boravka izvan mjesta školovanja, mogu sami predlagati poduzeće u kojem će obaviti stručnu praksu. Učenikov prijedlog može se prihvatiti ako poduzeće, odnosno radionica, mogu osigurati rad na stručnim poslovima koji odgovaraju obrazov-nom programu za koji se učenik obrazuje, uzrastu učenika i prethodno stečenom stručno-teorijskom znanju. Učenik je dužan voditi dnevnik rada za vrijeme obavljanja stručne prakse. U dnevnik rada bilježi mjesto i trajanje rada, sadržaj i opis rada (predmet i sredstva rada, postupci, mjere zaštite, crteži) te svoja zapažanja u svezi sa sadržajem rada. Da je učenik redovito pohađao stručnu praksu i savladao program potvrđuje voditelj stručne prakse iz poduzeća, odnosno radionice(bez brojčane ocjene). Dnevnik rada na stručnoj praksi dužan je u školi pregledati nastavnik zadužen za ustroj i nadzor stručne prakse. Obavljena stručna praksa s ovjerenim i pregledanim dnevnikom rada uvjet je za upis u sljedeći razred. Učenik je dužan ovjereni i pregledani dnevnik rada predočiti pri upisu u sljedeću školsku godinu.

54

NAPUTAK O PRIMJENI PRAVILNIKA O NAČINU

PRAĆENJA I OCJENJIVANJA UČENIKA

U OSNOVNOJ I SREDNJOJ ŠKOLI U

ELEKTROTEHNIČKOM OBRAZOVNOM

PODRUČJU

Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (Glasnik Ministarstva prosvjete i športa, broj 14/1995.) propisuje osnovne odredbe o načinima provjeravanja i ocjenjivanja rada i postignuća redovnih učenika osnovne i srednje škole te prava i dužnosti učenika, nastavnika i roditelja u postupcima praćenja i ocjenjivanja rada i napredovanja učenika. Oblici, elementi i mjerila provjeravanja i ocjenjivanja učenikova postignuća u određenom nastavnom predmetu ili odgojno-obrazovnom području propisuju se programima Ministarstva prosvjete i športa (stavak 1. članka 9. Pravilnika). Nastavnim planom i okvirnim programom utvrđeni su okvirni sadržaji predmeta, ciljevi i zadaće te obveznost laboratorijskih i praktičnih vježbi u pojedinim stručnim predmetima, a u objašnjenjima su dane osnovne smjernice za provjeravanje i ocjenjivanje učenika kojih se u utvrđivanju elemenata za provjeravanje i ocjenjivanje (stavak 2. članka 9. Pravilnika) treba držati. Za stručne predmete u elektrotehničkom obrazovnom području nastavnici će utvrditi elemente provjeravanja i ocjenjivanja u skladu s: - odredbama Pravilnika o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, - naravi i programskim sadržajima predmeta, - ciljevima i zadaćama predmeta i - ovim naputkom o primjeni Pravilnika. Stručni predmeti u elektrotehničkom obrazovnom području mogu se prema sadržaju i naravi svrstati u tri skupine: - teoretski predmeti bez laboratorijskih vježbi, - teoretski predmeti s laboratorijskim ili praktičnim vježbama i - praktična nastava i radioničke vježbe. Osnovni elementi ocjenjivanja učenika u stručnim predmetima bez laboratorijskih i

praktičnih vježbi su: poznavanje i razumijevanje nastavnih sadržaja, usmeno i pismeno izražavanje, praktična i kreativna primjena naučenoga gradiva, način sudjelovanja u usvajanju nastavnih sadržaja te napredak u razvoju psihofizičkih sposobnosti i mogućnosti (članak 7. Pravilnika). Provjeravanje se obavlja usmeno i pismeno u skladu s člankom 15.-18. Pravilnika. Sadržaji provjera trebaju obuhvatiti numeričke zadatke (npr. izračunavanje električnih veličina, proračun elemenata sklopova), grafičke radove (npr. sheme, vremenski dijagrami i slično) i pitanja koja zahtijevaju odgovore s obrazloženjima (npr. objašnjenje rada i namjene sklopova). U nekim predmetima mogu se postignuća učenika pratiti ocjenjivanjem izrađenih programa (npr. tehničko crtanje i dokumentiranje, osnove elektrotehnike, električne instalacije). Pri utvrđivanju načina i elemenata za provjeravanje i ocjenjivanje treba uzeti u obzir posebnosti nekih predmeta u kojima mogu prevladavati pojedini oblici i elementi provjeravanja učenikovih postignuća (npr. tehničko crtanje i dokumentiranje, računalstvo). Kod stručnih predmeta s praktičnim i laboratorijskim vježbama (računalstvo, osnove elektrotehnike, mjerenja u elektrotehnici i drugi), uz već spomenute osnovne elemente ocjenjivanja koji se provjeravaju pismeno i usmeno, treba uzeti u obzir izvođenje praktične ili laboratorijske vježbe i razvijenost vještina. Uspjeh učenika u izvođenju vježbe ili zadatka ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju vježbe ili zadatka, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe instrumenata i drugih pomagala, primjene sigurnosnih mjera i izrade pripadne dokumentacije (priprava za vježbu i izvješće o obavljenoj vježbi). Učeniku, koji tijekom godine nije usvojio programom predviđene praktične sadržaje, pa je iz laboratorijskog/praktičnog dijela stručno-teoretskog predmeta ocijenjen negativnom ocjenom, ne može se zaključiti pozitivna ocjena iz tog predmeta. U tom slučaju učenik na popravnom ispitu, uz ostale sadržaje koje polaže usmeno i pismeno, obvezno polaže i praktični dio (laboratorijska vježba ili zadatak). Na ispitu pred povjerenstvom (članak 24.-27. Pravilnika) iz stručnog predmeta koji sadrži obvezne laboratorijske/praktične vježbe učenik, uz usmeni i pismeni dio, polaže i praktični dio ispita (laboratorijska/praktična vježba). Učenik može biti pozitivno ocijenjen iz tog predmeta ako je zadovoljio i na praktičnom dijelu ispita. U predmetima praktična nastava učenik se ocjenjuje provjerom praktičnog rada i tehničko-

55

tehnološke dokumentacije. Uspjeh učenika ocjenjuje se na temelju primjene učenikova znanja u izvođenju praktičnih zadataka, pokazanih vještina, samostalnosti, uporabe materijala, alata, instrumenata i drugih pomagala te primjene mjera zaštite na radu i zaštite okoline (članak 7. Pravilnika). Posebnost praktične nastave izražena je ciljem, zadacima, programskim sadržajima, nastavnim oblicima, metodama rada i ustrojem nastavnog rada u školskoj radionici, radionici uslužne djelatnosti ili proizvodnom pogonu uvjetuje posebne elemente praćenja i ocjenjivanja učenikova rada. Ti elementi u praktičnoj nastavi proizlaze iz opisa zanimanja, cilja i zadaće praktične nastave i zadaća svake konkretne radne vježbe, a mogu biti: - radno-tehnička djelatnost, - znanje i misaona aktivnost, - interes i zalaganje učenika te - mogućnosti subjektivne(sposobnost) i objektivne (uvjeti za rad). Radno-tehnička djelatnost ocjenjuje se kvalitetom (preciznost, racionalna uporaba alata, materijala i energije, ustrojstvo radnog mjesta) i kvantitetom (broj radnih operacija, količina materijala, količina izradaka, utrošeno vrijeme). Učenikovo znanje ocjenjuje se na temelju njegova snalaženja u radnim situacijama koje traže intelektualnu angažiranost (služenje priručnicima i stručnim tekstovima, rješavanje tehničkih i tehnoloških problema, proračuni, snimanje elemenata i sklopova itd.). Misaona aktivnost izražava se opisivanjem, uspoređi-vanjem, zaključivanjem, uopćavanjem itd. Ocjenjivanje učenikova interesa i zalaganja podrazumijeva praćenje i ocjenjivanje volje za rad, marljivosti i zalaganja, napredovanja u radu, odnosa prema imovini, održavanju alata i strojeva, točnost dolaska na rad, urednost vođenja dokumentacije, odnosa prema suradnicima te osobne higijene. Ocjena učenikova rada donosi se na osnovi: - promatranja učenikova rada, - ocjenjivanja izrađenog predmeta ili obavljene operacije (održavanje i popravak sklopova, uređaja i strojeva), - razgovora s učenicima tijekom rada te - ocjenjivanjem dnevnika rada/mape praktične nastave. LITARATURA T. Grgin, Školska dokimologija, Školska knjiga, Zagreb, 1986.

W. Glasser, Kvalitetna škola (Ocjene i druge temeljne značajke kvalitetne škole), Educa, Zagreb, 1994. S. Pavleković, Iskustva u izvođenju izvanškolske praktične nastave u strukovnim školama, Život i škola, broj 2/1994. Zagreb, 1994. V. Andrilović, Vrednovanje u odgojno-obrazovnom radu, S. Hrpka, I. Gugić, Didaktičko- metodičke osnove nastave u srednjim školama s naglaskom na nastavi u srednjim strukovnim školama (Opći priručnik za nastavnike srednjih škola), Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, 1994. I. Turković, Osnove metodike praktične nastave 1. dio, Školske novine, Zagreb, 1995.

ZAVRŠNI ISPIT

Završnim ispitom u školama za zanimanja u industriji i gospodarstvu provjeravaju se i ocjenjuju znanja i sposobnosti iz područja za koje se učenik obrazovao u srednjoj školi. Na temelju Pravilnika o polaganju mature i završnog ispita (Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete br. 3 od 11. travnja 1995. godine) završni ispit u industrijskim školama u elektrotehničkom području sastoji se od: - praktičnog rada - pismenog ispita iz hrvatskog jezika - usmenog ispita kojim se provjeravaju znanja iz područja vezanog za zanimanje. SADRŽAJI PRAKTIČNOG RADA Zadaće za praktičan rad učenika na završnom ispitu moraju odgovarati sadržajem i razinom ciljevima i zadaćama obrazovnog programa po kojem se učenik obrazovao. Prema postavljenoj razini obrazovanja te zadaće mogu biti: - izrada sastavnih dijelova uređaja prema tehničko-tehnološkoj dokumentaciji - sastavljanje uređaja prema tehničko-tehnološkoj dokumentaciji - ispitivanje sastavnih dijelova uređaja ili jednostavnijih uređaja prema tehničko-tehnološkoj dokumentaciji - radovi na rastavljanju i sastavljanju složenijih uređaja u svrhu preventivnog i tekućeg održavanja prema uputama - otklanjanje kvarova na dijelovima uređaja ili uređaju prema uputama. Prema sadržaju obrazovnih programa za zanimanje elektroničar zadaće za praktičan rad mogu biti:

56

- izrada elektroničkih sklopova (priprema sastavnih elemenata, spajanje elemenata, automatsko provjeravanje funkcionalnosti sklopova), - izrada elektroničkih sklopova na tiskanim pločama, ispitivanje i popravak jednostavnijih tiskanih ploča, - montiranje složenih elektroničkih uređaja, - kontrola proizvoda prema uputama i propisima - zadaci na održavanju i popravcima uređaja i sustava. PRIPREMA I PROVEDBA PRAKTIČNOG RADA Prema pravilniku o završnim ispitima popis zadaća za praktičan rad utvrđuje ispitni odbor. Prijedlog zadaća za praktičan rad izrađuju nastavnici praktične nastave u školskim radionicama, radionicama poduzeća i indu-strijskim pogonima u kojima će učenici izrađivati praktičan rad. Prilikom utvrđivanja zadaća mogu se uzeti u obzir i učenikovi prijedlozi ako su sukladni ciljevima i zadaćama obrazovnog programa po kojem se učenik školovao. Nastavnici koji su predložili zadaće za praktičan rad i u čijim će ih radionicama učenici izrađivati dužni su osigurati sav materijal, alate, instrumente i tehničko-tehnološku dokumentaciju potrebnu za izradu praktičnog rada. Nadzor nad pripremom za praktičan rad učenika na završnom ispitu (pravovremeni prijedlog zadaća i osiguranje svih uvjeta za njegovu provedbu) dužni su voditi voditelji praktične nastave (radionica) u školama, odnosno nastavnici praktične nastave iz škola zaduženi za ustrojstvo, praćenje i nadzor praktične nastave u radionicama obrtnika i industrijskim pogonima. Osobe iz škole zadužene za nadzor pripreme praktičnog rada učenika na završnom ispitu ujedno su i članovi ispitnih komisija.

Za vrijeme izrade praktičnog rada na završnom ispitu učenici vode evidencijski list obavljenih radova i samo onu dokumentaciju koja je neophodna za obavljanje postavljene zadaće (radni nalozi, ispitni protokoli i slično). Evidencijski list obavljenih radova nužno sadrži podatke o učeniku i njegovu zanimanju, naziv zadaće i mjesto izrade. U njega učenik unosi zabilješke za vrijeme praktičnog rada (obavljene operacije, utrošeno vrijeme i materijal, uporabljeni alat). USMENI ISPIT Dio završnog ispita kojim se provjeravaju znanja i sposobnosti karakteristična za određena zanimanja u elektrotehničkom području je usmeni ispit. Pitanja na usmenom ispitu trebaju obuhvatiti sadržaje predmeta karakterističnih za pojedina zanimanja. Pitanja trebaju obuhvatiti bitne dijelove pojedinih nastavnih predmeta i biti tako sastavljena da zahtijevaju povezivanje pojmova i činjenica iz više predmeta u jednu cjelinu. Uz pitanja je uputno napisati i teze koje će učenika voditi pri pripremanju i izlaganju odgovora. Sadržaje iz osnovnih stručnih predmeta nije potrebno posebno provjeravati u obliku pitanja jer je njihova usvojenost osnovna pretpostavka za pristup učenika završnom ispitu. Pored toga, ta se znanja mogu provjeriti kroz pitanja iz gradiva užeg stručnog područja. Prema ciljevima, zadaćama i nastavnom planu obrazovanja za zanimanje elektroničar na usmenom ispitu trebaju biti obuhvaćeni sadržaji iz predmeta: - elektronički sklopovi, - digitalna elektronika, - elektronička instrumentacija i - sadržaji predmeta izbornoga bloka.