NARODNI ZDRAVSTVENI Zloæudne novotvorine LIST - vodeæi ...213.202.208.80/nzl/17/nzl_9_10_2002.pdf · Kad se govori o zdravlju, da podsjetimo, poŁinjemo od pojma unapreðenja pa,

rujan-listopad 2002

ZloÊudne novotvorine- vodeÊi uzrok smrti

u "drugoj dobi"

2

ZloÊudne novotvorine- vodeÊi uzrok smrti

u "drugoj dobi"

N A R O D N IZDRAVSTVENIL I S TmjeseËnik za unapreenjezdravstvene kulture

IzdajeZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVOPRIMORSKO-GORANSKE ÆUPANIJE

Za izdavaËadoc. dr. sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr.med.

UreujeOdjel socijalne medicineOdsjek za zdravstveni odgoj

Redakcijski savjetdoc. dr. sc. Vjekoslav Bakaπun, dr.med.; Suzana JankoviÊ, dr. med.; mr.sc. Vojko Obersnel, dipl. ing.; doc. dr.sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr. med.; Vladi-mir Smeπny, dr. med.; prof. dr. sc.Ante ©krobonja, dr. med.; dr. sc.Marija VaroπËiÊ; doc. dr. sc. MilanZgrabliÊ, dr. med.; tel. 21-43-59,35-87-26, fax 21-39-48

Odgovorni urednikVladimir Smeπny, dr.med.

Glavni urednikSuzana JankoviÊ, dr.med.

LektorVjekoslava Lenac, prof.

GrafiËka priprema"Welt" d.o.o. - Rijeka

GrafiËko-tehniËko ureenjeInes Volf, graf. inæ.

Rjeπenje naslovne straniceSaπa OstojiÊ, dr.med.

Uredniπtvo51000 Rijeka, Kreπimirova 52/apoπt. pret. 382tel. 21-43-59, 35-87-26fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr (od 2000. g.)

Godiπnja pretplata 30.00 kunaÆiro raËun 2300007-1100028208 •Godiπnja pretplata za inozemstvo:SFRS 10.- • Devizni raËun kodRijeËke banke d.d. Rijeka,SWIFT: RBRIHR 2X7001-3393585-ZZJZPGÆ RIJEKA

Tisak"Neograf" d.o.o. - Rijeka

"NZL" je tiskan uz potporu Odjelagradske uprave za zdravstvo i soci-jalnu skrb Grada Rijeke.

ZloÊudne novotvorine, ili kako ih ËeπÊe nazivamo (rabeÊi tuice) malignitumori, najveÊa su, a istovremeno u cijelosti nerazjaπnjena poπastmodernoga Ëovjeka.

Kad se govori o zdravlju, da podsjetimo, poËinjemo od pojma unapreenjapa, preko sprjeËavanja nastanka i ranog otkrivanja, dolazimo do pojmovalijeËenja i rehabilitacije.

Kad se pak govori o zloÊudnim novotvorinama, ovom prigodom nagla-πavamo viπedesetljetne napore i uspjehe u organiziranju i provoenju raznihoblika programa ranog otkrivanja. Ostale karike u lancu takoer su predmetnapora svih sudionika u sustavu zaπtite zdravlja.

I ovom prigodom imamo stajaliπte Svjetske zdravstvene organizacije(SZO). Kako su zloÊudne novotvorine smjeπtene u veliku (raznorodnu)skupinu "neprenosivih - nezaraznih" bolesti, tako im i SZO posveÊuje jedan(osmi) cilj u projektu "Zdravlje za sve u XXI. stoljeÊu". On glasi:

8. CILJ - SMANJENJE (NEZARAZNIH) NEPRENOSIVIH BOLESTI

Do 2020. godine treba do najniæih moguÊih razina smanjiti u cijeloj Regijiobolijevanje, invalidnost i prijevremenu smrt, nastale zbog glavnih kroniËnihbolesti.

Posebno treba:8.2. smanjiti smrtnost zbog karcinoma svih sijela kod ljudi u dobi ispod 65

godina prosjeËno za barem 15%, uz smrtnost od karcinoma pluÊa smanjenu za25%.

Cilj se moæe postiÊi ako:- zdrava javna politika u svim dræavama-Ëlanicama bude usredotoËena na

izvrπavanje principa i strategije promicanja zdravlja i sprjeËavanja bolesti, spunim sudjelovanjem zajednice;

- sprjeËavanje i kontrola opÊih faktora rizika od neprenosivih bolesti budusastavni dio æivota zajednice, a jak pokret za zdrav naËin æivota po cijelojEuropi obuhvati sve zemlje i znaËajne meunarodne organizacije;

- bude osiguran opseæan nadzor nad bolestima, s naglaskom na zdravstveneposljedice i na razvoj kvalitete skrbi, uzimajuÊi u obzir prava i æelje pacijenta.

Sa svrhom obrazloæenja samog naslova i naglaska SZO na dobi do 65godina u navedenome cilju, evo nekoliko podataka koji se odnose naPrimorsko-goransku æupaniju. Podaci se odnose na posljednju godinuminuloga tisuÊljeÊa, na 2000. godinu.

Te godine od zloÊudnih novotvorina ukupno je umrlo 817 osoba, od togau dobi od 20 do 59 godina 164, te ostali (653) u dobi od 60 i viπe godina.Istovremeno su u dobi od 20 do 59 godina ukupno umrle 453 osobe. ZakljuËno,od zloÊudnih novotvorina u "drugoj" dobi umire viπe od 1/3 (36,2%) svihumrlih te dobi dok je opÊa smrtnost (te dobi zajedno) neπto manja od 1/4(24,8%).

Odgovorni urednik

rujan-listopad 20023

Te uvodne rijeËi, na æalost, viπe sunego jednako aktualne i danas,trideset godina poslije.

U Hrvatskoj viπe oboljelih iumrlih od raka

To potvruju neki brojËani pokaza-telji o kretanju raka u Hrvatskoj, a zausporedbu i u nekim drugim zemljama.

Pobol na 100.000 stanovnika 1978.bio je u Hrvatskoj 266, a 1987. veÊ 306(uz godiπnji porast oboljelih od raka za1,7%). Pomor je 1981. bio 189,8, a 1990.veÊ 233,5 (uz godiπnji porast od 2,4%).Od ukupnog je pomora 1990. pomor odbolesti kardiovaskularnog sustava bio52%, od raka 21%. Pomor od raka bio je1996. 21% (uz godiπnji porast od 1%).Pomor od kardiovaskularnih bolesti bioje 1999. 53,2%, od raka 23%. Pomor na100.000 stanovnika u 2000. godini bioje: od kardiovaskularnih bolesti 610, aod neoplazmi 267. Od raka dojke obolje-la je sredinom sedamdesetih godina jed-na od 18 æena, sredinom devedesetih veÊjedna od 11. Od oboljelih od raka dojkeumrlo ih je 37%, a poËetkom sedamde-setih neπto manje od 50%.

Od europskih zemalja porast stopesmrtnosti od raka u posljednjih 20 godi-na najveÊi je u Hrvatskoj i Maarskoj.Stopa pomora od raka u SAD manja jenego u Europi. U SAD je od 1973. do1990. zabiljeæen rast broja oboljelih odraka za 1,2%, ali od 1991. do 1997. zabi-ljeæen je pad za 0,8%, kao i pad pomora

za 0,8%. Dok je u nas zabiljeæen porastbroja oboljelih od raka pluÊa za 80%, a urazvijenim zemljama za 19%, u SAD,Velikoj Britaniji i skandinavskim zem-ljama zabiljeæen je (zbog manjeg brojapuπaËa) Ëak i pad za nekoliko postotaka.Svuda se biljeæi porast broja oboljelih odraka dojke i maternice, ali i pad smrtno-sti, dok raste i pobol i pomor od rakaprostate.

U Hrvatskoj raste broj oboljelih iumrlih od kroniËnih nezaraznih bolesti(bolesti srca i krvnih æila, rak), a smanju-je se njihov broj u onim zemljama gdje jeviπa obrazovna razina (a ona je predu-vjet i za viπi ekonomski standard).

Uzroci obolijevanja i smrtnostiod raka

I. UZROCI RAKA. Postoje brojne,nepotvrene, teorije o uzroku nastankaraka u ljudskoj stanici. Ono πto se pouz-dano zna, to su poticaji koji mijenjajustaniËne elemente tako da stanice poËnunekontrolirano rasti i razmnoæavati se.Ti su poticaji tzv. karcinogene tvari, ko-jih ima ogroman broj. Te tvari mijenjajumolekularnu i biokemijsku strukturu sta-niËne jezgre, njene kromosome i gene.To se mijenjanje zove mutacija: karci-nogene tvari u stvari su mutagene tvari.Mutirane stanice nepovratno su promi-jenjene, pa se njihovo neobuzdano buja-nje moæe prekinuti samo tako da ih sesve ukloni ili uniπti, operacijom, zraËe-njem, kemoterapijom. Najvjerojatnije do

mutacije dovode oksidansi (slobodni ra-dikali) koji mijenjaju spomenute staniË-ne dijelove. Oksidansa ima vrlo mnogou sastavnim dijelovima duhana koji pu-πenjem ulaze u pluÊa, u sastojcima zaga-enog zraka, u æivotinjskim mastima, ucrvenom mesu, u kemikalijama koje sa-Ëinjavaju umjetna gnojiva i pesticide, uionizirajuÊim zraËenjima poput rendgen-skih itd., itd. U promiskuitetnih osobaima karcinogenih virusa koji izazivajukarcinogene mutacije stanica sluznicevrata maternice, kao najËeπÊi uzrok. Pro-tiv oksidansa uspjeπno djeluju antioksi-dansi, koji zaustavljaju proces oksidaci-je (i time mutacije) elemenata staniËne

▲

Maligna oboljenja

KAKO SMANJITI POBOLI POMOR OD RAKA

Citirat Êu dijelove uvodnog odlomka iz mog rada objavljenog prije 30 godina u “LijeËniËkomvjesniku”, dok sam bio voditelj Onkoloπkog dispanzera u Puli:

“Maligni su tumori u suvremenoj zdravstvenoj sluæbi jedan od glavnih problema. Za ilustracijumogu posluæiti neki podaci o kretanju malignih tumora 1971. u Istri. Na ljestvici mortaliteta naprvom su mjestu bolesti cirkulatornog sustava s 50,7% na drugom mjestu neoplazme s 15,8%...

Umire svaki drugi oboljeli od malignih tumora... U roku od 10 godina (1962.-1971.) porazno je ikretanje pobola od malignih tumora (porast od 75% i, neπto manje, kretanje pomora (porast od43%). Takvi podaci obvezuju zdravstvenu sluæbu, ali i Ëitavo druπtvo i predstavnike tog druπtva,

da ozbiljno pristupe rjeπavanju problema...”

jezgre. To su npr. voÊe i povrÊe, plavariba, biljna i riblja ulja, tvari πto nastajupri tjelesnim aktivnostima itd., itd. Æen-ski hormon estradiol moæe biti u suviπkukarcinogen. Estradiola ima viπe npr. uæena koje ne raaju, ili malo raaju, ili sukasno prvi put rodile. Skloniji su rakupretili ljudi. RaËuna se da je za nastaja-nje raka odgovorna neispravna ishrana u35%, duhanski dim u 30%, nasljedni fak-tor u 5-15% sluËajeva.


Sasvim saæeto: prevencija - da se neoboli od raka - sastoji se u izbjegavanjuoksidansa i koriπtenja antioksidansa. Svete Ëimbenike koji dovode do raka, ili kojisprjeËavaju rak, mora svaki Ëovjek do-bro poznavati kako bi znao πto izbjega-vati, πto koristiti. Kad bi svi prihvatilitakve navike, bilo bi za 80% manje obo-ljelih od raka.

II. UZROCI VE∆E SMRTNOSTI

OD RAKA. Dok je poËetni rak ograni-Ëen na malu, joπ oËahurenu skupinu sta-nica, npr. u dojci ËvoriÊ je manji od 0,5cm, na vratu maternice na povrπini odtek kojeg milimetra, on se lako i sigurnoizlijeËi malim kirurπkim zahvatom. Kadse on svojim izdancima stane πiriti u oko-linu i kad stane bræe rasti i uveÊavati se,sve su manji izgledi za lako i sigurnoizljeËenje. A kad se metastazama proπiripo tijelu, ti su izgledi vrlo maleni. ©to serak ranije otkrije, to je izljeËenje sigurni-je i pomor od raka manji. Vaæna je zaizljeËenje i moguÊnost raspolaganja vr-hunskom tehnologijom lijeËenja.

Za pravovremenu dijagnozu ljudi, pr-vo, moraju znati koji su rani znakovi ra-ka i, drugo, moraju redovno pristupatipreventivnim sistematskim pregledima.Ako ljudi znadu koje promjene zdravljamogu biti rani znakovi raka, ili ako zna-du da pripadaju kojoj riziËnoj skupini(npr. puπaËi), tada se mogu pravovreme-no javiti lijeËniku na pregled. Æene poËi-nju takvim pregledima poslije 30. godi-na æivota, a muπkarci poslije 45. godine.Da to mogu Ëiniti, moraju biti prethodnoo tome dobro informirani i motivirani.Æene moraju za pravovremeno otkriva-nje raka dojke koristiti kombinirano sa-mopregled, i Ëest pregled kod lijeËnika, imamografiju po njegovoj uputi. One tre-baju iÊi na godiπnji pregled ginekologu,a on odreuje treba li uËiniti i citoloπkiPapa-test za rano otkrivanje raka mater-nice. Muπkarci skoro godiπnje pristupa-ju rektalnom pregledu za rano otkrivanjeraka zadnjeg crijeva i prostate.

Prevencija i rana dijagnostikaraka u Hrvatskoj

I. PREVENCIJA DA SE NE OBO-

LI OD RAKA. Æivotne okolnosti i ob-razovna razina u nas takve su da se neznaju zdravstvene navike kojima se sp-rjeËava rak niti ima motiva da ih se pridr-æava. Trebalo bi se usaivanjem takvih

navika poËeti od mladosti: naËin ishra-ne, tjelesne aktivnosti, nepuπenje itd. Ali,veÊ roditelji nisu primjer niti uzor za ta-kvo vladanje. Roditelji jedu (nezdravu)“snaænu” hranu da mogu viπe raditi, “od-maraju se” sjedeÊi i leæeÊi, puπe da se“smire”, slabo se dræe higijenskih navi-ka. Djeca nesvjesno prihvaÊaju sve tenavike od roditeljskih autoriteta. Prosv-vjetni su radnici opseænim πkolskim pro-gramom skuËeni, a nisu ni motivirani da“troπe” rijeËi na takve “sporedne” stvari.Mediji najradije serviraju senzacije izmedicine, koje su Ëesto znanstveno neo-snovane. Ne Ëita se niπta ili malo i povr-πno, jer nestaje kultura Ëitanja, Ëak se naInternetu izbjegavaju ozbiljni sadræaji.Rezultat je svega toga da se stvara manj-kava i iskrivljena slika o zdravlju, da sene saznaju nikakvi podaci o prevencijikako se ne bi stvorili uvjeti za nastajanjeraka. Zato se sve viπe puπi, ekologija seprezire, uæiva se u nezdravoj hrani poputfast-fooda i u kokainiziranim Coca-piÊima. Vrlo malo ljudi zato zna da uzispravnu ishranu ima za 70% manje rakaæeluca i 50% manje raka debelog crije-va, da uz manje masnoÊa u ishrani i uzodræavanje normalne tjelesne teæine imaza 33% manje raka dojke, da bi se uzprimjeren spolni æivot moglo skoro isko-rijeniti rak grliÊa maternice. Kao vrhu-nac, preventivna medicina ostaje siro-maπno nahoËe kurativne medicine. Zapreventivnu medicinu troπi se manje od1% zdravstvenog proraËuna - pa kako dabude dovoljno sredstava za prevencijuraka?

II. PRAVOVREMENO OTKRI-

VANJE RAKA. U menopauzi 90% æe-na ne ide na sistematske preglede; do 35.godine æivota 60% æena ne zna za ranootkrivanje raka grliÊa maternice staniË-nim brisom po metodi Papa; samo 3%uËenica i studentica zna za ginekoloπkepreventivne preglede i za vrijednost kon-

trolnih pregleda dojke. Zna se viπe o po-litiËkim, druπtvenim ili πportskim skan-dalima nego o ranom otkrivanju raka.Ide se na pregled ozbiljno bolestan, a neprividno zdrav. U ordinacijama obitelj-skog lijeËnika nedovoljno se govori nitiorganizirano upuÊuje na preventivnepreglede. Nema dovoljno sredstava zavrhunsku dijagnostiku (preventivna si-stematska mamografija).

©to poduzeti u nas

Od mladih dana treba poËeti s ob-razovanjem o zdravstvenoj kulturi i zd-ravstvenim sadræajima: u kuÊi i u πkoli,primjerom i uzorom. U najgledanije te-levizijske emisije (πportske, vijesti, sa-punice) svakodnevno treba ubaciti sa-svim kratke obavijesti o Ëuvanju zdrav-lja i o ranom otkrivanju bolesti - to gle-daju mnogi, a posebne zdravstvene emi-sije gleda manje njih. Kratke pouËneobavijesti, upute i savjeti potrebni su i uostalim medijima - dnevnicima i Ëasopi-sima, i na radiju. Urednike treba uvjeritida je to za zdravlje korisnije od Ëestoneosnovanih senzacija. Treba koristitiautoritete, npr. pjevaËe i πportaπe, da bu-du uzor i propagatori zdravoga æivota.Obiteljski lijeËnici trebaju dijeliti paci-jentima kratke pisane upute o naËinu æi-vota, o ranim znakovima raka i o siste-matskim pregledima te organizirati i pro-voditi sve to. Svaka ambulanta trebala bibiti ambulanta za zdrave i za bolesne,npr. ambulanta za mamografiju zdrave iprividno zdrave dojke. Treba uviπestru-Ëiti u proraËunu novËana sredstva za pre-ventivnu medicinu. Da se sve to ostvari,mora se uporno poticati i provoditi mo-ralna preobrazba - zbog sticanja navikeodgovornosti, radinosti i nesebiËnosti tejednake brige za svaËije zdravlje, imuÊ-nih i onih siromaπnih.

Prim. dr. Ivica RuæiËka


1. Smetnje probave2. (pojava Ëestih proljeva ili zaËepljenja)

2. Pojava promjene naËina mokrenja

3. NeoËekivana krvarenja (mokraÊa, stolica,2. spolovilo, kaπljem, povraÊanjem)

4. Promuklost

5. Nadraæajni kaπalj

6. Smetnje gutanja

7. Zadebljanja u dojkama

8. »vorovi bilo gdje

9. Ranice koje ne prolaze

10. Promjene na bradavicama ili madeæima

11. Gubitak apetita

12. Mrπavljenje

Svi bi ljudi trebali iÊi na takve preglede, od 20. do 40.godine æivota svake tri godine, a poslije 40. godine jedanputgodiπnje (osim pregleda za otkrivanje raka, svima se joπ moæeuËiniti EKG, æenama i denzitometrija zbog odreivanja gu-stoÊe kostiju).

Æene obavljaju potrebne pretrage od 30. godine æivota, amuπkarci od 45. godine - to se odnosi na pretrage radi pravo-vremenog otkrivanja raka.

I muπkarci i æene trebaju obavljati ove pretrage:

1. pregled koæe (samopregled),

2. pregled πtitne ælijezde,

3. pregled ustiju kod zubara,

4. laboratorijske pretrage (SE, mokraÊa, diferencijalnakrvna slika, masnoÊe i πeÊer u krvi).

Samo æene trebaju obavljati ove pretrage:

1. poslije 18. godine πto ËeπÊi pregled dojki kod lijeËnikai samopretragu kao pomoÊnu pretragu;

mamografiju poslije 30. godine svake treÊe godine, a po-slije 40. godine svake godine, u suglasnosti s lijeËnikom;

2. ginekoloπki pregled od 18. godine svake treÊe godine, aposlije 40. godine svake godine; citoloπki Papa-bris isto kao iginekoloπki pregled, kako traæi ginekolog;

3. pregled prstom zadnjeg crijeva (tzv. digitorektalni pre-gled), gdje je Ëesto sjediπte raka.

Samo muπkarci trebaju obavljati ove pretrage:

1. digitorektalni pregled: a) radi traæenja raka zadnjegcrijeva i b) radi traæenja raka prostate; poslije 40. godinejedanput godiπnje, a poslije 50. godine joπ i test prostata-specifiËnog-antigena koji je poviπen kod raka prostate;

2. pregled testisa (samopregled); rak testisa najËeπÊi je od15. do 34. godine.

Prim. dr. Ivica RuæiËka

Upute o mjerama protiv rakaPodsjetnik

Pridræavanje æivotnih navika(da se sprijeËi nastanak raka)

Preventivni sistematskipregledi (za pravovremeno

otkrivanje raka)1. Ne puπiti!

2. Redovne fiziËke aktivnosti2. (npr. pjeπaËenje 40 minuta)

3. »est boravak u Ëistoj okolini

4. Umjereno sunËanje

5. Jesti mnogo voÊa i povrÊa,2. integralne æitarice, plavu ribu

6. Piti mnogo mlijeka

7. Smanjiti koliËinu (æivotinjskih) masnoÊa i 2. crvenog mesa, koristiti maslinovo ulje

8. ©to manje alkoholnih piÊa

9. Odræavati normalnu tjelesnu teæinu

10. Zamijetiti rane znakove raka

11. Redovni sistematski pregledi

Rani znakovi raka(samozapaæanje)


Saznanje da je neko dijete oboljelood zloÊudne bolesti budi u namaosjeÊaj tuge, straha, boli. ©to je

rak? Mogu li mala djeca oboljeti od ra-ka? Ako da, zaπto? Mogu li se ta djecaizlijeËiti? Na spomen ove teme, Ëitate-lju se nameÊu ta i brojna druga pitanja.Pokuπat Êemo odgovoriti na barem ne-ka od njih.

Naziv rak podrazumijeva grupusrodnih bolesti koje nastaju u stanica-ma, osnovnim jedinicama æivota u tije-lu. Naπe tijelo graeno je od milenijaraznih vrsta stanica. U normalnim uvje-tima, stanice rastu i dijele se stvarajuÊinove stanice samo kada su organizmupotrebne. Regularnost tog procesa odr-æava tijelo zdravim. Ponekad se, meu-tim, stanice nastavljaju dijeliti i kadanam nove stanice ne trebaju. Nastali vi-πak stanica stvara tkivo koje se nazivatumor. Tumori mogu biti benigni (do-broÊudni) i maligni zloÊudni).

Benigni tumori nisu rak. Oni se naj-ËeπÊe mogu odstraniti i u veÊini sluËaje-va ne javljaju se ponovo. Stanice tihtumora ne πire se u druge dijelove tijela.Benigni tumori izuzetno rijetko ugroæa-vaju æivot.

ZloÊudni tumori jesu rak ili karci-nom. Rak nosi naziv po stanici ili orga-nu iz kojeg potjeËe. Stanice raka promi-jenjene su i dijele se bez reda i kontrole.Mogu prodrijeti u okolna tkiva i organei oπtetiti ih. Takoer se mogu otkinuti iuÊi u krvotok ili limfotok. Tako se kar-cinom πiri iz svog ishodiπnog mjesta istvara nove tumore - metastaze - u dru-gim organima u udaljenim dijelovimatijela. Metastaze su graene od iste vr-ste stanica kao i primarni tumor.

Da li je rak bolest modernog doba?Prvi opisi karcinoma u ljudi pronaenisu u staroegipatskim zapisima. VeÊinase odnosi na karcinom dojke, usnice i

jezika - one koji se mogu lako vidjeti iliosjetiti. Hipokrat (460.-370.) prije naπeere prvi je upotrijebio naziv carcinos ilicarcinoma. Prva bolnica za lijeËenje pa-cijenata oboljelih od raka osnovana jedavne 1740. godine u Reimsu, Francu-ska, Dr. Sidney Farber iz Bostona ranihje pedesetih godina ovog stoljeÊa upo-trijebio prvi lijek za lijeËenje leukemije,aminopterin, i oznaËio poËetak moder-nog lijeËenja od te opake bolesti.

I djeca mogu oboljeti od karcinoma.Rak u djece javlja se rijetko, u 2% odsvih sluËajeva u opÊoj populaciji. Godi-πnja incidencija procjenjuje se na14:100.000 djece do petnaeste godineæivota. Prema podacima AmeriËkog Na-cionalnog Instituta za istraæivanje dje-Ëjeg karcinoma (National Cancer Insti-tute Rescarch on Childhood Cancers) uposljednjih 20 godina zabiljeæen je blagporast broja djece oboljele od raka, od11,4 sluËajeva na 100.000 u 1975. godi-ni do 15,2 na 100.000 djece u 1998.godini. Poznata je i razliËita stopa jav-ljanja u razliËitim regijama svijeta, snajveÊom godiπnjom incidencijom za-

biljeæenom u Nigeriji (155,6/milijundjece), gotovo Ëetiri puta veÊom od oneu indijskoj populaciji na otoËju Fiji(39,7/milijun djece). Nekoliko je obja-πnjenja predloæeno za te geografske va-rijacije: razliËita kvaliteta zdravstveneskrbi i moguÊnosti dijagnosticiranjakarcinoma, toËnost popisa stanovniπtvai preciznost sustava izvjeπtavanja, razli-ke u klasifikaciji karcinoma, ali i istin-ska razlika u javljanju karcinoma urazliËitim populacijama svijeta.

UnatoË niskoj incidenciji, u razvije-nim zemljama rak je u djece drugi pouËestalosti uzrok smrti, odmah iza trau-ma. Otprilike 10% svih uzroka smrti udjece odnosi se na zloÊudne tumore.ProsjeËna dob umiranja od raka u od-raslih je 50 godina, πto predstavlja gubi-tak od 20 godina æivota. Nasuprot tome,dijete koje umre zbog karcinoma gubi60 do 65 godina æivota.

ZloÊudne bolesti u djece bitno seraziliku od istih bolesti u odraslih, za-hvaÊaju razliËite dijelove tijela, razliËitoizgledaju pod mikroskopom i razliËitoodgovaraju na lijeËenje (Tablica 1.).

Rak u djece

RIJEDAK I IZLJE»IV“Da mogu birati, roditelji bi sigurno izabrali da oni obole od raka umjesto njihove djece.

Ali rak nikada ne pruæa takav izbor.”

(Doris Gowen, Leukemia Home Page, 1999., Virginia, SAD)

Djeca Odrasli

Primarno mjesto Krv PluÊa

Mozak Dojka

Limfni Ëvorovi Debelo crijevo

Proπirenost u vrijeme 80% rasprostranjeni VeÊinom lokalni ilidijagnoze regionalni

Testovi probira ObiËno nisu korisni Korisni, npr.mamografija, PAP razmaz

Rano otkrivanje VeÊinom sluËajno Poboljπano s edukacijomObiËno kasno

Odgovor na kemoterapiju Vrlo osjetljivi Slabije osjetljivi

Rezultat lijeËenja -75% 5-godiπnje <50% 5-godiπnjepreæivljavanje preæivljavanje

Prevencija Malo vjerojatna Mnogi preventibilni

Tablica 1. Osnovne karakteristike karcinoma u djece i odraslih


NajËeπÊa je zloÊudna bolest u djeceleukemija ili rak krvnih stanica, slijedetumori mozga, zatim limfomi (zloÊud-ne bolesti limfnih Ëvorova). PreostalutreÊinu Ëine tumori mekih tkiva, bubre-ga, simpatiËkog nervnog sustava, kosti,oka i drugi.

Djeca sa zloÊudnim tumorom danasimaju izvanredne πanse za izljeËenje. Uposljednjih 30 godina stopa preæivlja-vanja porasla je sa 30 na 75%! Nekevrste djeËjeg raka imaju preæivljavanjepreko 90%. Nasuprot tome, za rijetkevrste karcinoma stopa preæivljavanja je10%. ProsjeËno Êe, dakle, Ëak tri Ëetvr-tine oboljele djece pobijediti karcinom iæivjeti normalnu duæinu i kvalitetu æi-vota. Iskusni timovi u specijaliziranimcentrima, sastavljeni od pedijatara-on-kologa, radioterapeuta, transfuziologa,obuËenih medicinskih sestara, psiholo-ga, fizijatara, fizioterapeuta, socijalnihradnika, dijetetiËara, uz ostale, sudjelu-ju u kompleksnom lijeËenju djece s ma-lignim bolestima. LijeËenje je agresiv-no i traje jednu do nekoliko godina, ovi-sno o dijagnozi. »esta je kombinacijakemoterapije, zraËenja i kirurπkog za-hvata. ZahvaljujuÊi novim lijekovima imetodama lijeËenja, znatno su smanje-ne nuspojave i dugotrajne neæeljene po-sljedice terapije te poboljπana kvalitetaæivota djece oboljele od karcinoma.

Zaπto nastaje rak? Danas joπ nemapreciznog odgovora na to pitanje iako

smo, zahvaljujuÊi ogromnim istraæivaË-kim naporima, odgovoru bliæi negoikad. Sve do 1940. godine vjerovalo seda je rak neizbjeæna posljedica starenja,prirodnog procesa u kojem dolazi donagomilavanja tumorskih stanica. NiziduÊih godina uzroci nastanka raka bilisu pripisivani okoliπnim faktorima. Naj-poznatiji je primjer rak pluÊa, koji je u80 do 85% sluËajeva udruæen s puπe-njem. Od πezdeset godina, brojnim

Zaπto dijete oboli od raka?

Prije nego πto nabrojimo moguÊeuzroke raka u djece, treba upozoriti nasljedeÊe Ëinjenice:

- Rak nije infektivna bolest, pa se odoboljelog djeteta ne mogu “zaraziti”druga djeca.

- Velika veÊina karcinoma nije na-sljedna te je ekstremna rijetkost da dru-go dijete u obitelji oboli od iste bolesti.

- Ponekad dvoje djece oboli od ma-ligne bolesti u istoj πkoli ili u istom mje-stu, izazivajuÊi zabrinutost lokalnogstanovniπtva. Vrlo paæljiva istraæivanjagovore da su takva javljanja sluËajnost.

- Roditelji Ëesto osjeÊaju krivnju jernisu ranije primijetili simptome bolestii posumnjali na rak. Ponovo treba na-glasiti da se rak u djece javlja vrlo rijet-ko i nije niti treba biti prvo na πto Êeroditelji ili nadleæni pedijatar pomislitikao na uzrok smetnji. Uz to, neka djecauopÊe nemaju smetnje. Stoga se rak udjece rijetko dijagnosticira u najranijimstadijima. Niz dogaaja koja dovodi donastanka djeËjeg karcinoma vrlo je slo-æen i joπ nije moguÊe potpuno i sigurnoopisati πto uzrokuje pojedine vrste raka.Ponekad je, meutim, moguÊe utvrdititzv. faktore rizika. Otkriveno je nekoli-ko faktora rizika u nastanku djeËjih kar-cinoma. Ti se faktori mogu podijeliti upriroene i okoliπne.

- Priroeni faktori. DjeËji karcino-mi jedinstveni su po ranom javljanjukoje ukazuje na veÊi znaËaj priroenihkonstitucionalnih faktora u odnosu naodrasle. Znatno ËeπÊa zahvaÊenost or-gana koji nisu direktno izloæeni okolini(krv, mozak, limfni Ëvorovi) takoerupuÊuje na manji znaËaj okoliπnih fak-tora. Ipak, procjenjuje se da je samo 5%

istraæivanjima jasno je pokazano da jerak genetska bolest, rezultat sloæenih vi-πestepenih promjena - mutacija - kro-mosoma ili gena stanice. Broj, kronolo-πki redoslijed i karakter pojedinih ge-netskih dogaanja, specifiËnih za odre-ene vrste raka, predmet su brojnih da-naπnjih istraæivanja.

▲


svih djeËjih karcinoma povezano isklju-Ëivo s priroenim faktorima. Familijar-no javljanje je rijetko. Najpoznatiji jeprimjer zloÊudni tumor mreænice oka,retinoblastom, koji je u 40% sluËajevanasljedan. Dokazano je da su djeca saspecifiËnim abnormalnostima kromoso-ma sklona obolijevanju od odreenihvrsta karcinoma. Najpoznatiji je primjerDown-sindrom, koji ima 20 puta veÊirizik na razvoj leukemije od opÊe popu-lacije.

Koji okoliπni faktori mogu bitiukljuËeni u nastanak djeËjeg raka? Zbogmalog broja oboljele djece, gotovo jenemoguÊe dokazati statistiËki znaËaj-nost bilo kojeg od tih faktora. Osim to-ga, Ëesto je teπko odrediti stupanj i vri-jeme izlaganja pojedinim πtetnim fak-torima okoline.

- IonizirajuÊe zraËenje. Opisano jeËeπÊe javljanje leukemije u djece nakoneksplozije atomske bombe u Hiroshimii Nagasakiju. Nakon nuklearne nesreÊeu »ernobilu 1986., zabiljeæen je vrloblag porast incidencije leukemije u eu-ropske djece, ali geografska rasprostra-njenost nije pokazala povezanost s pro-raËunatim izlaganjem radioaktivnimizotopima u atmosferi. Izlaganje majkedijagnostiËkom rtg-zraËenju za vrijemetrudnoÊe poveÊava rizik za nastanakleukemije u djeteta. Opisana je dva putaveÊa uËestalost leukemije u djece ËijioËevi rade u nuklearnoj elektrani Sella-field, sjeverozapadna Engleska. Osobekod kojih je provedeno terapijsko zra-Ëenje u djetinjstvu u podruËju glave,vrata i prsnog koπa imaju veÊi rizik zanastanak leukemije, raka πtitnjaËe i rakadojke.

- Elektromagnetsko zraËenje. Po-sljednjih petnaestak godina ispituje seutjecaj elektriËnih i magnetskih valovaiz visokonaponskih elektriËnih vodovai ureaja (dalekovodi, trafostanice, ra-dio i TV-odaπiljaËi). Rezultati su kon-troverzni. ©vedska i finska studija po-kazala je veÊu uËestalost tumora mozgau djece koja æive u blizini elektrana.SliËna ameriËka studija dokazala je1997. godine da nema povezanosti iz-meu stanovanja u blizini elektrane idjeËje leukemije.

mijskoj industriji, pasivnog puπenja, ro-diteljskog profesionalnog izlaganja ke-mikalijama. U Woburnu, Massachusets,detaljno istraæivanje (Harvard PublicHealth Service) pokazalo je da su speci-fiËni polutanti u zagaenoj izvorskojvodi udruæeni s poveÊanom incidenci-jom djeËjeg karcinoma.

- Infekcije. Postoji vrlo malo dokazao povezanosti specifiËnih virusa i dje-Ëjeg karcinoma. U djece zaraæeneAIDS-om veÊa je uËestalost nekih vrstatumora.

BuduÊi da su nejasni uzroci nastan-ka veÊine djeËjih karcinoma, nema nitiposebnih preporuka o prevenciji. Odmolekularne biologije, nove ekspanziv-ne znanstvene discipline, oËekuje se de-tekcija osoba s priroenom sklonosti zarazvoj karcinoma. Roditelje treba upo-zoriti na vaænost redovitih sistematskihpregleda njihove djece. Prevencija kar-cinoma u kasnijem æivotu zahtijeva stje-canje zdravih navika meu mladim lju-dima. Potrebno je izbjegavati πtetnaizlaganja s nastankom karcinoma u od-raslih, kao puπenje, uæivanje alkohola,prekomjerno izlaganje suncu, ranu sek-sualnu aktivnost, osobito s viπe partne-ra. Vaæno je poticanje fiziËke aktivnostii pravilne prehrane, s niskim udjelommasti i visokim udjelom svjeæeg voÊa ipovrÊa.

Doc. dr. sc. Jelena RoganoviÊ,dr. med.

- UltrazvuËno zraËenje. Svakodnev-no smo izloæeni upozorenjima o prisut-nosti velikih koliËina UV-svjetla napovrπini Zemlje zbog oπteÊenja ozon-skog omotaËa vanjske atmosfere. Do-kazano je da prekomjerno izlaganje sun-cu s opekotinama u djetinjstvu tri putapoveÊava rizik malignog melanoma,najzloÊudnije vrste raka koæe, u kasni-joj dobi. Opisano je ËeπÊe javljanje me-lanoma u djece koja su ranije nauËilaplivati u bazenima ili zagaenoj vodi,πto je objaπnjeno kombinacijom uËina-ka UV-zraËenja i tzv. bioprodukata klo-rinacije vode.

- Kemijski faktori. Djeca su izloæe-na brojnim pesticidima. Studije upozo-ravaju na πtetan utjecaj insekticida, at-mosferskih zagaivaËa, otapala u ke-


Iako vrlo rijetko u odnosu na drugebolesti, npr. srca i krvnih æila, zlo-Êudnih bolesti drugih organa, te-

πkih trauma... sa smrtnim ishodom, ioko moæe biti mjesto gdje Êe se zamet-nuti poneka zloÊudna stanica koja mo-æe izazvati smrtonosnu bolest.

Nemojte se sad uspaniËariti. Nagla-πavam da se to, u odnosu na druge teπkebolesti, deπava relativno rijetko.

Prepoznati rane promjene

OpÊe je pravilo da se zloÊudna bo-lest moæe potpuno izlijeËiti ili uspjeπnoublaæiti ako se na vrijeme otkrije. ©tose oka tiËe, postoje rani znaci koje svat-ko moæe uoËiti i na njih odmah reagira-ti. To su one promjene koje se vide navanjskom i prednjem dijelu oka obiË-nim pogledom u zrcalo.

Meutim, postoje i one zloÊudnepromjene koje se podmuklo razvijajuunutar oka. Nisu vidljive, ne bole nitikvare vid. Za njih neÊemo uopÊe znatidok ih okulist pregledom ne otkrije.Imamo li sreÊe da se pronau u ranojfazi, zloÊudne se promjene danaπnjimmetodama lijeËenja mogu uspjeπnosuzbiti.

Promjena na koæi vjea

Sve promjene na koæi lica i vjeamoæemo vidjeti obiËnim pogledom uogledalo ili Êe nas netko drugi na njihupozoriti. Ne treba odmah pomisliti nanajgore. Ako ne prolaze, nego rastu iliako nestanu pa se opet pojave na istommjestu, korisno je zatraæiti miπljenjeokulista.

Promjene na koæi vjea mogu iz-gledati poput krastice, mekane ili roæ-nate bradavice, madeæa, priπtiÊa, pot-koæne izrasline itd. Moæe biti obiËni

jaËmenac, ali i zloÊudna tvorevina.Ustanovi li okulist da se ne radi o obiË-noj prolaznoj promjeni, uputit Êe paci-jenta specijalistu za koæne bolesti, der-matologu. Sloæi li se i on da je promje-na na koæi doista sumnjiva, predloæitÊe kirurπko uklanjanje i analizu odstra-njenog tkiva. To je uobiËajen postupakkod sumnjivih novotvorevina bilo gdjena tijelu.

Oæiljak i promijenjeni oblik vjeamogu rezultirati nedovoljno dobrim za-tvaranjem oka. Tako se moæe desiti dase izraslina ukloni u cijelosti, opasnostod zloÊudne bolesti suzbije u zaËetku,ali ostane problem zatvaranja vjea ko-ji dovodi do doæivotnog suπenja oka,grebanja pri zatvaranju, prelijevanjasuza itd. S jedne strane smo izlijeËeni,a s druge strane imamo doæivotne neu-godnosti koje nas podsjeÊaju na to da jena koæi vjea neπto raslo. »esto se ka-snije pacijenti pitaju je li izraslinu uop-Êe trebalo dirati. Umjesto da budu sret-ni πto su izlijeËeni, viπe ih smetaju tekasnije komplikacije. Vjerujte mi, bo-lje da ne znate kako bi bilo da je izrasli-na ostala i πirila se.

Zbog svega toga vrlo je bitno neodgaati odlazak okulistu. ©to je manjidio koæe zahvaÊen i mora se odstraniti,to Êe te kasnije komplikacije biti manjeizraæene.

Promjene na bjelooËnici

Prednji dio oka takoer je dostupanpregledu pomoÊu ogledala. Na prozir-noj spojnici (konjuktivi) koja prekrivabjelooËnicu pacijenti Ëesto sami usta-nove postojanje æuÊkastih kvræica. Svime redom pitaju πto im to raste. Dragomi je da vode raËuna o sebi. Ako uoËetakve, u pravilu dobroÊudne promjene,zasigurno Êe reagirati i na one druge.Umirim ih objaπnjenjem da se blijedo-æuÊkaste nakupine Ëesto vide u ljudiËije se oËi napreæu pri gledanju, paæmirkaju. Vjee tada stalno πtipaju ho-rizontalni nabor konjuktive. U horizon-talnoj liniji, ekvatoru oka, stvori se svo-jevrsni “æulj”. Zadebljala konjuktivajoπ se ispuni maπÊu koja zadebljanjudade æutu boju. Moæe smetati samo

▲

ZloÊudne bolesti oka

O»I OPASNE PO ÆIVOTSjeÊam se kad sam postala specijalizant na OËnoj klinici. Bila sam sretna πto Êu, kao okulist,do kraja svoje lijeËniËke karijere biti poπteena susreta sa smrÊu i tuge zbog gubitka pacijenta

koja neminovno potrese svakog od nas. Mislila sam: “Od bolesti oka ne umire se.”Naæalost, prevarila sam se.

ZloÊudni tumor lojnih ælijezdagornje vjee

Bradavica na koæi donje vjee

Koæa vjea, meutim, spada u po-sebno delikatno podruËje iz razloga πtoje ima malo na raspolaganju. Svakoizrezivanje tkiva u podruËju vjea zah-tijeva natezanje preostale koæe da semjesto defekta spoji. Nekad preostalekoæe nema dovoljno pa se ona morapresaditi s nekog drugog prikladnogmjesta.


estetski, ali je potpuno bezazlena tvo-revina. Ne treba je odstranjivati jer jenekad oæiljak od zahvata joπ uoËljiviji.Treba postiÊi dobar vid optiËkim po-magalom kako bi se oko prestalo na-prezati, a time i æmirkati.

Meutim, promjena na bjelooËnicimoæe biti smee boje, poput madeæa.Kao i svaki madeæ na koæi, o kojima seveÊ dosta govori i piπe u javnosti, takoi taj na bjelooËnici moæe biti zloÊudanako se stvorio, a prije ga nije bilo. Od-mah okulistu!

Ako pak postoji od djetinjstva, stal-no je iste boje, veliËine i oblika, onda jenajËeπÊe dobroÊudan i treba ga samopovremenim kontrolnim pregledimanadzirati.

Roænica i leÊa - Ëudo prirode

Ta su tkiva graena od æivih stani-ca, a ipak su kristalno prozirna poputstakla. Posebna su i po tome πto nemajukrvnih æila Ëije bi prisustvo smanjiloprolaz svijetlu. Takva su tkiva samapoπteena zloÊudnih promjena, ali seona ipak mogu proπiriti iz okoline i pre-kriti prozirne strukture.

Gdje ima pigmenta,ima i opasnosti

Svi dijelovi oka dublje od roænicekrcati su pigmenta. »emu on sluæi? Pig-ment je kemijska supstanca tamne bojekoja upija svjetlosne zrake i sluæi poputbarijere. Na taj se naËin unutraπnjostoka ponaπa kao tamna komora ili unu-traπnjost fotoaparata. Zna se da svjetlomora uÊi u oko kroz zjenicu i ostati uoku da bi slika bila πto jasnija. Bez pig-menta, oko bi bilo prozirno i zraka svje-tla jednostavno bi kroz njega produæiladalje. Ono πto bismo tada vidjeli, bilabi samo bljedunjava slika, bez jasnihboja i kontrasta.

Upravo taj pigment æilnice u okusijelo je najzloÊudnijih promjena kojese mogu zametnuti i pretvoriti u malig-ni melanom.

Pigmentne stanice imaju æivahanmetabolizam. Stalno se obnavljaju. Ka-ko na koæi, tako i u oku, neprekidno suna udaru svjetlosnih, ali i onih πtetnihzraka sunËevog spektra koje mijenjaju

kemijske reakcije u njima. Zato nijeËudno da se u svakom trenutku ponekastanica, prepuna pigmenta, moæe otetikontroli i poËeti stvarati nove stanicepromijenjene strukture koje prerastu uneπto zloÊudno.

Eto nam joπ jednog dobrog razlogada naglasimo vaænost noπenja naoËalasa zaπtitnim UV-filtrom!

Ako su promjene pigmentnih stani-ca u oku tek u zaËetku, mi ni po Ëemuza njih ne znamo. Moæe ih otkriti jedi-no okulist. Rane promjene, malih di-menzija, danas se uspjeπno lijeËe lase-rom ili radioaktivnim ploËicama kojese umetnu na vanjsku stranu oka, πtobliæe promjenama unutra (brahiterapi-ja).

Melanomi oka veÊih dimenzija nisuprikladni za takvo lijeËenje? TerapijuÊe, u dogovoru s pacijentom, odabratistruËni tim lijeËnika koji, osim okuli-sta, ukljuËuje joπ internista, onkologa idruge. BuduÊi da se tada radi o ozbilj-noj bolesti, po æivot opasnoj, bitno jeda pacijent ne klone duhom. Treba, uzpodrπku bliænjih i vjeru u doktora,ustrajati u æelji da ozdravi i prkositibolesti koja kao da samo Ëeka da sepreda i da ga svlada.

kojem raste retinoblastom u pravilu nevidi dobro i zato gleda “u kriæ”. Neona-tolog joπ u rodiliπtu i pedijatar nakonmjesec dana, uvijek obrate paænju na teznake i savjetuju roditelje da se s djete-tom jave okulistu ako primijete iπtasumnjivo.

Na vid utjeËu i tumori mozga

Ima izraslina u podruËju hipofizekoje svojom veliËinom pritiπÊu vidneæivce na mjestu njihova kriæanja. Jedanje od glavnih znakova takvog tumora uglavi gubitak polovice vidnog polja naoba oka. Iako se ne radi o bolesti samogoka, posljedice po vid bitno umanjujukvalitetu pacijentova æivota. LijeËenjespada u domenu neurokirurga. Okulistmoæe pregledom oËne pozadine i testi-ranjem vidnog polja samo pratiti uspje-πnost neurokirurπke terapije.

Udaljene metastaze

Puno ËeπÊe od primarnih zloÊudnihtumora, u oku se mogu pronaÊi tzv. se-kundarni tumori. To su udaljeni izdan-ci tumora nekih drugih organa, npr.dojke ili pluÊa. U pravilu se ne lijeËeizolirano, nego u sklopu opÊe kemote-rapije glavnog tumora, koja bi trebalauniπtiti glavni tumor i njegove metasta-ze.

Evo, ovaj prikaz nekih zloÊudnihbolesti oka trebao bi vas upozoriti na toda oËima posvetite paænju koju zaslu-æuju, ne samo zbog kvalitete vida, ne-go, znajuÊi sve ovo, radi oËuvanja zd-ravlja i produæenja æivota. NemojmoËekati godinama dok nam zatrebajunaoËale, jer tada moæemo ostati neu-godno iznenaeni onim πto Êe okulistustanoviti.

Utjeπno je πto se, u usporedbi s dru-gim smrtonosnim bolestima, takve bo-lesti u oku doista deπavaju izuzetno ri-jetko. Ipak su moguÊe. To je realnostna koju, na æalost, treba biti pripravan.Bitno je upoznati se sa znacima ranogprepoznavanja bolesti kad se, na sreÊu,joπ moæemo izlijeËiti.

Mr. sc. Inge BoπkoviÊ DragiËeviÊ,dr. med.

Retinoblastoma - zjenica zahvaÊenogoka je sivo-bijela, a zdravog oka crna

ZloÊudna bolest u djeËjem oku

Na æalost, ni djeËje oËi nisu poπte-ene. SreÊom, zloÊudni se retinobla-stom ustanovi rijetko, jednom na 10000 novoroene djece. Nasljedan je.Na sumnju nas navede bjelkasti odsjajiz zjenice jednog ili oba oka. Oko u


RiziËni Ëimbenici

AmeriËki kancerolog D. Trichopoulos, u svojoj knjizi“Epidemiology of Cancer”, 1997. dao je ovakvu procjenu upostocima za uzroËnike raka: prehrana (pogreπke i propusti)30%, puπenje 30%, virusne i druge infekcije 5%, kanceroge-ne tvari na radnim mjestima 5%, alkohol 3%, sjedeÊi naËinæivota (tjelesna neaktivnost koja oslabljuje obrambene sna-ge, a pridonosi depresivnim stanjima) 3%, Ëimbenici naslije-a, tj. naslijeeni manje vrijedni geni 2%, oneËiπÊeni okoliπ2%, ultravioletna, gama i druga zraËenja 2%, prehrambeniaditivi (boje i drugi dodaci) 1%, farmaceutski lijekovi medi-cinski postupci 1%, ostatak od 16% neutvren (sliËnu procje-nu nalazimo i u “Internoj medicini” B. Vrhovca i sur., 1991.).Tim procjenama nisu obuhvaÊeni riziËni Ëimbenici (faktoririzika) Ëiji je utjecaj na nastajanje raka velik, ali ga je teπko ilinemoguÊe procijeniti u postocima, πto se prije svega odnosina teπke kroniËne stresne situacije koje prethode raku, naporemeÊaje hormonalne ravnoteæe i na oslabljene obrambe-ne snage. Utjecaj naslijeenih gena, odnosno naslijeenusklonost za rak, teπko je procijeniti, ali je vjerojatno mnogoveÊi od navedenog 2%, ako se uzmu u obzir i naslijeenemanjkavosti imunoloπkog i hormonalnog sustava πto je uskopovezano s nastajanjem i razvojem raka. Svi ti postoci moguse tumaËiti u tom smislu da je rak multifaktorska, viπeuzroË-na bolest, tj. u nastajanju raka sudjeluje meusobno poveza-no viπe uzroËnih Ëimbenika, a novija istraæivanja sve viπeupuÊuju na to da meu njima preteænu, izravnu ili posrednuulogu imaju prehrambeni Ëimbenici.

Treba izbjegavati u prehrani sve ono πto prema medi-cinskim, biokemijskim i drugim istraæivanjima moæe izravnoili posredno biti riziËno za nastanak i razvoj raka, a to seodnosi na sljedeÊe:

- RiziËne su prekomjerne masnoÊe, osobito æivotinj-

skog podrijetla, a to su prije svega masti u svjeæem i suhommesu, slanini, maslacu, masnim sirevima. Rizik je sve veÊiπto veÊu koliËinu takvih masti iznad minimuma unosimohranom. Orijentacijski, uzima se da je taj neπkodljivi mini-mum za æivotinjske zasiÊene masnoÊe u okviru jedne treÊineod ukupno potrebnih masnoÊa, 13-17 grama na dan. Naime,ukupnih masnoÊa tijelo treba otprilike 38-65 grama (20-30%od ukupnih kalorija, a na 1700 kalorija to je 340-510 kalorija,

podijeljeno s 9, jer svaki gram masnoÊa daje 9 kalorija).Jedno objaπnjenje za povezanost izmeu prekomjernih ma-snoÊa i raka jesu slobodni radikali koji oπteÊuju i uniπtavajutjelesne stanice (a time i njihov DNK, poremeÊujuÊi mehan-izam ograniËenog razmnoæavanja stanica), prije svega napa-dajem na njihove masne sastojke koji ih privlaËe, a osimtoga, prekomjerne æivotinjske masnoÊe, ulazeÊi u limfne æi-le, svojom gustoÊom ometaju limfocitima (vaænim za obram-bene funkcije) njihov protok u tim æilama. Takoer, kuhanje,a pogotovo præenje masnoÊa stvara πtetne i opasne spojeve itvari, osobito kancerogeni benzopiren i slobodne radikale, pase zato preporuËuje kuhati i peÊi jela sa πto manje masnoÊa, anjih prema potrebi dodavati jelima kada su na tanjuru (izbje-gavajuÊi tako moguÊe πtetne spojeve od kuhanih masnoÊa);

- RiziËne su prekomjerne kalorije u hrani, tj. ako sejede previπe kaloriËna hrana, nastaje debljina, a smatra sedokazanim da je debljina u velikoj mjeri riziËna za rak (tako-er za srËanoæilne bolesti, dijabetes, artritis, hipertenziju idruge kroniËne bolesti). Objaπnjenje je opet povezano saslobodnim radikalima jer, πto se viπe jede, to se viπe u tijelustvaraju slobodni radikali koji, ako su prekomjerni, djelujukancerogeno (takoer pospjeπuju aterosklerotiËne procese).Druga su veza izmeu debljine i raka pretjerane masne nasla-ge kod pretilih ljudi, dakle, privlaËivi cilj slobodnih radikala- malo je ljudi svjesno koliko je debljina opasna po zdravlje,a taj rizik progresivno raste sa svakim kilogramom viπka

Rak

OTKLONITI RIZI»NE »IMBENIKEOd raka su osobito ugroæeni: puπaËi duhana koji mnogo puπe, operirani od raka,

ljudi stariji od 65 godina (meu bolesnicima od raka otprilike svaki drugi stariji je od 65 godina,πto se najviπe povezuje s njihovim, zbog starenja oslabljenim obrambenim snagama),

æene u dobi izmeu 50 i 70 godina (opasnost im prijeti prije svega od raka dojke),pripadnici obitelji u kojima je viπe njezinih Ëlanova umrlo ili bolovalo od raka

(naslijeena sklonost prema raku), debele (pretile) osobe.

▲


iznad normalne tjelesne teæine (tj. visine u centimetrima sma-njeno za brojku 100);

- RiziËni su zbog potencijalne kancerogenosti: na dimusuπene namirnice, kao meso i sir, zatim, meso na roπtilju nadrva, salamureno meso, usoljene ribe, præeni krumpir i drugapræena jela, suhomesnati proizvodi, a opasnost dolazi odnitrata, nitrita, akroleina, nitrozamina, slobodnih radikala;

- Ne piti alkoholna piÊa (Meutim, za veÊinu autorajedna Ëaπa vina na dan nije riziËna), jer alkohol oπteÊuje jetra,uniπtava neke bjelanËevine i vitamine, osobito B1 (tiamin),B3 (niacin) i B9 (folna kiselina) i poveÊava opasnost odslobodnih radikala - alkohol je osobito opasan za æene, apovezano s nastajanjem raka, jer alkoholom oπteÊena jetra nemogu metabolizirati æenske hormone estrogene, koji se ne-metabolizirani, tj. nepromijenjeni, nakupljaju u dojkama, jaj-nicima i rodnici, πto moæe pospjeπiti tumorske procese;

- Ne jesti redovito previπe mesa jer je to, prema Holfor-du i drugim istraæivaËima, riziËno zbog povezanosti s kance-rogenim djelovanjem slobodnih radikala i arahidonske ma-sne kiseline (koja se nalaze u æivotinjskim mastima) kojomse hrani rak;

- Ne piti previπe mlijeka jer je s tim u vezi ustanovljenrizik nastajanja raka prostate, bubrega, dojke i maternice(pretpostavlja se i zbog arahidonske masne kiseline u mlije-ku);

- Ne jesti πeÊer, odnosno izbjegavati ga πto viπe (u kavi,kolaËima, piÊima i dr.) jer oslabljuje obrambene snage (iz-meu ostalog, oduzima vitamine C i B-skupine, kao i kalcij;

- PreporuËuje se, radi zaπtite od raka, hraniti se uglav-

nom namirnicama koje obiluju antikancerogenim tvari-

ma, tj. tvarima koje spreËavaju nastanak raka ili njegov raz-voj, napredovanje, a to su prije svega antioksidansi (ËistaËi

slobodnih radikala), osobito vitamin C, E i biljni oblik vita-mina A beta-karoten, mineralni cink, selen, zatim biljna

vlakna koja upijaju i odstranjuju kancerogene nitrozamine,biljni pigmenti kao klorofil, drugi karotenoidi pored beta-karotena te flanoidi), nadalje, krologeniËna, elagiËna, kafeiË-na i druge organske kiseline, inhibitori proteaza, indoli,limonen, glutation i dr., a sve takve tvari s djelovanjem protivraka nalazimo najviπe u povrÊu i voÊu (zbog toga “rak je,znatnim dijelom, rezultat nedostatka, pomanjkanja biljnihnamirnica, prije svega povrÊa i voÊa u prehrani”).

Namirnice koje nas zaπtiÊuju od raka

Antikancerogene tvari sadræavaju sljedeÊe namirnice:

- kupusno povrÊe (kupus, brokula, prokulica i dr.), jersadræe vitamine C, E, beta-karoten, klorofil, indole, polife-nole, vlakna i dr.;

- tamnozeleni listovi povrÊa, kao i æuti, crveni i naranËa-sti plodovi i korijeni voÊa i povrÊa, jer obiluju beta-karotenomi klorofilom, kao mrkva, bundeva, πpinat, blitva, zelena sala-ta, maslaËak, paprika, πparoga i dr.;

- oraπasto voÊe i uljonosne sjemenke (orasi, ljeπnjaci,

bademi, suncokretove i buËine sjemenke i dr.), jer obilujuvitaminom E, elagiËnom i klorogeniËnom kiselinom, cin-kom, selenom, vlaknima;

- Ëeπnjak, crveni luk, poriluk, luk drobnjak ili vlasac,

luk kozjak ili ljutika, jer sadræe alicin i druge sumpornespojeve, flavonoide, selen i dr.;

- naranËa, limun i ostali agrumi, jer sadræe vitamin C,beta-karoten, limonen, pektine, flavonoide i dr.;

- grah, leÊa i ostale suhe mahunarke jer sadræe inhibito-re proteaza i vlakna kojima se sprjeËava stvaranje kanceroge-nih nitrozamina;

- jogurt i sliËne vrste fermentiranog mlijeka, jer sadræeenzime koji pomoÊu limfocita pospjeπuju stvaranje specifiË-nih antitijela protiv malignih stanica, a osim toga jaËajuobrambene snage poveÊavajuÊi stvaranje interferona, jakogantivirusnog agensa;

- vitamini i sl.: za zaπtitu od raka najvaæniji su antioksi-dansi (onemoguÊavaju razorno djelovanje slobodnih radika-la izravno povezanih s nastajanjem malignih procesa), i toosobito vitamini C, E, beta-karoten, cink i selen, a potrebnenjihove koliËine trebali bismo dobivati iz obilnog povrÊa ivoÊa u okviru pravilne prehrane. Meutim, zbog mnogihrazloga (oneËiπÊenog okoliπa, gubitka vitamina u uskladiπte-nom povrÊu i voÊu, virusnih i drugih infekcija, nezdravognaËina æivota i dr.) postoji vjerojatnost da u hrani ne dobiva-mo dostatno takvih prevaænih antioksidansa pa ih je potrebnouzimati kao posebne integratore, u obliku tableta i sl., alinakon πto se krvnim i drugim testovima ustanovi antioksi-dantni status i pomanjkanje pojedinih antioksidansa.

Prema dr. Searsu (u knjizi “The Zone”), novija znanstve-na istraæivanja pokazuju da su hormonalni poremeÊaji (oso-bito stvaranje prekomjernih πtetnih elkosanoida, PGE2 i dru-gih, kao i prekomjerna razina insulina) usko povezani s na-stajanjem i razvojem raka, zbog Ëega dr. Sears pretpostavljada njegova prehrana za zonu (koja, izmeu ostaloga, ostvaru-je stalnu hormonalnu ravnoteæu) moæe ne samo sprijeËiti,nego i lijeËiti rak.

Dr. Branko Prijatelj

rujan-listopad 2002

Prehrambene namirnice

13

Naziv su mu: zelje, glavati ku-pus, bijeli kupus, crveni kupus,bijelo zelje, crveno zelje, raπti-

ka, kapusta.Kupus je dugogodiπnja, kultivirana

zeljasta biljka iz obitelji krstaπica, iz-vanredno vaæno povrÊe u prehrani, oso-bito u krajevima gdje slabije uspijevadrugo povrÊe (brdska i hladnija podru-Ëja). Ima viπe vrsta i podvrsta kupusa,ali se viπe koriste bijeli i zeleni, a manjecrveni i kineski kupus.

Uzgojen je u dugom vremenskomrazdoblju, od divljeg kupusa koji samo-niklo raste u Sredozemlju i atlanskomdijelu Europe. Prastanovnici europskogobalnog podruËja upotrebljavali su div-lji kupus u prehrani joπ u povijesno do-ba. Stari EgipÊani nisu poznavali ku-pus. U GrËku je dospio u 4. st. p. n. e.,gdje je bio vrlo cijenjen, a joπ viπe neπtokasnije u Rimu. Interesantno je da nistari Grci ni Rimljani nisu poznavali ki-seljenja kupusa u danaπnjem smislu, kaoni germanski narodi. Oni su glavice ku-pusa posipali solju i prelijevali octom tespremali u glinene posude. Tek su stariSlaveni otkrili postupak kiseljenja ku-pusa koji se odræao do danas.

Kupus ima, poput ostalog lisnatogpovrÊa, malu energetsku vrijednost: 100g slatkog kupusa ima 105 kJ (25 kcal), akiseli kupus 92 kJ (22 kcal). Sadræi, ovi-sno o vrsti, 1,7-2,8 g bjelanËevina, 0,1gram masti i 2,8-3,8 g ugljikohidrata.Vaænost je kupusa u bogatstvu minera-lima i vitaminima. Najbogatiji je kali-jem, 233 mg% bijeli kupus, a 300 mg%crveni kupus, zatim æeljezom, magnezi-jem, bakrom, malim koliËinama natrija,a vrlo povoljnim odnosom kalcija 44mg i fosfora 36 mg, koji osigurava mak-

simalno iskoriπtavanje kalcija u orga-nizmu. Crveni kupus sadræi neπto veÊekoliËine kalcija.

Od vitamina sadræi puno vitamina C50 mg, kao agrumi, te vitamin U, koji je1950. godine izolirao znanstvenik Che-ney kao faktor protiv vrijeda. Sadræi ivitamine grupe B i karotene. Kupussadræi i Brassica faktor.

Kiseli kupus odavno je poznat iz po-vijesti skorbuta i moreplovca JamesaCooka. Osim vitamina C, kiseli kupussadræi i dosta mlijeËne kiseline koja po-goduje prirodnoj crijevnoj flori.

U prehrani se koristi svjeæ, kuhan ikiseli kupus.

Kupus je izuzetno vaæna namirnicau prehrani stanovnika planinskih pod-ruËja gdje je prehrana jednoliËna. Onikupusom unose u organizam elementevaæne za odræavanje bioloπke ravnoteæeorganizma te obranu organizma od raz-nih bolesti. U naπim planinskim kraje-vima - Lika, Kordun, Gorski kotar - zi-mi je kiseli kupus jedini prirodni izvorvitamina C.

Kod pripreme hrane kuhanjem, a na-roËito dugim kuhanjem i præenjem, ukupusu se razaraju njegovi najvaænijisastojci.

Sirovi kiseli kupus najbogatiji jehranjivim i ljekovitim sastojcima. Uprehrani se, naæalost sirovi kiseli kupusmalo koristi. Poæeljno je da se u kuhanikiseli kupus umijeπa malo sirovog damu se poboljπa bioloπka vrijednost.

»aπa rasola blagotvoran je jutarnjinapitak. Eksperimentalno je dokazanoda sok od svjeæeg kupusa, osim πto sadr-æi puno vitamina C, pomaæe u iscjelji-vanju Ëira na æelucu i upale debelog cri-jeva, πto potjeËe od vitamina U. ZatimpotiËe izmjenu tvari u stanicama i po-voljno djeluje na sluznicu crijeva. Sokod svjeæeg kupusa uvijek se mora pitisvjeæ, iscijeen tog Ëasa kada se uzima.

KUPUS(Brassica oleracca var. capitata)

Ne smije se spremati u hladnjak i ostav-ljati za drugi dan, kao ni zagrijavati, jergubi najdjelotvornije tvari. Pomijeπansa sokom od mrkve i repe odliËan jenapitak za osobe koje imaju problema snedostatkom kalcija te kod prijelomakostiju.

Deficit vitamina U preduvjet je zanastanak Ëira na æelucu i dvanaesniku.

Kod pravilno ukiseljenog kupusarazvijaju se mikroorganizmi koji suzbi-jaju proces truljenja u crijevima, pos-pjeπuju probavu i istjeruju toksiËne tva-ri iz organizma.

Kineski kupus - brassica pekinensis,sastoji se od duguljastih i rahlih listova,vrlo njeæne grae. Kemijski sastav sli-Ëan je obiËnom kupusu. Omiljeno je ipopularno povrÊe njeænog, blagog oku-sa. Najviπe se upotrebljava za pripremusalata ili kuhan i pirjan s ostalim povr-Êem, mesom i sl.

U narodnoj medicini prave se ljeko-viti oblozi od lista kupusa. Potrebno jesvjeæi list oprati, odstraniti srednje re-bro i omekπati ga kuhinjskim valjkom.Oblog treba oviti sterilnom gazom, mi-jenjati 2 puta na dan (na rane koje sporozacjeljuju). Ranu treba prethodno opra-ti Ëajem od kamilice.

Oblozi su se u narodnoj medicini ko-ristili kod sljedeÊih oboljenja: herpesazostera, akutne gnojne upale prsta i ne-kih koænih osipa.

Za bolju izmjenu tvari

Tri puta na dan, samu ili uz obrok,treba jesti salatu od svjeæeg ili kiselogkupusa zaËinjenog s malo ulja, dostasjeckanog lista perπina, s izribanom mr-kvom i Ëeπnjakom. PreporuËa se piti Ëajod treπnjinih peteljki.

Prim. doc. dr. sc.Elika Mesaroπ-Kanjski, dr. med.


Ocat je namirnica dobivena octenimvrenjem razrijeenih alkoholnihotopina, koje mogu imati razliËito

podrijetlo. Octeno vrenje izazivaju mi-kroorganizmi koji pripadaju grupi Myco-derma aceti ili Bacterium aceti. Sirovineza preradu u ocat jesu: vino, voÊna vina,pivo, razrijeeni etanol, fermentirani slad,surutka i sve πeÊerne otopine koje se naj-prije podvrgavaju alkoholnom vrenju pafermentaciji. Ovisno o vrsti sirovine od ko-je je dobiven, ocat moæe biti: vinski, voÊni,mijeπani voÊni, aromatizirani, ocat od su-rutke, od slada, od piva, alkoholni ocat.

VoÊni ocat

Osnova za dobivanje kvalitetnog octaje kvalitetna sirovina. Koristi se voÊna ko-mina, pa takav ocat nosi tipiËne mirisne iokusne karakteristike voÊa od kojeg se do-biva. NaËin proizvodnje takvog tipa octajest prirodna fermentacija. VoÊni ocat tre-ba sadræavati najmanje 4% octene kiselinei najmanje 12 g/L ekstrakta bez πeÊera.Takav je ocat kvalitetniji s obzirom naobiËni alkoholni destilat zbog razlike u mi-neralnim sastojcima. Ocat ubrajamo u za-Ëine, a voÊni ocat zdraviji je od obiËnogalkoholnog octa zbog toga πto je blaæi, tj.manje kiseo, i zbog svog mineralnog sa-stava (kalcij, fosfor, æeljezo, kalij, magne-zij, bakar, natrij).

Vinski ocat dobiva se iz prirodnog iz-vora - vina, octenim vrenjem bez ikakvihdodataka. Mora sadræavati najmanje 4%octene kiseline i 12 g/L ekstrakta bez πeÊe-ra. Moæe sadræavati do 300 mg/L ukup-nog, a do 300 mg/L slobodnog SO

2. Siro-

vina je iskljuËivo vino, obiËno slabije kva-litete ili vino koje je octano defektno, tj.sadræi poviπenu octenu kiselinu zbog ak-tivnosti octenih bakterija. Vinski ocat imakarakteristiËan ugodan miris, crvenkasteje ili æute boje, πto ovisi o boji upotrijeblje-nog vina. Na træiπtu imamo crveni i bijelivinski ocat. Sadræi hlapljive (octena kiseli-na) i nehlapljive organske kiseline (vinskai limunska kiselina), anorganske (fosfornakiselina), aminokiseline, hlapljive tvari(alkoholne, karbonilne spojeve, karbonskukiselinu i estere, glicerol i ostatni etanol,polifenole: katehini - flavonidi, kalijev hid-rogentartarat, acetilmetilkarbinol). Ocatima kiselost od pH 3,2-3,6.

Vinski ocat koristi se kao zaËin i kon-zervans. Meutim, poznat je po svom anti-

septiËnom i protuupalnom djelovanju u na-rodnoj medicini. Poznato je da ocat imaantibakterijsko djelovanje, ovisno o kon-centraciji. Od davnina je u narodnoj me-dicni vinski ocat poznat kao sredstvo zaispiranje rana, dezinfekciju posjekotina, zaobloge kod udaraca i nagnjeËenja, dezin-fekciju koæe, kod upala i poviπene tempe-rature, za ispiranje usne πupljine i inhalaci-je kod prehlade.

Kao sredstvo za opÊu dezinfekciju,vinski ocat primjenjivao se kod raznih epi-demija, a Hipokrat je oko 400. g. p. n. e.opisao inhalacije para vinskog octa. U po-vijesti medicine opisana je primjena vin-skog octa kod epidemije kuge i kolere usrednjem vijeku, kada je nazvan i “kuæniocat”, a u XVIII. i XIX. st. kod pojavekolere u Europi. Primjena vinskog octa kaolokalnog antiseptika za ruke spominje seza vrijeme Austro-Ugarske 1830.-1864.godine. Kao kuriozitet navodi se kamenaposuda kod ulaza u Lazaret u MartinπËici(Rijeka), koja je sluæila za dezinfekciju ko-vanog novca vinskim octom, pa se nijemogla izbjeÊi dezinfekcija ruku onih kojisu novac davali, odnosno primali. Navodise da se na taj naËin izvodila i dezinfekcijadokumenata. Naπi su pomorci vinski ocattradicionalno primjenjivali kao viπena-mjensko dezinfekcijsko sredstvo. Prof.Emili sa svojim suradnicima istraæivao je5%-tni vinski ocat za primjenu u dezinfek-ciji voÊa i prijesnih salata. Utvrdili su dauniπtava vibrione kolere, shigele i salmo-nele u vremenu od 10 do 15 minuta (LijeË-niËki vjesnik, 1972. i 1974.). IliÊ sa svojimsuradnicima utvrdio je da 4%-tni vinskiocat ima dobar uËinak na vegetativne obli-ke bakterija (Pula, 1984.). Prirodni anti-septici nemaju tako snaæna antimikrobnasvojstva kao sintetski, ali su gotovo netok-siËni, nemaju nuspojava i ekoloπki suopravdani.

Vinski se ocat u domaÊinstvu upotreb-ljava za pripremu raznih salata, umaka, ju-ha, preljeva i kao dodatak glavnim jelima.

Marinada za sirove salate: 3 ælice ulja,2 ælice vinskog octa, prstohvat soli, zaËin-ske biljke ovisno o vrsti salate za koju upo-trebljavamo marinadu (luk, papar, kim, listperπina, vlasac, Ëeπnjak i sl.). Ulje, ocat isol dobro se izmijeπaju u gustu tekuÊinu izatim dodaju fino usitnjene zaËinske bilj-ke te prelije po salati, promijeπa i ostavi daodstoji.

Prim. doc. dr. sc.Elika Mesaroπ-Kanjski, dr. med.

©ljiva, koπtunjavo voÊe ukusnog plo-da, podrijetlom iz Male Azije, poz-nata je joπ u starom vijeku. Danas se

uzgaja preko 2000 vrsta πljiva. Najpoznatijesu talijanka, poæegaËa, aæenka i mirabel.

U prehrani se πljiva koristi svjeæa i su-πena. Od nje se prave pekmez, dæem, kom-pot, slatko i rakija. Svjeæi plod πljive sadr-æi u 100 grama:84% vode, 0,6% bjelanËe-vina, 10% ugljikohidrata i 2,1 g biljnihvlakana. Od vitamina ima: 220 µg karote-na (provitamin A), 3 mg vitamina C, 0,70mg vitamina E, 3µg folne kiseline, 1,2 mgniacina i vitamin B

6, te obilje minerala:

190 mg kalija, 16 mg fosfora, 11 mg kalci-ja, 7 mg magnezija, natrij, æeljezo i bakar.©ljiva sadræi i pektine i jabuËnu kiselinu.

U 100 grama ploda suhe πljive ima 23grama vode, 2,4 g bjelanËevina, 44 g uglji-kohidrata i 16,1 g biljnih vlakana. U koπti-cama ima najviπe masnog ulja 45%, amig-dalina i benzojeve kiseline.

Vrlo dobar okus πljive potjeËe od do-brog odnosa πeÊera (5 razliËitih vrsta) ivoÊnih kiselina. ©ljive imaju nisku ener-getsku vrijednost, oko Ëetiri puta manju odkruha. Zbog obilja vitamina, minerala, bilj-nih vlakana i prirodnih πeÊera, πljiva zau-zima vaæno mjesto kao voÊe u prehrani.Ona pridonosi i poboljπanju pravilne pre-hrane, tim viπe πto njen sastav u bioloπkinajprihvatljivijim oblicima ljudski organ-izam prihvaÊa i time je iskoristljivost veli-ka. Laksativno djelovanje πljive ima naro-Ëitu prednost jer je, zbog nedovoljne fiziË-ke aktivnosti i naËina prehrane, aktivnostcrijeva, naroËito kod starijih osoba, oteæa-na i usporena, s nepovoljnim posljedica-ma. U narodnoj medicini svjeæa i osuπenaπljiva oduvijek se koristila protiv kroniË-nog zatvora.

©ljivu bi trebalo mnogo koristiti u pre-hrani, u njenim raznim oblicima, od svje-æeg i suπenog ploda do kompota, dæema ipekmeza, a manje je koristiti u obliku raki-je, poznate πljivovice, koja se sobom do-nosi mnoge probleme, od naruπenog zd-ravlja do ruπenja obitelji, pogorπanja me-uljudskih odnosa i sl.

©ljiva pomaæe kod raznih zdravstvenihproblema: regulira probavu, Ëisti organ-izam i odstranjuje iz njega πtetne tvari, po-tiËe rad jetre, popravlja apetit.

©LJIVA(Prunus domestica)

OCATPrehrambene namirnice


Danas se nastoji pridobiti ljudeda jedu bioloπki punovrijed-nu, a uravnoteæenu hranu sa

πto manje rafiniranja i k tome pravilnopripremljenu. Takva hrana treba zado-voljiti sve potrebe organizma za ras-tom, razvojem, i za zaπtitu zuba od kva-renja.

Prvo valja spomenuti kruh. Trebaobi biti naËinjen od integralnog, cijelogzrna i braπna razliËitih æitarica. Crni,kukuruzni, raæeni, heljdin ili bilo koji,svaki je bolji od kruha naËinjenog izrafiniranog, bijelog pπeniËnog braπna.Takoer su za zdravlje zuba loπi sviproizvodi iz takvog bijelog braπna.

Proizvodi punog zrna nisu samobioloπki vrijedna hrana, nego su i ma-nje ljepljivi, tvri su i zahtijevaju Ëvr-πÊe, snaænije ævakanje. To sve prido-nosi boljem ËiπÊenju usne πupljine ispreËava kvarenje zuba.

Pravilna prehrana obuhvaÊa i od-govarajuÊu prisutnost biljne hrane u je-lovniku. Treba poπtivati raznovrsnostjela i Ëesto jesti sirovo voÊe i povrÊe.Uz uobiËajene salate koje smo naviklijesti sirove, treba rabiti i drugo povrÊekoje nam je pri ruci, kao πto su cikla,cvjetaËa, πpinat, blitva, πampinjoni, ce-ler itd. TermiËkom (pomoÊu topline)obradom, kuhanjem, mnogi se sastojcigube ili uniπtavaju, osobito neki vita-mini, ali se smekπa tvrda biljna graa.To olakπava probavu, iako se Ëini med-vjea usluga zubima. Za njih vrijedi

pravilo “energiËno gristi i upotreblja-vati ih, a ne πtedjeti”.

MlijeËni su proizvodi veoma po-æeljni u pravilnoj prehrani opÊenito, anapose za rast, razvoj i kasniju zaπtituzuba. VeÊ i sama prisutnost mlijeËnehrane u ustima djeluje na zube zaπtit-niËki zbog mlijeËne bjelanËevine ka-zeina. Zato bi trebali u dnevnom jelov-niku obogatiti svoje jelo obranim mli-jekom, jogurtom, svjeæim i fermenti-ranim sirom. Ako pri jelu grijeπimouzimajuÊi rafinirane πeÊere, greπku jelako ispraviti tako da uzmemo kriπkusira u usta i pojedemo je. PrisutnostmlijeËnih proizvoda u ustima ostavljaiza sebe relativnu ËistoÊu. To isto Ëinekikiriki i njegov maslac, te kokice ku-kuruza ili jaja. Zato nije na odmet za-pamtiti da nam takav dodatak jelu, ta-kav “snack”, moæe bolje posluæiti odslatkiπa.

Iako je πeÊer neosporno najveÊi kri-vac za kvarenje zuba, teπko se odreÊislatka jela. Ali postoji rjeπenje: primje-na umjetnih sladila. Ne sadræe πeÊer, amnoga nemaju kalorijsku vrijednost,ne uzrokuju debljanje. Ne sudjeluju ukvarenju zuba, naprotiv, πtite ih. Ideal-ne prilike zato jesu voÊne salate, kre-me, pudinzi, kolaËi i druge vrste slatki-πa zaslaene umjetnim, neenergetskimsladilom. U nas se moæe dobiti npr.Natreen, koji je kombinacija saharina iciklamata.

Slatka piÊa koja se piju na brzinu,kao kava, Ëaj i slatki sokovi, iako za-slaena πeÊerom, ne predstavljaju ve-Êu opasnost. Ali ako ih se polagano idugo pijucka uz gledanje televizora,Êaskanje ili Ëitanje, opasna su za zube.Svaki dugi kontakt πeÊera i zuba æva-kanjem obiËnih ævakaÊih guma kvarizube. Zato je industrija stavila na træi-πte ævakaÊe gume napravljene s umjet-nim, neπeÊerenim sladilima. Ponudilaje i druge slatke proizvode, kao πto su

bomboni, sladoledi, kolaËi, dæem i sliË-ni slatki proizvodi napravljeni s umjet-nim sladilima, bez πeÊera. Tako se Ëu-vaju i zubi, ali i “vitka” linija, ne deb-ljamo se.

Æelimo li ipak zadræati rafiniraniπeÊer u jelu, pokuπajmo barem umanji-ti opasnost od njega za naπe zube. Slat-ko jelo treba jesti uz ostali obrok, anikako ne izolirano meu obrocima.Nakon toga razumno je oprati zube. Zameuobrok najbolje je izabrati, umje-sto takvih slatkiπa, voÊe ili, ako volite,povrÊe. Sigurno je za sladokusce stra-πno ako mu se umjesto kriπke torte po-nudi mrkvica ili kriπka celera.

Prehrana i karijes (II)

KAKO JESTI DA BI SA»UVALI ZUBE

KonaËno valja reÊi da opasnost zazube vreba i od prirodnih, slatkih i ljep-ljivih namirnica. Pravi mali koncen-trati πeÊera kriju se u datuljama, bana-nama, rozinama i smokvama. Med jepoæeljno razrijediti s vodom, Ëajem (nevruÊim) ili sokom, a moæe ga se dodatii mlijeËnim kaπama ili nekom sliËnomjelu. Isto to vrijedi za sve ostale slatkei ljepljive namirnice.

KonaËno treba naglasiti pravilo dasvatko mora voditi raËuna o sebi sa-mom. Tako Êe saËuvati zdrave svojezube i posjedovati lijep osmijeh, te iz-bjeÊi “bliski susret” sa zubarskom bu-πilicom i klijeπtima.

Iz knjige: Roko ÆivkoviÊ: “Hranom do zdravlja”


VeÊina zdravih obitelji provodislobodno vrijeme na raznolikimmjestima, uæivajuÊi u razliËitim

sportsko-rekreacijskim aktivnostima.Nesretnih je i neprimjerenih obi-

telji mnogo, uglavnom s opravdanim ineopravdanim razlozima. NajËeπÊe da-naπnja, posebice urbana djeca nisu za-dovoljna svojim obiteljima, odnosnousamljenim, zlostavljanim, kritiziranimi prestraπenim roditeljima. Sami rodite-lji nisu iπli u πkolu za roditelje te su,neæeljeno i nesvjesno, pomogli potica-nju razvoja (poput spuæve) zlostavlja-nog, kritiziranog i prestraπenog djeteta.Iako roditelj æeli svako dobro svojemdjetetu, neprimjerenim ponaπanjem ver-balno, duπevno i tjelesno zna maltretira-ti prigovaranjem, vikanjem, divljaËkimispadom, tjelesnim blaæim, srednjim ijaËim i najjaËim napadom, æeleÊi ukori-titi svoje neposluπno dijete (“divlje” di-jete divljeg roditelja). NajËeπÊe naivnimisprikama tipa “bio sam umoran, napet,nervozan”, roditelj pokuπava opravdatisebe”, a zapravo bi trebao ponavljatirazred “πkole za roditelje”, ali toga u nasjoπ nema.

Nemam vremena

Zakonodavac u razvijenim dræava-ma jasan je i nedvosmislen u pogleduroditelja s inklinacijom patoloπkim ko-nativnim dimenzijama. Na dan, mjesecili godinu, veÊ godinama djeca sama

pitaju, odgovaraju, ruËaju, gledaju

TV, sluπaju svoju glazbu. KomiËni iz-govori roditelja o pretjeranom radu i nei-manju vremena za dijete izazivaju sar-kazam. Naime, tolerantan razgovor, to-

plina, paænja, mir, ljubav, igra obiËno sene mogu kupiti, naruËiti, veÊ podijeliti,razvijati u gnijezdu obiteljskog doma.Roditelji najËeπÊe ne razumiju svoje di-jete, a laæno klimaju glavom jer zapravone znaju sluπati, razgovarati pa ne Ëu-ju svoje dijete. Uz hranu, san i kretanje,potrebe su za tjelesnom i emocionalnomsigurnoπÊu, pripadanjem i ljubavlju. Di-jete nije i ne moæe biti krivo za roditelje-ve umore (od posla, πefa, okoline i kom-pletnoga nesreenog æivota), vrednova-nje danaπnjih laænih vrijednosti i poku-πaje natjecanja za posjedovanjem sve-kolikih tehnoloπkih dostignuÊa.

NajveÊa je nagrada i najveÊe bogat-stvo zdravlje svih Ëlanova obitelji jerznamo da je zdravlje pretpostavka svihljudskih aktivnosti. Samopoπtovanje ipoπtovanje Ëlanova obitelji pomaæe raz-voju poπtovanja ostalih, a ta poπtovanjaomoguÊuju pravilan razvoj samoaktual-izacije. I djeci i roditeljima potrebni sunjihovi vrπnjaci. Ipak, i u tuzi, i u radostisvi, pa i dijete, æele æivjeti u luci sigur-nosti. Kada nas dijete poËasti otvara-njem svojih misli, prihvaÊajmo taj uni-katni poklon kao delikatesu æivota. Akonas neËemu nauËi, tada smo najsretnijiroditelji, s najpouzdanijim kamatama,jer ima li ljepπega i kvalitetnijega osje-Êaja od usklaenosti i ponaπanja uvaæa-vanjem svakoga Ëlana obitelji posebno.

Druæenje uz sport

Obiteljski badminton ne traæi punoprostora, a idealan je za svaku obitelj, sadva reketa (koji se mogu naÊi za svega30 kuna za rekreativno opuπtanje), namalo prostora, recimo na travnatom te-

renu. MoguÊe je obiteljski badmintonigrati u parovima: npr. tata i mama pro-tiv kÊeri i sina, ili kÊi i tata protiv mamei sina. Individualno prvenstvo obiteljiisto je vrijedno, upravo stoga πto sestvarno nikada ne zna tko Êe biti prvi.Reket za vrhunski badminton vrijedinajmanje 50 eura. Vani, recimo u Slove-niji, a kod nas u Zagrebu, Rijeci obiteljisu rasadnici kvalitetnoga badmintona.

Najbolji primjer vrhunskoga obitelj-skog tjelesnog vjeæbanja imamo u ski-

jaπkoj obitelji KosteliÊ. “Za nadarenuobitelj KosteliÊ pobjeivanje je obitelj-ski posao”, izjavljuje poslije Zimskiholimpijskih igara 2002. godine K. No-ble.

Izjava mame Marice o stalnom pa-danju tada male, trogodiπnje Janice nasnijegu, kada je smetala ostaloj djeci naskijaliπtu, i o mislima kako nikada neÊenauËiti skijati, pomaæe razumijevanjubitnosti ulaganja slobodnoga vremenaroditelja u mlae Ëlanove obitelji cjelo-æivotnim upornim radom. Uz osvajaËi-cu naslova slalomske i ukupne pobjed-nice Svjetskoga kupa sestru Janicu, bratIvica pobjeuje u slalomu. Tati Kosteli-Êu znali su zamjeriti na prevelikim am-bicijama. On se nije obazirao, veÊ je ugotovo nemoguÊim uvjetima odlazio sdjecom. I popeo se sa svojom djecomdoslovno do zvijezda.

Uz jednostavne rekreativne, kinezi-terapeutske (danas nekima dosadne)obiteljske πetnje, obiteljska planina-

renja, obiteljska trËanja, primjerenadobi, spolu, uzrastu, osobnim duπevnim,tjelesnim i socijalnim sposobnostima, nasvim moguÊim prirodnim i umjetnim

Vaænost obiteljskog tjelesnog vjeæbanja

TAKMI»ARSKI DUH JA»AOBITELJSKE VEZE

Iznimno mali broj djece i roditelja zadovoljan je obiteljskomatmosferom i primjerenim odnosima u njoj. Sretne obitelji najËeπÊe

podræavaju jednakost svih Ëlanova obitelji, posveÊuju pozornostduhovnosti, prilagodljive su, iskrene, posebno obraÊaju pozornost

poticanju uËestalih razgovora.


podlogama, u svim godiπnjim dobima,zanimljiva je i obiteljska orijentacija

svih Ëlanova obitelji, najËeπÊe u πumi.Orijentacijska karta i kompas bitna supomagala koja omoguÊuju kretanje ne-poznatim terenom, uz posjet nekolikokontrolnih toËaka na raznolikim zemlji-πnim detaljima. Ispravnim tumaËenjemkarte izabire se put izmeu dviju kon-trolnih toËaka, kojih je viπe, i to po toË-nom, zadanom redoslijedu.

Obiteljsko klizanje (na klizaliπtu ilivanjskom terenu), posebice zimi, pri-hvaÊeno je od mnogih obitelji. SpecifiË-na psihomotorika i oprema potiËu raz-nolikost tog rekreacijskog sadræaja.

Obiteljsko ronjenje moæe se prepo-ruËiti samo iskusnim, opreznim i zdra-vim roditeljima, s bitnim znanjima oosnovama ronjenja. Umjerenost u duæi-ni boravka u vodi, moru, dubini urona teostalim relevantnim znaËajnostima,omoguÊava razvoj ljubavi prema svijetumora i vode. Za razliku od πetnji, trËa-nja, ronjenje zahtijeva ronilaËku dozvo-lu, materijalna ulaganja u opremu i skup-ljanje znanja. Kod ronjenja na dah istoje vaæno dræati se granica svojih moguÊ-nosti, ne prejesti se prije ronjenja, nekonzumirati alkohol, lijekove ili drogu.

BITNA PRIDRÆAVANJA OSNOVNIHPONA©ANJA U RONJENJU

1. Nikada ne roni sam. Uvijek roni uparu!2. Crvenom (s bijelom crtom) ronilaË-kom plutaËom uvijek obiljeæi mjesto ro-njenja.3. Roni iskljuËivo s ispravnom ronilaË-kom opremom.4. Svoju opremu sam sloæi i provjeri.5. Svako ronjenje isplaniraj.6. Odroni, a ronjenje zabiljeæi u ronilaË-ku knjiæicu.

mlaih do najstarijih) ako se ima ljuba-vi, strpljenja, æelje i osnovnih znanja izæivota na moru, o osnovama jedrenja,kvalitetnom razumijevanju pokretanjajedrilice kroz vodu, more, samo snagomvjetra, razvijenog osjeÊaja za dobre in-terpersonalne odnose na malome pro-storu. Mnoge naπe obitelji æive za jedre-nje. RijeËka obitelj Marina LovroviÊasamo je jedna od mnogih istinskih jedri-liËarskih obitelji.

Obiteljski stolni tenis raπiren je iprihvaÊen upravo stoga πto prihvaÊa sveËlanove obitelji. Moæe se igrati pojedi-naËno te u parovima. PreporuËaju se kaoπto je prijedlog za obiteljski badminton.

Ako je neπto prihvaÊeno kao pose-ban specijalitet, tada je to obiteljski no-

gomet.

Posebno vrijedi u siromaπnijim, ne-razvijenim zemljama.

Obiteljska odbojka koristi se ËeπÊeu obitelji intelektualaca. Ljeti je izuzet-no prihvaÊen obiteljski picigin, igra upliÊaku mora, s malom plastiËnom lop-ticom.

Obiteljska koπarka iskljuËivo na je-dan koπ igra se najËeπÊe ispred obitelj-ske kuÊe.

Na kopnu obitelji koriste raznolikesadræaje, poput jahanja konja, odbojkena pijesku, boÊanja, minigolfa, pikada,biljara, πaha, dæoginga, aerobika, fitne-sa, bejzbola, maËevanja, specijalizira-nih πkola tenisa, plivanja, skijanja, jaha-nja... U bazenima plivaju, u bazenima stermalnim vodama kupaju se, relaksira-ju.

Na rijekama uæivaju u raftingu, ribo-lovu, kajakaπtvu...

Na moru vole daskanje, paraglaj-ding, vodeni tobogan, podvodni ribolov,skokove u vodu, vaterpolo, veslanje...Na plesnim, otvorenim i zatvorenim po-dijima pleπu. NemoguÊe je nabrojati svenove, nepoznate ponuene sadræaje ukojima uæivaju obitelji.

Vaænost obiteljskog tjelesnog vjeæ-banja oËituje se u boljem upoznavanju,odræavanju, razvijanju te podizanju tje-lesnih, duπevnih, socijalnih blagih sta-nja svih Ëlanova obitelji, kako bi se ula-galo u vrijednu uπteevinu - cjelokupnoobiteljsko zdravlje.

Albin RedæiÊ, prof.Maja RedæiÊ, prof.

Obiteljsko plivanje, poput ronjenjakod neznalica i neopreznih osoba, pose-bice djece pa roditelja, dovodi ponekaddo utapljanja. U Hrvatskoj se godiπnjeutopi gotovo 200 osoba. Plivanje potiËeinterdisciplinarni razvoj organizma: zi-mi, na proljeÊe, u jesen u bazenima, aljeti na otvorenim, prirodnim i umjet-nim vodama i bazenima.

Obiteljsko jedrenje izvrsna je ak-tivnost (za sve Ëlanove familije, od naj-

Od svekolikih natjecanja unutar ori-jentacije, najprihvaÊenije je u nas poje-dinaËno orijentacijsko trËanje. Bicikli-sti uæivaju u orijentacijskom brdskom

biciklizmu, skijaπi u skijaπkoj orijen-

taciji, a hendikepirani u orijentaciji

hendikepiranih osoba.Obiteljski biciklizam (kuÊni i vanj-

ski) potiËe poæeljnu kondicijsku pri-premljenost i zdraviji æivot. Posao i kuÊ-ne obveze trebaju nam biti poticaj zapronalaæenje vremena za tu sportsko-rekreacijsku aktivnost koja umjerenimradom pomaæe srcu, pluÊima te rekon-valescentima nakon preboljelih bolesti.Velik broj znanstvenika u svijetu doka-zao je korist pravilnih praÊenja i trenira-nja srca lakπim optereÊenjima biciklomza srËane bolesnike. Preleæanim teπkimpluÊnim bolesnicima, onima koji su iz-gubili teæinu, s loπom krvnom slikompreporuËa se voziti bicikl. Rekreacijskokoriπtenje bicikla poæeljno je uz primje-rena optereÊenja. Do sada uglavnom kodlaika, uvrijeæeno je miπljenje da je bitnoutjecati na razvoj tjelesne muskulature ubiciklista. Ipak, svatko moæe znati daveÊi pluÊni kapacitet omoguÊuje potpu-ni izraæaj pluÊa, a to potvruje miπljenjeda je izuzetno vaæan razvoj pluÊnih mi-πiÊa. Starije osobe trebaju voziti u sku-pini, jedna iza druge, tako da bi najslabi-ji trebao biti prvi, a najbolje tjelesno pri-premljeni posljednji.


T ko pjeva, zlo ne misli - kaæe naπ na-rod, a tko se smije, dulje æivi - tvrdeznanstvenici. Pjesma, smijeh, πala i

humor izraz su zdravlja, vedrine i zado-voljstva. Njima osoba iskazuje svoju ra-dost, dobro raspoloæenje, sreÊu i druge po-zitivne emocije. Pokazuje okruæju da jespremna za veselo druæenje, a ne za svaui sukobe. Smijeh je svojstven samo ljud-skom biÊu. Odgovor je na radosne potica-je, vedre i πaljive doæivljaje. Nasuprot smi-jehu, plaË je pokazatelj patnje, boli, tuge,nezadovoljstva, oËaja, dakle, negativnihemocija. Iako su to dvije suprotne emocije,ipak imaju mnogo zajedniËkih svojstava.Ponajprije, oslobaaju od napetosti, smi-ruju, opuπtaju, relaksiraju, pomaæu Ëovje-ku da lakπe prevlada kuπnju, izazov i neza-dovoljstvo, da izbjegne sukobe, krize, dase lakπe nosi sa svakodnevnim teπkoÊama,pritiscima i konfliktima. Kad se Ëovjek is-plaËe, umiri, kad osjeti olakπanje, prikupisnagu za poslove koji dolaze, postaje po-duzetniji, uËinkovitiji i otporniji na pro-bleme, bol i krizu.

Smijeh - djelotvorna terapija

”Smijeh je lijek” - kaæe flamanskamudrost. Novija fizioloπka istraæivanja po-kazuju da on povoljno djeluje na ljudskozdravlje. Smisao za humor, πalu, dosjetku,vic te zdrav smijeh, dobro raspoloæenje ivedrina duha, po svojoj djelotvornosti, po-sebno osjeÊajnoj i psiholoπkoj, zasluæujuvisoko mjesto u terapijskim sredstvima -dræe lijeËnici. “Dugo æivi onaj koji se Ëestosmije!” - tvrdi narodna mudrost. Zato nje-gujte dobro raspoloæenje, πalu i humor. Ra-dujte se viπe i ËeπÊe. Izbjegavajte uzruja-vanje i ljutnju. »im osjetite malo veÊe ne-raspoloæenje koje moæe vedrinu pretvoritiu ljutnju, iznaite neku komiËnu i smije-πnu stranu. Smijeh, dosjetka i humor pravasu protuteæa i najefikasnija preventivauzrujavanju.

IstraæivaËi s Harvarda Medical Schoo-la, koji su prouËavali vitalnost osoba u zre-lim godinama i izglede za dugotrajan æi-vot, otkrili su da ljudi s pravim osjeÊajemza humor imaju veliku priliku doæivjetistotu. Utvrdili su da posjedovanje smisla

za humor i πalu znatno produljuje æivot,potiËe ljudsku sreÊu, jaËa obrambene spo-sobnosti, oplemenjuje duπu i tijelo. PremaizvjeπÊu dr. Margery Hutter Silver, znan-stvenice koja je vodila taj istraæivaËki pro-jekt, smijanje donosi iste rezultate kao isvakodnevna tjelovjeæba, trËanje ili nekedruge fiziËke aktivnosti. Ono dovodi dozdrave relaksacije, opuπtanja miπiÊa, dub-ljeg disanja i bolje ventilacije pluÊa, po-boljπava cirkulaciju i opskrbu krvlju svih,a poglavito perifernih dijelova tijela,opskrbu organizma kisikom, aktivira me-tabolizam (mijenu tvari), jaËa tjelesno imentalno zdravlje, umiruje æivce i misli.Ipak, najvaæniji je psiholoπki uËinak smi-jeha, zdravog i vedrog raspoloæenja nastvaranje toplog, ugodnog i poticajnogozraËja u obitelji, na radnome mjestu i uæivotnom okruæju. U tako opuπtenoj, ved-roj, ugodnoj i poticajnoj atmosferi, pro-duktivnost, radni elan, uËinak i kvalitetauratka mnogo su bolji, a meuljudski od-nosi na visokoj razini. Valja naglasiti dasukobi, krize, uzrujavanja i loπi odnosi ukolektivu podrivaju radnu disciplinu, po-duzetniπtvo, stvaralaËki polet, a smisao zahumor, πalu i jaËanje morala djelatnika po-diæe ih na viπu razinu. Pogreπno bi bilo svezasluge za dobre meuljudske odnose i vi-soke radne uËinke pripisati samo humoru ivedrom duhu. Oni su znaËajan, ali ne inajvaæniji dio pokretaËke snage koja dje-luje u zajedniπtvu i interakciji s drugimmotivacijskim i poticajnim Ëimbenicima.Makarenko je govorio da Ëovjeka nije mo-guÊe nauËiti kako Êe postati sretan, ali gaje moguÊe odgojiti da se osjeÊa sretnim.SreÊa, vedro raspoloæenje, smisao za hu-mor i dosjetku postiæu se ljubavlju, dobro-tom, razumijevanjem, osobnim uzorom,nikako silom i represijom. Moæemo neko-ga prisiliti da radi, ali ne i da uæiva u radu,da bude radostan, vedar i da se zadovoljnosmjeπka. Ilustrirat Êemo to berlinskom πa-lom: “Izmlatio sam ga kao vola u kupusu,a on svejedno neÊe da se smije, pa neÊe!”Mnogo je poslova koji se ne mogu poticatini pokretati humorom i πalom. Joπ viπe jeproblema, tegoba, sukoba i kriza koji se nedaju ukloniti, pa ni ublaæiti vedrinom duha

i isprikom. Smijeh, vedrina i humor unu-tarnje su vrijednosti i duboko korijenjenipogled na svijet i æivot. Oni su dar srca iizviru iz dubine ljudske duπe. Duπa kojapati ispunjena je gorËinom pa nema vedri-ne i nije joj do smjeha. NemoguÊe je ma-skom smijeπka prikriti boli, brige, patnje iprobleme. Duboko povrijeen, poniæen,oËajan, traumatiziran ili teπko bolestan Ëo-vjek, Ëovjek koji je izgubio voljenu osobu,nije raspoloæen za πalu. No, i tu su toplaljudska rijeË, suosjeÊanje za njegove pro-bleme, vedrina duha, staloæenost, smire-nost i potpora uvijek dobrodoπli. Vedrinaduha, veselo ozraËje, prijazan smijeπak iohrabrenje pojaËavaju vjeru, nadu, volju iæelju za ozdravljenjem. Smijeh, humor, πa-la i vedrina lijekovi su samo za one sva-kodnevne brige i probleme koje smo suvi-πe uzeli k srcu, od njih stvorili veÊe brige iprobleme nego πto jesu, koji, ako ih neuklonimo pravovremeno, mogu prerasti uozbiljan problem i krizu.

Valja razlikovati prirodan i iskren smi-jeh od ironiËnog podsmijeha i ciniËkogismijavanja, koje duboko omalovaæava,vrijea, poniæava i predstavlja najljuÊiotrov za meuljudske odnose i razdor ukolektivu. Smijeh gradi, a podsmijeh ruπidobre odnose.

Dr. Herbert Lefcourt s UniverzitetaWaterloo iz Ontarija u Kanadi proveo jeeksperiment na skupini bolniËkih pacije-nata, oboljelih od razliËitih bolesti i srazliËitim stadijem oboljenja. Usporedbomispitanika koji su imali smisao za humor iπalu s onima koji ih nemaju, utvrdio je dasu ispitanici koji su se tijekom eksperi-menta najviπe smijali, zbijali πale, iskazi-vali vedrinu i radost, imali najveÊu razinuporasta novonastalih antitijela u organiz-mu. Njegova studija dokazuje da smijeh ivedrina poboljπavaju imunitet jer potiËutijelo na poveÊano stvaranje prirodnih an-titijela za borbu protiv razliËitih vrsta bo-lesti.

Dr. Peter Derks (The College of Wil-liam and Mary, Virginia) tvrdi da je smija-nje vrlo sloæen proces, a da je smijeh nau-Ëen odgovor na emocionalne poticaje.UkljuËen je u mnoge vjeπtine, poput spo-

Vedrina duha, smijeh i suze

LIJEK BOLJI OD TABLETATajna da se saËuva zdravlje, da se produæi ljudski æivot ili da se dosegne duboka starost nalazi se

u mudro izabranim pravilima æivota i zdravlja, a ne u ljekarnama!Tissot


sobnosti brzog rjeπavanja problema. Po-maæe kod ublaæavanja i uklanjanja sveko-likih æivotnih, socijalnih i drugih meu-ljudskih nesporazuma, problema, kriza isukoba. Ne kaæe se bez razloga da su oso-be koje imaju vedrinu, dobar smisao zaπalu i humor obiËno vrlo inteligentne, to-ple i posebno dobro prihvaÊene u druπtvu.

AnalizirajuÊi uzroke moædanih valo-va, znanstvenik Derks otkrio je da su lijevai desna strana mozga mnogo bolje koordi-nirane kod osoba koje imaju razvijen smi-sao za humor, πalu i koje se Ëesto smiju.Utvrdio je da lijeva strana biljeæi ono πto jereËeno, a desna prepoznaje ono πto je smi-jeπno u tom sadræaju. Smijeh ima vrlo zna-kovitu ulogu u æivotu ljudi. Onaj tko punone gleda na crnu stranu æivota, veÊ u sve-mu traæi ono πto Êe ga nasmijati, razveseli-ti, pomoÊi mu da zaboravi probleme, te-πkoÊe, krize i nelagode, a æivot uËini ljep-πim, veselijim i boljim - sretan je i mental-no zdrav Ëovjek. I u najdelikatnijim situa-cijama, teπkim izazovima, kuπnji i krizi onne pada u depresiju. U stanju je saËuvatispokojstvo, mirnoÊu i dostojanstvo, nositise s problemima, ne reagirati nepromiπlje-no niti grubo. Kad ga naljute neraspoloæe-na supruga, nestaπna djeca, agresivni su-sjed, namrgoen kolega, æivËani πef, obiË-no odgovori nekom πalom, humorom, is-priËa prikladnu anegdotu, dosjetku, nasmi-jeπi se, pa s vedrim raspoloæenjem, rado-πÊu i osmijehom na licu nastavi raditi. Ti-me smekπa, razoruæa i privoli na popuπta-nje i najljuÊeg, goropadnog, uzrujanog inasilnog muπkarca i æenu. On je uvijekrazborit, obazriv prema drugima, ima osje-Êaj mjere, dobar smisao za ponaπanje udruπtvu, vjeπtinu u socijalnom ophoenju.Nikad ga nije lako izbaciti iz takta, uvuÊi usukob, svau ili obraËun. Takvoj osobi i uvrijeme oluje svijet izgleda vedro. Smisaoza humor i umijeÊe smijeha karakterno susvojstvo osjeÊajno toplih, uravnoteæenih,samosvjesnih, fleksibilnih, duhovitih i to-lerantnih ljudi. Oni zraËe dobrotom, a svo-jim duhovitim dosjetkama i πalom izvukuosmijeh na licima veÊine ljudi.

Smijeh je odraz radosti i oduπevljenjapa se ne bi trebalo smijati na silu kad nasobuzme tuga i kad nam se plaËe. Ne moæese istovremeno biti prijazan i bijesan, pla-kati i pjevati, ljutiti se i smijati. Svaka emo-cija ima svoju vrijednost, treba ju svjesnodoæivjeti i objektivno izraziti: kad nam sesmije, smijati se, a kad nam se plaËe, pla-kati do mile volje.

Suza - uËinkoviti lijek za patnju

PlaË je fizioloπka pojava svojstvenaljudima, popraÊena suzama. Suza na liculjudi u pravilu je znak njihove patnje, bola,tuge, oËaja, psihiËke i/ili tjelesne nelago-de. Ponekad moæe biti izrazom iznenadneradosti, golema oduπevljenja, prevelika iz-ljeva pozitivnih emocija ili nekontroliranasmijeha - tzv. suze radosnice. Plakanje jegolemo olakπanje jer pridonosi zdravlju.Svaka prolivena suza donosi pregrπt kori-sti: rastereÊuje od æivËane napetosti, opu-πta, snaæi zdrav duh i predstavlja sigurno-sni ventil olakπanja. Zaπto onda skrivamovlastite suze i plaË? Uvrijeæeno je miπlje-nje da je plakanje izraz slabosti, da je sra-mota plakati, poglavito kad je rijeË o mu-πkarcima. Vidjeti suze u oËima muπkarcaravno je katastrofi. Æenama se veÊ nekako“progleda kroz prste”. One lakπe zaplaËu iËeπÊe traæe “rame za plakanje”. Kad nezadovolje na ispitu u πkoli, kad ih roditeljinaljute, kad ih πef nasekira na poslu, kaddoæive neki poraz ili ih muËe ljubavni jadi- one se dobro isplaËu, ublaæe tugu, smanjeæivËanu napetost, nezadovoljstvo, opustese i olakπaju vlastite tegobe.

Koliko puta smo se naπli u jadu, boli,koliko puta nam je osjeÊaj tuge kao knedlazastao u grlu i samo bi ga suza mogla poti-snuti, ali se ipak nismo htjeli “obrukati”,pustiti suzu olakπanja, taj otponac koji Êeotvoriti ventil, omoguÊiti da se rijeπimonagomilanog naboja oËaja, tjeskobe, neza-dovoljstva i patnje! Skrivali smo svu gor-Ëinu u sebi, potajno jecali, uzdisali, patili itrudili se da okolina ne otkrije naπ jad, nespozna naπu bol i oËaj.

Potiskivanjem tuge u sebe, potiskuje-mo svoje tjeskobe, krize, frustracije, poja-Ëavamo napetost, konfuziju, kaos u vlasti-toj duπi. To se postupno gomila, jaËa i kadprevrπi svaku mjeru, “pukne nam film”,izgubimo moÊ nadzora pa nastane pravaeksplozija emocija, iskaljivanje bijesa naneduænim osobama: supruzi, djeci, prija-teljima, suradnicima. Zbog dugotrajnogzadræavanja gorËine u sebi, guπimo se itonemo u ponor vlastitih slabosti.

Svaka emocija traæi svoj izraz, a suzaje najzdraviji i najuËinkovitiji izraz tuge,boli i patnje. »emu ju onda skrivati i guπi-ti? Nitko se æiv ne srami osmijehom izrazi-ti svoju radost, sreÊu i zadovoljstvo, ali semnogi srame suzom pokazati okruæju svo-ju nesreÊu i oËajanje.

Pravi “muπkarËina” nikad ne plaËe.Svoju patnju guπi, skriva iza zavjese plavi-Ëastog nikotinskog dima, puπeÊi cigaretuza cigaretom, ili je utapa u Ëaπici æestokogpiÊa. Nije ga sram opijati se i biti pijan, ali

se stidi suzom javno iskazati svoje nezado-voljstvo, tugu, bol i patnju. Naæalost, takoodgajamo svoje adolescente, prikraÊujuÊiih za vaænu samoterapiju.

Formiranjem navike skrivanja suza,odnosno negativnih i tuænih emocija, Ëini-mo sebi “medvjeu uslugu”, radimo otvo-reno protiv sebe jer se postupno privikava-mo na podizanje praga osjetljivosti na boli patnju znatno iznad onog koje naπe tijeloi psiha mogu podnijeti bez veÊih potresa,poremeÊaja, oπteÊenja psihiËkog i tjele-snog zdravlja.

Suza je pouzdan znak neke boli, a sva-ka bol, tjelesna ili duπevna, upozorava da snaπim unutarnjim stanjem i zdravljem ne-πto nije u redu. To je alarm, izravan pozivna odreenu intervenciju, poduzimanjemjera za saniranje nepovoljnog stanja, tra-æenja izlaza iz nastale negativne situacije.Neosjetljivost na bol, tugu, patnju i neza-dovoljstvo, stvara neosjetljivost za radost,ugodu i sreÊu. Tko je neosjetljiv na vlastitenedaÊe i probleme, tko se ne zna radovativlastitoj sreÊi, bit Êe, jednako tako, neo-sjetljiv i hladan prema drugima i njihovimpatnjama, bit Êe nesposoban podijeliti snjima dobro i zlo. Da bismo to izbjegli,oslobodili se tuge, zadovoljno uæivali u ra-dosti i sreÊi, plaËimo kad nam se plaËe, asmijmo se kad za to osjeÊamo æelju. »ini-mo to otvoreno, bez straha, srama i bojaznida Êe to netko krivo protumaËiti. PlaË nijeizraz slabosti, nego prirodna potreba, zd-rav naËin izraæavanja vlastitih osjeÊaja.Onaj tko ne skriva svoje suze, postiæe dvi-je koristi: oslobaa se patnje, izravno po-kazuje da ga neπto muËi, pa Êe se okolinaprema njemu kvalitetnije postaviti, pomo-Êi mu prevladati probleme ili mu ih baremneÊe oteæavati. A to je i te kako vaæno.

Budite otvoreni u druπtvu, pokaæite svojvedri duh, humor, ljubav, suosjeÊanje, alise ne sramite pustiti koju suzu kad vaspoËnu guπiti unutarnje krize, æivotni i drugiproblemi pa Êe vas svi razumijeti i voljeti.Imat Êete ponos prijatelja i simpatizera. Va-πe veze i odnosi bit Êe iskreni, stabilni. Svo-je emocije iskaæite i darujte prijateljima, ko-legama, poznanicima i suradnicima. Uz-vratit Êe vam paænjom i ljubavlju. Uvijekimajte dovoljno senzibiliteta za druge iosjeÊaja za tue probleme, ali ne zanema-rujte ni vlastite jer tko sebi ne posveÊujedovoljno pozornosti, ne moæe ju posveÊi-vati ni drugima. I. Mill kaæe: “Odgoj trebaprivesti Ëovjeka tome da prije svega usreÊisamoga sebe, a zatim ljudsku zajednicukojoj pripada.”

Mr. sc. Ivica StaniÊ


Ljubomoru uglavnom poznajemokao razaraËku energiju koja do-nosi bol mnogim obiteljima, uz-

nemiruje susjede ili puni stupce crne kro-nike. Rjee je sreÊemo u suptilnom obli-ku, u kojem Êe nas razbuditi iz uËmalostii potaknuti na ponovno osvajanje ljubav-nog partnera. No, tako ne mora biti.

©to je ljubomora

Ljubomora je vrsta straha da Êe nasnaπa voljena osoba prestati voljeti zbognekog drugog ili da Êe nekog drugog vo-ljeti viπe nego nas.

Preduvjet su za postojanje ljubomoreljubav i postojanje osobe koja bi moglaugroziti naπu poziciju. U ljubavnom od-nosu mi ne æelimo imati bilo kakvu pozi-ciju. Zanima nas samo ekskluzivna.

Ljubomora se vrlo Ëesto brka s ne-kim sliËnim emocijama. MoguÊe je daosoba ne voli partnera, a ipak strepi odnjegovog napuπtanja. Tada je rijeË o stra-hu od odvajanja, egzistencijalnom stra-hu ili strahu od gubitka imagea. Vjeruje-mo da sami neÊemo moÊi preæivjeti, sna-Êi se ili odræati ugled i poziciju, no to nijeljubomora.

Isto tako, moguÊe je da se bojimo daÊe ljubav naπe voljene osobe prema na-ma prestati kad se u naπem odnosu izgu-bi neπto vaæno, ili ako se razvijemo urazliËitim smjerovima, ili izgubimo za-jedniËke interese, iako se nije pojavilanikakva nova osoba. Moæda Êemo zbogtoga biti tuæni, oËekivati gubitak, moædaÊe nas to ljutiti, no ni tada se neÊe pojavi-ti ljubomora. Moæe nam se dogoditi dabudemo zavidni kad osjetimo da netkoima neπto πto ne zasluæuje, a mi koji to,po naπem miπljenju, zasluæujemo ipaknemamo. Niti tu neÊe biti mjesta ljubo-mori.

Ljubomora je, dakle, strah da Êe naπavoljena osoba zavoljeti nekog treÊeg i daÊemo zbog toga izgubiti ekskluzivnu po-ziciju u njenom æivotu.

Kako oko nas uvijek postoje zanim-ljivi ljudi koji zasluæuju paænju, odree-na doza straha te vrste opravdana je. Onanas podsjeÊa da nam je stalo do voljeneosobe, daje nam potrebnu energiju dasvoj ljubavni odnos saËuvamo i zaπtiti-mo kao posebnu vrijednost. Zbog ljubo-more neÊemo mirno gledati kako namnetko osvaja parnera ili to naπ partnernekome Ëini. Uloæit Êemo napor da vra-timo svog partnera i odnosu obnovimo“stari sjaj”. Tako nas ljubomora motivi-ra na ulaganje u kvalitetu ljubavnog od-nosa, kako bi bio konkurentan kad sepojave druge ponude.

No, kao i sve druge emocije, ta moæeimati ekstremne intenzitete, biti neo-pravdana ili je moæemo potpuno poti-snuti kao neprihvatljivu. Tada Êe postatiizvor æivotnih problema.

Izvori pretjerane ljubomore

Kada postajemo izrazitije ljubomor-ni? Kad nismo sigurni da nas naπa volje-na osoba stvarno voli i da smo joj stvar-no na prvom mjestu, tada u svim njenimkontaktima i ljubaznostima s drugimosobama moæemo vidjeti prijetnju svomodnosu.

Tu nesigurnost ponekad potiËe pona-πanje voljene osobe i izrazit interes zanekog drugog, a nekad naπa vlastita ma-πta, vjerovanja i osjeÊaji.

Jedan je od najutjecajnijih OSJE∆AJMANJE VRIJEDNOSTI ili inferiorno-sti. Njime moæemo sami sebe ugrozitiviπe no πto bi to mogla bilo koja drugaosoba. Inferiorna osoba vjeruje da je iza-branik njenog srca puno vrednije biÊe od

nje same i da ih okruæuje Ëitav niz ljudikoji su takoer kvalitetniji i vredniji odnje. Moæe ih smatrati pametnijima, ljep-πima, πarmantnijima, uspjeπnijima, spo-sobnijima, potentnijima, zavodljivijimaili im na neki drugi naËin davati prednostpred sobom. Ona vjeruje da Êe njen part-ner kad-tad usporediti s ostalim ljudimakoje upozna i zaljubi se u nekog boljeg.Tako je gubitak partnera za nju samopitanje vremena. Iako je u tom trenutkuu njihovom odnosu moæda sve OK i ne-ma znakova koji bi upuÊivali na postoja-nje druge osobe, ona u sebi stvara ljubo-mornu strepnju pred buduÊnoπÊu, u ko-joj Êe se gubitak zasigurno dogoditi.Strepnja u njoj potiËe stalno usporeiva-nje s drugima, izrazitu kontrolu i svog ipartnerovog ponaπanja, sumnjiËenja iljubomorne scene, koje na koncu i otje-raju partnera.

Drugi je razlog pretjerana POSESIV-NOST. Svi mi voljenu osobu na nekinaËin smatramo SVOJOM. Ona je upra-vo to po tome drugaËija od ostalih. Pre-ma njoj upravo zato primjenjujemo druk-Ëije kriterije: nekad smo stroæi jer jojæelimo dobro, nekad smo pretolerantni,pa dopuπtamo i ono πto drugima ne bi-smo.

No, kada voljenu osobu shvatimo kaoproduæetak sebe, tada ona na neki naËinpostaje “naπ teritorij” koji pokuπavamokontrolirati. Brinemo o njoj kao da onasama to nije u stanju, odluËujemo umje-sto nje, biramo umjesto nje, znamo πto jeza nju najbolje. Istovremeno taj “svojteritorij” pokuπavamo zaπtititi od mogu-Êih vanjskih ugroæavajuÊih utjecaja, pa snetrpeljivoπÊu gledamo na izbivanja vo-ljene osobe ili na njene kontakte s drugi-ma. Ti bi joj drugi mogli podgrijati æeljuza izmicanjem kontroli. Posesivne oso-

Emocionalna inteligencija

LJUBOMORA- zaËin ljubavnog odnosa (I)

Kad je rijeË o zaËinu bilo koje vrste, vrijedi pravilo: u maloj Êe koliËini od neËega bezliËnog ibljutavog napraviti izvor aromatiËnog uæitka. U velikoj Êe koliËini uniπtiti svaki uæitak.

rujan-listopad 2002

be tako svoju voljenu osobu IZOLI-RAJU od svijeta, a pojavu samoinicija-tivnosti i kontakte s drugim ljudima in-terpretiraju kao IZNEVJERIVANJEZAJEDNI©TVA i pomanjkanje ljubavi.Postaju ljubomorne na svakoga tko podr-æava partnerovu razliËitost i individual-nost.

Malo je ljudi koji pristaju na tolikukontrolu, pa se ponovo dogodi baπ onood Ëega se posesivne osobe æele zaπtititi:njihova voljena osoba odabere nekogmanje sklonog kontroli.

Korijen posesivnosti najËeπÊe jeiskustvo u velikim obiteljima, u kojimasu djeca teπko uspijevala neπto svojezadræati za sebe. Uvijek bi se pojavilabraÊa ili sestre koji bi im to uzeli. JedininaËin bio je da to svoje strogo izoliraju,Ëesto sakriju i stalno “brane od konku-rencije”.

Postoje i tzv. paranoidne ljubomore,koje se temelje na nepovjerenju premabilo kojoj osobi, pa tako i partneru. Oso-ba neprestano sumnja u iskrenost part-nera, oËekujuÊi da bude prevarena, isko-riπtena ili na neki drugi naËin zloupotri-jebljena. I opet se to i dogodi, ali ne zatoπto su ljudi u svojoj biti zli, veÊ zato πtose “spaπavaju od proganjanja”.

Druga su varijanta tzv. projektivneljubomore u kojima ljubomorna osobaod svog partnera oËekuje ono πto samaËini ili priæeljkuje.

Postoje psihotiËne ljubomore koje setemelje na fiksnim idejama i koje ne mo-raju imati nikakve veze s realnoπÊu. Tosu vrlo ozbiljni poremeÊaji. Vrlo Ëestorezultiraju agresivnim ispadima, pa jeponekad potrebna i prisilna hospitaliza-cija.

Potiskivanje ljubomore

Kada odlazimo u drugu krajnost pauopÊe nismo ljubomorni? To se dogaakada smo pomalo narcisoidni, kad se

osjeÊamo nezamjenjivima i presigurnismo u naπ odnos pa u njemu sve dopuπta-mo. Tada moæemo previdjeti da se netkobori za naklonost naπe voljene osobe i nereagirati na vrijeme. Isto se ponaπamo ikad nam do partnera zapravo nije stalo.

Ljubomora moæe biti i zabranjenaemocija. »esto je sami sebi zabrane ljudiodrasli u obiteljima u kojima im je onazagorËavala æivot. Smatraju je glavnimneprijateljem ljubavi i zajedniπtva, pa jesamima sebi ne dopuπtaju ni u najma-njem intenzitetu. Ona se tada transfor-mira u neku drugu dopuπtenu emociju,somatizira ili pretvara u noÊne more.Ljudi sa zabranom na doæivljavanje iliizraæavanje ljubomore ne dopuπtaju jeniti svojim partnerima. Ljute se na njih,kritiziraju ih, podcjenjuju i ne razumijuda moæe biti izraz voljenja i brige o lju-bavnom odnosu.

Ljubomoru je neciviliziranom emo-cijom oznaËila i “seksualna revolucija”koja je trajala do sredine osamdesetih.Dovela je do vrlo povrπnih ljubavnih od-nosa bez ljubomore, ali i bez istinskeljubavi i bliskosti. Tamo gdje je pak po-stojala, ljubomora je morala biti potisnu-ta, pa je potkopavala odnose umjesto daih uËvrsti.

Kako se ljubomora razvija

Kao i u ljubavnom odnosu odraslihljudi, tako i u djetinjstvu, dijete najprijespoznaje da ga roditelji vole, pa tek po-tom razvija strah da bi to moglo prestatiili se umanjiti zbog neke druge osobe. Tedruge osobe najËeπÊe su braÊa i sestre.Starije se dijete osjeÊa ugroæeno mlaimjer mora dijeliti paænju svojih roditelja spridoπlicom, a mlae se osjeÊa ugroæenostarijim jer je ono spretnije, sposobnije,

ima neke privilegije i isticano je kaouzor. I u jednom i u drugom sluËaju po-stoji prijetnja da Êe se nekoga manje vo-ljeti ili Êe Ëak biti posve uskraÊen za lju-bav roditelja.

DjeËja se ljubomora najËeπÊe mani-festira u agresivnosti, zaostajanju u raz-voju, mucanju, poremeÊajima sna, tiko-vima, noÊnom mokrenju i sl. Sva ta po-naπanja zapravo su vapaj za paænjom, alii naËin razvijanja obrasca IZNU–IVA-NJA tue paænje i ljubavi kroz bolest iporemeÊaje.

U kasnijim periodima djetinjstva dje-ca mogu postati ljubomorna na roditeljaistog spola, doæivljavajuÊi ga kao rivalau borbi za ljubav oca ili majke.

U adolescentskom se periodu to ri-valstvo prenosi na istospolne vrπnjake.Tako ostaje tijekom srednje æivotne do-bi, da bi se u starijoj æivotnoj dobi pone-kad pretvorilo u rivalstvo istospolnihpartnera svoje djece.

Sve je to isti strah, sve je to æelja dase osiguramo i zadræimo ekskluzivnu po-ziciju kod voljenih osoba. No, ljubavimogu biti razliËite. Svi mi imamo velikekapacitete voljenja. Potrebno je samo nemijeπati i ne usporeivati ljubav premapartneru s ljubavima prema djeci, rodite-ljima, braÊi i sestrama, prijateljima, Ëo-vjeËanstvu opÊenito, hobijima, æivoti-njama i sl. NE postoji ILI, sve ih moæe-mo voljeti na razliËite naËine. Ljubomo-ra nam je takoer potrebna. Ona nas mo-tivira da brinemo o voljenom i poduzi-mamo akcije kojima Êemo saËuvati kva-litetu ljubavnog odnosa. Ona je “alarmna granici ekskluziviteta” ljudi koji su uljubavnom odnosu.

Vesna ©palj, prof.

Ako se æelite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je daAko se æelite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je daAko se æelite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je daAko se æelite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je daAko se æelite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je da

nazovete telefonski broj 21-43-59 ili poπaljete dopisnicu sa svojimnazovete telefonski broj 21-43-59 ili poπaljete dopisnicu sa svojimnazovete telefonski broj 21-43-59 ili poπaljete dopisnicu sa svojimnazovete telefonski broj 21-43-59 ili poπaljete dopisnicu sa svojimnazovete telefonski broj 21-43-59 ili poπaljete dopisnicu sa svojim

podacima (ime, prezime, adresa)podacima (ime, prezime, adresa)podacima (ime, prezime, adresa)podacima (ime, prezime, adresa)podacima (ime, prezime, adresa)

u Zavod za javno zdravstvo, Odjel socijalne medicine,u Zavod za javno zdravstvo, Odjel socijalne medicine,u Zavod za javno zdravstvo, Odjel socijalne medicine,u Zavod za javno zdravstvo, Odjel socijalne medicine,u Zavod za javno zdravstvo, Odjel socijalne medicine,

51000 Rijeka, Kreπimirova 52a.51000 Rijeka, Kreπimirova 52a.51000 Rijeka, Kreπimirova 52a.51000 Rijeka, Kreπimirova 52a.51000 Rijeka, Kreπimirova 52a.

21


Æivot bez strasti bio bi siv, bezli-Ëan, odvojen i izoliran od njego-va bogatstva. Kada su priguπene,

emocije stvaraju dojam o ispraznosti irezerviranosti; kada izmaknu kontroli,kada su ekstremne i ustrajne, prelaze usferu patoloπkoga, kao u sluËaju depresi-je koja paralizira, tjeskobe koja obuzimaËitavo biÊe, neobuzdana bijesa, manija-kalne razdraæenosti.

Dakako, to ne znaËi da trebamo osje-Êati samo jednu vrstu emocija. Nepresta-na sreÊa na odreeni naËin podsjeÊa naispraznost onih znaËaka sa æutim nasmi-jeπenim licima. O patnji se moæe reÊipuno toga kao o konstruktivnom dopri-nosu kreativnom i duhovnom æivotu;patnja moæe oËvrsnuti duπu.

Siva sredina

Padovi daju okus æivotu jednako kaoi usponi, ali moraju biti uravnoteæeni. Umatematici srca, dojam o zadovoljstvusvojim æivotom odreuje se na temeljuodnosa pozitivnih i negativnih emocija,πto je zakljuËak brojnih istraæivanjaraspoloæenja na stotinama muπkaraca iæena. Nije rijeË o tome da ljudi, kako bise osjeÊali zadovoljnima, trebaju izbje-gavati neugodne osjeÊaje, nego da uz-burkani osjeÊaji ne bi trebali biti prepu-πteni sami sebi i zamijeniti sva ugodnaraspoloæenja. Osobe koje doæivljavajuepizode intenzivnog bijesa ili potiπteno-sti, svejedno mogu osjeÊati zadovoljstvoako kao protuteæu imaju niz jednako ra-dosnih ili sretnih trenutaka.

Jednako kao πto u pozadini rada umapostoji neprestano brujanje drugih misli,tako postoji i neprekidno emocionalno

brujanje. Upozorite nekoga signalom uπest ujutro ili sedam naveËer i on Êe uvi-jek biti u odreenome raspoloæenju.

»ini se da su ekstremno intenzivniosjeÊaji u veÊini ljudi razmjerno rijetki,veÊina nas pripada u sivu srednju kate-goriju, uz tek blage uspone i padove uvoænji naπe emocionalne vijugave æe-ljeznice. Velik dio onoga πto Ëinimo, na-roËito u slobodnom vremenu, pokuπaj jeupravljanja raspoloæenjem. Sve, od Ëita-nja romana ili gledanja TV do aktivnostii druπtva koje odabiremo, moæe biti na-Ëin koji Êe nam pomoÊi da se poËnemobolje osjeÊati.

Emocionalno Ëvrsta djeca uËe kakose trebaju umirivati tako πto se premasebi odnose na naËin na koji su se premanjima odnosile osobe koje o njima brinu,zbog Ëega su manje osjetljiva na burekoje potjeËu iz emocionalnoga mozga.DjelomiËno moæemo utjecati na to koli-ko dugo Êe ta emocija potrajati. To pita-nje ne postavlja se kod uobiËajene tuge,zabrinutosti ili ljutnje; takva raspoloæe-nja obiËno nestaju s vremenom i strplji-voπÊu.

Stanja koja treba lijeËiti

Ali kada su te emocije silno intenziv-ne i zadræavaju se duæe nego πto bi bilonormalno, polako prelaze u teæe i ek-stremnije oblike, u kroniËnu tjeskobu,neobuzdani bijes, depresiju.

A u najteæim i najnepopustljivijimsluËajevima, za promjenu stanja bit Êepotrebni lijekovi ili psihoterapija, moæ-da i oboje.

U takvim situacijama, jedan od zna-kova sposobnosti emocionalne samore-gulacije moglo bi biti prepoznavanje tre-nutka kada je kroniËna razdraæenostemocionalnog mozga prejaka da bi semogla nadvladati bez pomoÊi lijekova.Na primjer: dvije treÊine osoba koje pateod maniËno-depresivnih stanja nikadanije lijeËeno zbog poremeÊaja, ali LITIJ

ili noviji lijekovi mogu promijeniti ka-rakteristiËan ciklus depresije koja paral-izira i maniËnih epizoda u kojima se mi-jeπaju kaotiËna stanja!

Jedan od problema koji se javljaju uvezi sa maniËno-depresivnim stanjimajest to πto osobe zahvaÊene maniËnimstanjem nerijetko osjeÊaju tako pretjera-no samopouzdanje da ne vide nikakvupotrebu za traæenjem pomoÊi bilo kakvevrste unatoË katastrofalnim odlukamakoje donose. Kod takvih teπkih emocio-nalnih poremeÊaja psihijatrijski lijekovipomoÊi Êe im pri boljem upravljanju æi-votom.

Ne postoji opÊi konsenzus o filozof-skoj premisi da loπa raspoloæenja trebamijenjati. Pribliæno je pet posto ljudi ko-ji su izjavili kako nikada ne pokuπavajupromijeniti raspoloæenje jer su, dræe oni,sve emocije prirodne i treba ih proæivlja-vati upravo onako kako nam se pojavlju-ju, bez obzira na to koliko bile depresiv-ne. Zatim postoje oni koji su, iz pragma-tiËnih razloga, kod sebe redovito poku-πavali izazvati neugodno raspoloæenje nebi li (na primjer) pacijentima lakπe priop-Êili nepovoljne novosti; tu su i druπtveniaktivisti koji su poticali vlastitu ogorËe-nost nepravdom kako bi bili uËinkovitijiu borbi protiv nje.

Ali, osim tih rijetkih sluËajeva poti-canja neugodnoga, gotovo svi ispitanicituæili su se kako su prepuπteni na milosti nemilost raspoloæenjima.

Mr. sc. George Salebi, dr. med.

Emocije u psihijatriji

ROBOVI STRASTIPrilagoenu ravnoteæu i mudrost stari su Grci, a zatim i Rimljani rastumaËili, a rana krπÊanska

crkva oznaËila pojmom temperatia, umjerenost, suzdræavanje od emocionalnih krajnosti.Cilj je ravnoteæa, a ne potiskivanje emocija: svaki osjeÊaj ima svoju vrijednost i vaænost.


Osobe pogoene opsesivnokompulsivnim poremeÊajem(TOC) priznaju da su njihove

opsjednutosti nerazumne, baπ kao πtozaljubljeni odustaju od objaπnjenjasvoje prekomjerne strasti. Potaknutatim sliËnostima, psihijatrica DonatellaMorazziti istraæivala je da li ta ponaπa-nja imaju bioloπko podrijetlo. Sustavkoji u mozgu regulira razine serotoni-na i dopamina, dvaju neurotransmite-ra, utjeËe iz viπe pravaca, manje-viπepoznatih, na ljudsko ponaπanje, a Do-natella Morazziti nedavno je otkrila daærtve TOC-a imaju nenormalno niskurazinu serotonina (5-TH).

Testiranje ljubavnih pojava

Ekipa Donattele Morazziti odluËilaje obaviti istraæivanja na tri grupe ispi-tanika glede kontrole razine serotoni-na u mozgu ispitanika.

U 1. grupi bilo je dvadeset mladihstudenata, koji su æivjeli u primarnojfazi ljubavnog zanosa, zvanog “roman-tiËna ljubav”. Oni su trebali biti zaljub-ljeni najmanje 9 mjeseci, nisu smjeliimati seksualne odnose s voljenomosobom i morali su najmanje 4 satadnevno misliti na voljenu osobu.

U 2. grupi bili su pacijenti pogoe-ni TOC-om (da bi bila priznata kaoopsesivnost, povratna ideja trebala jeizazvati gubitak vremena veÊi od jed-nog sata dnevno).

U 3. grupi bile su zdrave osobe kaokontrolna grupa.

Dobiveni rezultati istraæivanja uka-zali su da se nivo serotonina smanjioza 40% kod zaljubljenih i kod obolje-lih od TOC-a u odnosu na kontrolnuskupinu. Testovi su za 12-18 mjeseciobnovljeni kod 6 ispitanika, kada su se

kod zaljubljenih ugasile prve vatre iekipa znanstvenika utvrdila je povra-tak serotoninske aktivnosti na normaluu trombocitima, a i kod ærtava TOC-adesila se ista normalizacija nakon od-govarajuÊeg medicinskog tretmana. Iztoga se vidi da razgarajuÊa ljubav i pa-

malno ponaπanje pretvori u mentalnupatologiju. Donatella Morazziti reagi-ra na kritike: “Ja ne kaæem da su za-ljubljeni ludi, veÊ samo da oni pred-stavljaju disfunkciju serotoninskog su-stava sliËnu pojavi koja se utvruje kodTOC-a.”

Eli Antuπ, psihijatar, podsjeÊa daima izvjesne logike u svakoj opsjednu-tosti. Kod oboljelih od TOC-a opsesiv-ni ritual odgovara, iako to izgleda ira-cionalno, stvarnoj unutraπnjoj logici,koja nalaæe da se ruke peru sto putadnevno kako bi se otklonile πtetne kli-ce; na isti naËin, pasionirana opsesiv-nost mogla bi imati za cilj harmoniza-ciju ljubavne selekcije. Stendhal hvaliljepotu premisa ljubavi, koje su veomasuperiorne u odnosu na vezu koja pratitjelesno sjedinjavanje: “U ljubavnoj st-rasti bliskost nije u onoj mjeri savrπenasreÊa u kojoj je to posljednji korak kojitreba uËiniti da bi se do te bliskostistiglo.”

Donatella Morazziti otvara nov putk razumijevanju bioloπkih procesa ko-ji utjeËu na naπe ponaπanje, utvrujuÊipritom ulogu serotonina. Ona unositrunku romantike u svoj znanstveni po-stupak, naglaπavajuÊi izuzetno svoj-stvo ljubavnih poËetaka. Od skoro pri-rodne opsesije, doæivljene u poËetkustrasti, do patoloπkog ponaπanja lju-bavna paleta, u svakom sluËaju, nijetako ruæiËasta kako se æeli vjerovati,ali to ne znaËi da je zaljubljivanje πtet-no. Ljubav je jedna od onih ekstremnihokolnosti koje Ëine da æivot vrijedi dabude proæivljen. Nitko ne moæe tvrditida opsesivni poremeÊaji u ljubavi nisuneophodni, a teπko je provjeriti da liljubav raa opsesivnost ili obrnuto.

Petar RadakoviÊ, dr. med.

Da li je ljubav bolest

ZBOG LJUBAVI VRIJEDI ÆIVJETIDa li je ljubav zaista dijete boemstva? Izgleda da ljubav, koja se ne pokorava nikakvim

zakonitostima, naprotiv, funkcionira prema bioloπkim procesima. Prema istraæivanju DonatelleMorazziti, psihijatrice s univerziteta u Pizi, ljubav znanstveno analizirana izlazi iz domene

romantizma, a ulazi u podruËje psihijatrije.

toloπka opsjednutost ne pokazuju sa-mo zajedniËke simptome, veÊ imaju iistu varijaciju znaËajnog bioloπkogmarkera - serotonina.

RazliËita su miπljenja o ovoj studijimeu psihijatrima. Psihijatar HagopAbiskal s Kalifornijskog univerzitetau San Diegu, koautor studije, kaæe:“Strast nije obvezno sinonim za sreÊu.To je stanje fizioloπke razdraæenosti(ekscitacije), praÊeno lupanjem srca,poremeÊajem temperature, uznemire-noπÊu i nesanicom. Kad se to dovededo krajnosti, nismo daleko od distrofi-je.” Za njega ljubav nije neizbjeænoprolazna, a prolazna je æestina koja po-stoji u trenutku zaljubljivanja, dok traj-nost zavisi od nebioloπkih Ëinilaca. Na-kon prvih uzbuenja, zaljubljeni partkat Êe razliËitu afektivnu vezu, dok Êesimptomi opsesivnosti nestajati.

Zaljubljivanje nije πtetno

Edouard Zarifian, profesor psihija-trije u Canu, optuæuje znanstvenu ten-denciju koja sve viπe teæi da jedno nor-


Kloniranje nas uvodi u drugi svi-jet, koji brzo moæe postati kaoti-Ëan ako ne bude pod kontrolom.

Nude se novi izazovi i otvaraju se bio-banke. Zbog nestaπice organa u trans-plantaciji, razvija se nova biotehnologi-ja i, uz odsustvo etike, nudi neprihvatlji-ve alternative.

Genetsko inæenjerstvo ima primjenui u stvaranju novih vrsta biljaka i æivoti-nja, dodavanjem nasljednog materijalajedne vrste drugoj i tako nastaju transge-ne biljke i æivotinje, a tako se dobivajukvalitetnije namirnice, ali i moguÊi iz-bor za transplantaciju u medicini.

Ubacivanjem ljudskih gena u æivoti-nje postiæe se odreena modifikacija, od-nosno veÊa sliËnost s organima Ëovjeka,a time nastaju i dva problema: 1) πto akose æivotinje koje nose dijelove nasljed-nog materijala Ëovjeka nau na trpezi?,2) da li se transplantacijom æivotinjskihdijelova u tijelo Ëovjeka mogu prenijetinepoznate infekcije?

Molekularna biotehnologija i genet-sko inæenjerstvo moraju biti pod stro-gom kontrolom kako bi se sprijeËila sva-ka zloupotreba. Primjena te tehnike mo-æe biti sljedeÊa: mapiranje gena, kontro-la genetskih bolesti, dijagnoza bolesti,lijeËenje genetskih bolesti, sinteza odre-enih produkata (inzulin, interferon), za-mjena defektnih gena. U terapiju genimaulaæu se velike nade u buduÊnosti. Zna-nje iz genetike raste, kloniranje nije viπefantastika, to je mnogo viπe od stvaranjai raanja - to je tehnologija. JednojajËaniblizanci sliËni su klonu, ali ih nitko nedoæivljava sa strahom, dok o kloniranjumnogi znanstvenici imaju negativno mi-πljenje. Da li je kloniranje misterij æivo-

ta? Da li se mi to igramo Boga? Zar nijeBog stvorio Evu iz Adamovog rebra?

Kloniranje je akt egoizma jer se um-noæava neËija osobnost i identitet. Na-mjena kloniranja moæe biti pozitivna inegativna. Opasna je moguÊnost stvara-nja klona radi transplantacije organa. Ta-ko npr. roditelji bolesnog djeteta moguklonirati drugo dijete, koje bi bilo dona-tor koπtane sræi. Klonirano dijete morabiti poπtovano i voljeno kao individua sasvim svojim pravima. Druga je zloupo-treba zamjena izgubljenog Ëlana obite-lji, a klon ne smije biti reinkarnacija ne-kog drugog. Postoji strah da bi se moglenapraviti kopije odreenih osoba (vojni-ci, kriminalci, diktatori, sportaπi, glum-ci, uËenjaci), ali tu se ignoriraju utjecajsredine i iskustvo koji sigurno utjeËu na

razvoj osobnosti. Klonovi su ljudi i onise ne smiju dehumanizirati jer to nijearmija identiËnih automata. Klon nijevlasniπtvo niti itko ima pravo i privilegijnad njim. Nagomilavanje klonova, tj.osoba s istim genetskim materijalom,moæe utjecati na konsagvinitet i imitiratiizolirane zajednice. Godine 1997. ame-riËka je vlada zabranila rad na humanomkloniranju iz religioznih, etiËkih i zakon-skih razloga. Debata oko kloniranja tekje zapoËela, a na vagu se stavljaju dvautega - individualna πansa i zaπtita javnesigurnosti i interesa.

Djeca sa dva oca

Najnovija dostignuÊa suvremene me-dicine i genetskog inæenjeringa pruæajudo sada nevjerojatnu moguÊnost - da sedijete stvori od genetskog materijala dvamuπkarca, bez ikakvog genetskog sudje-lovanja æene. ©kotski uËenjak KalumMaceler, profesor bioetike i biokemijena univerzitetu u Edinburgu, istraæujuÊiu domeni genetskog inæenjeringa, izja-vio je: “Na putu smo stvaranja muπkihjajnih stanica, pomoÊu kojih Êe dva mu-πkarca moÊi biti roditelji djeteta, bez ika-kvog genetskog sudjelovanja æene. ©tose tiËe humane reprodukcije, za sada jeproblem zakonske prirode, mada postojiizvjesna moguÊnost da se sliËne metodeodobre u okviru legislative kojom se re-gulira humani genetski inæenjering i sliË-na istraæivanja - s tom razlikom πto se turadi o procesu kloniranja u kome Êe sekoristiti iskljuËivo muπki genetski mate-rijal. TehniËki sliËan postupak proveo bise i kod humane reprodukcije. I u tom bise sluËaju koristila æenska jajna stanicadonatora, ali samo kao staniËna sredina,

Kloniranje

»UDA GENETIKEJezgra bilo koje somatske stanice i bilo koje diploidne stanice embriona, fetusa,

djeteta ili odraslog prenosi se u oocitu i dobiva se identiËni sisavac. Tehnologijom nuklearnogtransfera ostvareno je kloniranje æivotinja (miπ, zec, svinja, ovca). Ta metoda ima znanstveno,

biomedicinsko i komercijalno znaËenje. Kloniranjem æivotinja mogu se proizvesti vakcine,spaπavati ugroæene vrste i razumjeti razvoj primata. Nuklearni transfer moæe se koristiti kod

humanog infertiliteta. Zasad postoji moratorij na primjenu kod Ëovjeka u sljedeÊih 3-5 godina.Po nekim anketama, samo 7% ljudi kloniralo bi se ako bi imalo tu πansu.


jer bi njen genetski materijal, sadræan unukleusu, bio otklonjen, a usaen nu-kleus spermatozoida, Ëime bi se stvorilamuπka jajna stanica. Ona bi u potpunostipodsjeÊala na æensku jajnu stanicu i, kaoi svaka druga, sadræavala bi polovinu po-trebnog broja kromosoma, s tom razli-kom πto bi nosila genetsko naslijee mu-πkarca Ëiji je nukleus transplantiran. Da-lji postupak ne bi se razlikovao od kla-siËne in vitro oplodnje - takva izmijenje-na jajna stanica jednostavno bi se oplo-dila spermatozoidom drugog muπkarca,koji nosi nedostajuÊu polovinu broja kro-mosoma. Na taj naËin dobivamo zame-tak od genetskog materijala dva muπkar-ca ili, jednostavnije reËeno - buduÊa be-ba imala bi dva oca.”

Ostaje neophodnost nalaæenja æene,surogat - majke, koja Êe iznijeti trudnoÊus dobivenim zametkom, kao i æene kojaÊe biti donator originalne jajne stanice.Ta procedura moæe se izvrπiti samo akobar jedan od dva spermatozoida namije-njena takvoj oplodnji sadræi X-kromo-som, jer u suprotnome ne bi doπlo dooplodnje (poznato je da jajna stanica uvi-jek sadræi X-kromosom, dok spermato-zoid moæe imati X i Y-kromosom, πtozapravo odreuje spol djeteta - XX kom-binacija daje æenski spol, XY muπki spol,a kombinacija YY ne postoji).

Za sada je to samo teorija, ali u dosa-daπnjim eksperimentima na æivotinjama,gmazovi i ptice uspjeli su se razviti na tajnaËin iz oploenih “muπkih jajnih stani-ca”. U razvoju sisavaca stvorenih na tajnaËin uoËeni su odreeni poremeÊaji inenormalnosti za koje se ispostavilo dasu prouzroËeni nedostatkom odreenihkomponenti genetskog materijala, kojepostoje samo u æenskoj DNA (u nukleu-sima æenskih jajnih stanica).

Embrion od genetskog materijaladvije majke lakπe je stvoriti, jer je tojednostavna oplodnja jedne jajne stanicegenetskim materijalom druge jajne sta-nice (pri tome se dobiva uvijek XX-kombinacija, odnosno æenski zametak).Dr. Macelar kaæe: “Vrijeme u kome Êetaj postupak biti standardna praksa uop-Êe nije tako daleko kako to sada izgleda.Takve vijesti svakako ohrabruju homo-seksualne parove da slobodnije istupajusa svojim zahtjevima da imaju djecu, bezobzira na svoje homoseksualne sklono-sti. Do sada su rijetki parovi uspijevali

dobiti odobrenje da usvoje dijete, ali sa-da se otvara potpuno nova moguÊnost zanjih - da, bez obzira na to πto su partneriistoga spola, imaju vlastito zdravo dije-te, koje je zapravo njihova genetskakombinacija, bez mijeπanja s genetskimmaterijalom donatora. To predstavljaznaËajnu etiËku dilemu, povrh postojeÊedileme vezane za genetski inæenjeringsam po sebi. O tome tek treba razmiπlja-ti, ali to je veoma bliska buduÊnost. Netako davno svi su mislili da je medicin-ska tehnika koja je kasnije upotrijeblje-na za stvaranje ovce Dolly samo znan-stvena fantastika. Sada je ona veomarealna i ona se i dalje razvija pa je zako-nodavstvo mora pratiti. Bila bi greπka neobuhvatiti i “muπke jajne stanice” u istovrijeme, jer one su naπa bliska buduÊ-nost. Pri tome, naravno, moraju biti pod-robno razmotrena i sva etiËka, filozofskai teoloπka pitanja i dileme.”

Mijenjanje nasljednogmaterijala

Danas je u svijetu poznato oko 3000nasljednih bolesti, od kojih su najraspro-stranjenije talasemija, anemija srpastihstanica, cistiËna fibroza, miπiÊna distro-fija, hemofilija i dr. Lijeka protiv tih bo-lesti nema, a pacijenti tretirani simpto-matskom terapijom umiru, i to najËeπÊemladi. Razvojem molekularne biologijei genetskog inæenjeringa omoguÊeno jeidentificiranje oπteÊenog nasljednog ma-terijala (gena) kod tih bolesti, izoliranjezdravog gena i razvoj metoda za njegovuinkorporaciju u oπteÊeni kromosom (ge-nska terapija). Dosadaπnji naËin lijeËe-nja nasljednih bolesti, koje se manifesti-raju nefunkcionalnim stanicama u krvi,bazirao se na zamjeni koπtane sræi obo-ljelog. Transplantacijom koπtane sræi zd-ravog Ëovjeka u bolesnog, prenose se imatiËne stanice koπtane sræi, koje teoret-ski sada mogu i doæivotno opskrbljivatikrv oboljelog zdravim krvnim stanica-ma. Meutim, osnovni je problem pritom tretmanu problem odbacivanja tran-splantata, kao i razarajuÊe djelovanjetransplantiranih limfocita na organizamu koji su uneseni. Smisao genske terapi-je tih bolesti bio bi u tome da se od obo-ljelog uzme njegova vlastita koπtana sræ,da se u matiËne stanice koπtane sræi uba-ci zdravi gen i da se potom tako tretirana“ozdravljena” koπtana sræ vrati u obolje-

log. Da bi taj proces bio uËinkovit, da bise u πto veÊi broj stanica ubacio æeljenigen, koriste se retrovirusi. Kada se je-danput integrira u kromosom, retroviruskoristi staniËne mehanizme za umnoæa-vanje i izlazak iz stanice, ali ona stanicakoja je jednom integrirala retrovirusnikromosom, zauvijek ga nosi u sebi i prisvim diobama, sve kÊerke stanice naslje-uju i integrirani retrovirus. Taj prirodniput integracije stranog nasljednog mate-rijala iskoriπten je u genskoj terapiji zakonstrukciju defektnih retrovirusa kojimogu dati samo jedan ciklus infekcije ukojima je veÊi dio nasljednog materijalauklonjen i zamijenjen npr. humanim ge-nom. Ta terapija, iako je u laboratoriji-ma konstruiran Ëitav niz defektnih gena ina njima ureen velik broj eksperimena-ta na miπevima, psima i majmunima, nai-lazi na mnoge poteπkoÊe. Postoji npr.vjerojatnost da, pored svih poduzetihmjera zaπtite, virus nastavi svoj infektiv-ni ciklus i inficira cijeli organizam. Ta-koer, prilikom ugradnje u kromosomstanice, virus moæe aktivirati neke nepo-æeljne gene i izazvati fatalne posljedice.Drugi je problem etiËke prirode pri pro-mijeni nasljednog materijala Ëovjeka(kreacije Ëovjeka): smijemo li dirati unasljedni materijal Ëovjeka, pa makar sa-mo u pojedine stanice, tako da se ta in-tervencija izvana ne prenese na njegovopotomstvo?

Tim postupkom medicina ulazi u no-vu eru. Prodrla je duboko u stanicu, dokromosoma i stvorila moguÊnost lijeËe-nja defekata na samom nasljednom ma-terijalu.



Stanica predstavlja osnovnu strukturu i funkcionalnu je-dinicu æive materije. U ljudskom organizmu ima oko200 vrsta razliËitih stanica, od 1014 (100 bilijuna) stani-

ca. One su organizirane u cjelinu i ne bi mogle opstati nifunkcionirati bez optimalnih (relativno konstantnih) uvjeta usvojoj okolini. Taj pojam uveo je francuski fiziolog VlaudeBernard, a tu ideju inaugurirao je u pojam homeostaza ameriË-ki fiziolog Walter Cannon.

Uzroci bolesti kroz povijest

PraktiËna medicina proπla je kroz svoju povijest epohalnefaze razvoja (paradigme). To su periodi (epohe) nagomilanogiskustva, znanja i znanstvenog pogleda na medicinske proble-me i pitanja.

1. paradigma je starokineski koncept, star viπe od 4000godina. Po njemu bolest nastaje kao posljedica poremeÊeneravnoteæe izmeu pojedinih komponenti ljudskoga tijela, zbogloπe ishrane, nespavanja, nedovoljne tjelesne aktivnosti, di-sharmonije u porodici i druπtvu.

2. paradigma je starogrËko poimanje zdravlja, iz vremena400 godina prije Krista, prema kojoj zdravlje zavisi od ekvili-brija izmeu faktora vanjske sredine (vjetrovi, temperatura,voda, zemlja i hrana) i naËina æivota individue (ishrana, piÊe,seksualni æivot, rad i rekreacija). Ta ravnoteæa izmeu Ëovjekai njegove sredine odreuje njegovu unutarnju ravnoteæu. Li-jeËnik treba pomoÊi prirodnim snagama ozdravljenje i preven-tivno djelovati na osnovi razumijevanja ljudskog ekosustava.

3. paradigma je socijalno-medicinski koncept, koji je do-minirao u XVIII. do sredine XIX. stoljeÊa. Utvreno je da loπiuvjeti stanovanja, loπa ishrana, nedovoljna ishrana i razni πtet-ni Ëimbenici na radnom mjestu uzrokuju naruπavanje zdravlja.Od tada je poËela borba socijalnih reformatora, poπtenih poli-tiËara i lijeËnika za poboljπanje uvjeta æivota radniËke klase, sazahtjevom da dræava vodi brigu o zdravlju naroda.

4. paradigma je doktrina o specifiËnoj etiologiji (uzroËni-ku) bolesti, a poËinje otkriÊem mikroskopa i identifikacijommikroorganizama, kao specifiËnih uzroËnika najveÊeg brojazaraznih bolesti.

SpecifiËni agensi, kao πto su radijacija, buka, stres, alko-hol, razni kemijski agensi, zagaenost vode i zraka, duhan,smatrani su uzrocima mnogih bolesti.

5. paradigma je doktrina o stupnju osjetljivosti individuena djelovanje razliËitih Ëimbenika iz okoline, a nastupila je srazvojem imunologije. PoËinje prevencija bolesti putem vak-cinacije.

Koncept o postojanju strogo individualne otpornosti, od-nosno obrane organizma od djelovanja Ëimbenika rizika odizvanrednog je znaËenja.

6. paradigma vezana je za istraæivanje hemodinamike ibiokemijskih promjena na nivou stanice.

7. paradigma je razvoj medicinske misli o mutaciji, ekspre-siji gena, genetskom inæenjeringu i genskoj terapiji.

U 19. stoljeÊu francuski fiziolog Claude Bernard (1813.-1978. g.) ukazao je da volumen i sastav tekuÊine u kojoj senalaze stanice naπeg organizma moraju biti konstantni te dastabilnost unutraπnje sredine organizma (milieu organique in-terieur) omoguÊava stanicama normalnu funkcionalnost uspr-kos varijacijama u vanjskoj sredini (milieu cosmique ambiant).Stabilnost unutraπnje sredine odræava se zajedniËkim sudjelo-vanjem svih tkiva, organa i sustava u organizmu. AmeriËkifiziolog Walter Cannon (1929. g.) dao je za Bernardov “statusquo” unutraπnje sredine naziv homeostasis - zdravi uvjeti uorganizmu. To je posebna paradigma, zaËeta u 19. stoljeÊu, alijoπ uvijek traje.


©to je homeostaza

STABILNOST I RAVNOTEÆA ORGANIZMAHomeostaza znaËi zdravlje. Odræavanje optimalnih uvjeta u æivotnoj sredini organizma

oznaËava se kao homeostaza. Brojni organski sustavi, kroz stotine regulacijskih mehanizama,odræavaju homeostazu, odnosno zdravlje, a poremeÊaj homeostaze znaËi bolest.

Promidæbeniprostoru Narodnom zdravstvenom listu!

Ako æelite oglaπavati unaπem listu, javite se Uredniπtvuna telefon: 21-43-59

Promidæbeni pro

sto

r


Vrsta buhe koju najËeπÊe nalazimona psima i maËkama jest tzv. ma-Ëja buha (Ctenocephaloides felis).

Iako je njen prvi domaÊin nekada bila maË-ka, danas nije vrstno specifiËna, pa Êemoje naÊi i na psu. Ono πto je najbitnije: tavrsta buhe ugrist Êe i Ëovjeka, iako veÊinavlasnika kuÊnih ljubimaca misli da buhane ide na ljude. Do neke mjere to je i toËnojer Êe u prisutnosti psa ili mace buha radijeodabrati njih. No, u nedostatku “boljeg” iliako je infestacija buhama vrlo jaka, buhaÊe ugristi i Ëovjeka. Ugriz buhe izgledakao sitna, crvena papulica, a karakteriziraje vrlo jak svrbeæ. Kod Ëovjeka, ugrizi suuglavnom locirani na nogama, ali i na tije-lu. Neke ljude buhe grizu radije nego dru-ge, no u vrlo infestiranim kuÊanstvima nit-ko neÊe ostati poπteen.

Nerijetko nam se javljaju vlasnici kojisu sami postali metom buha, a da uopÊenisu znali da njihov ljubimac u svojoj dlaciskriva cijelu vojsku tih nametnika. Da stvarbude joπ kompliciranija, one buhe koje vi-de na psu ili na maËki Ëine samo 5% odukupne populacije buha u vaπem stanu.Naime, buhe na toplokrvne æivotinje, patako i na Ëovjeka, dou samo “marendati”,a sve ostalo vrijeme provode na tlu, u tepi-sonima, u pukotinama izmeu parketa isliËno. Zaπto je to tako, objasnit Êu na na-Ëin da opiπem razvojni krug tog vrlo neu-godnog nametnika.

Razvojni ciklus buhe

Odrasla buha æivi na svom domaÊinu.»im locira potencijalnog domaÊina, buhaskoËi na njega i u roku od 24 sata poËinjeleÊi jajaπca. Dnevno poloæi oko 40 jajaπca.Ako se æivotinja ne Ëeπe, buha na njoj mo-æe preæivjeti i 100 dana, no veÊina opstane2 do 3 tjedna jer æivotinje Ëeπanjem i gric-kanjem uspiju odstraniti dio buha, i to ot-prilike 20% prisutne populacije. Buha siπekrv domaÊina, a znatan dio te krvi izluËujefecesom koji sluæi kao hrana larvi koja Êese izleÊi iz jajaπca. Poloæena jajaπca neostaju na domaÊinu jer nisu ljepljiva, veÊ

se otkotrljaju na tlo. Za koliko Êe se vre-mena iz takvog jajaπca izleÊi odrasla buhaovisi o uvjetima u okolini. Iz jaja se za 20dana izleæe larva koja se moæe preobrazitiu buhu ili ostati uËahurena. Naime, ako suuvjeti povoljni, izaÊi Êe iz Ëahure odmah;ako uvjeti nisu povoljni (nema potencijal-nih domaÊina, hladno je, nema dovoljnovlage), buha moæe ostati u Ëahuri mjeseci-ma i Ëekati povoljan trenutak. To i jestnajveÊi problem u kontroli infestacije bu-hama. Treba imati na umu da se ta zakuku-ljena buha nalazi na podu u vaπem stanu.

U tom podruËju DDD djelatnost odsamih poËetaka razvoja zauzimavaæno mjesto kao preventivna i

protuepidemijska mjera u spreËavanju πi-renja zaraznih bolesti. Meutim, ulogasuzbijanja vektora u sklopu mjera dezin-fekcije, dezinsekcije i deratizacije sve jemanje izraæena. Poslije eradikacije malari-je, eliminiranja problema pjegavca, Ëak i uteπkim ratnim prilikama, te opÊenitog na-pretka osobne i komunalne higijene dorazine koju dijelimo sa suvremenim razvi-jenim zemljama svijeta, uloga zdravstve-no-komunalnog DDD-a ne moæe se iscrpi-ti samo kao dio higijensko-epidemioloπkesluæbe u prevenciji zaraznih bolesti.

S pesticidima oprezno

Suzbijanje glodavaca i insekata u ur-banim sredinama u sluæbi je osiguravanjazdravog, ugodnog i sigurnog æivota ljudi.Bolesti, πtete i neugode koje nanose Ëlan-konoπci, glodavci i mikrobi sve viπe posta-ju jednakovrijedni razlozi za DDD inter-vencije. Gledano s ekoloπkog aspekta, vaæ-

▲

Buhe

Nepoæeljni podstanariBuhe su maleni, smei insekti bez krila, tijelo im je uzduæno

spljoπteno. Imaju tri para vrlo snaænih nogu koje im omoguÊujunevjerojatno velike skokove. Upravo na taj naËin, skakanjem,

buha prelazi s jednog domaÊina na drugog.

©to uËiniti

Da do te situacije uopÊe ne bi doπlo,najbolje je preventivno tretirati kuÊne lju-bimce preparatima protiv nametnika. Da-kle, nemojte uopÊe dopustiti da buhe douu vaπ stan. Ako su veÊ tu, ako ih je malo,bit Êe dovoljan tretman vaπeg ljubimca ne-kim od antiparazitika duæeg djelovanja, paÊe sve buhe koje dou po hranu na psa ilimacu uginuti. Ako je broj buha velik, bitÊe potrebna dezinsekcija prostora, πto jenajbolje prepustiti struËnim sluæbama. ©toje broj buha veÊi, problem se teæe rjeπava.

Populaciju buha treba dræati podkontrolom tijekom cijele godine jerzapamtite: buhe æive unutra i sa-svim im je svejedno da li je vaniljeto ili zima.

Tamara Ferari, dr. vet. med.

Dezinsekcija muha

i komaraca

DosadniprenosnicibolestiObavljanje dezinfekcije,dezinsekcije i deratizacije(DDD) na podruËju javnogzdravstva i komunalnehigijene ima dugu izanimljivu povijest. Prvipodatak o najranijimpoËecima DDD-sluæbe napodruËju Primorsko-goranskeæupanije datira joπ iz 1530.godine. Iz tog dokumentavidljiva je potreba zaprovoenjem i odræavanjemjavne higijene zbog oËuvanjazdravlja stanovniπtva.


no je imati pod kontrolom uporabu pestici-da koji se koriste za provedbu DDD-mjerau smislu ograniËavanja njihove prekomjer-ne upotrebe, πto se moæe negativno odrazi-ti na okoliπ (vodu, tlo, zrak), odnosno pre-ko hranidbenog lanca na zdravlje Ëovjeka.

Vaænost komaraca i muha, u smislu nji-hova utjecaja na kvalitetu æivota domicil-nog stanovniπtva, kao i na kvalitetu borav-ka turista, ne treba posebno isticati. OpÊi-ne i gradovi koji su orijentirani turizmudonekle osiguravaju dezinsekciju (sustav-no i planirano suzbijanje insekata, Ëlanko-noæaca ili njihovih razvojnih oblika kojimogu prenositi uzroËnike zaraznih bole-sti), dok preostale jedinice lokalne samou-prave, zbog nedostatka financijskih sred-stava to zanemaruju.

Higijensko je znaËenje muha u njihovupasivnom prenoπenju niza opasnih obolje-nja. Zbog svog naËina æivota, one mogubiti prijenosnici bacilarne dizenterije, pa-ratifusa, enteritisa, razliËitih alimentarnihinfekcija, kolere, kampilobakterijaze, En-tamoebae hystoliticae, Lambiae, Balanti-diuma, djeËje paralize, Q-groznice, traho-ma, epidemijskog konjuktivitisa i niza in-fekcija koæe i rana. Dodamo li tome infek-cije jajaπcima crva, stoËne mijaze, ali iljudske, vidi se njihovo znakovito javnozd-ravstveno znaËenje.

StajaÊe vode izvor komaraca

Dobro je poznato da su komarci vekto-ri zaraznih bolesti. Njihova osobina da si-πu krv na nekoliko domaÊina uzastopce po-goduje prijenosu mikroorganizama koji æi-ve u krvi i krvnim stanicama od jednog

domaÊina do drugog. Meu najpoznatijebolesti prenoπene komarcima spadaju ma-larija i æuta groznica te veÊina arboviru-snih encefalitisa. Komarci naruπavaju mirljudi i njihovo zdravlje u πirem smislu, Ëaki onda kada ne prenose nikakve uzroËnikezaraznih bolesti. Na mjestu uboda æenkekomarca razvija se urtika, kao alergijskareakcija na sastojke njene sline kojimaspreËava zgruπavanje krvi. VeliËina koæ-nih promjena i intenzitet svrbeæa koji seredovito javlja variraju od osobe do osobe,ali su opÊenito izraæeni, te velika veÊinaljudi doæivljava ubode komaraca kao vrloneugodne.

Borba protiv komaraca poËinje veÊ uproljeÊe, preventivnim larvicidnim tretma-nom stajaÊih voda koje su potencijalan iz-vor komaraca. Pravovremenim suzbija-njem larvi komaraca spreËava se pojavaodraslih oblika. Suzbijanje se provodi takoda se jednom mjeseËno obilaze sve stajaÊevode i adekvatno tretiraju. Takav detaljanposao zahtijeva i temeljitu pripremu jer jepotrebno napraviti kartoteku izvoriπta te ihsustavno obilaziti. Do sada izdvajana sred-

POZOR

Bez vode nema æivota komaraca!

U vodi se razvijaju komarci.

Svaka stajaÊa voda koja ne presuπuje u roku od 10-ak dana moæe predstavljatileglo komaraca.

U jednoj baËvi ispunjenoj vodom moæe se razviti 100.000 komaraca.

Da biste sprijeËili pojavu komaraca u svom okoliπu, provedite sljedeÊemjere:

1. Uklonite sve predmete u kojima se voda moæe zadræavati (automobilskegume, kante, konzerve, stare odbaËene friæidere, kade, olupine automobila i dr.).

2. HermetiËki zatvorite septiËke jame, a na oduπke postavite mreæice.

3. Ukaæite ovlaπtenim djelatnicima koji postavljaju sredstva za zaπtitu od koma-raca na mjesta na kojima se zadræava voda kako bi vas mogli zaπtititi.

Komarac prevaljuje velike razdaljine (2-16 km), stoga se akcija borbe protivkomaraca provodi na πirem podruËju.

POZOR

Muhe su prijenosnici razliËitih bolesti!

Da biste sprijeËili pojavu muha usvom okoliπu, provedite sljedeÊemjere:

1. Odloæite kuÊno smeÊe u zatvorenespremnike ili u za to iskopane jame iprekrijte ga zemljom.

2. Pokupite i odloæite æivotinjski iz-met na gnojiπta.

3. Redovito Ëistite kokoπinjce, svinj-ce i staje, a izmet odloæite na gnojiπta.

4. Zakopajte æivotinjske otpatke.

5. Gnojiπta ljeti prekrijte plastiËnomfolijom jer se u vruÊem gnoju muhe nerazvijaju.

stva uglavnom nisu dovoljna za cjelovit isveobuhvatan pristup rjeπavanju te proble-matike. Najosjetljivije su priobalne jedini-ce lokalne samouprave. Meutim, nije bo-lja situacija ni u ostalim jedinicama, samoπto tamo nema turista te se o tome vodimanja briga.

S obzirom na navedeno, a s ciljem pre-ventivnog djelovanja u spreËavanju razvo-ja i razmnoæavanju muha i komaraca, Za-vod za javno zdravstvo Primorsko-goran-ske æupanije ove je godine u edukativnomsmislu putem plakata informirao puËan-stvo o poduzimanju potrebnih mjera. Ta-kvim pristupom pridonosi se rjeπavanjujavnozdravstvenog problema, okoliπ semanje optereÊuje insekticidima, πtite se ne-ciljane vrste insekata, a ujedno se pridono-si rjeπavanju estetskog problema, spreËa-vanju πirenja neugodnih mirisa te odbojnaizgleda.

Dipl. sanit. ing. Vesna ©uπnjiÊ


Æao Êe mi biti ako autori oglasashvate ovo kao kritiku ili “popo-vanje”. Naprotiv! UpuÊujem im

Ëestitke za saæete istine o posljedicamapuπenja i za simpatiËno pozivanje na pre-kid ovisnosti. Nadam se da se neÊe doga-ati da sluπaoci tog istog radija iskljuËu-ju aparate, kao onda kad se reklamiradrogu: “kad novo jutro svane - kavica”!To Êe se najbolje izbjeÊi navoenjemsadræaja oglasa, koji sam o sebi dovoljnogovori:

”Svaka cigareta Vam πteti, jer sadræiviπe od 4.000 raznih kemijskih

spojeva!Oni negativno djeluju na Vaπe diπneputeve, pluÊa i stijenke arterija. Oniizazivaju srËana oboljenja, moædane

udare i uzrokuju sljepoÊu. Svakacigareta Vam πteti, jer svaki put kad

zapalite cigaretu poveÊavate rizikoboljenja od raka pluÊa!

Znanstveno je dokazano: prestanete lipuπiti, moæete popraviti do sadauËinjenu πtetu na Vaπem tijelu inastaviti æivjeti punim pluÊima!Recite DA nepuπenju - jer svaka

cigareta Vam πteti!!!"

ku æivljenja “punim pluÊima” bilo bi pra-vilnije reÊi “PUNIJIM pluÊima”, naroËi-to kod onih s duæim puπaËkim “staæom”.Evo i zaπto:

Od prvog udisaja duhanskoga dimanativan (prirodan) organizam reagira za-ustavljanjem daha ili kaπljem. Kaπalj jeobrambeni mehanizam zvuËnog izdisa-nja zraka organizmu nepoæeljnog sadr-æaja. Svako to kaπljucanje i kaπljanje(posebno jutarnje u puπaËa) ima za po-sljedicu puckanje pregrada pluÊnih mjer-huriÊa (alveola), presudnih za razmjenukisika i ugljiËnog dioksida pri disanju.To zovemo emfizem ili proπirenje pluÊa.Kod toga stanja, i pored pluÊa punih zra-ka, bolesnik osjeÊa nedostatak zraka.Vjerojatno je to uvjetovalo “glad” za zra-kom kod spomenute gospoe (ako nijebila poza, Ëemu su puπaËi skloni). I tostanje se ne popravlja ni prestankom pu-πenja, ili boravkom u zadimljenim pro-storima, niti primjenom sprejeva kakvekoriste astmatiËari. Astma je hiperaler-giËna reakcija pluÊa na neku tvar (najËe-πÊe polen ili plijesan) iz okoline, koja seoËituje suæenjem disajnih puteva i oto-kom sluznice bronha. Duhanski dim, kaoπto se iz oglasa vidi, obiluje mnoπtvomkemijskih spojeva na koje pojedinci rea-giraju alergiËno, a to znaËi smanjivanjemkoliËine udahnutoga zraka (diπu “na πkr-ge”). PuπaËi takoer zapaæaju te teπkoÊe,zbog Ëega poseæu za promjenom duha-na, a osjetljivi nepuπaËi bjeæe iz zadim-ljenog prostora, ili se bore za reguliranjepuπenja na javnim mjestima. Pasivnoudisanje duhanskoga dima dovodi doistih oπteÊenja zdravlja kao kod puπaËa,samo u manjim postocima. Neki istraæi-vaËi utjecaja prisilnog puπenja ipak na-zivaju njegove posljedice ljudskom “kla-onicom” (menslaughter) za nepuπaËe.Zbog toga se duhanske kompanije upor-

no protive neovisnim istraæivanjimautjecaja okolinskog duhanskog dima nanepuπaËku populaciju i troπe velike su-me na vlastita istraæivanja ne bi li spasilikakav “light” nikotinski proizvod. Uz-gred spomenimo da cigarete s manje ka-trana nemaju i manji kancerogeni uËi-nak! Kontrola u “maπini za puπenje” nedaje iste rezultate kao æivi organizam.Dokazani su smrtni sluËajevi astmatiËa-ra koji su radili pored puπaËa, ili oboljeliod raka pluÊa, zbog Ëega su tuæiteljimadosuene goleme odπtete.

Na stvaranju Okvirne konvencije onadzoru nad duhanom u okviru Svjetskezdravstvene organizacije (SZO) odræanisu 4. meunarodni pregovori u oæujku2002. godine, koji po miπljenju General-ne direktorice SZO pokazuju napredak ipored Ëestih formulacija “trebalo bi” i“moæda” i zaprljanih pepeljara ispred ne-kih pregovaraËa. Vaæno je ne posustati,jer okorjeli puπaËi raËunaju sa zamoromaktivista, nakon Ëega πutke πire svoj aro-matizirani “miris” u prostoru. ZatoDAAA nepuπenju, jer svaka cigaretanam πteti. A najviπe ona prva u æivotu!

Prim. dr. Petar KonjeviÊ

Joπ o puπenju

DA, SVAKA CIGARETA NAM ©TETI...Oni koji svakodnevno preko Hrvatskog radija sluπaju oglas kojim se struËno animiraju puπaËi da

se vrate zdravijem æivljenju, prepoznat Êe povod ovom napisu. No, poticaj je dala jedna vremeπnijasluæbenica πibenskog Ureda za prostorno ureenje, koja je jednog ljetnog jutra, kod πirom

otvorenih prozora, obilazila sobe s cigaretom u ustima tuæeÊi se da “nema zraka”, koji je osjetno ividljivo strujao raznoseÊi oblaËiÊe plavkastog dima njene cigarete.

Tijelo se brani

Iz toga je vidljivo kako to izgledakada medijski struËnjak iz brda podata-ka izvuËe najbitnije Ëinjenice i sroËi ih umotivirajuÊu agitku. Meutim, o nastav-


Ljekovito bilje

ZA©TO CVIJE∆E JA»E MIRI©EPOSLIJE KI©E

Uæivamo u ljepoti cvijeÊa. Osobito cijenimo upravo one biljke koje imaju mirisavo cvijeÊe. DobripromatraËi veÊ su odavno primijetili da cvijeÊe jaËe miriπe poslije kiπe. KemiËari su objasnili zaπto

je to tako. CvijeÊe miriπe zbog toga πto s njegovih latica hlape razliËita mirisava ulja.

Kad padne kiπa, njezine kapljiceprodru do hlapljivih ulja. Kiπnica sepomijeπa s njima. Nastala smjesa hlapibræe nego πto je hlapilo samo ulje (znan-stvenici su otkrili da se smjesa dvijutekuÊina bræe isparava nego svaka teku-Êina posebno). Kad poslije kiπe granesunce, mirisavo ulje u vjenËiÊima cvje-tova, pomijeπano s kiπnicom, jaËe hlapi.Dakle, oko cvijeta ima viπe mirisavihpara pa zato cvijeÊe jaËe miriπe poslijekiπe.

Koju smo biljku ubrali

Biljke nisu jednoliËno rasporeenena Zemlji. Svaka biljna vrsta ima svojepodruËje rasprostranjenosti - areal. Rije-Ëju flora oznaËujemo sve biljne vrstenekoga podruËja (veÊeg ili manjeg), bezobzira na to koju povrπinu pokrivaju.Moæemo govoriti o flori okolice Rijeke,UËke, Hrvatske, Europe. Æelimo li pri-kazati floru nekog podruËja, treba dapopis biljaka uËinimo sustavno (po poro-dicama). Opisujemo li sve biljne zajed-

nice nekog podruËja, npr. razne πume,livade i sl., prikazujemo vegetaciju togpodruËja. OznaËimo li geografsko mje-sto gdje neka biljka æivi, kaæemo da je tonjezino nalaziπte. Opiπemo li uvjete kojivladaju na mjestu gdje biljka raste, po-srijedi je staniπte te biljke. Za toËno isamostalno odreivanje, jednostavno izljubavi prema biljnom svijetu, kojemrazredu, porodici, rodu ili vrsti pripadaneka biljka, moæemo se posluæiti priruË-nikom za odreivanje bilja "Flora Hrvat-ske".

Za odreivanje zeleni, biljka po pra-vilu mora imati sve dijelove tijela. Akose radi o drvenastim biljkama, meutim,dovoljno je imati granËicu biljke s cvje-tovima i plodovima te poznavati izglednjezina debla i kroπnje. Nakon πto sebiljka pomoÊu "Flore Hrvatske" odredi,bilo bi nuæno provjeriti je li to odrei-vanje dobro obavljeno ili nije. Za pro-

vjeru je potrebno istraæivanu biljku uspo-rediti s njenom slikom ili crteæom. Kakou toj knjizi nema i slikovnog dijela, tojsvrsi mogu posluæiti razni slikovni ma-terijali, ali oni su manjkavi jer obiËno nesadræe jasno sve dijelove biljke, Ëestovrlo vaæne. Za pravilno odreivanjebiljaka, osim dobrog poznavanja vanjskegrae biljaka, potrebno je i dosta iskus-tva te pomoÊi onih iskusnih i upuÊenih.Taj priruËnik moæe posluæiti Ëak i amate-rima, i svima koji æele saznati ime biljkekoja ih zanima.

Imena porodica sastoje se od imenatipiËnog roda s dodatkom aceae. Tako jenpr. ime porodice trava Poaceae izve-deno od imena roda Poa, porodice æab-njaËa, Ranunculaceae iz imena roda Ra-nunculus. InaËe se ime vrsta u cjelinisastoji od dvije rijeËi, a pravilo je poz-nato kao binomna nomenklatura, npr.Althaea officinalis (ljekoviti bijeli sljez).Prva rijeË imena, Althaea, ime je roda iuvijek poËinje velikim slovom. DrugarijeË imena, officinalis, specifiËni jeepitet vrste i uvijek poËinje malim slo-vom. SpecifiËni epitet obiËno djeluje kaopridjev i u tipiËnom sluËaju ima latinskizavrπetak. On moæe opisivati vrstu, npr.Adonis microcarpa, πto znaËi "sitnoplo-di" Adonis. U drugom sluËaju moæeoznaËavati geografsko podrijetlo vrste ilinjezinu ekoloπku karakteristiku, npr.Helycrysum italicum. Katkad je epitetizveden od imena neke osobe, njoj u Ëast,npr. Aquilegia kitaibelii, tj. kitaibelovpakujac u Ëast botaniËara P. Kitaibela.Imena rodova latinske su ili latinizirane,odnosno grËke ili grecizirane imenice.Uz svaku biljku stavlja se i narodno imena jeziku pojedine zemlje. U "FloriHrvatske" naÊi Êemo hrvatska imenarodova.

Primjena bilja

Ljekovito bilje, samoniklo ili kultivi-rano, zbog sadræaja bioloπki aktivnihtvari primjenjuje se u lijeËenju ljudi iæivotinja. AromatiËno se bilje, zbogsadræaja aktivnih tvari koje poboljπavajuokus, upotrebljavaju u prehrambenojindustriji. Uz to, sluæi za dobivanjeeteriËnih ulja. Nema oπtrih granica izme-u biljnih vrsta u tim skupinama jer seiste biljke iskoriπÊuju u sve te svrhe. Naprimjer, paprena metvica sluæi u medi-cinske svrhe, za dobivanje eteriËnog ulja,za dobivanje aroma. Prema bioloπkim,odnosno morfoloπkim svojstvima (mor-fologija prouËava vanjsku biljnu grau),

Mnoπtvo razliËitih naziva

Pogledamo li u kojem struËnom bota-niËkom djelu ili u djelu o ljekovitimbiljnim drogama opis droga, vidjet Êemoda kod svake od njih stoji, osim imena,joπ i njeno znanstveno, botaniËko ime,najËeπÊe u dvije rijeËi, na latinskomjeziku, npr. Urtica dioica L. To je ljeko-vita biljka dvodomna kopriva. RijeËUrtica ime je njezinoga roda - rodaUrtica (kopriva), dok je rijeË dioica L.ime vrste (dvodomna kopriva). Taj rodima joπ vrsta. Uz obadvije rijeËi stojiovdje joπ i kratica (ili Ëitavo ispisanoime) koja oznaËuje ime botaniËara kojije tu biljku prvi opisao i tako nazvao.Kratica L. znaËi Linne. ©vedski bota-niËar Carl Linne prvi je, joπ 1738. go-dine, sve do tada poznato bilje svrstao usreen biljni sustav. Tako Êemo krajvelikog broja latinskih imena biljnihvrsta naÊi kraticu njegova imena, iliimena ostalih botaniËara.


ljekovito je bilje mnogo razliËitije odkultiviranih biljnih vrsta.

Divlje vrste, zbog poveÊane potraæ-nje za njima, prelaze u kultivirane. Kakoje tekao proces upoznavanja korisnihbiljaka, najbolje se vidi na primjeruljekovitih biljaka, kojih ima i najviπe jerse, s viπe ili manje prava, moæe reÊi da jeskoro svaka biljka ljekovita. Kad sejednom uvjerio da mu neke biljke moguposluæiti kao lijek za ublaæivanje raznihbolova te za uklanjanje raznih tegoba ibolesti, Ëovjek je i svjesno poπao upotraænju za takvim biljkama.

Prirodni biljni sustav osnova je"prikaza" biljaka

Treba naglasiti primarnost upozna-vanja biljnog sustava, kao i samih bilja-ka, jer one sluæe kao izvori ove ili onesirovine ili preraevine. Zato je i potreb-no pobliæe upoznavanje - opÊenito ipojedinaËno. Poznavanje izvorne biljke,kao i poznavanje njezine sustavne pri-padnosti, bit Êe od koristi i onima koji sezanimaju za samo neku biljnu sirovinuili preraevinu. Pogotovo Êe to koristitionima koji se æele upoznati s Ëitavimbiljnim skupinama te s njihovim karakte-ristikama. Prikazati sustavno genetskaobiljeæja neke korisne biljke potrebno jenaroËito zbog toga πto se redovito i viπesustavne jedinice, kao πto su npr. poro-dice, odlikuju naroËitim zajedniËkimsvojstvima, od kojih se mnoga mogu ipraktiËki iskoristiti kod pojedinih pri-padnika takvih sustavnih skupina. Zatose i istiËu takva zajedniËka svojstva.Sistematika u botanici istraæuje srodneveze izmeu biljaka i na osnovi njihsvrstava biljne skupine u sustave.

Jednogodiπnje, dvogodiπnje iviπegodiπnje zeleni

Korijenje se, znamo, vadi iz zemlje urazliËito vrijeme: kod jednogodiπnjihljekovitih biljaka u proljeÊe, kod viπe-godiπnjih u jesen. InaËe, zeleni se mogupojaviti kao jednogodiπnje zeleni, kojesamo jednom u æivotu cvjetaju i donoseplod, a zatim uginu. Æive jednu godinu,odnosno jedan vegetacijski period, pa ikraÊe (miπjakinja). Takvi su npr. kopar,graπak, grah. Druge, dvogodiπnje æive idvije godine. Tek druge godine cvjetajui donesu plodove. Takvi su repa, mrkva,pastrnak, perπin, celer i druge. Viπe-godiπnje zeleni æive viπe godina, a pre-poznat Êemo kod njih dvije vrste: jednojvrsti pripadaju one koje tek u posljednjojgodini cvjetaju i donose plodove panakon toga uginu (agava), dok druga

vrsta cvjeta ili donosi plodove svakegodine jer ta vrsta ima podzemnu stab-ljiku - gomolj, podanak ili lukovicu, ilikorijenje prekriveno debljim slojem plu-ta. Takve su zeleni trajnice. Pripadaju imnpr. trave i πaπevi, perunika, crveni luk,georgina, bijela πumarica, gladiola ivisibaba.

Biljni organi

Ljekovitim organima smatraju seveÊinom samo pojedini dijelovi biljki, arjee Ëitave biljke. Nalaze li se djelujuÊetvari u cijeloj biljci, tada se ona upotreb-ljava cijela, ali obiËno samo nadzemnidio, bez korijena, i to veÊinom u cvatu-Êem stanju, na primjer Centaurii herba -zelen ili herba od kiËice (Centauriimumbellatum Gilib). Takve Ëitave zeleniili herbe redovito su zeljaste, neodrve-njene, a ako su donji dijelovi odrvenjeli,sabiru se samo gornji, posve zeljastidijelovi (pelin, timijan itd.). Ovo πtoslijedi narodni su i latinski nazivi poje-dinih biljnih dijelova (droga), koji seupotrebljavaju. U zagradi je navedeno

kako se latinski naziv Ëita, odnosnoizgovara.

Korijen = Radix (radiks); Podanak =Rhizoma (rizoma); Gomolj = Tuber,gomolji = tubera; Lukovica = Bulbus;Zelen = Herba; CvatuÊa zelen = Herbaflorida; Vrπak = Summitas, vrπci =Summitates; CvatuÊi vrπak = Summitasflorida, cvatuÊi vrπci = Summitates flo-ridae (summitates floride), (vrπci seobiËavaju zvati i Herba); Pup ili pupoljak= Gemma, pupovi ili pupoljci = Gem-mae (gemme); Cvijet = Flos, cvjetovi =Flores; Njuπka (od tuËka) = Stigma,njuπke = Stigmata; Cvijet bez Ëaπke =Flos sine Calyce (flos sine kalice); Cvijetsa Ëaπkom = Flos cum Calyce (flos kumkalice); Plod = Fructus (fruktus); Boba= Bacca (bakka) bobe = Bacccae (ba-kke), (I boba je plod pa se i za nju moæeupotrebljavati naziv Fructus); Usploe,perikarp = Pericarpium (perikarpium);Stapka, dræak = Stipes, stapke, drπci =Stipites; Sjeme = Semen, sjemenke =Semina; List = Folium, listovi = Folia;Kora = Cortex (korteks); Kora korijena= Cortex e Radice (korteks e radice) iliCortex Radicis (korteks radicis); Sporaili truska = Spora, spore ili truske =Sporae (spore); Guma ili teklina = Gu-mmi; Smola = Resina; Smoloteklina iligumiresina = Gummiresina; ©iπka =Galla, πiπke = Gallae (galle); Ulje =Oleum; EteriËno ulje = Aetheroleum(eteroleum); »eπer = Strobulus.

Farmakopeja

Svaka dræava izdaje zakonik u komesu opisani najvaæniji lijekovi koji sluæeznanstvenoj medicini za lijeËenje ljudi,pa i æivotinja. Meu tim lijekovimanalazi se i stanovit broj biljnih organa ilidroga koje se u ljekarnama upotreb-ljavaju za izradu nekih biljnih lijekovaprema odreenim propisima. Taj se za-kon zove farmakopeja (ljekopis). U stari-joj je literaturi o biljkama pri imenovanjudroge na prvome mjestu bio oblik droge,potom naziv biljke: Herba Centaurii.Viπe se tako ne piπe - taj naËin pisanja jepromijenjen. Pridræavamo se meuna-rodnog standarda (ICBN 1983.) - nakonπto smo napisali ime biljke u genitivu,stavlja se naziv vrste droga: Centauriiherba. Sluæbene droge prihvaÊene sufarmakopejama. LjekarniËki naziv te istebiljke piπe se latinskim nazivom biljke,uz dodatak naziva droge koja se od istebiljke koristi, npr. Centaurium umbella-tum herba.

Jadranka GræiniÊ

Documents

NARODNI ZDRAVSTVENI Zloæudne novotvorine LIST - vodeæi ...213.202.208.80/nzl/17/nzl_9_10_2002.pdf · Kad se govori o zdravlju, da podsjetimo, poŁinjemo od pojma unapreðenja pa,