Naracija i prostor*David Bordwell

Jedan jedini pojam dominirao je razmatranjima o filmskom promatrakom poloaju i promatranom prostoru. Mimetiki teoretiari glavne struje svaki kadar pripisuju nevidljivom promatrau utjelovljenom u kameri, s tim da je taj promatra istovremeno pripovjeda i promatra. Totalni prostor izgraen montanim postupcima na taj se nain pripisuje idealiziranom nevidljivom svjedoku, onomu koji zauzima apsolutnu poziciju, Pudovkinovom 'promatrau koji je idealno prostorno i vremenski pokretljiv'. Diegetske teorije se u tom pogledu nimalo ne razlikuju. One smatraju da je prostor izgovorena) filmom, no kako nitko ne moe govoriti prostor, teoretiari obino skliznu na stare mimetike pretpostavke. Diskurs postaje niz vizura iji je izvor u gledateljevu poloaju.Ba kao to naracija ne ovisi samo o kameri, tako se i filmski prostor ne sastoji samo od uinaka gledateljeve pozicije. Umjesto da gledatelja shvaamo kao vrhunac doslovne i metaforine piramide vida, strukturiranje prostora moemo sagledati i dinamiki. Siejna prezentacija informacija moe se olakati ili zakoiti nainom na koji dotini stil prikazuje prostor. Nijedna teorija naracije ne moe zaobii pitanje pozicije, meutim, ono se mora ukljuiti u ira razmatranja naina na koji filmovi pokreu percepciju i spoznaju prostora u svrhu pripovijedanja.Idealno pozicioniranje: kadar-protukadarNovija filmska literatura otro istie problem totalnog pogleda 'umskog oka' gledatelja s obzirom na stilsku figuru poznatu kao kadar-protukadar. U mnogim se filmovima pojavljuje par kadrova koji predouju komplementarne dijelove prostora. Najjasniji je sluaj prema sljedeem obrascu:1. Lik gleda izvan platna.2.Drugi lik gleda izvan platna u suprotnom smjeru.Iz ova dva kadra gledatelj obino zakljuuje da su dva prostora manje ili vie dodirna te da likovi gledaju jedan u drugog. Kako objasniti takav zakljuak? Prije nego to uzmemo u razmatranje Jean-Pierre Oudartovo objanjenje 'suture'('ava'), na brzinu raistimo neke od nejasnoa vezane uz njega."'Kadar-protukadar"b) (ili champ-contrechamp, plan-protu-plan) terminoloki je nejasan naziv. Mnogi komentatori su pretpostavili da se radi o prikazu jednog segmenta prostora, a zatim o prikazu segmenta tono nasuprot prvom, 180 stupnjeva 'okrenutom' ili 'protupolju' kao na slici 1.1. Meutim, obino se radi o tome da se snimanje kadra i protu-kadra obavlja tako da svaki kadar predstavlja, iz manje ili vie kosog kuta, jedan kraj zamiljeneTftO-stupanjske linije koja prolazi kroz scenski prostor, kao na slici 1.2. Raspored na slici 1.1. posebna je varijanta kadra-protukadra budui da kamere postavlja tono na 180-stupanjsku liniju; ovo je uobiajeno za subjektivnu montau. No, s druge strane, treba primijetiti da konvencionalna shema prikazana na drugoj slici (1.2) ne predstavlja nijedan lik s optikog stajalita onog drugog.

Oudart specifino izbacuje iz svog podruja razmatranja primjere poput onog na slici 1.1. Ono to on naziva suture NE djeluje unutar 'subjektivnog' filma koji smjeta kameru na 'optiki' poloaj lika.1 Oudartovi komentatori to nisu razumjeli. Daniel Dayan, navodno parafrazirajui Oudartove tvrdnje, obraduje suture kao neto to se odnosi na subjektivnu montau, gdje nam prvi kadar postavlja pitanje 'Tko ovo gleda?', a drugi odgovara otkrivajui lik kroz iji smo pogled vidjeli prostor predstavljen u prvom kadru. Kao objanjenje tipine kadar-protukadar montae ovo nije tono, a kao objanjenje za subjektivnu montau nije potpuno.2 Nick Browne slijedi Dayanovo objanjenje i tvrdi da konvencionalni kadar-protukadar otkriva jedan od likova kao 'vlasnika pogleda kojemu odgovara prvi kadar'.3 U stvari, Oudart takve sluajeve smatra uznemirujuima: gledatelju postaje 'neugodno' kada kamera 'doslovno zauzme mjesto lika na tom poloaju'.4Oudartova objanjenja suture puno su profinjenija i zanimljivija od objanjenja njegovih komentatora. Suture se ne javlja kada postoji ono to on naziva 'meusobnom artikulacijom slika' na primjer, analitiki rez koji poveava jedan dio totala. On tvrdi da uporabom kadra-protukadra, prvi kadar implicira prostor izvan kadra, iza kamere, 'etvrtu stranu, isto polje odsutnosti',5 dok sljedei kadar otkriva da na tom prostoru izvan platna neto prebiva. Gledatelj mora anticipirati i prizvati u sjeanje: prva slika najavljuje to bi je moglo nadomjestiti, dok druga slika ima smisao tek kao odgovor na svoju prethodnicu. Postoje dva zahtjeva za efekt suture-a, dodaje Oudart. Prvo, kut kamere mora biti kos u odnosu na snimani materijal (ne okomit ili izravan). Drugo, isti dio prostora mora biti prikazan barem dvaput, jednom u vidnom polju, a drugi put kao prisutnost izvan kadra. Suture (av) tako djeluje stvarajui jazove i ispunjavajui ih, nameui postojanje nekog zamiljenog prostora odmah prikazanog u sljedeem kadru.Oudart eli dokazati da to uzmicanje i ispunjavanje, postupak ivanja jaza, pomae pripovijedanju u konstrukciji prostora. Prvi kadar implicira neki prostor izvan kadra u kojemu neto prebiva, to Oudart naziva Odsutno. Uoi da kadar ne sugerira perspektivnu toku vida, ve samo nekakav prostor ili zonu izvan kadra. Kadar nije zapis pogleda ve znak odsutnosti. Odsutno nije lik, ve neka prisutnost izvan kadra koju konstruira sam gledatelj. U suturiranom filmu, tvrdi Oudart, s Odsutnim ne poistovjeujemo lik, ve autora ili pripovjedaa.6 Suture (av) djeluje kad, u kadru-protu-kadru: 'pojavu nedostatka onoga to poimamo kao Netko (Odsutni) prati ukinue tog nekog {ili neega) smjetenog unutar istoga polja'.7 Potrebno je samo da je polje Odsutnoga prikazano kao neto to sadri objekte i likove. Rezovi s kadra na protukadar uklapaju se u naraciju stvarajui osjeaj da nijedan scenografski prostor nije ostao nerazjanjen. Ako kadar br. 2 pokazuje da se neto nalazi na 'drugoj strani' prvog kadra, pripovjeda se doista nema kamo sakriti.Oudartov je argument sugestivan na vie naina. Navodi neke naine na koje filmski autor moe naglasiti suture pogreno kosim kutom snimanja, uskrativi nam temeljni kadar, usporavajui ritam montae kadra protukadra. Isto tako skicira neke alternative suturiranom filmu (na primjer, filmsku praksu koja fetiizira efekt kadriranja te promjene u poloaju kamere kakve suturirani film iskljuuje). Najvanije je da ini korak prema karakterizaciji promatrakih aktivnosti u koje je uvuen gledatelj anticipacija, prisjeanje i prepoznavanje prostora koje naracija predouje. Svejedno, njegovo je objanjenje ipak nespretno i neodreeno.Postaviti fantomskog pripovjedaa kao tvorca prvog kadra znai vratiti se na teoriju o nevidljivom promatrau, pri emu kamera ima ulogu oka svjedoka. Kadar nije neminovno shvaen kao snimak neije odsutnosti. Kadar se pripisuje pripovjedau samo u prisutnosti posve odreenih znakova te kroz primjenu odreenih shema. Oudartu kadar-protukadar slui kao posebno pogodan primjer; imao bi mnogo vie potekoa u pokazivanju na koji bi nain analitiki rez ili rez otklona ukljuivao igru skrivaa s pripovjedaem na nain slian kadru-protukadru.Oudarta ometa neodgovarajua koncepcija gledateljeve opa-ake aktivnosti. Oudart tvrdi da suture kanalizira energije koje se oslobaaju pojavom samog kadra. Gledatelj iitava izoliranu sliku u nekoliko koraka: (1) prepoznavanje objekata, (2) otkrie elastinosti filmskog prostora, (3) otkrie izreza te spoznaja da je slika stvorena da bi proizvela odreeni uinak, (4) poimanje objekata kao oznaitelja odsutnog stvaratelja, i (5) ujednaavanje slike oko semantikog znaenja, 'znaenjske sume'.8 Suture tako sadrava u sebi ovo otkrie tako to prostor pripisuje pripovjedau u zoni izvan kadra. Dakako, ovo objanjenje sugerira da gledatelj znaenje svakog kadra gradi iz temelja (to je zaudno empirijsko poimanje s obzirom na Oudartovo naglaavanje uloge anticipacije i sjeanja). U odsutnosti suturea, Oudartov gledatelj ne saznaje nita i pri svakoj promjeni kadra mora ponoviti isti postupak. Nadalje, ini se da Oudart suture smatra podsvjesnim procesom (naziv posuuje iz Lacanove teorije psihoanalize). A ipak sve operacije koje opisuje moraju se dogoditi u onome to Freud naziva nesvjeu, budui da nisu potisnute te ne postoji otpor kada ih analitiar pokuava izvui na svjetlo.Konstruktivistiko objanjenje sugerira da slici pristupamo ve 'nabadareni', pripremljeni testirati prostorne, vremenske i 'logike' sheme na onome to kadar predoava. U ovom smislu, 'znaenjska suma' esto prethodi, kao hipoteza, percepciji samoga objekta. Stoga 'suture' moemo smjestiti u opi repertoar montanih shema koje vladaju glavnom strujom filmskog stvaralatva. Na primjer, klasini narativni film ustanovljava konvencionalne, vie ili manje vjerojatne alternative za predstavljanje prostora. Iza totala moe uvjerljivo slijediti total drugog lokaliteta, novi total istog mjesta, ili blia vizura tog prostora; s tim da je posljednja mogunost najmanje vjerojatna. Rezovi unutar istog ambijenta najvjerojatnije e se zasnivati na obrascu kadar-protukadar, tipino motiviranom linijom pogleda. Suprotno Oudartovim tvrdnjama, gledatelj usporeuje kadar s onim to je oekiva-o da e vidjeti i sukladno tome prilagoava svoje hipoteze. Rabei konvencionalne sheme kako bi proizveo i provjerio svoje hipoteze, gledatelj esto zna vane prostorne podatke za naredni kadar prije nego to se on pojavi.Sheme i hipoteze djeluju u kombinaciji s indikatorima, pri emu Oudartu promiu ne samo odreeni elementi, ve i prikrivena svrha koju ispunjavaju. Kut snimanja i implicitni prostor izvan kadra, tvrdi on, mogu biti vani indikatori; no to isto tako to mogu biti dijalog, linija pogleda, orijentiri u ambijentu, orijentacija likova i planovi. Uzmimo, na primjer, konvencionalni kadar-protukadar poput onog na slikama 3 i 4. vrste prostorne hipoteze osnaene su redundantnim indikacijama: ramena u prvom planu predstavljaju snaan orijentir, dok komplementarni poloaji tijela i smjerova pogleda omoguavaju gledatejju da pretpostavi kako likove povezuje zamiljena rampa. ak je i plan primjeren likovima stvarajui zrcalno simetrino kadriranje. Na taj nain, specifini indikatori predoeni u kadru, naglaeni narativnim kontekstom te uinjeni vjerojatnim na osnovu stilskih konvencija, utjecat e na to hoemo li konstruirati prostor izvan kadra ili emo konstruirati sebe-svjesnu naraciju. Drugim rijeima, prikazivanje prostora smatra se prikladnim za svoju narativnu svrhu (koja naravno moe varirati). Nema potrebe postu-lirti fantomsku prisutnost izvan kadra; Oudartovo odsutno polje ostaje neprimijeeno sve dok je dri sukladnim s onim to vidimo i sve dok istaknutije karakteristike onoga to se odvija na platnu potvruju nae prostorne i uzrone hipoteze. Tek kada indikatori postanu nesuvisli, gledatelj poinje uoavati narativne intervencije. Prisjetimo se naeg devijan-tnog kadra-protukadra iz Strategije pauka (The Spider's Stratagem; slike 5-15). U tom nam primjeru e-redundantni indikatori dekora, kretanja likova i linija pogleda zabranjuju da stvorimo zadovoljavajuu hipotezu o prizoru. (Jedna soba? Vie soba? Kontinuirano trajanje? Elipsa?)Jedan od imbenika koji doputaju ovu igru jest odsutnost kadra koji bi definirao relativne poloaje Atosa i Draife. Ou-dart ignorira temeljne kadrove, zanimaju ga samo dva 'sutu-rirana' kadra, a ne i ono prije ili poslije. U njegovom omiljenom primjeru, Bressonovom Suenju Ivani Orkanskoj (-Proces Dejeane d'Arc), uope ne udi to se namee upravo kadar-protukadar: dijaloke scene u filmu pomno izostavljaju temeljne kadrove. U veini filmova, meutim, 'suture' proizvodi redundantne indikatore, potvrujui nau konstrukciju prostora koji smo vidjeli ili emo vidjeti u sveobu-hvatnijoj vizuri. Julian Hochberg sugerira da je mogue da gledatelj tvori smisao od niza kadrova uklapajui svaki indikator u spoznajni zemljovid lokacije, a sam je postupak olakan temeljnim kadrom.9Ovo ne pretpostavlja oivljavanje idealnog promatraa, budui da spoznajni zemljovid ne uspijeva tono replicirati lokaciju u 'umskome oku'. Taj je zemljovid prilino selektivna kodifikacija i pohranjivanje narativno i prostorno istaknutih elemenata. Gledatelj ne moe dozvati detaljnu repliku prostora. No moe neto puno prikladnije: moe pronai najvanije likove i objekte u suodnosu, postaviti hipotezu koje e radnje i slike uslijediti nakon trenutano vidljivih te usporediti ono to slijedi s onim to je bilo prije. Najire reeno, filmska montaa poziva se na gledateljevo poznavanje narativnog konteksta, anrovskih konvencija, shema ljudskog ponaanja te na povijesni kontekst filmskog stvaralatva i gledanja filmova. Prema opisu, 'suture' jednostavno oznaava neke vidove sheme koju aktiviramo da bismo prostorno i kauzalno osmislili ukupni scenski prostor. Kao teorijski pojam, 'suture' ne daje odgovarajue objanjenje kako se taj proces odvija.Prevela s engleskog: Mirela karica Struna redaktora prijevoda: Hrvoje TorkoviBiljeke1. Jean-Pierre Oudart, Cinema and Suture, Screen 18, 4 (Winter 1977./1978.): 35, 39. (Usp. srpski prijevod: an-Pjer Udar, Filmski av, prev. s franc. Mihailo Vidakovi, u Duan Stojanovi, ured., 1978. Teorija filma, Beograd: Nolit; str. 471-486. Op. ur.)2. Vidi Daniel Dayan, The Tutor-Code of Classical Cinema, Film Quarterly 28, 1 (Fall 1974.): 22-31. Za kritiku, vidi William Rothman, Against the System of the Suture, Film Quarterly 29,1 (Fall 1975.): 45-503. Nick Browne, The Rhetoric of the Specular Text with Reference to Stagecoach, u John Caughie, ured., Ideas of Authorship (London: Routledge and Kegan Paul, 1981.), 254. Browneov vlastiti primjer iz Potanske koije pobija njegovu opu tvrdnju. On mijea frontalnost poloaja lika s optikom tokom promatranja, i previda injenicu da linije pogleda likova nisu usmjerene u kameru.4. Oudart, Cinema and Suture, 465. Isto, 43.6. Serge Daney i Jean-Pierre Oudart, Le Nom-de-PAuteur, Cahiers du cinema, nos. 234-235 (December 1971., January-February 1972.): 907. Oudart, Cinema and Suture, 37, nakoenja slova moja.8. Isto, 41-429. Julian E. Hochberg, Perception, drugo izdanje (Englewood Cliffs, N. J.: Prentice-Hall, 1978.), 208. Prevedeni tekst sastavljen je od ulomaka iz knjige Davida Bordwella, 1985., Narration in the Fiction Film, London: Methuen 8c Co. Ltd., str. 99; HOLD. Tekst objavljujemo uz dozvolu autora i izdavaa. Op. ur.a. Izgovara engl. enunciate. Rije je o pojmu suvremene narativike vezanom uz injenicu da je film komunikat koji netko priopuje, i da se modaliteti te injenice oituju u strukturiranju teksta kao razliito 'izgovorenom' od razliitih tipova 'subjekta'. Op. ur.b. Engl, shot-reverse shot. Op. ur.