NACRT STRATEGIJE STRUČNOG USAVRŠAVANJA KANDIDATA …pak.hr/cke/ipa 2009/hr/3.1 Nacrt Strategije stručnog usavršavanja kandidata za... · koordinaciji zadataka koje provodi Pedagoški

Twinning projekt IPA 2009

„Profesionalni razvoj savjetnika u pravosudnim tijelima te budućih sudaca i državnih odvjetnika kroz uspostavu samoodrživog

sustava obuke“

Ovaj projekt financira EU

1

NACRT STRATEGIJE STRUČNOG USAVRŠAVANJA KANDIDATA

ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE

Rezultati 3.1, 3.2 (sažetak) Vrijeme misije: srpanj / rujan 2012. STEs: Andrea Montagni, Ana Revuelta Iglesias

1. STRATEGIJA STRUČNOG USAVRŠAVANJA

Izrada nacrta strategije stručnog usavršavanja kandidata za pravosudne

dužnosnike (Aktivnost 3.1.2)

I. Općenito

Jedan od ciljeva strategija stručnog usavršavanja za suce i državne odvjetnike je dati

im temeljito znanje i alate.

Usto, moramo uzeti u obzir sudačku etiku, dužnosti nepristranosti, neovisnosti, dužne

pažnje i stručnosti, koje predstavljaju osnovne pretpostavke za sudovanje.

Stručno usavršavanje ne treba se sastojati samo od uputa o tehnikama koje suci koriste

u rješavanju sudskih predmeta, nego treba uzeti u obzir i potrebu povećane socijalne

osviještenosti i opsežno razumijevanje različitih tema koje odražavaju složenost života u

društvu. Usto, otvaranje granica znači da budući suci trebaju biti svjesni da su europski suci i

da moraju više biti svjesni europskih pitanja.

U tom smislu bi Državna škola trebala razviti svoj program usavršavanja za kandidate za

pravosudne dužnosnike (buduće suce i državne odvjetnike).

Kao prvo, trebamo istaknuti različite uloge koje su imali sudski savjetnici u prethodnom

sustavu i koju imaju novi sudski savjetnici koji se imenuju jer su kandidati za pravosudne

dužnosnike. Prvo navedeni su dugo radili kao državni službenici pa smatramo njihovu

potrebu za usavršavanjem različitom zbog njihova stručnog iskustva u odnosu na druge



sustava obuke“


2

kandidate za pravosudne dužnosnike. Posljedično tome, profesionalni status te dvije

kategorije bi trebao biti različit, kao što je navedeno u komponenti 1. ovog projekta.

Također smatramo da bi bilo neophodno da Državna škola ima Znanstveni ili Pedagoški

odbor (sastavljen od sudaca, državnih odvjetnika, sveučilišnih profesora i odvjetnika koje

imenuje Vijeće) radi procjene potreba i radi savjetovanja ili podupiranja programa ili

aktivnosti stručnog usavršavanja pravosudnih dužnosnika. Ovi suci i odvjetnici, ili neki od

njih, trebali bi u punom radnom vremenu raditi u Državnoj školi kao nastavnici, radi

provođenja aktivnosti na početku stručnog usavršavanja. Navedena struktura i izbor ovoga

Odbora bit će razrađeni u naknadnim aktivnostima.

II. Razdoblja obuke

Razdoblje obuke bit će podijeljeno u dva dijela, jedan posvećen teoriji, a drugi praktičnoj

obuci na sudovima ili u državnim odvjetništvima. Glavni pravni predmeti, poput građanskog i

kaznenog materijalnog i procesnog prava, EU prava itd., trebaju biti zaokruženi temama koje

se odnose na socijalne i tehničke vještine i sposobnosti, poput vođenja rasprave, izrade i

pisanja odluka, komunikacije sa strankama, nagodbe, medijacije, ocjenjivanja dokaza,

psihologije svjedoka te etičkih i deontoloških pitanja.

a) Prvi dio

Teoretska obuka je jako važna pa bi bilo preporučljivo da kandidati u ovom razdoblju

sudjeluju u punom vremenu, umjesto da vrše dužnosti na sudovima kao sudski savjetnici, što

će činiti u drugom dijelu obuke. Svjesni smo da je većina kandidata već prošla obuku

pripremajući se za pravosudni ispit i mnogi od njih već imaju 360 sati teoretske obuke u

Pravosudnoj akademiji (oni koji su bili vježbenici u sudskim tijelima). Svejedno, međutim,

trebali bi proći pojačanu obuku od barem 6 mjeseci, usredotočenu na specifične potrebe

budućih sudaca i državnih odvjetnika u temeljnim područjima iz građanskog, kaznenog,

radnog, trgovačkog, upravnog, ustavnog i EU prava. Na taj način bi stekli osnovu za

„obvezne vještine“ potrebne za ispravno postupanje sa spisima, učinkovito donošenje odluka

i tehnički valjano suđenje ili vještine vezane za psihologiju dokaza kao i osnovu za

usporediva pitanja „neobveznih vještina“.

U tom smislu, potrebno je Državnoj školi osigurati stalni postav profesora (njih najmanje

četiri), kao što je predviđeno člankom 21. Zakona o Pravosudnoj akademiji. Cjelokupnu

teoretsku obuku kandidata u Školi ne mogu osigurati samo suci ili državni odvjetnici koji rade



sustava obuke“


3

na sudovima, budući da njihove sudske dužnosti otežavaju usklađivanje obiju aktivnosti. S

druge strane, Škola ima potrebu za stalnim pedagoškim kadrom koji će pratiti kandidate za

vrijeme njihove obuke. Oni će stoga biti posvećeni provođenju svih teoretskih aktivnosti,

određivanju rasporeda obuke u prvom dijelu obuke, praćenju tog prvog dijela obuke,

koordinaciji zadataka koje provodi Pedagoški odbor, a u pogledu stvaranje baze podataka,

pripremi godišnjeg plana publikacije određenih materijala proizašlih iz aktivnosti obuke.

Smatramo da bi to bilo najbolje rješenje za početnu obuku iz naše perspektive.

Međutim, svjesni smo da u ovom trenutku Državna škola nema opremu, prostor niti

proračunska sredstva za održavanje intenzivne obuke za kandidate za pravosudne

dužnosnike, kao niti za stalne profesore. Stoga ćemo realističkim pristupom odrediti

strategiju obuke koja kreće od ove situacije u kojoj su kandidati odmah imenovani sudskim

savjetnicima.

To znači da će kandidati biti na sudu ili u državnom odvjetništvu od prvog trenutka.

Smatramo, međutim, da treba jasno reći da je njihova glavna funkcija usavršavati se i da bi u

prvim mjesecima morali redovito prisustvovati aktivnostima Državne škole. Također u prvim

mjesecima, mentori bi trebali podupirati teoretsko znanje koje kandidati stječu u Školi,

usredotočujući se više na suštinski rad, umjesto na proceduralne aspekte obuke.

a) Drugi dio

Nakon tog vremenskog razdoblja, obavljati će praksu na sudu ili radeći u državnom

odvjetništvu, uz mentora. Mentor je u ovom trenutku usavršavanja ključan. Kandidat mora biti

pod stalnim mentorovim nadzorom, što znači da kandidat ne smije provoditi nijednu vrstu

sudske aktivnosti izvan mentorove upute. Ne smijemo zaboraviti da uloga kandidata nije

poboljšati mentorov rad, nego je cilj da ga mentor osposobi, sukladno strategiji obuke

Državne škole.

Mentore, suce ili državne odvjetnike, treba izabrati Državna škola među kandidatima

dobrovoljcima. Državna škola će ih osposobiti i dati im smjernice te protokole o provođenju

aktivnosti s ciljem pružanja jednoobrazne obuke svim kandidatima. Radi postizanja ovih

ciljeva, na početku svakog razdoblja obuke, održat će se sastanak između mentora i

Pedagoškog odbora radi određivanja zajedničkih ciljeva i oblikovanja smjernica. Mentori

trebaju u ovom razdoblju biti u stalnom kontaktu s Državnom školom. Tijekom tog vremena,

kandidati će moći voditi rasprave i izrađivati nacrte odluka i presuda, pod mentorovim

nadzorom.



sustava obuke“


4

Trenutni sustav (četiri nacrta odluka mjesečno i njihova ocjena od strane mentora) je

prikladan. Međutim, mentori će Državnoj školi dostavljati nacrte odluka koje su izradili

kandidati svakog mjeseca radi arhiviranja i eventualnog pregleda od strane Pedagoškog

odbora, ako je to potrebno. Na kraju ovog razdoblja prakse mentori će dati ukupnu ocjenu

različitih aspekata sudskog rad, kao što su vođenje rasprava, ispitivanje svjedoka,

sposobnost medijacije, sposobnost postupanja sa strankama i sve tehničke vještine. Ova

ocjenjivanje treba biti obavljeno pod vodstvom Državne škole radi osiguranja standardnog i

objektivnog ocjenjivanja svih kandidata (kao primjer priložili smo obrasce ocjenjivanja za

kandidate španjolske Pravosudne škole). Na kraju ovoga razdoblja, svi kandidati će podnijeti

izvješće o svim praktičnim aktivnostima koje su vršili na sudu.

U tom razdoblju, moduli obuke ili aktivnosti vezane uz te probleme ili posebne

situacije s kojima će se kandidati susretati u svakodnevnom radu održavat će se u Državnoj

školi. Ove aktivnosti obuke mogu se razvijati upotrebom različitih didaktičkih modula i

metoda, poput radionica, seminara, simulacija suđenja, studijskih grupa, vođenja rasprava,

proučavanja sudske prakse i korištenjem alata za e-učenje, stvarajući forume za rasprave, te

kombiniranjem učenja u učionici i učenja na daljinu (mješovito učenje).

III. Predloženi moduli nastave

Trebaju se odnositi na sljedeće teme:

A - Organizacija pravosuđa:

Vrste sudova i njihova organizacija, sudski poslovnik (godišnji raspored posla, podjela

predmeta); zakonodavni okvir i glavna načela sudske vlasti i aktivnosti javnih službi; državno

odvjetništvo; praćenje i ocjenjivanje rada sudaca i državnih odvjetnika.

B - Kazneno materijalno i procesno pravo:

a- Kazneno materijalno pravo: glavne odredbe, načelo zakonitosti, zabrana analogije,

zabrana retroaktivnog učinka propisa. Kaznena djela i njihova klasifikacija. Vrste namjere,

nehaj, zabluda, stadiji počinjenja kaznenog djela i pripremne radnje, sudioništvo (počinitelji,

poticatelji i pomagatelji). Stjecaj kaznenih djela, idealni stjecaj, realni stjecaj, produljena

kaznena djela. Kazne i kažnjavanje, ublažavanje kazne, oslobođenje od kazne, mjere

upozorenja, uvjetna osuda, zastara općenito. Zaštitne mjere općenito, obvezno psihijatrijsko

liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, protjerivanje

stranaca iz zemlje. Analiza kaznenih djela iz Posebnog dijela Kaznenog zakona.



sustava obuke“


5

b- Kazneni postupak: Kazneno procesno pravo s obzirom na vrijeme, prostor i osobe.

Načela kaznenog procesnog prava: akuzatorno načelo, načelo zabrane „reformatio in peius“,

načelo „in dubio pro reo“. Mjesna nadležnost sudova, sukob nadležnosti, delegacija

nadležnosti. Stranke kaznenog postupka, državni odvjetnik, oštećenik, privatni tužitelj, žrtva,

okrivljenik i njihova prava. Mjere opreza i jamstvo. Uhićenje i pritvor, istražni zatvor,

saslušanje okrivljenika u istražnom zatvoru, trajanje istražnog zatvora. Istraga, dokazno

ročište. Prikupljanje dokaza, ispitivanje okrivljenika. Ispitivanje svjedoka, odbijanje

svjedočenja, priznanje, pisani dokazi, video dokazi, elektronički dokazi. Optužnica, uvjeti za

podizanje optužnice u redovnom ili skraćenom postupku. Presuda na temelju sporazuma

stranaka, vrste presuda, pripremno ročište, suđenje u odsutnosti. Rasprava, unakrsno

ispitivanje. Sadržaj žalbe, žalbene osnove, bitne povrede odredaba kaznenog postupka,

žalba protiv drugostupanjske odluke, izvanredni pravni lijekovi.

C - Građansko materijalno i procesno pravo:

a- Građansko materijalno pravo: opći pregled osnovnih instituta; osnovna načela

Zakona o obveznim odnosima, prava osobnosti, alternativne obveze i fakultativna obveza i

tražbina, pristupanje dugu, obvezno pravo – posebni dio: sklapanje ugovora, tumačenje

ugovora, ugovorna kazna, ugovor o kupoprodaji, ugovor o darovanju, ugovor o zakupu,

ugovor o najmu, ugovor o zajmu, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor o djelu, ugovor o

organiziranju putovanja, ugovor o osiguranju, odgovornost za štetu, materijalna šteta,

nematerijalna šteta; vlasništvo: vlasnička prava, zaštita posjeda, etažno vlasništvo,

isključenje iz suvlasničke zajednice;

b- Građansko procesno pravo: opći pregled osnovnih instituta, zakonodavni okvir,

načela parničnog postupka, tužba, stranke sudskog postupka, dokazi i izvođenje dokaza,

ocjena dokaza, sudski vještaci, glavna rasprava, vrste i sadržaj sudskih odluka, posebni

parnični postupci.

D - Obiteljsko pravo:

Definicija, temeljni instituti, izvanbračna zajednica, roditeljska skrb, mjere zaštite osobnih

prava i dobrobiti djeteta, posvojenje, odluke o uzdržavanju.

E - Trgovačko pravo:

Subjekti trgovačkog prava, nadležnosti trgovačkih sudova, ugovorne i zatezne kamate,

Zakon o trgovačkim društvima, dioničko društvo – koncept, osnivači i temeljni kapital;



sustava obuke“


6

prestanak dioničkog društva; društvo s ograničenom odgovornošću; stečajno pravo; pravni

učinci otvaranja stečajnog postupka; pomorsko pravo; mjenično i čekovno pravo;

F - Upravno pravo:

Uvođenje upravnog postupka; tužbe u upravnom postupku; Zakon o upravnim sporovima;

nadležnost sudova i sudska nagodba.

G - Ustavni poredak:

Osnovne odredbe Ustava Republike Hrvatske; temeljna prava; sudstvo prema Ustavu;

Državno odvjetništvo RH.

H - Radno pravo:

Koncept radnik-poslodavac; osnovna obveza; naknada štete; prestanak ugovora o radu;

štrajk i rješavanje kolektivnih radnih sporova; državni službenici, predmet Zakona o radu;

osnovne obveze; zaštita radnika; ostvarivanje prava i obveze koje proizlaze iz zaposlenja;

rješavanje kolektivnih radnih sporova; i etički kodeks državnih službenika.

I - EU pravo:

Izvori EU prava; pravna snaga EU prava; EU institucije; Sud u Luksemburgu; CEDU.

Naposljetku, također je važno naglasiti potrebu uzimanja u obzir pitanja

ravnopravnosti spolova u svim aktivnostima vezanima za usavršavanje. Međunarodno

usavršavanje i usavršavanje stranih jezika, koje je već organizirano u suradnju s EJTN-om i

drugim međunarodnim institucijama za usavršavanje, također zahtijevaju stalno praćenje.

Treba istaknuti da europski sudac, koji pripada zajedničkom sudskom prostoru (i u kontekstu

čega je pozvan u radu koristiti oblike sudske suradnje) treba vladati pojmovima i rječnikom

koji se koriste u izradi sudskih dokumenata i tekstova propisa. Didaktički moduli posvećeni

jezičnom usavršavanju mogu se uvelike razlikovati unutar konteksta aktivnosti koje izravno

provodi Pravosudna akademija, s osobitim naglaskom na gore spomenuto e-učenje.

IV. Alati za obuku

Sljedeći didaktički alati navode se s kratkim opisom različitih potreba obuke za koje

su namijenjene.

1. Neposredno izlaganje



sustava obuke“


7

Ovo je „najklasičniji“ i najčešće korišten alat za obuku. Ovakav oblik seminara je

zapravo najčešći alat.

Ovim modulom često se koristi radi „prijenosa“ znanja od nastavnika do učenika.

Korisnost neposrednog izlaganja ovisi o pravilnoj koordinaciji voditelja s predavačem radi

usmjeravanja predavanja prema utvrđenom cilju i poticanja rasprave. Doduše, struktura

seminara sama po sebi ne uključuje sudionike u aktivnost usavršavanja.

U svakom slučaju, ovaj alat je i dalje najučinkovitiji kada se žele postići ciljevi

„podučavanja“ ili „informiranja“ u užem smislu, tj. za slučajeve kada tema postavlja

dogmatska pitanja koja zahtijevaju značajni trud ili kada se iznose nove teme, kao u slučaju

zakonodavne reforme ili novina u sudskoj praksi. Modul može poslužiti kao prvi korak u

iniciranju rasprave o različitim temama koje se zatim mogu detaljnije obraditi upotrebom

drugih metoda, kao što su studijske grupe ili simulacije slučajeva.

2. Pripremljena izlaganja

Ovaj modul usavršavanja podrazumijeva dodjelu svakom sudioniku zadaće

pripremanja izlaganja o jednoj od tema koju je predavač dotaknuo u neposrednom izlaganju.

3. Izlaganje s diskusantom

Ova metoda, u najčešćem obliku, zahtijeva jednog diskusanta i jednog predavača,

gdje prvi raspravlja, komentira ili čak kritizira ključne točke koje predstavlja drugi.

Različite inačice se koriste, u kojima sudjeluju dva ili više predavača ili dva ili više

diskusanata.

Prvi oblik omogućuje usredotočenje na najvažnija pitanja i izlaganje čini tečnijim, s

upadima i „provokacijama“ diskusanta. Drugi oblik se pokazao osobito korisnim za

razotkrivanje jednog ili više različitih tumačenja materijalnog ili procesnog instituta koji se

proučava.

Tečajevi usavršavanja samih voditelja obuke trebaju uključivati posebne sate

posvećene diskusantima. Ova osoba je zapravo ključna za uspjeh mnogih didaktičkih

modula. Diskusant se nikad ne smije transformirati u pukog drugog predavača ili postavljača

pitanja: diskusant mora imati kontrolu nad temom izlaganja i dodati pozitivni poticaj na

raspravu između sudionika seminara i predavača s obzirom na glavna pitanja.



sustava obuke“


8

4. Rad na praktičnim slučajevima

Ovaj model obično potiče visoku razinu interesa među sudionicima i najbolje se

primjenjuje unutar radnih skupina.

Različiti pristupi se mogu testirati: analiziranje sudskog predmeta, davanje grupi

jednog ili više sudskih predmeta radi pokušaja njihovog rješavanja, na osnovi pitanja koja su

analizirana u neposrednim izlaganjima u prethodnim satima.

5. Simulacije: simulirano suđenje

Simulacija je alat koji služba za usavršavanje često koristi u kontekstu kaznenih

sudova. Simulacija manifestira konkretni prikaz problematičnih pitanja koji se javljaju kod

jamčenja prava optuženog, kontaminacija dokaza i utvrđivanja koje se ne može više ponoviti,

kao i općenitija sudska pitanja koja se tiču istražne faze i suđenja (tehnike zastupanja:

provođenje unakrsnog ispitivanja, iznošenje zaključaka).

Drugo područje na kojem simulacije mogu biti korisne je kod tehnika mirenja i

medijacije. Primjerice, simulacija intervencije u obiteljsku svađu, pri čemu ulogu para u krizi

igraju dva profesionalna obiteljska medijatora, od kojih svaki ocrtava jednu stranu

problematičnog odnosa tijekom faze raspada braka.

6. Radionice

Ovaj alat za obuku, kojeg najbolje vode metodološki stručnjaci, pomaže u utvrđivanju

veze između pojedinih slučajeva i naknadnih presuda, općenitih pravila za ocjenu slučajeva,

upravljanja postupkom, istražne odluke i donošenja odluka u kontekstima gdje osobito dolazi

do izražaja sučeva diskrecija (maloljetnički sudovi, sudski nadzor provedbe presude itd.).

7. Usavršavanje kroz e-učenje

Online tečajevi se čine kao osobito pogodni za kontinuirano obrazovanje, uzimajući u

obzir praktičko nepostojanje ekonomskih troškova koje ovaj pristup povlači za sobom, nakon

što je prvi tečaj oblikovan i implementiran. Iskustvo je pokazalo da je ova metoda

usavršavanja, po svojoj strukturi, trajanju i funkciji prikladna za kritična pitanja i nove teme

koje nastaju uslijed intervencije zakonodavnih reformi koje odmah proizvode učinke u praksi.

Međutim, kod ove aktivnosti željeli bismo napomenuti samo da je e-učenje didaktički

alat koji nadopunjuje prijedlog usavršavanja prema tradicionalnom modelu.



sustava obuke“


9

Bilo bi korisno kombinirati učenje na blizu s učenjem na daljinu, stvarajući forume za

raspravu nakon odabranih aktivnosti kako bi sudionici ostali u kontaktu s moderatorima i

voditeljima obuke radi razmjene mišljenja.

V. Ocjenjivanje aktivnosti obuke

Zadovoljstvo sudionika u pogledu njihovih potreba za stručnim usavršavanjem je

važna tema jer uključuje kritičko ocjenjivanje aktivnosti koje provodi Državna škola iz

perspektive kandidata.

Stoga, koja god aktivnost bila, treba biti ocijenjena od strane sudionika, i to ne samo

aktivnost sama po sebi, nego i predavači, oprema i organizacijski aspekti. Ove ocjene su od

velike važnosti za nadogradnju sustava obuke, i, uz kontrolu i analizu Pedagoškog odbora,

bit će relevantni alat za buduće procjene potreba obuke i za ocjenjivanje predavača.

VI. Baza podataka Državne škole

Državna škola treba biti zadužena za uspostavu baze podataka radi sakupljanja svih

dokumenata, papira, izvješća, nalaza i zaključaka koji se tiču svih aktivnosti obuke koje

provodi Državna škola. Svi polaznici Državne škole imat će joj pristup.

2. DODATAK REZULTATU 3.1 Prijedlog za Pedagoški odbor I. UVOD

Uspostavljanje Pedagoškog odbora jedna je od preporuka izloženih u rezultatu 3.1 i

precizniji prijedlog njegova sastava, imenovanja i zadataka je odgođen do ove misije, budući da su bili potrebni dodatni razgovori s Programskim vijećem Pravosudne akademije.

U tom smislu preporuka 4. iz aktivnosti 3.1.3. navodi: „Potrebno je uspostaviti stalno

tehničko tijelo, naziva Znanstveni ili Pedagoški odbor. Bit će uspostavljen u okviru Državne škole (sastavljen od nekih stalnih nastavnika u Školi, sudaca, državnih odvjetnika, sveučilišnih profesora i odvjetnika koje imenuje Vijeće) radi procjene potreba i savjetovanja o programima obuke i aktivnostima usavršavanja za pravosudne dužnosnike. Također će surađivati u izbornom procesu mentora.“

Zakon o Pravosudnoj akademiji (članci 16. do 20.) predviđa Programsko vijeće u

strukturi institucije. Ovo Vijeće je stručno tijelo Akademije, zaduženo za programe usavršavanja u cijeloj Pravosudnoj akademiji i za ocjenjivanje trenera i mentora. Smatramo, stoga, da bi Pedagoški odbor trebao biti povezan s ovim Vijećem, radi izbjegavanja preklapanja njihovih funkcija.

Čl. 20. Zakona o Pravosudnoj akademiji ovlašćuje Programsko vijeće na osnivanje

stalnih ili povremenih stručnih tijela. Predlažemo da Pedagoški odbor ima takav status. Na taj



sustava obuke“


10

način će njegova veza s Programskim vijećem biti uska, a takva i njihova koordinacija; koristeći tu mogućnosti, neće biti potrebno izvršiti izmjene Zakona o Pravosudnoj akademiji radi osnivanja toga Odbora.

Tako će Pedagoški odbor biti stručno tijelo, unutar Državne škole, osnovan od

Programskog vijeća. Funkcije Programskog vijeća su slične Pedagoškom odboru u cijeloj Akademiji, ali njihov sastav bi je mogao učiniti manje učinkovitom. Odbor bi mogao biti sastavljen od tri člana Programskog vijeća (suca Vrhovnog suda, zamjenika Glavnog državnog odvjetnika, budući da će njihovo pravnotehničko znanje biti veće od ostalih sudaca i državnih odvjetnika, i sveučilišnog profesora, koji može pridonijeti pedagoškim gledištem). Uz njih bit će dva profesora Državne škole, koji mogu savršeno prepoznati potrebe kandidata i također doprinijeti pedagoškim vještinama, te ravnatelj Državne škole, iz istog razloga. Konačno, predstavnik mentora će također biti dio ovog Odbora, s obzirom na to da će aktivnosti mentora u oblikovanju procesa usavršavanja biti ključan.

II. SASTAV Odbor će biti sastavljen od: 1 suca Vrhovnog suda (iz Programskog vijeća) 1 državnog odvjetnika iz Glavnog državnog odvjetništva (iz Programskog vijeća) 2 profesora iz Državne škole 1 ravnatelja Državne škole 1 sveučilišnog profesora (iz Programskog vijeća) 1 mentora III. IMENOVANJE Pedagoški odbor bit će stalno stručno tijelo koje osniva Programsko vijeće i njegove

članove će imenovati to Vijeće, kako to propisuje čl. 20. Zakona o Pravosudnoj akademiji. IV. FUNKCIJE Neke funkcije Pedagoškog odbora će na njega delegirati Programsko vijeće, a druge

će mu izvorno pripadati. Bit će zaduženi za koordinaciju sa zadacima Programskog vijeća, kako je navedeno u čl. 18. Zakona o Pravosudnoj akademiji:

1. Razrada (ili nadopuna) strategije obuke za Državnu školu i podnošenje njezina

prijedloga Programskom vijeću na odobrenje 2. Razrada programa obuke za svaku generaciju i podnošenje prijedloga

Programskom vijeću na odobrenje 3. Razrada programa obuke za voditelje obuke u Državnoj školi i podnošenje

prijedloga Programskom vijeću na odobrenje 4. Donošenje smjernica za mentore, koje će biti izrađene nakon zajedničkih radnih

sastanaka s njima na početku svakog tečaja 5. Ocjenjivanje mentora slijedeći naputke Programskog vijeća 6. Ocjenjivanje predavanja i nastavnika u Državnoj školi 7. Rješavanje mogućih sukoba između kandidata i mentora.



sustava obuke“


11

3. USKLAĐIVANJE TRENUTNIH MODULA OBUKE VODITELJA OBUKE I OBUKE KANDIDATA DRŽAVNE ŠKOLE S PREDLOŽENOM STRATEGIJOM OBUKA I PREPORUKAMA

I. Usklađivanje trenutnih modula obuke, nastavnih programa i nastavnih materijala za obuku voditelja obuke za kandidate za pravosudne dužnosnike sa strategijom usavršavanja i preporuka o poboljšanju trenutnog sustava obuke

I.1 UVOD

Akademija ima dvije organizacijske jedinice, jedna je Državna škola za pravosudne dužnosnike, a druga organizira i provodi stručno osposobljavanje vježbenika, savjetnika i pravosudnih dužnosnika.

Cilj Državne škole za pravosudne dužnosnike je stjecanje znanja i vještina kandidata

za samostalno, odgovorno, neovisno i nepristrano vršenje sudskih dužnosti na osnovu transparentnih i objektivnih kriterija. Stručno usavršavanje za pravosudne dužnosnike traje dvije godine i sastoji se od teoretskog dijela i stručnih radionica koje se održavaju u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike te od praktičnog dijela koji se provodi na sudu ili u državnom odvjetništvu, a ako je potrebno, i u državnim tijelima (čl. 31. Zakona o Pravosudnoj akademiji).

Imajući na umu gore spomenutu strukturu usavršavanja, potrebno je Državnoj školi

osigurati stalni postav profesora (njih barem četiri), kako to propisuje čl. 21. Zakona o Pravosudnoj akademiji. Cjelokupnu teoretsku obuku ne mogu osigurati samo suci i državni odvjetnici koji rade puno radno vrijeme u sudovima, budući da njihove sudske dužnosti otežavaju pomirenje obiju aktivnosti. Stoga smatramo da bi voditelji obuke mogli imati pola radnog opterećenja, radi dobivanja vremena i energije za posvećivanje aktivnostima obuke i praćenja kandidata tijekom razdoblja obuke.

Trenutni su moduli radionica za voditelje obuke, što se tiče nastavnih metoda i

obrazovnih aktivnosti, prikladni. Međutim, smatramo da bi barem neki od ovih tečajeva trebali biti obvezni za one suce i državne odvjetnike koji nastoje postati voditelje obuke. U tom smislu, dvije već postojeće radionice (Uvod u suvremene nastavne metode i Ciljevi nastave i učenja) su prikladne za osnovnu obuku u obrazovnim vještinama. Daljnje usavršavanje, koje uključuje već postojeće module, treba biti ponuđeno onima koji su određeni za voditelje obuke radi nadogradnje njihovih nastavnih vještina. Ove tečajeve će na dobrovoljnoj bazi „ad hoc“ voditi Pedagoški odbor.

Radi razvijanja potpunog programa za voditelje obuke, bilo bi korisno da radionice

vodi profesor društvenih znanosti kao metodolog, zajedno sa sucem Vrhovnog suda. Na taj način radionice bi postigle cilj upoznavanja sudionika s osebujnostima podučavanja u pravnoj materiji i o pravnoj perspektivi.

II. Usklađivanje trenutnih modula obuke, nastavnih programa i nastavnih materijala za obuku kandidata za pravosudne dužnosnike



sustava obuke“


12

sa strategijom obuke i preporukama o poboljšanju trenutnog sustava obuke

II.1 PLAN OBUKE ZA KANDIDATE ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE

Radi usklađivanja trenutnih modula obuka, nastavnih programa i nastavnih materijala za kandidate za pravosudne dužnosnike sa strategijom obuke predloženom u prethodnoj aktivnosti, potreban je plan organizacije razdoblja obuke u Državnoj školi. Ovaj plan će slijediti nacrt strategije obuke iz aktivnosti 3.1.2 i njene preporuke (aktivnost 3.1.3).

Nacrt plana, koji treba razraditi i provesti Državna škola kroz Pedagoški odbor, može biti kako slijedi:

Prvo razdoblje usavršavanja

1. Mjeseci 1. do 6.: Posvetit će se obučavanju vezanom za materijalno pravo i razvijanje vještina za bavljenje tim aspektima.

Teoretska obuka: Bit će provedena kroz radionice i seminare u Državnoj školi. Bilo bi poželjno imati barem jednu aktivnost tjedno:

Specifične suštinske teme, koje predstavljaju probleme ili dvojbe stručnjacima (različita tumačenja određenih propisa, neujednačena rješenja na sudovima, još neustaljena sudska praksa...)

Novo zakonodavstvo i buduće izmjene relevantnog zakonodavstva.

Implementacija EU prava (novi instrumenti, prenošenje u nacionalno zakonodavstvo...)

Korisne vještine (pretraživanje sudske prakse, rukovanje spisima, korištenje baze podataka, redaktura sudskih odluka, argumentiranje, logički proces...)

Praktična obuka: Uglavnom će je provoditi mentori na sudovima i u državnim odvjetništvima. Tijekom tih mjeseci teoretske aktivnosti primijenit će se u praksi, a to su:

Pretraživanje dokumentacije za mentora (sudska praksa, propisi...)

Izrada odluka. U ovom trenutku izrada će biti ograničena na pitanja materijalnog prava, bez ocjenjivanja dokaza ili odlučivanja o činjenicama

Kod budućih državnih odvjetnika – izrada optužnica.

U ovoj fazi bilo bi prikladno da su kandidati za suce pod nadzorom mentora s drugostupanjskog suda, radi učenja o suštinskim problemima u sudskim odlukama i o najčešćim pogreškama prvostupanjskih sudova.

2. Mjeseci 6. do 9.: U ovom razdoblju, također s važnom teoretskom komponentom, kandidati će se usavršavati u temama koje će ih pripremiti na „uključivanje“ u sve aktivnosti suda ili državnog odvjetništva.

Teoretsko usavršavanje:

o organizaciji sudova ili državnih odvjetništava (organizacija sudova, odnosi sa zaposlenicima i ostale društvene vještine u organizaciji...)

o proceduri (sudski postupci i s time povezane teme, rješavanje zaostataka predmeta...)



sustava obuke“


13

o raspravama (provođenje rasprave, ocjenjivanje dokaza, psihologija svjedoka...)

U ovoj fazi mogli bi se koristiti određeni nastavni alati, poput simulacije suđenja.

Praktična obuka: Razradit će se na prvostupanjskim sudovima.

Rasprave. U ovom dijelu obuke kandidati će prisustvovati raspravama, zajedno s mentorima, ali neće još sami provoditi rasprave, nego će pratiti kako mentori koriste vještine kojima se kandidati podučavaju u Državnoj školi.

Izrada odluka ili optužnica. U ovom trenutku kandidati će izrađivati odluke, također odlučujući i o činjenicama.

Sud ili državno odvjetništvo. Mentor će nadzirati ima li kandidat stvarni kontakt s uredom, pritom se upoznavajući s rukovanjem sa spisima i postupcima.

Od ovog razdoblja procesa usavršavanja pa do njegova kraja, na redovitoj bazi (mjesečno, tromjesečno...) organizirat će se susreti na regionalnoj razini između kandidata i mentora, u obliku okruglih stolova (koristeći regionalne centre Pravosudne akademije). U ovim aktivnostima kandidati i mentori će raspravljati o praktičnim problemima na koje su naišli na sudovima i rješenja koja su donijeli. Ove aktivnosti moderirat će nastavnik iz Državne škole ili regionalni koordinator, u kontaktu s Državnom školom. To će biti koristan način razmjene ideja među budućim stručnjacima.

Drugo razdoblje obuke

Od 9. mjeseca

Teoretska obuka će se smanjiti, a na važnosti će dobiti praktična obuka na sudovima. Radionice i seminari bit će usredotočeni na rješavanje praktičnih problema i specifičnih pitanja. Ako bi došlo do izmjena relevantnih propisa u ovim mjesecima, trebale bi se organizirati radionice na te teme.

Kandidati će postupno proširivati svoje aktivnosti obuke na sudovima i državnim odvjetništvima, vodeći određene rasprave, počevši od manje važnih sudskih postupaka (prekršaji, lakša kaznena djela, sporovi male vrijednosti...) do najtežih. Dok kandidat vodi raspravu, mentor će biti s njim u sudnici radi ocjene, ako je to potrebno. Kandidati će izraditi odluku pod mentorovim nadzorom.

Dok su u prvom razdoblju obuke zajedničke aktivnosti budućih sudaca i državnih odvjetnika opće pravilo, u ovoj drugoj fazi radionice će se specijalizirati za specifične aktivnosti za suce i državne odvjetnike zasebno.

Također u ovom drugom razdoblju, i to tijekom tri mjeseca, budući suci će posjećivati

državna odvjetništva, a budući državni odvjetnici će posjećivati sudove, pod mentorovim nadzorom, radi stjecanja potpune slike o obje institucije.

.../...

4. PREPORUKE

4.1 Preporuke za poboljšanje trenutnog sustava obuke



sustava obuke“


14

Sljedeće preporuke razrađene su na osnovi gore razrađenog prijedloga strategije

obuke.

1. Trebamo istaknuti različite uloge sudskih savjetnika u prethodnom sustavu i

sudskih savjetnika – kandidata u Državnoj školi za buduće pravosudne

dužnosnike. Prvo navedeni dugo su radili kao državni službenici pa smatramo

njihovu potrebu za usavršavanjem različitom zbog njihova stručnog iskustva u

odnosu na druge kandidate za pravosudne dužnosnike. Stoga bi i njihov status

trebao biti drugačiji.

2. Svi programi usavršavanja (teoretski i praktični) trebaju biti pod nadzorom

Državne škole.

3. Selekcija i usavršavanje mentora trebaju biti pod kontrolom Državne škole.

4. Potrebno je uspostaviti stalno tehničko tijelo, naziva Znanstveni ili Pedagoški

odbor. Bit će uspostavljen u sklopu Državne škole (sastavljen od nekih stalnih

nastavnika u Školi, sudaca, državnih odvjetnika, sveučilišnih profesora i

odvjetnika koje imenuje Vijeće) radi procjene potrebe i radi savjetovanja o

programima usavršavanja i aktivnostima usavršavanja za pravosudne

dužnosnike. Također će surađivati u izbornom procesu mentora.

5. Potrebno je uspostaviti stalni postav profesora u Državnoj školi, sudaca koji ne

vrše sudačku dužnost i državnih odvjetnika zaduženih za razvoj i kontrolu

aktivnosti usavršavanja, koji će biti u kontaktu s mentorima.

6. Cijelo razdoblje usavršavanja bit će podijeljeno na dva dijela, jednog posvećenog

obuci u teoretskim stvarima i drugog usredotočenog na praktično usavršavanje

na sudu. Teoretsko stručno usavršavanje je jako važno pa je bolje da mu

kandidati prisustvuju u punom vremenu, umjesto da ga kombiniraju sa sudskim

dužnostima koje imaju kao sudski savjetnici.

7. Kandidati nisu na sudu mentorovi provoditelji. Oni su tamo da bi ih se osposobilo.

8. Ocjenjivanje kandidata na kraju razdoblja obuke je zadatak mentora i mora biti

nadzirano od strane Državne škole. Potrebno je uspostaviti tečnu i stalnu

komunikaciju između Državne škole i mentora.

9. Aktivnosti obuke i voditelje obuka trebaju ocijeniti polaznici i te ocjene treba

analizirati Pedagoški odbor, radi implementacije redovitih procjena potreba za

obukom i ocjenjivanja predavača.



sustava obuke“


15

4.2 Preporuke za obuku voditelja obuke

1. Suci i državni odvjetnici koji se odluče prijaviti za mjesto voditelja obuke bit će obvezni pohađati tečajeve o aktivnostima obuke; ovi obvezni tečajevi trebaju biti posvećeni nastavnim metodama, obrazovnim vještinama i komunikacijskim sposobnostima. Trenutne radionice „Uvod u suvremene nastavne metode“ i „Ciljevi nastave i učenja“ su prikladne za ovu obveznu aktivnost.

2. Daljnje neobvezne tečajeve o razvoju nastavničkih vještina bi „ad hoc“ vodio Pedagoški odbor za suce i državne odvjetnike određene za voditelje obuke.

4.3 Preporuke za usklađivanje obuke kandidata

1. Bilo bi korisno pripremiti aktivnost kojom se polaznicima objašnjava struktura cijelog procesa obuke, i to na samom početku razdoblja obuke. Budući suci i državni odvjetnici moraju biti svjesni važnosti teoretske obuke zasnovane na zajedničkom nastavnom programu radi postizanja najboljeg usavršavanja.

2. Preporučujemo da svaki kandidat tijekom razdoblja obuke tri mjeseca posjećuje instituciju koja nije ona u kojoj će raditi (budući suci će posjećivati državna odvjetništva, a budući državni odvjetnici sudove).

3. Program teoretske obuke koji se tiče proučavanja EU-a treba biti detaljnije razrađen. Ipak, ova materija se implementira u okviru Twinning Light projekta HR/2008/IB/JH/027L.

4. Većina aktivnosti je predviđena u obliku jednodnevnih radionica. Smatramo da bi za neke teme koje se analiziraju u nekim radionicama trebalo više od jednog dana obrađivanja da bi bile korisne. Neke druge bi pak mogle biti podijeljene u dvije različite radionice.

5. Što se tiče metode obuke, predlažemo uvođenje psihologa kao su-voditelja, zajedno sa sucem ili državnim odvjetnikom, u tečajevima o izvođenju dokaza i postupcima koji se tiču posebnih stranaka, poput djece, maloljetnika, žrtava kaznenih djela i svih onih koji sadrže psihološke implikacije.

Documents

NACRT STRATEGIJE STRUČNOG USAVRŠAVANJA KANDIDATA …pak.hr/cke/ipa 2009/hr/3.1 Nacrt Strategije stručnog usavršavanja kandidata za... · koordinaciji zadataka koje provodi Pedagoški