UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

MULTIMEDIJA

(Seminarski rad)

Profesor: Prof.dr. Nikola Mrvac Student: Faruk Pašić

Asistent:ass. Aldin Obućina

Travnik, Februar 2014

Sadržaj

1. UVOD............................................................................................................................................1

2. MULTIMEDIJA............................................................................................................................2

2.1 Pojam Multimedije..........................................................................................................................2

2.2 Podjele Multimedije........................................................................................................................3

2.2.1 Zvučni zapis..........................................................................................................................3

2.2.2 Video zapis...........................................................................................................................4

2.2.3 Niz slika................................................................................................................................5

2.2.4 Animacija..............................................................................................................................5

3. FORMATI DATOTEKA...............................................................................................................6

4. VIDEO DATOTEKE.....................................................................................................................6

5. STREAMING................................................................................................................................6

5.1 Streaming audio/video materijala...................................................................................................6

5.1.1 Prvi pristup: Web Server.......................................................................................................6

5.1.2 Drugi pristup: Web Server sa Metafile-om...........................................................................7

5.1.3 Treći pristup: Media Server..................................................................................................8

5.1.4. Četvrt pristup: Media Server i RTSP...................................................................................9

6. ZAKLJUČAK..............................................................................................................................11

7. LITERATURA............................................................................................................................12

SažetakU ovom radu će biti predstavljen Polimer. Polimerni proizvodi koriste se za ambalažu, u

građevinarstvu, automobilskoj industriji, medicinskoj tehnici, elektrotehnici. Bit ce predstavljen

proces dobivanja polimera, struktura, metode prerade i obrade i osobine pojedinih polimera

Ključne riječi: Polimer, struktura polimera, metoda prerade i obrade

Abstract

This paper will be presented to the polymer. Polymer products are used for packaging, in

construction, automotive industry, medical technology, electrical engineering. It will be presented to

the process of obtaining the polymer structures, methods and processing and properties of polymers.

Key words: Polymer, polymer structures, methods and processing

1. UVOD

Polimeri su široko rasprostranjeni, oni su dio samog čovjekovog organizma-proteini, nukleinske

kiseline, a takođe se nalaze i u čovekovoj okolini. Danas poznajemo brojne sintetičke polimere bez

čije upotrebe ne bi moglo da se zamisli savremeno društvo i rad velikog dijela industrije. Mnogi od

ovih makromolekula bili su poznati od davnina, još od samog početka života na zemlji ali je isto

tako usljed potrebe da se proizvedu novi sintetički materjali došlo do razvoja hemije makromolekula

Obzirom na ovako veliki značaj polimera za čovjeka, a sa druge strane imajući u vidu da je to još

uvijek nepovoljno istražena grana hemije.

U daljem toku rada biće obrađeni: sam pojam polimera, njihove vrste, struktura, metode prerade I

obrade bit ce napomenut pojedine osobine polimera.

1

2. MULTIMEDIJA

2.1 Pojam Multimedije

Multimedija je pojam koji se sastoji od dvije riječi: multi = mnogo; medija = sustav prijenosa i

predstavljanja poruke. Dakle, predstavljanje korisniku sadržaja koje može istovremeno percipirati

koristeći raspoloživa osjetila i mogućnosti (vid, sluh, njuh, opip, okus; pokret, radnja). 

Multimedijske tehnologije predstavljaja skupina tehnologija koje su dovele do objedinjavanja

računarske tehnike, audio tehnike i video tehnike u jednu jedinstvenu cjelinu

Postoji više definicija šta je zapravo multimedija. Najprihvaćenija je definicija po kojoj je

multimedija tehnologija koja omogućava prikaz informacija u više različitih oblika, poput teksta,

grafike (statičnih, odnosno nepokretnih slika), animacija (slika u pokretu), video zapisa (animacija

visoke kvalitete koje su obično praćene zvukom, poput filmova), muzike i govora.

Multimedija se često dijeli na:

- multimediju u zatvorenim sistemima i

- multimediju u otvorenim sistemima.

Multimedija u zatvorenim sistemima podrazumijeva multimediju ostvarenu na računaru ili skupini

povezanih računara (ili nekih srodnih uređaja), na kojima je unaprijed poznato kako su informacije

organizirane, gdje su pohranjene.

Multimedija u otvorenim sistemima podrazumijeva multimediju ostvarenu na sistemima računara i

drugih multimedijskih uređaja koji su međusobno povezani putem globalnih računarskih mreža

(obično Interneta), pri čemu se informacije na bilo kojem računaru mogu organizirati i pohranjivati

na način koji je potpuno neovisan od načina organizacije i pohranjivanja informacija na ostalim

računarima. Na taj način se u otvorenim sistemima uvijek mogu dodavati nove informacije (npr.

povezivanjem novih računara u mrežu) neovisno od već postojeće situacije, što zapravo i čini ove

sisteme "otvorenim".

2

2.2 Podjele Multimedije

Multimediju  možemo podijeliti na nekoliko dijelova ovisno o tome kakav oblik podaci poprimaju. Kod pisanja programske dokumentacije cilj je što bolje prenjeti informacije čitatelju. Čisti tekst može prenjeti svaku informaciju, ali je pitanja koliko učinkovito. Korištenje zvuka, slika, animacija i video zapisa ubrzava i olakšava prjenos informacija.

2.2.1 Zvučni zapis

Zvučni zapis može biti izuzetno učinkovit način prjenosa podataka. Na primjer, kada se radi o dokumentaciji vezanoj uz kemijski pokus, zvučni zapis ima prednost pred video zapisom. U slučaju audio zapisa ljudski glas objašnjava svaki korak u kemijskom pokusu dajući neophodne upute, savijete i upozorenja. Video zapis istog pokusa zauzeo bi više podataka na disku, ali bi u biti dao manje podataka nekome tko treba ponoviti pokus. Zvučni signal se lako snima, prenosi i pohranjuje. Zvučne zapise moguće je i dobro kompresirati. 

Kod snimanja audio zapisa u procesu izrade multimedijalne dokumentacije, treba obratiti pažnju na kvalitetu snimke. Potrebno je pobrinuti se da se  dobro obavi sam proces snimanja zvučnog zapisa. U kasnijoj obradi nemoguće je posve izbaciti niskofrekvencijske zvukove iz pozadine, poput šuma ventilatora. Svako spuštanje frekvencije uzorkovanja i svaka kompresija samo će pogoršati nedostatke orginale snimke. Savijeti koji mogu pomoći kod pripremanja zvučnog zapisa:

Potrebno je zvučni zapis normalizirati (normalize). Zvučni zapis u procesu digitalizacije može postati tiši i izgubiti na jasnoći i razumljivosti. Da se to kompenzira može se koristiti softver za normaliziranje zapisa. Tijekom procesa normalizacije traži se najveća amplituda u zapisu i tada se pojačava cijeli zapis tako što se najveću amplitudu "rastegne" na 100%. Time je osigurano da se radi sa najglasnijim zapisom.

Još jedan način za poboljšanje audio zapisa je da se pomoću softvera malo pojačaju srednje frekvencije.

Smanjenje frekvencije uzorkovanja smanjuje veličinu zapisa na disku. Primjerice, može se smanjiti frekvencija uzorkovanja sa 44.1 kHz koliko se koristi za CD kvalitetu zvuka na 22.050 kHz.

Druga osobina CD kvalitete zvuka je 16-bitni stereo zvuk. Da se smanji veličina zapisa može se koristiti 8-bita. Nedostatak koji se javlja pri tome je da se smanjuje dinamički raspon.

Nije dobro snimati stereo zapis, ako se radi o mono izvoru. Štoviše, ako se radi o stereo izvoru, možda bi bilo dobro zbog smanjenja veličine zapisa snimiti mono zapis. 

3

2.2.2 Video zapis

Ako jedna slika vrijedi kao tisuću riječi, tada video snimka vrijedi puno više. Kod izrade dokumentacije mnogih procesa korisno je ubaciti video zapis. Korisniku dokumentacije biti će vrlo korisno doslovce vidjeti ono što je opisano. Neki dugi i komplicirani tekstualni opisi mogu postati mnogo jasniji kada su popraćeni video zapisom. 

Kod izrade video zapisa koji će poslužiti kao dio dokumentacije potreban je drugačiji pristup nego kada se snima video za neke druge (manje ozbiljne) namjene. Video zapis snimljen da bi bio dio dokumentacije mora poboljšati samu dokumentaciju, a ne poslužiti kao ukras. 

Video zapisi uvijek zauzimaju veliki prostor. Kako tehnologija napreduju to postaje sve manji problem, ali u slučaju velike količine video zapisa ili ako im se pristupa preko računalnih mreža treba voditi računa o tome. Jedna sekunda nekompresiranog video zapisa prema NTSC  (National Television Standard Comitee) standardu za televizijski i video zapis, zauzima 27 MB prostora na disku. 

Zbog toga video zapis se kompresira, smanjuje se rezolucija i broj sličica u sekundi (frames per second – fps). To može dovesti do degradacije kvalitete snimke. Snimka postaje nejasna, te se mogu izgubiti važni elementi bitni za razumijevanje. Kod programske dokumentacije to može dovesti do zapisa koji ne samo da nisu jasni i precizni u iznošenju podataka, nego mogu čak postati i neupotrebljivi. Za video zapis sa malom rezolucijom problem predstavljaju previše sitnih detalja koji postaju nejasni i pokreti kamere kada kamera nije učvršćena tijekom snimanja. 

Savijeti koji mogu pomoći kod snimanja video zapisa:Snimite orginalni video zapis. Na taj način mogu se poduzeti koraci potrebni da se dobije kvalitetna snimka.

Snimajte iz blizine (close-ups). Snimke koje uključuju šire područje (wide shots) imaju previše detalja, pa postaju nepregledne na manjoj rezoluciji.

      Kada je moguće neka pozadina bude jednobojna. Na taj način snimka postaje jasna i kada nije prikazana preko cijelog ekrana. Osim toga povećava se i efikasnost kompresije koja je pogotovo važna za video zapis.

      Treba koristiti postolje za kameru da bi se minimiziralo pomicanje kamere kod snimanja. Učvršćivanje kamere smanjit će razlike između pojedinih slika i uvelike će se povećati omjer kompresije.

      Valja izbjegavati zoomiranje. Kod malog broja sličica u sekundi (low frame-rate) zapis postaje zbunjujući i teško ga je pratiti.

      Kod montaže treba koristiti oštre prjelaze između kadrova. Nije preporučljivo koristiti efekte za prijelaz koje nudi softver za obradu. Efekti smanjuju učinkovitost postupka kompresije.

4

      Kod digitaliziranja materijala koji su orginalno snimljni za film ili video treba pažljivo birati koji dijelovi će se digitalizirati. Treba odabrati dijelove sa malo pomaka kamere koji uz to sadrže samo detalje koji su važni. 

2.2.3 Niz slika

U izradi programske dokumentacije mogu se spojiti slike i audio zapis. Niz slika koje opisuju postupak ili proizvod koji se dokumentira može biti popraćen zvučnim zapisom. Na taj način informacije korisniku dokumentacije se istovremeno prenose preko niza slika koje opisuju postupak ili proizvod i preko zvučnog zapisa koji komentira, opisuje i pojašnjava slike. Nepokretne slike se bolje kompresiraju od video zapisa. Kao razultat može se koristiti veće i kvalitetnije slike.

2.2.4 Animacija

Animacija nastaje kada se niz slika prikaže dovoljno brzo da se čini kao neprekinuti tijek. Ako se slike prikazuju brzinom većom ili jednakom od 24 slike u sekundi ljudsko oko ne može razaznati pojedine slike, nego sve vidi kao neprekidnu cijelinu. 

Animacije predstavljaju dobar oblik prikaza nekog postupka. Ako ne postoji video zapis ili ako je nepregledan, može se napraviti animacija koja prikazuje skicu uređaja u određenom postupku. 

Popularni formati su Macromedia Flash i animirani GIF. Animacije u GIF formatu se sastoje od više slika pohranjenih u istu datoteku Prednost ovog formata je njegova popularanost, a nedostci su nemogućnost kontrole i nepostojanje kompresije između slika. Kod animiranog GIF-a animacija se neprekidno ponavlja. Ne postoji način da se zaustavi. To u nekim situacijama može biti problem kada se želi omogućiti korisniku dokumentacije da pokrene animaciju kada on to želi.

5

3. FORMATI DATOTEKA

Formati datoteka Audio,Video, Slika

4. VIDEO DATOTEKE

4.1 Formati video datoteka

Za zapisivanje i čuvanje video datoteka koriste se različiti video formati. Razlika u formatima je

u kvalitetu videa i količini memorije koju zauzimaju. Mi prema našim potrebama biramo koji ćemo

format da koristimo.

Najpoznatiji formati :

- MPG (MPEG)- AVI- MOV- ASF- WMV- Real Media- FLV

5. STREAMING

6

Napredak tehnologije je promjenio način na koji koristimo zvuk i sliku. Ranije smo slušali radio i

gledali program preko televizije, koristili smo telefon za inetraktivnu komunikaciju, ali vremena su

se promjenila. Ljudi žele da koriste Internet ne samo za prenos teksta i statičnih slika, već i za audio

i video komunikaciju.

Audio i video Internet servise dijelimo u tri kategorije. Streaming snimljenog audio/video zapisa,

streaming žive slike i zvuka i interaktivni audio/video, kao na slici (1). Termin streaming znači da

korisnik može da sluša ili gleda fajl nakon što je download počeo.

5.1 Streaming audio/video materijala

Da bi smo razumjeli koncept streaming-a, razmotrićemo četri različita pristupa problemu, svaki

različite složenosti.

5.1.1 Prvi pristup: Web Server

Kompresovani audio/video zapis može se skinuti sa interneta kao tekstualni fajl.

- Klijent (browser) koristi servise HTTP-a i šalje GET zahtjev serveru. Server onda može

poslati traženi fajl.

Browser na klijentovom računaru onda koristi pomoćnu aplikaciju, „media player“, da bi

pristupio datoteci.

SLIKA 2. Pristup multimedijalnom sadržaju putem Web Servera

7

Ovaj proces je veoma jednostavan i ne zahtjeva streaming. Međutim, on ima svoje loše

strane. Multimedijalni fajlovi su obično veliki, čak i poslije kompresije. Audio zapis može imati

nekoliko desetina megabajta, dok video čak i više stotina. Pri upotrebi Web Servera, kompletan fajl

mora biti prenešen na računar klijenta kako bi mu se pristupilo. To zahtjeva od korisnika da čeka

nekoliko minuta, ili čak sati kako bi pregledao (preslušao) zapis.

5.1.2 Drugi pristup: Web Server sa Metafile-om

Ovim pristupom se media player direktno vezuje za Web Server. Server skladišti dva fajla:

audio/video i metafile koji sadrži informacije o zapisu. Pri ovakvoj vrsti pristupa prolazi se kroz

slijedeće korake:

- HTTP klijent pristupa Web Serveru naredbom GET

- Kao odgovor klijent dobija metafile

- Metafile se predaje media player-u

- Media player koristi URL iz metafile-a kako bi pristupio audio/video zapisu

- Web Server odgovara

SLIKA 3. Pristup multimedijalnom sadržaju putem Web Servera koristeći metafile

5.1.3 Treći pristup: Media Server

Problem sa drugim pristupom je u tome što browser i media player oboje koriste usluge sa

HTTP-a. HTTP je projektovan da komunicira preko TCP protokola. On je pogodan za prijem

metafile-a, ali ne i za audio/video zapis. TCP protokol prati tok podataka i ponovo šalje izgubljene

pakete, čime krši samu filozofiju streaming-a. Potrebno je zaobići TCP i njegovu kontrolu grešaka.

8

Koristimo UDP. Kako su Web Serveri okrenuti isključivo TCP-u, potreban nam je još jedan server:

Media Server. Slijedeći koraci su potrebni kako bi se ostvario ovakav vid komunikacije:

- HTTP klijent pristupa Web Serveru naredbom GET

- Kao odgovor Web Server šalje metafile

- Metafile proslijeđen media player-u

- Media player koristi URL iz metafile-a da bi pristupio Media Serveru koristeći UDP

protokol

- Media Server odgovara traženim stream-om

SLIKA 4. Pristup multimedijalnom sadržaju putem Media Servera

5.1.4. Četvrt pristup: Media Server i RTSP

Real Time Streaming Protocol (RTSP) je upravljački protokol projektovan da uveća

funkcionalnost streaming procesa. Koristeći RTSP imamo punu kontrolu nad reprodukcijom

audio/video zapisa. RTSP je out-of-band upravljački protokol koji je sličan sekundarnoj konekciji

kod FTP-a. Slijedeći koraci su potrebni kako bi se ostvario ovakav vid kominikacije:

- HTTP klijent pristupa Web Serveru naredbom GET

- Kao odgovor Web Server šalje metafile

- Metafile proslijeđen media player-u

- Media player šalje komandu SETUP da bi uspostavio vezu sa Media Serverom

- Media Server odgovara

- Media player šalje komandu PLAY kako bi započeo reprodukciju (streaming)

9

- Audio/video zapis se prenosi mrežom koristeći protoko zasnovan na UDP-u

- Konekcija se prekida TEARDOWN komandom

- Media server odgovara

SLIKA 5. Pristup multimedijalnom sadržaju putem Media Servera i RTSP-a

10

6. ZAKLJUČAK

Iako se sama definicija multimedija čini jednostavna, provedba u praksi zna biti jako složena. Uz

potrebu za poznavanjem svakog elementa multimedija (teksta, grafike, zvuka, animacije i videa),

potrebno je i poznavanje multimedijskih računalnih alata i tehnologije koja elemente multimedija

povezuje u skladnu cjelinu.

Dakle, multimedijska poruka je prikaz koji se sastoji se od jednog ili više elemenata koji su

kombinirani i sinkronizirani u vremenu. Multimedijska instruktivna poruka je ona poruka koja se

izmjenjuje između pošiljatelja i primatelja s ciljem poticanja procesa usvajanja znanja (i boljeg

razumijevanja), a obavezno sadrži i tekst i sliku. Teorija oblikovanja multimedijske instruktivne

poruke te karakteristike pojedinih elemenata te poruke i način njihove organizacije u jednom od

alata za oblikovanje multimedija otvaraju nova područja interdisciplinarnih istraživanja. Važno je

uzeti u obzir da kombinacija različitih medija može pomoći korisniku u procesu usvajanja znanja

upravo obradom poruke kroz više kanala. Osim toga, dobro oblikovana multimedijske poruka nije

samo alat koji potiče usvajanje znanja, već je i učinkovit način razumijevanja složenih pojava

vizualnim tipovima i korisnicima s posebnim potrebama.

11

7. LITERATURA

KOVAČIĆ, Tonka. 2010. Struktura i svojstva polimera. Split.

Polimeri i plastične mase. URL: http://gf.unmo.ba/

Polimerni materijali. URL: http:// http://www.gradst.hr/

Polymers.URL:

http://www.learneasy.info/MDME/MEMmods/MEM30007A/polymers/polymers.html

Seminarski rad, Određivanje zateznih svojsava plastičnih masa prema standard JUS

G.S2.612.

Polimeri, Predavanja. URL: http://www.grad.unizg.hr/

12