Edhem MulabdićEdhem Mulabdić (1862, Maglaj - 29. januar 1954, Sarajevo), bosanskohercegovački književnik

Biografija

Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualimminu, tj. u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je prefekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara 1929. godine, poslije čega odlazi u zasluženu mirovinu. Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće list "Behar" 1. maja 1900 (urednik lista od 1901-1906), a 1903. osniva i društvo "Gajret".

U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman "Zeleno busenje" slovi kao najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. "Nova vremena" je roman manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Budući da je Mulabdić i prvi bošnjački novelist ne smijemo zaobići zbirku novela "Na obali Bosne". Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima sarađivao. Zbog jedne nesretne večere kod NDH vođa, bio je izopćen, poslije Drugog svjetskog rata mu je suđeno, te je ostao i bez svoje penzije. Umro je usamljen u Sarajevu 29. januara 1954. godine, a zadnje dane s njim je podijelila tek nekolicina prijatelja.

Danas je Mulabdić lektirski pisac i pomalo mu se vraća značaj koji je imao za razvoj bošnjačke kulture i prosvjete. Maglajska Manifestacija "Mulabdićevi dani kulture" u cijelosti je posvećena imenu i djelu ovog značajnog književnika.

Bibiliografija

Romani

Zeleno busenje , roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine, Matica Hrvatska, Zagreb, 1898

Nova vremena, slika iz novijeg života u Bosni, Mostar, 1914

Pripovijetke

«Nesretan unuk "Đuro Prepelica" "Aga i kmet" "Lov" "Tahiraga"

Crtice

"Šehiti" "Bajram"

"Kućni rahatluk" "Uspomene u narodu"

Novele

"Kumovi" "Garib" "Nišan" "Zekonja" "Tajno pismo"

Ostalo

Kod starog djeda Osmanlija Rukovjet šale, Sarajevo, 1893 Na obali Bosne (zbirka pripovijetki), Matica Hrvatska, Zagreb Crtice, Sarajevo, 1907 Izabrane pripovijesti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1944 Svak na posao, Sarajevo, 1934 Izabrana djela, Sarajevo, 1974

PredgovorPlima “novog vremena” u prozi Edhema Mulabdića

Muhsin Rizvić

- dva biografska detalja: 1. okupacija BiH ostavlja traga na Mulabdića čovjeka i pisca; 2. kult rada, učenja i obrazovanja; - tadašnja sredina dijelom je bila konzervativna: vjerovalo se da je dovoljno vjersko obrazovanje i zaziralo se od bilo kakvih promjena, pa čak i onih koje su dolazile od strane osmanlijekse uprave; postojalo je i izvjesno antiosmanlijsko raspoloženje; - dolazak austrougarske vojske Mulabdić doživljava dramatično i tragično: kao propast jednog života;- vrijeme okupacije i život nakon toga Mulabdić dožovljava i racionalnije: kao sraz svjetova i civilizacija u kojemu je zapadni talas snažno zadirao i plavio jedan ostavljeni i zbunjeni narod na periferiji Turske Carevine; ta promjena je izazivala pometnju u duhovima, potkopavala staro i tradicionalno u ljudima;- bošnjačko stanovništvo se dijeli u vezi sa otporom; i Mulabdić se stalno pita (u svojim člancima) da li nam je taj rat sa Austrougraskom uopće trebao;- opsjednut je idejom rada, znanja i učenja;- lektira na kojoj se uči: Šenoa, Kumičić, Đalski, Ćorović, Kozarac;- glavna karakteristika strukture romana “Zeleno busenje”: proticanje vremena koje nosi ljude i sudbine, na kraju ostaje lirsko-fatalistička rezonanca;- roman počinje općim planom slike maglajskog predvečerja i prazničnog raspoloženja u petak;- portreti Aiše i Ahmeta dati su kao kontrast između pitomog, idiličnog života i teških događaja okupacije koja slijedi;

- od početka četvrte glave roman počinje da se oblikuje sredstvima realističkog postupka;- scena svađe i podijeljenosti Maglajlija oko pitanja otpora: na jednoj strani su posjednici i fanatizirani sveštenici, koji su za otpor, na drugoj su intelektualci i činovnici, koji su za opreznost i lojalnost i turskom i austrijskom caru;- Ahmet je od početka bio za borbu; stao je svjesno protiv svoje ljubavi i svog života; on predstavlja otklon od generalne linije sižea; našao se na lijevoj strani toka historije – zato je i morao završiti tragično; time je radnja dobila na dinamičnosti;- atmosfera po dolasku vijesti o predaji Bosne Austriji sasvim je epska;- tok vremena u romanu relativizira sva ljudska nastojanja; to je epska mistika;- rezultati okupacije: uzaludne žrtve, socijalni jaz; otpor Bošnjaka prema novoj vlasti i civilizaciji, prosvjeti;

Zdenko Lešić

PRVI MUSLIMANSKI PRIPOVJEDAČI I NJIHOVI MODELI

- Edhem Mulabdić:Turska nas ostavila, Austrija pobijedila naš oružani otpor, a suzbijaše i

prve pokrete opravdana otpora na polju vjersko-prosvjetnom, i mi se osjećasmo osamljeni i kao drvo osječeno. Naši sugrađani drugih dviju skupina snađoše se brzo i već tada imađahu svoja glasila za podizanje narodne svijesti u svojoj zajednici, a mi bijasmo bez svijesti i bez nade u kakvu budućnost.

Prva pojava Safvet-begova, Novi Behar, 8/1934.-35

- afirmacija onih književnih oblika koji su bili njegovani na narodnom jeziku, koji su imali niži socijalni i estetski status;- Narodno blago Ljubušaka bilo je «lijep primjer i temeljit povod» muslimanskim piscima da «pišu knjige na materinskom jeziku»; 8

- nezrelost prvih narativnih modela se vidi u: didaktičkoj dimenziji, oslonjenosti na tradiciju usmene priče (šaljive anegdote, memorati ili «pričanja o životu»; baladeskni narativ;)

Enver KazazOD POETIKE ŽANRA DO POETIKE KNJIGE

- sve slabosti mladog neazvijenog romana: linearna hronologija priče, polarizovani likovi, likovi nosioci historijskih ideja; hronika porodice;- junaci Zelenog busenja nisu izdvijeni iz kolektiva, niti su mu suprotstavljeni; dolaze kao nosioci kolektivnih stanja i ideja;- epska kulturološka kodiranost romana;

ZELENO BUSENJE

- radnja počinje u petak, u predvečerje; vesela mladež, među njima Ahmet, koji je bio zaljubljen u lijepu Ajišu;- Ahmet je bio sin čuvenog Omer-efendije, koji je nekad kasabom upravljao; imao je starijeg brata Mehmeda, koji je radio kao pisar kod kadije; i imao je i mlađeg brata Aliju, koji je uvijek bio prvi u nauci; Ahmet završio ruždiju;- scena Ahmeta i Ajiše koji ašikuju;

II- i mati Ahmetova radovala se njegovoj ljubavi prema Ajiši; priželjkivala i njihovu ženidbu;- a njih dvoje zadali jedno drugome riječ da će se voljeti;- Omer-efendinica, mati Ahmetova, posla jednu ženu u kuću Muharemaginu da im provuče kroz uši njihovu skoru prošnju, ali Muharemaga nije dao ni progovoriti; on je svoju kćerku pomišljao dati za sina svoga prijatelja Salihage, za Rašida;- To nije obeshrabrilo Ahmeta i Ajišu, naprotiv, još više se zavolješe;- Muharemaga je mrzio sve one koji se s Osmanlijama miješaju, one koji se po sudu povlače; a takav je bio Omer-efendija, takva su mu i djeca;- Ahmet joj i dalje dolazi pod prozor, zove je da pođe za njega; ona ne može protiv očeve volje; ipak, obećala je da će i kradom poći za Ahmeta, ako ga odbije njen otac; - svanulo je; opis mahale, kao slutnja budućih tragičnih događaja: “Ali – strahovita su to i opasna vremena kad svaki čas može kaurin i ozdol i ozgor,”…53- Mehmed bratu Ahmetu saopćava kako se priča da je Bosna data; Ahmet je zabezeknut; već tada, na ovu prvu vijest, on ne želi da šuti, i daje do znanja da će on Bosnu braniti;- obojica dolaze u sud, a u sudu se okupili ljudi: “Niko pravo ne zna zašto je taj skup, a ipak nešto se nazrelo pa se čeka da razgovor otpočne.” 59.; čita se naredba iz Tuzle: na Berlinskom kongresu Bosna je data Austrougarskoj;- prvi se usprotivi toj naredbi Hadži-Selimaga; Numan-efendija je suprotnog mišljenja: on je za razbor i prisebnost, ne srljati u propast džaba; veći dio prisutnih je bio protiv boja;- Ahmet je bio uz Hadži-Selimagu; sebe je vidio kao potomka slavnih junaka Hrnjice i Halila; po tome je bio na djeda po majci; Mehmed je bio na oca – hladan i razborit;- u sred svađe neko vikne kako je Švabo već stigao do Doboja; to izazva pometnju;- mladež sjedila u drugoj kahvani; Ahmet mislio na Ajišu, na to kako se eto sada između nje i njega ispriječio dušmanin koji ide da ga pokori; sebe je vidio samo u boju a ne uz skute makar i voljene žene; rekao je da računaju na njega;

VII- tamna noć; Ahmet pod prozorom svoje Ajiše; zariču se jedno drugom na ljubav; Ajiša mu daje čevru na poklon, da ima nešto njeno uza se;- osvanuo petak pun brige, pun straha (str. 76); čaršija pusta,- u kafani se mladež svađala ko je za borbu a ko nije; džaba junački epski poziv: “U boj ko je brat Turčin!”, malo dobrovoljaca bilo;- kada je Ahmet došao kući da se spremi susreće ga brat Mehmed i odvraća ga; i mati ga odvraća; ali on odlazi, majka pada u nesvijest;- varoš pusta, svako se zatvorio u kuću; svi su se spremili da bježe ako zatreba;- ironija i kritika junaštva mladih junaka: “- Nije l’ majka rodila junaka, - govori jedan ležeći u debelu hladu Delibegova hana – da prepliva onamo i da nam preveze skelu da im se osvetimo, pa onda na Švabu?” 87.- opis tišine, klonulosti, iščekivanja koje prekida uzvik: - Eto Švabeee!… 87 - nasta strava, trka, vriska, plač, bježanje; razbježaše se i oni junaci; ne puče ni puška;- Mehmed poveo svoju porodicu i majku na imanje u Trnine;

- jedna četa austrijske vojske, izvidnica dojaha do rijeke bez ispaljenog metka; pred njih skelom dođu činovnici i nekoliko građana da objave kapitulaciju i mirnu predaju grada u ruke nove vlasti;- na putu do Trnina Mehmed je morao proći kroz Varoš u kojoj su živjeli hrišćani: ovi su likovali pred Mehmedom zbog dolaska nove vlasti; govorili Mehi da je odzvonilo njegovo;- Ajiši teško pade odlazak Ahmeta u boj; to je baci u očaj, a roditeljima se učini da se razboljela;- dok se carska katana (austrijska vojska) nalazila u Maglaju dotle je Ahmet lutao oko Žepča, ne imavši s kime krenuti na okupatora; u isto vrijeme Sarajlije su se digle da brane domovinu; digle su se i protiv onih iz vlasti koji nisu bili za borbu (Hafiz-paša) ali i protiv Austrougarske; na čelu tog narodnog ustanka bio je Hadži – Muhamed Jamaković i Smailbeg Toslidžak;- tim sarajevskim ustanicima se pridružio i Ahmet kada su ovi došli u Žepče, da dočekaju neprijatelja;- Hadži-Selimagina četa se raspade, vratiše se kućama u Maglaj, da brane svoje kuće; Hadži-Selimaga se pridružio sarajevskoj vojsci u Žepču;- za to vrijeme austrijska četa je vraćala se od Žepča, jer je tamo bila suzbijena; Maglajlije se ponovo uplašiše kada ugledaše konjanike niz rijeku Bosnu da ide prema Maglaju; oni domaći maglajski buntovnici u zasjedi dočekaju tu četu i pobiju ih skoro sve; jedan uspije pobjeći prema Doboju;- Maglajlije se uplašiše zbog ovog čina, sad će uslijediti odmazda; međutim, onaj vojnik što se spasio posvjedočit će da se radi o šačici odmetnika, koji su na svoju ruku napali katanu;- Mehmed-beg posla Avdu cigančeta da što sazna o Ahmetu; Avdo nađe Ahmeta sa vojskom kod Žepča; spremaju se da napadnu neprijatelja;- ironija na račun maglajskih buntovnika junaka, što u zasjedi dočekaše i pobiše šačicu vojnika: kada je nešto šušnulo na tavanu jedne kuće osula se paljba i proširi se priča da ih na tavanu ima pedeset; na kraju se ispostavilo da je bio samo jedan;- dolazi do bitke dviju vojski na Šahin-kamenu: vojske branioca od Sarajeva i Žepča i austrijske vojske; sputi se i strašna oluja: “Kiša je padala, nebo se otvorilo; munje su stizale.” 128; branioci bivaju razbijeni, razbježaše se u grupicama po šumama; sutri dan opet se sakupi dio vojske branioca da se okušaju sa neprijateljem kod Delibegovog hana; i tu su branioci poraženi, Ahmet se izvlači skakanjem u vodu; Maglaj konačno pada;- Ahmeta je malo voda ohladila, vidi uzaludnost borbe; opet ne želi odustati i sjediti kod kuće;- carska vojska uđe u pust Maglaj;- Ahmet se ponovo nađe među braniocima, koji se ponovo okupljaju kod Zavidovića;- Maglajlije su se bile razbježale pred ulazak austrijske vojske po okolnim brdima i šumama; Mehmed je bio na svom imanju, tri sata od grada, kod kmeta čestitog Lazara; peti dan po njihovu dolasku pojavi se glasnik sa porukom od nove vlasti da svi moraju sići u grad i da nikome neće ništa faliti; Mehmed se vrati u grad a mati mu svrati u Trnine;- narodna vlada u Sarajevu sakupila je sve što se moglo sakupiti za borbu i poslala niz Bosnu, prema Žepču; čak su se i zapovjednici našli pod puškom; za jedan dan povede se borba na tri različita mjesta: na žepačkom brdu, na Jajcu i kod Gračanice; žepački boj se završi novim porazom ustanika; Ahmet se ponovo zaputi uz vodu prema Zenici gdje je još bilo bosanske vojske; Hadži-Selimaga odustane od toga i krene prema Maglaju;- pronese se glas narodom da se nekakva vojska skupila na Klisu, poveo je Hadži-Selimaga;- poče teći novi život u gradu: nicale kahvane i mejhane u gradu, rađali se novi zanati i obrti; Varošanima je smetala ta živahnost u čaršiji, taj novi život; - na Vranduku kod Zenice se ponovo okupila vojska, ali je nesloga vladala; Ahmet zato odlazi od ove vojske prema Klisu; a čuo je i za pobjede vojske koju je vodio pljevaljski muftija kod Gračanice; Ahmetu se ne sviđa vojska na Klisu; samo su plandovali i uzimali hranu od okolnog stanovništva, tako da se ljudi vratiše u Maglaj i zbog toga, da pobjegnu od nameta;

- ubrzo je cijela dolina Spreče bila u rukama pljevaljskog muftije;- Mehmed i majka mu brinu za Ahmeta;- Alija, brat Ahmetov mlađi, počeo ponovo svraćati do Mustafe, sina Muharemagina a brata Ajišina; Ajiši bilo drago jer je mogla što čuti za Ahmeta; opis novog života 160 Omer-efendinica bi po Aliji često poslala šljiva Muharemaginci; - Ahmet odluči da ide na Preslicu gdje se vodio pravi boj; u putu ga susreće Salihaga i donosi vijesti od majke; - Ramazan; Omer-efendinica pozva Muharemagincu kod sebe u Trnine;- uskoro je palo i Sarajevo; ali muftija nije dao Spreče; mjesec dana trajale borbe, da bi na kraju i on bio poražen; - kada je Mehmed čuo za kraj borbi pošao je u grad da šta sazna za brata: saznaje da mu je brat poginuo; - vojska na Klisu se rasipa, Hadži-Selimaga silazi u grad;- jesen, ramazan; na imanje u Trninama dolaze dva vojnika traže da pregledaju kuću i imanje zbog oružja;- druge noći, dvadeset i sedme noći ramazana, na Lejle-i-kadr, dolaze četiri vojnika na imanje u Trninama; traže oružje, ali kada se otvore vrata na kući traže sto dukata; prijete puškama, uzimaju sto dukata, ali traže još; Mehmed i njegovi bježe u kuću, pokušavaju zatvoriti vrata, u toj brobi vojnicim pucaju i ubijaju mu majku a njega rane;- sutradan Mehmed silazi u čaršiju da prijavi slučaj, u suočenju sa vojnicima prepoznaje onog ubicu i upire prstom na njega; čaršija se zgražavala nad tim činom;- Mehmedov kmet Lazar dovezao svoju desetinu od uroda da preda svome begu, mada nije morao; zatim Aliji predaje sviježanj od Ahmeta kao dokaz da je poginuo, to bila hamajlija i ona Ajišina čevra; sve žene pale u kuknjavu;- Bilo je podmetanja na čestite građane, ali su nove vlasti pošteno radile istragu pa bi puštale osumnjičene poslije istrage;- Jedne noći Ajiša sanjala svoga Ahmeta: njen je Ahmet obećao i održao svoje obećanje: poginuo i ostao joj vjeran, a ona?…- Tih dana Alija i Mustafa se puno druže; kradom počinju učiti sa nekim vojnikom latinicu, tuđe pismo; brzo su je savladali da su znali več čitati i pisati latinicom;- Ispostavilo se da je ubica Mehmedove majke neki Crnogorac u uniformi carske vojske;- Još jednom su mu na imanju podmetnuli požar;- Mehmed pada u očaj, posegne za alkoholom ali ga odvratili od toga Numan-efendija i Avdaga;- Nastala zima;- Majka i otac nagovaraju Ajišu da se uda za Rašida; ona sve odgađa; - Saznala kasaba za dvojicu dječaka kako su naučili tuđe pismo; Muharemaga svoga istuče i zabrani mu svako druženje sa Alijom; Mehmed svoga brata pošalje na dalje nauke u Sarajevo;- Mustafa počinje izlaziti u kahvanu, opija se, tuče;- Ajiša pristaje na nagovor majčin da se uda za Rašida, ali pada u nesvijest, teško se razboli i – umre;

Na dženazi Ajišinoj, u petak, bio i Alija, zatimbio na grobovima koje sada pokriva zeleno busenje; 257