Kreimir Sajko: Meunarodno privatno pravo

MPP KAO CJELINA

POJAM, METODE, ZADAA MPP I SUSJEDNA PODRUJAKad privatnopravne situacije imaju iskljuivo tuzemno obiljeje, na njih domaa nadlena tijela (sudovi ili upravna tijela) uvijek primjenjuju domae pravo. Npr. sklapanje braka izmeu dravljana RH na podruju RH ( primjenjuje se hrvatsko pravo tj. odredbe OZ); na ugovor o prodaju izmeu dva hrvatska trgovaka drutva, koji je sklopljen i treba se ispunjavati na podruju RH, primjenjuje se hrvatski ZPP; naknada tete nastala pri sudaru dva broda hrvatske dravne pripadnosti, do koje je dolo u rijekoj luci, ocjenjuje se po hrvatskom PZ. Kad nastaju pravne situacije koje imaju meunarodno obiljeje, pa se postavlja pitanje o tome treba li na njih primijeniti domae ili strano pravo. Npr. dvoje stranaca eli meusobno sklopiti brak u RH; ugovor o prodaju sklopljen u Austriji izmeu hrvatskog i talijanskog drutva; u portugalskim unutarnjim vodama sudario se brod hrvatske dravne pripadnosti s brodom koji vije panamsku zastavu. Pravila MPP ureuju pravne situacije s meunarodnim obiljejem pomou triju metoda: 1. Kolizijskim pravilima 2. Pravilima neposredne primjene 3. Posebnim materijalnim pravilima KAKO SE UREUJU SITUACIJE S MEUNARODNIM OBILJEJEM SKICA RJEENJA Na situacije s meunarodnim obiljejem, pod odreenim pretpostavkama, dolazi do primjene strano pravo; to se propisuje pravilima o odreivanju mjerodavnog prava, tj. kolizijskim pravilima. Npr. u pogledu uvjeta za sklapanje braka mjerodavno je, za svaku osobu, pravo drave iji je dravljanin u vrijeme stupanja u brak (32/1 ZRS); za ugovor je mjerodavno pravo koje su izabrale ugovorne stranke (19. ZRS); na nastalu tetu zbog sudara broda primjenjuje se : pravo drave u ijem se teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama dogodio sudar (l.16.PZ). Kolizijska pravila ureuju situacije tako da samo upuuju na mjerodavno strano ili domae pravo. Kolizijska pravila su dio unutarnjeg prava svake drave, a utvruju ih uglavnom propisi i meunarodni ugovori. Unutar EU donose se uredbama kolizijska pravila i pravila meunarodnog procesnog prava; tako se utvruju jedinstveni MPP Unije, koji sve vie zamjenjuju dotadanji nacionalni MPP drava lanica. Tijelo primjene (sud, arbitraa, upravno tijelo) rjeava situacije s meunarodnim obiljejem na osnovi kolizijskih pravila svoje drave. Opinski sud u Zagrebu rjeava o rastavi braka stranih dravljana na osnovi primjene kolizijskih pravila iz l.35. ZRS. Da bi se na temelju kolizijskih pravila primijenilo strano pravo, pored stranog obiljeja treba se raditi o situacijama koje pravo koje se moe primijeniti eksteritorijalno; to su uglavnom grane privatnog prava (graansko, trgovako, obiteljsko, dio pomorskog i radnog prava).

1

Pravila neposredne primjene uvijek upuuju neposredno na primjenu domaeg prava, iako se radi o privatnopravnim situacijama s meunarodnim obiljejem. Zakonodavac donosi takve propise uglavnom radi promicanja svojih osnivnih pravnih naela ili zatite odreenih pravnih subjekata. Npr. i kad postoje uvjeti za sklapanje braka po pravu drave iji je dravljanin osoba koja eli sklopiti brak pred nadlenim tijelom RH, nee se dopustiti sklapanje braka ako, to se tie te osobe, postoje po pravu RH smetnje koje se odnose na postojanje ranijeg braka i nesposobnost za rasuivanje (32/2 ZRS); iznimno od odredbe l.973. PZ (koji glasi: Na ugovore o plovidbenim odnosima primjenjuje se pravo koje su stranke izabrale) primjenjuje se na ugovore o iskoritavanju brodova PZ: 1. Na odgovornost prijevoznika za oteenje, manjak ili gubitak tereta, predvienu odredbama PZ, ija se primjena ne moe iskljuiti sporazumom stranaka, ako se luka odnosno pristanite ukrcaja ili odredita nalazi u RH. 2. Ako bi putnik primjenom drugog prava bio stavljen u nepovoljniji poloaj nego prema odredbama PZ. Sporazum sklopljen protivno odredbama nema pravni uinak (974.PZ). U hrvatskom MPP nema ope odredbe o primjeni pravila neposredne primjene, za razliku npr. Od vicarskog i talijanskog prava. Metodom posebnih materijalnih pravila odreuje se unutarnjim propisima pravni poloaj stranaca, a ta metoda dolazi do primjene pri ujednaavanju materijalnog prava na osnovi meunarodnih konvencija. Radi se o propisima koji se donose posebno za ureivanje situacije s meunarodnim obiljejem. Primjere takvih materijalnih pravila nalazimo u nekim hrvatskim zakonima (npr. Zakon o strancima, Zakon o koncesijama) kao i u raznim meunarodnim ugovorima kojima se izmeu drava lanica ujednauje privatno pravo (npr. trgovako ugovorno pravo ili pomorsko pravo). PRIVATNOPRAVNE I JAVNOPRAVNE SITUACIJE S MEUNARODNIM OBILJEJEM MPP kao grana unutarnjeg prava ureuje privatnopravne situacije s meunarodnim obiljejem; to je pravo meunarodno ne po izvoru, nego samo po sadraju situacije koju ureuje. U posljednje vrijeme postoji i tendencija eksteritorijalne primjene i javnog prava. S MPP usko je povezano meunarodno graansko procesno pravo, budui da sadri pravila o meunarodnoj nadlenosti sudova i drugih tijela, o postupku i priznanju i ovrsi stranih odluka. Zbog toga se privatnopravne i procesnopravne situacije s meunarodnim obiljejem esto ureuju jednim zakonom. Tako je to u Hrvatskoj ureeno ZRS. IME PREDMETA Ime meunarodno privatno pravo prvi put spominje Joseph Story u svom djelu Komentar o sukobu prava iz 1834. U Europi je to ime uveo W. Schaeffer koji tako i naziva svoje djelo iz 1841. RATIO UPUIVANJA NA MJERODAVNO PRAVO Na pitanje zato se uope primjenjuje metoda kolizijskih pravila koja upuuje na primjenu mjerodavnog (domaeg ili stranog) prava, odgovor je dao Savigny sredinom 19.st, navodei da pravni poretci drava imaju jednake vrijednosti, pa stoga treba pod odreenim pretpostavkama prijateljski dopustiti primjenu stranog prava; po njemu se to ini metodom koja se sastoji u tome da se za svaki pravni odnos trai pravni poredak pod koji taj odnos po svojoj prirodi potpada ili je podvrgnut, tj. u kojem se nalazi njegovo sjedite. Moderno zakonodavstvo, sudska praksa i doktrina uglavnom su usvojili kolizijsku metodu, kao najvaniju pri ureivanju situacija s

2

meunarodnim obiljejem; pri tome se polazi od potrebe da se na te situacije u pravilu primjenjuje pravo (strano ili domae) koje s njima ima najuu, bitnu vezu. Time se u okviru mpp pridonosi poveanju i produbljivanju meunarodne pravne suradnje i ostvaruje meunarodna ujednaenost rjeenja. SUSJEDNA PODRUJA Postoje susjedna pravna podruja koja unutar svog polja primjene ureuju razna pitanja vezana uz materiju mpp (mgpp, mjp). Meunarodno graansko procesno pravo podrazumijeva pravila unutarnjeg prava i meunarodnih ugovora kojima se u vezi s privatnopravnim sluajevima s meunarodnim obiljejem ureuju razna procesna pitanja, i to, kako procesnim propisima tako i pravilima mpp. Najvanija su pitanja o nadlenosti, meunarodnoj nadlenosti, poloaju stranaca u postupku, o utvrivanju stranog prava, te o priznanju i ovrsi stranih sudskih i arbitranih odluka. Mgpp uz pravila graanskog parninog procesnog prava, u irem smislu obuhvaa i meunarodno izvanparnino, steajno i arbitrano pravo. Mpp i mgpp meusobno se dopunjuju. Mpp odreene drave se u pravilu primjenjuje samo ako su npr. sudovi te drave nadleni. Meunarodno pravo je sustav pravnih pravila koja ureuju odnose u meunarodnoj zajednici priznatih subjekata. Izvori tog prava su meunarodni ugovori, obiaji i opa naela prava priznata od civiliziranih naroda, te u odreenoj mjeri sudske rjeidbe i doktrina. U mnogim pravnim poretcima, tako i po hrvatskom (140. URH), takvi meunarodni izvori mpp imaju prednost pred unutarnjim izvorima mpp. Primjena mpp i meunarodnog prava dolazi do izraaja na raznim podrujima, npr. drava putem svojih tijela ima i vri iskljuivu vlast nad svakome na svom podruju. Ogranienja se utvruju meunarodnim ugovorima i odnose se na razna pitanja imuniteta.

POVIJESNI RAZVOJ I MODERNO STANJEANTIKA Stranci (barbari) nisu uivali prava ako nisu bili pod patronatom ili ako nije bio sklopljen ugovor o njihovu pravnom poloaju. Domai graanin, pod ijom je zatitom bio stranac, nazivao se u Ateni PROKSENOM. Ugovori su utvrivali odreena materijalna prava, s tim to su katkada sadravali uz to procesna i kolizijska pravila. Izvan Grke razvilo se izmeu Grka razliitih polisa neka vrsta zajednikog grkog prava. U Egiptu je vladala pravna podijeljenost primjenjivalo se grko i egipatsko pravo te su postojali grki i egipatski sudovi. S vremenom, zbog postupnog proimanja ta dva prava, razlike se gube, a ujednaenim pravnim rjeenjima doprinose pravila koja donosi kralj i koja vrijede za sve stanovnike. Povremeno se osnivaju i mjeoviti sudovi. Ni u Rimu stranac nije imao nikakva prava, ako ugovorima nije bilo drugaije odreeno. PEREGRINI su bili osobe iji su gradovi sklapali takve ugovore. To su bili ugovori o prijateljstvu (hospitum). Njima su se utvrivala odreena materijalna prava ili se ugovarala pravna pomo, s tim da se uvijek primjenjuje lex fori. Rimljani su pokorenim narodima i plemenima ostavili primjenu njihovog prava. Sporove izmeu rimljana i stranaca, rjeavao je PRAETOR PEREGRINUS. Pri tom je primjenjivao posebno rimsko pravo, ius gentium, koje je ureivalo samo poslovne odnose, dok je npr. za obiteljske i nasljedne odnose rjeavao na osnovi tzv. osobnog kolizijskog prava.

3

RANI SREDNJI VIJEK Seobom u nove postojbine plemena prenose i svoje pravo. Plemensko pravo iz poetka nije imalo ogranienu primjenu. Tek kasnije poto su se plemena stalno nastanila na odreenom podruju, njihovo pravo postaje vezano za to podruje. Dolazi do izraaja tzv. naelo primjene osobnih prava (svatko treba imati svoje pravo, a tko dolazi iz druge provincije, treba ivjeti po pravu svog zaviaja, zemlje). Zbog toga je trebalo npr. pri sastavljanju isprava od 8. Do 14. St. Uvijek navoditi kojem (plemenskom) pravu osoba pripada tzv. professio iuris. To je naelo vrijedilo npr. kod Langobarda i Franaka. Osim plemenskog prava, u sjevernoj Italiji primjenjivalo se obiajno pravo. S vremenom se plemena stapaju, pa se pravne razlike gube te nastaju mjesna, zemaljska prava. Dolazi i do samostalnosti gradova koji stvaraju svoje vlastito pravo. to se tie rimskog prava, ono se esto posredno primjenjuje kao ope zajedniko pravo.

KASNIJE RAZDOBLJE SREDNJEG VIJEKA STVARANJE STATUTARNE TEORIJE ITALIJA Moderni se mpp poinje razvijati u gradovima sjeverne Italije, koji postaju sjedite prouavanja rimskog prava. Ti gradovi stvaraju vlastito pravo, najprije obiajno, a potom ga (od sredine 11.st) kodificiraju. Krajem 12.st. gradovi donose svoje zakone, propise (gradski statut). Po njima se odreuje npr. da su za kaznena djela ii delikte stranaca nadleni domai sudovi, ako su takva djela poinjena na podruju tog grada. Isto tako se odreuje nadlenost domaih sudova za sporove o stvarima koje lee na podruju grada. Sukobe zakona, tj. sukobe izmeu tadanjih statuta gradova, doktrina rjeava prouavanjem i glosiranjem odreenih tekstova rimskog prava. Tako se u znatnoj mjeri, na osnovi djelovanja glosatora, poinje primjenjivati strano pravo te dolazi u odreenoj mjeri i do priznavanja stranih sudskih odluka. Znanost tog vremena ima sjedite u Bologni, te je usko vezana s praksom. Cardo de Tocco i Accursius naputaju iskljuivu teritorijalnu primjenu prava. Aldius ui da kad osobe s razliitih podruja, ija se obiajna prava meusobno razlikuju, vode sudski postupak, sudac treba primijeniti ono obiajno pravo (consuetudo), koje se ini jae i korisnije, jer on treba suditi po onome to mu se ini boljim. Na poetku 13.st. utvruje se da se parnina sposobnost odnosi samo na podanike (subditi), pa su i propisi gradova obvezatni samo za njegove graane. Accursius je sastavio glosu koja se smatra poetkom modernog mpp. Ako je graanin Bologne tuen u Modeni, ne smije mu se suditi po zakonima Modene pod koje on ne pripada. Tako dolazi do toga da se na ugovore primijenjuje pravo mjesta sklapanja, a na stvari mjesto gdje se one nalaze (lex rei sitae, za voenje postupka (ad litem ordinandam) primjenjuje se lex fori, ali to pravo nije nuno mjerodavno za donoenje odluke o meritumu spora (ad litem decidendam). FRANCUSKA Na poetku 13.st. mpp se intenzivno prouava u Parizu, Toulouseu i Orleansu. O mpp prvi opirnije piu de Ravenis i de Bellepetrica. Oni ue da zakoni vrijede u naelu samo za podanike, te razlikuju procesno od materijalnog prava. Ugovore podvrgavaju mjestu njihova sklapanja. Pored ostalog prouavaju tzv. questio anglica, tj. prostorno polje primjene engleskih pravila po

4

kojem nasljeuje samo prvoroeno dijete. Oni tvrde da se to pravilo ne protee na nekretnine koje lee u Francuskoj, jer uvieki treba gledati na obiajno pravo mjesta gdje se stvar nalazi. KOMENTATORI (POST GLOSATORI) piu prve povezane rasprave o mpp. Najvaniji komentatori bili su Bartolus de Sazoferato, Baldus de Ubaldi, Bartholomeus a Saliceto i Alexander Targanus de Imola. Bartolus de Sazoferato (prof. u Bologni, 14. st.) komentirao je itav Corpus iuris. On postavlja dva pitanja: 1) vrijedi li statut za strance u tuzemstvu i vrijedi li statut za pravne situacije u inozemstvu, te 2) prostire li se djelovanje jednog statuta izvan podruja zakonodavstva. to se tie prvog pitanja, statut u naelu vee samo podanike. Za oblik i sadraj ugovora primjenjuje se pravo mjesta sklapanja ugovora, s tim to se posljedice ugovornih obveza treba prosuivati po pravu mjesta ispunjenja, a podredno po legis fori. Glede drugog pitanja, Bartolus razlikuje propise koji zabranjuju (statuta prohibitiva) od onih koji dozvoljavaju (statuta permisiva). Kod zabrana se razlikuje da li se odnose na oblik pravnog posla, na stvari ili osobe. Kad je rije o osobama, treba utvrditi da li je statut POVOLJAN (favoribile) ili NEPOVOLJAN (odiosum). Povoljan statut primjenjuje se na osobe ma gdje se one nalaze, a odiozni statuti imaju iskljuivo teritorijalnu primjenu. Bartolus razlae i questio anglica te razlikuje dva mogua rjeenja: 1) ako se statut odnosi na stvari, pa glasi, ostavina pripada najstarijem, tada vrijedi statut legis registrae za domae osobe i za strance; 2) ako se statut odnosi na osobe, pa glasi, najstariji nasljeuje, tada se primjenjuje na ostavinu stranca u Engleskoj, ali ne i za ostavinu Engleza koja lei u Italiji. Bartolusov uenik Baldus de Ubaldi takoer zastupa uenje o tropodjeli statuta (svaki se statut odnosi na osobe, stvari ili pravne radnje). Bartholomeus a Saliceto postavio je pravilo da pokretnine nisu podvrgnute mjestu gdje se nalaze, nego da slijede svog vlasnika odnosno posjednika. Alexander Targanus de Imola se, pri konkurenciji statuta, tetnog i korisnog, zalae za primjenu korisnog statuta. ISLAMSKO PRAVO Prema javnom srednjevjekovnom islamskom pravu, svijet je podijeljen na islamski i neislamski dio. Nemuslimanske drave se priznaju, ali to ne znai i da se priznaje njihovo pravo na islamskim podrujima. to se tie tzv. internih sukoba prava unutar islamskih drava, situacija je bila sloena. Budui da na islamskim podrujima ive razne nemuslimanske zajednice, na njih se u naelu primjenjuje njihovo osobno pravo i obiajno pravo. U mjeovitim pravnim predmetima, sporovima izmeu muslimana i nemuslimana, primjena prava ovisi o rjeenju na osnovi interpersonalnog kolizijskog prava. Sud svake zajednice primjenjuje svoje vlastito materijalno pravo. U sluajevima kad je jedna stranka musliman, esto su iskljuivo nadleni muslimanski sudovi. Za sporove izmeu pripadnika nemuslimanske zajednice, ako su stranke pripadnici iste zajednice, primjenjuje se njihovo zajedniko pravo, a ako su pripadnici razliitih zajednica, mjerodavno je islamsko pravo.

5

NOVI VIJEK PANJOLSKA Ve sredinom 13.st. u panjolskoj dolazi do izjanjavanja to se tie ugovornih odnosa u prilog primjene prava mjesta sklapanja. Najpoznatiji predstavnici panjolske statutarne kole 16. i 17. st bili su Lopez, Cancer i Ferreri. Gregorio Lopez pie glose o ugovornom pravu odnosno pravu delikta. Tako sudac mjesta gdje se nalazi prebivalite delinkventa moe donijeti odluku, iako je delikt poinjen izvan njegove redovne jurisdikcije. Francisco Ferreri (16. st.) sumnja da katalonska norma o maloljetnosti treba biti primjenjivana na pravne poslove o stvarima to lee izvan Katalonije. Smatra da tu normu treba kvalificirati kao odiozno pravilo, pa se moe primjenjivati izvan podruja na kojem je doneseno. FRANCUSKA KOLA (16. i 17. st) Rad komentatora u Francuskoj nastavlja Charles Dumalin (16. st.) Za oblik pravnog posla proglaava mjerodavnim pravo mjesta sklapanja. To pravo mjerodavno je openito i za ugovorne odnose, s tim to se locus antractus katkada smatra mjestom sklapanja, katkada mjestom ispunjenja ugovora. Najvanije njegovo djelo je Conslusiones de statutis consuetudinibus localibus. Bertrand d Argentie (16. st.) zastupa pravni partikularizam. On utvruje da se zakon i obiaji odnose bilo na osobe bilo na stvari. Statuta personalia slijede osobu i primjenjuju se na nju i izvan njezina prebivalita. Statuta realia, koji se primjenjuju na stvari, imaju iskljuivo teritorijalnu primjenu (primjenjuju se na sve stvari bez obzira na porijeklo ili prebivalite osoba). U sluaju sumnje statuti su realni, Statuta mixta su pravila koja se tiu i osoba i stvari te se primjenjuju, kao i stvarni statuti, na podruju na kojem lee stvari. To se uenje naziva STATUTARNOM TEORIJOM, koja je prevladavala u doktrini mpp sve do 1800.g. NIZOZEMSKA KOLA (17. st.) D Argentre je mnogo utjecao na nizozemsku doktrinu mpp 17. st. Njegovo su uenje u znatnoj mjeri preuzeli i dalje razvijali Nicolaus Burgundus i Christian Rodenburg. Nove ideje iznose Ulrich Huber, Paul i Johanes Voet. Oni ispituju razloge primjene stranog prava. Smatraju, pod utjecajem uenja o suverenosti, da ne postoji pravna obveza primjene stranog prava, nego se ono primjenjuje zbog meunarodne utivosti (prvi tako ui P.Voet). Huber se smatra ocem modernog mpp. U svom djelu Praelectiones iuris civilis iz 1689. obrauje i sukobe prava, pa postavlja tri naela: 1) zakoni svake drave vrijede unutar njenih granica i obvezuju sve njene podanike, ali ne djeluju izvan njezinih granica; 2) podanici drave su sve osobe koje se nalaze unutar njenih granica, bez obzira da li se tamo nalaze trajno ili privremeno; 3) Vladari drava dozvoljavaju iz utivosti da pravo koje se primjenjuje u dravi gdje je doneseno , zadrava svugdje pravno djelovanje, ako ne teti dravnoj vlasti ili pravu drugih vladara ili njihovih graana.

6

Time se jo jasnije izraava teritorijalitet prava, te se uvodi novo naelo, uenje o comitas gentium kojim se ublaava teritorijalitet; strano pravo se primjenjuje iz meunarodne utivosti, to je preutno dogovoreno izmeu naroda. Razlika izmeu Huberovog uenja i onog P. I J. Voeta je u tome to P. Voet i Huber zastupaju iskljuivu primjenu mjesta sklapanja pravnog posla i za njegov oblik, a po J. Voetu oblik se prosuuje alternativno po lex rei sitae ili po pravu prebivalita osoba koje sklapaju pravni posao. NJEMAKA KOLA (16. i 17. st) Najpoznatiji predstavnici su Andreas Gaill, Benedikt Carpzov, Heinrich von Cocceji i Nikolaus Hert. U djelu De colisione legum Hert iznosi argumente protiv teorije comitas gentium: 1) Ako se zakon odnosi na osobu, treba uzeti u obzir propise drave kojoj osoba pripada, a to je pravo drave prebivalita osobe; 2) Ako se zakon neposredno odnosi na stvar, vrijedi pravo mjesta, bez obzira na to tko i kada poduzima pravni posao; 3) Ako je zakonom propisan oblik pravnog posla, treba uzeti u obzir mjesto poduzimanja pravnog posla, a ne prebivalite ili mjesto gdje stvar lei. PRVE KODIFIKACIJE MPP Poevi od druge polovice 18.st. uglavnom preuzimaju uenje statutarne teorije. Najpoznatije kodifikacije su: Codex Maximilianeus Bavaricus Civilis iz 1756.g. (za osobni statut odreuje primjenu prava prebivalita, a za stvarni i miksni statut mjerodavno je pravo gdje stvar lei). Prusko ope zemaljsko pravo iz 1794. (za osobna prava i obveze, kao i za pokretnine, mjerodavno je pravo prebivalita, a podredno porijekla osobe; zemljita su podvrgnuta pod lex rei sitae, a oblik pravnog posla mjestu njegova sklapanja). Graanski zakonik za zapadnu i istonu Galiciju iz 1797. (za osobni statut domaih osoba mjerodavna lex patriae, a pravni poslovi stranaca prosuuju se po lex fori; na pokretnine se primjenjuje osobni statut njihova vlasnika, a na nekretnine lex rei sitae). Francuski graanski zakonik (Code civil) iz 1804. (ureuje se primjena francuskog prava to se tie javnog prava, stvarnog prava za nekretnine, te osobnog prava, za koje se umjesto poveznice prebivalita uvodi dravljanstvo). Austrijski opi graanski zakonik iz 1811. (za osobni statut odreuje se primjena domovinskog prava; za stvarni statut utvruje se, za stvarna prava na nekretninama, primjena legis rei sitae, a za stvarna prava na nekretninama upuuje se na primjenu osobnog statuta njihova vlasnika; za ugovorni statut, tj. pravo mjerodavno za ugovorne obveze, upuuje se na lex fori, lex loci contractus ili lex autonomiae). ENGLESKA I SAD U Engleskoj je prvu sustavnu raspravu o mpp iznio D. Home (lord Cames) 1767. u djelu Naela equity. Na daljnji razvoj mpp u Engleskoj i SAD mnogo je utjecalo uenje U. Hubera . Huberovo uenje o mpp prenijele su u SAD engleske sudske odluke u kojima se na njega pozivao lord Mansfield (odluka Robinskon v. Bland iz 1760., te presuda Holman v. Johnson iz 1775., kojom je utvreno da su engleski sudovi duni priznati uinak stranog prava; sudovi u SAD upuivali su

7

kasnije na tu odluku, ime dolazi do izraaja Huberovo uenje o dunosti i uzajamnoj obvezi svih drava da potuju strano pravo, ak i onda kad na to ne obvezuju meunarodni ugovori. U znanosti je Hubreovo uenje prihvatio Livermore u djelu Disertacija o pitanjima koja nastaju zbog razliitosti pozitivnih prava razliitih drava i naroda iz 1828., a u SAD ga je najvie razradio Joseph Story. Story se poziva na Huberovo uenje o comitas u svom djelu Komentari o mpp, stranom i domaem iz 1834., u kojem navodi da treba primjenjivati strano pravo, jer je to od uzajamnog interesa i jer je uinkovito, te da za to postoje i moralne potrebe; kvalificira takav pristup kao pravedan, jer dovodi do toga da se u drugim dravama, ije se pravo primjenjuje, zauzvrat jednako postupa. Zbog iskljuive suverenosti zakonodavne nadlenosti drave na svom podruju, svaka drava ureuje cjelokupno imovinsko pravo unutar svog podruja i njezino pravo primjenjuje se na sve osobe koje se nalaze na tom podruju, kao i na sve ugovore i ondje poduzete druge pravne ine. Propisi drava ne primjenjuju se na imovinu osoba koje su izvan njezina podruja. Huberovo uenje o comitas s vremenom gubi privlanost za ameriku sudsku praksu i doktrinu, a istodobno se u amerikom mpp javlja tzv. teorija steenih prava. Ameriko uenje o steenim pravima razvilo se pod utjecajem engleske doktrine, u kojoj se tim pitanjima prvi poeo baviti Holland. U svom djelu Elementi filozofije prava iz 1880. Holland se kritiki osvre na Harrisonovo pitanje o neplodnosti traenja ope teorije o mpp, pa brani teoriju o comitas. Pri tom se zalae za upotrebu izraza primjena stranog prava odnosno eksteritorijalno priznanje, to skree pozornost na injenicu da ono to se stvarno dogaa kad se trai eksteritorijalni uinak jest to da prava stvorena i odreena po stranom pravu dobiju priznanje od domaih sudova. To uenje je u Engleskoj prihvatio A.Y.Dicey, koji 1884. tvrdi da se pravila o mpp temelje na priznanju stvarno steenih prava. On 1896. proglaava osnovnim naelom br.1. tvrdnju da engleski sudovi priznaju uinak svakom subjektivnom pravu koje je pravilno steeno po pravu neke uljuene zemlje. U SAD J.H. Beale potpuno prihvaa Diceyevo uenje o tome da engleski sudovi nikada ne primjenjuju stvarno pravo, nego daju samo uinak steenim pravima po stvarnom pravu. Tako u djelu Izbor sudskih predmeta o mpp iz 1902. Iznosi da se predmet mpp odnosi na priznanje i ostvarenje steenih prava u inozemstvu. Priznanje stranog prava ne znai i njegovu primjenu, jer u svakoj se dravi moe primjenjivati samo njeno pravo, pa strano pravo nema zakonsku snagu, ve je samo injenica u pravnom odnosu. Bealovo uenje o steenim pravima dolo je do izraaja u sudskoj praksi i u Restatementu o mpp, to ga je 1934. Prihvatio ameriki institut. Teoriju steenih prava u SAD kritizirali su i oborili W.W. Cook, Lorenzen i Yntema. Ta je teorija odbaena i u Engleskoj gdje je osnovno naelo br.1. promijenjeno u Diceyevom djelu iz 1949., u kojem se utvruje da engleski sudovi priznaju i openito daju uinak svakom subjektivnom pravu koje je steeno po pravu neke uljuene zemlje, a koje se primjenjuje na temelju engleskih kolizijskih pravila. Strano se pravo primjenjuje samo ako to izlazi iz engleskog kolizijskog pravila koje upuuje na primjenu tog stranog prava. Po Cooku kad sud treba rjeavati predmet sa stranim obiljejem, uvijek primjenjuje vlastito pravo, s tim da pritom prihvaa i primjenjuje kao vlastito pravo i pravilo koje je identino ili vrlo slino onome to se nalazi u drugoj dravi ili stranoj zemlji. Pravilo koje se tako inkorporira u pravo suda (lex fori) moe se nazvati domaim pravilom strane drave, koje se

8

razlikuje od njenih pravila to se primjenjuju na predmeta sa stranim obiljejem. Naelo teritorijalne suverenosti ukinuto je pomou legis fori, a teritorijalnost pravnog poretka prebroena je time to se prihvaa strano pravilo kojem lex fori daje eksteritorijalno djelovanje. To je poetak Cookove teorije lokalnog prava ije su kasnije pristae Lorenzen i Stumberg. Lorenzen smatra da svaka suverena drava moe odrediti pravila o rjeavanju predmeta sa stranim obiljejem u skladu sa svojim pojmovima o pravednosti. Kad se radi o koliziji prava, sve su drave prvenstveno zainteresirane za ispravno dosuivanje prava, pa se zato esto trai uzimanje u obzir pravila stranih drava. Stumberg iznosi da sud primjenjuje svoje vlastito pravo. Ako uzme u obzir strana pravila ili subjektivna prava stvorena na temelju stranog prava, to ne ini radi primjene stranog prava ili davanja uinaka subjektivnom pravu stvorenom u inozemstvu, nego radi primjene vlastitih pravila i radi stvaranja subjektivnih prava na temelju tih pravila. KRAJ STATUTARNE TEORIJE I NOVIJA UENJA, POSEBNO U NJEMAKOJ, ITALIJI, FRANCUSKOJ I HRVATSKOJ C.G. von Waechter i F.C. von Savigny uoavaju nedostatke statutarnog uenja, kritiziraju ga te predlau svoja rjeenja. Waechter opisuje njemaku statutarnu teoriju pa je odbacuje. On polazi od toga da sudac odluuje samo na temelju prava svoje drave te postavlja tri pravila: 1) Sudac u prvom redu treba primjenjivati izriita pravila mpp svoje zemlje; 2) Pomono, sudac treba donositi odluku prvenstveno u smislu i duhu zakona svoje zemlje koji ureuje konkretan odnos; 3) Ako su ne moe sa sigurnou izvesti rjeenje iz materijalnih pravila svoje zemlje, treba u sumnji primijeniti (materijalno) pravo svoje vlastite zemlje (lex fori). Drugaiji pristup rjeavanju mpp problematike iznosi Savigny u svom djelu Dananji sustav rimskog prava iz 1849. Po njemu primjena stranog prava moe se oznaiti kao prijateljsko doputanje meu suvremenim dravama. Koje e se pravo primijeniti, domae ili strano, ovisi o traenju za svaki pravni odnos onog pravnog podruja kojem taj odnos prema svojoj uroenoj prirodi pripada ili je podvrgnut, dakle gdje taj odnos ima svoje sjedite. To sjedite je, ovisno o konkretnom odnosu, prebivalite osobe, mjesto gdje lei nekretnina, mjesto ispunjenja pravnog posla. Time su udareni temelji upuivanja na pravo s kojim situacije imaju najuu, bitnu vezu. Dok statutarna teorija polazi od pravnog propisa te se pita na koje se pravno relevantne injenice ti propisi primjenjuju, Savigny polazi od pravnog odnosa te trai odgovor na pitanje o tome pod koje propise su ti odnosi podvrgnuti. Ako se polazi od pravnog odnosa, postoji sloboda od prisile rjeavanja samo u okvirima tropodjele statutarne teorije (statuta realia, personalia, mixta). Na osnovi Savignyevog uenja izraz statut vie ne oznaava pojedine zakone, ve postaje sinonim za mjerodavno pravo. U doktrini mpp 19.st. znaajno mjesto pripada talijanu P.S. Manciniju. On 1851. Dri u Torinu predavanje o nacionalnosti kao temelju meunarodnog prava. Njegova je teza da meunarodno pravo trebaju stvarati narodi, a ne drave, te da se po tom pravu namee primjena stranog prava koje treba primjenjivati bez obzira na postojanje uzajamnosti. Svaka je drava

9

obvezna respektirati i primjenjivati domovinsko pravo stranca, ime se utvruje uenje o dravljanstvu kao temelju meunarodnog prava. Mancini je svojim uenjem utjecao na prvu kodifikaciju talijanskog mpp (GZ od 1865.), na uenje talijanske kole te na unifikaciju mpp putem meunarodnih ugovora. Poveznicu dravljanstva preuzimaju i panjolski GZ iz 1889., te Uvodni zakon za njemaki GZ iz 1896. Mancini navodi da je naelo nacionalnosti ogranieno na dva naina, i to javnim poretkom (pravila koja se tiu politikog ustrojstva drave ili javnog morala, koja obvezuju sve osobe na podruju odreene drave), te zakonima privatnopravnog poretka (koji se tiu pojedinaca), koji se dijele na dvije grupe: a) propise prisilnog prava (tu vrijedi naelo dravljanstva; ovdje spadaju osobna prava, osobito obiteljski i nasljednopravni odnosi) i b) propise dispozitivnog prava (tu vrijedi naelo autonomije stranaka; ovdje spadaju obveznopravna rjeenja). Takvo se Mancinijevo uenje naziva i neostatutarnim uenjem, zbog podjele pravila prema predmetu i obiljeavanje tih pravila uzimanjem u obzir njihovih osobnih i teritorijalnih znaajki. Talijanska kola mpp, iji su glavni predstavnici Esperson i Fiore u Italiji, te Weiss u Francuskoj i Laurent u Belgiji, uglavnom slijedi Mancinijevo uenje. Ta kola naputa poveznicu prebivalita, a umjesto nje uzima dravljanstvo. Razlikuje propise koji slue privatnim interesima, koji vrijede za osobe koje su dravljani dotine drave bez obzira na to gdje se nalaze i propise od javnog interesa, koji se primjenjuju teritorijalno, tj. samo u dravi gdje su doneseni. Pod utjecajem talijanske kole ui u Francuskoj Antoine Pillet. Postavlja dvije teze i to o permanentnosti i openitosti polja primjene propisa. Propisi vrijede permanentno slijede podanike bilo gdje se nalaze, te se primjenjuju generalno na sve osobe koje se nalaze na dravnom podruju. Sukob prava rjeava se primjenom naela manje rtve; treba dati prednost pravu drave koja ima jai interes za ostvarenja drutvene svrhe propisa. Propisi o zatiti pojedinca mogu ostvariti svoju svrhu ako se uvijek na njega primjenjuju. Oni su permanentni i imaju eksteritorijalnu primjenu. Za njihovu primjenu najvie je zainteresirana drava kojoj osoba pripada, pa zato, pri odreivanju osobnog statuta osoba, poveznica dravljanstvo ima prednost pred poveznicom prebivalita. to se tie propisa o zatiti drutva, koji imaju openito i teritorijalno znaenje, oni ostvaruju svoju svrhu ako se na dravnom podruju primjenjuju na sve osobe. Najvaniji Pilletov uenik bio je J.O. Niboyet, koji proiruje polje primjene legis fori. U novijoj francuskoj doktrini H. Batiffolu tvrdi da je zadaa mpp koordiniranje nacionalnih materijalnih prava. Radi ostvarenja svrhe mpp predlae: 1. Rjeenja trebaju traiti pravednost i korisnost; 2. Rjeenja trebaju voditi brigu o opim interesima zajednice u ije se ime izjanjava zakonodavac ili sudac; 3. Treba imati na umu i posebne interese meunarodne zajednice; U hrvatskoj pravnoj znanosti o mpp znaajna su djela B. Eisnera i N. Katiia, profesora PF u Zagrebu.

10

MODERNE TENDENCIJE U EUROPSKOM I AMERIKOM MEUNARODNOM PRIVATNOM PRAVU Dananji mpp europskih drava jo uvijek polazi od Savignyevog uenja o upuivanju na pravni poredak koji s pravnim odnosom ima najuu vezu. Tendencije su prema zatiti slabije stranke, proirenju polja primjene autonomije stranaka, primjeni povoljnog prava i alternativnih poveznica, estom primjenom tzv. pravila neposredne primjene, kao i tzv. izbjegavajuih klauzula.

IZVORI HRVATSKOG MEUNARODNOG PRIVATNOG I MEUNARODNOG GRAANSKOG PROCESNOG PRAVA

Izvori mpp su dvovrsni: unutranji (zakoni i obiajno pravo) i meunarodni (meunarodni ugovori).

UNUTRANJE PRAVO U RH je meunarodno privatno i procesno pravo veim dijelom kodificirano Zakonom o rjeavanju sukoba s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima iz 1991. ZRS (to je bio bivi savezni ZRS iz 1982. Koji je preuzet u hrvatsko zakonodavstvo), a odreena pravila sadre i neki drugi zakoni: Zakon o mjenici iz 1994., Pomorski zakonik iz 2004., Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zranoj plovidbi iz 1998., Zakon o parninom postupku, Steajni zakon iz 1996., Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima iz 1996., Zakon o zatiti trinog natjecanja iz 2003., Zakon o arbitrai iz 2001., Zakon o zatiti potroaa iz 2003., Zakon o strancima iz 2003., te Zakon o hrvatskom dravljanstvu iz 1991. Uredbe o meunarodnom privatnom i procesnom pravu sadre i razni meunarodni ugovori koji su u nas na snazi. Odnos unutranjeg prava prema meunarodnim ugovorima propisuje Ustav RH, zatim Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina u RH iz 1992., te ZRS koji u l.3. propisuje da se njegove odredbe ne primjenjuju na odnose koji su regulirani drugim zakonom ili meunarodnim ugovorima. MEUNARODNI UGOVORI Pravila meunarodnog privatnog i procesnog prava sadre dvostrani i viestrani ugovori. Po Ustavu RH, meunarodni ugovori po pravnoj su snazi iznad zakona. Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, ine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava. l.140.URH Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti RH iz 1991., odreuje da e se meunarodni ugovori, koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ, primjenjivati u RH ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom RH, na temelju odredaba meunarodnog prava o sukcesiji drava u pogledu ugovora. to se tie dvostranih meunarodnih ugovora, RH ima s drugom dravom ugovornicom potvrenu tzv. generalnu sukcesiju; to se odnosi npr. na Austriju, Belgiju, eku, Italiju, Japan,

11

Kinu, Nizozemsku, Njemaku, Rumunjsku, Slovaku, vedsku i Tursku, a pregovorima s odreenim drugim dravama utvreno je koje takve konvencije veu te drave i Hrvatsku. DVOSTRANI MEUNARODNI UGOVORI ugovori o pravnoj pomoi, konzularne konvencije, ugovori o trgovini i plovidbi. VIESTRANI MEUNARODNI UGOVORI haake konvencije o meunarodnom privatnom i procesnom pravu. RH je postala lanica Haakih konvencija: 1. HK o graanskom postupku iz 1954. 2. HK o sukobu zakona u pogledu oblika oporunih raspolaganja iz 1961. 3. HK o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961. 4. HK o mjerodavnom pravu za prometne nezgode iz 1971. 5. HK o mjerodavnom pravu za odgovornost proizvoaa za svoje proizvode iz 1973. 6. HK o olakanju meunarodnog pristupa sudovima iz 1980. 7. HK o graanskopravnim aspektima meunarodne otmice djece iz 1989. to se tie statusnih predmeta vanije konvencije su: Konvencija o poloaju izbjeglica iz 1951., Konvencija o pravnom poloaju osoba bez dravljanstva iz 1954., Konvencija UN o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inozemstvu iz 1956., Konvencija o izdavanju nekih izvoda iz matinih knjiga namijenjenih inozemstvu iz 1956., Konvencija o dravljanstvu udanih ena iz 1957., Konvencija o pristanku na brak, minimalnoj starosti za sklapanje braka i registraciju brakova iz 1962., Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963., Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966., Konvencija o jednoobraznom zakonu o obliku meunarodne oporuke iz 1973., Beka konvencija o izdavanju izvoda iz matinih knjiga na vie jezika iz 1976., Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije prema enama iz 1979., Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989. RH je stranka brojnih konvencija o intelektualnom vlasnitvu, o eljeznikom, cestovnom i zranom prometu, o arbitrai i dr.

O POLJU PRIMJENE MEUNARODNIH UGOVORA Polje primjene meunarodnog prava zasniva se iskljuivo na sporazumu drava ugovornica. Erga omnes (prema svima)-bez obzira na dravljanstvo ili dravnu pripadnost osobe, djeluju neke novije haake konvencije, kao npr. ona o mjerodavnom pravu za oporuna raspolaganja iz 1961. Ili o mjerodavnom pravu za prometne nesree iz 1971. Kolizijske norme takvih konvencija djeluju u okviru svog polja primjene ratione materiae bez ikakva ogranienja dakle jednako kao autohtona kolizijska pravila unutranjeg prava ija se primjena ne uvjetuje postojanjem uzajamnosti. Veina konvencija to sadre pravila mpp i meunarodnog procesnog prava, temelji se na naelu uzajamnosti; primjenjuju se samo prema dravi koja je stranka konvencije. Dvostrani ugovori o pravnoj pomoi koji sadre kolizijske norme, ili pravila meunarodnog procesnog prava, primjenjuju se izmeu drava ugovornica, inter partes, dok odnose prema treim dravama ureuje unutranji mpp. Takvi meunarodni ugovori i njihova pravila predstavljaju lex specialis s ogranienim poljem primjene unutar kojeg je iskljuena primjena unutranjeg mpp odnosno meunarodnog procesnog prava. Primjer kombinacije djelovanja konvencije erga omnes i inter partes je Newyorka konvencija o priznanju i izvrenju stranih arbitranih odluka iz 1958.; ona se primjenjuje bez obzira na to je li strana arbitrana odluka donesena u drugoj dravi ugovornici,

12

ali ugovorna drava moe izjaviti da ograniava konvencijsku primjenu samo na arbitrane odluke donesene u drugoj dravi ugovornici. to se tie meunarodnih ugovora koji izjednauju materijalno privatno pravo izmeu drava ugovornica, najee se utvruje mogunost da potencijalne drave ugovornice pristupe samo dijelu konvencije. Npr. UNIDROIT konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima iz 1995. Metodu djelominog usvajanja konvencijskog polja primjene utvruje BK o meunarodnoj prodaji robe iz 1980. koja svojim odredbama o rezervama omoguuje dravama ugovornicama da samo djelomino preuzmu njena rjeenja. U sluaju da su neka pitanja nejednako rijeena konvencijama i unutarnjim pravom, treba primijeniti konvencijske odredbe. Ako se utvrdi da konvencijska rjeenja, zbog nepotpunosti i svog ogranienog polja primjene ratione materiae ili personae, ne ureuju pravna pitanja koja treba rijeiti, pribjegava se podredno kolizijskopravnoj metodi radi iznalaenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava.

INOZEMNI I UNIFICIRANI MPP I MEUNARODNO GRAANSKO PROCESNO PRAVODanas su u nekim dravama na snazi posebni zakoni o mpp, a u nekim dravama odredbe mpp sadre propisi graanskih zakonika, uvodnih zakona za graanski zakonik ili drugih zakona. U dravama common lawa izvori mpp su zakoni, sudska praksa i, u odreenoj mjeri, miljenja pravnika. U engleskom pravu postoji vezanost sudova na presedane; to je tzv. doctrine of stare decidis, po kojoj su sudske odluke presedani za sluajeve o kojima se odluuje u budunosti. Pri tom razlozi na kojima se odluka zasniva, ratio decidendi, viih sudova veu nie sudove. U pravu SAD ne postoji jedan sustav mpp, ve svaka drava ima svoje mpp, osim ako se radi o materiji koja je ureena federalnim pavom i meunarodnim ugovorima. Ameriki pravni institut donio je prvu i drugu seriju tzv. Restatementa o sukobu prava, privatnu ameriku kodifikaciju mpp. Glavni izvjestitelj i tvorac Restatementa I. o sukobu prava iz 1934. Bio je Beale, a Restatementa II. o sukobu prava iz 1971. bio je Reese. UNIFICIRANO PRAVO U mnogim dravama znatan dio mpp ureuju viestrani ugovori i dvostrani meunarodni ugovori. Najpoznatiji viestrani ugovori su haake konvencije, te meunarodni ugovori to se donose u okviru djelatnosti Vijea Rurope i EU; zatim konvencije donesene u okviru meunarodne komisije za osobna stanja, u okviru Interamerike konferencije za mpp, Skandinavske konvencije, Montevideovski ugovori, te Codigo Bustamante. HAAKE KONVENCIJE Vaan su izvor ujednaenog mpp i meunarodnog procesnog prava. Donose se u okviru Haake konferencije za meunarodno privatno pravo sa sjeditem u Den Haagu, koja djeluje pod okriljem nizozemske vlade uz manje prekide od 1883. Danas Konferencija djeluje na osnovi Statuta iz 1955. Poslije II. svjetskog rata doneseno je 30 konvencija.

13

Tehnika donoenja konvencija: izabrana pitanja, koja se odlui ujednaiti, najprije temeljito analizira tajnitvo Konferencije. Potom se odravaju sjednice posebne komisije, u ijem radu sudjeluju, uz strunjake Stalnog ureda i strunjaci zemalja lanica i zainteresiranih meunarodnih organizacija, radi donoenja konvencijskog nacrta. U odreenom trenutku imenuje se glavni izvjestitelj. Kad je tekst budue konvencije temeljito pripremljen i usuglaen izmeu strunjaka drava ugovornica, saziva se diplomatska konferencija koja, ako je uspjena, prihvaa konani tekst nacrta konvencije koji se potom moe potpisivati. Konvencije nose datum prvog potpisivanja, a stupaju na snagu kad ih ratificira onaj broj drava koji sama konvencija odreuje i kad, ako je to predvieno, proe utvreni rok. RH je lanica Haake konferencije, s kojom kao i njezinim Stalnim uredom surauje hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova. EUROPSKE KONVENCIJE. UNIFIKACIJA U OKVIRU VIJEA EUROPE. lanovi VE zakljuili su sljedee meunarodne ugovore koji ureuju privatnopravne situacije s meunarodnim obiljejem: 1. EK o obavijestima o stranom pravu iz 1968. 2. EK o oslobaanju od legalizacije isprava koje izdaju diplomatski ili konzularni predstavnici iz 1971. 3. EK o imunitetu drava iz 1972. 4. EK o dostavljanju zahtjeva za pomo za procesne trokove iz 1977. 5. EK o priznanju i izvrenju odluka o skrbi nad djecom i o ponovnom stavljanju djece pod skrb iz 1980. 6. EK o steaju iz 1990. Hrvatska je pristupivi njegovom Statutu postala lanicom Vijea Europe 1996. Na materiju mpp posredno utjeu EK o dravljanstvu iz 1997., te Konvencija o zatiti prava ovjeka i temeljnih sloboda iz 1950. RH je stranka te konvencije od 1997. Ta se konvencija smatra nekom vrstom europskog ustava o temeljnim pravima, to se odnosi podjednako na vie od 40 europskih drava u kojima je na snazi i na EU. UNIFIKACIJA U OKVIRU EUROPSKE UNIJE U okviru EZ donesene su EK o meusobnom priznanju trgovakih drutava i pravnih osoba iz 1968., Bruxelleska konvencija o sudskoj nadlenosti, priznanju i ovrsi odluka u graanskim i trgovakim predmetima iz 1968. (s dva Protokola: Protokol o odreenim pitanjima nadlenosti i ovrhe iz 1968. I Protokol o tumaenju konvencije po Europskom sudu iz 1971.) i Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze iz 1980. Konvencijski sistem ujednaavanja prava je naputen. Radi stvaranja zajednikog pravnog prostora EU, Ugovorom o EZ u amsterdamskoj verziji iz 1997. Utvruje se da i tu materiju ureuje Vijee, dakle da se mpp i meunarodno procesno pravo utvruje europskim sekundarnim pravom. 22.12.2000. donesena je Uredba Vijea br.44/2001. o sudskoj nadlenosti, priznanju i ovrsi odluka u graanskim i trgovakim predmetima, koja je stupila na snagu 2002. i zamijenila Bruxellesku konvenciju.

14

BRUXELLESKA KONVENCIJA O SUDSKOJ NADLENOSTI, PRIZNANJU I OVRSI, ODLUKA U GRAANSKIM I TRGOVAKIM PREDMETIMA PRETEA UREDBE BR.44/2001. I O LUGANSKOJ KONVENCIJI BK donesena je 27.9.1968. na osnovi l.220. Rimskog ugovora o osnivanju EEZ. Njome se ujednauju, unutar polja primjene propisi drava ugovornica. Stupila je na snagu 1973. izmeu 6 prvotnih lanica, a kasnije su joj pristupile druge lanice EZ. U Preambuli se navode konvencijski ciljevi: pojaanje pravne zatite osoba koje se nalaze unutar EZ. Smatra se meunarodnim ugovorom. Konvenciji ne mogu pristupiti drave koje nisu lanice EZ, ali one mogu zakljuiti tzv. paralelnu konvenciju, to je i uinjeno potpisivanjem Luganske konvencije o istoj materiji 1988. BK je tzv. conventio double, jer sadri pored odredaba o nadlenosti sudova drave ugovornice i pravila o priznanju meunarodne nadlenosti sudova ostalih drava ugovornica. Konvencija sadri odredbe o sudskoj direktnoj meunarodnoj nadlenosti u imovinskim graanskim i trgovakim predmetima, ija primjena u naelu ovisi o prebivalitu tuenog u dravi ugovornici. Njome se olakava i ubrzava priznanje i ovrha sudskih odluka donesenih u dravama ugovornicama, bez obzira na to jesu li te odluke donesene na osnovi same konvencije ili uz primjenu nacionalnih prava; pri tom se u naelu ne ispituje meunarodna nadlenost suda odluke , a uvodi se . umjesto kontradiktornog postupka eksekvature brzi i jednostavni postupak izvrenja. Protokolom o tumaenju iz 1971. koji je stupio na snagu 1979. za tumaenje Konvencije nadlean je Sud EZ. Predviene su dvije vrste postupka. Prva je vezana uz nadlenost Suda uz tzv. prethodno odluivanje; odreeni nacionalni sudovi mogu traiti takvo prethodno odluivanje, ako smatraju da im je to potrebno radi donoenja odluke. Druga vrsta postupka oslanja se na institut tzv. tube u javnom interesu koja postoji u romanskom pravnom krugu; predvia se da dravni odvjetnici ili druga tijela koja imenuje drava ugovornica mogu zahtijevati stanovite Suda, ako su pravomone odluke sudova njihove drave protivne tumaenju koje je dao taj sud ili neki vii sud drave ugovornice. Tumaenja Suda obvezuju sudove drava ugovornica. LUGANSKA KONVENCIJA koja ureuje istu materiju kao BK, potpisana je u Luganu 198. od strane lanica EZ i EFTE (Europske udruge slobodne trgovine) radi daljnjeg ujednaavanja prava drava te dvije dravne grupacije. Ovlasti Suda EZ o tumaenju, to ih sadri Protokol o tumaenju BK, ne odnosi se na tumaenje Luganske konvencije, jer taj Sud nema nadlenost u predmetima koji se ne tiu prava i drava EU. Zato je donesen Protokol br.2. koji obvezuje sudove drava ugovornica da pri tumaenju Konvencije uzimaju u obzir naela koja se utvruju mjerodavnim odlukama donesenim u drugim dravama ugovornicama; radi se o odlukama sudova posljednje instance i drugim vanim odlukama. RIMSKA KONVENCIJA O MJERODAVNOM PRAVU ZA UGOVORNE OBVEZE Njom se ujednauje kolizijsko pravo za ugovorne obveze, sklopljena je 19.6.1980. u Rimu izmeu drava EZ. Stupila je na snagu 1991., nakon to ju je ratificiralo 7 drava. Njene lanice mogu biti samo lanice EZ. 1988. potpisana su dva protokola o njenom tumaenju i oni su stupili na snagu 2004. Protokoli omoguuju odreenim sudovima drava ugovornica da trae od Suda EZ tumaenje konvencije. Konvencija ima opu primjenu, budui da se primjenjuje bez obzira na to ima li bar

15

jedna od ugovornih stranaka prebivalite ili sjedite unutar drava ugovornica; za njenu primjenu odluno je jedino to to se spor rjeava u jednoj od drava ugovornica. Osnovno konvencijsko naelo o odreivanju mjerodavnog prava je naelo autonomije stranaka, po kojem se na ugovor primjenjuje pravo koje stranke izaberu. Ako stranke ne izaberu mjerodavno pravo, kao podredni statut primjenjuje se najee pravo koje je u najblioj vezi s ugovorom. Pretpostavlja se da takva postoji s dravom u kojoj stranka koja ispunjava karakteristinu inidbu ima u trenutku sklapanja ugovora redovno boravite odnosno sjedite. Konvencija ne predvia mogunost ugovaranja legis marcatoriae. KONVENCIJE O GRAANSKOM STANJU MEUNARODNE KOMISIJE ZA GRAANSKA STANJA Komisija je osnovana 1950. i ima 15 lanica meu kojima je i Hrvatska. Njezina je zadaa olakavanje meunarodne suradnje u predmetu graanskog stanja i olakavanje razmjene informacija izmeu slubi graanskog stanja drava ugovornica. U okviru te organizacije donesene su brojne konvencije: Parika konvencija o olakanju zakljuenja braka u inozemstvu iz 1964., Istambulska konvencija o promjeni prezimena i imena iz 1958., Bernska konvencija o smanjenju sluajeva apatridije iz 1973., Beka konvencija o izdavanju viejezinih izvadaka iz knjiga osobnog stanja iz 1976. i dr. DRUGE VANIJE KONVENCIJE I INSTRUMENTI UNIFIKACIJE, POSEBNO U OKVIRU UNICITRAL I UNIDROIT U Skandinaviji postoji pet nordijskih konvencija koje se odnose na brak, usvojenje, starateljstvo to su: 1. konvencija o utjerivanju alimentacijskih iznosa iz 1931. 2. Konvencija o kolizijskopravnim odredbama o braku, usvojenju i skrbnitvu iz 1931. 3. Konvencija o priznanju i izvrenju graanskih odluka iz 1932. 4. Konvencija o steaju iz 1933. 5. Konvencija o nasljeivanju, oporuci i podjeli ostavine iz 1934. Od latinoamerikih konvencija znaajne su Codigo Bustamante i Montevideovske konvencije. Codigo Bustamante je meunarodni ugovor potpisan u Havani na VI. Konvenciji Panamerike unije 1928. od strane 20 latinskoamerikih drava. CB predstavlja opsenu unifikaciju, jer sadri 437 lanaka, koji su sadrani u 4 knjige s Uvodnim dijelom. Obuhvaene su grane meunarodnog graanskog prava, meunarodnog trgovakog prava, meunarodnog kaznenog prava i meunarodnog procesnog prava. Odredbe CB dijele se u 3 vrste: 1) odredbe koje veu osobe na osnovi dravljanstva ili prebivalita; 2) odredbe koje se primjenjuju na sve osobe na odreenom podruju; 3) odredbe koje se primjenjuju na osnovi stranake volje. Osobni statut odreuje se po pravu ugovornih drava. Priznaju se steena prava, uz rezervu javnog poretka. Renvoi se ne primjenjuje, jer se upuuje na supstancijalna pravila, osim pri odreivanju osobnog statuta. Prethodno je pitanje odreeno samostalnim kolizijskim pravilima, a o zatiti javnog poretka ne postoji opa odredba, ve se predvia primjena lokalnog, teritorijalnog prava.

16

Montevideovski ugovori, zakljueni 1889., meunarodni su ugovori o graanskom, procesnom i trgovakom pravu, koji su danas na snazi izmeu Bolivije, Kolumbije i Perua. U sjevernoj i junoj Americi mpp se unificira konvencijama to se donose u okviru Organizacije Amerikih drava, pa su do sada donesene razne konvencije, npr. Konvencija o mjerodavnom pravu za ugovore iz 1994. U okviru Un donesene su mnoge konvencije: enevska konvencija o meunarodnom priznanju prava na zrakoplovima iz 1948., enevska konvencija o pravnom poloaju izbjeglica iz 1951. (RH), Protokol o pravnom poloaju izbjeglica iz 1967., Newyorka konvencija o pravnom poloaju osoba bez dravljanstva iz 1954. (RH), Konvencija o ostvarivanju zahtjeva za uzdravanje u inozemstvu iz 1956. (RH), Newyorka konvencija o priznanju i ovrsi inozemnih arbitranih odluka iz 1958. (RH), Europska konvencija o meunarodnoj trgovakoj srbitrai iz 1961. (RH). Znaajna je i aktivnost UNICITRAL i UNIDROIT na ujednaavanju privatnog, posebno trgovakog prava s meunarodnim obiljejem. UNICITRAL je osnovan 1966. kao komisija Glavne skuptine UN. Sastoji se od odreenog broja izabranih drava lanica UN, stalnog Tajnitva i 6 radnih skupina. Te skupine odravaju sastanke u pravilu dva puta godinje i njihove odluke prihvaaju se konsenzusom. Pri harmonizaciji prava UNICITRAL primjenjuje, uz pripremanje meunarodnih ugovora i model-zakone, Pravila i Zakonodavne vodie. UNIDROIT je osnovan 1926. kao specijalizirana organizacija Lige naroda, radi ujednaavanja materijalnog prava, iznimno i kolizijskih normi. 2003.g. UNIDROIT ima 59 drava lanica, meu njima je i RH. Svrhu svog postojanja ispunjava pripremanjem meunarodnih ugovora, model-zakona, zakonodavnih vodia i naela.

17

KOLIZIJSKOPRAVNA METODA

KOLIZIJSKA PRAVILA Odreuju koje e se od vie razliitih materijalnopravnih pravila primijeniti n apravnu situaciju koja ima vezu s pravima vie drava. To pravilo ne rjeava pravnu situaciju, nego upuuje na mjerodavno materijalno pravo koje treba primijeniti. Npr. sposobnost osobe da se mjenino obvee odreuje zakon njezine zemlje. (94./1 ZM) Kolizijskopravno upuivanje na domae ili strano pravo treba razlikovati od upuivanja jedne materijalne norme na druge propise.pri tom se uvijek radio o upuivanju unutar istog pravnog poretka. (npr. 569. PZ). Razlika izmeu navedenog upuivanja i onog kolizijskopravnog je u tome da se tim upuivanjem proglaava primjenjivim norme ili norma domaeg materijalnog prava, dok kolizijsko pravilo upuuje na cijelu vrstu materijalnih propisa domae ili strane drave. Kolizijskopravno upuivanje katkada je dosta konkretno to se tie primjene prava odreene drave (tako npr. kad se odreuje mjerodavnost materijalnog prava koje je utvreno zakonom koji sadri kolizijsko upuivanje, npr. 985. PZ). Kolizijska pravila veinom ne upuuju na konkretno odreeno pravo ili na konkretni zakon ije materijalne norme treba primijeniti, ve samo na cjelokupni pravni poredak odreene drave; tako je npr. pri upuivanju na pravo

18

dravljanstva (za pravnu i poslovnu sposobnost fizike osobe mjerodavno je pravo drave iji je ona dravljanin). Kolizijska pravila upuuju na materijalno pravo neposredno. Katkada je to posredstvom drugih kolizijskih pravila mpp, npr. to je u sluaju renvoi, tj. uzvrata i upuivanja dalje. Osim toga, kolizijska pravila upuuju i katkada na mjerodavno pravo posredno i na temelju interlokalnih, inetertemporalnih i interpersonalnih kolizijskih pravila. Pr. upuivanje putem interlokalnih kolizijskih pravila Ako je mjerodavno pravo drave iji pravni poredak nije jedinstven, a pravila ovog zakona ne upuuju na odreeno pravno podruje u toj dravi, mjerodavno pravo odreuje se prema pravilima tog poretka. (l.10/1 ZRS) Pr. upuivanje putem intertemporalnih kolizijskih pravila Za nasljeivanje je mjerodavno domovinsko pravo ostavitelja u asu smrti (l.30./1 ZRS) Kad se radi o nepostojanju interlokalnog prava, upuuje se na primjenu prava podruja drave s kojom situacija ima najbliu vezu (l10/2 ZRS). Razlika izmeu kolizijskih pravila i normi materijalnog prava postoji i u njihovoj strukturi. Materijalno pravilo sadri apstraktnu zakonsku dispoziciju i apstraktnu pravnu posljedicu (sankciju). Takve sastojke ima i kolizijsko pravilo, ija dispozicija sadri dva elementa kategoriju vezivanja i poveznicu, a pravna je posljedica primjena domaeg odnosno stranog prava.

VRSTE KOLIZIJSKIH PRAVILA I NJIHOVA PRIMJENAIZRIITA I SKRIVENA PRAVILA Kolizijska pravila su izriita ili skrivena. Izriita pravila donosi zakonodavac. Skrivena pravila nalaze se u pravilima o sudskoj nadlenosti i to uglavnom u pravu SAD; kad tamonji sudovi svoju meunarodnu nadlenost temelje na prebivalitu stranaka te na takve sluajeve primjenjuju svoju legis fori, to zapravo dovodi do primjene materijalnog prava legis domicilii. Takva skrivena pravila ne postoje u hrvatskom pravu ni u pravima drugih europskih drava civil lawa. Razlog je taj to kolizijska pravila donosi zakonodavac ili nastaju sudskom praksom. U oba sluaja, kolizijska pravila nastaju primjenom naela ureivanja privatnopravnih situacija s meunarodnim obiljejem upuivanjem na pravo koje je s takvom situacijom u najblioj vezi. Stoga se u hrvatskom pravu situacije za koje ne postoje izriita zakonska kolizijskopravna norma, takva zakonska praznina ne ispunjava uzimanjem u obzir hrvatskih procesnih odredaba o meunarodnoj sudskoj nadlenosti, ve se to ini na osnovi ope odredbe ZRS koja utvruje naine popunjavanja zakonskih praznina. (odgovarajue se primjenjuju odredbe i naela ZRS, naela pravnog poretka RH i naela mpp l.2.ZRS) Kolizijsko pravilo moe biti skriveno u drugom pravilu; tako je katkada u posebnom pravilu skriveno ope kolizijsko pravilo. NEPOTPUNA I POTPUNA PRAVILA Kolizijska se pravila mogu podijeliti na nepotpuna (jednostrana) i potpuna (viestrana); pri tom je u pravilu kriterij podjele doseg njihove kategorije vezivanja, to utjee na prostornu dimenziju mjerodavnog prava.

19

Nepotpuno kolizijsko pravilo upuuje samo na primjenu domaeg prava, a rjee postoje takva pravila to odreuju primjenu stranog prava. Npr. ZZTN iz 2003. propisuje da se njegove odredbe primjenjuju na pravne i fizike osobe sa sjeditem i prebivalitem u inozemstvu, ako njihovo sudjelovanje u prometu robe i/ili usluga proizvodi uinak na domaem tritu. Po toj kolizijskoj odredbi utvruje se, pod pretpostavkom da sudjelovanje navedenih osoba ima uinke na hrvatskom podruju, mjerodavnost hrvatskog prava. Potpuna kolizijska pravila upuuju, ovisno o konkretnoj situaciji, na primjenu domaeg, odnosno stranog prava; pritom doseg kategorije vezivanja (npr. sposobnost, oblik oporuke, ugovor, usvojenje) nije ogranien ni personalno ni teritorijalno. Npr. Sposobnost osobe da se mjenino obvee odreuje zakon njezine zemlje. (l.94/1 ZM) Za ugovor mjerodavno je pravo to su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno. (l.19 ZRS) Nepotpuna i potpuna kolizijska pravila donose se u unutarnjem pravu, ali sadre ih i meunarodni ugovori. Dok dvostrane konvencije ureuju odnose samo to se tiu dravljana drava ugovornica, viestrani meunarodni ugovori primjenjuju se ili samo na dravljane drava ugovornica ili i na druge osobe koje imaju odreenu vezu s ugovornim dravama. U modernim kodifikacijama mpp uglavnom se donose potpuna kolizijska pravila. Neka kolizijska pravila imaju odreene znaajke nepotpunih pravila, ali ipak ona to nisu. Npr. I kad postoje uvjeti za sklapanje braka po pravu drave iji je dravljanin osoba koja eli sklopiti brak pred nadlenim tijelom RH, nee se dopustiti sklapanje braka ako, to se tie te osobe, postoje po pravu RH smetnje koje se odnose na postojanje ranijeg braka, srodstvo i nesposobnost za rasuivanje. (l. 32/2 ZRS) Iznimno od odredaba l. 976. Zakonika, koje za naknadu tete od sudara brodova upuuju na primjenu stranog prava, primjenjuju se: 1) odredbe Zakonika ako je jedan od brodova izmeu kojih je dolo do sudara hrvatski ratni brod ili hrvatski javni brod. (l.977. PZ) Nije doputeno branim ugovorom uglaviti primjenu stranog prava na imovinske odnose. (l.257. OZ) SAMOSTALNA I NESAMOSTALNA PRAVILA Kolizijska pravila dijele se na samostalna i na nesamostalna (pomona) pravila. Samo se na osnovi samostalnih pravila upuuje na mjerodavno pravo. Npr. Za razvod braka mjerodavno je pravo drave iji su dravljani oba brana druga u vrijeme podnoenja tube. (l.35/1 ZRS) Nesamostalno pravilo samo dopunjuje samostalnu normu. Njime se ne odreuje mjerodavno pravo, ve iskljuivo slui kao dopuna, usmjerenje ili kontrola potpunog kolizijskog pravila. Npr. Ne primjenjuje se pravo strane drave ako bi njegov uinak bio suprotan Ustavom RH utvrenim osnovama dravnog ureenja. (l.4 ZRS)

20

Pravo strane drave primjenjuje se prema smislu i pojmovima to ih sadri. (l.9 ZRS) Nesamostalna kolizijska pravila (npr. odredbe o javnom poretku, uzvratu i upuivanju dalje, zabrani fraudolznog zaobilaenja domaeg prava, apatridiji i polipatridiji) uglavnom su sadrana u opim odredbama kodificiranog mpp, dok su samostalna pravila utvrena u posebnom dijelu i njima se odreuju razni statuti, npr. osobni, brani, nasljedni, ugovorni; tako je to npr. u ZRS, austrijskom, maarskom i talijanskom zakonu. UVJETNA PRAVILA Sve navedene vrste kolizijskih pravila su bezuvjetna pravila; primjenjuju se bez obzira na to kakav e biti u konkretnom sluaju rezultat upuivanja na mjerodavno materijalno pravo. S druge strane postoje i tzv. uvjetna kolizijska pravila. Konstrukcija primjene mjerodavnog prava na osnovi uvjetnih pravila je sljedea: mjerodavno je pravo drave A, ali pod odreenim pretpostavkama primjenjuje se pravo drave B. Ratio donoenja takvih pravila jest poveanje pravne sigurnosti i predvidljivosti, te favoriziranje pravnog posla. Npr. Sposobnost osobe da se mjenino obvee odreuje zakon njezine zemlje. Osoba koja bi prema tom zakonu bila mjenino nesposobna, ipak je pravovaljano obvezana ako je potpis dala na podruju zemlje po ijim bi zakonima imala mjeninopravnu sposobnost. (l.94/1 i 2 ZM) Npr. Za stranaku parninu sposobnost fizike osobe mjerodavno je pravo drave iji je ona dravljanin. Ako strani dravljanin nije parnino sposoban prema toj odredbi, a parnino je sposoban prema pravu RH, moe sam poduzimati radnje u postupku. (l.79/1 i2 ZRS) Podvrstu uvjetnih kolizijskih pravila ine pravila po kojima primjena jednog od prava na koja se upuuju zavisi od sadraja tog prava; odreuje se tako primjena onog prava koje je za odreenu stranku povoljnije, odnosno po kojem je pravni posao valjan. Npr. Za pozakonjenje mjerodavno je pravo drave iji su dravljani roditelji, a ako roditelji nisu dravljani iste drave pravo drave onog roditelja po kojem je pozakonjenje pravovaljano. (l. 43/1 ZRS) U tim sluajevima dolazi do primjene odreenog materijalnog prava tek nakon utvrenja materijalnog prava na koje upuuje takva kolizijska norma, dakle a posteriori, pa se po tome takva pravila razlikuju od svih ostalih kolizijskih normi. Koje e se usporeeno materijalno pravo primijeniti, ovisi o pretpostavkama utvrenim u konkretnim kolizijskim pravilima i o situaciji koja se supsumira pod takva pravila. PRIMIJENJUJU LI SE KOLIZIJSKA PRAVILA OBVEZATNO? Openito se smatra da se radi o prinudnim normama koje stranke ne mogu iskljuiti. Ako je npr. polazno hrvatsko pravo, tj. ako je nadlean za rjeavanje situacije s meunarodnim obiljejem hrvatski sud ili drugo tijelo primjene, to tijelo treba obvezatno primijeniti odgovarajue kolizijsko pravilo. Temeljni kriterij je primjena prava najblie veze (najblie je pravo drave o ijem se dravljaninu radi). Svrha kolizijskih pravila nije da uputi na bilo koje pravo, nego na ono s kojim je situacija koja se razrjeava u najuoj vezi (primjena najblieg prava). Kolizijsko pravilo ispunjava svoju funkciju ako u konkretnom sluaju na osnovi poveznice dovede do toga da se za njegovu kategoriju vezivanja moe primijeniti mjerodavno pravo.

21

Pravna priroda kolizijskih pravila to su prisila pravila ius cogens (sud ne moe ne primijeniti neko kolizijsko pravilo; stranke ne mogu traiti da se ono ne primijeni). Je li materijalno upuivanje doputeno i koji je njegov doseg, ocjenjuje se po mjerodavnom pravu na koje upuuje polazno mpp. STRUKTURA KOLIZIJSKIH PRAVILA Samostalno kolizijsko pravilo sastoji se od dva elementa i to kategorije vezivanja i poveznice. KATEGORIJA VEZIVANJA Predstavlja okvirni ili skupni pojam apstraktnih ivotnih odnosa, pravnih injenica, pravnih situacija ili pravnih odnosa, koji se podvrgavaju pod odreeno mjerodavno pravo. Npr. Poslovna sposobnost, oblik zakljuenja braka, posvojenje, nasljeivanje, ugovorni odnosi. Za zakonske imovinske odnose branih drugova mjerodavno je pravo drave iji su oni dravljani. (l.36/1 ZRS) Kategorija vezivanja zakonski imovinski odnosi branih drugova jest pravni odnos, jednako kao npr. ugovor ili skrbnitvo. Najprije treba utvrditi da li postoji pravni odnos valjanog braka (prethodno pitanje), a tek potom, ako postoji, mogu se na osnovi kolizijskog pravila odreivati zakonski imovinski odnosi branih drugova. Kolizijsko pravilo upuuje na pravo po kojem e se prosuivati njegova kategorija vezivanja. Ovisno o sadraju pravila na koje se tako upuuje, postoje npr. osobni, stvarni, ugovorni, deliktni ili brani statuti. Izrazom statut oznauje se sadraj materijalnih pravila mjerodavnog prava. Statut je mjerodavno pravo za odreenu kategoriju vezivanja. POVEZNICE VANIJE PODJELE Poveznica je pravna injenica (npr. mjesto poinjenja protupravnog ina, mjesto gdje stvar lei, ugovorna odredba) ili pravni pojam (npr. dravljanstvo, prebivalite) to upuuje na mjerodavno pravo za kategoriju vezivanja. PODJELA POVEZNICA S OBZIROM NA VEZU S PRAVNIM PORETKOM Neke poveznice temelje se na odnosu osoba s odreenim pravnim poretkom, druge na vezu pravnog poretka sa stvari, a tree s pravnim djelovanjem. pri tom se uvijek dakako polazi od naela upuivanja na najblie pravo. 1) Neke poveznice uzimaju u obzir pravne subjekte, pa upuuju na pravo s kojim te osobe imaju personalnu najbliu vezu. Tako su fizike osobe esto za statusne odnose podvrgnute pravu drave iji su dravljani. Npr. Za pravnu i poslovnu sposobnost fizike osobe mjerodavno je pravo drave iji je ona dravljanin. (l.14/1 ZRS) U dravama common lawa, umjesto dravljanstva navedeni se odnosi prosuuju po pravu drave s kojom osoba ima najbliu teritorijalnu vezu, a to je, za statusna pitanja i zakljuenje ugovora, esto drava njezina prebivalita. 2) Druga vrsta poveznica utvruje najbliu vezu objekta s odreenim pravnim poretkom. Npr. U pogledu prava vlasnitva i drugih stvarnih prava na zrakoplovu primjenjuje se pravo drave u kojoj je zrakoplov registriran. (l.181. ZOSZP) 3) Trea vrsta poveznica upuuje, za odreene kategorije vezivanja, na pravo mjesta djelovanja.

22

To se utvruje npr. pri odreivanju izvanugovorne odgovornosti za naknade tete zbog sudara broda, za oblik zakljuenja braka, za upis u sudski registar, ili u mjeninom pravu za oblik i rokove protesta. Npr. Na naknadu tete zbog sudara brodova primjenjuju se: 1) pravo drave u ijem se teritorijalnom moru ili unutarnjim vosama dogodio sudar. (l.976. PZ) Za oblik braka mjerodavno je pravo mjesta u kojem se brak sklapa. (l.33 ZRS) Oblik i rokove protesta, kao i oblik ostalih radnji potrebnih za vrenje ili za odravanje mjeninih prava, odreuje zakon zemlje na ijem se podruju mora podii protest ili izvriti radnja. (l. 96. ZM) SUBJEKTIVNA, OBJEKTIVNA POVEZNICA I POVEZNICA NAJBLIA VEZA Osnova ove podjele poveznica je mogunost odnosno nemogunost zainteresiranih pravnih subjekata da sami odreuju mjerodavno pravo. Za odreene kategorije vezivanja pravni subjekti mogu izabrati mjerodavno pravo, pa tako o njihovoj pravnorelevantnoj volji ovisi koje e se pravo primijeniti. Takva mogunost stranakog izbora mjerodavnog prava je subjektivna poveznica, za razliku od drugih poveznica koje utvruje zakonodavac ili su nastale u sudskoj praksi. Ako se na mjerodavno pravo upuuje objektivnim poveznicama, na primjenu mjerodavnog prava ne utjee volja stranaka. Veina situacija s meunarodnim obiljejem ureena je objektivnim poveznicama, kao npr. dravljanstvo, dravna pripadnost, prebivalite, redovno boravite, mjesto gdje stvar lei. Subjektivna poveznica samo potencijalno upuuje na pravo koje se treba primijeniti, a od pravnih subjekata zavisi hoe li tu mogunost iskoristiti. Npr. Za ugovor mjerodavno je pravo to su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno. (l.19. ZRS) Za materijalnopravnu valjanost ugovora o arbitrai mjerodavno je pavo koje su stranke izabrale. (l.6 (7) ZA) Poveznica najblie veze je posebni mpp pojam iji sadraj odreuje i ispunjava tijelo primjene ovisno o konkretnim okolnostima. Npr. Ako osoba koja nije dravljanin RH ima dva strana dravljanstva ili vie stranih dravljanstava, za primjenu ovog zakona smatra se da ima dravljanstvo one drave iji je dravljanin i u kojoj ima prebivalite. Ako nema prebivalite ni u jednoj dravi iji je dravljanin, onda se smatra da ima dravljanstvo one drave iji je dravljanin i s kojom je u najblioj vezi. (l.11/2 i 3 ZRS) U tim sluajevima se propisuje upuivanje na najbliu, najvru vezu, ako se utvrdi da se ne moe primijeniti pravo na koje upuuju prethodne poveznice. Nadleno tijelo primjene, u takvim situacijama, nakon ocjene relevantnih okolnosti, utvruje koje je pravo najblie veze. Prednost poveznice najue veze kao i subjektivne poveznice u odnosu na objektivne poveznice sastoji se u tome to omoguuju u konkretnom sluaju uzimanje u obzir rjeenja koja su najblia strankama, ili pravnoj situaciji. ISKLJUIVE POVEZNICE I KOMBINACIJA POVEZNICA Kolizijsko pravilo sadri jednu ili vie poveznica.

23

Npr. Za stavljanje pod skrbnitvo i prestanak starateljstva, te za odnose izmeu staratelja i osobe pod starateljstvom, mjerodavno je pravo drave iji je dravljanin osoba pod starateljstvom. (l.15/1 ZRS) Oporuka je pravovaljana u pogledu oblika ako je pravovaljana po jednom od ovih prava: 1) po pravu mjesta gdje je oporuka sastavljena; 2) po pravu drave iji je dravljanin bio oporuitelju bilo vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti; 3) po pravu oporuiteljeva prebivalita bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti; 4) po pravu oporuiteljeva boravita bilo u vrijeme raspolaganja bilo u vrijeme smrti; 5) po pravu RH; 6) za nekretnine i po pravu mjesta gdje se nekretnina nalazi. (l. 31/1 ZRS) Kolizijska pravila s vie poveznica upuuju na mjerodavno pravo na alternativni ili na kumulativni nain. Pri alternativnom upuivanju (pr.oporuke) u praksi se primjenjuje ono od vie mjerodavnih prava to dovodi do povoljnijeg rezultata. to se tie kumuliranja poveznica, razlikuju se dvije vrste rjeenja. Katkada se distributivno kumulira vie mjerodavnih prava; kao primjer za to je pretpostavke za sklapanje braka kolizijsko pravilo odreuje da se za svaku osobu koja eli sklopiti brak, te pretpostavke prosuuju po njegovom domovinskom pravu. (l.32/1 ZRS). Potpuna kumulacija; za zasnivanje i prestanak posvojenja primjenjuje se i domovinsko posvojitelja i posvojeta (l.44/2 ZRS). Takva se kumulacija predvia i meunarodnim ugovorima, kao npr. po Ugovoru o uzajamnoj pravnoj pomoi izmeu bive Jugoslavije s Bugarskom iz 1956., kojem je Hrvatska postala strankom notifikacijom o sukcesiji (l.40/1) PRIMARNE I PODREDNE POVEZNICE Kolizijsko pravilo ispunjava svoji funkciju ako dovodi u konkretnom sluaju na osnovi poveznice do toga da se za njegovu kategoriju vezivanja moe primijeniti mjerodavno pravo. Npr. Za ugovor mjerodavno je pravo koje su ugovorne stranke izabrale. (l.19.ZRS) Ako u nekom drugom sluaju stranke nisu ugovorile mjerodavno pravo, tada stranke ugovorne odnose trebaju ureivati po pravu na koje upuuje podredna poveznica. Ako nije izabrano mjerodavno pravo i ako posebne okolnosti sluaja ne upuuju na drugo pravo, kao mjerodavno pravo primjenjuje se: 1) na ugovor o prodaju pokretnih stvari pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalite odnosno sjedite prodavatelja. (l.20.ZRS) To podredno kolizijsko pravilo primijenit e se u sluaju kad se ne moe primijeniti primarno kolizijsko pravilo to e biti kad ne postoje okolnosti koje se mogu supsumirati pod poveznicu volje stranaka, tj. kad stranke nisu ugovorile mjerodavno pravo. Do podrednog upuivanja dolazi i kod kategorije pravne i poslovne sposobnosti. Po 14/1 ZRS za pravnu i poslovnu sposobnost fizike osobe mjerodavno je pravo drave iji je ona dravljanin. To pravilo, budui da sadri poveznicu dravljanstva, ne rjeava sluaj ako se radi o osobi bez dravljanstva. Takvu prazninu ispunjava podredno kolizijsko pravilo iz l.12/1 ZRS : Ako osoba nema dravljanstva ili se njezino dravljanstvo ne moe utvrditi, mjerodavno pravo odreuje se prema njezinu prebivalitu.

24

Podredna poveznica koja dovodi do podrednog upuivanja na mjerodavno pravo nuna je i u sluaju kad primarna poveznica upuuje na nepostojei pravni poredak. Npr. Za izvanugovornu odgovornost za tetu, ako za pojedine sluajeve nije drugaije odreeno, mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvrena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila, ovisno o tome koje je od ta dva prava povoljnije za oteenika.(l.28/1 ZRS) To kolizijsko pravilo sadri alternativne poveznice mjesto protupravnog ina i mjesto nastupa tetne posljedice; no ako se ta mjesta nalaze na otvorenom moru, a protupravni in je nastao u vezi s iskoritavanjem rudnog bogatstva podmorja nevezano s brodovima na otvorenom moru, tada bi se tim pravilom upuivalo na nepostojei pravni poredak. Takve situacije treba podredno ocjenjivati, per analogiam po kolizijskom pravilu PZ, koje za naknadu tete pod odreenim okolnostima upuuje na pravo RH. Npr. Na naknadu tete zbog sudara broda primjenjuje se: ..... ......2) odredbe Zakonika ako se sudar dogodio na otvorenom moru. (l.976 PZ) Do potpunog upuivanja dolazi i kad se primarno mjerodavno pravo ne primjenjuje zbog zatite domaeg javnog poretka, kod prijevarnog zaobilaenja domaeg prava i kad se mjerodavno strano pravo ne moe utvrditi. Katkada zakonodavac ne odreuje za odreene privatnopravne situacije s meunarodnim obiljejem ni primarno ni podredno upuivanje na mjerodavno pravo (npr. pretpostavke za zakljuenje izvanbrane zajednice osoba razliitog ili istog spola). U takvim sluajevima ipak postoji mogunost utvrenja mjerodavnog prava na temelju ope odredbe iz l.2. ZRS o popunjavanju praznine. Ako u tom zakonu nema za neki odnos odfredba o mjerodavnom pravu, odgovarajue se primjenjuju odredbe i naela ZRS, naela pravnog poretka RH i naela mpp. UPUIVANJE NA MJERODAVNO PRAVO ZA GLAVNO PITANJE (LEX CAUSAE), MJERODAVNO PRAVO ZA POSEBNA PITANJA TE POJAM LEX Statut oznaava mjerodavno pravo za odreenu kategoriju vezivanja. Mjerodavno pravo po kojem se prosuuje glavni predmet, openito se naziva lex causae. U hrvatskom zakonodavstvu govori se o pravu prema kojem se ocjenjuju glavna prava i obveze, pravu koje je mjerodavno za odnos u cjelosti odnosno pravu koje se primjenjuje za sadraj pravnog posla. Npr. Za zastaru mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za sadraj pravnog posla odnosno pravne radnje. Lex causae, odnosno pravo koje ureuje glavni predmet, nije mjerodavno za sva pitanja vezana uz valjanost ugovora ve samo za sadraj pravnog posla, dok se, npr. sposobnost stranaka i oblik ugovora prosuuju po posebnim statutima. Posebna pitanja prosuuju se na osnovi posebnih kolizijskih pravila koja svojim poveznicama upuuju na mjerodavno pravo. Pri tome se tzv. posebnom upuivanju na mjerodavno pravo za dijelove situacija s meunarodnim obiljejem npr. za pravnu i poslovnu sposobnost fizikih osoba mjerodavno je pravo drave iji je ona dravljanin. Poveznice kojima se oznauje mjerodavno pravo odreene drave: lex patriae ptavo dravljanstva osobe

25

lex lex lex lex lex lex lex lex

domicilii pravo mjesta u kojem osoba prebiva (firmae) habitationis pravo redovnog boravita loci actus pravo zakljuenja pravnog posla autonomiae pravo koje su stranke izabrale loci delicti commissi pravo mjesta poinjenja protupravnog ina loci damni pravo mjesta nastanka tete rei sitae pravo mjesta gdje stvar lei fori pravo tijela koje rjeava predmet

Pod izrazom lex ukazuje se na rezultat kolizijskopravne metode upuivanja na mjerodavno pravo, s tim to se, pritom polazi od poveznice.

POVEZNICE I MJERODAVNO PRAVODRAVLJANSTVO Dravljanstvo je pravna pripadnost odreenoj dravi. Po EK o dravljanstvu iz 1997. ono oznauje pravnu vezu izmeu neke osobe i drave, a ne njezino etniko porijeklo. Ono oznauje pravno svojstvo na temelju kojeg drugi propisi daju takvim osobama odreena prava i obveze. Dravljanstvo je najvanija poveznica u hrvatskom mpp; ta poveznica tie se subjekta pravnog odnosa. Njome se upuuje na mjerodavno pravo za razna statusna pitanja fizikih osoba, kao npr. za njihovu pravnu i poslovnu sposobnost. OSOBNI STATUT je pravni poredak na osnovu kojeg se, na osnovi poveznice dravljanstva, procjenjuju svi osobni odnosi osobe. Po ZRS te mnogim meunarodnim ugovorima, koji su u Hrvatskoj na snazi, dravljanstvo je poveznica za osobna, obiteljska i nasljedna pitanja. Ako se zanemari galicijski Graanski zakonik iz 1792., dravljanstvo kao poveznicu za odreivanje pravne i poslovne sposobnosti prvi utvruje francuski GZ iz 1804. sve do tog vremena primjenjivalo se prebivalite. Dravljanstvo se potom uvodi u mnoge kodifikacije graanskog i mpp; za irenje te poveznice zasluno je bilo Mancinijevo uenje izraeno u raspravi O dravljanstvu kao osnovi meunarodnog prava iz 1851. Ima li neka osoba dravljanstvo odreene drave, za to su po meunarodnom pravu iskljuivo mjerodavni unutranji propisi te drave, dakle lex causae. Svaka drava slobodno odluuje o tome tko joj pripada (tako i Povelja UN). Privatnopravna pitanja, o kojima ovisi stjecanje ili gubitak dravljanstva, ocjenjuju se po pravu drave o ijem se dravljanstvu radi, a

26

ne po odredbama legis fori. Jedino ogranienje po meunarodnom pravu je to da unutranje pravo ne moe nametnuti svoje dravljanstvo osobi s koja s tim poretkom nema dovoljne veze. U verziju Ugovora o EZ iz 1997. uvedeno je dravljanstvo EU, koje dopunjuje dravljanstva drava lanica. Dravljanin Unije je osoba koja je dravljanin jedne od drava lanica. Ono daje npr. pravo slobodnog boravka u svim dravama Unije, aktivno i pasivno izborno pravo na lokalnim izborima i za Europski parlament i to u dravi svog prebivalita. O STJECANJU I GUBITKU HRVATSKOG DRAVLJANSTVA Zakon o dravljanstvu odreuje da se hrvatsko dravljanstvo stjee porijeklom, roenjem na podruju RH, priroenjem i po meunarodnim ugovorima. Porijeklom (ius sanguinis) stjee dravljanstvo dijete: a) ija su oba roditelja u trenutku njegova roenja hrvatski dravljani b) iji je jedan od roditelja u trenutku roenja hrvatski dravljanin, a dijete je roeno u RH c) iji je jedan od roditelja u trenutku roenja djeteta hrvatski dravljanin, ili je nepoznatog dravljanstva, a dijete je roeno u inozemstvu d) nadalje, podrijetlom hrvatsko dravljanstvo stjee i dijete stranog dravljanstva ili bez dravljanstva ako su ga prema odredbama posebnog zakona usvojili hrvatski dravljani sa srodnikim uinkom; takvo se dijete smatra hrvatskim dravljaninom od trenutka roenja e) uz to podrijetlom stjee hrvatsko dravljanstvo dijete roeno u inozemstvu, iji je jedan roditelj u trenutku njegova roenja hrvatski dravljanin, ako do navrene 18. ivota bude prijavljeno radi upisa kao hrvatski dravljanin kod nadlenog tijela RH u inozemstvu ili u RH, ili se nastani u RH. Dijete roeno u inozemstvu iji je jedan roditelj u trenutku njegova roenja hrvatski dravljanin, a ne udovoljava jednoj od navedenih pretpostavaka, stjee ipak hrvatsko dravljanstvo ako bi ostao bez dravljanstva. u navedenim sluajevima dijete se smatra hrvatskim dravljaninom od trenutka roenja (retroaktivno). to se tie stjecanja hrvatskog dravljanstva na osnovi naela ius soli (roenjem na podruju RH), ZD odreuje da hrvatsko dravljanstvo stjee dijete koje je roeno ili naeno na podruju RH, ako su mu oba roditelja nepoznata ili nepoznatog dravljanstva ili su bez dravljanstva. Dijete gubi hrvatsko dravljanstvo ako se do njegove navrene 14. god ivota utvrdi da su mu oba roditelja strani dravljani. Pri stjecanju hrvatskog dravljanstva priroenjem postoji vie vrsta situacija: a) da je navrio 18 godina ivota te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost; b) da ima otpust iz stranog dravljanstva ili da podnese dokaz da e dobiti otpust ako bude primljen u hrvatsko dravljanstvo; c) da je do podnoenja zahtjeva imao prijavljen boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju RH; d) da poznaje hrvatski jezik i latinino pismo; e) da se iz njegova ponaanja moe zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u Hrvatskoj i da prihvaa hrvatsku kulturu. Ako strana drava ne doputa otpust ili otpust postavlja pretpostavke kojima se ne moe udovoljiti, dovoljna je izjava osobe koja je podnijela zahtjev da se pod pretpostavkom stjecanja hrvatskog dravljanstva odrie stranog dravljanstva. Postoji vie vrsta posebnih sluajeva neposrednog stjecanja, i to:

27

a) osoba koja je roena na teritoriju RH, moe stei hrvatsko dravljanstvo, iako ne udovoljava pretpostavkama to se tie punoljetnosti, tj. poslovne sposobnosti, otpusta iz stranog dravljanstva i poznavanja jezika; b) osoba koja je u braku s hrvatskim dravljaninom i kojoj je odobreno trajno nastanjivanje na teritoriju RH, iako ne udovoljava pretpostavkama koje se tiu punoljetnosti.....kao i pretpostavci boravka u RH. Na isti nain priroenjem stjee hrvatsko dravljanstvo i iseljenik kao i njegovi potomci, kao i stranac koji je u braku s iseljenikom. Iseljenik je osoba koja se iselila iz RH u namjeri da u inozemstvu stalno ivi. c) osoba ije bi primanje u dravljanstvo predstavljalo interes RH, moe stei dravljanstvo, iako nisu ispunjene potrebne pretpostavke. Tako i njen brani drug. Maloljetna djeca priroenjem stjeu hrvatsko dravljanstvo posredno i to alternativno: 1. ako oba roditelja stjeu dravljanstvo priroenjem 2. ako priroenjem stjee dravljanstvo samo jedan od roditelja, a dijete ivi u RH 3. ako priroenjem stjee dravljanstvo samo jedan od roditelja, drugi je bez dravljanstva ili nepoznatog dravljanstva, a dijete ivi u inozemstvu. 4. nadalje, maloljetno dijete stranog dravljanstva ili bez dravljanstva, koje je hrvatski dravljanin posvojio s roditeljskim uinkom stjee hrvatsko dravljanstvo na zahtjev usvojitelja, iako nisu ispunjene pretpostavke koje se ne trae ni za stjecanje dravljanstva kad za to postoji interes nae drave; 5. hrvatsko dravljanstvo moe priroenjem stei pripadnik hrvatskog naroda; pri tom se ne trai da ima prebivalite u RH; pretpostavke za takvo stjecanje su da poznaje hrvatski jezik i latinino pismo, da se moe iz njegova ponaanja zakljuiti da e potivati pravni poredak i obiaje RH; kao i da dade usmenu izjavu da se smatra hrvatskim dravljaninom. Propisuje se da hrvatsko dravljanstvo prestaje otpustom, odricanjem i po meunarodnim ugovorima. Otpust se moe odnositi na punoljetne ili maloljetne osobe. to se tie punoljetnih osoba otpust se moe dati osobi koja je podnijela takav zahtjev i udovoljava sljedeim pretpostavkama: 1. da nema smetnji glede vojne obveze 2. da je podmirila dune takse, poreze i druga javna davanja i obveze prema pravnim i fizikim osobama u RH, za koje postoji izvrni naslov 3. da je pravno uredila imovinske odnose iz branih odnosa i odnosa roditelja i djece prema hrvatskim dravljanima i prema osobama koje ostaju ivjeti u RH 4. da ima strano dravljanstvo ili je dokazala da e biti primljena u strano dravljanstvo. Otpust nee dobiti osoba protiv koje se u RH vodi kazneni postupak zbog djela koje se goni po slubenoj dunosti ili ako je u naoj dravi osuena na kaznu zatvora, sve dok tu kaznu ne izdri. Djetetu do navrene 18. godine ivota hrvatsko dravljanstvo prestaje otpustom ako su alternativno ispunjene sljedee pretpostavke: 1. na zahtjev oba roditelja kojima je hrvatsko dravljanstvo prestalo otpustom, ako je hrvatsko dravljanstvo prestalo na taj nain jednom od roditelja, a drugi je roditelj strani dravljanin 2. ako je usvojeno od stranih dravljana sa srodnikim uinkom, na zahtjev usvojitelja otpustit e se iz dravljanstva.

28

Punoljetni dravljanin koji ima prebivalite u inozemstvu, a ima strano dravljanstvo, moe se odrei hrvatskog dravljanstva. Ako hrvatski dravljanin nije navrio 18 godina odricanjem prestaje njegovo dravljanstvo na zahtjev roditelja kojima je hrvatsko dravljanstvo prestalo odricanjem ili ako je to dravljanstvo prestalo na taj nain jednom od roditelja, a drugi je roditelj strani dravljanin. Prema ZD hrvatski dravljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po vaeim propisima do stupanja na snagu ZD. Uz to se smatra hrvatskim dravljaninom pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ZD nema hrvatsko dravljanstvo , no na taj dan ima prijavljeno prebivalite u RH, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim dravljaninom. MEUNARODNI UGOVORI O DRAVLJANSTVU Njihova je svrha je uglavnom rjeavanje spornih pitanja nastalih nakon stvaranja novih drava ili ujednaavanje pravila kojima se sprjeava stvaranje viestrukog dravljanstva. RH je 21.7.1992. zakljuila Sporazum o prijateljstvu i suradnji s BiH, kojim je ugovoreno da e drave ugovornice svojim dravljanima omoguiti stjecanje dvojnog dravljanstva.

POLJE PRIMJENE I RASPROSTRANJENOST POVEZNICE DRAVLJANSTVA DRAVLJANSTVO U HRVATSKOM MPP Dravljanstvo je primarna poveznica za odreivanje mjerodavnog prava za sva pitanja vezana uz osobna stanja fizikih osoba, npr. Za odreivanje pravne i poslovne sposobnosti fizike osobe (l.14/1 ZRS), skrbnitvo (l.15/1 ZRS), za proglaenje nestale osobe umrlom (l.16 ZRS), za nasljeivanje (L30 ZRS), za razna brana i obiteljska statusna pitanja (OZ), za mjeninu sposobnost (l.94/1 ZM), osobno ime. Hrvatska je ugovornica samo manjeg broja meunarodnih ugovora koji utvruju poveznicu dravljanstvo. To su odreene dvostrane konvencije o pravnoj pomoi to ih je zakljuila biva Jugoslavija, a Hrvatska je postala strankom notifikacijom o sukcesiji (s Bugarskom, SSR, a Maarskom). Od viestranih meunarodnih ugovora, dravljanstvo kao alternativnu poveznicu utvruje npr. HK o mjerodavnom pravu za oblik oporunih raspolaganja.

SUKCESIJA DRAVA I NJEN UTJECAJ NA DRAVLJANSTVO Sukcesija drava je pojam meunarodnog prava koji se odnosi na ulaenje jedne drave u odnose druge drave kao posljedica osnivanja ili proirenja vlasti, odnosno uspostave suverenosti te drave na podruje koje je do tada pripadalo drugoj dravi. Vrste sukcesija drava: 1. cesija promjena granica izmeu dalje postojeih drava 2. secesija odvajanja, odcjepljenje, dijela podruja dalje postojee drave te osnivanje nove drave na odvojenom podruju 3. membracija raspad drave u dvije ili vie drava, s tim to dotadanja drava prestaje postojati 4. fuzija spajanje dviju ili vie drava u novu dravu s tim da prestaje suverenitet ili prestaje postojati doadanja drava.

29

RH na osnovi Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991., nakon tromjesenog roka, postala je sljednica SFRJ 8.10.1991. U mpp, pod pojmom sukcesije drava podrazumijeva se zamjena jedne drave drugom, glede odgovornosti za primjenu prava na odreenom podruju. Promjena suvereniteta na odreenom podruju utjee na dravljanstvo osoba koje ondje ive. Prema Opoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. svaka osoba ima pravo na dravljanstvo i nijedna se osoba ne smije samovoljno liiti svog dravljanstva, niti prava da promijeni dravljanstvo. Po EK o dravljanstvu iz 1997. pri odluivanju o dodjeljivanju ili zadravanju dravljanstva u sluaju sukcesije drava, svaka drava na koju se to odnosi treba uzimati u obzir: 1. istinsku i stvarnu vezu dotine osobe s dravljanstvom 2. redovno boravite osobe u vrijeme sukcesije drave 3. volju osobe 4. njezino podruno porijeklo, s tim to drava ne treba uvjetovati stjecanje ili zadravanje njezinog dravljanstva odricanjem ili gubitkom drugog dravljanstva, ako takvo odricanje ili gubitak nisu omoguili ili se razumno ne mogu traiti. Pri stvaranju novih drava na podruju drave koja se raspala i prestala postojati, pitanja vezana uz stjecanje dravljanstava rjeavaju se na osnovi meunarodnih ugovora izmeu novonastalih drava, ili svaka ta drava ureuje na svom podruju svojim unutranjim propisima sva pitanja vezana uz dravljanstvo fizikih osoba. VIESTRUKO DRAVLJANSTVO Fizika osoba moe stei i imati dva ili vie dravljanstava (dvostruko ili viestruko dravljanstvo). Takva pravna situacija nastaje kad neka osoba stjee vie dravljanstava na osnovi naela ius sanguinius i ius soli (npr. djeca iz mjeovitih brakova, dodatno dravljanstvo supruge koja ga stjee brakom, stjecanje novog dravljanstva bez gubitka dotadanjeg). Tzv. sukob izmeu domaeg i stranog ili stranih dravljanstva uglavnom se rjeava davanjem prednosti domaem pravu, to dovodi i do promjene domaeg dravljanstva. Npr. Ako osoba koja je dravljanin RH ima i dravljanstvo neke drave, smatra se da ima dravljanstvo RH (l.11/1 ZRS). Takvu iskljuivu primjenu domaeg dravljanstva, pri postojanju polipatridije, odreuje ZD po kojem se takva osoba pred tijelima dravnih vlasti RH smatra iskljuivo hrvatskim dravljaninom. U nekim stranim zakonodavstvima polazi se opeg naela mpp, pokojemu se i za rjeenja sukoba dravljanstava odreuje primjena najblieg prava, i to bez obzira da li u konkretnom sluaju osoba ima domae i strano dravljanstvo ili dva ili vie stranih dravljanstava. Kod sukoba dvaju ili vie stranih dravljanstava, u poredbenom se pravu najee se uzima kao konkretna poveznica ono dravljanstvo koje je efektivno, dakle koje upuuje na bliu vezu osobe s jednim od njezinih domovinskih prava. Neka novija zakonodavstva, pa tako ZRS poblie odreuje to podrazumijeva pod najbliom vezom s jednom od vie drava ije dravljanstvo ima osoba. Primjenjuje se pravo one od tih drava s kojom osoba ima najuu teritorijalnu vezu.

30

Npr. Ako osoba koja nije dravljanin RH ima dva ili vie sranih dravljanstava, smatra se da ima dravljanstvo one drave iji je dravljanin i u kojoj ima prebivalite (l. 11/2 ZRS). Katkada to rjeenje nije primjenjivo jer polipatrid u relevantno vrijeme nema teritorijalnu vezu ni s kojom dravom iji je dravljanin, ili ima sa svom tim dravama jednako intenzivnu takvu vezu (npr. ima prebivalite u dvije drave iji je dravljanin). Za takve vrste situacija predvia se ope upuivanje na najblie domovinsko pravo (npr. 11/3 ZRS). Tada organ primjene treba uzimanjem u obzir svih relevantnih okolnosti (npr. efektivno sluenje jednim od dravljanstava poznavanje jezika, kasnije steeno dravljanstvo, dravljanstvo na temelju ius sanguinis) prvo utvrditi najblie domovinsko pravo pa potom ga i primijeniti. Viestruko dravljanstvo treba izbjegavati, jer izaziva odreenu pravnu nesigurnost i stvara razne probleme pa mnogi nacionalni zakoni i meunarodne konvencije (npr. EK o smanjivanju viestrukih dravljanstava iz 1963.) odreuju da strani dravljani ne mogu postati domai dravljani sve dok ne izgube dosadanje strano dravljanstvo. NEPOSTOJANJE DRAVLJANSTVA OSOBE BEZ DRAVLJANSTVA I IZBJEGLICE Pod pojmom stranca razumijevaju se strani dravljani osobe bez dravljanstva (apatridi) i izbjeglice. Apatidija nastaje npr. roenjem u dravi koja prihvaa naelo ius sanguinis, a roditelji su osobe bez dravljanstva, ili udajom za stranca ako time gubi dosadanje a ne stjee muevo dravljanstvo. Do apatridije moe doi i aneksijom podruja koja je protivna meunarodnom pravu ili debelacio (tj. unitenja neprijatelja u rat) ako potom ne slijedi aneksija. Najee apatridija nastaje iseljavanjem ako osobe time gube dotadanje dravljanstvo, a jo nisu stekli dravljanstvo imigrantske drave. Mogu se razlikovati de iure apatridi (osobe koje nemaju dravljanstvo po nijednom zakonu o dravljantvu) i osobe ije se dravljanstvo ne moe utvrditi. Ako osoba nema dravljanstvo ili se njezino dravljanstvo ne moe utvrditi, mjerodavno pravo odreuje se prema njezinom prebivalitu; ako mena prebivalita ili se ono ne moe utvrditi, mjerodavno pravo odreuje se prema njezinu boravitu; ako se ni boravite ne moe utvrditi mjerodavno je pravo RH (l.12. ZRS). Prema Newyoroj konvenciji o pravnom poloaju osoba bez dravljanstva iz 1954., pod osobom bez dravljanstva odreuje se osoba koju nijedna drava svojim propisima ne smatra svojim dravljaninom. Konvencijske kolizijske odredbe tiu se osobnog statuta i promjenjivosti statuta i rezerve javnog poretka. Meunarodnim intrumentima neposredno se tite apatridi i izbjeglice radi se o tzv. loi uniforme, pa se stoga smatra da u pravilu kad se upuuje na strano pravo, ne dolazi do primjene renvoi, svrha konvencijskog upuivanja je da se dravljanstvo zamijeni drugom poveznicom, tj. prebivalitem odnosno boravitem, tako da te osobe budu izjednaene s dravljanima drava u kojoj imaju prebivalite odnosno boravite.

31

PREBIVALITE POJAM, ULOGA I RASPROSTRANJENOST Poveznica prebivalite nema tako znaajnu ulogu u mpp kontinentalne Europe kao dravljanstvo. Ali ona je najznaajnija poveznica u meunarodnom procesnom pravu, jer se njome najee odreuje opa meunarodna sudska nadlenost fizikih osoba. U ZRS ne postoji definicija pojma prebivalita. Po zakonu o strancima iz 2003. prebivalite je mjesto u kojem se stranac s o