SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ZRINKA PLEŠE

MOGUĆNOSTI RAZVOJA EKOTURIZMA U GORSKOM KOTARU

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2005.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MOGUĆNOSTI RAZVOJA EKOTURIZMA U GORSKOM KOTARU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika okoliša

Voditelj: Prof. dr. sc. Mladen Črnjar

Studentica: Zrinka Pleše

Smjer: Menedžment

Matični broj: 20540

Rijeka, veljača 2005.

PREDGOVOR

U svom diplomskom radu odlučila sam obraditi jedan segment razvoja Gorskoga

kotara – a to je razvoj održivog turizma. Potaknuta sve većom ulogom i značenjem ekologije

u razvoju suvremenog svijeta, a posebno potrebom očuvanja zdrave životne okoline, naglasak

sam stavila na razvoj ekoturizma u Gorskom kotaru.

Uočavajući važnost toga koncepta za razvoj turizma, kao i njegovu praktičnu

prisutnost u gotovo svim dijelovima svijeta, za naslov svog rada odabrala sam sintagmu

Mogućnosti razvoja ekoturizma u Gorskom kotaru. U analizi toga pitanja, u proučavanju

literature, poslije brojnih razgovora, te nakon obrade prikupljenih materijala, došla sam do

zaključka da je sam naslov možda preuzak za problem koji želim obraditi, te sam uočila da se

pitanje razvoja ekoturizma mora proširiti i na druge oblike i koncepte razvoja turizma i da

neću moći pisati samo o ekoturizmu. Zato sam u svom radu ukratko prikazala i mogući razvoj

drugih oblika turizma.

Po mome mišljenju ekoturizam je glavni, ali ne i jedini pravac razvoja turizma u

Gorskom kotaru. No, također držim da se i drugi mogući oblici turizma moraju komparirati,

vrednovati i sve više prilagođavati ekološkim kriterijima, tj. principima ekoturizma, odnosno

zahtjevima održivog razvoja turizma. Zbog toga i nisam mijenjala naslov svog rada, te ću,

koliko to bude moguće, sveukupni razvoj turizma u Gorskom kotaru sagledavati sa stajališta

ekoturizma.

SAŽETAK

Ekoturizam se razvio u okviru ekološkog pokreta u sedamdesetim i osamdesetim

godinama prošlog stoljeća kao reakcija na negativne posljedice masovnog turizma. Postoji

mnogo definicija ekoturizma, no nema jedne univerzalno prihvaćene definicije ekoturizma.

Ekoturizam ima dvije dimenzije: ekoturizam kao sredstvo održivog razvoja i također kao

oblik alternativnog, prirodnog turizma.

Ekoturizam nastoji biti održiv, usredotočen na prirodni svijet i koristan lokalnim

zajednicama. Zagovornici ekoturizma vide ga kao sredstvo za očuvanje okoliša i zaštitu

prirode, te kao priliku za ekonomski razvoj lokalnih i ruralnih zajednica.

Ekoturizam je malen, ali zato brzo rastući dio turističke privrede. Mnogi tvrde da je

ekoturizam jedan od najbrže rastućih tipova alternativnog turizma.

Gorski kotar ima dobre preduvjete za razvoj ekoturizma na svome području.

Najvažniji su prirodne ljepote, prirodni okoliš, dobar položaj i blizina turističkog tržišta.

Ekoturizam nije jedini tip turizma koji ima mogućnosti da se razvije u Gorskom kotaru, no

svi tipovi turizma u tom području moraju biti utemeljeni u principima ekoturizma i održivog

razvoja.

SUMMARY

Ecotourism developed in the framework of the environmental movement in the 1970s

and 1980s as reaction on the negative effects of the mass tourism.

There are many definitions of ecotourism, and there is not really one universally

accepted definition of ecotourism. The term ecotourism has two dimensions: ecotourism is a

sustainable development tool, and also is a form of alternative (nature based) tourism.

Ecotourism is intended to be sustainable, focused on the natural world and beneficial

to local communities. Proponents of ecotourism see it as tools for the protection of the

environment, the conservation of the nature, and as opportunity for economic development of

local and rural communities.

Ecotourism is a small but now rapidly growing part of tourism industry. Many have

said that ecotourism is one of the fastest growing type of alternative tourism.

There are many opportunities for the development of ecotourism in the region of

Gorski kotar. The most important are scenery, nature environment, good position and the

proximity of the tourist market. Ecotourism is not the only type of tourism which has

possibility to be developed in Gorski kotar, but all these types of tourism in this area must be

planned on the principles of ecotourism and sustainable development.

MOGUĆNOSTI RAZVOJA EKOTURIZMA

U GORSKOM KOTARU

1. UVOD.................................................................................................. 1

1.1. Problem istraživanja ................................................................ 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................ 1

1.3. Znanstvene metode .................................................................... 2

1.4. Struktura rada ........................................................................... 2

2. POJMOVNO ODREĐENJE EKOTURIZMA ............................. 5

2.1. Što je ekoturizam? ..................................................................... 5 2.1.1. Definicije ekoturizma.......................................................................... 5

2.1.2. Značajke ekoturizma – kriteriji i principi............................................ 6

2.2. Ekoturizam i ostali tipovi turizma ........................................... 14 2.2.1. Masovni turizam – alternativni turizam ............................................. 15

2.2.2. Prirodni turizam – turizam u prirodi .................................................. 16

2.2.3. Pustolovni turizam .............................................................................. 17

2.2.4. Trekking ............................................................................................. 17

2.2.5. Turizam 3S ......................................................................................... 18

2.2.6. Održivi turizam ................................................................................... 18

2.2.7. Ekoturizam u zajednici – planinski turizam u zajednici .................... 19

2.3. Suvremeni razvoj (eko)turizma................................................ 21 2.3.1. Trendovi i oblici razvoja (eko)turizma u svijetu............................... 21

2.3.2. (Eko)turizam u Hrvatskoj.................................................................. 23

3. PREDUVJETI RAZVOJA EKOTURIZMA U

GORSKOM KOTARU..................................................................... 29

3.1. Prirodne značajke Gorskoga kotara kao osnovica

razvoja ekoturizma .................................................................... 29 3.1.1. Prostorni obuhvat, zemljopisni i prometni položaj ............................. 29

3.1.2. Geološke značajke prostora................................................................. 31

3.1.3. Klima................................................................................................... 32

3.1.4. Vode .................................................................................................... 37

3.1.5. Biljni i životinjski svijet ...................................................................... 39

3.2. Društveni, gospodarski i infrastrukturni preduvjeti

razvoja ekoturizma .................................................................... 40 3.2.1. Prikaz upravno-teritorijalne i turističke organiziranosti ..................... 40

3.2.2. Demografsko stanje i značajke demografskog razvoja ....................... 42

3.2.3. Značajke gospodarskog razvoja .......................................................... 44

3.2.4. Prometna infrastruktura....................................................................... 47

3.3. Prikaz stanja i razvoja turizma u Gorskom kotaru ............... 50 3.3.1. Značajke dosadašnjeg razvoja turizma ............................................... 50

3.3.2. Pokazatelji turističkog prometa u novijem razdoblju.......................... 55

3.3.3. Razni oblici turizma i njihova povezanost s ekoturizmom ................ 57

3.3.3.1. Zdravstveni turizam.......................................................................... 57

3.3.3.2. Ruralni turizam................................................................................. 58

3.3.3.3. Pustolovni turizam............................................................................ 59

3.3.3.4. Lovni turizam ................................................................................... 59

4. OKVIRI I MOGUĆI OBLICI RAZVOJA EKOTURIZMA U

GORSKOM KOTARU..................................................................... 61

4.1. Elementi ekoturističke ponude Gorskoga kotara ................... 61 4.1.1. Prirodne atrakcije ................................................................................ 61

4.1.2. Povijesna i kulturna baština................................................................. 63

4.1.3. Sportsko-rekreacijski sadržaji ............................................................. 65

4.1.4. Turističke manifestacije i kulturna događanja .................................... 66

4.2. Ekoturizam i zaštićena prirodna područja ............................. 68 4.2.1. Zaštićena prirodna područja i razvoj ekoturizma................................ 68

4.2.2. Uloga Nacionalnog parka Risnjak u razvoju ekoturizma ................... 70

4.3. Ekoturizam i šumarstvo ............................................................ 72 4.3.1. Važnost šuma i planinskog ambijenta za ekoturizam ......................... 72

4.3.2. Uloga Hrvatskih šuma u poticanju razvoja ekoturizma ...................... 74

4.4. Ekoturizam i ekološka poljoprivreda ...................................... 76

4.5. Projekti i planovi razvoja (eko)turizma u Gorskom kotaru . 79

4.6. SWOT analiza goranskog turizma........................................... 81

5. UTJECAJ EKOTURIZMA NA RAZVOJ GORSKOGA

KOTARA ............................................................................................ 85

5.1. Ekonomski učinak....................................................................... 86

5.2. Ekološki utjecaj ........................................................................... 93

5.3. Socio-kulturni utjecaj ................................................................. 97

6. ZAKLJUČAK..................................................................................... 100

Literatura............................................................................................ 104

Popis tablica........................................................................................ 107

Popis slika ........................................................................................... 107

1

1. UVOD

1.1. Problem istraživanja

Problemi razvoja Gorskoga kotara čest su predmet stručnih, političkih, pa i

znanstvenih rasprava, ne samo u Gorskom kotaru, već još više u raznim institucijama u

Primorsko-goranskoj županiji. To i ne čudi, posebno ako imamo u vidu da u Rijeci, odnosno

u Primorsko-goranskoj županiji djeluju ustanove, organizacije i područni organi vlasti koji

imaju zadatak i ovlasti da između ostalog brinu i o razvoju Gorskoga kotara kao sastavnog i

značajnog dijela Primorsko-goranske županije.

U samome pak Gorskom kotaru, zbog raznih razloga, a najviše zbog upravno-

teritorijalne rascjepkanosti i slabe koordinacije jedinica lokalne samouprave, kao i zbog

izražene depopulacije zadnjih nekoliko desetljeća te odljeva stručnih kadrova, nedovoljno se

pozornosti poklanja analizi stanja, strategijskom osmišljavanju budućnosti, pa i planiranju

sveukupnog razvoja Gorskoga kotara.

Temeljni problem koji obrađujem u svome diplomskom radu je ispitivanje

mogućnosti razvoja ekoturizma u Gorskom kotaru. Željela sam istražiti kakve su šanse da se

ekoturizam razvije na goranskom području, ne samo kao zasebna turistička grana, već i

ispitati kako se ekoturistički principi razvoja mogu uklopiti u ostale vrste turizma, te može li

ekoturizam potaknuti razvoj komplementarnih gospodarskih djelatnosti u Gorskom kotaru.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

U ovome radu nastojat ću dati jasnu definiciju koncepta i ciljeva ekoturizma.

Usmjerit ću se na procjenu turističkih šansi, a posebno prikladnosti, mogućnosti i održivosti

ekoturističkog razvoja u Gorskom kotaru. Također ću pokušati procijeniti pojedine turističke

projekte za koje se drži da su ekoturistički, te utvrditi spadaju li oni u tu kategoriju.

2

Prije svega zanimaju me ekonomski aspekti ove pojave: što ekoturizam znači za

razvoj turizma i za sveukupni gospodarski razvitak Gorskoga kotara, te kakva su njegova

očitovanja i rezultati u aktualnoj tržišnoj ponudi i potražnji ekoturističkih proizvoda koje

Gorski kotar ima i kakve hrvatsko i strano tržište traži.

No osim ekonomskog aspekta, zanima me i ekološka dimenzija problema, koja se u

današnje doba ne može odvojiti od rješavanja gospodarskih razvojnih pitanja. Dakle, bitno je

odgovoriti - je li ekoturizam mogući pravac gospodarskog razvoja Gorskoga kotara, i to ne

samo turizma, već i drugih gospodarskih grana koje su s njim povezane, a isto tako - kakva je

njegova funkcija u zaštiti prirode i u očuvanju danas već prilično načetog goranskog

ekosustava.

1.3. Znanstvene metode

Što se tiče metodologije rada, ovaj dipolmski rad zasnovan je prije svega na detaljnoj

analizi koja se sastojala od:

pregleda i proučavanja relevantne domaće i strane stručne i znanstvene literature o

ekoturizmu;

razmatranja zakonskih propisa, dokumenata prostornog uređenja, turističkih planova i

drugih materijala izrađenih od strane lokalne samouprave, te upravnih i stručnih tijela

Primorsko-goranske županije;

proučavanja propagandnog materijala, novinskih napisa, raznih edicija, brošura i vodiča,

te rezultata anketa i drugih istraživanja o turističkoj ponudi i potražnji te općenito o stanju

turizma u Gorskom kotaru;

razgovora i anketiranja turističkih djelatnika u goranskim turističkim zajednicama, te

razgovora s turističkim poduzetnicima.

1.4. Struktura rada

Svoj sam rad podijelila u nekoliko poglavlja. U Uvodu ukratko prikazujem problem

istraživanja, zatim svrhu i ciljeve istraživanja, te znanstvene metode koje sam koristila u

izradi svog diplomskog rada. Nakon toga izlažem strukturu rada, glavne teme, odnosno

poglavlja u kojima obrazlažem uvjete i pretpostavke, to jest mogućnosti razvoja ekoturizma u

Gorskom kotaru.

3

U 2. poglavlju pod naslovom Pojmovno određenje ekoturizma želim objasniti što je

to zapravo ekoturizam, te prikazati neke od brojnih definicija ekoturizma koje zagovaraju

razni autori – znanstvenici i praktičari, ali i pojedine svjetske institucije i organizacije koje se

bave proučavanjem i razvojem turizma. Također navodim razne oblike ekoturizma, jer

ekoturizam nije strogo zadana forma, te se on pojavljuje, naročito u praksi, u raznim

varijantama. Osim toga ukratko želim ekoturizam usporediti s ostalim tipovima turizma i

naglasiti njegova posebna obilježja, ne samo u odnosu spram masovnog turizma, nego i u

usporedbi s ostalim tipovima alternativnog turizma, a posebno raznih oblika prirodnog

turizma. U trećem dijelu ovog poglavlja govorim o suvremenim oblicima i pokazateljima

razvoja ekoturizma u svijetu, te posebno u Hrvatskoj, koja nažalost tek u zadnje vrijeme

uviđa važnost, potrebu i korist od razvoja ekoturizma.

U 3. poglavlju – Preduvjeti razvoja ekoturizma u Gorskom kotaru istražujem što

je osnovica i koji su temelji razvoja ekoturizma u planinskom goranskom kraju. Ovo sam

poglavlje podijelila u tri dijela. U prvom dijelu ukratko prikazujem prirodne značajke

Gorskoga kotara kao osnovicu razvoja ekoturizma. Neću detaljno obrazlagati sve prirodne

značajke (zemljopisni položaj, klimu, reljef, vegetaciju itd.), već ću samo ukratko istaknuti

one bitne prirodne osobine koje imaju neposredan utjecaj na mogućnost razvoja ekoturizma.

U drugom dijelu prikazujem društvene, gospodarske i infrastrukturne preduvjete razvoja

ekoturizma, a u trećem stanje i dosadašnji razvoj turizma u Gorskom kotaru, gdje se može

uočiti da unatoč stagnaciji u razvoju turizma u Gorskom kotaru posljednjih nekoliko

desetljeća, goranski turizam ima tradiciju koja može biti pokazatelj i osnova budućeg razvoja

ekoturizma.

Na početku 4. poglavlja – Okviri i mogući oblici razvoja ekoturizma u Gorskom

kotaru ukratko izlažem elemente ekoturističke ponude Gorskoga kotara, s posebnim

naglaskom na prirodne atrakcije, svakako najvažniji element u ekoturističkoj ponudi tog

područja, te povijesno-kulturnu baštinu, koja je zajedno sa sportskim sadržajima i raznim

ekološko-turističkim manifestacijama sastavni dio sveukupne ekoturističke ponude

goranskoga kraja.

Kako je u svijetu razvoj ekoturizma jako povezan sa zaštićenim područjima željela

sam prikazati mjesto i ulogu zaštićenih prirodnih područja kao jedan od temelja razvoja

ekoturizma, a posebno Nacionalnog parka Risnjak. Nakon toga istražujem odnos ekoturizma

i šumarstva, a posebno važnost šuma i planinskog ambijenta za ekoturističku ponudu. U tome

sklopu ukratko naznačujem i ulogu Hrvatskih šuma u poticanju razvoja turizma na području

Gorskoga kotara.

4

Općenito je za razvoj turizma u jednoj državi važno ima li ona svojih proizvoda

kojima opskrbljuje turiste, pa je tako i za mogući razvoj ekoturizma u nas važno pitanje

imamo li mi proizvoda koje traže ekoturisti. Posebno su interesantni poljoprivredni proizvodi

i od njih pripremljena autohtona domaća jela koja današnji turisti sve više traže. Zbog toga

sam posebno obradila odnos ekoturizma i ekološke poljoprivrede u Gorskom kotaru, naše

komparativne prednosti, ali i brojne neiskorištene mogućnosti utemeljenja turizma na

proizvodnji i konzumaciji zdrave hrane. Na kraju tog poglavlja ukratko prikazujem konkretne

planove i projekte razvoja (eko)turizma u Gorskom kotaru, te zatim izlažem prednosti i

nedostatke Gorskoga kotara kao jedne cjelovite ekoturističke destinacije, odnosno SWOT

analizu goranskoga turizma.

U 5. poglavlju istražujem koji su to mogući ekonomski, ekološki i socio-kulturni

utjecaji ekoturizma na razvoj Gorskoga kotara i je li ekoturizam opcija koja će donijeti više

koristi nego troškova, ne samo Gorskom kotaru, već i široj zajednici.

U Zaključku dajem rezime spoznaja do kojih sam došla i naznake mogućeg razvoja

turizma, posebno ekoturizma u Gorskom kotaru. Sastavni dio mog diplomskog rada je i popis

korištene literature bez kojega bi ovaj rad bio necjelovit.

5

2. POJMOVNO ODREĐENJE EKOTURIZMA

2.1. Što je ekoturizam?Naizgled je vrlo lako definirati ekoturizam, no što više proučavamo stručnu literaturu

o ekoturizmu, uviđamo da ima jako puno definicija ekoturizma i da ekoturizam nije

jednoznačan pojam. Teoretičari ekoturizma, kao i razni turistički poduzetnici (turistička

udruženja, turoperatori, agenti i dr.), različito tumače ekoturizam i ne definiraju ga na posve

isti način. Međutim, to ne znači da ne postoji temeljna srž ekoturizma i da on nema svojih

bitnih odrednica koje svi prihvaćaju.

Da bih mogla definirati ekoturizam za potrebe ovog rada i utvrditi temeljna obilježja

ekoturizma koji bi odgovarao području Gorskoga kotara i imao uvjeta za razvoj u ovom

šumovitom planinskom prostoru, morala sam proučiti nastanak i razvoj ekoturizma u svijetu.

Zbog brojnih i različitih aspekata ekoturizma i njegova brzog rasta, teško je u jednoj

definiciji izraziti što je zapravo prava bit ekoturizma, što se vidi i iz opsežne stručne literature

o ekoturizmu koja vrvi brojnim definicijama i pristupima. Zato ću u nastavku prikazati samo

glavne definicije, principe i oblike ekoturizma.1

2.1.1. Definicije ekoturizma

Termin se prvi puta pojavio u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, no R. K.

Blamey navodi da podrijetlo tog pojma nije posve jasno.2 Jedan od prvih koji je upotrijebio

taj termin bio je W. Hetzer koji je 1965. godine identificirao četiri “stupa” ili principa

odgovornog turizma: minimiziranje utjecaja na okoliš, poštivanje kulture domaćina,

maksimiziranje koristi za lokalne ljude i maksimiziranje zadovoljstva turista.

Ekoturizam se razvijao u krilu ekološkog pokreta u sedamdesetim i osamdesetim

godinama dvadesetog stoljeća. Povećana briga o okolišu pojavila se zajedno s rastućim

nezadovoljstvom s masovnim turizmom, te uzrokovala sve veći interes za doživljaj netaknute

prirode. U isto vrijeme, manje razvijene zemlje počele su shvaćati da turizam u prirodi3,

1 “Jasno, utvrđivanje komponenata koje oblikuju ekoturizam ili prepiranje oko definicija nisu tek stvar

semantike. Prije bi se moglo reći da su posljedica stvarne činjenice te da se to odražava sve većom količinomliterature koja se bavi ekoturizmom, zajednicom, očuvanjem i zaštitom te razvojem.”( Gullette, Gregory S.(2001): Višeznačnost ekoturizma: Teškoće definiranja, primjene i evaluacije. Turizam. Vol. 49. – 2/2001,str. 166)

2 Blamey, R.K. (2001): Principles of Ecotourism, u The Encyclopedia of Ecotourism. Edited byDavid B. Weaver. CABI Publishing, str. 5.

3 U literaturi na engleskom jeziku upotrebljava se termin nature tourism, odnosno nature-basedtourism. Ja ću upotrebljavati hrvatski izraz prirodni turizam za ta dva engleska naziva, pojam koji bi trebao

6

odnosno prirodni turizam može biti sredstvo zarade deviza i prouzročiti manje štete na

prirodnim resursima nego alternativne djelatnosti kao što su šumarstvo i poljoprivreda.

Prva formalna definicija ekoturizma općenito se pripisuje Ceballos-Lascuráinu, koji je

1987. ekoturizam definirao kao “putovanje u relativno mirna i nezagađena prirodna

područja s posebnim ciljevima proučavanja, divljenja i uživanja u krajolicima i njihovim

divljim životinjama i biljkama, a isto tako i u postojećim kulturnim manifestacijama i

vrijednostima iz prošlosti i sadašnjosti tih područja”.4

Gregory S. Gullette je na temelju 19 pregledanih članaka o ekoturizmu ustanovio da

je svaki autor stvorio vlastite specifične smjernice kojima objašnjava od čega se ekoturizam

sastoji: ”U biti, ekoturizam određuju sve širim definicijama, čime je omogućeno da gotovo

svaka varijanta turizma okrenutog prirodi uđe u tu kategoriju. Na koncu to samo stvara

dvosmislenost, umanjuje snagu same ideje i omogućuje zloupotrebu i izrabljivanje tog

pojma.”5

Prije prikazivanja kriterija, odnosno principa ekoturizma držim da je potrebno

prikazati još nekoliko definicija ekoturizma, i to bar one definicije koje uglavnom navodi

većina autora kada u uvodima svojih stručnih radova o ekoturizmu definira taj relativno novi

oblik turizma u suvremenom svijetu.6

U Tablici 2.1.1.1. na stranici 7 navodim najvažnije definicije po vremenskom

redoslijedu, no neću ih posebno objašnjavati, jer su jednostavne i razumljive. Jedino ću u

nastavku pokušati sažeti njihov smisao i prikazati njihove zajedničke odrednice.

2.1.2. Značajke ekoturizma – kriteriji i principi

Unatoč činjenici da ne postoji jedna univerzalno prihvaćena definicija ekoturizma,

postoji široka suglasnost o bitnim značajkama ekoturizma. R. K. Blamey u već citiranom

članku objavljenom u Enciklopediji ekoturizma kaže da analiza raznih definicija pokazuje da

tri dimenzije mogu reprezentirati samu bit toga koncepta. Prema toj interpretaciji, ekoturizam

je: turizam u prirodi, ekološki utemeljen, i vođen principima održivog razvoja. 7

obuhvaćati one oblike turizma gdje je prirodni okoliš jedna od glavnih motivacija turističkih putovanja.Detaljnije obrazloženje tog pojma dat ću kasnije.

4 Ova definicija se citira u brojnim stručnim radovima o ekoturizmu, a arhitekt Hector Ceballos-Lascuráin, koji prema mnogim mišljenjima zaslužuje najviše priznanja za stvaranje te nove kovanice, iznio ju jeu stručnom članku The future of ecotourism objavljenom u časopisu Mexico Journal u siječnju već spomenute1987. godine.

5 Gullette, Gregory S. (2001): Višeznačnost ekoturizma: Teškoće definiranja, primjene ievaluacije. Turizam. Vol. 49. – 2/2001, str. 167.

6 Kada kažem suvremenom svijetu onda želim naglasiti da su razni ekoturistički sadržaji i doživljajiodređenih kategorija turista na putovanjima diljem svijeta postojali i ranije, no oni su bili malog opsega, nisubili sustavno tumačeni ili se jednostavno nisu tako nazivali.

7 Blamey, R.K., nav. dj., str.6

7

Tablica 2.1.1.1. Definicije ekoturizma

“Ekoturizam je odgovorno putovanje u prirodna područja koje čuva okoliš i

pridonosi blagostanju lokalnog stanovništva.” (The International Ecotourism Society

– TIES, 1991.)

“Ekološki održiv turizam koji štiti okoliš te razumije, cijeni i čuva kulturnu

baštinu.” (Ecotourism Association of Australia, 1992.)

“Ekoturizam je turizam u prirodi koji uključuje obrazovanje i tumačenje

prirodnog okoliša i koji se realizira na ekološki održiv način.” (National Ecotourism

Strategy of Australia, Allcock i dr., 1994.)

“ Putovanje sa svrhom uživanja u zapanjujućoj raznolikosti prirode i kulture u

svijetu, a bez uzrokovanja štete bilo kojoj od njih.” (Tickell, 1994.)

[Ekoturizam ] “ u svojoj najčišćoj formi je djelatnost koja zahtijeva da se što

manje utječe na okoliš i lokalnu kulturu, djelatnost koja pomaže u stvaranju prihoda,

radnih mjesta, kao i u zaštiti životinja i vegetacije. Traži da turizam bude odgovoran, te

ekološki i kulturno osjetljiv.” (Panos, 1995.)

“Ekoturizam se nada promijeniti nejednake odnose koje uspostavlja

konvencionalni turizam, te potiče sudjelovanje lokalnih vodiča i korištenje lokalnih

proizvoda. On traži kombiniranje ekološkog obrazovanja s minimalnim komforom pri

putovanju, pomaže u zaštiti lokalne flore i faune te daje lokalnom stanovništvu

ekonomske poticaje da čuva svoj okoliš. ” (Survival International, 1995.)

“Ekološki odgovorno putovanje i posjećivanje prirodnih područja radi uživanja

u prirodi i njezina poštivanja (kao i kulturnih dobara - bilo znamenitosti iz prošlosti ili

sadašnjih kulturnih vrijednosti), koje promovira zaštitu, malenog je utjecaja na okoliš i

omogućuje aktivno društveno-ekonomsko angažiranje lokalnih stanovnika.” (World

Conservation Union /IUCN/, 1996.)

“Ekoturizam je putovanje u osjetljiva, nedirnuta i obično zaštićena područja,

koje teži što manjem utjecaju na okoliš i obično je malog opsega. On pomaže u

edukaciji turista; osigurava sredstva za zaštitu prirode; direktno pridonosi

ekonomskom razvoju i političkom jačanju lokalnih zajednica; jača poštovanje spram

različitih kultura i ljudskih prava.” (Marta Honey, 1999.)

8

Orijentiran prema prirodi

Najočitija značajka ekoturizma je ta da je on orijentiran prema prirodi. Valentine

definira prirodno orijentiran turizam kao turizam koji se "prvenstveno tiče neposrednog

uživanja u relativno mirnim i nenarušenim pojavama u prirodi".8

Često se navode razni motivi za turizam u prirodi, uključujući želju za povratkom i

doticaj s prirodom, zatim želju da se pobjegne od pritisaka svakodnevnog života,

razgledavanje divljine, te specifični interesi i aktivnosti kao što su trekking, promatranje

ptica, kajak i rafting na divljim vodama.

Ekološki i kulturološki edukativan

Obilježje ekoturističkog doživljaja je edukacija i interpretacija prirodnog okoliša i

kulturoloških manifestacija povezanih s njime. Iako ustvari svaki turizam u prirodi uključuje

neki stupanj učenja, jedino je podučavanje i tumačenje ključni element i određujuća značajka

ekoturističkog iskustva.

Upravljan na održiv način

Termin održivi turizam je izvedenica općenitijeg koncepta održivog razvoja,

naglašenog u publikaciji Our Common Future, tj. izvještaju World Commission on

Environment and Development (Bruntland Report, 1987. godine). WCED je definirao

održivost kao "zadovoljavanje potreba u sadašnjosti bez ugrožavanja budućih naraštaja da

zadovolje svoje vlastite potrebe".

Ekoturizam sprečava intenzivniju eksploataciju prirodnih resursa u ruralnim

područjima i zemljama u razvoju, omogućujući ekonomski prihod kao pozitivan poticaj

lokalnim stanovnicima koji se zauzimaju za očuvanje prirodnih resursa. U tome su pogledu

neturističke gospodarske djelatnosti prikazane kao eksploatatorske, koje degradiraju prirodne

resurse, dok se turizam generalno, a posebno ekoturizam, zagovara kao način dobivanja

upotrebne i neupotrebne vrijednosti prirodnih resursa. Prema tom stajalištu, neturističke

industrije moraju se kontrolirati, a ekoturizam promovirati.9

8 Blamey, R.K., nav. dj., str.7.U razmatranje pitanja što konstituira, a što se ne može smatrati iskustvom doživljaja prirode, iako je

veoma interesantno, ovdje neću ulaziti, jer bi razmatranje tih i drugih pitanja - npr. može li se okoliš koji je podznačajnim utjecajem ljudskih aktivnosti kvalificirati kao ekoturistički - previše povećalo opseg ovog rada iopteretilo glavnu temu o kojoj raspravljam. Nešto više o definiciji prirodnog turizma i o razlikama i sličnosti sekoturizmom bit će govora u idućem odjeljku.

9 Kline, Jeffrey D. (2001): Tourism and natural resource management: a general overview ofresearch and issues. Gen. Tech. Rep. PNW-GTR-506. Portland, OR. U.S. Department of Agriculture, ForestService, Pacific Northwest Research Station, str. 3.

9

Dva načela održivosti koja su uobičajeno naglašena u kontekstu ekoturizma su ta da

bi ekoturizam trebao (1) podržavati lokalno gospodarstvo; i (2) podupirati zaštitu. U

Nacionalnoj ekoturističkoj strategiji Australije, na primjer, ističe se da "prirodna okolina"

uključuje i kulturnu komponentu, a da pojam "ekološki održiv" sadržava primjerenu korist

lokalnoj zajednici i dugoročnu zaštitu resursa.

No ekoturistički operateri teže geografskom širenju turizma tražeći novi čisti okoliš,

pa neki tvrde da je legitimnost ekoturizma ugrožena tenzijom između principa održivosti i

osnovne činjenice da rast ekoturizma uključuje sve više turista koji posjećuju netaknute

dijelove prirode. Čak najbenigniji oblici ekoturizma mogu imati negativan utjecaj na okoliš,

te neki postavljaju pitanje može li uopće biti simbiotskog odnosa između turizma i okoliša.

Unatoč takvim zabrinutostima treba reći da ekoturizam može služiti kao model za ostale

oblike turizma, olakšavajući tako ekološku usmjerenost turizma u cjelini. Marta Honey

naglašava da je konačni cilj ekoturizma kao "pokreta" da prožme cijelu industriju putovanja

principima održivosti.10

Slične kriterije, odnosno parametre za ocjenjivanje ekoturizma navodi i Birgit Steck

koje je prikazala u posebnoj tablici.

Tablca 2.1.2.1. B. Steck – Principi ekoturizma

EKOTURIZAM Ekološka i Stvaranje financijskih/ Stvaranje i jačanje socio-kulturna ekonomskih koristi i ekološke i kulturne komponenta kao socijalnih / kulturnih osviještenostitemeljni uvjet probitaka za:

tj. kontrola i sudjelovanje lokalnih zajednica; pravičan pristup pririodnim resursima; zaštita i poštivanje prihvatnog kapaciteta itd.

Zaštićenapodručja( tj. su-

financinranje)

Lokalne zajednice (tj. stvaranjeprihoda)

tj. prihvaćanje zaštiteprirode;poštivanje domaćinskezajednice, njenih gledišta iživotnog stila, izmjenaiskustava itd.

Princip minimiziranjautjecaja

Princip maksimalizacijei što većeg utjecaja

Princip maksimalizacijei što većeg utjecaja

Izvor: Steck, Birgit (1999): Sustainable Tourism as a Development Option. Practical

Guide for Local Planners, Developers and Decision Makers. Federal Ministry for Economic

Co-operation and Development, Bonn, Germany, str.3

10 Blamey, R.K., nav. dj., str.15

10

Do sada smo mogli uočiti da je najvažniji imperativ temeljem kojeg se ekoturizam

razlikuje od ostalih vrsta ili tipova turizma – ekološki.11 U svim definicijama ekoturizma se

naglašava da on mora posebnu brigu voditi o ekologiji, odnosno o zaštiti okoliša.

Zaštitna funkcija je u ekoturizmu posebno naglašena, premda danas i drugi oblici

turizma nastoje biti ekološki usmjereni, osobito kada se o turizmu govori ili pristupa s

pozicija i principa održivog razvoja. Natasha Kate Ward ističe stav američkog ekologa

Budowskog, koji u članku naslovljenom 'Tourism and Environmental Conservation: Conflict,

Coexistence or Symbiosis' tvrdi da se turizam može promatrati kroz tri načina njegova odnosa

spram okoliša: kao konflikt, koegzistencija i simbioza. Posljednji odnos, koji se najčešće

naziva prirodni turizam, zapravo je partnerstvo od kojeg imaju koristi i okoliš i turizam.

Unatoč velikom potencijalu tog simbiotičkog odnosa, Budowski objašnjava da je u većini

situacija turistička privreda u odnosima koegzistencije koji tendiraju prema konfliktu. Zbog

toga on zaključuje da važnost mora biti usmjerena prema strategijama simbiotičkog odnosa

['ekoturizma'] kako bi se izbjegli budući konflikti između turista i prirodnog okoliša.12

U pripremama za održavanje Međunarodne godine ekoturizma 2002, u nekoliko

dokumenata UNEP-a (United Nations Environment Programme) je istaknuto da se

ekoturizam mora dokazati kao najučinkovitije sredstvo za dugoročnu zaštitu biološke

raznolikosti.

Zanimljivo je prikazati razmišljanje koje je Frans de Man izložio na pripremnoj

konferenciji u povodu obilježavanja 2002. godine - Međunarodne godine ekoturizma i

Međunarodne godine planina.13 On je, govoreći o ograničenjima ekoturizma, naglasio da je

za mnoge nevladine organizacije ekoturizam koncept osamdesetih godina 20. stoljeća. U

sedamdesetima trend u društvu bio je ponuditi alternative kapitalizmu, a trend u turizmu bio

je alternativni turizam. U osamdesetima društveni trend je bila ekologija i shodno tome trend

u turizmu bio je ekoturizam. No u devedesetima, (kada su ljudi shvatili da usmjerenost pažnje

samo prema okolišu, bez zadovoljenja ekonomskih i socio-kulturnih potreba društva nije

solucija za rješavanje ekoloških problema), trend je postao održivi razvoj, a prevedeno u

turizam – održivi turizam.

11 Riječ ekoturizam je složenica koju možda ne treba objašnjavati na način kako se na primjer tumači

podrijetlo i značenje riječi ekonomija u klasičnim udžbenicima političke ekonomije. No ipak, da ne bi bilozabune, treba reći da prefiks eko u ekoturizmu ima više ekološko, a manje ekonomsko značenje. Također držimda ne treba posebno objašnjavati značenje riječi turizam.

12 Ward, Natasha Kate (1997): Ecotourism: Reality or Rhetoric. Ecotourism Development in the stateof Quintana Roo, Mexico, chapter 2. http://www.planeta.com/ecotravel/mexico/yucatan/ward/ward.html

13 Konferencija je održana u jednom mjestu u blizini Salzburga u Austriji od 12. do 15. rujna 2001.godine, pod nazivom Ekoturizam u planinskim područjima – izazov održivom razvoju

11

Frans de Man ističe da bi sve ljudske aktivnosti trebale biti održive, uključujući i

turizam. I svi oblici turizma bi trebali biti održivi – morski, planinski, pustolovni, masovni ili

ekoturizam. Zbog toga ekoturizam je nužno održivi turizam i doprinosi održivom razvoju.

Kao i mnogi drugi, i on naglašava da se ekoturizam razlikuje od ostalih oblika turizma u

najmanje pet elemenata.

1. orijentiran je prema prirodi;

2. ekološki je odgovoran;

3. doprinosi zaštiti prirode;

4. naglašeni su elementi educiranja i informiranja;

5. uključuje i respektira lokalne zajednice. 14

Megan Epler Wood u svom djelu pod naslovom Ekoturizam: principi, praksa i

politika održivosti15 također ekoturizam definira po rezultatima u održivom razvoju, očuvanju

prirodnih područja, obrazovanju posjetitelja o održivom razvoju i po dobrobiti koju donosi

lokalnom stanovništvu. Nadalje ona ekoturizam definira kao oblik turizma u prirodi, te

navodi sljedeće glavne značajke ekoturizma:

• doprinosi očuvanju bioraznolikosti

• povećava blagostanje lokalnih stanovnika

• uključuje proces učenja i stjecanja iskustva

• potiče odgovorno djelovanje dijela turista i turističke industrije

• okrenut je prvenstveno malim turističkim grupama i malom gospodarstvu

• zahtijeva najmanju moguću potrošnju neobnovljivih resursa

• naglašava lokalno sudjelovanje, posebno za seosko stanovništvo

Od 1990. ekoturizam se tumači i proučava od strane nevladinih organizacija,

razvojnih eksperta i znanstvenika kao sredstvo i oruđe održivog razvoja. Termin ekoturizam

ima zbog toga dvojako značenje: (1) kao koncept i niz principa održivog razvoja, te (2) kao

14 Ecotourism in Mountain Areas - A Challenge to Sustainable Development - European PreparatoryConference for 2002, the International Year of Ecotourism and the International Year of Mountains, 2001, str.54 i 55

15 Wood, Megan Epler (2002): Ecotourism: Principles, Practices and Policies for Sustainability.UNEP, TIES. Paris, France. Burlington, VT, USA, str. 7.http://www.uneptie.org/pc/tourism/library/ecotourism.htm

12

poseban turistički, odnosno tržišni segment.16 U nastavku ću detaljnije prikazati njezino

shvaćanje ekoturizma. 17

(1) Ekoturizam kao koncept

Ekoturizam je sastavni dio, odnosno komponenta održivog turizma, koji također

uključuje ruralne i kulturne turističke elemente.

Ekoturizam uvijek teži postizanju rezultata u održivom razvoju. No, treba napomenuti

da bi svi oblici turizma trebali težiti održivosti. To znači da bi planiranje razvoja turističke

infrastrukture, svih turističkih aktivnosti, kao i marketinga, trebalo zasnivati na društvenim,

kulturnim i ekonomskim kriterijima održivosti.

Čvrsta orijentacija ekoturizma spram principa, smjernica i certifikata baziranih na

standardima održivog razvoja daje posebno mjestu ekoturizmu u cjelokupnoj djelatnosti

turizma. Na tome je stvoreno opće suglasje u svijetu o glavnim značajkama, odnosno

komponentama turizma.

(2) Ekoturizam kao tržišni segment

Ekoturizam je na tržištu primarno reklamiran kao ekvivalent prirodnog turizma.

Slika 2.1.2.1. Ekoturizam kao tržišni segment

Izvor: Wood, Megan Epler, nav. dj., str. 11

I pustolovni turizam i ekoturizam su prikazani kao komponente prirodnog turizma,

međutim ekoturizam ima čvršću povezanost s ruralnim (seoskim) turizmom od pustolovnog

turizma.

16 Oliver Hillel dodaje i treći aspekt "ekoturizam kao praktični laboratorij za pionirske ideje i praksu

potencijalno primjenljivu u cjelokupnom turizmu" (Ecotourism in Mountain Areas…, 2001. str 36)17 Wood, Megan Epler, nav. dj., str. 9-11.

Turizam

Kulturniturizam

Ruralniturizam

Prirodniturizam

Turizammora i sunca

Poslovniturizam

Fitness-welness,zdravstveni turizam

Ekoturizam Pustolovni turizam

13

U ekoturizmu je prvenstvena motivacija promatranje i procjenjivanje prirodnih i

kulturnih znamenitosti, dok je u pustolovnom turizmu dominatno fizičko kretanje i

naprezanje u izazovima posebnih situacija u prirodnom okolišu. (O bitnim značajkama i

razlikovanjima pojedinih komponenti, odnosno oblika turizma sličnih s ekoturizmom

detaljnije ću govoriti kasnije.)

Međunarodno ekoturističko društvo na temelju zaključaka raznih konferencija i

sastanaka od 1991. definiralo je niz principa ekoturizma koji su danas prihvaćeni od strane

mnogih nevladinih organizacija, privatnog poduzetničkog sektora, vlada, stručnih udruženja i

lokalnih zajednica:18

Principi ekoturizma:

Smanjiti negativan utjecaj na prirodni i kulturni okoliš koji može nanijeti štetu destinaciji.

Educirati turiste o važnosti zaštite i očuvanja prirode.

Naglasiti važnost i odgovornost poslovnog sektora, koji zajednički djeluje s lokalnim

vlastima i ljudima da zadovolji njihove potrebe i radi zaštite područja.

Usmjeriti prihode za zaštitu i upravljanje prirodnim i zaštićenim područjima.

Naglasiti potrebu za stvaranjem regionalnih turističkih zona i za planiranjem turističkih

posjeta i obilazaka regije ili prirodnih područja koja mogu postati eko-destinacije.

Koristiti ekološke i društvene studije kao i dugoročne programe monitoringa za procjenu i

smanjenje štetnih utjecaja.

Boriti se za maksimiranje gospodarskih koristi za zemlju, za lokalne zajednice i

poduzetnike, a posebno za ljude koji žive u i u blizini prirodnih i zaštićenih područja.

Osigurati da turistički razvoj ne prekorači socijalne i ekološke limite prihvatljivih

promjena koje su određene istraživanjima u suradnji s lokalnim stanovništvom.

Osloniti se na infrastrukturu koja je je razvijena u skladu s okolišem, smanjiti upotrebu

fosilnih goriva, štititi biljni i životinjski svijet i skladno se uklopiti u u prirodni i kulturni

okoliš.

18 Ibidem, str. 14.

14

2.2. Ekoturizam i ostali tipovi turizmaVidjeli smo da ekoturizam nije jednoznačan pojam, da ne postoji jedna jedinstvena ili

univerzalna definicija ekoturizma. Isto tako, kad ekoturizam analiziramo kao pojavu, kao

tržišni segment, odnosno kao skupinu turističkih događanja, doživljaja ili ponašanja turista,

dakle kao posebnu tržišnu nišu, također se sva ekoturistička zbivanja ne mogu čvrsto omeđiti

i staviti u jedan jedinstveni okvir.

Zbog toga je prilično teško raspravljati pitanje ˝tipovi ekoturizma˝ bez jasne i čvrste

definicije ili razumijevanja onoga što ekoturizam zapravo jest. Dok kod teoretičara još i

postoji opće prihvaćanje onoga što se može uključiti u osnovni koncept ekoturizma i

suglasnost o tome što nikako ne spada u ekoturizam, ima jako malo suglasnosti o onim

aktivnostima ili radnjama koje su negdje na granici tih kategorija. Zbog toga ću u ovom

odjeljku samo ukratko prikazati neka gledišta o različitim oblicima ili nijansama ekoturizma,

a više ću pozornosti posvetiti usporedbi ekoturizma i ostalih tipova turizma.

Tako su Laarman i Durst opisali hard i soft dimenzije ekoturizma. Ovi termini

odnose se na razinu angažiranosti u turističkim doživljajima u smislu uloženih napora

odnosno fizičke aktivnosti, te razine interesa za prirodne atrakcije. Međutim, na

fundamentalnijoj razini tipovi ekoturizma se mogu razmatrati prema njihovom odnosu spram

prirode, pa neki govore o prirodnijem i manje prirodnom ekoturizmu kad opisuju različite

definicije i aplikacije koncepta ekoturizma kao dijela kontinuuma odnošenja spram prirode. 19

Slično tome se tipovi ekoturizma mogu klasificirati prema njihovoj tendenciji,

odnosno stupnju utjecaja na prirodni okoliš, pa možemo razlikovati eksploatatorski, pasivan i

aktivan ekoturizam. Ta je klasifikacija povezana s razmatranjem etičnosti u turizmu. Kod

brojnih autora pitanje etike u turizmu integralni je dio bilo koje diskusije o ekoturizmu.

Orams naglašava da je teško razmatrati ekoturizam na bilo koji drugi način, te da je

inherentno gotovo svim definicijama ekoturizma da je ekoturizam zapravo pokušaj da se

˝napravi prava stvar˝.20

Koncepti zaštite prirode, održivog razvoja i alternativnog turizma imaju sličnu etičku

komponentu i oni su usko povezani s konceptom ekoturizma. No postavlja se pitanje što je to

u ekoturizmu ˝prava stvar˝. Bez dubljeg ulaženja u ekologiju i etiku očuvanja okoliša, Orams

navodi često citiran stav Alda Leopolda iz 1949. godine, koji može biti korisna temeljna

19 citirano prema Orams, M. B. (2001): Types of Ecotourism, u The Encyclopedia of Ecotourism,

edited by David B. Weaver. CABI Publishing, str. 28.

15

smjernica za ekoturizam. "Prava je stvar kad nastojimo sačuvati cjelovitost (integritet),

postojanost (stabilnost) i ljepotu biotičke zajednice. Loše je kad radimo suprotno." Tako se

ekoturizam kao djelatnost koja aktivno doprinosi poboljšanju prirodnog okoliša može

smatrati kao ˝bolja˝ ili kao pozitivnija i odgovornija, a aktivnosti koje narušavaju kvalitetu

prirodnog okoliša su ˝lošije˝ ili više eksploatatorske i manje odgovorne. Između tih tipova

turizma su oni oblici koji su neutralniji i pasivniji. Temeljem tog konceptualnog pristupa

postoji mnogo različitih tipova ekoturizma od kojih su neki bolji od drugih.21

Držim da nije potreban širi prikaz različitih gledanja na posebne nijanse ili

manifestacije ekoturizma, već ću u nastavku prikazati bitne značajke ostalih tipova turizma,

posebno onih koji su slični s tim konceptom. No, najprvo želim upozoriti na razlikovanje

ekoturizma i masovnog turizma.

2.2.1. Masovni turizam – alternativni turizam

Već sam spomenula da se ekoturizam pojavio kao reakcija na masovni turizam, te ga

se može svrstati unutar šire klasifikacije tipova turizma koji se primarno mogu podijeliti na

˝masovni turizam˝ i ˝alternativni turizam˝. U literaturi o turizmu ekoturizam se uobičajeno

razmatra kao oblik ˝alternativnog turizma˝ u kome je naglasak više na prirodnim nego na

kulturnim atrakcijama.

Masovni turizam se tumači kao tradicionalnija forma turističkog razvoja gdje

prevladavaju kratkoročni, slobodno tržišni principi, gdje je glavni cilj maksimalizacija

profita. Osim pozitvnih, masovni turizam donosi i niz negativnih posljedica, pa se sasvim

opravdano javila potreba za alternativnim pristupom turističkom razvoju koji će smanjiti

negativne posljedice masovnog turizma. Tako je ˝alternativni turizam˝ postao popularna

paradigma.

D.B. Weaver kaže da se u ranim osamdesetim godinama koncept alternativnog

turizma pojavio kao benignija alternativa masovnom turizmu. Odnos između te dvije forme

turizma oslikavan je dijalektičkim i dihotomnim terminima – alternativni turizam je bio

˝dobra˝ opcija, a masovni ˝loša˝. U takvom shvaćanju dva tipa turizma ekoturizam je logično

svrstan u alternativni turizam.22

20 Ibidem, str. 2921 Ibidem, str. 3022 Weaver, D.B. (2001): Ecotourism in the Context of Other Tourism Types, u The Encyclopedia of

Ecotourism. Edited by David B. Weaver. CABI Publishing, str. 77.

16

Međutim, danas se takvo gledanje sve više mijenja te se uviđa da su alternativni i

masovni turizam kao idealni tipovi samo polovi jednog kontinuuma i da je njihov odnos bez

oštrih granica. Kako je linija razgraničenja između alternativnog i masovnog turizma sve

manje izražena, isto je tako i s razgraničenjem između ekoturizma i masovnog turizma.

Naime, dok je logično pretpostaviti da ekoturizam malog opsega vjerojatno u mnogim

slučajevima zadovoljava kriterije održivosti, nema inherentnog razloga zašto turistički

proizvod velikog opsega ne bi mogao biti održiv ako istovremeno zadovoljava ostale kriterije

ekoturizma.

2.2.2. Prirodni turizam – turizam u prirodi

Opće zanimanje za prirodu i za posjećivanje prirodnih atrakcija odrazilo se i na

povećanu potražnju za relativno nenarušenim prirodnim okolišem, a posebno za promatranje

životinja u divljini. Turizam toga tipa bio je prihvaćen kao spasitelj ugroženih divljih

životinja i često puta shvaćan kao ekoturizam. No mnogi su autori naglašavali da turizam u

prirodi može izazvati značajne negativne posljedice za okoliš, pa je pitanje može li prirodni

turizam automatski biti ekoturizam.

Dodatno pitanje koje treba razmotriti je opće uključivanje socio-kulturne komponente

u diskusiju o ekoturizmu. Pojedini istraživači tvrde da je ekoturizam putovanje koje se ne

zasniva samo na prirodi nego i na posjećivanju ljudi koji žive u okolini, na njihovim

potrebama, njihovoj kulturi, odnosu spram zemlje. To uključivanje ljudske komponente u

ekoturizam je značajno proširivanje koncepta ekoturizma. Međutim, to ne znači i veću

jasnoću ekoturizma.23

U ranoj literaturi ekoturizam se često nije razlikovao od raznih vrsta prirodnog

turizma. Ta tendencija je bez sumnje bila poduprta izjednačavanjem ˝prirode˝ s relativno

nezagađenim prirodnim okolišem, te s uskom povezanošću između ekoturizma i takve vrste

okoliša.24

Međutim, čak u toj ranoj fazi, neki analitičari, kao npr. Ziffer, naglašavali su potrebu

razlikovanja ekoturizma i turizma u prirodi temeljem toga što ekoturizam zagovara

poštivanje principa održivosti. Suprotno tome turizam u prirodi je zapravo dokolica koja

uključuje uživanje u prirodnim resursima područja. To rano priznavanje razlike između

ekoturizma i turizma u prirodi sada je i normativno naglašeno u literaturi i turističkoj praksi.

23 Orams, M. B., nav. dj., str. 26.24 Weaver, D.B., nav. dj., str. 74.

17

2.2.3. Pustolovni turizam

Kao i turizam u prirodi, tako se i pustolovni turizam (adventure tourism) često

izjednačavao s ekoturizmom. Međutim, pustolovni turizam se ipak uobičajeno razlikuje od

ekoturizma sa svoja tri naglaska na

1. element rizika u turističkom doživljaju;

2. veću razinu fizičkog napora sudionika; i

3. potrebu posjedovanja posebnih vještina radi lakšeg sudjelovanja u turističkom poduhvatu.

Iako postoji tendencija u literaturi da se pustolovni turizam povezuje s prirodom, taj

oblik turizma također je povezan i s umjetno stvorenim okolišem.25

S prirodne strane, aktivnosti koje su povezane s pustolovnim turizmom su rafting na

divljim vodama, šetnje divljim područjima, letenje raznim suvremenim pomagalima,

kajakaštvo, spuštanje u spilje i pećine, orijentacijsko kretanje, penjanje po planinama,

ronjenje itd. Bitan činilac koji ove aktivnosti svrstava u pustolovni turizam, a ne u

ekoturizam, je način povezanosti s prirodnim okolišem. Dok ekoturizam stavlja naglasak na

edukativan odnos i poštivanje prirode, pustolovni turizam je primarno zainteresiran za takav

pristup prirodnom okolišu koji uključuje željenu razinu rizika i fizičkog napora. Strme

planinske padine, riječni brzaci i ostali izazovni elementi prirodnog okoliša, u tome se

pogledu vrednuju primarno po uzbuđenju i izazovima koje pružaju, a ne kao predmet

znanstvenog interesa.

Naravno, ima niz situacija kad su ˝pustolovni turisti˝ zainteresirani i za ta pitanja, kao

i suprotno - mnogi ekoturisti su skloni rizicima kojima su izloženi pustolovni turisti. Prema

tome, ekoturizam i pustolovni turizam se u mnogim elementima preklapaju.

2.2.4. Trekking

˝Trekking˝ je takav vid turističke aktivnosti koji se obično povezuje s planinskim

lancima. Za trekking je tipična kombinacija planinarenja, posjećivanja lokalnih sela,

pustolovnih doživljaja i uživanja u prirodnim ljepotama i pejzažu. Tako se trekking može

smatrati kao amalgam koji sadrži, u različitim omjerima, elemente kulturnog turizma,

ekoturizma i pustolovnog turizma.

25 Ibidem, str. 74.

18

2.2.5. Turizam 3 S

Na osnovi prirodnih resursa – mora, pijeska i sunca (engleski ˝sea, sand, sun˝) turizam

3S sasvim se uklapa u kategoriju turizma u prirodi. Međutim, s obzirom na njegovu

povezanost s masovnim turizmom i s naglaskom na hedonizmu (uživanju), taj se oblik

turizma rijetko povezuje s ekoturizmom koji je obično pozicioniram na suprotnom kraju

turističkog spektra s obzirom na motive, utjecaj i opseg. Unatoč toj očitoj inkompatibilnosti,

postoji ˝cluster˝ aktivnosti koje se preklapaju s ekoturizmom. U tu su grupu uključeni razni

oblici ronjenja i drugih podvodnih aktivnosti, te razgledavanja mora i podmorja. Te su

aktivnosti obično povezane s odmorom tipa 3S, no mogu biti potpuno konzistentne s širom

definicijom ekoturizma ako su usmjerene na promatranje morskog okoliša i ako se provode

na principima održivosti. To ne znači da je razgledavanje morskog okoliša nužno oblik

ekoturizma, nego prije da nema temelja za njegovo isključivanje na bazi uske povezanosti s

turizmom 3S.26

2.2.6. Održivi turizam

Dok je ideja održivosti bila u stručnoj literaturi o turizmu prisutna mnogo ranije od

1987. godine ipak je pojam održivog turizma u široj upotrebi tek otkad je populariziran

koncept održivog razvoja u tzv. Bruntland izvještaju. Održivi turizam je bio i još je uvijek

shvaćan kao turizam koji dugoročno ne narušava ekonomski, socijalni, kulturni ili ekološki

integritet turističke destinacije. Kako nema nikoga tko se ne bi složio s tim principima, ne

iznenađuje da je održivi turizam postao glavni imperativ globalnog turističkog sektora.

U svojoj prvoj fazi održivi turizam je percipiran kao sinonim alternativnog turizma.

Shodno tome, ekoturizam kao sastavni dio alternativnog turizma također se smatra kao

sastavni dio održivog turizma.27

M. Honey ekoturizam dalje razrađuje opisujući ga kao sadržajnu i usmjerenu

aktivnost s namjerom unapređivanja ili održavanja prirodnog ekosustava. To razjašnjenje

odijelilo bi ekoturizam od drugih oblika ekoputovanja, poput pustolovnog turizma i zelenog

turizma gdje je primarni turistički motiv iskustvo, uranjanje u idealiziranu prirodu ili neku

posebnu aktivnost.28

26 Ibidem, str. 76. 27 Ibidem, str. 80.28 Gullette, Gregory S., nav. dj., str. 167.

19

2.2.7. Ekoturizam u zajednici – planinski turizam u zajednici

U sklopu razmatranja raznih pojavnih oblika (eko)turizma još ću istaknuti da se u

literaturi dosta često nailazi na pojam community-based ecotourism (koji bismo mogli

prevesti kao ekoturizam utemeljen u zajednici ili ekoturizam u zajednici), a također se često

istražuje i objašnjava pojam community-based mountain tourism (planinski turizam u

zajednici). Važno je naglasiti da se dakako tu misli na lokalne zajednice koje zajedničkim

snagama i za zajedničku dobrobit razvijaju turizam koji se zasniva na prirodnim resursima i

kulturnom nasljeđu na kojima se i temelji tradicionalni život zajednice.

U konceptu ekoturizma u zajednici naglasak je na na jednom od opće prihvaćenih

obilježja ekoturizma – da on mora počivati na lokalnoj kulturi i doprinositi blagostanju

lokalnih stanovnika, a isti princip prevladava i kod planinskog turizma u zajednici gdje se

naglasak stavlja na lokalnu planinsku zajednicu.

Community-based ecotourism (CBE) je rastući fenomen širom svijeta. Taj koncept

naglašava da je bitno sudjelovanje lokalne zajednice u nadzoru i provođenju ekoturističkih

projekata, te da glavnina prihoda i koristi od ekoturizma mora ostati lokalnoj zajednici.

Među brojne koncepcije alternativnog turizma, koje svoje teorijsko utemeljenje i

praktičnu realizaciju traže u lokalnoj zajednici, može se ubrojiti i koncepcija planinskog

turizma u zajednici. Taj je vid turizma prisutan u planinskim regijama, prvenstveno zemalja u

razvoju, gdje je još živa tradicionalna lokalna (seoska) zajednica. Naglasak je na bavljenju

turizmom na korist svih ili većine članova lokalne zajednice te na zaštiti prirode i resursa na

kojima lokalna zajednica temelji svoju povijesnu egzistenciju. Taj oblik turizma je posebno

elaboriran na elektronskoj konferenciji koju su u travnju i svibnju 1998. godine organizirali

Mountain Forum i The Mountain Institute.

Mnoga pitanja postavljena i obrađena na toj konferenciji zanimljiva su i mogu se

primijeniti i na slučaj Gorskoga kotara, jer je i Gorski kotar uglavnom planinsko područje u

kojem se mogu razviti brojni oblici planinskog turizma.

Naime, i goranske planine su bogate prirodnim resursima u što možemo uključiti

vodu, drvo, minerale i posebno biološku raznolikost. Jednako tako je važno i goransko

kulturno nasljeđe. Kao poželjna destinacija domaćim i stranim turistima, goranske planine

također pružaju mjesto za odmor, samoću, pustolovinu, rekreaciju i za razgledavanje

prirodnih ljepota.

Planinski turizam bi se moglo u mnogim segmentima površno izjednačiti s

ekoturizmom, međutim da dva pojma, odnosno oblika turizma, ne mogu se izjednačiti. To ne

znači da nema puno dodirnih točaka među njima. Posebno je važno naglasiti da bi u razvoju

20

planinskog turizma trebalo što više težiti da on bude ekoturistički, ili još bolje, da poštuje i

razvija principe održivog turizma. Ekološki, ekonomski i socio-kulturni elementi moraju se

pažljivo integrirati u razvoj planinskog turizma u zajednici i moraju biti uravnoteženi kako bi

turizam bio održiv.

"Planinski turizam možda nije tako važan kao morski ili urbani turizam, no on ipak u

sebi sadrži niz aktivnosti koje ga čine sve privlačnijim i popularnijim. On se satoji od

masovnog turizma u popularnim planinskim mjestima, zatim od skijanja, pustolovnog

turizma (pješačenje, penjanje, rafting i dr.), kulturnog turizma, ekoturizma, vjerskog turizma.

Može se uočiti da mnogi nabrojeni oblici nose u sebi značajnu ekoturističku crtu koju bi

trebalo sve više isticati.

Ako planinski turizam želi biti dugotrajno životan, tada je usmjerenost na zaštitu

prirode i okoliša, te na integritet zajednice veoma bitna. Sadašnje stanje planinskog turizma je

takvo da on uglavnom nije usmjeren na zaštitu, niti okrenut lokalnoj planinskoj zajednici. On

je često u rukama privatnog poslovnog sektora čija orijentacija na kratkoročni profit je u

konfliktu sa zaštitom." 29

Ako bismo željeli odgovoriti na pitanje je li takav koncept turizma moguće razviti u

Gorskom kotaru, onda bi odgovor bio negativan iz prvenstvenog razloga što u Gorskom

kotaru lokalnih planinskih zajednica (tradicionalnih seoskih zajednica nekadašnjih goranskih

naselja) jednostavno nema. Većina goranskih sela je opustjela, postoje naselja doslovno bez i

jednog stanovnika, a i ono malo ljudi što u njima živi uglavnom je staračko stanovništvo koje

nije u mogućnosti baviti se turizmom. Stoga se na primjeru Gorskoga kotara ne može govoriti

o planinskom turizmu koji bi se temeljio na lokalnoj zajednici, a takav se vid turizma ni u

budućnosti neće moći razviti. Goranska je sela već počela zahvaćati svojevrsna

apartmanizacija naselja u smislu da kuće u goranskim selima održavaju, obnavljaju i

preuređuju baštinici ili novi vlasnici, prvenstveno za osobno korištenje, najviše ljeti, a manje

u zimskim mjesecima, odnosno u vrijeme vikenda i godišnjeg odmora. U dio obnovljenih

seoskih kuća vratit će se Gorani koji sada žive izvan svog zavičaja i to kad odu u mirovinu.

Tek manji dio seoskih kuća nudit će se turistima za iznajmljivanje tako da nije moguće o

ekoturizmu u Gorskom kotaru govoriti kao o community-based (mountain) ecotourism već će

trebati pronaći jedan drugačiji tip ekoturizma koji je moguće razvijati u demografski

opustjelim goranskim selima.

29 Mountain Forum, The Mountain Institute. (1999): Community-Based Mountain Tourism: Practices forLinking Conservation with Enterprise: Synthesis of an Electronic Conference, April 13 – May 18, 1998., str. 9.

21

2.3. Suvremeni razvoj (eko)turizma

2.3.1. Trendovi i oblici razvoja (eko)turizma u svijetu

Turizam se može smatrati jednim od najznačajnijih socio-ekonomskih fenomena

dvadesetog stoljeća. Nakon drugoga svjetskog rata, posebno nakon sedamdesetih godina,

turizam je postupno postao masovna pojava. Iako domaći turizam iznosi približno 80% svih

turističkih aktivnosti, mnoge zemlje nastoje dati prioritet međunarodnom turizmu zbog toga

što domaći turizam u osnovi znači samo regionalnu distribuciju nacionalnog dohotka, dok

međunarodni turizam postaje najveći svjetski izvor deviznih prihoda.

Inozemni turistički dolasci tijekom devedesetih rasli su po prosječnoj godišnjoj stopi

od 4,3% unatoč velikim međunarodnim političkim i ekonomskim krizama, kao što je bio

Zaljevski rat ili Azijska financijska kriza. Očekivani rast svjetskog turizma u blizoj

budućnosti najviše će ovisiti o razvoju svjetskog gospodarstva, a među ostale faktore treba

uključiti i mogućnost budućih terorističkih napada ili regionalnih konflikata.30

Prema podacima WTO-a, u 2003. godini je ostvaren 691 milijun međunarodnih

turističkih dolazaka, što je 1,5% manje nego prethodne godine. Udio europskih zemalja u

ukupnim međunarodnim turističkim dolascima je 57,7%, odnosno 399 milijuna

međunarodnih turističkih dolazaka, što je 0,5% više nego prethodne godine. U Europskoj

uniji turizam ostvaruje 5,5% bruto domaćeg proizvoda, osigurava 6% radnih mjesta i čini

više od 30% izvoza na području usluga.

Tablica 2.3.1.1. Međunarodni turistički dolasci i prihodi od međunarodnog turizma

Međunarodni turistički dolasci (umilijunima)

Prihodi od međunarodnog turizma(umilijardama US $)

2000. 2001. 2002. 2003. 03/00. 2000. 2001. 2002. 2003. 03/00. SvijetEuropaHrvatska

687,3392,7

5,8

684,1390,8

6,5

702,6399,8

6,9

694,0401,5

7,4

+1,0%+2,2%

+27,6%

4732352,8

4602303,3

4742413,8

5142826,4

+9%+20%

+129%Izvor: Svjetska turistička organizacija (WTO) i Državni zavod za statistiku31

30 Neto, Frederico (2003): A New approach to Sustainable Tourism development: Moving Beyond

Environmental Protection. United Nations. Department of Economics and Social Affairs, str.1,www.un.org/esa/esa03dp29.pdf

31 Tablica je preuzeta iz materijala Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka: Program pripremnihaktivnosti za turističku godinu 2005.

http://www.mmtpr.hr/UserDocsImages/PROGRAM%20PRIPREME%20TURISTICKE%202005..pdf

22

Svjetska turistička organizacija (WTO) predviđa da će se 2020. godine u svijetu

realizirati 1,56 milijardi međunarodnih turističkih putovanja.32 Po regijama na prvom mjestu

će biti Europa sa 717 milijuna turista, na drugom Istočna Azija i Pacifik s 397 milijuna i obje

Amerike s 282 milijuna. To znači da će turistička putovanja globalno rasti u prosjeku 4,1%

godišnje, a potrošnja 6,7%. Trendovi pokazuju iznadprosječan rast novih tipova turizma,

uključujući ekoturizam i ostale na prirodu oslonjene forme turizma koji danas predstavljaju

približno 20% ukupnih međunarodnih putovanja. 33

Nama su svakako zanimljivi podaci o trendovima turizma u Europi koja je glavno

emitivno područje hrvatskog turizma. Nakon gotovo pola stoljeća neprekidnog rasta, Europa

nastavlja biti svjetska turistička top destinacija. U samo posljednjih dvadeset godina turistička

potražnja se više nego udvostručila. Ekonomski učinak turizma je podjednako impresivan.

Prema podacima za 1998.-2000., turizam i s njim povezane aktivnosti ostvarile su 12%

europskog bruto društvenog proizvoda, a u tome sektoru otvoreno je i 20 milijuna novih

radnih mjesta, najviše u malim i srednje velikim poduzećima. Europska komisija također

navodi prognozu Svjetske turističke organizacije da će se broj turista u Europi u dvadesetak

godina udvostručiti, te da će, kao što sam već navela, do 2020. godine biti godišnje više od

700 milijuna turističkih prelazaka granice. U ekonomskim terminima, to odgovara godišnjem

rastu od 3% i povećanju novih radnih mjesta od 100.000 godišnje. 34

Svjetska turistička organizacija kao i Europska komisija predviđa da će se u idućem

desetljeću najviše povećati putovanja u alternativnim oblicima turizma koja ne uključuju

klasični turizam "sunca i mora". Očekuje se da će taj tip turizma u idućih 20 godina

obuhvatiti više od 20% svih turističkih putovanja i da će rasti puno brže od drugih tržišnih

segmenata. Dio rasta će se ostvariti od povećanog broja turista, no značajan udio će rezultirati

zbog promjena udjela turista između različitih turističkih segmenata.

32 WTO: Tourism 2020 Vision (http://www.world-tourism.org/)33 Hawkins, D.E., Lamoreux, K. (2001): Global Growth and Magnitude of Ecotourism, u The

Encyclopedia of Ecotourism. Edited by David B. Weaver. CABI Publishing, str. 66.

23

2.3.2. (Eko)turizam u Hrvatskoj

Za ocjenu mogućnosti gopodarskoga razvoja jedne regije osim unutrašnjih snaga i

slabosti same regije, kao i drugih internih faktora, bitno je poznavati i širu gospodarsku,

socijalnu, pa i političku situaciju i prilike u okviru kojih se dotična regija razvija. Ova se

tvrdnja dakako može i mora primijeniti i na Gorski kotar i na mogućnosti turističkoga razvoja

ovog jedinstvenog planinskog područja u Hrvatskoj.

Za analizu širih gospodarskih uvjeta i perspektive razvoja turizma u Gorskom kotaru

bitno je ocijeniti kakva je mogućnost i budućnost razvoja turizma u Hrvatskoj. Za takvu

ocjenu može nam poslužiti analiza koju je sačinio World Travel & Tourism Council u studiji

The Impact of Travel & Tourism on Job and the Economy (Utjecaj turizma i industrije

putovanja na zaposlenost i gospodarstvo), kao i neki drugi dostupni materijali koji obrađuju

pitanje razvoja hrvatskog turizma, a to je prvenstveno Strategija razvoja hrvatskog turizma

do 2010. godine, koju je prihvatila Vlada Republike Hrvatske u studenome 2003. godine u

okviru projekta Strategija razvitka Republike Hrvatske, «Hrvatska u 21. stoljeću».35

Analiza WTTC-a, izrađena na temelju međunarodno prihvaćenih standarda za izradu

satelitske bilance (Tourism satellite account: recommended methodological framework), daje

vrlo optimistična predviđanja o rastu hrvatskoga turizma u narednih desetak godina. Za

potrebe ovoga rada nije nužno prikazati obje (kolokvijalno rečeno: šire i uže) metode i

rezultate sumiranja, odnosno prognoziranja efekata turističke privrede koji se navode u

studiji, pa ću samo ukratko prikazati prognozu rasta turističke privrede u užem smislu (bez

multiplikativnih efekata i prikaza gospodarskih aktivnosti koje su povezane s turizmom i na

koje se turizam naslanja).

Predviđanja godišnjeg rasta turističkoga prometa do 2013. godine za svijet iznose

4,6%, za Europu 4,2%, dok se za Hrvatsku predviđa da će se turizam brže razvijati i to po

stopi od 6,9% godišnje. Tako je za 2003. godinu WTTC predvidio da će turizam sudjelovati s

10,6% u ukupnom bruto društvenom proizvodu i to s oko 2,5 milijarde US$. Za 2013 se

predviđa udjel od 14,8%, odnosno 6,7 milijardi US$. Ako turističke prihode računamo u

širem smislu, dakle ako im pribrojimo rezultate i onih djelatnosti koje su indirektno povezane

s turizmom, tada su prihodi 2003. godine bili 5,4 milijarde US$, što je iznosilo 22,4% BDP-a,

34 European Commission. (2002): Using natural and cultural heritage to develop sustainable tourism in

non-traditional tourist destinations. Luxembourg, str. 1.35 World Travel & Tourism Council. (2003): Croatia – The impact of travel and tourism on jobs

and the economy http://www.wttc.org/publications/pdf/05finCroatia%202_03.pdf; ;Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2003): Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010.

godine http://www.hrvatska21.hr/20031104%20Strategija%20hrvatskog%20turizma%202010.pdf

24

a predviđa se da će 2013. godine ukupni prihod biti 14,4 milijarde US$ ili 31,6% hrvatskog

BDP-a. 36

Isto tako vrlo su optimistična predviđanja rasta zaposlenosti u turističkoj privredi. U

dokumentu se navodi da je u turizmu 2003. zaposleno 139.000 osoba, što iznosi 13,0% od

ukupno zaposlenih, a da će istovrsne brojke u 2013. godini iznositi 200.100, odnosno 15,9%.

No, ako turizmu pribrojimo i one djeladnosti koje svoj prihod ostvaruju indirektno od turizma

tada je u turimu i pratećim djelatnostima 2003. godine bilo zaposleno 294.100 osoba (ili

27,4% ukupno zaposlenih), a 2013. godine će biti zaposleno 427.000 ili 33,9% od ukupno

zaposlenih.

U analizi se iznose i drugi podaci o važnosti i rastu turističkog sektora u narednih

desetak godina. Iako je najviše pažnje posvećeno tradicionalnim aspektima hrvatskoga

turizma, naglašena je i činjenica da je hrvatska vlada prepoznala važnost i ruralnog i

agrikulturnog turizma, iako se njihov mogući rast u analizi ne procjenjuje. No, bez obzira na

to, kao i na činjenicu da nije prikazan mogući turistički rast po pojedinim regionalnim

turističkim destinacijama, već i ovi izneseni podaci daju nam pravo zaključiti da će se

turizam u narednom periodu razvijati puno brže od ostalih gospodarskih grana, a takav razvoj

može se očekivati i na području destinacije kojoj pripada i Gorski kotar. To nam djelomice

daje za pravo zaključiti da turizam, odnosno ekoturizam u Gorskom kotaru ima izglede za

brži razvoj od ostalih dijelova gospodarstva. Za čvršće utemeljenu ocjenu potrebna bi bila

dodatna, odnosno uža egzaktna istraživanja, no takvih je u nas za područje Gorskoga kotara

veoma malo, a ako i postoje ona nisu dovoljno stručno utemeljena.

Zbog toga ću se poslužiti još jednim dokumentom koji govori o razvoju turizma u

Hrvatskoj u narednih nekoliko godina, a to je već gore spomenuta Strategija razvoja

hrvatskog turizma do 2010. godine, koju je za potrebe Ministarstva turizma, odnosno

hrvatske Vlade, izradila jedna vanjska konzultantska kuća. Tako se u Strategiji navodi da je

turizam "jedan od najvažnijih pokretača razvoja gospodarstva u Republici Hrvatskoj.

Direktno i indirektno stvara oko 22% domaćeg bruto proizvoda, te više od 40% cjelokupnog

izvoza, što ga bez sumnje stavlja među ključne komponente nacionalne ekonomije i

vanjskotrgovinske razmjene. Hrvatska ima vrlo atraktivan turistički potencijal, prije svega

jedinstvenu prirodnu i kulturno-povijesnu baštinu. Taj se potencijal može i mora intenzivnije

36 World Travel & Tourism Council, nav. dj., str.24.

25

valorizirati u cilju stvaranja prepoznatljivog identiteta turističke ponude Hrvatske, čime bi se

povećala konkurentnost i olakšalo pozicioniranje na tržištu." 37

U spomenutom dokumentu ima manje kvantificiranih podataka i predviđanja o rastu

turističke privrede u periodu do 2010. godine, ali je ova Strategija svakako interesantna, jer

naglašava važnost alternativnih oblika turizma u Hrvatskoj i ne stavlja samo naglasak na

turizam na Jadranu, odnosno na masovne oblike turizma, već uočava i ističe - prvi puta

eksplicitno i u većoj mjeri nego drugi hrvatski dokumenti o razvoju turizma koji su mi bili

dostupni - važnost ekoturizma i drugih prirodnih oblika turizma. Hrvatska pomalo shvaća da

veću pozornost treba posvetiti razvoju ekoturizma, ruralnog turizma, kao i drugih

alternativnih oblika turizma, no nažalost još nema nikakvu strategiju o tome. Hrvatska se bi u

tome pogledu trebala ugledati na Bugarsku koja ima veoma dobro razrađenu strategiju

razvoja ekoturizma.

U Strategiji se naglašava38 da se ekoturizam od beznačajnih početaka "ekološki i

socijalno odgovornog načina putovanja" razvio u gospodarski bitan proizvod "putovanja s

prirodnom komponentom". Ističe se da ekoturizam stvara mogućnosti za razvitak dosad

turistički slabo razvijenih regija, te za održavanje i financiranje zaštićenih područja, a sve je

to primjenljivo i na Gorski kotar. Nadalje, kod ekoturizma razlikujemo dva bitna segmenta:

male skupine s posebnim interesima za ekoturizam koji na taj način provode čitav odmor, te

veliki broj onih koji odmor provode npr. na plaži, ali također odlaze na „kratke izlete u

prirodu“. Sve su to prednosti i Gorskoga kotara koji ima izvrsne preduvjete da razvije ta dva

segmenta ekoturizma.

Pozornost je u Strategiji usmjerena i na hrvatske nacionalne parkove te ostala

atraktivna zaštićena područja, koja su velik potencijal za razvoj ekoturizma, seoskog turizma,

odmora u planinskim područjima tijekom cijele godine, te izletničkog turizma. U područjima

koja nisu pod zaštitom postoji potencijal za razvoj održivog lovnog turizma. Prepreka

značajnijem razvoju je u tome što područja posebne prirodne vrijednosti nisu pripremljena i

opremljena za prihvat i kvalitetan boravak većeg broja gostiju. Razvojem pješačke

infrastrukture, sistema označavanja, odmorišnih punktova i adekvatnog prijevoza, značajno bi

se unaprijedio turistički potencijal tih područja. Imperativ svakako mora biti stavljen na

očuvanje prirode i kontrolu prometa kroz zaštićene predjele. Sve ove opaske odnose se i na

problem razvoja ekoturizma u Gorskom kotaru što ću kasnije u radu i detaljnije elaborirati.

37Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, nav. djelo, str. 5.38 Ibidem, str. 10.

26

U nastavku ću iznijeti nekoliko podataka o turističkom prometu u Hrvatskoj, te neke

pokazatelje aktualnog stanja u hrvatskom turizmu.39

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja, s obzirom na globalne tržišne okolnosti,

nije zadnjih nekoliko godina zabilježila opadanje turističkog prometa. Tako se predviđalo da

će turistički promet 2004. godine porasti oko 5% u odnosu na prethodnu godinu.

Turista je 2003. bilo 7% više, a noćenja 4% u odnosu na prethodnu godinu. Te je

godine u Hrvatskoj u promatranom razdoblju boravilo 8,9 milijuna turista, koji su ostvarili

ukupno 46,6 milijuna noćenja. Prema podacima Hrvatske narodne banke, ukupni prihod od

međunarodnog turizma u 2003. godini je iznosio 6,4 milijardi USD.

Od ukupnog broja noćenja turista u 2003. godini čak 89% ostvaruju strani turisti, a

domaćih je turista tek 11%. Noćenja stranih turista 2003. su porasla 4%, a noćenja domaćih

turista 7% u odnosu na prethodnu godinu.

Velikom broju turista i dalje je glavna motivacija dolaska u Hrvatsku odmor i

relaksacija na moru, te zabava. U porastu su motivi dolaska turista sukladni trendovima

kretanja inozemne turističke potražnje za aktivnim odmaranjem u čistim prirodnim

sredinama, zdravim načinom života, zdravom hranom, a u okviru različitih selektivnih oblika

turizma.

Prema privremenim podacima HNB-a za 2003. godinu udio prihoda od

međunarodnog turizma u bruto društvenom proizvodu Hrvatske iznosi 22,5%, udio prihoda

od međunarodnog turizma u ukupnom izvozu roba i usluga Hrvatske 42,8%, a udio u izvozu

usluga Hrvatske 74,0%. Prihod od turizma po glavi stanovnika je u 2003. godini iznosio

1436,9 USD.

U spomenutom materijalu Hrvatske gospodarske komore navodi se da su osnovni

ciljevi razvoja našeg turizma - profiliranje destinacije Hrvatske kao jedne od najkvalitetnijih

turističkih destinacija Mediterana i Europe, kao i povećanje učinaka turizma kao jedne od

najprofitabilnije gospodarske grane Hrvatske kroz povećanje prihoda od turizma (povećanje

turističke potrošnje, izvanpansionske potrošnje, produljenje sezone).

Za realizaciju navedenih ciljeva kroz politiku razvoja turizma potreban je razvitak

novih oblika turističke ponude i turističkih proizvoda, kreiranje prepoznatljivog imidža

turističkih destinacija i regija Hrvatske, podizanje razine kvalitete pružanja smještajnih i

39 Koristit ću podatke iz materijala HGK (Hrvatska gospodarska komora Sektor za turizam (2004):

Turizam), objavljenog na web stranici http://www.hgk.hr/komora/eng/depts/tourism/turizam2004WEB.pdf

27

ugostiteljskih usluga u turizmu kao i ostalih segmenata uslužnih djelatnosti u turizmu uz

zaštitu prirodnog okoliša i očuvanje kulturno-povijesne baštine.

Najznačajnije prednosti koje hrvatski turizam može iskoristiti u promociji svojih

turističkih destinacija i turističkih proizvoda na inozemnom turističkom tržištu su: očuvana

prirodna bogatstva i okoliš, kulturno i povijesno naslijeđe, blaga mediteranska klima, kao i

blizina europskih tržišta, te duga turistička tradicija.

U skladu s trendovima kretanja inozemne turističke potražnje, hrvatski turistički

proizvod treba se, uz uvažavanje regionalnih specificnosti, nastaviti razvijati kroz različite

oblike selektivnog turizma: nautički turizam, ronilački turizam, krstarenja na motornim

jedrenjacima, turizam na seoskim domaćinstvima, konjički turizam, sportski turizam,

kongresni turizam, ekološki turizam, lovni turizam, ribolovni turizam, kulturni turizam i

vjerski turizam.

Ovaj malo duži prikaz stanja i ocjena o hrvatskom turizmu bio je potreban da bi se

moglo pozicionirati i planirati razvoj (eko)turizma u Gorskom kotaru, ne u nekom

apstraktnom okruženju, već na temelju realnih pokazatelja i pravaca razvoja hrvatskog

turizma.

Na kraju ovog odjeljka još bih željela naglasiti da se u Hrvatskoj konačno uviđa da

puno više pažnje nego do sada treba posvetiti plasiranju i prodaji domaćih proizvoda kroz

turističku potrošnju. Na tu se temu organiziraju savjetovanja i okrugli stolovi, a i nadležno

ministarstvo donosi smjernice i preporuke (rujan 2004.) pod naslovom Hrvatski proizvod za

hrvatski turizam.40

Ovdje se naglašava da značaj turizma kao tržišta za ukupno gospodarstvo proizlazi iz

činjenice što se plasmanom domaćih poljoprivrednih i drugih proizvoda kroz turizam:

postižu više cijene nego u klasičnom izvozu;

izbjegavaju carinske i dr. izvozne barijere (kvote, zabrane i dr.);

mogu plasirati i robe koje se vrlo teško ili uopće ne mogu izvoziti (lako

pokvarljiva roba i sl.);

država ubire poreze, trošarine i dr. kojih je izvoz oslobođen;

veliki dio prodaje se naplaćuje odmah ili brže nego kad je riječ o klasičnom izvozu

(ugostiteljstvo, trgovina) i dr.

40 Vidi o tome materijal Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, bez datuma i potpisa, na

internet adresi:http://www.mmtpr.hr/UserDocsImages/HRVATSKI%20PROIZVOD%20ZA%20HRV.%20TURIZAM.pdf

28

Zbog naprijed navedenih prednosti, sve turističke zemlje nastoje kroz turizam plasirati

što više domaćih proizvoda i tako osigurati veće mikro i makro učinke za cjelokupno

gospodarstvo.

Zbog nedostatne ili neodgovarajuće domaće proizvodnje, kao i činjenice da oko 85%

naših gostiju dolazi iz inozemstva (što znači da u ponudi mora biti i dio njima prepoznatljivih

stranih roba), dio reprodukcijskih potreba turizma i nadalje će biti potrebno podmirivati iz

uvoza. Međutim, u interesu razvoja turizma i razvoja ukupnog hrvatskog gospodarstva, treba

težiti povećanju plasmana domaćih proizvoda kroz turizam. To je već dugo prisutan problem

hrvatskog turizma i on se nekada pokušao riješavati samoupravnim sporazumima i

društvenim dogovorima. Danas je gospodarski sustav i model drugačiji (tržišni), no čini se da

je opet potrebno uplitanje države kako bi se taj problem riješio na optimalan i zadovoljavajući

način za sve gospodarske subjekte uključene u taj lanac (turizam, poljoprivreda, prehrambena

i ostale prerađivačke industrije).

Kako bi i turizam u Gorskom kotaru donosio što više prihoda i kako bi što veći dio

dohotka ostao na tom području, dakle sa što manje "curenja" zarađenih financijskih sredstava,

potrebno je što više goranskih proizvoda plasirati kroz turizam. Iako se Gorski kotar danas ne

može pohvaliti velikom i raznolikom poljoprivrednom proizvodnjom i stvaranjem dovoljne

količine potrošnih dobara koji su potrebni turizmu, tome treba hitno prionuti, jer turizam sam

po sebi nema smisao ako on nema multiplikativni efekt na domaće gospodarstvo. No o tome

ću još govoriti konkretnije u drugim odjeljcima ovoga rada.

29

3. PREDUVJETI RAZVOJA EKOTURIZMA U GORSKOM

KOTARU

3.1. Prirodne značajke Gorskoga kotara kao osnovica razvoja

ekoturizmaU ovome ću poglavlju prikazati osnovne prostorne i prirodno-zemljopisne značajke

Gorskoga kotara, dakako ne preopširno, već samo u onoj mjeri u kojoj prirodne i fizičke

osobine kraja određuju njegovu stvarnu i potencijalnu turističku valorizaciju. Dakle,

interesiraju nas prirodne značajke kao atrakcijska podloga ekoturističke ponude Gorskoga

kotara.

3.1.1. Prostorni obuhvat, zemljopisni i prometni položaj

Poznavanje i razumijevanje osobina prostornog i zemljopisnog položaja bitan je

činilac za analizu i donošenje odluke o tome kakav oblik turizma je najbolje planirati i

razvijati u pojedinoj regiji. Zbog toga, da bismo shvatili osnove i perspektivu razvoja

ekoturizma u Gorskom kotaru, prvenstveno moramo započeti s analizom zemljopisnog

položaja, te prostornih i zemljopisnih značajki toga kraja. Dakako, prikazat ću samo temeljne

zemljopisne značajke, tek ću nešto više naznaka dati o onim prostornim pojavama i oblicima

koji presudnije utječu na potencijalnu ili stvarnu privlačnost Gorskog kotara kao posebne

turističke destinacije u Hrvatskoj.

Gorski kotar je posebna prostorna i zemljopisna cjelina Gorske Hrvatske, regija

smještena u zapadnoj Hrvatskoj koja s Republikom Slovenijom graniči na sjeveru i

sjeverozapadu, Riječkim primorjem na jugozapadu, prijelaznom Ogulinsko-plaščanskom

udolinom i niskim Pokupljem na istoku i sjeveroistoku, te Likom na jugoistoku. Takav

smještaj između tradicionalno uvijek jačih životnih žarišta Notranjskoga, Primorja, Like i

Peripanonije uvjetovao je dugo vremena njegov izolacijski karakter. Tek od prve polovice 18.

i osobito u 19. stoljeću, izgradnjom prvih modernih prometnica i eksploatacijom šumskog

bogatstva, Gorski kotar dobiva sve više kontaktno i spojno značenje između Primorja i

unutrašnjosti. Gorski kotar je po prirodi svog položaja oduvijek bio glavni prometni i

30

infrastrukturni koridor ne samo između Jadrana i unutrašnjosti Hrvatske nego i u europskim

razmjerima.41

Prostorni obuhvat Gorskoga kotara mnogo je veći od površine današnjih gradova

Čabar, Delnice i Vrbovsko, te općina Brod Moravice, Fužine, Lokve, Mrkopalj, Ravna Gora i

Skrad, što detaljnije prikazujem na narednim stranicama.

U pejzažu Gorskoga kotara ističu se četiri bitne osobitosti: a) raštrkana naselja bez

većih koncentracija stanovništva; b) više naselja izrazito urbanog izgleda i funkcija unatoč

razmjerno malenom broju stanovnika; c) postupna devastacija agrarnog pejzaža i širenje

socijalnog ugara; d) općenito većinom kultiviran izgled kraja. 42

Ovdje je važno istaknuti i povoljan geoprometni položaj43 Gorskoga kotara, koji može

povoljano utjecati na njegov budući, nadam se izraženiji, turistički razvoj. Posebna

specifičnost je smještaj Gorskoga kotara na najužem dijelu Dinarida - između Severina i

Grobničkog polja ima oko pedesetak, a između Ogulina i Ledenica oko 35 km zračne

udaljenosti. Uzimajući u obzir tranzitne mogućnosti, posebno valja naglasiti činjenicu da je

Gorski kotar lociran upravo na onom dijelu planinske barijere gdje važne prometnice, i

povijesnog i suvremenog značenja, transverzalno sijeku Dinaride, što je vrlo nepovoljno, jer

tako izostaju prednosti koje pruža istovjetnost orijentacije prometne mreže i reljefne

strukture.

Iako praktički uvijek graničnog karaktera u odnosu prema hrvatskom etnikumu i s

izrazito izolirajućim značajkama kao posljedicom svojih prirodno-geografskih osobina,

Gorski je kotar tijekom svoga povijesnog razvitka sve više poprimao ulogu izrazito tranzitnog

koridora između panonske unutrašnjosti i Kvarnerskog zaljeva. Međutim, u novijem

razdoblju Gorski kotar prvi put počinje dobivati ne samo tranzitnu, nego i čvorišno-

koncentracijsku ulogu. No zaista izražena i važna križišna uloga tog područja može biti

rezultat tek gradnje modernih prometnica od sjeverozapada prema jugoistoku, koje bi

povezale Sloveniju i Liku. Na taj način Gorski kotar bi stekao uvjete da se razvije i kao

križišno područje, važno prometno čvorište u kojemu se križaju transverzalni pravci između

Panonije i mora s onima uzdužnim iz Slovenije za Liku i zapadnu Bosnu.

Bilo bi zanimljivo proučiti u kojem opsegu prometna otvorenost, odnosno kvaliteta

prometne povezanosti utječe na razvoj turizma, i to ne samo Gorskoga kotara u cjelini, već i

41 Pavić, Radovan, Geografija SR Hrvatske Gorska Hrvatska, "Školska knjiga" - Zagreb 1975., str. 61 i

dalje. O zemljopisnim značajkama Gorskoga kotara R. Pavić piše i u monografiji Gorski kotar, Delnice, 1981.str. 7-25.

42 Pavić, Radovan, Geografija SR Hrvatske Gorska Hrvatska, str. 65.

31

pojedinih manjih cjelina (npr. lokalnih jedinica ili pojedinih posebnih destinacija), no to je

veoma opsežna tema, za čiji prikaz su potrebna posebna istraživanja, pa to prelazi granice

ovoga rada.

Uz činjenicu da je u novije vrijeme tranzitno-koridorska uloga Gorskoga kotara

naročito naglašena, postavlja se pitanje može li to osim pozitivnih imati i neke negativne

posljedice i utjecaje na razvoj turizma. Naime, tranzitni položaj može značiti kako mogućnost

uključivanja u gospodarski život ostalih regija tako i zaostajanje vlastitog razvitka, jer glavne

mogućnosti za privredni razvoj leže izvan same regije. Npr. može se postaviti pitanje kakav

utjecaj (da li samo pozitivan?) ima novoizgrađena auto cesta Rijeka-Zagreb?

Kako ću o prometnoj mreži odnosno o stanju prometne infrastrukture u Gorskom

kotaru govoriti u posebnom odjeljku, ovaj ću dio zaključiti s konstatacijom da je prostorni

smještaj Gorskoga kotara pozitivan činilac dosadašnjeg i budućeg razvoja turizma. Držim da

je za tu svrhu položaj Gorskoga kotara veoma povoljan, te su goranska turistička središta

dostupna za turiste iz jakih emitivnih područja u Hrvatskoj kao što su susjedna područja

Zagreba, Karlovca i Rijeke. No isto tako nakon izgradnje auto ceste Rijeka-Zagreb (i dalje

prema Varaždinu i Čakovcu, odnosno prema Slavonskom Brodu i Osijeku), te auto ceste

Ogulin-Split, Gorski kotar je jako ˝blizu˝ Slavonije i Dalmacije, čiji stanovnici, prema nekim

pokazateljima, pokazuju sve veći interes za boravkom i odmorom u Gorskom kotaru. Mislim

da ne treba posebno naglašavati da će daljnjom izgradnjom i modernizacijom spomenutih

cesta, kao i prometnica prema Italiji, Sloveniji i dalje prema Austriji, Gorski kotar imati

realne šanse da iskoristi svoj povoljan zemljopisni položaj za ubrzani razvoj turizma.

3.1.2. Geološke značajke prostora

Gorski kotar pripada dinarskom planinskom sustavu koji se prostire u smjeru

sjeverozapad-jugoistok. Smatra se niskim gorjem, a prema orografskim, ekološko-

vegetacijskim i općim gospodarskim značajkama može se raščlaniti na pretplaninsko, gorsko

i brdsko područje.44 Prevladavaju gorski skupovi i lanci, iz kojih se izdižu najviši vrhunci,

glacijalni i drugi nanosi. Od najviših vrhova Gorskog kotara ističu se: Bjelolasica (1533 m),

Risnjak (1528 m), hrvatski Snježnik (1506 m), Viševica (1428 m) i Bitoraj (1385 m). Kao

kontrast planinskim visovima ističu se najniže točke zemljišta – polja, uvale, ponikve i

doline. U njima je zbog povoljnijih životnih prilika smještena većina goranskih naselja i

43 Ibidem, str. 71 i dalje44 Bertović, Stjepan, Martinović, Jakob, 1981, Bioekološke značajke, u GORSKI KOTAR. Delnice.

1981. (bez oznake izdavača), str. 27

32

obradivih površina. Najpoznatija su polja: Ličko, Drežničko i Crnačko polje, te polja u

okolici Delnica, Gerova, Mrkoplja, Lokava i Ravne Gore. Veličinom se ističu doline rijeka

Kupe i Dobre, s brojnim kraćim i užim dolinskim odvojcima i kanjonima njihovih pritoka.

Gotovo sve stijene Gorskoga kotara spadaju u veliku grupu sedimentnih stijena. One

su nastale taloženjem čestica mineralnog ili organskog porijekla. Mogu se razvrstati u tri

skupine: vapnence, dolomite i pješčenjake. Među stijenama koje grade Gorski kotar najveći

je udio vapnenca i dolomita. Najrašireniji su jurski vapnenci, a odlikuju se velikom

postojanošću i teško se troše. Osim sedimentnih stijena na goranskom području još ima i

aluvijalnih i diluvijalnih nanosa.

Fenomen krša s mnogobrojnim geomorfološkim oblicima važno je obilježje Gorskoga

kotara. Krš geološki poimano čine nadzemne i podzemne pojave – nastale zbog tektonskih

pokreta te osobito djelovanjem oborinske vode na propusnoj vapnenačkoj i dolomitnoj

podlozi. Pojedinačne tvorevine u kršu kao što su spilje, jame, škrape, stijene, ponikve, krška

polja, ponori, vodopadi, kanjoni, klisure, vrhovi brda i planina dragocjene su turističke

atrakcije Gorskoga kotara. Dakako, osim dominantne geomorfološke osnove, te su atrakcije

obilježene i drugim značajkama prostora koje još više povećavaju njihovu privlačnost (utjecaj

klime, voda i biljnog pokrova).

U području Gorskog kotara posebno su značajna šumska tla, koja čine dvije trećine

površine. Ta tla su očuvala svoja prirodna svojstva. Poljodjelska tla u Gorskom kotaru nastala

su krčenjem i potiskivanjem šume. Čovjek je njihova svojstva mijenjao prema svojim

potrebama kroz čitav povijesni razvitak. U Gorskom kotaru je razvijeno nekoliko glavnih

skupina tala: crnica na vapnencu, rendzina na dolomitu, smeđa tla, kisela smeđa tla,

ilimerizirana tla, smeđa podzolasta tla i podzoli, te poljodjelska tla.

Geološke osobine dakako nemaju neposredan utjecaj na turističku privlačnost nekog

kraja, već tek u povezanosti s drugim fizičkim i zemljopisnim osobinama utječu na izgled

prostora, odnosno krajolik. Zbog toga neću detaljnije opisivati navedene i nabrajati druge

geološke značajke goranskog prostora jer one dolaze do izražaja kroz posebnost biljnog

pokrova, klimatske prilike, rasprostranjenost voda – rijeka i jezera, pa i putem obitavališta

pojedinih životinjskih vrsta. Sve ću to ukratko prikazati na narednim stranicama.

3.1.3. Klima

Klima je općenito važna za turizam, pa čak i u tipologiji turizma nailazimo na primjer

da je klima odlučujući faktor za razlikovanje određenih oblika turizma (ljetni i zimski

turizam, gdje je klima jedan od glavnih razlikovnih faktora), a posebno kad se tome doda i

33

reljef ili neka druga oznaka prostora koja je često puta usko vezana s klimatskim obilježjima

(npr. planinski zimski turizam).

Podaci o klimi i vremenu su važni kao podloga za donošenje odluka o strategiji

razvoja pojedinih turističkih oblika kao i o ulaganju u turističke objekte. Tako i klimatske

osobine Gorskoga kotara u određenoj mjeri utječu na moguće oblike ekoturističkih sadržaja,

na njihovu doživljanju i emocionalnu recepciju kod turista, pa ih je zato važno proučavati i

poznavati radi planiranja ekoturističke strategije, ali i radi realizacije konkretnih

ekoturističkih sadržaja. Pri tome su neobično vrijedni podaci o mikro klimi određene

destinacije za donošenje konačne odluke o izgradnji pojedinih turističkih sadržaja. Npr.

podaci o temperaturi, strujanju zraka, snježnom pokrivaču i drugi slični pokazatelji nužni su

za donošenje investicijskih odluka hoće li se i na kojem prostoru graditi skijaške staze i drugi

objekti za zimski turizam.

Držim da klima nema osobito pozitivan ni posebno negativan utjecaj na razvoj

ekoturizma u Gorskom kotaru, već se može reći da svako godišnje doba pruža relativno

povoljne uvjete - i vegetacijske i klimatske i vremenske - za raznolike turističke doživljaje u

prirodnom ambijentu. Kako na klimu ne možemo posebno ili bitnije utjecati45 onda ju

moramo iskoristiti ili obuzdati razvojem onih turističkih sadržaja koji mogu iskoristiti sve

pozitivne strane jednog tipa vremena ili pak neutralizirati negativne aspekte vremenske

situacije. To moraju znati i primjeniti planeri turističkih sadržaja i organizatori i animatori

raznih turističkih manifestacija u Gorskom kotaru.

Govoreći o klimi i vremenu u Gorskom kotaru u svakidašnjem se govoru često žalimo

na maglu i kišu i na druge neugodnosti lošeg vremena, no to je stereotip koji je stvaran

godinama, a prema pričanju iskusnijih (da ne kažem starijih) Gorana klima se u Gorskom

kotaru zadnjih desetljeća jako promijenila: drukčije su danas zime i ljeta nego prije pedesetak

godina.

Ekoturisti nisu posebno zahtjevna kategorija turista, oni će i u lošem vremenu pronaći

određenu ljepotu i mogućnost uživanja u prirodi. Ekoturisti vole izazov, žele osjetiti prirodni

ambijent kakav je u naravi. Držim da je to moguća prednost Gorkoga kotara - da se uz dobar

marketing i raznolike mogućnosti uživanja u prirodi privuku ekoturisti različitih usmjerenja, a

posebno oni koji su umorni od pritisaka svakidašnjeg stresnog života u gradu.

45 Ovdje mislim na mogućnost kratkoročnog utjecaja – poticanja ili sprečavanja pojedine vremenske

pojave, a nikako na dugoročne, pretežito negativne utjecaje čovjeka na promjenu klime raznim gospodarskimaktivnostima i to najviše putem emisije štetnih plinova u atmosferu (energetika, promet i industrija) iliprekomjernom sječom šume.

34

Ekoturizam u Gorskom kotaru u oblicima povezanosti s morskim turizmom na

Jadranu može naći poticaj za daljnji razvoj. Naime, treba imati na umu da ekoturisti nisu

jedinstvena kategorija potrošača i putnika. Netko može biti urbani ili kulturni turist koji

dopodne razgledava znamenitosti grada Rijeke ili pak masovni turist s opatijske Slatine, a

popodne i navečer ekoturist u Nacionalnom parku Risnjak. U vezi s time može se napomenuti

da smo često svjedoci razmišljanja kako treba iskoristiti svježe ljetne noći u Gorskom kotaru

za odmor turista koji su dan proveli na plažama Sjevernog Jadrana, pa bi konačno to jednom

trebalo već i realizirati kao komparativnu prednost Gorskoga kotara.

Klimatske osobine Gorskoga kotara mogu biti privlačne pojedinim kategorijama

turista, te ih se može u skladu s Kušenovom klasifikacijom prikazati i kao posebnu turističku

atrakciju: 46

Tablica 3.1.3.1. Turistička klasifikacija klimatskih značajki Gorskoga kotara

Značajke Motiv/Aktivnost Atrakcije

Planinska klima – svježa ljeta, hladne i snježnezime, strujanje svježeg zraka

odmor oporavak (rekreacija) šetnje i pješačenje planinarenje liječenje obilasci sportske pripreme i

natjecanja (posebnosportovi na snijegu)

Skrad, Crni Lug, Begovo Razdolje,Tršće, Stari Laz, Fužine, Delnice, teostala goranska mjesta

U nastavku ću ukratko prikazati najvažnija klimatska obilježja Gorskoga kotara,

posebno ona koja utječu na mogućnost razvoja turizma: 47

Na klimu Gorskoga kotara osobito utječe zemljopisni položaj, a posebno je važan

modifikatorski utjecaj reljefa. Za klimatsku diferencijaciju veliko značenje ima nadmorska

visina pojedinog područja Gorskoga kotara kao i otvorenost prema moru ili pak prema

unutrašnjosti. Zato klimatske prilike u svim dijelovima Gorskoga kotara nisu iste.

Temperatura zraka

Za određivanje klimatskih karakteristika nekog područja temperatura zraka je jedan

od najbitnijih i najčešće korištenih pokazatelja. Na temperaturni režim Gorskoga kotara uz

opću cirkulaciju atmosfere i zemljopisnu širinu na kojoj se Gorski kotar nalazi, utječu i

46 Kušen, Eduard (2002): Turistička atrakcijska osnova. Institut za turizam, Zagreb, str. 74-78.47 Za prikaz klimatskih osobina Gorskoga kotara uglavnom sam se koristila podacima iz Prostornog

plana Primorsko-goranske županije (SN 14/2000), te radom dr. Tomislava Šegote Klimatske osobine Like iGorskog kotara, objavljenim u Geografiji SR Hrvatske – Gorska Hrvatska, Školska knjiga , Zagreb, 1975.

35

udaljenost od mora, orografija, te visina i položaj planinskih prepreka u odnosu na

prevladavajući smjer strujanja zraka.

Kako podaci o temperaturi imaju utjecaj ne samo na svakodnevni život ljudi, već su

nužni i pri izradi planova i projektne dokumentacije te za odabir lokacija za turističko-

rekreacijske objekte, u Tablici 3.1.3.2. prikazat ću srednje sezonske i godišnje temperature

zraka izmjerene na pojedinim lokacijama.

Tablica 3.1.3.2. Srednja sezonska i godišnja temperatura zraka

Srednja temperatura zraka (°C)

Mjesto Proljeće Ljeto Jesen Zima Godišnja

Parg 6,1 15,4 7,8 -1,1 7,1

Skrad 7,8 16,8 9,2 -0,2 8,4

Delnice 7,0 16,3 8,3 -0,9 7,7

Zalesina 5,6 14,9 7,4 -2,7 6,3

Lokve 6,1 15,4 8,0 -1,2 7,1

Fužine 6,4 15,8 8,7 -0,6 7,6

Izvor: Prostorni plan Primorsko-goranske županije, Knjiga 1: Osnove razvoja i zaštite, str. 57

Srednja siječanjska temperatura u Gorskom kotaru prosječno iznosi oko –2° C, dok je

na višim predjelima, u planinama i –5° C. Pružanje srpanjskih izotermi također je posljedica

jakog utjecaja reljefa. U depresijama i na zaravnima srednja srpanjska temperatura iznosi oko

18°C, a opada s povišenjem reljefa, tako da su najviši planinski dijelovi obuhvaćeni

izotermama od 12 do 14° C.

Padaline – kiša i snijeg

Velika količina padalina u Gorskom kotaru neposredna je posljedica njegove blizine

Jadranskom moru odakle vjetrovi donose velike količine vlage, pa je Gorski kotar

najkišovitije područje u Hrvatskoj. Naime, na svom putu prema unutrašnjosti vodena para se

izdiže na zapadnoj planinskoj barijeri Gorskoga kotara i tako nastaju obilne orografske

padaline. No spuštanjem zraka u zavjetrini planina vodena se para udaljuje od rosišta, pa

količina padalina opada prema istoku.

36

Tablica 3.1.3.3. Ukupne sezonske i godišnje količine oborina

Ukupna količina oborina, u mm

Mjesto Proljeće Ljeto Jesen Zima Godišnje

Parg 410,6 410,5 606,7 425,0 1852,8

Skrad 419,5 407,9 525,6 363,6 1716,6

Delnice 504,7 399,1 684,0 589,3 2177,1

Zalesina 463,0 382,8 522,1 517,6 1885,5

Lokve 546,9 427,1 787,6 660,3 2421,9

Fužine 567,3 421,1 768,9 910,6 2667,9

Izvor: Prostorni plan Primorsko-goranske županije, Knjiga 1: Osnove razvoja i zaštite, str. 60

Gorski kotar se nalazi na prijelazu između maritimnog i kontinentskog režima

padalina. Ipak veći dio tog prostora ima mediteranski pluviometrijski režim, tj. padalina ima

više u hladnoj (listopad-ožujak), nego u toploj (travanj-rujan) polovici godine.

U Gorskom kotaru veliko praktično značenje ima snijeg, dakako ne samo za turizam,

odosno za planiranje i izgradnju turističkih sadržaja i objekata za sportove na snijegu, već i za

način življenja njegovih stanovnika, za proračune lokalnih jedinica, a utječe i na druge

gospodarske grane.

Od svih pokazatelja o snijegu za našu temu je svakako najinteresantniji podaci o broju

dana sa snijegom višim od 10 i 30 centimetara koje prikazujem u Tablici 3.1.3.4. Uz to treba

spomenuti da je srednji broj dana sa snježnim pokrivačem na tlu najveći u siječnju i veljači, a

ukupan godišnji broj raste s udaljavanjem od obale i porastom nadmorske visine. Snijeg

počinje također ranije padati u unutrašnjosti Gorskoga kotara i na većim visinama nego bliže

moru i na nižim nadmorskim visinama

Tablica 3.1.3.4. Srednji sezonski i godišnji broj dana s visinom snijega ≥ 10 cm, odnosno

≥ 30 cm

Broj dana s visinom snijega ≥ 10 cm Broj dana s visinom snijega ≥ 30 cm

Mjesto Proljeće Jesen Zima Godišnje Proljeće Jesen Zima Godišnje

Parg 15,9 4,1 42,5 62,5 7,7 1,7 20,1 29,5

Skrad 13,5 5,3 42,6 61,4 7,4 2,3 21,7 31,4

Delnice 20,1 5,0 45,9 71,0 12,2 3,1 26,4 41,7

Zalesina 26,7 3,6 48,0 78,3 15,7 1,6 31,1 48,4

Lokve 15,3 4,4 38,8 58,5 8,2 2,3 21,8 32,3

Fužine 12,3 3,4 33,7 49,4 6,3 1,4 18,9 26,6

Izvor: Prostorni plan Primorsko-goranske županije, Knjiga 1: Osnove razvoja i zaštite, str. 63

37

Česti prodori ciklona i toplijeg južnog vjetra utječu na kvalitetu snijega - redovitost i

postojanost snijega, njegovu temperaturu i visinu - koja je potrebna za razne skijaške

sportove. To je bio čini mi se glavni razlog da su razni elaborati, pred dvadesetak i više

godina, ukazali na "neisplativost" izgradnje zimskih skijaških centara u Gorskom kotaru.

Teško je danas reći je li to bio i pravi razlog takvih procjena, no čini mi se da su uzroci

nepostojanja "pravih" skijaških središta u nas mnogo dublji, posebno kad imamo u vidu da

već nekoliko godina mnoga skijaška središta u Europi muku muče s nedostatkom snijega.

Zbog toga "čitava Europa" skija na umjetom snijegu, pa ne vidim razloga da se uz ekološke

mjere opreza i u Gorskom kotaru ne krene tim putem, posebno ako imamo u vidu obilje vode

u nekim dijelovima Gorskoga kotara i relativno niske temperature u zimskom periodu koje

isključuju potrebu za dodatnim aditivima za pravljenje umjetnog snijega koji štetno djeluju na

okoliš. Nešto se u tome pogledu mijenja te smo danas svjedoci velikog intersa brojnih

lokalnih sredina za izgradnju skijaških centara, no držim da se tome pristupa nedovoljno

osmišljeno i nekoordinirano, a u nekim slučajevima i bez svih potrebnih stručnih (tehničkih,

ekoloških i ekomomskih) elaborata.

3.1.4. Vode

Vode Gorskoga kotara – rijeke, jezera, potoci, značajan su resurs ne samo za

vodoopskrbu ili za energetske svrhe, već su goranski vodotoci i umjetna jezera i bitan

element ljepote krajolika, što je posebno važno za privlačenje turista u goranski kraj.

Međutim, funkcija voda za turističku valorizaciju Gorskoga kotara nije samo estetska, već su

rijeke i jezera pogodan medij za organizaciju niza turističkih sadržaja, te sportskih i

rekreacijskih aktivnosti na vodi. Čini mi se da su goranske vode najmanje iskorištene za tu

svrhu, jer na goranskim jezerima i rijekama gotovo uopće nema značajnijih turističkih

sadržaja i manifestacija. No o tome nešto kasnije, nakon prikaza osnovnih pokazatelja i

značajki goranskih voda. 48

Najvažnije goranske rijeke, koje su ujedno i najznačajnije kao turistički potencijal

kraja su Kupa, Čabranka, Kupica i Dobra.

Kupa je po svojoj veličini najznačajniji vodotok ne samo Gorskoga kotara, već i

Primorsko-goranske županije. Izvire u obliku jakog krškog vrela u obliku jezerca, ispod sela

48 O vodama Gorskoga kotara pisat ću uglavnom na temelju njihova prikaza u Prostornom planu

Primorsko-goranske županije, 2000, Knjiga 1: Osnove razvoja i zaštite, str. 45-51.

38

Razloge na koti od 320 m n.m. Većim dijelom svoga toka čini granicu između Hrvatske i

Slovenije što utječe i na turističku valorizaciju čitave Kupske doline.

"Zbog svojih ambijentalnih značajki, stalnosti protoke u koritu, relativno sačuvane

kvalitete voda, te prisutne ihtiofaune, Kupa je praktički čitavim svojim tokom na području

Županije primorsko-goranske pogodna za razvoj turističkih i sportsko-rekreativnih sadržaja

na vodi: dnevnog i izletničkog turizma, stacionarnog seoskog turizma, ribolova, vožnju

kanuima i kajacima. Zbog toga što joj je korito na pojedinim dijelovima praktički usječano u

kanjon, Kupa je dijelom i prometno nepristupačna što ograničava turističku valorizaciju tog

područja, ali i naglašava njezine prirodne ambijentalne značajke. Posebno je atraktivna

potpuno nedirnuta prirodna dionica toka Kupe između izvora i utoka Čabranke."49

Zbog svojih hidrografskih i ambijentalnih značajki područje sliva Čabranke prikladno

je za razvoj turističko-rekreativnih sadržaja, posebno u gornjem dijelu toka u okolici Čabra.

Osim Gerovčice, za razvoj turizma u tom dijelu Gorskoga kotara još su za turizam

interesantni vodotoci Maloluške depresije: Smrekarčica, Sokolica i Kramarčin potok.

Dobra nastaje spojem dvaju vodotoka – Skradske Dobre, koja započinje svoj tok

neposredno ispod Skrada, i Bukovske Dobre čiji je početak ispod sela Bukov Vrh. Njihov je

spoj između naselja Gornja i Donja Dobra, a zanimljivo je da se pod nazivom Gornja Dobra

ponegdje i naziva čitav vodotok Dobra na dionici toka prije ponora Đulina jama u Ogulinu,

gdje je prije izgradnje HE Gojak završavala svoj nadzemni put. Posebno je atraktivan njezin

pritok Kamačnik koji svojim kanjonskim tokom već odavno privlači pozornost posjetitelja.

Očuvan prirodni izgled Bukovske Dobre također pruža uvjete za razvoj izletničkog turizma,

ali je područje još relativno nepoznato i stoga rjeđe posjećivano.

Ostale vodotoke u Gorskom kotaru – Ličanku, Lepenicu, Lokvarku i Križ potok treba

spomenuti u kontekstu njihova iskorištavanja za jezerske akumulacije: Bajer jezero,

Lokvarsko (Omladinsko) jezero, i Lepeničko jezero. Naime, treba istaknuti da upravo na tom

području visokog goranskog krša prolazi i razvodnica Jadranskog i Crnomorskog sliva koji se

tu najviše približio Jadranskom moru – na udaljenost od 12 kilometara. Sliv Ličanke pripada

Jadranskom slivu, a sliv Lokvarke, do odvođenja dijela njenih voda u HE Tribalj, pripada

Crnomorskom slivu.

Uz ostale prirodne ljepote, i vodne pojave visokog goranskog krša pridonose razvoju

rekreacijsko-sportskih sadržaja. Prvenstveno se to odnosi na izgrađena akumulacijska jezera.

Lokvarsko jezero sa svojih 2,2 km2 površine i s izvanredno razvedenom obalom okruženom

49 Ibidem, str.50.

39

bujnom vegetacijom čini taj prostor iznimno vrijednim i pogodnim za sportske, turističke i

rekreacijske sadržaje. Kao izletište zanimljivo je i područje Križ potoka, odnosno

novostvorene akumulacije. Na podrčju akumulacije Bajer i Lepenica prisutni su i mogući

razni turistički sadržaji, za sada uglavnom vezani za pješačke obilaske, ribolov, ali i kupanje i

jedrenje.

3.1.5. Biljni i životinjski svijet

Kad govorimo o vegetaciji ili o biljnom svijetu Gorskoga kotara, onda svakako

dominantno mjesto zauzimaju šume koje se u Gorskom kotaru protežu na preko 80%

površine. Šume su svakako najveće prirodno bogatstvo Gorskoga kotara, ne samo s aspekta

njihove primarne ekonomske koristi kao izvor drvne sirovine, već su osobito, a posebno i za

turizam, važne i druge funkcije šuma.

Za očuvanje biološke raznolikosti su osim goranskih šuma važni i drugi tipovi

zajednica i staništa na kojima se očituju i znatni antropogeni utjecaji. Na nekim mjestima

šume su iskrčene i pretvorene u livade i poljoprivredno tlo, tako da su danas u Gorskom

kotaru najvažniji sljedeći tipovi staništa: šume (bjelogorične, crnogorične i miješane), šumske

kulture (pretežno smreka), šumske sječine i rubovi šuma, klekovina planinskog bora, livade i

travnjaci, planinski pašnjaci (rudine), poljoprivredne kulture i dr.

Na mrazištima unutar šume bukve i jele razvila se gorska šuma smreke. Najveće

površine ove crnogorične šume su iskrčene, a ostale su tek manje sastojine npr. na Lascu,

Lividragi, Šeginama, kod Sungera, Mrkoplja i drugdje.

Zanimljive biocenoze su i cretovi kao jedan od tipova vlažnih staništa koja pripadaju

ostacima iz ledenog doba. Zato na njima nalazimo borealne i glacijalne relikte koji su u

Hrvatskoj općenito rijetki. Najizraženija zajednica cretova Gorskoga kotara je zajednica

rosike i zvjezdastog šaša.

U Gorskom kotaru, a posebno u masivu Risnjaka, u prostoru sjeverno i zapadno od

ceste Rijeka-Karlovac, živi puno vrsta sisavaca – čak 40, a zajedno sa šišmišima 46. Značajne

su vrste koje su u Europi jako ugrožene: vidra, vuk, ris i medvjed. Posebno treba spomenuti i

ostalu divljač koja značajno pridonosi atraktivnosti Gorskoga kotara: srna, jelen obični,

divokoza, divlja svinja, jazavac, kuna bjelica, kuna zlatica, vjeverica, lisica, velika i mala

lasica, tvor, divlja mačka koja je danas rijetka i potpuno zaštićena u Gorskom kotaru.

Stanovnik goranskih šumaraka i polja – zec, znatno je prorijeđen. Česte su vrste puh, hrčak

obični, šumski miš, šumska voluharica, jež, šumska rovka i krtica.

40

3.2. Društveni, gospodarski i infrastrukturni preduvjeti razvoja

ekoturizma

3.2.1. Prikaz upravno-teritorijalne i turističke organiziranosti

U ovome odjeljku prikazat ću sadašnje upravno-teritorijalno ustrojstvo Gorskoga

kotara, bez njegova povijesnog razvoja, no treba naglasiti, da se tijekom povijesti i

pripadnosti Gorskoga kotara različitim državnim tvorevinama njegovo teritorijalno i upravno

ustrojstvo često mijenjalo. Sadašnji županijski teritorijalni ustroj Republike Hrvatske

utemeljen je Ustavom Republike Hrvatske 1990. godine kad Hrvatska još nije bila

samostalna država. Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj

donesen je krajem prosinca 1992. godine, a sadašnji zakon koji je na snazi od 7. veljače 1997.

godine kasnije je više puta nadopunjavan. Gradovi i općine Gorskoga kotara nalaze se u

sastavu Primorsko-goranske županije.

Prije stvaranja samostalne hrvatske države, u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj

postojale su od sredine šezdesetih godina u Gorskom kotaru tri općine: Čabar, Delnice i

Vrbovsko. Zakonom o područjima županija, gradova i općina bivša općina Delnice

podijeljena je na sedam jedinica lokalne samouprave tako da danas imamo sljedeće upravno-

teritorijalno ustrojstvo:

Tablica 3.2.1.1.: Status, površina i broj stanovnika jedinica lokalne samouprave

Grad/ Općina Površina ukm2

Broj stanovnika1991.

Broj stanovnika2001.

Smanjenje

Čabar 282 5 169 4 387 782Delnice 217 6 858 6 262 596Vrbovsko 278 7 528 6 047 1481Brod Moravice 63 1 196 985 211Fužine 86 2 000 1 855 145Lokve 43 1 255 1 120 135Mrkopalj 138 1 823 1 407 416Ravna Gora 112 3 167 2 724 443Skrad 55 1 549 1 333 216

Izvor: Statistički ljetopis 2003, Županijski ured Rijeka

Ovdje treba naglasiti da prirodno i zemljopisno rubni dijelovi sljedećih općina i

gradova Primorsko-goranske županije također pripadaju Gorskom kotaru u širem

41

teritorijalnom obuhvatu, a to su: gradovi Bakar, Novi Vinodolski, te općine Klana, Jelenje,

Čavle, Vinodolska, kao i dijelovi Grada Ogulina i Općine Bosiljevo iz Karlovačke županije.

U gradovima i općinama predstavnička tijela su gradska, odnosno općinska vijeća,

koja između ostalih pitanja raspravljaju i o problemima turizma na svome području i to

najčešće na prijedlog izvršnih tijela jedinica lokalne samouprave – gradskih i općinskih

poglavarstava, odnosno gradonačelnika i općinskog načelnika.50

U gradovima i općinama Gorskoga kotara temeljem Zakona o turističkim zajednicama

i promicanju hrvatskog turizma51 osnovane su turističke zajednice. Naime, prema tom zakonu

turistička zajednica osniva se za područje: 1. općine ili grada, kao turistička zajednica općine

ili grada, 2. županije, kao turistička zajednica županije, 3. Republike Hrvatske, kao Hrvatska

turistička zajednica.

Zajednički ciljevi turističkih zajednica su:

1. unapređivanje općih uvjeta boravka turista i to osobito podizanje kvalitete

turističkih i drugih komplementarnih usluga, očuvanjem i stvaranjem prepoznatljivog i

privlačnog turističkog okružja i osiguranjem turističkog gostoprimstva na području za koje su

osnovane,

2. promocija turističkog proizvoda područja za koje su osnovane, sukladno sustavu

promicanja turizma i njegovim posebnim i općim zadaćama od razine mjesta do razine

Republike, a radi uključivanja u europske i svjetske turističke tijekove,

3. razvijanje svijesti o važnosti i gospodarskim, društvenim i drugim učincima

turizma, te potrebi i važnosti očuvanja i unapređenja svih elemenata turističkog proizvoda

odredenog područja, a osobito zaštite okoliša.

U Zakonu su detaljnije razrađene zadaće turističke zajednice općine ili grada, kao i

druga važna pitanja (osnivanje, tijela, članstvo i dr.), koja ovdje neću posebno navoditi, jer su

uglavnom opće poznata i lako dostupna uvidom u sam Zakon.

Već sam istaknula da su u svim općinama i gradovima Gorskoga kotara osnovane

turističke zajednice koje više ili manje uspješno djeluju na promicanju turizma,a također

treba napomenuti da određene nadležnosti u koordiniranju rada općinskih i gradskih

turističkih zajednica, te u poticanju razvoja turizma u Gorskom kotaru ima i Turistička

zajednica Primorsko-goranske županije.

50 Treba napomenuti da u manjim općinama nema poglavarstva kao posebnog tijela, već njegove

dužnosti obavlja općinsko vijeće, a dužnost općinskog načelnika predsjednik općinskog vijeća.51 Narodne novine, br. 30 iz 1994. godine

42

3.2.2. Demografsko stanje i značajke demografskog razvoja

Osnovnu značajku demografskog razvitka Gorskoga kotara tijekom 20. stoljeća

predstavlja neprekinuto smanjenje broja njegovih stanovnika. Odlučujući čimbenik u

formiranju negativnih stopa ukupnog kretanja broja žitelja tog područja prvenstveno je

negativni migracijski saldo, a u bližoj demografskoj prošlosti tim se nepovoljnim procesima

pridružuje i denatalitet.52

Također se kao bitne demografske značajke regije mogu navesti brojna naselja s

malim brojem stanovnika i nepostojanje važnije gradske aglomeracije. Središnje goransko

naselje su Delnice. Njihov broj stanovnika u dosadašnjem demografskom razvitku nije

nadmašio broj dosegnut 1971. (4839 stanovnika). Ostala naselja (Čabar, Gerovo, Lokve,

Fužine, Mrkopalj, Skrad, Ravna Gora, Vrbovsko, Brod Moravice) obujmom, ali i glavninom

vitalnih značajki zaostaju za demografskom slikom Delnica.

Gorski kotar, čija je značajka depopulacija, dijeli demografsku sudbinu ostalih

gorskih i brdsko-planinskih područja Hrvatske. Glavne uzroke dugotrajne i u pravilu

neprekinute depopulacije i negativnog migracijskog salda treba tražiti u gospodarskim,

prometnim, povijesno-društvenim, zemljopisnim i ostalim značajkama tog prostora.

Dugotrajna značajka gospodarske strukture sve do sredine prošlog stoljeća bilo je

prevladavanje poljoprivrednih domaćinstava s malom površinom obradiva zemljišta. Od

važnijih gospodarskih grana Gorski se kotar naročito isticao drvno-prerađivačkim

djelatnostima, što je tom kraju, ako zanemarimo autokonzumnu poljoprivredu, davalo

monokulturno značenje. U pojedinim razdobljima gospodarskog razvoja, odnosno razvoja

prometne infrastrukture, znatan broj Gorana bio je zaposlen u prometnim djelatnostima ili u

onima koje su u svezi s prometom (kirijašenje, građenje i održavanje prometnica, rad na

željeznici i dr.), a također i u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti.

Goransko područje obuhvaća površinu od 1273 km2 , što čini 35,4% površine

Primorsko-goranske županije, a prema popisu 2001. godine ima 26.032 stanovnika ili 8,55%

ukupnog pučanstva Županije. Gustoća stanovništva od samo 20,4 stanovnika na 1 km2

površine, ovu subregiju izdvaja kao najnenaseljenije područje Županije (u Županiji je gustoća

pučanstva 84,7 st./km2) i jedno je od najrjeđe naseljenih područja Republike Hrvatske.

Velik je dio demografskih pokazatelja Gorskoga kotara i na početku 21. stoljeća

izrazito nepovoljan, što se vidi i iz podataka Popisa stanovništva 2001. godine: ostvaruje se

52 Lajić, Ivan, 1999, Mehaničko kretanje stanovništva u demografskom razvitku Gorskoga kotara, str.

501.

43

nulti prirast, odnosno prirodni pad broja stanovnika, mortalitet je visok, a i migracijski

tijekovi odvode pučanstvo s ovog područja. Po negativnosti demografskih parametara ovo

područje pripada najlošijem demografskom tipu, koji se može označiti kao izumiranje.

Uzroci zabrinjavajućih demografskih kretanja, a posljednjih godina i visoke stope

nezaposlenosti u Gorskom kotaru su mnogobrojni: od težih uvjeta života i rada u goranskom

području s nepovoljnim klimatskim uvjetima, problemima prometne povezanosti i slabo

razvijene sveukupne infrastrukture, pa do nedovoljne gospodarske razvijenosti koja rezultira

pomanjkanjem radnih mjesta i nižim životnim standardom. Ostvarivanje stimulativne

populacijske politike nameće se kao nacionalni i društveni imperativ, no, ništa manju važnost

na ovom području nema razvitak gospodarstva, a time i otvaranje novih radnih mjesta i

razvoj nedostatne infrastrukture.53

I u prvim desetljećima trećeg tisućljeća Gorski kotar će proživljavati naslijeđenu

demografsku traumu druge polovice dvadesetog stoljeća. Objektivna je pretpostavka da će u

svim dijelovima toga područja biološko kretanje označavati denatalitet, a mehaničko

negativni migracijski saldo.54 Ta pretpostavka počiva na uvjerenju o nedovoljno radikalnim

transformacijama u gospodarskoj strukturi i u nepostojanju osmišljene i poticanje ekonomske

politike i gospodarskih mjera spram brdsko-planinskih područja u Hrvatskoj. Prostor

Gorskoga kotara bit će privlačan zbog visoke ekološke vrijednosti svih njegovih dijelova

povezano s blizinom regionalnog središta (Rijeke), ali razvitkom prometnog sustava

poboljšat će se i povezanost s ostalim središtima u unutrašnjosti (Karlovac, Zagreb).

Sve prognoze, odnosno procjene broja stanovnika u Gorskom kotaru predviđaju više

ili manje znatan pad broja stanovnika u idućih petnaestak godina, ovisno o metodama i

polazištima koja pojedini autori koriste. Jedino se blaga demografska obnova očekuje u

izboru Gorskoga kotara kao ekološki kvalitetne i rezidencijalne zone grada Rijeke, povratku

određenog broja Gorana, eventualnoj pronatalitetnoj politici države i regije, razvoju turizma i

novih grana gospodarstva itd.

Neki demografi pretpostavljaju da će preko stotinu naselja (106) do 2015. ostati bez

stanovnika. To su najčešće naselja koja i danas rijetko broje više od dvadesetak stanovnika, s

veoma malim udjelom najmlađeg stanovništva. Najveći broj naselja lociran je u Kupskoj

dolini i slabe je prometne povezanosti sa svojim lokalnim središtem i glavninom važnijih

prometnica. U Gradu Čabru ima 11 naselja koja će u promatrano vrijeme najvjerojatnije

53 Ekonomski fakultet Rijeka, dr. Ante Starčević i grupa autora, 1996: Mogućnosti i strategija razvoja

Gorskoga kotara do 2005. godine, str. 3054 Lajić, Ivan, nav. dj., str. 508.

44

ostati bez stanovništva, u Gradu Vrbovskom takvih je naselja 10, a u bivšoj općini Delnice

ima ih čak 85. Ivan Lajić predviđa da će čak oko 42% naselja Gorskoga kotara izumrijeti, pri

čemu 26% čabranskog, 16% vrbovskog i čak 56% delničkog područja. Takvo alarmantno

demografsko stanje zahtijeva radikalna rješenja i instrumente populacijske politike kojima bi

se spriječilo izumiranje barem u naseljima šireg društveno-gospodarskog, pa čak i vojno-

političkog i uopće državnog interesa. Sva ta demografska kretanja i tendencije pada broja

stanovnika i izumiranja naselja u Gorskom kotaru moraju dakako imati znatne posljedice i na

planiranje razvoja turizma.

3.2.3. Značajke gospodarskog razvoja

U ovome ću odjeljku ukratko prikazati stanje razvijenosti gospodarstva u Gorskom

kotaru i ispitati u kojoj se mjeri turizam može komplementarno razvijati s ostalim

gospodarskim granama.55

U proteklom socijalističkom periodu razvoja Gorski kotar je uglavnom bio tretiran

kao sirovinska baza drvne industrije i izvoznik šumskih proizvoda, prvenstveno trupaca i

piljene građe. Uz šumarstvo se potencirao i razvoj drvne industrije, tako da su osim pilana na

goranskom području bili locirani i značajni drvno-industrijski pogoni koji su uglavnom

proizvodili namještaj, stolariju i montažne kuće.

Drvna industrija još nije povratila ono mjesto koje je imala prije osamostaljenja

Hrvatske. Brojni su uzroci velikog pada proizvodnje i zaposlenosti u goranskoj drvnoj

industriji. U Delnicama, nekad velikom drvno-industrijskom središtu (Jela i Lučice)

proizvodnja je sasvim zamrla, a isto se dogodilo s proizvodnjom namještaja u Vratima (gdje

sada radi samo pilana). U Brodu na Kupi pokušava se s proizvodnjom montažnih eko-kuća za

turističke namjene, a nešto je bolja situacija na području Grada Čabra gdje je Finvest obnovio

proizvodnju namještaja i piljene građe nekadašnjeg Goranprodukta. Relativno dobre rezultate

daje Stolarija u Lokvama, a i u Ravnoj Gori nakon stečaja i privatizacije Radina u znatnom je

opsegu obnovljena proizvodnja namještaja, prvenstveno stolica. Velikih problema ima u

bivšoj Drvnoj industriji Vrbovsko, koja nakon privatizacije teško pronalazi pravi put razvoja.

Također treba spomenuti i Drvenjaču u Fužinama kao značajnog proizvođača sirovine za

55 Pregled gospodarskog stanja prikazati ću sumarno bez točnih egzaktnih pokazatelja iz dva razloga:

prvo, to bi nepotrebno opteretilo rad i temu o kojoj pišem, i, drugo, vrlo je teško doći do sintetizranihpokazatelja o gospodarskoj razvijenosti čitavoga Gorskoga kotara.

45

papirnu industriju, ali i u kontekstu značajnog onečišćavanja okoliša, što može negativno

utjecati na mogućnost razvoja turizma.56

U kratkom rezimeu u vezi sa stanjem u goranskoj drvnoj industriji u korelaciji s

turizmom može se naglasiti da nezaposleni radnici koji su nekad radili u drvnoj industriji nisu

kadar koji je svoju egzistenciju pronašao u ekoturizmu niti će to biti slučaj u budućnosti.

Veze između (eko)turizma i drvne industije treba tražiti u proizvodnji turističkih eko-kuća i

opremanju drugih turističkih objekata raznim proizvodima i namještajem koji će biti ekološki

prihvatljivi i korišteni u izgradnji turističkih kapaciteta i to ne samo u Gorskom kotaru.

Posebna pozornost u proteklim desetljećima posvećivala se razvoju šumarstva, ne

toliko u cilju njegove modernizacije i prilagodbe suvremenim svjetskim trendovima u

šumarstvu, već uglavnom radi što veće eksploatacije drvne mase iz goranskih šuma. Kako su

šume nakon Drugog svjetskog rata u najvećoj mjeri bile i ostale u vlasništvu države, gotovo

sva je dobit odlazila u razne državne fondove; dakle akumulacija nije ostajala u Gorskom

kotaru. Pa ipak je u socijalističkom razdoblju puno više koristi od šuma pripalo općinama i

goranskim naseljima temeljem političkih odluka o sudjelovanju i pomoći šumskih

gospodarstava u izgradnji raznih objekata komunalne i društvene infrastrukture nego što je to

danas slučaj.

Zbog osiromašenja šumskoga fonda, što je posljedica prevelike eksploatacije u

proteklih šezdeset godina kao i zbog sušenja šume (osobito jele) izazvanog raznim bolestima

drveća i kiselim kišama, danas šumarstvo više nije tako izdašan izvor bogatstva temeljem

sječe šume i prodaje drvnih sortimentata, pa će se ubuduće šumarska politika morati okrenuti

drugim korisnim funkcijama šume od kojih na prvom mjestu treba izdvojiti ekoturizam.

Dakle, šumarstvo više neće zapošljavati velik broj Gorana u svojoj osnovnoj djelatnosti – na

sječi šume, obradi i prodaji drvnih sortimenata, već je potrebno ljude zapošljavati u drugim

aktivnostima šumarskih organizacija i to na uzgoju i zaštiti šuma, te u turizmu oslonjenom na

šumske resurse (revitalizacija turističkih šumskih atrakcija, izgradnja i održavanje turističkih

staza i puteva, turistički objekti u šumi).

Poljoprivreda u Gorskom kotaru je toliko marginalizirana i nerazvijena te se može

reći da je ona najslabija karika u mogućem bržem razvoju ekoturizma. Ratarstvo i voćarstvo

je jedino u funkciji zadovoljavanja privatnih potreba vlasnika, ne proizvode se tržni viškovi.

Stočarstvo je isto tako slabo razvijeno, a jedan od svjetlih primjera je privatni poduzetnik iz

56 U zadnje vrijeme Drvenjača Fužine znatno ulaže u zaštitu okoliša, a može se reći da je uloga

Drvenjača ekološki pozitivna i u tom smislu što kao sirovinu koristi nekvalitetnu i oštećenu drvnu masugoranskih šuma zbog njihovog sve većeg propadanja.

46

Begovog Razdolja koji je uzgoj krava i proizvodnju mlijeka povezao s turizmom. U mnogim

mjestima uopće nema stoke, ni krupne ni sitne, tako da je goranski krajolik, što se domaćih

životinja tiče sasvim pust, te držim da to jako negativno utječe na mogućnost razvoja

ekoturizma i ruralnog turizma u Gorskom kotaru, i to na više načina. Naime, mnogi urbani

turisti žele doticaj s domaćim životinjama (jahanje, promatranje njihova uzgoja i dr.), a

posebno djeca vole promatrati životinje na polju, livadi i u šumi. Uzgoj životinja povoljno

utječe i na izgled krajolika (košnja livada i sjenokoša, obrađeno polje), a to jako pozitivno

djeluje na njegovu privlačnost turistima.

Dakle, žele li Gorani razvijati turizam, neobično je važno i potrebno razviti i

poljoprivredu zbog iznesenih razloga, a osobito radi smanjenja odljeva turističkog prihoda i

povećanja multiplikativnog efekta. Naime, ako će Gorani turistima prodavati uvezeno meso,

mlijeko i druge prehrambene artikle, onda će mali dio zarađenog prihoda od turizma ostati u

Gorskom kotaru. Takva situacija i dugoročno šteti razvoju turizma, jer suvremeni turisti u

svojoj težnji za otkrivanjem novog i nepoznatog posebno žele kušati autohtone proizvode

kraja u kome borave. O ulozi poljoprivrede u razvoju ekoturizma govorit ću još na drugom

mjestu, pa ovdje mogu zaključiti s napomenom da bez razvoja ekološke poljoprivrede u

Gorskom kotaru nema razvoja ekoturizma.

Druge grane prerađivačke industrije u Gorskom kotaru nisu značajnije razvijene.

Veće mogućnosti za razvoj temeljem prosperiteta turizma ima građevinarstvo koje u izgradnji

raznih turističkih kapaciteta (ne samo smještajnih objekta već i druge turističke infrastrukture

– turističkih staza, sportskih objekata i sl.) može zaposliti svoju operativu.

Promet u Gorskom kotaru odgovara trenutnim potrebama stanovnika i turista.

Međutim, prometne organizacije nisu locirane na tom području tako da Gorani imaju koristi

od razvoja prometa jedino putem zapošljavanja na željeznici, Autotransu i nekim drugim

organizacijama u sektoru prometa. Veće mogućnosti zapošljavanja u prometu, a vezano uz

razvoj turizma, mogu se realizirati putem pružanja specifičnih usluga turistima i njihovim

potrebama za većom mobilnošću u područjima gdje nema javnog prometa (taksi usluge,

iznajmljivanje turističkih prijevoznih rekvizita, kočije i sanjke s konjima itd.).

Razvijenost zdravstva u Gorskom kotaru odgovara potrebama njegovih stanovnika,

premda bi trebalo učiniti određena poboljšanja u dostupnosti specijalističkih oblika

zdravstvene zaštite, kako u opremanju suvremenim aparatima, tako i u daljnjoj edukaciji

zdravstvenog kadra. Također bi ubuduće trebalo zdravstvene usluge prilagoditi i potrebama

turista, te razvijati posebne oblike liječenja bolesnika i tretmana turista koji su danas veoma

traženi. Treba poticati otvaranje raznih centara za zdravstvenu njegu koji će privući različite

47

segmente turističke populacije. To je važno radi širenja turističke ponude i radi zapošljavanja

goranskih stanovnika i novih doseljenika u Gorski kotar.

3.2.4. Prometna infrastruktura

Ovaj osvrt na prometnu infrastrukturu kao jadan od preduvjeta razvoja turizma,

nastavak je razmatranja prostornih značajki Gorskoga kotara s početka ovog poglavlja. U vrlo

kratkom uvodu važno je naglasiti da je u promijenjenim prilikama periferni i izolirajući

karakter goranskog prostora danas izgubio takvo značenje zbog važnosti njegovih novih

kontaktnih osobitosti koje su određene geografskim položajem između Primorja i Panonije,

Slovenije i Like. Ovaj kontaktni položaj ne određuje samo prometno značenje Gorskoga

kotara, već utječe i na razvoj ostalih grana gospodarstva, a posebno i turizma.

Zbog toga je prometno-geografski položaj Gorskoga kotara jedan od važnijih činitelja

njegova bržeg turističkog razvitka. Tome pogoduje smještaj između Zagreba i Rijeke, glavnih

gospodarskih težišnih prostora u Hrvatskoj. Položaj u blizini mora također predstavlja važnu

osnovu za turistički razvoj, a pogodan je i za dolazak turista iz Slovenije, Mađarske, Italije i

Austrije, kao i udaljenijih zemalja u srednjeeuropskom prostoru. Trebalo bi istražiti u kojoj bi

mjeri ti prostori mogli postati važna emitivna područja za turizam Gorskoga kotara.

Prometna infrastruktura, koja je izgrađena i modernizirana u prošlom stoljeću, na

kvalitetan način je povezala većinu lokalnih središta u Gorskom kotaru, te je odigrala

iznimno važnu ulogu u njegovom demografskom i gospodarskom “preživljavanju.”

Prometna mreža ovog prostora razmjerno je dobro razvijena – rezultat je to povijesnih

razloga, ali i posljedica šumskog bogatstva i njegova iskorištavanja koje je zahtijevalo što

bolju prometnu povezanost.

Mreža cesta u Gorskom kotaru je zadovoljavajuća, no one su u prilično lošem stanju.

To je uglavnom posljedica njihova niskog stupnja moderniziranosti, odnosno zbog

nedostatnog ulaganja u njihov razvoj i održavanje. Lokalna mreža cesta, zbog tehničke

neopremljenosti danas uglavnom služi za potrebe lokalnog stanovništva, te nije preuzela

druge vrste prometa niti vezala uz sebe neku jaču gospodarsku aktivnost.

Dobra cestovna mreža može omogućiti ostanak stanovništva na tom prostoru, jer daje

šansu razvoju poduzetništva i turizma kao dopunske djelatnosti, no turistički interesantne

točke i pravci u unutrašnjosti Gorskoga kotara su zbog loših cesta još uvijek teško dostupni.

To se odnosi i na brojne nerazvrstane ceste, posebno šumske prometnice, koje bi trebalo

poboljšati i koristiti ih i u druge gospodarske svrhe (turizam, malo i srednje poduzetništvo), a

ne samo za eksploataciju šumskog bogatstva.

48

U Gorskom kotaru se zasad pažnja gotovo isključivo posvećuje magistralnoj

prometnoj mreži. Lokalne i županijske ceste kao i željeznička pruga su u drugom planu, a

upravo one predstavljaju jednu od garancija ostanka stanovništva u Gorskom kotaru, pa im u

budućnosti treba posvetiti mnogo više pažnje.

Pri razmatranju utjecaja infrastrukture na okoliš, kako prilikom njena održavanja,

modernizacije ili nove izgradnje, potrebno je odabrati one koncepcije i trase koje manje

zadiru u postojeće ekološke sustave, naročito u hidrogeološkom smislu. Naime, s obzirom na

krški teren i važnost očuvanja postojećih vodnih resursa, poželjno je izbjegavati zahvate koji

bi ih mogli ugroziti ili poremetiti.

Nakon ovih općenitih razmatranja o prometnoj infrastrukturi Gorskoga kotara,

potrebno je upozoriti na glavne, pretežno cestovne prometne pravce koji su pogodni za

dolazak turista u Gorski kotar automobilima i autobusima.

Za prometni sustav Gorskoga kotara najvažniji su cestovni i željeznički prometni

podsustavi. Najvažniji prometni pravac koji prolazi kroz Gorski kotar i kojim je taj kraj

povezan sa svojim okruženjem je pravac Rijeka-Zagreb, odnosno Riječko primorje-

kontinentalna unutrašnjost Hrvatske. Taj je pravac nedavnom izgradnjom autoceste Rijeka-

Zagreb još više dobio na važnosti, no ne treba smetnuti s uma ni željezničku prugu Rijeka-

Zagreb. Ta je pruga u prošlim vremenima imala puno veće značenje ne samo za tranzit roba u

i iz riječkog lučkog bazena, već su njome prometovali i putnički, pa čak i izletnički vlakovi

kojima su turisti dolazili u Gorski kotar. Možda je danas teško očekivati, uz svu tu

motorizaciju, da će turisti u Gorski kotar dolaziti vlakovima, no moguće je da se i to

promijeni zbog naznaka o sve većoj ulozi željezničkog prometa u budućnosti (energetska

kriza!), a moguće je također, bar u iznimnim prigodama, organizirati izletničke vlakove iz

Rijeke i Zagreba za posjet Gorskom kotaru.

Osim spomenute nove autoceste, važni cestovni pravci za tranzit i dolazak turista u

Gorski kotar su i stare, mogli bismo reći povijesne ceste, izgrađene u 18. i 19. stoljeću, a

modernizirane u prošlom vijeku.

Osim autoceste Rijeka-Zagreb i državne ceste D3 (Zagreb-Karlovac-Rijeka, tzv.

Lujzijane), kojima u Gorski kotar turisti dolaze iz pravca Rijeke, Primorja, Italije, odnosno

Zagreba, unutrašnjosti Hrvatske i srednjoeuropskih zemalja, važna su još i dva cestovna

pravca iz Slovenije: državna cesta D 32 (granični prijelaz Prezid-Delnice-Mrkopalj-Jezerane),

te državna cesta D 203 - Brod na Kupi-Delnice. Ovo su pogodne ceste za dolazak turista iz

Slovenije, kao i onih iz Austrije i Njemačke.

49

Osim cestovne infrastrukture, za razvoj turizma u jednom kraju je potrebna i dobra

telekomunikacijska mreža. Na tome je planu u Hrvatskoj zadnjih desetak godina napravljeno

jako puno u razvojnom pogledu, tako da se može ustvrditi da Gorski kotar ima dobre

telefonske i druge telekomunikacjske veze koje su potrebne suvremenim i modernim

turistima.

Za eventualni dolazak turista u Gorski kotar zračnim putem, pogodna je blizina

aerodroma u Zagrebu i na Krku, no zbog više razloga nije realno očekivati da će veći broj

turista u Gorski kotar dolaziti tim putem. Ipak, uz dobru promidžbu, moglo bi se u Gorski

kotar godišnje privući znatan broj goranskih iseljenika i njihovih potomaka kojih ima najviše

u SAD-u i Kanadi.

50

3.3. Prikaz stanja i razvoja turizma u Gorskom kotaru

3.3.1. Značajke dosadašnjeg razvoja turizma

Iako se razvitak turizma u Gorskom kotaru može analizirati po fazama, tj. prema

određenim vremenskim i povijesnim razdobljima, ja ću u ovome dijelu iznijeti općenit prikaz

razvoja turizma u Gorskom kotaru. Istaknuti ću one elemente po kojima se može zaključiti da

turizam u Gorskom kotaru ima svoju tradiciju i korijene koji su usađeni u one turističke

prednosti koje Gorski kotar i danas posjeduje: relativno povoljan zemljopisni i prometni

položaj, prirodne ljepote, zdrav i prilično očuvan okoliš. Vidjet ćemo također da su u

određenim periodima ne tako davne prošlosti turistička ponuda i razni turistički sadržaji bili

na relativno višoj razini nego je to danas u mnogim sredinama Gorskoga kotara. Te nam

spoznaje ponekad mogu koristiti i kao putokaz za razvoj turizma u suvremenim uvjetima.

Povjesničar E. Laszowski spominje da su još feudalni gospodari Zrinski i Frankopani

lovili po goranskim šumama, a isto tako i kasniji posjednici Gorskoga kotara. S njima su

zajedno dolazili njihovi gosti, prijatelji i pratnja. 57

"Od 18. su stoljeća posjetioci koji se mogu obuhvatiti današnjim pojmom turizma

ljubitelji prirode, planinari i istraživači prirode. Neki od njih objavljivali su o tome svoje

putopise i znanstvena djela, kao npr. Baltazar Hacquet i Dragutin Hirc."58

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskaju se napisi o zračnim lječilištima i

ljetovalištima u Gorskom kotaru: Zračno lječilište Lokve, Klimatsko lječilište i kupalište

Fužine, Zračna lječilišta u Gorskom kotaru, Delnice kao klimatsko lječilište i drugi slični.

Također se u prvoj polovici 20. stoljeća javljaju organizacije, odnosno odbori koji

žele unapređivati i razvijati turizam. Tako na samom početku prošloga stoljeća u Lokvama

djeluje Odbor za poljepšanje mjesta, u Fužinama Odbor za promet stranaca, a u Skradu se

1914. također spominje Odbor za promet stranaca.

Unatoč pomanjkanju statističkih podataka iz toga vremena, ipak nam razni pisani

tragovi dokazuju da je turistički promet u tom razdoblju postojao i da je bilo raznih inicijativa

za njegovo pospješivanje. Najčešće se spominju mjesta Delnice, Fužine, Lokve i Skrad.

Ugostiteljska ponuda se u Gorskom kotaru razvijala usporedno s gradnjom cesta i

željeznice, dakle u 18. i 19. stoljeću. Počinje u obliku gostoprimstva u uglednim kućama,

57 U prikazu razvoja turizma u Gorskom kotaru najviše ću se koristiti radom dr. Nede Andrić koji je

pod naslovom Turizam objavljen u monografiji GORSKI KOTAR u Delnicama 1981. godine (bez oznakeizdavača), str. 735-753.

58 Ibidem, str. 744.

51

dolaskom poslovnih ljudi, znanstvenika, planinara i ljubitelja prirode koje je ovaj kraj već

vrlo rano privlačio. Može se reći da su to bili preteče današnjih suvremenih ekoturista.

Življi trgovinski promet i prijevozništvo pospješili su prijelaz iz gostoprimstva u

komercijalno ugostiteljstvo osnivanjem gostionica i prenočišta koja su bila smještena na

glavnim prometnim prijelazima i u blizini većih željeničkih stanica – u Srpskim Moravicama,

Delnicama, Lokvama, Fužinama. Krajem 19. stoljeća gostionice u Delnicama i Fužinama

primaju izletnike i turiste iz imućnijih slojeva Rijeke, a početkom 20. stoljeća bogatiji su

Riječani počeli u Gorskom kotaru graditi i kuće za ljetni odmor.

Nakon velike svjetske gospodarske krize 1929.-1933., koja je u Gorskom kotaru

osobito zahvatila glavne izvore privređivanja Gorana - drvnu industriju i šumarstvo,

stanovnici su se pomalo zainteresirali i za razvijanje drugih djelatnosti, pa tako i za turističko

ugostiteljstvo. Pojedine veće kuće se počinju postupno preuređivati u suvremene ugostiteljske

pansione, upravo namijenjene turizmu. Svi ti izrazito turistički objekti radili su pretežno

sezonski – ljeti četiri mjeseca i zimi mjesec dana.59

Između dva svjetska rata ostvarene su određene inicijative u stvaranju preduvjeta za

organiziran i suvremen razvoj turizma. Tako se tridesetih godina započinje sa statističkim

praćenjem turističkog prometa u Gorskom kotaru, što je preduvjet ne samo za poticanje i

državnu kontrolu turističkog razvoja, već i za stručna i znanstvena istraživanja.

Godine 1934. izdan je prvi prospekt Gorskoga kotara u 10.000 primjeraka, a ljepote i

turistička ponuda Gorskoga kotara propagirana je i putem drugih medija: razglednica,

fotografija, napisa u novinama i časopisima, radijskih emisija, predavanja i dr. Godine 1936.

na razini tadašnje države objavljen je Pravilnik o proglašenju turističkih mjesta.60 Jasno su

određeni kriteriji po kojima se neko mjesto može proglasiti turističkim, a koje među njima još

i lječilišnim turističkim mjestom. U turistička mjesta s klimatskim planinskim značajkama

svrstana su i sljedeća mjesta iz Gorskoga kotara: Brod na Kupi, Crni Lug, Čabar, Delnice,

Fužine, Lokve, Mrkopalj, Ravna Gora i Skrad. Općine u tim mjestima su imale pravo ubirati

turističku pristojbu kojom su u pravilu raspolagali turistički odbori.

Da bismo ipak imali nekakvu predodžbu o turističkom prometu u Gorskom kotaru u

tom razdoblju, kao i mogućnost usporedbe s današnjim stanjem, u Tablici 3.3.1.1. prikazat ću

59 Postoje brojni podaci o tim objektima u raznim goranskim mjestima koje ovdje neću navoditi, jer bi

to nepotrebno povećalo opseg ovg rada, no svakao bi trebalo razmisliti o tradicijskoj obnovi raznih pansionakoji još žive u sjećanju i usmenoj predaji izletnika, prvenstveno iz Rijeke, ali i iz Zagreba. Više o tome vidi uAndrić, Neda, 1981, str. 738 i dalje.

60 Kušen, Eduard, nav. dj., str. 19

52

turistički promet – broj posjetitelja i noćenja u odabranim mjestima Gorskoga kotara u

tridesetim godinama prošlog stoljeća.61

Tablica 3.3.1.1. Broj posjetitelja (p.) i noćenja (n.) u nekim mjestima Gorskoga

kotara od 1932. do 1939. godine

Delnice Fužine Lokve SkradGodina

p. n. p. n. p. n. p. n.

1932. 1942 5580 - - - - - -

1933. 1554 7212 - - - - - -

1934. 1342 4509 640 8129 484 7152 200 4063

1935. 1811 3627 753 12112 371 4775 286 3332

1936. 1701 7683 1298 17770 366 6734 463 7058

1937. 1404 9490 647 15635 337 5578 809 13480

1938. 912 9305 473 13125 458 5726 926 17293

1939. 633 6613 473 10389 320 2169 891 19705Izvor: Andrić, Neda (1981): Turizam, u GORSKI KOTAR. Delnice. 1981. (bez oznakeizdavača), str. 745.

U prvim godinama poslije Drugoga svjetskog rata turistički je promet bio skroman,

slabiji nego godine 1938. Većina ugostiteljskih objekata bila je nacionalizirana, a jače su se

počeli uključivati u turistički promet tek nakon 1952. godine temeljem inicijative obnovljenih

i novoosnovanih turističkih društava u mnogim goranskim mjestima. Njihova se uloga

očitovala u razvijanju turističke kulture mještana, kućne radinosti, u uređivanju i uljepšavanju

mjesta, u poticanju razvitka ugostiteljstva, prometa, trgovine i dr. U Delnicama su turistička

društva 1963. godine osnovala Turistički savez Gorskog kotara koji je niz godina uspješno

djelovao na razvoju i propagandi goranskog turizma.

Godine 1953. na području cijeloga Gorskoga kotara evidentirano je oko 130 kreveta u

hotelima, pansionima i odmaralištima, te 90 kreveta u kućnoj radinosti. Taj se broj postupno

povećavao adaptacijom i proširenjem postojećih objekata u sastavu novoosnovanih

ugostiteljskih poduzeća. Među prvim novim investicijama 1952. godine su u Delnicama

izgrađeni hotel Lovački dom na Japlenškom vrhu i planinarski dom na Petehovcu, a do 1960.

godine u čitavom Gorskom kotaru izgrađeno je i desetak lovačkih kuća s ukupnim

kapacitetom od oko 50 kreveta. U Fužinama su od godine 1960. adaptirane postojeće zgrade

61 Andrić, Neda nav. dj., str. 745.

53

za razna kolektivna odmarališta, a u Skradu je obnovljeno vojno odmaralište Verin bor za

potrebe zagrebačke djece. U Skradu je 1965. izgrađen tranzit-motel. Na lokvarskom području

– u šumi Rogozno i na obali Omladinskog jezera – 1958. su izgrađeni motel Rogozno i

pansion Brana, a 1972. motel Jezero. Na Petehovcu je šezdesetih godina izgrađena

depandansa, te žičara sa sjedalima. I u drugim su mjestima Gorskoga kotara otvoreni

turistički i ugostiteljski objekti, a posebno uz cestu Rijeka-Zagreb.

Osim ugostiteljskih objekata u Gorskom kotaru se puno pažnje posvetilo i uređenju

komunalne i druge infrastrukture, što je u uzajamnoj korelaciji s razvojem turizma. Osim

elektrifikacije, razvoja vodoopskrbe te modernizacije prometnica, treba spomenuti i rezultate

u uljepšavanju turističkih mjesta i atrakcija, pa su tako uređeni brojni parkovi, šetnice i

vidikovci. Posebno su uređene razne prirodne turističke atrakcije od kojih treba istaknuti park

šumu Japlenški vrh i Golubinjak, zatim Zeleni vir, Vražji prolaz, Lokvarsku spilju i spilju

Vrelo u Fužinama, te posebno nova umjetna jezera kraj Lokava i Fužina. Uz to izgrađeni su i

sportski objekti i uređaji, osobito za zimske sportove (skijaške staze, skakaonice, žičare,

vučare i dr.), a također su uređena i kupališta, uz koja se danas nažalost može koristiti atribut

"divlja" ili neuređena. Spomenimo usput da je u Gorskom kotaru bilo i kampova, no danas ih

gotovo više i nema. Kao i kampovi, "nestali" su i neki drugi turistički objekti i sadržaji. Npr.

teško je zamisliti da danas na goranskim jezerima nema čamaca, jedrilica i drugih plovila

koja bi znatno unaprijedila turističku ponudu mjesta.

Tablica 3.3.1.2. - Broj posjetitelja (p.) i noćenja (n.) u nekim mjestima Gorskoga kotara

od 1953. do 1978. godine

Delnice Fužine Lokve Skrad Brod na Kupi Čabar UkupnoGod.

p. n. p. n. p. n. p. n. p. n. p. n. p. n.1953. 1309 3487 1074 5028 75 75 788 3845 406 621 425 1117 4137 14158

1954. 2960 7460 2677 8895 185 175 1265 2589 601 803 768 1598 8456 21530

1955. 3501 6902 1618 21915 193 193 1043 1773 515 786 555 854 9425 32423

1960. 3099 11499 2373 33109 130 475 2771 26943 495 6116 586 801 9454 74943

1964. 5566 11673 2766 23682 1355 5166 3544 35759 317 630 747 1455 14295 78365

1969. 6904 17640 5890 54991 479 621 3050 8489 319 695 699 1112 17341 83548

1972. 12401 24926 4590 39835 1027 1771 2768 14841 654 862 1104 2242 22644 84477

1974. 13186 24455 4448 44097 2895 17860 2510 6258 102 474 1040 1858 24181 94802

1975. 11415 28300 3767 39484 2625 7831 3067 7541 239 305 795 1655 21903 85116

1976. 12745 28456 3414 38499 1479 3766 2168 8512 488 1210 700 2848 20994 83291

1977. 7570 29791 4012 54656 4371 21424 2494 8891 408 1434 885 4674 19740 120870

1978. 6602 20278 5316 53088 2200 9356 2395 19751 610 1770 685 3251 17808 107314

Izvor: Andrić, Neda (1981): Turizam, u GORSKI KOTAR. Delnice. 1981. (bez oznakeizdavača), str. 751.

54

Turistički promet u Gorskom kotaru je tek 1959. godine s ostvarenih 50.150 noćenja

premašio najposjećeniju predratnu godinu – 1938. Sedamdesetih godina se broj turista kretao

u rasponu od 18 do 24 tisuće, a najveći broj noćenja ostvaren je 1977. godine – 120.870.

Udio turizma u društvenom proizvodu tih je godina bio prilično nizak: 1978. godine kretao se

u rasponu od 3,5% u općini Delnice do 6,9% u općini Čabar. “Kad bi se iz te realizacije

izdvojila potrošnja domaćeg stanovništva u ugostiteljstvu – udio turizma u ostvarivanju

društvenog proizvoda i dohotka u goranskim komunama bio bi još manji. To se odražava i u

broju zaposlenih: ugostiteljstvo i turizam u ukupnoj zaposlenosti sudjelovali su godine 1974.

po općinama: Delnice 3,2%, Vrbovsko 3,5%, Čabar 7,4%…” 62

Poslijeratni turizam u Europi je osobito bio orijentiran k moru, pa su naša primorska

mjesta te povoljne turističke trendove dobro iskoristila. Gorski kotar, iako blizu mora,

nažalost nije uspio iskoristiti ni mali dio prednosti svoga položaja, niti privući turiste koji su

ljetovali u primorskim mjestima šireg riječkog područja.

S vremenom, kao što su zapušteni mnogi turistički objekti i atrakcije, zapuštena je i

tradicija održavanja uglednih sportskih priredbi i turističkih manifestacija. Tako su nekad u

Gorskom kotaru održavana domaća i međunarodna skijaška natjecanja, susreti planinara,

kajak-natjecanja na rijeci Kupi, svjetsko prvenstvo u podvodnoj orijentaciji u Lokvama,

natjecanja drvosječa i razne druge manifestacije. Njih spominjemo stoga jer i danas takva

okupljanja mogu biti povezana s razvojem (eko)turizma, te se kroz njihovu revitalizaciju

može značajno unaprijediti turistička ponuda Gorskoga kotara. Do sada "ove priredbe nisu

bile dovoljno iskorištene u turističko-komercijalne, nego samo u manifestacijske svrhe.

Ekonomski rezultati tih priredaba izostali su prvenstveno zbog nedovoljne povezanosti i

suradnje organizatora priredbi i ugostiteljskih i trgovinskih organizacija te turističkih agencija

u zemlji."63

Dakako, da bismo mogli cjelovito sagledati turistički razvoj Gorskoga kotara u

proteklom razdoblju i uspoređivati ga s današnjom situacijom, potrebna su dublja istraživanja

stanja i uzroka turističke (ne)razvijenosti Gorskoga kotara. Kako to prelazi granice ovog rada,

možemo tek utvrditi, da unatoč proširenju turističkih i ugostiteljskih kapaciteta, rezultati u

razvoju turizma u proteklom periodu su bili relativno skromni, posebno ako ih usporedimo s

naglim turističkim razvojem Istre i Riječkog primorja.

62 Ibidem, str. 750. 63 Ibidem, str. 743.

55

Dr. Neda Andrić u citiranom radu (koji nema strogo analitički karakter, što je i

razumljivo s obzirom na vrstu edicije u kojoj je objavljen) iznosi niz ocjena o mogućnostima

turističkog razvitka Gorskoga kotara koje su i danas aktualne. Neki njeni stavovi, izrečeni

prije tridesetak godina, aktualni su i u novome tisućljeću.

3.3.2. Pokazatelji turističkog prometa u novijem razdoblju

Nakon iscrpnog prikaza razvoja turizma u Gorskom kotaru do osamdesetih godina

dvadesetog stoljeća, u ovom ću odjeljku ukratko prikazati najvažnije odrednice i pokazatelje

turističkog prometa u zadnjih dvadesetak godina. To je razdoblje obilježeno povijesnim

društvenim i političkim promjenama (raspad SFR Jugoslavije, stvaranje samostalne hrvatske

države, ratovi na prostorima bivše Jugoslavije), koje su između ostaloga utjecale i na stanje i

razvoj turizma u nas.

Solidan i stalan razvoj turizma u Hrvatskoj do devedesetih godina prošlog stoljeća bio

je prekinut oružanim napadom na Hrvatsku, a i svi kasniji ratovi i društveni konflikti u ovom

dijelu Europe, koji su trajali gotovo čitavo desetljeće, nisu dopuštali brži oporavak i razvoj

turizma sve do početka novog milenija.

Među činitelje koji su utjecali na stanje u turizmu u tome vremenu svakako treba

ubrojiti i proces privatizacije društvenog vlasništva, odnosno uspostavu jednog drukčijeg

političkog sustava i uvođenje novih društveno-ekonomskih odnosa koji se mogu označiti

jednim atributom – kapitalistički.

Logično, sve te potrese doživio je i Gorski kotar. Njegov društveno-ekonomski razvoj

je zaustavljen, mnoge gospodarske grane, prvenstveno drvna i druga industrija, zatim

građevinarstvo i turizam, ali i ostale tercijarne djelatnosti, doživjele su ne samo stagnaciju,

već i znatan pad u zaposlenosti, veličini outputa i drugih ekonomskih i financijskih

pokazatelja.

U tome su razdoblju mnogi turistički objekti zatvoreni, mnogi od njih i devastirani, a

preostali su radili sa znatno smanjenim kapacitetom. Značajnijih ulaganja u turizam nije bilo.

Tek se u zadnjih pet godina osjeća življa investicijska aktivnost – renoviranje zatvorenih i

zapuštenih turističkih smještajnih i drugih kapaciteta, obnova postojeće turističke

infrastrukture, dok novih objekata i sadržaja ima vrlo malo.

U prethodnom odjeljku smo vidjeli da je turistički promet u Gorskom kotaru nakon

sedamdesetih godina stagnirao, ne samo po broju dolazaka turista i njihovih noćenja, već i

po ulaganjima u razvoj turističke infrastrukture i drugih elemenata turističke ponude. No

osobit pad turizam je doživio nakon devedesete godine, tako da se relativno skroman

56

turistički promet iz ranijeg razdoblja još više smanjio i u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća

iznosio između jedne četvrtine i jedne trećine turističkog prometa u osamdesetim godinama.

To je osobito uočljivo po broju postelja u turističkim objektima kao i u prikazu dolazaka

turista i turističkih noćenja između 1980. i 2003. godine u sljedećoj tablici:

Tablica 3.3.2.1. Turistički promet ostvaren u osnovnim i komplementarnim

smještajnim kapacitetima na području Gorskoga kotara u razdoblju od 1980. do 2003.

godine

Dolasci turista Noćenja turistaGodina

Domaći Strani Ukupno Domaći Strani Ukupno1980. 20050 3693 23743 86979 6557 935361981. 22769 3633 26402 104423 5948 1103711982. 19025 2958 21983 74589 4558 791471983. 21306 2678 23984 92383 4251 966341984. 20244 4292 24536 86742 6525 932671985. 22114 4623 26737 103191 16619 1198101986. 24616 4954 29570 113741 12112 1258531987. 18964 5458 24420 78884 10967 898511988. 18172 5381 23553 64068 10882 749501989. 16801 4810 21611 61141 7673 688141990. 10540 3464 14004 37625 4997 426221991. 6861 273 7134 28384 307 286911992. 3430 1162 4592 13560 2801 163611993. 2019 490 2509 8741 1558 102991994. 3106 746 3852 12313 1737 140501995. 4655 596 5251 21491 1082 225731996. 4323 935 5258 23003 1994 249771997. 5415 1053 6468 24537 2260 267971998. 5221 1240 6461 15141 2791 179321999. 6775 1057 7832 23203 2946 261492000. 8988 1763 10751 28644 4997 336412001. 11368 2878 14246 34403 9636 440392002. 12833 3368 16201 36260 11597 478572003. 16450 3360 19810 46996 11228 58224

Napomena: do početka 1992. godine pod domaćim turistima obuhvaćeni su i turisti izbivše Jugoslavije

Izvor: Statistički ljetopisi Primorsko-goranske županije (razna godišta) i statistička izvješća i priopćenja Ureda državne uprave u PGŽ, Službe za gospodarstvo, Odsjeka zastatistiku.

57

3.3.3. Razni oblici turizma i njihova povezanost s ekoturizmom

Već sam naglasila da se ne može izolirano govoriti o ekoturizmu u Gorskom kotaru,

već se njegov razvoj mora promatrati zajedno s ostalim tipovima turizma koji su u mnogim

elementima slični i povezani s ekoturizmom. Najčvršća nit koja ih povezuje svakako je

prirodni ambijent u kojem se događaju razne turističke aktivnosti. No postoje i drugi oblici

povezanosti između ekoturizma i drugih prirodnih i alternativnih oblika turizma, posebno

njihova ekološka usmjerenost, tako da je ponekad teško razlučiti spada li pojedini turistički

sadržaj ili aktivnost u ekoturizam ili neki drugi tip turizma. Po mojem mišljenju to i nije

toliko bitno, već je najvažnije da turizam ne uništava prirodu, tj. da čuva okoliš i da je održiv,

zatim da je povezan s lokalnom zajednicom, a osobito je važno da je i ekonomski isplativ, tj.

da je profitabilan.

U nastavku ću prikazati neke od oblika turizma u Gorskom kotaru koji su

kompatibilni s ekoturizmom i moguće ih je razvijati zajedno i usklađeno s ekoturističkom

matricom.

3.3.3.1. Zdravstveni turizam

Dosadašnji i budući razvoj zdravstvenog turizma u Gorskom kotaru je u mnogim

aspektima sličan i povezan s elementima ekoturističke ponude goranskoga kraja, a oslanja se

i na sličan segment ciljane populacije koja traži specifične oblike odmora i oporavka.

Zdravstveni turizam u Gorskom kotaru ima svoju određenu tradiciju te je danas u široj

javnosti ukorijenjeno mišljenje da goranske šume i planine, zelenilo i svjež zrak, veoma

povoljno utječu na zdravlje ljudi. Iako ne postoje egzaktni podaci o tome što zdravstveni

turizam znači i predstavlja u ukupnom goranskom turizmu, može se istaknuti da su u Fužine,

Skrad, Delnice i neka druga goranska mjesta ubrzo nakon prvoga svjetskog rata počeli

dolaziti domaći i strani turisti na odmor radi liječenja i oporavka. Međutim, zdravstveni je

turizam dijelio sudbinu sveukupnog goranskog turizma u proteklom stoljeću na koju su

prvenstveno utjecali drugi svjetski rat, ekonomska politika i periodi gospodarske stagnacije u

socijalističkom razdoblju, agresija na Hrvatsku i gospodarska i poltička situacija u novoj

hrvatskoj državi.

Danas možemo reći da je zdravstveni turizam u svojoj povezanosti s ekoturizmom

važan dio opće turističke ponude Gorskoga kotara, pri čemu su raznolikost prirodnog

bogatstva i ekološke kvalitete glavni potencijal i oslonac razvoja.

"Naravno, da bismo mogli govoriti o zdravstvenom turizmu, potrebno je prije svega

učiniti stručnu valorizaciju klimato-bioloških čimbenika klime nekog kraja na zdravlje ljudi.

58

Posebno treba ocijeniti komparativnu prednost Gorskog kotara za zdravlje ljudi."64 Dr. Josip

Grgurić nadalje naglašava da su uz povijest i tradiciju potrebni i suvremeni podaci i da treba

stručno i znanstveno valorizirati prednost klime jednog kraja za zdravlje ljudi.

Dakle, iako postoji već stoljetna tradicija koja je formirala svijest da je Gorski kotar

zdravo klimatološko područje, potrebna je izrada stručnih materijala o komparativnoj

prednosti Gorskog kotara u zdravstvenom turizmu kao temelju za izradu programa razvoja

zdravstvenog turizma. Ta bi istraživanja trebala financirati država, jer to ne mogu privatni i

razjedinjeni turistički poduzetnici niti samo zdravstveni djelatnici. Ministarstvo turizma bi

trebalo naručiti izradu stručnih elaborata o pretpostavkama i potencijalima Gorskoga kotara

za razvoj zdravstvenog turizma, te onda na toj osnovi osmisliti marketinšku strategiju i

promociju na domaćem i stranom tržištu.

Naime, danas je zdravlje u središtu zanimanja suvremenog čovjeka, pa na tu težnju i

potrebu za zdravim načinom života treba staviti naglasak u promociji goranskog turizma.

Prvenstveno se treba usmjeriti na ciljane skupine urbanog stanovništva koje sve više osjeća

potrebu za boravkom u prirodi, za kretanjem i fizičkom aktivnošću. Unatoč sve većem broju

dvorana i zatvorenih prostora u kojima se gradski stanovnici mogu rekreirati, danas je teško

zadovoljiti sve potrebe za kretanjem bez odlaska u prirodu. Zato je važna rekreacija u

klimatološki povoljnim uvjetima. Prema tome, raznovrsni rekreativni programi u prirodi u

smislu očuvanja zdravlja daju velike mogućnosti za razvoj turizma u Gorskom kotaru.

3.3.3.2. Ruralni turizam

Prema anketi provedenoj 2003. godine, registriranih turističkih seoskih gospodarstava

u Hrvatskoj je više od 70%, što pokazuje stalni progres i kontinuitet razvoja tog dijela

gospodarske djelatnosti.65 Potencijal seoskih turističkih domaćinstava kao i mogućnost

razvoja tog segmenta turističke ponude, prepoznala je službena turistička politika, te je nizom

poticajnih mjera omogućila razvoj i investiranje u taj izrazito atraktivan turistički proizvod.

Temelj razvojne i poslovne orijentacije svakoga gospodarstva koje se bavi turizmom

kao dopunskom djelatnošću jest stvaranje specifičnoga turističkog proizvoda u skladu s

trendom turističke potražnje za zdravim načinom života, uz korištenje svih naših

64 Grgurić, dr. Josip (2002): Zdravstveni turizam u Gorskom kotaru - Zdravo klimatološko

područje. Narodni zdravstveni list. br. 5-6, 2002, str. 7.65 Hrvatska gospodarska komora. Sektor za turizam, nav, dj., str. 6.

59

komparativnih prednosti - čist i nezagađen okoliš, posebnost goranske kuhinje, te povijesno i

kulturno naslijeđe goranskoga ruralnog prostora.

U zadnjih nekoliko godina je održano nekoliko stručnih skupova i predavanja o

razvoju ruralnog turizma u Gorskom kotaru, no za sada ovaj oblik turizma zbog više razloga

nije uhvatio dublje korijene na goranskom prostoru.

3.3.3.3. Pustolovni turizam

Pustolovni turizam je zasigurno jedan od vrlo perspektivnih i atraktivnih oblika

selektivnog turizma, kojeg Hrvatska i Gorski kotar može ponuditi na domaćem i inozemnom

tržištu. Broj sudionika u ovoj vrsti putovanja na inozemnom turističkom tržištu u stalnom je

porastu. Gorski kotar ima vrlo velike mogućnosti za razvoj pustolovnog turizma s obzirom na

svoja prirodna bogatstva i sve komparativne prednosti koje pogoduju njegovom razvoju. To

su prije svega zdrav okoliš i prirodni resursi pogodni za razne oblike aktivnog odmaranja.

Pustolovni izleti i aranžmani sadrže različite oblike aktivnog odmaranja turista

ponuđene kroz team building (organiziranje društvenih aktivnosti u cilju izgradnje i

unapređenja odnosa u grupi), te pustolovna događanja i sportovi, organizirani u pustolovnim

proizvodima: rafting (spuštanje gumenim čamcima niz rijeku), free climbing (slobodno

penjanje), big wall climbing (penjanje na neuređenim penjalištima), trekking (pješačenje),

biking (vožnja biciklom), mountain biking (vožnja brdskim biciklom), river kayaking (vožnja

kajakom rijekom), sea kayaking (vožnja kajakom morem), canyoning (šetnja kanjonima),

canoeing (vožnja kanuom), špiljarenje, trekking s konjima (putovanje jahanjem na konjima),

avanturističko ronjenje, letenje balonom, paragliding (letenje zmajom), wind surfing

(jedrenje na dasci), sky diving (skakanje padobranom), paint ball (igre ratovanja bojama),

jeep safari (organizirana vožnja jeepom), te pustolovne utrke kao novi oblik ekstremnih

sportova.66

3.3.3.4. Lovni turizam

Teoretski je veoma interesantno pitanje odnosa ekoturizma i lovnog turizma, no

njihov odnos je neobično važan i s praktičnog aspekta – u vezi s daljnjim razvojem turizma u

Gorskom kotaru.

Ako imamo u vidu osnovne odrednice ekoturizma, ranije naznačene u ovome radu,

onda lovni turizam nikako nema ekoturistička obilježja. Tako npr. Martin Schneider-Jacoby

66 Ibidem, str. 6.

60

naglašava67 da je potpuna zabrana lova jedan od najvažnijih elemenata ekoturizma. U

osjetljivim turističkim prostorima zabrana lova je potrebna da bi se poboljšale mogućnosti

promatranja životinjskog svijeta i smanjilo uznemiravanje životinja. Posebno u nacionalnim

parkovima, ali i u drugim ekoturističkim područjima, lov bi tebao biti potpuno zabranjen

kako bi se smanjilo uznemiravanje životinja i omogućilo njihovo promatranje.

Po mojem mišljenju u Gorskom kotaru bi trebalo provesti, odnosno posebno nadzirati

zabranu lova u Nacionalnom parku Risnjak, na području strogog rezervata prirode Bijele i

Samarske stijene, ali i u Kupskoj dolini koju bi trebalo posebno ekoturistički valorizrati u

okviru projekta S obje strane rijeke Kupe. Dakako da je nerealno očekivati potpunu zabranu

lova u Gorskom kotaru, ali svakako bi bilo zanimljivo napraviti jednu cost-benefit analizu o

tome je li isplativije razvijati ekoturizam, posebno u privlačenju turista koji vole promatrati i

proučavati životinjski svijet, ili se pak mogu očekivati veći prihodi od lovnog turizma,

posebno od lovaca iz inozemstva. I bez temeljitije studije o tome problemu, svakako nismo

daleko od istine ako kažemo da lov u Gorskom kotau treba ograničiti, obavljati strogi nadzor

nad krivolovom i provoditi kažnjavanje krivolovaca, kako bi se ionako oskudan fond nekih

vrsta divljači sačuvao i po mogućnosti obnovio.

67 Schneider-Jacoby, Martin (2000): Turizam i zaštita prirode: osnovne ideje za suradnju u

Hrvatskoj. Turizam, Vol. 48. – 4/2000, str.390.

61

4. OKVIRI I MOGUĆI OBLICI RAZVOJA EKOTURIZMA U

GORSKOM KOTARU

4.1. Elementi ekoturističke ponude Gorskoga kotara U ovome ću odjeljku tabelarno prikazati najvažnije elemente ekoturističke ponude

Gorskoga kotara, posebno one koji su sastavni dio prirodne i kulturne baštine Gorskoga

kotara i koji su interesantni ekoturistima i izletnicima. Osim toga prikazati ću i sportsko-

rekreacijske sadržaje – staze i puteve, kao i turističke manifestacije koje u sebi nose

ekoturističku crtu. Bit će to zapravo klasifikacija ekoturističkih atrakcija Gorskoga kotara,

onih koje u dosadašnjem izlaganju nisam još dovoljno istaknula, a odlučila sam se za

tabelarni prikaz radi veće preglednosti i konciznosti.

4.1.1. Prirodne atrakcije

Prirodne atrakcije svakako su najvažniji element ekoturističke ponude Gorskoga

kotara. Iako Gorski kotar na svom području nema jednu iznimnu i jedinstvenu, svjetski

poznatu atrakciju, kao što su na primjer Plitvička jezera, ipak se ovdje nalazi puno

zanimljivih prirodnih atrakcija, koje samo malo boljom promidžbom i većim zalaganjem

samih Gorana mogu privući puno više turista i izletnika nego što je to do sada slučaj. U

narednoj tablici prikazujem samo najvažnije prirodne privlačnosti. 68

Tablica 4.1.1.1. Turistička klasifikacija prirodnih atrakcija

Naziv i/ili vrsta atrakcije Kratak opis

Nacionalni park Risnjak Nacionalni park Risnjak obuhvaća dijelove administrativnog područja gradovaČabar, Delnice i Bakar, te općina Lokve i Čavle. Nacionalnim parkom proglašenje 1953. godine, a 1998. godine povećan mu je obuhvat s 3.187 ha na sadašnjih6400 ha.

Izvor Kupe – Zaštićeni prostoru okviru Nacionalnog parka

Risnjak

Jedno je od najjačih, najdubljih i najprostranijih hrvatskih vrela, dojmljivezelenoplave boje na 313 m pod zapadnim pristrancima Risnjaka. Izvor je od 1999.obuhvaćen granicama Nacionalnog parka Risnjak.

68 Na primjeru Gorskoga kotara može se govoriti o atraktivnosti cijele turističke destinacije. (Kušen,

E., 2002, nav. dj., str. 41) Iako goranski prostor, kao što smo već do sada vidjeli, nije sasvim homogena ijedinstvena prirodna cjelina, on se ipak često doživljava kao posebna turistička regija ili destinacija, te se možereći da je Gorski kotar, prvenstveno u prirodnom smislu, sam po sebi turistička atrakcija.

62

Dolina Kupe Proteže se područjem Grada Čabra, Delnica, Vrbovskog i općine Brod Moravice.Podnesen je prijedlog za proglašenje zaštićenim područjem u kategoriji parkaprirode. Predložen je za zaštitu prostor uz rijeku Kupu i Čabranku do izvora,određena je njegova okvirna granica, ali još nije donesena odluka o proglašenju nadržavnoj razini.

Izvor i dolina Čabranke Čabranka je planinski rječica, pritoka Kupe. Atraktivna je od samog gorskogizvora preko brojnih slapova i brzaka do svog ušća u Kupu. Bogata jesalmonidnom ribom i pogodna za sportski ribolov i druge aktivnosti kao što sukajak, vožnja biciklima i šetnje uz rječicu.

Rijeka Dobra Dobra je rijeka izrazite privlačnosti, ljepote krajolika, raznolikosti obala i korita,čistoće i bistrine vode. Obzirom da je rijeka Dobra stanište plemenite ribe,prvenstveno potočne i kalifornijske pastrve, pruža mogućnost većeg sportskog iturističkog korištenja.

Strogi rezervat prirodeBijele i Samarske stijene

Područje iznimnih i estetskih kvaliteta, jedinstven geomorfološki fenomen krasa uokrilju šume, uz niz zanimljivosti biljnog i životinjskog svijeta. Na prostoruBijelih stijena (1335 m) ponajljepši su oblici kukova, tornjića, vrata, svodova,vertikalnih škrapa, žljebova u kojima se snijeg zadržava tijekom cijele godine.Samarske su stijene (1302 m) teže pristupačne s još bogatijom faunom. Stijenamaje prilaz pogodan iz Mrkoplja i Tuka. Na Bijelim stijenama nalazi se planinarskakuća i planinarsko sklonište, a na Samarskim je planinarsko sklonište.

Park šuma Golubinjak Park šuma Golubinjak obuhvaća pedesetak hektara zaštićenog područja smonolitnim stijenama i kamenom, udaljena 1 km od središta Lokava. Velikalivada na ulazu okružena je gustom crnogoričnom šumom, a tu raste i najveća jelau Gorskom kotaru "kraljica šume". Njena visina je 37 metara, a širina u promjeruiznosi 140 cm. Diljem parka postavljene su skulpture lokvarske likovne kolonije.U parku su i dvije spilje: Ledena i Golubinja spilja.

Park šuma Japlenški vrh Sa svojih 170 ha i visinom od 842 metra n.m. uzdiže se neposredno kraj Delnica,na njihovoj zapadnoj strani. Ovdje zaštićena priroda svojim prirodnim nastavkom,delničkim parkom, zalazi direktno u centar grada i čini osobiti prirodnirashlađivač, posebno za toplih ljetnih dana.

Petehovac Petehovac kao zaštićeni krajolik zauzima posebno mjesto u delničkom turizmu.Na jugoistočnoj strani Delnica on se uzdiže poput reljefne stepenice iza koje senastavlja valovita visoravan izuzetno pogodna za turno skijanje, s vrhovima višimod 1000 m, prema mrkopaljskom kraju.

Kamačnik Svojim prirodnim ljepotama pobuđuje pozornost već dugi niz godina. Kroznjegovu slikovitu sutjesku izgrađen je 1961. godine pješački put, drveni mostići igalerije. Naš istaknuti planinarski pisac prof. dr. Željko Poljak u svojoj knjiziPlanine Hrvatske piše o Kamačniku kao o "sutjesci punoj divlje romantike".Kamačnik je svoju sutjesku usjekao u masiv Velike Kapele i ulijeva se u rijekuDobru rušeći se manjim slapom budući je na ulazu u kanjon pregrađen jazom iujezeren.

Lokvarsko jezero Umjetno jezero veličine 2,2 km2, dubine 40 m, pruža se sve do podnožja Risnjaka.Mogućnost šetnje uz jezero, ljeti za kupanje, a tijekom cijele godine za ribolov. Uovom su jezeru uhvaćene jedne od najvećih pastrva na svijetu.

Jezero Bajer i jezero Lepenica Nalaze se u Fužinama. U potopljenoj dolini Ličanke nastalo je jezero Bajer. (0,5km2) Brana na Lepenici stvorila je istoimeno jezero. (0,7 km2) To su umjetnajezera sa šetnicama gdje su mogući sportsko-rekreacijski sadržaji.

Zeleni vir Područje Zelenog vira proglašeno je rezervatom prirodnih vrijednosti 1962.godine. Prvi se puta spominje 1884. godine kao izletište za hrabrije izletnike. Doizletišta Zeleni vir, koje se nalazi na 302 metra nadmorske visine može se doći iznekoliko pravaca.

63

Vražji prolaz Vražji prolaz je kanjon dugačak 800 metara. Mnogi ga smatraju jednim odnajljepših prizora u našoj zemlji. Kroz usku guduru-sutjesku, široku oko dvametra, među stjenama visokim stotinjak metara, probija se gorski potok Jasle.Voda je milenijima izjedala kamen da bi prokročila ovaj prolaz koji zapanjujesnagom vodene stihije i divljinom vrletnih stjena. Nad njim na metalnim nosačimausječenim u stjenu napravljeni su mostići i stepenice kojima se prolazi.

Spilja Vrelo Udaljena 3 km od središta Fužina. Ukupna dužina svih kanala spilje je 300 m, aturističkim razgledavanjem može se vidjeti oko 250 m. Na dnu spilje postoji izvori potok koji tu izvire, dijelom svog toka prolazi kroz spilju prije no što svoj kratkiživot završi u jezeru Bajer.

Spilja Lipa - Lokvarska U dužini od 1.200 m, uređenim stazama i stepenicama moguć je posjet u nekolikodvoranskih prostora gdje se nalaze brojni spiljski kameni ukrasi i dio podzemnogjezera. Istražena duljina spilje je 1200 metara, dok je za posjetitelje otvoreno 900metara. Visinska razlika između ulazne točke i zadnje dostupne posjetiteljimaiznosi 140 metara. Prirodna podjela spilje je na četiri galerije od kojih su triotvorene za posjetitelje. Četvrta, koja je zadnja otkrivena i zbog toga sačuvana usvom izvornom obliku još nije pristupačna posjetiteljima. Temperatura u spiljiiznosi između 6,5 i 8 °C tijekom cijele godine. Biljni i životinjski svijet do sada supotpuno neistraženi.

Muževa hižica Nalazi se na južnom izlazu kanjona Vražji prolaz, oko 18 metara iznad koritapotoka Curak. Na kraju pećine nalazi se omanji vodeni bazen u kojem je, premanekim nepotvrđenim navodima, nađena čovječja ribica. Ukupno je dugačka 120metara.

Hajdova hiža Najveća pećina Gorskog kotara, zbog teškog pristupa dostupna je samospeleolozima. Prostrani ulaz u pećinu je nasuprot slovenskoj Kuželjskoj steni, ustrmim hridinama vrha Belice. Ulazna dvorana, dužine 85 m, širine 27 m i visineoko 16 m, spada u najveće podzemne prostore otkrivene u našem kršu. Spletkanala i još nedovoljno istraženih pukotina iznosi oko 900 metara.

Vidikovac Orlova stijena Nalazi se nad Kupom.

Cret na lokalitetu Ponikve Podnesen je prijedlog za proglašenje botaničkim rezervatom.

4.1.2. Povijesna i kulturna baština

Gorski kotar je u usporedbi s primorskim i panonskim dijelom hrvatskog prostora

relativno kasnije naseljeno područje, uglavnom zbog teže pristupačnosti, pa zbog toga

povijesna i kulturna baština ovoga kraja nije tako bogata i stara kao u nekim drugim

područjima Hrvatske. No ipak se na goranskom prostoru može pronaći puno zanimljivih

elemenata povijesnog nasljeđa, koji bi uz bolju prezentaciju i restauraciju bili još privlačniji

turistima.

U Tablici kulturnih i povijesnih atrakcija nisam prikazala crkvene građevine koje su

najbrojnije, i to iz jednostavnog razloga što ih ima jako puno, a ni jedan crkveni objekt ne

odskače po vrijednosti, pa mi je bilo teško podvući crtu i neke objekte jednostavno izbaciti s

popisa. Alternativa je bila prikazati sve sakralne objekte na goranskom području.

64

Tablica 4.1.2.1. Turistička klasifikacija kulturnih i povijesnih atrakcija

Naziv i/ili vrsta atrakcije Kratak opis

Kaštel Zrinski Brod na Kupi Spomenik kulture prve kategorije. Godine 1651. Petar Zrinski u Brodu na Kupigradi svoj dvor, vjerojatno na mjestu starijeg frankopanskog iz 15. st.

Dvorac Zrinsko-FrankopanskiSeverin na Kupi

Jednokatni je dvorac četverouglaste osnove smješten na liticama rijeke Kupe štopredstavlja dodatnu atrakciju s obzirom da pogled pada na dolinu rijeke Kupe,mjesto Riblje te susjednu Sloveniju. U unutrašnjem dvorištu dvorca hodnici su sarkadama, a na vanjskim uglovima cilindrične kule. Rešetke na prozorima subaroknog oblika. Dvorac datira iz 15 st. ali je 1800. g. preuređen i današnjeg jeizgleda. Okružuje ga stoljetni park s kapelom Sv. Florijana proglašen spomenikomprirode.

Frankopanski dvorac u StarojSušici

Zgrada dvorca smještena je na gorskoj kosi na rubu crnogorične šume. Izgradili suje Frankopani. Prema nekim izvorima, Frankopani su imali u Staroj Sušici gradkoji Turci nisu zauzeli. U 19. stoljeću dvorac je bio u vlasništvu grofa LavalaNugenta, a 1890. su ga kupili riječki trgovci Feliks i Josip Neuberger. Dvorac jerestauriran u romantičnom duhu svoga vremena.

Ostaci rimskog limesa Registrirani je spomenuk kulture. Nalazi se blizu Prezida.

Fortica, temelji crkvice Mrkopalj

Fajeri Brestova Draga

Stara kovačnica Urh Čabar

Stara pilana na vodu i mlin uZamostu

Nalaze se na izvoru Gerovčice, podno Svete Gore; sagrađeni su 1878. godine sasustavom drvenih mehaniziranih uređaja

Galerija Vilima Svečnjaka Čabar

Etnološka zbirka Čabar

Zavičajna zbirka Prezid, Lokve

Etnološke zone Velika Lešnica, Sv. Andrija - Brod Moravice, Gornji Kuti, Doluš, Delači, Maklen,Moravička sela

Ruralne cjeline naselja Prezid, Colnari, Delači

Kuće kao spomenici kulture Kuće Delač (17. st.) i Ožanić (19. st) u Delačima, Kuća Mance (18. st.) u GornjimKutimaKuća Klobučar – Rački (17. st.) u Delnicama, Kuće Vesel, Ožbolt, Žagar iLipovac u Prezidu (17. – 19. st.), Kuća Lončarić u Skradu iz 19. st.

Oblikovna likovna radionica"Plemenitaš"

Smještena je u Plemenitašu malom pitoresknom mjestu Grada Vrbovskognadomak rijeke Kupe. Nakon preuređenja 1994. g. stara škola postaje prostor radai djelovanja radionice te mjesto tradicionalnog druženja kipara i keramičara izcijelog svijeta - međunarodni RAKU saziv.

Historijska staza NOR-a –Matić Poljana

Dvadeset i šest kamenih skulptura -spomenik smrznutim partizanima

Memorijalni muzej IvanaGorana Kovačića - Lukovdol

Goranova rodna kuća pretvorena je u muzej u čijem sklopu su knjižnica, galerija imemorijalni dio sa stalnim postavom o Goranovom životu i stvaralaštvu.

65

4.1.3. Sportsko-rekreacijski sadržaji

U narednoj tablici prikazujem rekreacijske objekte na otvorenom, puteve i staze

različite namjene, koje bi boljim uređenjem i održavanjem mogli postati izvrstan mamac za

privlačenje turista i izletnika u Gorski kotar. Naime, nije dovoljno lokalnu ili šumsku cestu

proglasiti biciklističkom stazom, već treba puno više truda i sredstava uložiti u njenu

prilagodbu posebnoj namjeni, treba ju učiniti atraktivnom s puno više usputnih sadržaja koji

će privući turiste. Isto tako nije dovoljno neki šumski put označiti kao pješačku stazu, već je

potrebno puno više: prilagoditi stazu za posebne namjene, dobro je označiti, urediti

odmorišta, paziti na čuvanje okoliša, redovito je održavati, promovirati je i propagirati,

povezati s turističkim i ugostiteljskim objektima itd.

U Tablici nisam prikazala sportske objekte, dvorane i igrališta na otvorenom za razne

sportove (nogomet, rukomet, tenis, boćanje i dr.) kojih ima gotovo u svakom većem mjestu

Gorskog kotara i koji bi se boljom suradnjom s lokalnim sportskim kolektivima mogli više i

profitabilnije iskoristiti u turističkoj ponudi, posebno za pripreme i treninge profesionalnih,

ali i amaterskih ekipa iz Hrvatske i inozemstva.

Tablica 4.1.3.1. Turistička klasifikacija sportsko-rekreacijskih staza i puteva

Naziv i/ili vrsta objekta Kratak opis

Biciklističke staze

Fužinarske biciklističke staze Devet označenih staza područjem općine Fužine. Obilasci prelijepih vidikovaca,vožnja oko jezera, posjet poznatim sakralnim objektima.

Intimna staza Novi vinodolski –Begovo Razdolje

Biciklistička staza duga 45,5 km; polazi s morske obale te se diže prema Gorskomkotaru u pravcu najvišeg naseljenog mjesta Hrvatske.

Čabarske biciklističke staze Uređene su četiri staze – tri za odrasle i jedna dječja staza.

Staza "Dobra" Dužina 17,8 km, lagana staza, vodi od Vrbovskog uz rijeku Dobru do mjestaMoravice.

Staza "Lukovdol" Dužina 33 km, srednje zahtjevna, vodi od Lukovdola uz rijeku Kupu kroz mjestaZaumol, Plemenitaš, Blaževci, Orlova stijena, Litorić s mogućnošću povratka uLukovdol ili Vrbovsko.

Ravnogorske biciklističke staze Više biciklističkih staza na području Ravne Gore

BOJ – Biciklom oko jezera Staza duga oko 15 km koja vodi oko Lokvarskog jezera.

MTB staza Japlenški vrh Dužina staze oko 5 km na području Park šume Japlenški vrh.

Planinarski putevi i staze

Kapelski planinarski put (KPP) Povezuje Veliku Kapelu s morem, vodi preko Tuka, Bjelolasice, Samarskih iBijelih stijena, Velike Javornice, Kolovratskih stijena do Viništa i Klenovice.

66

Goranski planinarski put (GPP) Sastoji se od tri dionice: od Severina na Kupi do izvora Kupe, od izvora Kupe doTuhobića i od Tuhobića do Lovrana. Cijelo područje dobro je pokrivenoplaninarskim domovima, kućama i skloništima.

Mrkopaljski planinarski put(MPP)

Po nekim anketama jedan od najljepših planinarskih putova u Hrvatskoj. Polazakiz Mrkoplja prema području Samarskih stijena (osam kontrolnih toeaka,jedinstveno sklonište u stijeni…)

Ravnogosrki planinarski put(RGPP)

Sastoji se od 12 točaka, od Kosice do najvišeg vrha Gorskog kotara na Bjelolasici.Prolazi okolicom Ravne Gore. Uključene su i Kicljeve jame kao najveći jamskisustav u Hrvatskoj, Javorova Kosa, Rudač-Vijenac, Turmin, Višnjevica iBjelolasica. Za prolaz RGPP-a potrebno je oko 24 sata hoda, što naravno ovisi ovolji i snazi prolaznika.

Turističke staze za pješačenje

Poučna staza Leska Nalazi se u Nacionalnom parku Risnjak blizu Crnog Luga na nadmorskoj visini od690 m. Prilagođena pješacima osrednje kondicije u dužini od 4200 metara uzmogućnost upoznavanja šumskih zajednica, ponikva, vjetroizvala, gorskih livada iusamljenih seoskih domaćinstava.

Staza kroz Vražji prolaz Zahtjevna staza kroz kanjon Vražji prolaz

Staza oko jezera Bajer Staza za šetnju pokraj jezera Bajer

POJ – Pješice oko jezera Staza oko Lokvarskog jezera duga oko 15 km.

Turističko rekreacijska staza uPrezidu

Na stazi se nalazi šest lokacija s pozitivnim energetskim zračenjima. Staza vodi odkapelice Sv. Jakova u Gredicama do crkve Majke Božje od Sedam žalosti, prekoizvorišta Trbuhovica prema crkvici Sv. Ivana i Pavla u Kranjcima uz povratak napolazište u Gredicama.

Čabarske staze Više staza za pješačenje u okolici Čabra

Šetnica Kupica Slijedi tok Kupice u dužini od 1.200 metara prije ušća u Kupu. Omiljena staza zaribiče.

Skradske šetnice Peta klupa – vodi kroz Novo naselje; Prema Slemenu – od Tustog vrha prema seluSleme; Planina-Zeleni vir

Šetnica uz potok Curak Dužine oko 2000 m, vodi od sela Ložac do planinarskog doma Zeleni vir.

Ljubavna staza Delnice Jedna od najljepših obilježenih staza u Park-šumi Japlenški vrh.

Jahanje na konjima Vrbovsko, Rogi, Lokve (Lazac), Fužine, Mrzle Vodice, Tršće, Prezid

4.1.4. Turističke manifestacije i kulturna događanja

Sljedeća je tablica "najsiromašnija" po svome sadržaju, te se može odmah uočiti gdje

je slaba strana goranskog turizma. Naime, dobro je poznato da danas nije dovoljno turistima

ponuditi samo šumu, proplanke i druge prirodne ljepote, (slično kao i na moru – više nije

dovoljna samo plaža, more i sunce), već suvremeni turist želi cjelovit događaj. Između

ostaloga jako su važni zabavni i poučni sadržaji u kojima turisti žele aktivno sudjelovati, a ne

biti samo pasivni promatrači. Svojevremeno su se u Delnicama održavali Dani lova i turizma

67

koji su mogli postati lijepa tradicija i atrakcija i privući u Gorski kotar brojne turiste69. Danas

imamo nažalost situaciju da se u šatoru na riječkoj rivi održava sajam lova koji uopće nije

primjeren ambijentu, već bi bilo adekvatnije takvu manifestaciju održati u Gorskom kotaru i

povezati je s obnovljenim Danima lova i turizma, a sve u cilju promocije Gorskog kotara i

privlačenju turista u taj kraj.

Tablica 4.1.4.1. Klasifikacija turističkih, kulturnih i sportskih manifestacija70

Vrsta i naziv manifestacije Kratak opis

Goranovo proljeće Tradicionalna manifestacija koja se svake godine održava u Lukovdolu 21. ožujkana dan rođenja pjesnika I.G.Kovačića. Toga dana Lukovdol postaje mjestodolaska mnogih pisaca i umjetnika iz cijele Hrvatske i inozemstva. Dodjeljuju setradicionalne pjesničke nagrade

Ribolovno natjecanjeTradicionalni Kup Kamačnika

Tradicionalno natjecanje ribolovaca

Bundevijada Na ovom već tradicionalnom druženju izlažu se najreprezentativniji primjercibundeva i ukrasnih tikvica različitih sorti uzgojenih u eko vrtovima. Poredbundeva izlažu se i sjemenke izloženih sorti te različiti primjerci ekološkiuzgojenog krumpira, kukuruza, kelja, zelja i sl. Brojni posjetitelji imaju prilikudegustirati jela pripremljena od izloženih sorti.

Zlatni kotlić Zeleni vir Natjecanje u kihanju lovačkog gulaša

Ravnogorski plodovi gorja Dani đurđica, smreke, breze, bazge, lipe jagoda, borovnica, ljekovitog bilja,malina, vrganja, gljiva, krumpira, jabuka

Polane – Tragovima goranskestarine

Kulturno-turistička manifestacija na kojoj se prikazuje seoski život i ruralniobičaji Gorana u prošlim vremenima.

Hodočašće na Božji studenac Tradicionalno druženje kod planinarske kuće na Javorovoj kosi; obilazak dijelaRGPP-a: Javorova kosa - Stara Sušica – Turmin - Javorova kosa

Stari zanati i običaji Izložba rukotvorina udruge "Skradska žena", suvenira i mala radionica uz nastupzbora sa starim pjesmama.

Prvenstvo Hrvatske u gađanjusamostrelom

Na području Sportsko-rekreacijskog centra "Skradska Draga"

69 Dakako može se raspraviti bi li to uopće bila ekoturistička manifestacija?!70 Ovdje su prikazane samo tradicionalne ili uobičajene manifestacije koje se već određeno vrijeme

održavaju u pojedinim mjestima Gorskoga kotara

68

4.2. Ekoturizam i zaštićena prirodna područja4.2.1. Zaštićena prirodna područja i razvoj turizma

Zaštićena područja postaju sve važniji dio turističke ponude u brojnim državama

svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Naime, nacionalni parkovi i druga zaštićena područja mogu biti

i često jesu nositelji kvalitetne turističke ponude nekog prostora. Dakako da je osnovna uloga

zaštićenih područja očuvanje prirode i bioraznolikosti, pa u njima treba u najvećoj mogućoj

mjeri izbjegavati prevelike zahvate u prostoru, posebno one koji narušavaju samu bit ili

osnovu zaštićenih područja. No zbog toga se turizam ili neka druga gospodarska djelatnost ne

mora nužno isključiti s područja nacionalnog parka ili parka prirode, ali se treba svesti u

okvire u kojima neće uništiti glavni fenomen zbog kojeg se pristupilo zaštiti (npr. konflikt

proširenja skijališta i šumske površine u Parku prirode Medvednica).71

Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 162/03) u Hrvatskoj postoji 9 kategorija zaštite

područja. To su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode,

regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park šuma te spomenik

parkovne arhitekture.

Zaštćene prirodne vrijednosti mogu biti međunarodnog, državnog ili lokalnog

značenja. Velika većina (oko 90 %) ukupne površine zaštićenih područja u Hrvatskoj otpada

na dvije kategorije: parkove prirode i nacionalne parkove. Za navedene kategorije postoji i

najveći interes različitih skupina korisnika, a ujedno im prijeti i najveća opasnost od

prekomjerne turističko-rekreacijske eksploatacije.

Prema Zakonu o zaštiti prirode nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno

područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više

sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju

izvornih prirodnih vrijednosti. Nacionalni park ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu

i rekreativnu namjenu, a u njemu su dopuštene radnje i djelatnosti kojima se ne ugrožava

izvornost prirode. Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna

i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim

krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim

71 Opačić, Vuk Tvrtko, Zaštićena područja u Hrvatskoj, Oblici i problemi, (03.11.2004)http://www.geografija.hr/novosti.asp?id_novosti=365&id_projekta=0&trazi=zaštićena%20područjaSličan zahvat dogodio se i u Park šumi Japlenški vrh u Delnicama. Taj je zaštićeni prostor naprosto

devastiran velikom gustoćom staza za skijaško trčanje, a osobito njihovim asfaltiranjem, tako da se praktičkiviše i ne može govoriti o park šumi, već o asfaltiranom labirintu koji nažalost ne služi ničemu, a trebao je bitiprostor za ljetni trening skijaša trkača (ski roleri). Ovo sam navela zbog toga što je Japlenški vrh bio poznatoizletište i šetalište ne samo domaćih ljudi i rekreativaca, već i mnogih turista i izletnika koji su dolazili na odmoru Delnice. Sada ovdje nema ni sportaša ni turista.

69

vrijednostima. U njemu su dopuštene gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne

ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga.

U Zakonu o zaštiti prirode koji je na snazi od listopada 2003. godine navode se bitna

obilježja i ostalih kategorija zaštićenog prostora koja ovdje nije potrebno detaljno navoditi.72

Gorski kotar je u pogledu prirodnih znamenitosti izrazito bogat i raznolik prostor. To

se može tvrditi temeljem broja i vrste zaštićenih područja u Gorskom kotaru, ali još više na

temelju brojnih subjektivnih procjena, kao i stručnih i objektivnih - ekoloških, estetskih i

turističkih kriterija i ocjena. No ipak mnoge prirodne ljepote i znamenitosti Gorskoga kotara

još nisu u režimu zaštite, pa držim da je neke od njih potrebno zakonski zaštititi kako bi se

sačuvale za buduće naraštaje.73

Tablica 4.2.1.1. Turistička klasifikacija zaštićene prirodne baštine Gorskoga kotara

Atrakcije Motiv/AktivnostNacionalni parkovi

Nacionalni park Risnjak - površina 6400 ha; godinaproglašenja 1953.

promatranje i fotografiranje razgledavanje i proučavanje planinarenje i alpinizam šetnja, pješačenje vožnja biciklom jahanje

Strogi rezervati Bijele i Samarske stijene - površina 1175 ha;

godina proglašenja 1985.

promatranje i fotografiranje obilazak, razgledavanje proučavanje

Posebni rezervati Šumske vegetacije: Debela lipa-Velika rebar (Lokve) -

površina 179 ha; godina proglašenja 1964. Geomorfološki: Vražji prolaz i Zeleni vir – površina 200 ha;

godina proglašenja 1962.

promatranje i fotografiranje obilazak, razgledavanje proučavanje

Park šume Golubinjak (Lokve) – površina 51 ha; godina proglašenja

1961. Japlenški vrh (Delnice) – površina 171 ha; godina

proglašenja 1953.

šetnja piknik

Zaštićeni krajobrazi Kamačnik Petehovac

promatranje i fotografiranje razgledavanje proučavanje

72 Vidi o tome u Zakonu o zaštiti prirode (NN 162/03), članke 150-170. Zanimljivo je istaknuti da je

(od studenoga 2004. godine) u proceduri izmjena, odnosno donošenje novog Zakona o zaštiti prirode radiusklađivanja s propisima i standardima Europske unije.

73 Čini mi se da u Prostornom planu Primorsko-goranske županije nema dovoljno prijedloga za zaštitupojedinih lokaliteta u Gorskom kotaru. Ne radi se samo o pukom broju ili o zahtjevu za nekakvom ravnotežom sprimorskim i otočnim dijelom Županije, no nešto bi trebalo poduzeti posebno u vezi sa zaštitom pojedinihšumskih sastojina i predjela koji su jako ugroženi prekomjernom sječom i drugim štetnim egzogenim utjecajima(kisele kiše i dr.). Dakako da ovdje neću iznositi konkretne prijedloge, ali svakako o tome treba voditi brigu iorganizirati stručnu i javnu raspravu, no poticaji za to bi trebali prvenstveno doći iz samoga Gorskoga kotara.

70

Spomenici prirode Hidrološki: Izvor Kupe Geomorfološki: Lokvarska spilja Pojedinačni primjerak drveća: Međedi, stara tisa; Park kod dvorca Severin na Kupi

promatranje i fotografiranje razgledavanje proučavanje

Zaštićene biljne i životinjske vrste šišmiši, jež, rovka, vjeverica, puhovi,zvijeri: vuk, vidra, ris,

divlja mačka

promatranje i fotografiranje razgledavanje proučavanje

Izvor: Statistički ljetopis PGŽ

Zanimljivo je istaknuti da je na području Gorskoga kotara samo jedan pojedinačni

primjerak drveća proglašen spomenikom prirode, iako je na tom području bilo i vjerojatno

možda još uvijek ima krasnih primjeraka i drugog drveća (npr. jele, tzv. kraljica šume) koji su

“zaslužili” da ih se proglasi spomenikom prirode i koji bi mogli postati turistička atrakcija.

Osim za zaštitu prirode zaštićena područja u Gorskom kotaru, imaju i druge funkcije,

a osobito su važna za razvoj ekoturizma. Zbog toga želim prikazati odnos između zaštićenih

područja u Gorskom kotaru i njihove turističke valorizacije, odnosno ukazati i na neke

probleme koji se mogu javiti ako se ne postigne skladan i uravnotežen odnos između zaštite

prirode i njena korištenja u gospodarske svrhe.

Nacionalne parkove u Hrvatskoj pogađaju neki problemi opće naravi - npr.

nepostojanje prostornih planova zaštićenih područja, a paralelno s time ni planova

upravljanja, slaba ekološka osviještenost predstavnika lokalne samouprave zbog čega dolazi

do različitih vizija gospodarenja i zaštite, konflikti s lokalnim stanovništvom i poduzetnicima

zbog promjene u gospodarenju prostorom, pretjeran turistički promet, opasnost od

onečišćenja povezana s širim ekološkim prilikama - ali i neki specifični problemi,

karakteristični za pojedini nacionalni park ili park prirode.74

4.2.2. Uloga Nacionalnog parka Risnjak u razvoju ekoturizma

Razlozi što je Risnjak odabran za nacionalni park su različiti, a mogu se svesti na to

da se na Risnjaku na razmjerno malom prostoru i na lako pristupnom mjestu, skupio velik

broj prvorazrednih prirodnih pojava. Na Risnjaku nalazimo u neposrednoj blizini brojne

geografske, geološke, vegetacijske, pedološke i klimatske fenomene koji su drugdje nadaleko

razasuti. Risnjak sa svojom okolinom bio je uz to u prošlosti znatno pošteđen od većih

gospodarskih utjecaja, pa je u njemu prirodna vegetacijska slika ostala gotovo

nepromijenjena.

74 Opačić, Vuk Tvrtko, nav. dj.

71

Oblikovanje Nacionalnog parka Risnjak imalo je dvije, međusobno bitno različite

faze. Prvom - 1953. godine - obuhvaćen je samo masiv Risnjaka, na kojem su na razmjerno

maloj površini zastupljeni glavni tipovi goranskih šuma, a znanost je ocijenila da se tu

najbolje očituju četverostruki vegetacijski utjecaji: primorje - kontinent - Dinaridi - Alpe.

Motivi su dakle bili u prvom redu znanstveni i edukativni. U međuvremenu koncept

kategorije nacionalnog parka, u svijetu i u Hrvatskoj doživljava evoluciju u smjeru

proširivanja funkcija te vrste zaštite; znanstveno-edukativnoj ulozi dodaje se turističko-

rekreativna. U skladu s tim, granice Nacionalnog parka su 1997. godine proširene na susjedna

zanimljiva područja - planinski masiv Snježnika i izvorišno područje rijeke Kupe. Motivi za

dolazak u park time su bitno obogaćeni.

U cjelini, Risnjak je, u usporedbi s otalim nacionalnim parkovima u Hrvatskoj, za

prosječnog turista ipak manje atraktivan. U strukruri njegovih posjetitelja i dalje će biti

naglašeni segmenti planinara, obrazovnih ekskurzija i raznih stručnih profila (šumara, biologa

itd.). Kupa je dakako zanimljiva ribičima (u nacionalnim parkovima se u pravilu dopušta

sportski ribolov, uz nadzor i ograničenja). Za planinarske domove poželjno je da budu u

nadležnosti nacionalnog parka jer se time ostvaruje bolji nadzor na istaknutim, dominantnim

točkama, a planinarima i stručnim skupinama omogućuje sigurniji prihvat.

Za proteklih desetljeća u prirodi Risnjaka nije bilo mnogo promjena. Broj njegovih

posjetitelja u umjerenom je porastu. Crni Lug, naselje najbliže jezgri Risnjaka, u kojem je

Uprava NP RISNJAK, skladno se razvija i u mogućnosti je prihvatiti i ugostiti znatniji broj

posjetitelja. No, Risnjak je, osobito njegova uža zona, zaštićen, pa to ograničava broj gostiju,

a njihovo kretanje i zadržavanje pretpostavlja poštivanje strogih pravila ponašanja u skladu s

režimom zaštite prirode.

U osmišljenoj dugoročnoj turističkoj politici, Risnjak treba ukomponirati u

cjelokupnu ponudu Gorskog kotara. Pritom je bitno spomenuti da Gorski kotar ima određenu

tradiciju privatnog smještaja u nizu malih, slikovitih naselja koja imaju dosta dobre uvjete za

za tipični seoski turizam. Taj nacionalni park također ima mogućnost, da u tim selima

stimulira i organizira proizvodnju zdrave hrane; jer kao što sam već spomenula jedan od

oslonaca ekološkog turizma svakako je i ekološka poljoprivreda, a jedno i drugo ugrađeno je

u kriterije, zadatke i koncepciju svakoga nacionalnog parka. Podizanjem standarda okolnih

naselja ostvaruje se mogućnost privatnog smještaja i seoskog turizma, što nije daleko od

pojma ekološkog turizma.

Nacionalni park Risnjak postao je dio goranskog identiteta, a istodobno i kvalitetna

turistička atrakcija. Planovima njegova razvoja treba širiti ponudu raznim turističkim

72

sadržajima, ali ne takvim koji će utjecati na ekološko oštećenje prirodnog sustava i

narušavanje bioraznolikosti tog područja.

Troškovi zaštite i održavanja Nacionalnog parka Risnjak neće se moći pokriti samo

prihodima od turističkog korištenja, jer se ne predviđa veliki rast broja posjetitelja u bližoj

budućnosti, pa će i dalje biti potrebna financijska pomoć i briga države u provođenju

programa zaštite i očuvanja bioraznolikosti. No jačim stimuliranjem ekološke poljoprivrede i

promicanjem ekološki osmišljenog i prirodi prihvatljivog turizma, nacionalni park bi ubuduće

ipak mogao na svom teritoriju i okruženju biti nositelj ili barem promicatelj tih aktivnosti,

koje bi svojim jačim razvojem mogle značajnije doprinositi zaštiti tog prirodnog područja i

boljem životu lokalnih stanovnika na njegovom području i u neposrednoj blizini.

4.3. Ekoturizam i šumarstvo4.3.1. Važnost šuma i planinskog ambijenta za ekoturizam

Rekreacija je danas važan element korištenja šuma širom Europe, a isto tako i u

drugim razvijenim dijelovima svijeta. Turizam u šumovitim područjima ima sve veću ulogu,

a također i u održivim lokalnim zajednicama. Šumski turizam (turizam koji ima šumu kao

jednu od glavnih osnovica razvoja) može biti izvor zapošljavanja lokalnih stanovnika, stvarati

ekstra prihode i povećati kvalitetu života.

Danas se šumarstvo mora promatrati kroz jedan novi pristup. Osobito se mora

naglasiti njegova višedimenzionalnost, odnosno multifunkcionalnost, tj. njegove ekološke,

ekonomske i socijalne funkcije.

Posljednjih godina, zajedno sa širim promjenama uloge primarnog sektora u

razvijenim ekonomijama, dogodile su se temeljne promjene u pogledu uloge šuma. Široko je

prihvaćeno stajalište da se tradicionalna proizvodna funkcija šumarstva mijenja prema

njegovoj multifunkcionalnoj upotrebi. Osim proizvodnje drva sve veću važnost dobivaju

šumarske aktivnosti povezane s rekreacijom, turizmom i održavanjem bioraznolikosti, koje

mogu osigurati alternativne prihode i mogućnosti zapošljavanja u lokalnom gospodarstvu.

Koristi koje potječu od šuma mogu biti dakle ne samo direktne, nego i indirektne i takve koje

nemaju tržišni karakter. Neke od tih netržišnih vrijednosti šuma i šumarstva mogu se

transformirati u ekonomske vrijednosti.75

75 Bori-Sanz, Monica, Niskanen, Anssi (2002): Nature-based tourism in forests as a tool for rural

development – Analysis of three study areas in North Karelia (Finland), Scotland and the Catalan Pyrenes.European Forest Institute. Internal Report No. 7, str. 6.

73

Šumarstvo je u Europi već dugo vremena povezano s rekreacijom i turizmom. Takva

tendencija prevladava i u koncepciji ravoja hrvatskog šumarstva, kao i u praktičnim

ostvarenjima povezanosti šumarstva s turizmom i rekreacijom. No, mora se naglasiti da

postoji razlika između koncepta rekreacije i turizma. Rekreacija se odnosi na način korištenja

slobodnog vremena, uglavnom u prirodi, dok se turizam odnosi na ekonomski aspekt

dokolice. Dodatno se može reći da su rekreativci posjetitelji koji žive na tom području ili u

njegovoj blizini. Turisti su posjetitelji koji ostaju na području preko noći, ne na svojoj kućnoj

adresi. Dakle, posjetitelji mogu biti i turisti i rekreativci.

Nema puno studija o koristima koje šumarstvo donosi turizmu.76 Rekreacijska

područja u šumi i prirodni turizam oslanjaju se na šumarske djelatnosti održavanja i

uređivanja šuma, a šume i šumska zemljišta su područja u kojima se događa niz rekreacijskih

i turističkih aktivnosti. Međutim, veoma malo prihoda od tih aktivnosti odlazi vlasnicima

zemljišta. U Gorskom kotaru 75% šumskih površina je u vlasništvu države, no država jako

malo prihoda ubire od korištenja šuma u rekreativne i turističke svrhe.

Povezanost šuma i turizma osobito je uočljiva na brojnim primjerima nacionalnih

parkova i drugih zaštićenih područja u Europi i svijetu, a isto tako i u Hrvatskoj, pa i u

Gorskom kotaru. Glavna funkcija zaštićenih područja je u promoviranju zaštite biološke

raznolikosti, zajedno s čuvanjem ugroženih vrsta od istrebljenja i prirodnog nestanka, zatim u

promociji razvoja područja, posebno putem turističkih aktivnosti. Zbog toga postoji jasna

veza između potore uspostavi i održanju nacionalnih parkova na šumskom području i planova

razvoja turizma, pri čemu je uloga šuma i šumarstva neizostavna.

Šumarstvo i turizam su povezani i podjednako važni kad ih promatramo i s jedne

ekološke perspektive. Ponekad se tvrdi da je turizam zadnja šansa i mogućnost zaštite

prirode. No, poznati su i brojni primjeri negativnog utjecaja turizma na prirodu, na šumsko

bogatstvo (oštećivanje drveća i drugih biljaka, prekomjerno i nekontrolirano ubiranje

šumskih plodova, požari izazvani od turista itd.), tako da se danas sve veća pozornost

posvećuje negativnim ekološkim aspektima turizma.

Principijelno postoji niz mogućnosti za sukladan razvoj turizma i gospodarenja

šumama. Šume mogu apsorbirati i zadovoljiti turističke potrebe pojedinih kategorija turista, a

s druge strane turizam može šumarstvu omogućiti dodatni prihod koji se može koristiti za

održivo upravljanje šumama.

76 Bori-Sanz, Monica, Niskanen, Anssi, nav. dj., str. 8

74

Međutim, kad razmišljamo o potencijalnoj ulozi šuma i njihovom doprinosu ruralnom

razvoju putem turizma, mora se biti vrlo oprezan. Naime, iako postoji potencijal za

zapošljavanje i zaradu u ruralnim područjima od rekracijskih aktivnosti i novih mogućnosti

razvoja turizma baziranih na šumama i prirodi, ne postoji jasna veza između šuma i turizma u

pogledu ekonomskih koristi; posebno zbog toga jer je teško odrediti što je uloga šuma u

turizmu u ruralnim područjima; često šume nisu jedina atrakcija za turiste na pojedinom

području.77

4.3.2. Uloga Hrvatskih šuma u poticanju razvoja ekoturizma

U proteklo vrijeme u Gorskom kotaru je pri korištenju šumskih resursa naglasak

uglavnom bio na iskorištavanju drvne mase, dakle na sječi šume, te na primarnoj preradi

drva, a pri čemu je malo dodane vrijednosti ostalo na tom području. Tehnološke promjene i

restrukturiranje drvne industrije još su uvijek aktualni izazov za to područje koje se mora

prilagoditi novim uvjetima, a također i povećana važnost uslužnog sektora, posebno turizma,

pruža nove mogućnosti za stvaranje prihoda od šumskih resursa i poljoprivrednih krajolika.

Uvažavajući suvremena europska iskustva, tradicionalno iskorištavanje šume kao

sirovinske baze za drvnu industriju treba mijenjati prema multifunkcionalnom korištenju

šume, pri čemu korištenje šume za rekreaciju i turizam i zaštita šume dobivaju sve veću

važnost. S obzirom na stanje šume u Gorskom kotaru proizvodnja drva ne bi trebala biti

glavna funkcija šume, posebno u zaštićenim prirodnim područjima. Potrebno je sve više

orijentirati se na turizam, a također su važne i druge funkcije zaštićenih šumskih prostora:

zaštita prirode, rekreacija, istraživanje, branje gljiva i drugih šumskih plodova, te

poljoprivreda.

Šumama u Gorskom kotaru danas u većini gospodari državno poduzeće Hrvatske

šume. Naime, država je vlasnik tri četvrtine šumskih površina u Gorskom kotaru, a tek jedna

četvrtina je u privatnom vlasništvu.

Osnovna djelatnost Hrvatskih šuma su proizvodnja drva, uzgoj i zaštita šuma, no

Hrvatske šume se bave i drugim aktivnostima, kao što su lovstvo, a u zadnje vrijeme sve više

i s turizmom. U zadnje je dvije godine bilo puno najava o tome da će se Hrvatske šume sve

više posvetiti razvijanju turizma u onim segmentima koje su bliske djelatnostima i ambijentu

u kojem pojedini dijelovi Hrvatskih šuma djeluju.

77 Ibidem, str. 10

75

Prije navođenja konkretnih podataka o turističkoj djelatnosti Hrvatskih šuma, htjela

bih istaknuti da Hrvatske šume, na temelju proučavanja dostupnih materijala i napisa u

novinama i časopisima, nemaju u potpunosti osmišljenu strategiju kako će razvijati turizam,

kao ni razrađene provedbene programe za pojedina područja. Najviše je zasad učinjeno na

području Gorskoga kotara. To se može uočiti i na internetskim stranicama Hrvatskih šuma

(http://tours.hrsume.hr/) na kojima se nalaze promidžbeni materijali o turističkim objektima

Hrvatskih šuma samo iz Gorskoga kotara.

Zanimljivo je da u organizacijskom ustroju Hrvatskih šuma nema posebne službe ili

odjela koji bi se bavio turizmom, dok na primjer za lovstvo takva služba postoji. Osnovana je

tek putnička agencija (Hrvatske šume Tours d.o.o. putnička agencija), koja je u stopostotnom

vlasništvu Hrvatskih šuma. Navodi se da je to društvo osnovano radi koordiniranja korištenja

turističkih i ugostiteljskih kapaciteta.

Osim lova i mogućnosti skijanja na području Gorskoga kotara, od aktivnosti koje su

povezane s ekoturizmom ova agencija nudi tek team building programe.

Hrvatske šume imaju izvrsne preduvjete za razvijanje ekoturizma u Gorskom kotaru,

prvenstveno u smislu korištenja prirodnih atrakcija u šumama i na šumskom zemljištu kojim

Hrvatske šume raspolažu i upravljaju, a koje je u državnom vlasništvu. Tu prvenstveno

mislim na lovačke kuće, odnosno lovačke domove koji su smješteni, ne može se reći u

netaknutoj prirodi, ali svakako u jednom iskonskom prirodnom šumskom ambijentu. U

takvim se prostorima mogu ponuditi razni ekoturistički sadržaji i drugi turistički oblici

aktivnog odmora koji spadaju u prirodni turizam. Kako ne bih previše propagandistički

govorila o raznim aspektima ekoturizma pod okriljem Hrvatskih šuma i zbog bojazni da u

mom daljnjem izlaganju ne prevlada marketinški stil, u Tablici 4.3.2.1. sumarno ću prikazati

turističke atrakcije i objekte koji su trenutno pod ingerencijom Hrvatskih šuma, Uprava šuma

Podružnica Delnice.

Tablica 4.3.2.1. Turistički objekti Uprave šuma Podružnica Delnice u Gorskom kotaru

KapacitetR.br. Naziv objekta Lokacija Broj

posteljaBroj

sj. mjestaRekreativni sadržaji

1. Lovački dom Delnice Park šumaJaplenški vrhGrad Delnice

22 80Staze za šetnju, trčanje i skijaškotrčanje, sportska igrališta(nogomet, košarka, tenis i dr.),zoološki vrt s jelenskom divljači,

2. Izletište i planinarski domZeleni vir

Općina Skrad 18 20 Staze za pješačenje, boćalište,igralište za djecu

3. Park šuma i izletišteGolubinjak

Općina Lokve objekt brzeprehrane,

vanjski roštilj

Staze za pješačenje, planinarenje,free climbing, vožnja biciklom,boćanje, igranje loptom i sl.

76

4. Ski centar Tršće – Brvnara mjesto Tršće,Grad Čabar

- 90 Staze za alpsko skijanje, skijaškotrčanje i šetnju

5. Lovački dom Litorić Grad Vrbovsko 6 24 Pješačke staze, boćalište, igralište6. Lovački dom i izletište

LividragaGrad Čabar 13 20 Pješačke i biciklističke staze,

boćalište, nogometno igralište7. Lovački dom i izletište

Milanov vrhGrad Čabar 20 25 Pješačke staze, boćalište,

nogometno igralište, prihvatilištedivljači

8. Lovački dom Smrekovadraga

Grad Čabar 8 16 Pješačke i planinarske staze,boćalište,

9. Lovački dom Škodovnik Grad Čabar 16 16 Pješačke i biciklističke staze,boćalište

Izvor: Hrvatske šume d.o.o. Uprava šuma Podružnica Delnice, Komercijalni odjel

Osim navedenih objekata u Tablici 4.3.2.1., Hrvatske šume u Gorskom kotaru

raspolažu još s priličnim brojem lovačkih kuća koje nisu tako komforno uređene kao lovački

domovi, no o njima nisam uspjela pribaviti sistematizirane podatke. Neke od tih lovačkih

kuća su sasvim pristojno uređene i šteta je što se ne nude na tržištu kao sastavni dio

ekoturističke ponude Hrvatskih šuma, odnosno Gorskoga kotara. To su primjerice sljedeće

lovačke i gospodarske kuće: Gospodska bajta ispod Drgomlja pokraj Delnica, Petličev vrh,

Šija, Brestica (blizu Prezida), Javorova kosa, Praprot, zatim pokraj izvora Belice itd. Naime,

ambijent tih šumskih objekata, njihova uklopljenost u šumski i planinski okoliš, kao i vrsta

usluge koju takvi objekti nude, savršeno se uklapa u ekoturističke kriterije. Baš takvi objekti

su traženi od jednog segmenta suvremenih (eko)turista i šteta je što se oni ne nude na

hrvatskom i stranom tržištu. Pitanje je mogu li tako nešto provesti državni službenici

Hrvatskih šuma ili je rješenje u nekim drugim oblicima upravljanja i korištenja tih resursa

(npr. njihov najam putem koncesija, privatiziranje, joint venture s privatnim turističkim

agencijama i sl.)

Nadalje bi bilo zanimljivo prikazati dosadašnju iskoristivost turističkih kapaciteta i

njihovo poslovanje, međutim do tih podataka je vrlo teško doći, pa se i nisam upuštala u

takve analize.

4.4. Ekoturizam i ekološka poljoprivredaDanas u suvremenom svijetu sve veću važnost i značenje zadobiva potreba i

usmjerenje ljudi na potrošnju prirodnih, zdravih, ekoloških proizvoda i usluga. Na toj

ljudskoj težnji svoje utemeljenje ima i ekoturizam, a posebno mjesto u toj orijentaciji ljudi i

njihovoj potrebi za čistim okolišem i za zdravim načinom života, ima ekološka poljoprivreda.

Zbog toga je danas ekopoljoprivreda neizostavni dio turističke ponude, a posebno

77

ekoturističkih proizvoda i usluga. Držim da je ekološka poljoprivreda ne samo preduvjet, već

treba postati sastavni dio šire ekoturističke ponude Gorskoga kotara.

To je naglašeno i u Strategiji razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine: "Ekološki

proizvedena hrana još je jedna komponenta vezana uz turizam i ekologiju koja postaje bitan

faktor u definiranju turističkog proizvoda i njegovom diferenciranju na tržištu. Pretpostavke

za proizvodnju ekološke hrane i njeno plasiranje kroz ugostiteljske objekte koji pružaju

usluge turistima potrebno je sustavno razvijati i iskorištavati, jer se radi o segmentu turističke

ponude koji će sve više dobijati na važnosti."78

Nažalost, danas u Hrvatskoj, a isto tako i u Gorskom kotaru ekološka poljoprivreda

nije značajnije zaživjela. Dakako da ovdje ne mogu prikazati stanje i perspektivu razvoja

ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj i u Gorskom kotaru, jer to prelazi granice ovoga rada,

međutim, ipak moram istaknuti glavne odrednice i načine povezanosti razvoja ekološke

poljoprivrede i ekoturizma u Gorskom kotaru.

Pri takvom razmatranju ne treba ekološku poljoprivredu promatrati samo kao

proizvodnju zdrave hrane, kao sirovinsku bazu, odnosno opskrbljivača ekoturizma raznim

ekoproizvodima. Utjecaj, odnosno odnos poljoprivrede i ekoturizma ne smijemo promatrati i

analizirati samo kroz konzumacijski aspekt – tj. kroz opskrbu i zadovoljavanje potreba

ekoturista za zdravim, autohtonim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, već je

također važan i marketinški utjecaj. Zato taj odnos moramo promotriti i kroz utjecaj

poljoprivrede na krajobraz, na okoliš koji može biti zanimljiv ekoturistima, kao i kroz

povratni utjecaj ekoturizma na razvoj ekopoljoprivrede, odnosno na multiplikativno

djelovanje ekoturizma na razvoj gospodarstva, pa time i na razvoj ekopoljoprivrede.

Jedan od nusproizvoda poljoprivrede je i krajobraz.79 "Zbog širokog plodoreda,

prisustva stoke, živih ograda, zaštitnih pojaseva protiv erozije i vjetra, te cjelokupnog načina

gospodarenja, ekološka poljoprivreda se odlikuje raznolikošću biljnih i životinjskih vrsta,

koje se izmjenjuju na poljima tijekom godišnjih doba. Stoga ekološka poljoprivreda proizvodi

oku i drugim nam osjetilima, ugodnu atmosferu. Ovo je ujedno i razlog zašto se neka eko-

gospodarstva osim poljoprivredne proizvodnje bave i eko-turizmom. Brojni su naime oni koji

žele uživati u ljepotama čiste prirode, i isto žele dobro platiti..."80

78 Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, nav. dj., str. 10.79 Znaor, Darko (1996): Ekološka poljoprivreda: poljoprivreda sutrašnjice. Nakladni zavod Globus,

Zagreb, str. 399- 403.80 Ibidem, str. 401.

78

Poljoprivreda djeluje na izgled okoliša, na njegovo kultiviranje, no isto tako može

djelovati i na njegovo onečišćenje, posebno tla i pitke vode. Na poljoprivredno intenzivnim

područjima obrada i korištenje tla znatno djeluju na izgled krajobraza, na njegovu

degradaciju i onečišćenje zbog uporabe herbicida, pesticida, umjetnih gnojiva i drugih

sredstava koja zagađuju tlo i vodu. Poljoprivreda također djeluje na kakvoću i ljepotu

krajobraza, na bogatstvo flore i faune. Mehanizirana poljoprivreda, monokulturna

proizvodnja i drugi negativni oblici utjecaja poljoprivrede na krajobraz, znatno mogu narušiti

njegov izgled, privlačnost i iskoristivost za turističke svrhe.

Krajobrazi Gorskoga kotara nisu doživjeli takvu sudbinu, jer intenzivan način obrade

tla i uzgoja stoke, ako je ponegdje u prošlim desetljećima u Gorskom kotaru bio i razvijen,

danas je posve minoran, tako da poljoprivreda uglavnom nije negativno djelovala na okoliš,

odnosno na krajobraz i njegovu moguću turističku valorizaciju. Međutim, (ne)razvijenost

poljoprivrede - poljodjelstva, stočarstva i voćarstva u Gorskom kotaru, na jedan drugi način

je negativno djelovala na prirodu i okoliš, odnosno na goranski krajobraz. Naime, zbog

napuštanja poljoprivrede, njezina zamiranja, u mnogim, i to pretežitim dijelovima Gorskoga

kotara, zapuštene su poljoprivredne površine, polja i njive su neobrađene i zarasle su u korov,

sjenokoše, livade i pašnjake sve više prekriva šikara i mlada gusta šuma, voćnjaci su

neuređeni itd. Sve to ima negativan utjecaj ne samo na izgled krajobraza, već i na njegovu

privlačnost i dostupnost turistima, a time i na vrijednost turističkih resursa i proizvoda koji se

nude na zahtjevnom ekoturističkom tržištu.

No ipak s druge strane, ekstenzivan razvoj poljoprivrede u Gorskom kotaru u

proteklom periodu danas je pozitivan temelj za razvoj ekološke poljoprivrede, a time i za

razvoj ekoturizma, na jedan drugi način. Naime zbog ekstenzivnog razvoja poljoprivrede u

Gorskom kotaru u prošlosti, poljoprivredno tlo je gotovo nezagađeno i pogodno je za uzgoj

ekoloških proizvoda. To može biti veoma pozitivan stimulans i za razvoj ekoturizma, te za

njegov povratni multiplikativni utjecaj i poticanje proizvodnje zdrave hrane koja mora biti

sastavni dio ekoturističke ponude Gorskoga kotara.

79

4.5. Projekti i planovi razvoja (eko)turizma u Gorskom kotaru U ovome ću odjeljku prikazati postojeće projekte i planove razvoja turizma i

ekoturizma u Gorskom kotaru kojih nažalost ima vrlo malo. Trenutno je svakako

najznačajniji projekt pod skraćenim nazivom Putovi baštine – s obje strane rijeke Kupe, koji

se naslanja na sličan projekt u Sloveniji, a uz pomoć međunarodne udruge ECOVAST

(Europsko vijeće za sela i male gradove), koja promovira model ruralnoga razvoja pod

nazivom Heritage Trails (Putovi baštine).

Puni je naslov toga projekta Razvoj turističkih putova baštine u dolini rijeke Kupe u

cilju revitalizacije ruralnih zajednica. Taj projekt ima za cilj pokretanje razvoja turizma na

goranskom i ozaljsko-ribničko-bosiljevačkom području koje povezuje rijeka Kupa te

rješavanje brojnih nagomilanih problema koji tište ovaj ruralni prostor putem planiranih i

konkretnih akcija. Projekt nudi unapređenje i korištenje sadržaja koji će privući i zadržati

posjetitelje u ovome kraju, a koji se odnose na resurse prirodne i kulturne baštine.

Krajnji cilj projekta nije samo razvijanje ruralnog turizma kao novog turističkog

proizvoda, već i zadržavanje stanovništva, pokretanje malog i srednjeg poduzetništva,

izgradnja infrastrukture, očuvanje i svrhovito korištenje potencijala kulturne i prirodne

baštine, razvijanje svijesti o potrebi uključivanja interesa lokalnih zajednica i stanovništva, a

sve zbog održivog razvitka ruralnog prostora.

Prva je zadaća predloženog projekta analiza baštinskih resursa, te njihova obrada u

vidu praktičnog vodiča za posjetitelje, a u svrhu prinosa planu razvoja ruralnog turizma kao

jednog od modaliteta revitalizacije i održivog razvoja.

Projektom se zadire u veoma važno područje, a to je problem zaštite i očuvanja

baštinskih resursa. Uz naglašenu brigu o očuvanju prirode i okoliša, posebno je pitanje zaštite

i adekvatne prezentacije tradicijskoga graditeljskog nasljeđa, koje je većim dijelom, ne samo

na prostoru djelovanja ovog projekta, nego općenito u Hrvatskoj u kritičnom stanju što

zahtijeva hitno i sustavno pristupanje njegovu spašavanju i revitalizaciji.

Projektom su zahvaćeni razni sadržaji tradicijskog života – običaji, znanja i vještine u

izradi oruđa, umjetničkih predmeta, lokalna kuhinja, pa i specifični i međusobno različiti

dijalekti pojedinog kraja. Obnovom sela i povijesnih jezgri ujedno bi započelo rješavanje

problema depopulacije ovog izvanredno atraktivnog područja. Bitna je odlučnost ljudi ovog

kraja da se pobrinu za sebe i svoju baštinu i usmjere je prema budućem razvoju. Projekt je,

naime naglašeno regionalno društveno-gospodarski usmjeren, pri čemu se uključuju različiti

80

elementi informativnog i edukativnog društvenog djelovanja prema lokalnoj zajednici, kako

bi se u međusobnoj komunikaciji svih zainteresiranih postiglo razumijevanje.

Predloženi projekt, dakle, polazi od pretpostavke da samo zaštićena, uređena i dobro

prezentirana baština predstavlja razvojni resurs koji se može plasirati na gospodarskom

tržištu u smislu turističke ponude, i obrnuto, priljev sredstava koji dolazi od tržišnog

gospodarenja baštinom pretpostavka je njenoj daljnjoj obnovi i očuvanju.81

Ovaj projekt sam prikazala u svome radu zato jer je on u mnogim dodirnim točkama

povezan s temom ekoturizma u Gorskom kotaru. Naime, iako se u materijalima ovoga

projekta ističe da je to jedan model ruralnog razvoja, odnosno ruralnog turizma, ipak on ima

mnogo ekoturističkih elemenata. Do sada smo vidjeli da su ruralni turizam i ekoturizam u

mnogim elementima slični i jako bliski, a ja se usuđujem reći da ovaj projekt S obje strane

rijeke Kupe ima čak više oznaka i elemenata ekoturizma nego ruralnoga turizma: prije svega

u pomaganju razvoja turizma s osloncem na lokalne zajednice, u naglašavanju edukacije

stanovništva i potencijalnih turista, zatim u prepoznavanju važnosti prirodnog ambijenta i

kulturne baštine navedenih područja. No, bez obzira na to prevladavaju li u tom projektu

ruralni ili ekoturistički elementi, puno je važnije da se projekt ne zaustavi. Zbog toga je bitno

da ga Ministarstvo turizma ili kulture nastavi financirati zajedno s jedinicama lokalne

samouprave koje su ga i prihvatile radi pokretanja razvoja turizma na goranskom i

pokupskom području.

U ovome odjeljku važno je još spomenuti Sporazum o bilateralnoj suradnji koji koji

su potpisala Ministarstva financija Hrvatske i Italije, a usmjeren je na poticanje regionalnog

razvoja u Hrvatskoj. U sklopu te suradnje Republika Italija pruža stručnu i tehničku pomoć u

donošenju lokalnih planova razvoja za područje Gorskoga kotara, Žumberka i Moslavine.

Svakoj od tih regija partner su talijanske pokrajine koje surađuju na tom projektu. Tako je za

Gorski kotar zadužena regija Friuli Venezia Giulia, koja putem jedne odabrane talijanske

ustanove organizira seminare, podučava i koordinira rad jedinica lokalne samouprave u

pripremama za donošenje konkretnih planova lokalnog razvoja. Naglasak je na turističkom

razvoju i ovaj projekt je u toj fazi da su općine i gradovi Gorskoga kotara na forumu tek

iznijeli svoje prijedloge mogućih planova koji bi se eventualno mogli financirati putem

fondova Europske unije.

81 Stepinac Fabijanić, Tihana (2003): Međunarodni projekti razvoja turizma u ruralnom području

Hrvatske – Zaštita i promicanje baštine. Zbornik radova 6. seminara AKM, Hrvatsko knjižničarsko društvo,knj. 32, Zagreb, str.226-228.

81

Međutim, kad se analiziraju izneseni prijedlozi planova, očito je da su to tek planovi

želja pojedinih lokalnih jedinica, a mnogi od njih nisu još ni u formi idejnog projekta, tako da

za sada nisam u mogućnosti prikazati planove turističkog razvoja jedinica lokalne

samouprave u Gorskom kotaru.

4.6. SWOT analiza goranskog turizmaNa temelju proučavanja dostupne literature o goranskom turizmu te pojedinih studija i

analiza koje se bave prednostima i nedostacima drugih turističkih destinacija, zatim na

temelju napisa u novinama i turističkim publikacijama, te na osnovi razgovora s turističkim

djelatnicima, sačinila sam SWOT analizu goranskog turizma koja može biti svojevrstan

predložak za utemeljenje kvalitetnijeg pristupa razvoju turizma u Gorskom kotaru, zatim kao

podloga za odlučivanje o novim ekoturističkim projektima, ali također i podsjetnik

odgovornim lokalnim i državnim dužnosnicima kad odlučuju o tome kako unaprijediti uvjete

za razvoj goranskog turizma i potaknuti veća ulaganja u goranski turizam.

U nastavku ću prikazati koje su to snage ili prednosti goranskog turizma, a koje su

njegove slabosti, zatim ću izložiti prilike, odnosno šanse i mogućnosti razvoja ekoturizma u

Gorskom kotaru, te na kraju prijetnje ili opasnosti koje bi mogle kratkoročno ili pak

dugoročno narušiti izglede i onemogućiti brži razvoj turizma:

SNAGEPovoljna lokacija i pristup Blizina mora i primorskih destinacija Blizina gradskih aglomeracija Blizina aerodroma Dobra cestovna povezanost sa susjednim regijamaBogatstvo i raznolikost prirodnih ljepota Brojne i raznolike prirodne atrakcije Ljepota šumskog i planinskog krajolika Čist i relativno očuvan okoliš Vodni resursi - kvaliteta i obilje vode, te relativno velik broj jezera i rijeka Bogatstvo šuma kao ekonomski i turistički resurs (povezanost sa šumarsrvom) Rekreativni sadržaji u prirodi i na čistom zraku Zaštićena prirodna područjaTuristička tradicija i imidž Gorskoga kotara Mir Smirenost koju turisti mogu pronaći u prirodi Miroljubivost i gostoljubivost lokalnog stanovništava Tolerantni društveni i socijalni odnosi Sigurnost Sigurnost posjetitelja Niska stopa kriminaliteta

82

SLABOSTI Prostora i vremena Tranzitni karakter područja Raspršenost sela pojačava osjećaj izoliranosti kod stanovnštva te povećava troškove izgradnje i održavanja infrastrukture Ne postoji jedna velika atrakcija Loše održavanje okoliša, mjestimično estetski narušen okoliš Nedovoljan broj putokaza i ostalih turističkih obavijesti uz prometnice Loša kvaliteta i slabo održavanje prometnica Nepouzdanost vremenskih prilika, česte i nagle promjene vremenaLokanih zajednica i stanovništva Nedovoljna potpora lokalne samouprave Loša suradnja jedinica lokalne samouprave - zatvaranje u lokalne okvire Loša turistička atmosfera u pojedinim mjestima Nezainteresiranost i nedovoljna educiranost domaćeg stanovništva Neinformiranost i nedostatak svijesti o mogućnostima turizma Depopulacija i starenje stanovništva kao zapreka razvoju Inertnost i slaba međusobna kooperativnost stanovništva Nedovoljno razvijena privatna poduzetnička inicijativaTurističkih resursa i turističke politike Nestalna i neujednačena kvaliteta turističkih proizvoda Nedovoljna valorizacija postojećih resursa Nedovoljni smještajni kapaciteti, posebno za veće grupe Nepovoljna struktura i kvaliteta smještajnih kapaciteta Nerazvijen marketing i nedostatna promocija i oglašavanje Nekoordiniran nastup davatelja turističkih usluga na tržištu Nedovoljna povezanost turističkih poduzetnika Nedovoljno i neadekvatno educirano turističko osoblje Premalo sportskih sadržaja i objekata Nedovoljan broj uređenih turističkih staza (pješačkih, biciklističkih) Premalo turističkih zbivanja, manifestacija i zabave, nedovoljna kulturna ponuda Nesigurno funkcioniranje uređaja na turističkim i sportskim objektimaEkonomskih prilika i uvjeta Teško dostupni i nepovoljni poduzetnički krediti Nepostojanje pojedinačnih i jedinstvenog plana razvoja turizma za Gorski kotar Nedovoljno kvalitetan javni prijevoz, opskrba vodom, kanalizacija, čistoća

83

PRILIKEMoguće veće razumijevanje i potpora državeMogućnost uključivanja u programe Europske unije Dobivanje sredstava iz pretpristupnih fondova EUKorištenje pogodnosti nekih zakonskih propisa (Zakon o brdsko-planinskim područjima)Ulaganja Hrvatskih šuma u razvoj turizmaIzvaninstitucionalna potpora javnih poduzeća u izgradnji turističke i druge infrastruktureDoprinos iseljenika (u investicijama i posjetima)Potencijalna potpora udruga i nevladinih organizacijaPovezivanje turističkih poduzetnika u clustereRazmjena iskustva s domaćim i inozemnim partnerimaBolje korištenje postojećih i budućih poslovnih veza i partnerstvaRazvoj obiteljskog poduzetništvaStručno osposobljavanje za rad u turizmuJačanje svijesti o zaštiti okolišaOtvaranje novih radnih mjesta u pratećim djelatnostimaOslonac na IT poslovanje i suvremena marketinška sredstvaPovećani interes turističkih i putničkih agencija za poslovanje u Gorskom kotaruPovećani interes za bavljenje turizmom kao redovitom ili dopunskom djelatnošćuMogućnosti razvoja turizma kroz cijelu godinuMogućnosti razvoja izletničkog turizmaPustolovni turizam za mlade ljude Povećana potražnja za turističkim sadržajima u prirodi i sve veći interes za planinski turizamPovezivanje s morskim turizmom na KvarneruDolazak grupa turista autobusima na jednodnevne izleteProboj na strana tržištaNedovoljna iskorištenost zaštićenih područja za razvoj turizmaNeiskorištene mogućnosti za razvoj turističkih sadržaja u prirodiUređenje postojećih turističkih i ugostiteljskih objekataRazvijanje novih turističkih sadržaja, kulturnih i zabavnih manifestacijaRazvoj kvalitetnih lokalnih poljoprivrednih proizvoda Razvoj obrta te obnova tradicionalnih zanimanjaSmanjenje vremena putovanja u Gorski kotarPodnošljiva cijena nekretnina

84

PRIJETNJEOdlazak mladih i školovanih ljudi iz Gorskoga kotaraMogućnost pogoršanja ekonomske situacije u državiNesigurno financiranje i smanjena pomoć državePovećana davanja državi (porezi, doprinosi i dr.)Slaba potpora kontinentalnom turizmu od strane državeNedovoljna sredstva za zaštitu prirode i ekološku zaštitu prostoraNerazumijevanje uloge ekoturizma i njegova potencijala od strane donositelja odlukaPrecijenjena vrijednost kuneSlaba kupovna moć domaćeg stanovništva i domaćih gostijuRecesija u EuropiPrevelika očekivanja turistaKonkurencija sličnih domaćih i stranih destinacija (Slovenija, Lika i dr.)Negativan utjecaj turista na bioraznolikost – uništavanje vegetacijePovećano onečišćenje okoliša zbog razvoja turizmaNeplanska i bespravna izgradnjaDivlji deponiji smeća u šumi i u blizini prometnicaNekontroliran pristup u prirodna područjaPretjerani lov i ribolov te nekontrolirano branje šumskih plodinaOpadanje ribljeg fonda i slabo poribljavanje rijeka i jezera Uništavanje divljači (krivolov, prirodne nepogode)Zapuštanje poljoprivrednih površina i općenito poljoprivredeNekontrolirana sječa šume (narušavanje prirodnog ambijenta)Moguća izgradnja novih infrastrukturnih koridora s negativnim utjecajem na okoliš

Prikazane snage, slabosti, prilike i prijetnje razvoju turizma i ekoturizma u Gorskom

kotaru nisu možda poredane po važnosti i njihovom utjecaju na sadašnje stanje i budući

razvoj turizma, no trudila sam se složiti ih po pripadnosti određenim elementima ili

kategorijama povezanima s turističkom privredom. Ako bi se željelo pobliže odrediti ili

kvantificirati utjecaj pojedinih varijabli na razvoj turizma, onda bi trebalo provesti opsežnija i

dublja istraživanja jakih i slabih strana goranskog (eko)turizma, te njegovih prednosti i

nedostataka za ukupni društveno-gospodarski razvoj Gorskoga kotara. Svakako bi bilo

interesantno i korisno putem anketa, zatim analizom sadržaja te nekim drugim metodološkim

i istraživačkim postupcima obraditi to pitanje, no za to je već potrebna posebna studija.

85

5. UTJECAJ EKOTURIZMA NA RAZVOJ GORSKOGA KOTARA

U procesu analiziranja mogućnosti razvoja ekoturizma na nekom području nije

dovoljno imati samo viziju, snimiti postojeću gospodarsku i turističku razvijenost, analizirati

demografsku strukturu, sačiniti popis atrakcija i turističkih resursa, zatim istražiti moguću

turističku potražnju itd., već je osobito važno odgovoriti na pitanje – kakav će utjecaj ili

učinak ekoturizam ostvariti na sveukupni gospodarski razvoj, na život lokalne zajednice, na

njenu socijalnu strukturu i kulturni identitet, na životni standard stanovnika, kao i na prirodu

ili okoliš određenog područja. Govoreći običnim riječima moramo se zapitati: Što dobivamo

kad turizam razvijamo kao gospodarsku strategiju naše zajednice? Je li to nešto vrijedno?

Pri tome nas dakako prije svega interesiraju koristi od razvoja ekoturizma.

Ekoturizam i općenito turizam su u svijetu često promovirani kao gospodarska razvojna

strategija za ruralne zajednice na argumentima o njegovim mnogim direktnim i indirektnim

koristima. Promotori ekoturizma dakako uvijek ne priznaju da postoje i troškovi koje će

zajednica imati kad se razvije turizam na njihovim područjima. U stvarnosti, postoji cijena

koja se mora platiti za razvoj turizma. Zato osim koristi, treba promatrati i troškovnu stranu

jednadžbe kako bismo osigurali da nam turizam donese što manje neočekivanih negativnih

utjecaja, a što više pozitivnih učinaka i to na održiv i pravičan način.

Svi pokazatelji i analize o mogućnostima razvoja ekoturizma u Gorskom kotaru koje

sam do sada iznijela bile su zapravo tek uvod u ovo poglavlje u kojem bi trebala odgovoriti

na temeljno pitanje – kakav je mogući utjecaj ili učinak razvoja ekoturizma te općenito

turizma na gospodarstvo, prirodni okoliš i socio-kulturne aspekte života goranskog

stanovništva. Pri tome je važno, kako sam već istaknula, realno procijeniti sve pozitivne, ali i

sve negativne ekonomske, ekološke, socijalne i kulturne posljedice razvoja ekoturizma.

Zapravo je bitno ocijeniti koji je smisao i svrha ulaganja u razvoj ekoturizma i ispitati bi li

bilo bolje razvijati neke druge gospodarske grane koje bi možda u većoj mjeri povećale

životni standard i donijele više koristi goranskom stanovništvu.

Kao što sam već i istaknula u ovom kratkom uvodu, u nastavku poglavlja ću prikazati

ekonomske, ekološke i socio-kulturne utjecaje koje ekoturizam može imati na razvoj

Gorskoga kotara. Dakako da neću moći dati definitivne odgovore i zaključke, prvenstveno

zbog toga što u nas ima malo stručnih analiza koje bi razmatrale ta pitanja, a i statistički

podaci koji su nam na raspolaganju nisu adekvatni za donošenje egzaktnih odgovora o tome

86

kakav je zapravo utjecaj turizma na sveukupni razvoj Gorskoga kotara, prevladavaju li

pozitivni rezultati, te kakvi su negativni aspekti te pojave. Uglavnom ću izložiti teorijske

postavke iz stručne literature o utjecajima razvoja ekoturizma na pojedina društva ili

destinacije, te se nadam da ću na osnovi toga moći donijeti neke zaključke i ocjene koje bi

mogle biti polazište za moguća daljnja istraživanja tog problema.

5.1. Ekonomski učinak82

Danas u svijetu ima puno različitih studija, metoda i pristupa mjerenju ekonomskih

učinaka turizma. Nemoguće ih je sve nabrojiti i sustavno obraditi, te ću u nastavku dati tek

letimičan pregled teorijskih razmatranja ekonomskih učinaka turizma te metoda njihova

mjerenja. Odmah treba naglasiti da nema puno razlika u mjerenju ekonomskih učinaka

turizma ili ekoturizma, tek je bitno, ako smo se odlučili istraživati ekonomski učinak

ekoturizma, da precizno odredimo što ćemo obuhvatiti pojmom ekoturizma. Zato, kad bih i

htjela istražiti i prikazati ekonomski utjecaj ekoturizma u Gorskom kotaru, prva nepremostiva

poteškoća bi bila u tome što se kod nas ne vodi posebna evidencija ekoturističkih putovanja i

potrošnje koju turisti ostvaruju na tom području.

Često se govori o multiplikativnim efektima turizma radi ocjene sekundarnih učinaka

turističke potrošnje, te se navode brojni sektori koji imaju koristi od razvoja turizma.

Razne turističke aktivnosti jako ovise jedna o drugoj, a također i o drugim

gospodarskim djelatnostima, o vladi, stanovnicima i lokalnoj zajednici. Ekonomske koristi od

turizma i njegovi troškovi utječu na gotovo svakoga stanovnika na ovaj ili onaj način.

Analiza ekonomskog utjecaja omogućuje jasno određenje tih ekonomskih međuzavisnosti i

bolje razumijevanje uloge i važnosti turizma u gospodarstvu pojedine regije.

Turistička djelatnost proizvodi također i ekonomske troškove, uključujući direktne

troškove turističkog poslovanja, državne troškove za infrastrukturu koja služi turistima, a isto

tako troškve zbog prenatrpanosti, onečišćenja i dr. Odlučivanju o turizmu u zajednici često

prethodi rasprava između onih koji naglašavaju koristi od turizma i onih koji naglašavaju

troškove. Zdrava odluka počiva na uravnoteženosti i objektivnoj procjeni koristi i troškova i

razumijevanju toga tko ima najviše koristi od turizma, a tko najviše snosi troškove.

Zbog toga je važno temeljito razmotriti ekonomski utjecaj turizma radi planiranja

njegova razvoja na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Ekonomski utjecaj je također

82 U literaturi na engleskom jeziku: economic impact. Ja ću upotrebljavati izraz ekonomski učinak, a

ponegdje i ekonomski utjecaj u istom značenju.

87

važan činilac u marketingu te za donošenje upravljačkih odluka. Lokalne zajednice zbog toga

moraju razumijeti relativnu važnost turizma na njihovom području, uključujući doprinos

turizma ukupnoj gospodarskoj aktivnosti.

Razne se metode upotrebljavaju za procjenu ekonomskih učinaka turizma – od

najjednostavnijih pa do kompleksnih matematičkih modela.83

Uz studiju ekonomskog učinka često je potrebno izraditi i analizu potražnje da bi se

odredila razina turističke aktivnosti. Sveobuhvatna procjena utjecaja također istražuje

fiskalne, socijalne i ekološke utjecaje. Sama analiza ekonomskog učinka daje prilično uske i

često jednostrane prikaze utjecaja turizma. Studije o ekonomskim utjecajima turizma imaju

tendenciju naglašavati pozitivne koristi turizma. S druge strane, ekološke, socijalne, kulturne

i fiskalne studije utjecaja imaju pak tendenciju fokusirati se više na negativne utjecaje

turizma. To se događa usprkos činjenici što postoji negativni ekonomski utjecaj turizma, npr.

sezonalnost i loše plaćena radna mjesta, a u mnogim slučajevima postoje pozitivni ekološki i

socijalni utjecaji, npr. zaštita prirodnih i kulturnih resursa, te edukacija turista i lokalnog

stanovništva.

S obzirom da analiza ekonomskog učinka ocjenjuje doprinos turističke djelatnosti u

gospodarstvu regije, osnovna pitanja koja se uobičajeno razmatraju su sljedeća:

Koliko turisti troše u mjestu koje posjećuju?

Koliki dio prodaje u lokalnim okvirima se odnosi na turizam?

Koliko prihoda stvara turizam za domaćinstva i poduzetnike?

Koliko se radnih mjesta može pripisati turizmu?

Koliko poreznih prihoda dolazi od turizma?

Daniel J. Stynes ističe da analiza ekonomskog učinka također otkriva međuodnose

između gospodarskih sektora i procjenjuje promjene koje se događaju u gospodarstvu kao

posljedica određenih turističkih aktivnosti. 84

Michael P. Wells85 upozorava da se doprinos turizma gospodarskom razvoju može

veoma teško procijeniti. To je uglavnom zbog toga što mnoge gospodarske grane koje

prodaju dobra i usluge turistima ne predstavljaju zaseban ekonomski sektor i kao rezultat toga

83 Stynes, J. Daniel Economic Impacts of Tourism, str. 3.http://www.msu.edu/course/prr/840/econimpact/pdf/ecimpvol1.pdf84 Ibidem, str. 4.85 Wells, Michael P. (1997): Economic Perspectives on Nature Tourism, Conservation and

Development. Pollution and Environmental Economics Division.Environmental Economics Series. WorldBank, Washington, DC, USA, str. 5.

88

samo mali broj zemalja tretira turizam kao zasebnu kategoriju u nacionalnom računovodstvu.

Isto je tako teško odvojiti ekonomski učinak ekoturizma od ostalih tipova turizma. Kao

rezultat tih komplikacija mnoge se studije o ekoturizmu baziraju na nesigurnim podacima i

upotrebljavaju različite metodologije koje je teško međusobno uspoređivati.

Koje ekonomske učinke proizvodi turizam?

Turizam ostvaruje različite ekonomske učinke. Turisti doprinose prodaji, zaposlenju,

poreznim prihodima, profitu i dohotku jednog područja. Najneposredniji efekti se ostvaruju u

okviru primarnog turističkog sektora – u smještaju, restoranima, prijevozu, zabavnim

sadržajima i maloprodaji. Putem sekundarnih učinaka turizam utječe na mnoge gospodarske

sektore. Ekonomska analiza utjecaja turističkih aktivnosti usredotočena je na promjene u

prodaji, dohotku i zaposlenosti u regiji kao posljedicama turističkih aktivnosti.

Ekonomski učinak turizma se obično mjeri pomoću ukupnih izdataka turista na

smještaj, prehranu, putovanje, suvenire i druge kupovine. Za skupljanje tih podataka obično

treba procijeniti ukupan broj posjetitelja po danu, kao i prosječno trošenje turista po danu. Da

bi se dobili ti podaci, potrebne su ankete i druga istraživanja. U mnogim zemljama provode

se takva istraživanja, no za Gorski kotar nisam uspjela pronaći adekvatne studije o tome

problemu, pa ću se i dalje zadržati na teorijskom objašnjavanju mogućih ekonomskih učinaka

ekoturizma u Gorskom kotaru.

Da bi se postigle ekonomske koristi od ekoturizma, treba ispuniti dva uvjeta: (1)

moraju postojati proizvodi i usluge na koje turisti mogu potrošiti novac, i (2) nužno je što

više smanjiti odljev sredstava s lokalnog područja.

Na primjeru Gorskoga kotara važno je istaknuti da on mora povećati postojeću

ponudu ekoturističkih proizvoda te općenito turističkih usluga, jer je ona za sada nedostatna,

kako količinom tako i kvalitetom pojedinih usluga.

No, osim toga važno je da što više koristi i prihoda od turizma ostaje na području

Gorskoga kotara. Naime, odljev sredstava može biti ozbiljan problem. Zbog toga bi turizam

trebao biti oslonjen što je više moguće na domaće proizvode i usluge i smanjivati ovisnost o

onima izvan područja. Doduše, odljev dijela prihoda izvan lokalnog područja je neizbježan

jednostavno zato jer se sva hrana i druge potrepštine i usluge ne mogu proizvesti lokalno.

Međutim, stalno treba pokušati smanjiti te gubitke razvijanjem proizvodnje raznih dobara

koje turisti troše, kao i pružanjem usluga od strane domaćih poduzetnika.

U stručnoj literaturi odljev sredstava i prihoda od turizma (leakage) obično se svrstava

u negativne ekonomske učinke turizma. Međutim, po mome mišljenu, to je prije svega

89

negativno obilježje ili slaba strana sveukupne gospodarske strukture određenog područja, a

nikako posljedica ili negativan učinak samo turizma.

Relativno malo lokalnih zajednica je ostvarilo veću korist od prirodnog turizma na

svome području ili u obližnjim zaštićenim područjima. Sudjelovanje lokalnih zajednica u

prirodnom turizmu ograničeno je nedostatkom relevantnog znanja i iskustva, nedostakom

kapitala za investicije u turizmu, nepripremljenošću za natjecanje s već dobro uhodanim

komercijalnim turističkim tvrtkama i neimanjem vlasničkih prava nad turističkim

destinacijama.

Ovakva razmišljanja navodim zbog toga što se sa sličnim problemima suočavaju i

lokalne zajednice na području Gorskoga kotara, a takvih će problema biti i ubuduće.

Procjenjivanje agregatne ili ukupne vrijednosti svih transakcija koje se mogu pripisati

prirodnom turizmu u određenom mjestu često puta ne uzima u obzir multiplikativni učinak ili

odljev prihoda.86 Multiplikativni ekonomski učinak se iskazuje kroz proces turističkog

trošenja koje stimulira daljnje trošenje i povećanu gospodarsku aktivnost.

Postoje tri kategorije multiplikativnog efekta: (1) Direktni efekti su ekonomski učinci

koji direktno potječu od turizma; (2) Indirektni efekti su troškovi u poslovanju koji se odnose

na plaće, operativne troškove i kapitalne izdatke; i (3) Inducirani efekti nastaju kada se troše

plaće koje su zarađene u turizmu bilo od direktnih ili indirektnih primanja. Direktni,

indirektni i inducirani efekti se upotrebljavaju za kalkulaciju ekonomskog multiplikatora koji

se zatim upotrebljava za procjenu učinaka turizma.

Pozitivni efekt multiplikatora ograničen je odljevom sredstava kojim se smanjuje

pozitivni ekonomski učinak turizma. Odljev je često veći u vrijeme početka ili u fazi brzog

rasta turizma, kada je domaća proizvodnja općenito nesposobna da osigura mnoga dobra i

usluge koje traže posjetitelji.

Izdaci koji su obično uključeni u analizu odljeva sredstava su uvoz materijala i

kapitalnih dobara za turizam, uvoz potrošnih roba (hrane, pića i dr.), zapošljavanje stranaca i

repatrijacija profita stranih kompanija koje posluju u turizmu. No neki tvrde da u odljev treba

uključiti i kamate na strane zajmove podignute za turistički razvoj, inozemnu promociju

nacionalnih turističkih organizacija i privatnih turističkih kompanija, trošenje infrastrukture

(cesta, zračnih luka, kanalizacije) zbog inozemnog turizma, kao i štetu na okolišu.

86 Ibidem, str. 12.

90

U Gorskom kotaru, osim povećanja prihoda od neposredne turističke aktivnosti,

ekoturizam može imati važan utjecaj i na povećanje zaposlenosti, a time i na smanjenje

iseljavanja, a posebno odlaska mladih ljudi iz Gorskog kotara.

Opće je poznato da turizam može znatno povećati zaposlenost i dohodak područja ili

regije, pa vlade često koriste turizam za ekonomski razvoj, jer je relativno jeftinije otvoriti

radna mjesta u turizmu nego u proizvodnji.

Nova radna mjesta se često navode kao najveći dobitak od turizma. Tako npr.

zaštićena područja u svijetu zapošljavaju nove vodiče, čuvare, istraživače ili upravitelje da bi

zadovoljili povećanu ekoturističku potražnju. Stanovnici se mogu zaposliti kao vozači,

vodiči, mogu biti vlasnici smještajnih objekata i proizvođači rukotvorina ili pak mogu

sudjelovati u drugim turističkim poduzetničkim aktivnostima. Dodatno i drugi tipovi

zaposlenosti mogu se indirektno povećavati kroz turizam. Građevinari se traže za gradnju

turističkih objekata, više se poljoprivrednih proizvoda traži za restorane, a povećana

zaposlenost raste i zbog potražnje turista za raznim uslugama. Lokalni stanovnici su pogodni

za ekoturističke poslove jer dobro poznaju lokalnu sredinu. Dakle, s rastom turizma se

povećava zaposlenost.

Drumm i Moore u priručniku za planere i upravljače zaštićenim područjima

naglašavaju da "ne bismo trebali prenaglasiti važnost zapošljavanja u ekoturizmu u ruralnim

područjima. Ima nekoliko napomena koje se u svezi toga moraju razmotriti. Dok se općenito

razgovara o velikim novcima u turizmu, ekoturizam ipak ne može biti previše unosan za

čitavu zajednicu. Realističnije je da će on stvoriti neka nova radna mjesta, ovisno o tome

koliko je zaštićeno područje popularno, ali neće automatski postati izvor prihoda stotinama

ljudi. Nadalje, mnogi poslovi u ekoturizmu su sezonski i na nepuno radno vrijeme, te se

moraju zapravo smatrati samo kao dodatni izvor prihoda. Općenito se može reći da će

mogućnost većeg zapošljavanja biti ograničena za većinu lokalnih zajednica."87

Jedno od važnih pitanja koje se mora imati na umu kad se procjenjuje efikasnost

zapošljavanja u ekoturizmu je - kakve alternative u zapošljavanju imaju lokalni stanovnici? U

mnogo slučajeva ekoturizam je najbolja opcija čak ako i ne nudi jako puno radnih mjesta, ako

su ostale potencijalne djelatnosti vezane uz korištenje zemlje znatno opasnije i štetnije za

87 Drumm, Andy, Moore, Alan (2002): Ecotourism Development – A Manual for Conservation

Planners and Managers. Volume I. An Introduction to Ecotourism Planning. The Nature Conservancy,Arlington, Virginia, USA, str. 33.

91

prirodne resurse područja. U analizi zaposlenosti u ekoturizmu bitno je imati na umu odnos

spram prijetnji narušavanja bioraznolikosti područja.

Napomene koje su iznijeli Drumm i Moore svakako treba imati u vidu kad se

razmatra pitanje zapošljavanja u turizmu u Gorskom kotaru kako bi se izbjegli negativni

aspekti, a iskoristile sve pozitivne strane od mogućnosti zapošljavanja u ekoturizmu.

Kao potencijalne ekonomske koristi od ekoturizma, posebno u zaštićenim područjima,

Paul F.J. Eagles, Stephen F. McCool i Christopher D.A. Haynes navode:

• Povećanje zaposlenosti lokalnih stanovnika

• Povećanje prihoda

• Stvaranje novih turističkih poduzeća, stimuliranje i diverzifikacija lokalnog gospodarstva

• Povećanje lokalne proizvodnje raznih dobara

• Stjecanje novih tržišta i razmjene s inozemstvom

• Poboljšanje životnog standarda

• Povećanje prihoda od lokalnih poreza

• Omogućavanje zaposlenima da nauče nove vještine

• Povećanje fondova zaštićenih područja i lokalne zajednice 88

Nadalje oni predlažu korištenje sljedećih smjernica za zadržavanje ekonomskih koristi

od razvoja turizma na određenom području:

⇒ Povećanje broja posjetitelja: Povećanje posjeta može biti riskantno ako financijske koristi

od posjetitelja ne premašuju troškove.

⇒ Povećanje duljine boravka: Povećanje duljine boravka povećava prilike za prodaju

lokalnih proizvoda i usluga.

⇒ Privlačenje bogatijih tržišnih niša: Različiti marketinški pristupi mogu dovesti potrošače

boljih platežnih sposobnosti.

⇒ Povećanje potrošnje posjetitelja: Ponuda što više lokalnih dobara posjetiteljima na

prodaju posredno ili neposredno povećava potrošnju turista i lokalne prihode.

⇒ Omogućavanje noćenja: Prihodi od smještaja su relativno visoki i lokalnog su karaktera.

Duži smještaj također povećava potrošnju hrane, lokalnih dobara i usluga.

88 Eagles, Paul F.J., McCool, Stephen F. and Haynes, Christopher D.A. (2002): Sustainable Tourism

in Protected Areas: Guidelines for Planning and Management. IUCN The World Conservation Union.Gland, Switzerland and Cambridge, UK, str. 24.

92

⇒ Potreba za vodičima i drugim uslugama: S obzirom da su mnoge turističke aktivnosti u

zaštićenim područjima ovisne o informacijama, obično postoje povoljne prilike za

povećanje broja vodiča i njihovih usluga.

⇒ Razna događanja: Umjetničke radionice, obrti i festivali temeljeni na lokalnoj kulturi

mogu povećati ekonomski učinak.

⇒ Kupovina lokalne hrane i pića: Kada posjetitelji i turistički djelatnici troše domaću hranu

i pića, time osiguravaju važan prihod lokalnim poljoprivrednicima.89

Premalo je prostora da bih nastavila pisati o raznim aspektima ekonomskih učinaka

ekoturizma, pa ću na kraju, prije nego što prijeđem na razmatranje ekoloških učinaka

ekoturizma naglasiti, da uvijek kad se razmatra ekonomski utjecaj ekoturizma treba imati u

vidu da ne postoje samo pozitivni učinci nego i negativni. Isto je tako i s ekološkim i socio-

kulturnim utjecajem ekoturizma. Isto tako navedeni se učinci ne mogu izolirano promatrati i

striktno odvojiti jedan od drugoga, jer se međusobno isprepliću ekonomski, ekološki i socio-

kulturni utjecaji. Ove dvije činjenice se lako daju iščitati iz sljedeće tablice:

Tablica 5.1.1.: Neke potencijalne koristi i troškovi turizma za zajednicu

KoristiSocijalni

Izvor je deviznih sredstava za razvojinfrastrukture i usluga koje se inače ne bimogle razviti

Potiče građansku inicijativu i ponos Omogućava kulturnu razmjenu između gostiju

i domaćina Objekti izgrađeni za turizam mogu također

koristiti i domaći stanovnici Ekološki

Jača zaštitu i očuvanje prirodnih, kulturnih ipovijesnih resursa

Potiče uljepšavanje i revitalizaciju Čista je djelatnost

Gospodarski Pomaže diverzifikaciju i stabilizaciju lokalnog

gospodarstva Povećava državnu i lokalnu poreznu bazu Otvara radna mjesta i poslovne mogućnosti Donosi gospodarstvu nova novčana sredstva Pomaže u privlačenju novih poslova i usluga

za potporu turizmu

TroškoviSocijalni

Može privući posjetitelje čiji životni stil i idejemogu biti u sukobu s kulturom zajednice

Može stvoriti gužvu i zakrčenost Može stanovnicima smanjiti mogućnost korištenja

usluga, turističkih objekata i uređaja Može rezultirati povećanjem kriminala

Ekološki Može degradirati kvalitetu osjetljivih prirodnih i

povijesnih područja Može povećati količinu smeća, buku i onečišćenje

Gospodarski Stvara potražnju za javnim službama i

infrastrukturom koju zajednica sa svojim prihodimane može financirati

Može povisiti cijenu nekretnina, dobara i usluga Ako vanjski interesi usmjeravaju turistički razvoj,

mnoge ekonomske koristi će otići izvan zajednice

Izvor: Western Rural Development Center, Utah State University. ed. Brass, Jane L.(1997): Community Tourism Assessment Handbook. Logan, UT, US.(iz odjeljka Stepnine: Impact Analysis-Economic, Social, Environmental)http://www.ext.usu.edu/wrdc/

89 Ibidem, str. 24.

93

5.2. Ekološki utjecajU počecima razvoja turizma smatralo se da je turizam relativno čista djelatnost i da

minimalno utječe na onečišćenje okoliša. Međutim, s ubrzanim rastom turističkih putovanja

širom svijeta u proteklih pola stoljeća uvidjelo se da turizam u znatnoj mjeri negativno utječe

na okoliš. No turizam u svojim različitim oblicima dakako ima i pozitivan ekološki utjecaj.

Težnja i potreba da se naglase ti pozitivni i smanje negativni utjecaji na okoliš, jedan je od

uzroka nastanka i razvoja ekoturizma.

Imajući na umu samu definiciju ili prirodu ekoturizma, moglo bi se pretpostaviti da

ekoturizam ne utječe negativno ili da ima samo minimalan negativan utjecaj na okoliš.

Međutim, to je samo jedan ideal, a u praksi se događa da ekoturizam također negativno utječe

na okoliš, iako u manjoj mjeri nego neki drugi agresivni oblici turizma.

Međunarodna unija za zaštitu prirode i njenih resursa još je 1966. godine istaknula tri

objektivna uzroka utjecaja turizma na okoliš:90

1. sve veća masa ljudi koji po više puta na godinu putuju na odmor;

2. potreba poduzimanja organizacijskih i tehničkih mjera za prihvat mase turista, i

3. utjecaj turista tijekom putovanja i boravka u turističkim mjestima, hotimice ili

nehotimice, na elemente okoliša (voda, tlo, zrak, prirodna i kulturna baština).

Ekološki utjecaji turizma na okoliš mogu se grupirati u:

(1) utjecaje koje čine turisti na okoliš, i

(2) utjecaje koje čine organizatori turizma na okoliš.

Utjecaj turizma se može klasificirati pomoću različitih kriterija: po tipu aktivnosti, po

komponentama ekosustava, po veličini i trajanju utjecaja. Neke vrste utjecaja su uobičajene,

direktne i očite, kao npr. na vegetaciju. Druge su indirektne i teže uočljive, tako da je teže

procijeniti koliko mogu biti opasne.

Prema Mülleru, Hahn je slojevite posljedice turističkih aktivnosti podijelio u četiri

kategorije: 91

90 Črnjar, Mladen (2002): Ekonomika i politika zaštite okoliša. Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci. Glosa Rijeka, Rijeka, str. 318.91 Müller, Hansruedi (2004): Turizam i ekologija – Povezanost i područja djelovanja. MASMEDIA.

Zagreb, str. 20.

94

• mehanički učinci: zbijanje, otvrdnjavanje gornjeg sloja i erozija tla kao i uništenje

vegetacije,

• intenzivno korištenje površina: trošenje površina i promjena izgleda pejzaža

• unos štetnih tvari u zrak, zemlju i vodu: sagorijevanje pogonskih goriva, isparavanje

otapala ili curenje kemijskih sredstava, otpad

• ometajući učinci: buka ili smrad.

Müller dalje naglašava da turistički razvoj ima i neposredne posljedice na prirodu i

krajolik, koje se očituju prije svega u zagađenju. Krajolik se troši izgradnjom infrastrukture,

transportnih uređaja, stanova za odmor, hotela itd. Turizam može negativno utjecati i na

životinje, biljke, vodu i zrak. Kad ti negativni utjecaji postanu prejaki, krajolik gubi

vrijednost mjesta bogatog doživljajima i prikladnog za odmor. Turisti se okreću novim

odredištima. 92

“Istraživanja ekoloških šteta od turizma kao i šteta od njegove degradacije okoliša

nisu u svjetskoj literaturi potpunije obrađena, nego samo fragmentarno.”93 Pa ipak, ekološke

štete od turizma mogu se precizno mjeriti ili procijeniti u prirodnim ili novčanim jedinicama.

Temeljna svrha ekonomske, odnosno novčane procjene šteta okolišu je davanje podataka o

racionalnosti ulaganja u poboljšanje kvalitete okoliša.

Postoje različiti složeni postupci i metode ekonomskih procjena ekoloških šteta.

Najčešće su izravne metode procjene, metoda ekonometrijskih modela, metoda troškova i

koristi, metoda troškovne učinkovitosti, te razne metode i tehnike posredne procjene. U

osnovi se razlikuju dva pristupa – kvantitativan i kvalitativan pristup.94

Na Svjetskom ekoturističkom skupu održanom 2002. godine u Québecu u Kanadi

povodom obilježavanja Međunarodne godine ekoturizma istaknuto je da je "mjerenje

ekoloških troškova i koristi turističkih projekata ugaoni kamen razvoja ekoturizma. Ustvari,

razvoj ekoturizma je jedan od rijetkih oblika turističkog razvoja, koji pod određenim

okolnostima može potpomoći očuvanju prirodnih zona kroz programe zaštite koje on može

inicirati i financirati."95

92 Ibidem, str. 36.93 Črnjar, Mladen, nav. dj. str. 321.94 Ibidem, str. 325.95 WTO, UNEP. (2002): World Ecotourism Summit (Québec, Canada, 19-22 May 2002) Final

Report, str, 104, http://www.world-tourism.org/sustainable/IYE/quebec/anglais/index_a.html

95

Instrumenti upotrebljeni za mjerenje ekoloških troškova i koristi su uglavnom

indikatori za određivanje pritiska i intenziteta korištenja ekoloških prostora. WTO definira tri

složena indikatora koji su posebno dobro prilagođeni za mjerenje ekoloških troškova i koristi:

• Prihvatni kapacitet (carrying capacity): taj složen pokazatelj određuje maksimalan broj

turista koje neko mjesto može primiti, posebno tijekom intenzivnog korištenja u vršnim

razdobljima. Taj indikator može biti izračunat upotrebom indeksa zaštite prirodnih

predjela i pokazuje kapacitet mjesta za prihvat različitog broja posjetitelja.

• Utjecaj na mjesto (site stress): taj složeni indikator mjeri razne razine utjecaja na

prostor uzimajući u obzir njegove prirodne i ekološke značajke. Usprkos svim mjerama

opreza poduzetim da se ograniči šteta na prirodnom okolišu, ekoturizam još uvijek

proizvodi određene negativne utjecaje na okoliš. Taj indikator mjeri veličinu tih

negativnih učinaka i signalizira kada se mora djelovati da bi se smanjili ti negativni

utjecaji.

• Privlačnost (attractiveness): njome se mjere ekološke značajke mjesta koje su turistički

atraktivne, a koje se s vremenom mogu promijeniti i zbog povećanog intenziteta

turističkih posjeta. Taj je indikator kvalitativan i igra veoma značajnu ulogu u

osiguravanju održivosti investiranja u ekoturizam.96

Ti indikatori doprinose efikasnom ekološkom nadzoru ekoturističkih proizvoda i

omogućavaju cjelovito viđenje različitih turističkih proizvoda stvorenih na istom

zemljopisnom području od različitih poduzetnika.

Kako je analiza i procjena mogućih i stvarnih utjecaja ekoturizma na okoliš, društvo i

kulturu veoma važna, sve veća je i potreba za dobrim istraživačkim metodama. Danas se u

svijetu koriste razni modeli i metode analize (neke sam već navela), a jedan od njih je i model

turističke satelitske bilance (Tourism Satellite Account - TSA) koji može biti prilagođen za

mjerenje utjecaja ekoturizma na okoliš i društvo.97

Već sam više sam puta istaknula da je bitna odlika ili kvaliteta ekoturizma ta da

nastoji što je više moguće zaštititi prirodu i očuvati prirodne resurse. Ekoturizam teži

minimizirati utjecaj na okoliš kroz izbor onih ekoturističkih aktivnosti koje imaju malen

utjecaj na prirodu, zatim korištenjem opreme i sredstava, veličinom grupe i edukacijom

ekoturista. Osim toga ekoturizam doprinosi očuvanju prirode i ostvarivanjem ekonomskih

96 Ibidem, str., 105.97 Ibidem, str., 106.

96

koristi zajednici i organizacijama zaduženim za zaštitu okoliša i prirodnih područja. No

ekoturizam ne otvara samo nova radna mjesta i ne osigurava samo izvore prihoda lokalnom

stanovništvu, nego također razvija svijest među stanovnicima i turistima o potrebi očuvanja

prirodnog i kulturnog blaga.

Važno je također naglasiti da ni svi oblici ekoturističkih aktivnosti nemaju jednak

utjecaj na okoliš. S ekološke perspektive utjecaj ekoturizma na prirodni okoliš ovisi o

ekosustavu, a također i o samoj aktivnosti.

Ekoturizam kao i svaki drugi oblik turizma uključuje tri komponente: putovanje do i

iz turističkog mjesta; smještaj u mjestu ili na putu; rekreacijske aktivnosti koje uključuju

lokalni prijevoz raznim sredstvima. U literaturi o odnosu turizma i ekologije osobito se

naglašava negativan utjecaj prometa, te izgradnje i održavanja turističkih objekata na prirodu

i okoliš.

Ekološki utjecaji turizma, oni što ih uzrokuju organizatori turizma i oni što ih

uzrokuju sami turisti, osobito se manifestiraju u onim prirodnim područjima koja su turistički

jako razvijena. U tom smislu, zbog niskog stupnja razvoja turizma, Gorski kotar za sada nije

jako ekološki ugroženo područje, no s trendovima razvoja – kako turističke infrastrukture,

tako i povećanja turističkog prometa – treba sve više pratiti i mjeriti negativne ekološke

utjecaje turizma.

Radi buduće ekološke zaštite prostora, a osobito radi očuvanja posebno osjetljivih i

zaštićenih područja u Gorskom kotaru, mogu se primijeniti mjere koje su preporučene na

Svjetskom skupu o ekoturizmu:

• Povećanje otpornosti mjesta. S međunarodnom pomoći, nacionalne i lokalne vlasti

zadužene za ekološku zaštitu prirodnih prostora mogu na umjetan način povećati njihovu

otpornost štiteći ih barijerama i postavljanjem takvih ruta koje će priječiti direktan pristup

najosjetljivijim zonama gdje se mogu dogoditi problemi u zaštiti područja.

• Varirati ekoturističke aktivnosti u vremenu i prostoru tako da posjetitelji nisu uvijek

usmjereni u ista mjesta u isto vrijeme. To zahtijeva preciznu koordinaciju između

lokalnih i nacionalnih vlasti.

• Strogo reduciranje broja posjetitelja u određenim područjima, posebno u planinskim

područjima. Ta mjera može izazvati konflikt između međunarodnih, regionalnih,

nacionalnih i osobito lokalnih partnera zbog ekonomskih interesa.

97

• Propisivanje dopuštenog vremena za posjet mjestima kao i programa sukladno

učestalosti posjeta i perioda u godini, posebno na mjestima koje posjećuje velik broj

turista.

• Ograničavanje pristupa pojedinim turističkim grupama s obzirom na njihovu

osjetljivost prema zaštiti prostora. Ta mjera se može primjeniti postavljanjem

kompetentnih vodiča s obzirom na mjesto koje se posjećuje.To također zahtijeva usku

suradnju između nacionalnih i lokalnih vlasti, posebno u slučaju zaštićenih prirodnih

parkova.98

5.3. Socio-kulturni utjecajU literaturi o društvenim i kulturnim utjecajima ekoturizma u svijetu najviše je pažnje

posvećeno analizi njegova utjecaja na društveni i kulturni život autohtonih i domorodačkih

zajednica u Africi, Latinskoj Americi i Aziji. Istraživani su i objašnjavani utjecaji turizma na

socijalnu strukturu, na kulturna obilježja i uopće na tradicionalne aspekte života lokalnih

zajednica u receptivnim ekoturističkim destinacijama. Dio tih istraživanja može se primijeniti

i na mogući socio-kulturni utjecaj ekoturizma na lokalne sredine Gorskoga kotara. Međutim,

odmah treba naglasiti da su nama bliža europska iskustva, jer je društvena i kulturna matrica i

razina našeg razvoja drugačija nego u zemljama u razvoju. To ne znači da nema sličnih

obrazaca u istraživanju društvenih aspekata utjecaja ekoturizma koji se ne bi mogli

primijeniti i na slučaj Gorskoga kotara, a osobito se mogu koristiti prikladne i provjerene

metode socioloških istraživanja.

Jedna od poteškoća u razmatanju ovoga pitanja je i u tome što nema, ili što nema

dovoljno socioloških, demografskih, politoloških i drugih istraživanja socijalne strukture,

stavova i ponašanja goranskog stanovništva, pa to priječi donošenje kvalitetnih ocjena o

utjecaju razvoja, svakako i ekoturističkog, na lokalno goransko stanovništvo.

Drugi važan moment, koji moramo imati u vidu kad razmatramo socijalne aspekte

utjecaja turizma u Gorskom kotaru je činjenica koju sam već prije istaknula, da je

tradicionalna lokalna seoska zajednica gotovo nestala, praktički se raspala. Ove ocjene

iznosim na temelju analize demografskih podataka, zatim raznih sporadičnih napisa u

novinama, na osnovi povremenih televizijskih reportaža i izvješća, te na temelju vlastita

98 Ibidem, str., 107.

98

uvida. Mnoga sela u Gorskom kotaru su opustjela, u nekima uopće nema stanovnika, a u

nekima je broj stanovnika jako malen. Prevladavaju staračka domaćinstva, a često puta to i

nisu domaćinstva, već u njima žive uglavnom osamljene starice, u prelijepoj prirodi i

ambijentu pogodnom za razvoj ekoturizma. No pitanje je tko može u takvim uvjetima

ponuditi i razvijati ekoturističke programe i tko će od njih imati najviše koristi.

Turizam je možda mogao pomoći da se zaustavi depopulacija goranskog prostora, no

njegov je razvoj zakasnio, pa turizam nije mogao zaposliti radnu snagu koja je sve više

napuštala pojoprivredu, a u novije vrijeme i posrnule industrijske grane.

No ne smije se previše jadikovati nad prošlošću ili nad sadašnjim stanjem, već se

treba okrenuti budućem razvoju, a u našem slučaju – ispitati kakve društvene i kulturne

posljedice može imati razvoj ekoturizma na primjeru Gorskoga kotara.

Zbog toga ću u nastavku prikazati moguće pozitivne, ali i negativne učinke

ekoturizma koji se navode u literaturi, a koji se mogu implementirati i na situaciju u Gorskom

kotaru u vezi s razvojem ekoturizma.

U svijetu se, na primjer, posebna pozornost posvećuje ulozi nacionalnih parkova u

promociji i razvoju ekoturizma, očuvanju kulturne baštine, te u poboljšanju uvjeta života

ljudi, pa bi trebalo ta strana iskustva koristiti i u suradnji Nacionalnog parka Risnjak s

lokalnim zajednicama i stanovnicima koji žive na području tog parka ili u njegovoj blizini.

Na taj način ekoturizam u Gorskom kotaru, kao i u brojnim primjerima u svijetu,

može biti važan čimbenik u potpori zaštiti, ne samo prirodne, već i kulturne baštine. Dobro

vođen ekoturizam može pomoći u zaštiti ili obnovi kulturnog nasljeđa pojedine regije, a

posebno u zaštićenim područjima ili pojedinim užim cjelinama. On može stvarati sredstva

putem ulaznica, uslužnih pristojbi, lokalnih poreza, te na druge načine, kojima se mogu

pokrivati troškovi zaštite, podržavanja kulturne tradicije i obrazovanja.

Kulturna baština se posebno očituje u lokalnoj tradiciji. Ekouristi uglavnom traže

autentičan doživljaj, pa je potrebno lokalnu zajednicu potaknuti da održava ili uspostavi

važne lokalne svečanosti, tradicijska događanja ili pak da započne obnovu povijesnih

građevina i drugih objekata graditeljske baštine. Puno ima koristi od takvih aktivnosti: one

mogu obogatiti turistička događanja, te na taj način potaknuti turiste da ostanu duže i više

potroše. Turizam tako osigurava prihod koji pomaže u održavanju ili popravku takvih važnih

građevina ili krajobraznih obilježja. On se može skupljati direktno, na primjer putem ulaznica

i drugih pristojbi za korištenje objekata, ili indirektno putem lokalnih poreza.

Ekoturizam utječe i na kvalitetu života lokalne zajednice. Razvoj ekoturizma mora

biti takav da štiti i unapređuje ono što je dobro u lokalnoj zajednici. Jedan od načina na koji

99

se to može učiniti je taj da se razviju one usluge i izgrade takvi turistički objekti koji mogu

koristiti i potrebama lokalnih stanovnika. Posebnu ulogu u tome imaju lokalne jedinice i

zaštićena područja, koja ne stvaraju samo nova radna mjesta i povećavaju svoje prihode

putem turizma, nego također mogu sudjelovati i u zadovoljavanju potreba lokalnih zajednica

u:

• poboljšanju komunikacija: obnova prometnica za pristup turista pruža susjednim selima

bolji pristup vanjskom svijetu;

• obrazovanju: neka zaštićena područja osiguravaju učenje jezika i druge tečajeve svome

osoblju koje mogu koristiti i lokalni stanovnici;

• izobrazbi: izobrazba koju osoblje zaštićenih parkova dobiva za održavanje vozila,

higijenski tečajevi i drugo, mogu praktično koristiti i članovima lokalne zajednice;

• zdravstvenoj skrbi: zdravstvene usluge za osoblje parka i posjetitelje mogu koristiti i

mještani.

Analiza društvenih troškova i koristi ekoturističkih projekata pokazuje mjeru koju

ekoturizam postiže u ostvarivanju svog najvažnijeg cilja – pravične raspodjele koristi između

svih sudionika. Naime, jedan od glavnih prioriteta ekoturizma je osigurati lokalnom

stanovništvu ekonomske i društvene probitke. Međutim, ekoturizam može imati i socijalne

troškove, a što se rijetko uzima u obzir. Obično se upotrebljavaju sljedeći pokazatelji za

mjerenje socijalnog troška:

• Poremećaji u stupnju/ritmu rada lokalnog stanovništva (radno vrijeme u turizmu u

usporedbi s normalnim ili uobičajenim rasporedom radnog vremena);

• Poremećaji u tradicionalnoj upotrebi prostora lokalnog stanovništva zbog ekoturističkih

ruta;

• Poremećaji socijalnih navika lokalnog stanovništva i načina svakodnevnog življenja kao

rezultat kontakta s turistima.

100

6. ZAKLJUČAK

Na prethodnim stranicama svog diplomskog rada pokušala sam istražiti kakve su

mogućnosti razvoja ekoturizma na području Gorskoga kotara i kako ekoturizam može utjecati

na sveukupni razvoj tog područja. Željela sam prikazati kakvu potencijalnu ulogu ekoturizam

može imati, ne samo na gospodarski razvoj ili na poboljšanje uvjeta života goranskih

stanovnika, već me također zanimala i funkcija ekoturizma u zaštiti okoliša, prvenstveno

prirodnih resursa Gorskoga kotara.

Gorski kotar je jedinstveno područje u Hrvatskoj koje se odlikuje ili od ostalih

područja razlikuje prvenstveno po svome položaju kao i po nekim drugim zemljopisnim

osobinama. To je najšumovitije planinsko područje u Hrvatskoj, koje je relativno kasno, a

danas slabo naseljeno. Najrazvijenije gospodarske grane u Gorskom kotaru bile su šumarstvo

i drvna industrija u kojima je bilo zaposleno najviše Gorana, no danas su te gospodarske

djelatnosti doživjele određene promjene tako da ne zauzimaju više ono mjesto u strukturi

gospodarstva i zaposlenosti koje su nekad imale. Sve više se u Gorskom kotaru osjeća

potreba razvijanja i drugih djelatnosti ne samo radi gospodarskog razvoja, već i zbog rasta

zaposlenosti i zaustavljanja negativnih populacijskih trendova. Često se na prvom mjestu

spominje turizam kao ona djelatnost koja se može u Gorskom kotaru razviti prvenstveno na

osnovi komparativnih prednosti tog područja.

Iako se ekoturizam kao poseban oblik turizma još uvijek nedovoljno ističe kao jedna

od solucija razvoja goranskog turizma, ja sam se ipak na temelju prethodnih razmatranja toga

problema u sličnim uvjetima nekih područja u svijetu odlučila pisati o mogućnosti razvoja

ekoturizma u Gorskom kotaru.

Ekoturizam je pojava i teorijski pojam koji se pojavio tek prije dvadesetak godina kao

jedna od inačica alternativnog turizma, odnosno kao reakcija na negativne aspekte masovnog

turizma. Ekoturizam je turistička aktivnost manjeg opsega, namijenjen manjim skupinama

turista koje prvenstveno žele osjetiti turistički doživljaj u prirodi. Dakle, ekoturizam je

prvenstveno oslonjen na prirodne resurse, on u prirodi pronalazi svoje temeljno izvorište.

Ekoturisti nastoje pronaći i posjetiti netaknute dijelove prirode, no kako je takvih prostora sve

101

manje u svijetu, zadovoljavaju se i onim prirodnim područjima koja nisu toliko narušena

djelovanjem čovjeka.

U tome smislu Gorski kotar ima sve preduvjete za razvoj turizma, posjeduje niz

prirodnih ljepota i ne bez razloga taj kraj često nazivaju Hrvatska Švica. Gorski kotar također

ima povoljan zemljopisni i prometni položaj, pa je i to jedna od njegovih prednosti u razvoju

turizma. Prvenstveno mu pogoduje blizina primorskih ljetovališta, te se već dugo naglašava

da u povezivanju morskog i planinskog turizma Gorski kotar mora temeljiti svoj daljnji

turistički razvoj. Znatna je prednost i blizina velikih gradskih aglomeracija (Zagreb, Rijeka,

Karlovac) gdje među urbanim stanovništvom treba tražiti potencijalne ekoturiste u Gorskom

kotaru.

Ekoturizam je takav oblik turizma koji ima šanse razviti se na području Gorskoga

kotara. Dakako, nije to jedini tip turizma koji je podesan za goranski kraj. Potrebno je

razvijati i druge oblike alternativnog turizma – ruralni, pustolovni, planinski, sportski itd.

Međutim, svi ti oblici turizma na području Gorskoga kotara moraju u sebi imati jednu

ekoturističku crtu: moraju cijeniti i biti utemeljeni na goranskim prirodnim bogatstvima,

uglavnom se moraju događati u relativno nenarušenim i ekološki čistim prirodnim

ambijentima i moraju minimalno negativno utjecati na okoliš.

Posebnu prednost ekoturizma vidim u razvijanju turističkih aktivnosti u zaštićenim

prirodnim područjima Gorskoga kotara, prvenstveno u Nacionalnom parku Risnjak, ali i u

drugim zaštićenim područjima. Međutim, zaštićena područja ne smiju biti sama sebi svrha,

već im je osnovna uloga u očuvanju prirode i bioraznolikosti, u dostupnosti čovjeku i u

razvijanju pojedinih oblika gospodarskih aktivnosti koji nisu u nesuglasju s njihovom

osnovnom funkcijom. Ekoturizam je takva djelatnost koja može minimalno naštetiti prirodi u

zaštićenim područjima, a s druge strane u velikoj mjeri, ako je pravilno vođena, osigurati

sredstva za njihovu zaštitu.

Razvoj Gorskoga kotara se dosad uglavnom bazirao na razvoju šumarstva i drvne

industrije. Ove dvije djelatnosti doživjele su znatnu probrazbu zbog ekoloških, tehnoloških i

ekonomskih razloga, te više nisu tako dominantne u goranskom gospodarstvu. Procesi

restrukturiranja i racionalizacije poslovanja će se i dalje nastaviti, pa će se na primjer

šumarstvo morati okrenuti korištenju i drugih funkcija šume, a to je na prvom mjestu turizam.

Na tom planu će trebati pronaći takve modalitete poslovanja i oblike vlasništva koji će biti

primjereni samoj biti ekoturizma. Ekoturizam neće moći samostalno voditi i razvijati državni

namještenici zaposleni u šumarstvu niti će biti dostatno privatno poduzetništvo. Tek u

102

simbiozi javnog sektora, privatne inicijative i angažiranosti jedinica lokalne samouprave

moguće je stvoriti kvalitetan ekoturistički proizvod ili uslugu.

U razvoju ekoturizma Gorani se moraju osloniti na svoja dobro poznata turistička

mjesta i atrakcije koje su u prošlim vremenima privlačile znatan broj gostiju. Pa ipak, ne

treba previše računati na "staru slavu", već se mora puno učiniti na osmišljavanju novih

oblika ponude, na novom imidžu goranskih ljetovališta i zimovališta. Treba osluhnuti što

tržište traži, kakve oblike zabave i odmora zahtijevaju suvremeni turisti. Nije dovoljno

ponuditi samo prirodne ljepote Gorskog kotara. Ekoturizam mora biti i profitabilan i mora

širiti bazu posjetitelja. Zbog toga ekoturistima treba ponuditi razne sadržaje i oblike zabave

koji su prvenstveno zasnovani na prirodnim atrakcijama, ali koji neće oštetiti prirodni okoliš.

Osim kvalitetnog ekoturističkog proizvoda bitan je i marketing, te se i na ovom

području moraju ujediniti goranski turistički potencijali radi lakšeg prodora na domaće i

strano tržište i radi racionalnijeg korištenja oskudnih financijskih sredstava. I u nas se sve

više govori o potrebi stvaranja clustera u povezivanju poduzetnika i gospodarskih aktivnosti.

U goranskom ekoturizmu poduzetnici i drugi sudionici se moraju što više povezivati i

dogovarati u osmišljavanju i realizaciji svoje ponude.

U ovom Zaključku ne želim ponavljati sve ono što sam napisala u diplomskom radu.

Ukratko, pokušala sam objasniti što je to ekoturizam, koji su preduvjeti i prednosti Gorskoga

kotara u razvoju ekoturizma, te također dati jedan širi okvir u kojem se ekoturizam može

manifestirati i razvijati. Zato sam naglasila da ekoturizam nije djelatnost koja se može

izolirano promovirati u Gorskom kotaru, on se mora razvijati zajedno s drugim oblicima

turizma koji su također prikladni za Gorski kotar. Isto tako sam naglasila da se i ostali oblici

turizma moraju temeljiti na načelima održivog razvoja, da moraju biti prožeti ekoturističkim

principima. Istaknula sam također povezanost ekoturizma s upravljanjem zaštićenim

područjima, sa šumarstvom i poljoprivredom.

Na kraju sam obradila potencijalne učinke koje razvoj ekoturizma može imati i

ostvariti na društvenu i gospodarsku strukturu, kao i ekološke utjecaje na prirodu Gorskoga

kotara i njegov sveukupni okoliš. Ta sam pitanja nažalost obradila bez dovoljno konkretnih

pokazatelja i analiza, tako da prevladava jedan teorijski pristup tim pitanjima, no i on može

biti koristan prilikom daljnjih istraživanja raznih učinaka ekoturizma na razvoj Gorskoga

kotara.

U svome radu nisam dovoljno pažnje posvetila ljudskim potencijalima na kojima se

može i mora temeljiti razvoj turizma. Trebala sam prikazati koji su to ljudski potencijali

Gorskog kotara u razvoju ekoturizma, koje organizacije i ustanove moraju pomoći i usmjeriti

103

razvoj goranskoga turizma, ulogu jedinica lokalne samouprave, razvijenost turističke

strukture itd. Glavni je razlog tome što sam u obradi naznačenog sadržaja diplomskoga rada

premašila zadani prostor odnosno predviđeni broj stranica za izradu diplomskog rada.

Na kraju želim podvući da ekoturizam svakako mora biti dominantan oblik turizma

koji se u Gorskom kotaru može i mora razvijati, da ekoturizam treba razvijati zajedno i u

skladu s drugim oblicima turizma, ali isto tako i s komplementarnim gospodarskim granama.

Pri tome je važno naglasiti da turizam ne smije biti glavni ili jedini smjer gospodarskog

razvoja Gorskoga kotara, da ne treba zaboraviti razvijati tradicionalne gospodarske

djelatnosti u Gorskom kotaru kao što su šumarstvo i drvna industrija, no njih, kao i

poljoprivredu i promet, treba temeljiti u uskoj povezanosti s razvojem ekoturizma.

Ekoturizam nije lijek koji će ozdraviti goransko gospodarstvo u trenu, niti će on preko

noći moći zaustaviti i preokrenuti negativne društvene trendove, ali može u znatnoj mjeri

pomoći da se sadašnje stanje ublaži. I opet ekoturizam to ne može sam, već jedino ako se

istovremeno razvija i (ekološka) poljoprivreda u Gorskom kotaru, ako šumarstvo počne

koristiti šumu za razvoj turizma, ako država sama ili putem javnih poduzeća i fondova

pomogne u gradnji infrastrukture i zaštiti okoliša.

Sve to mora htjeti i željeti i goransko stanovništvo, koje mora i u razvoju turizma

pronaći izvor svoje egzistencije, a i jedinice lokalne samouprave moraju jedinstveno i

zajednički nastupati u osmišljavanju razvoja turizma, u jačanju njegove povezanosti s

komplementarnim djelatnostima. Posebno je važan jedinstven nastup prema vani – prema

tržištu i prema državi koja još uvijek može puno učiniti u poticanju razvoja Gorskoga kotara i

sličnih krajeva u Hrvatskoj.

104

LITERATURA

1. Andrić, Neda (1981): Turizam, u GORSKI KOTAR. Delnice. 1981. (bez oznakeizdavača), str. 735-753.

2. Bertović, Stjepan, Martinović, Jakob (1981): Bioekološke značajke, u GORSKIKOTAR. Delnice. 1981. (bez oznake izdavača), str. 27-43.

3. Bori-Sanz, Monica, Niskanen, Anssi (2002): Nature-based tourism in forests as a toolfor rural development – Analysis of three study areas in North Karelia (Finland),Scotland and the Catalan Pyrenes. European Forest Institute. Internal Report No. 7

4. Blamey, R.K. (2001): Principles of Ecotourism, u The Encyclopedia of Ecotourism.Edited by David B. Weaver. CABI Publishing, str. 5-23.

5. Bralić, Ivo (2000): Turizam i nacionalni parkovi u Hrvatskoj. Turizam, Vol. 48. –4/2000, str. 373-378.

6. Črnjar, Mladen (2002): Ekonomika i politika zaštite okoliša. Ekonomski fakultetSveučilišta u Rijeci. Glosa Rijeka, Rijeka.

7. Drumm, Andy, Moore, Alan (2002): Ecotourism Development – A Manual forConservation Planners and Managers. Volume I. An Introduction to EcotourismPlanning. The Nature Conservancy, Arlington, Virginia, USA.

8. Eagles, Paul F.J., McCool, Stephen F. and Haynes, Christopher D.A. (2002): SustainableTourism in Protected Areas: Guidelines for Planning and Management. IUCN TheWorld Conservation Union. Gland, Switzerland and Cambridge, UK.

9. Ecotourism in Mountain Areas - A Challenge to Sustainable Development (EuropeanPreparatory Conference for 2002, the International Year of Ecotourism and theInternational Year of Mountains) (2001). St. Johann/Pongau and Werfenweng, Salzburg,Austrija.

10. Ekološki leksikon (2001). Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Barbat,Zagreb.

11. Ekonomski fakultet Rijeka, dr. Ante Starčević i grupa autora (1996): Mogućnosti istrategija razvoja Gorskoga kotara do 2005. godine. Rijeka, 1996.

12. European Commission. (2002): Using natural and cultural heritage to developsustainable tourism in non-traditional tourist destinations. Luxembourg.

13. Fakultet za turistički i hotelski manadžment. (2003): Programi razvitka ekoturizma uGorskom kotaru. Opatija.

14. Fakultet za turistički i hotelski manadžment. (2001): Razvoj i kvaliteta turističkeponude Gorskog kotara. Opatija.

15. Geografija SR Hrvatske: Gorska Hrvatska (1975). Školska knjiga, Zagreb.16. Grgurić, dr. Josip (2002): Zdravstveni turizam u Gorskom kotaru - Zdravo

klimatološko područje. Narodni zdravstveni list. br. 5-6, 2002, str. 7-8.17. Gullette, Gregory S. (2001): Višeznačnost ekoturizma: Teškoće definiranja, primjene

i evaluacije. Turizam. Vol. 49. – 2/2001, str. 165-174.18. Hawkins, D.E., Lamoreux, K. (2001): Global Growth and Magnitude of Ecotourism, u

The Encyclopedia of Ecotourism. Edited by David B. Weaver. CABI Publishing, str. 63-72.

19. Hrvatska gospodarska komora. Sektor za turizam (2004): Turizamhttp://www.hgk.hr/komora/eng/depts/tourism/turizam2004WEB.pdf

20. Institut za turizam (2002): Turizam i razvoj Hrvatske - Strategija razvitka RepublikeHrvatske. "Hrvatska u 21. stoljeću."

21. Kline, Jeffrey D. (2001): Tourism and natural resource management: a generaloverview of research and issues. Gen. Tech. Rep. PNW-GTR-506. Portland, OR. U.S.Department of Agriculture, Forest Service, Pacific Northwest Research Station.

105

22. Kušen, Eduard (2002): Turistička atrakcijska osnova. Institut za turizam, Zagreb.23. Lajić, Ivan (1999): Mehaničko kretanje stanovništva u demografskom razvitku

Gorskoga kotara, "Migracijske teme", 15/1999., 4, str. 501-513.24. Lorencin, Darko (2000): Mogućnosti razvoja ekoturizma: polazišta i dosadašnja

iskustva u Istarskoj županiji. Turizam, Vol. 48. – 4/2000, str. 413-424.25. Meler, Marcel (2004): Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma

– jučer, danas i sutra. http://www.poslovniforum.hr/projekti/001.asp26. Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2003): Strategija razvoja hrvatskog turizma

do 2010. godine, finalna verzija.http://www.hrvatska21.hr/20031104%20Strategija%20hrvatskog%20turizma%202010.pdf

27. Mountain Forum, The Mountain Institute. (1999): Community-Based MountainTourism: Practices for Linking Conservation with Enterprise: Synthesis of anElectronic Conference, April 13 – May 18, 1998.

28. Müller, Hansruedi (2004): Turizam i ekologija – Povezanost i područja djelovanja.MASMEDIA. Zagreb.

29. Neto, Frederico (2003): A New approach to Sustainable Tourism development:Moving Beyond Environmental Protection. United Nations. Department of Economicsand Social Affairs. www.un.org/esa/esa03dp29.pdf

30. Opačić, Vuk Tvrtko (03.11.2004): Zaštićena područja u Hrvatskoj, Oblici i problemi,http://www.geografija.hr/novosti.asp?id_novosti=365&id_projekta=0&trazi=zaštićena%20područja

31. Orams, M. B. (2001): Types of Ecotourism, u The Encyclopedia of Ecotourism, editedby David B. Weaver. CABI Publishing, str. 23-37.

32. Pavić, Radovan (1981): Zemljopisne značajke, u monografiji GORSKI KOTAR.Delnice. 1981. (bez oznake izdavača). Str. 7-25.

33. Poljanec-Borić, Saša (2000): Sistemski uvjeti za razvoj turizma u hrvatskimnerazvijenim područjima: Prilog razumijevanju uloge države u primjeni politikeodrživog razvoja. Turizam, Vol. 48. – 4/2000, str. 425-432.

34. Prostorni plan Primorsko-goranske županije, “Službene novine PGŽ”, 14/2000.35. Schneider-Jacoby, Martin (2000): Turizam i zaštita prirode: osnovne ideje za

suradnju u Hrvatskoj. Turizam, Vol. 48. – 4/2000, str. 385-396.36. Steck, Birgit (1999): Sustainable Tourism as a Development Option. Practical Guide

for Local Planners, Developers and Decision Makers. Federal Ministry for EconomicCo-operation and Development, Bonn, Germany.

37. Stepinac Fabijanić, Tihana (2000): Mogućnosti razvoja ekoturizma na prostoru Parkaprirode Žumberak i Samoborsko gorje. Turizam, Vol. 48. – 4/2000, str. 379-384.

38. Stepinac Fabijanić, Tihana (2003): Međunarodni projekti razvoja turizma u ruralnompodručju Hrvatske – Zaštita i promicanje baštine. Zbornik radova 6. seminara AKM,Hrvatsko knjižničarsko društvo, knj. 32, Zagreb, str. 221-231.

39. Stynes, Daniel J. (2004): Economic Impacts of Tourism.http://www.msu.edu/course/prr/840/econimpact/pdf/ecimpvol1.pdf

40. Šverko, Miro (2004): Izvješće o stanju u prostoru Primorsko-goranske županije2000-2003. Gospodarstvo. (materijal u rukopisu)

41. Travis, Anthony S. (2000): Ekoturizam ili održivi ruralni turizam: prednost imajualternativna rješenja. Turizam, Vol. 48. – 4/2000, str. 361-372.

42. Turistička zajednica Primorsko-goranske županije (2002): Gorski kotar doživljajprirode. Opatija, 2002.

43. Turistički vodič kroz Gorski kotar. (reprint bez godine izdanja): "Marsa 88". Zagreb.44. Vukonić, Boris, Keča, Ksenija (2001): Turizam i razvoj: pojam, načela, postupci.

Mikrorad, Ekonomski fakultet, Zagreb.

106

45. Ward, Natasha Kate (1997): Ecotourism: Reality or Rhetoric. EcotourismDevelopment in the state of Quintana Roo, Mexico.http://www.planeta.com/ecotravel/mexico/yucatan/ward/ward.html

46. Weaver, D.B. (2001): Ecotourism in the Context of Other Tourism Types, u TheEncyclopedia of Ecotourism. Edited by David B. Weaver. CABI Publishing, str. 73-83.

47. Wells, Michael P. (1997): Economic Perspectives on Nature Tourism, Conservationand Development. Pollution and Environmental Economics Division.EnvironmentalEconomics Series. World Bank, Washington, DC, USA.

48. Western Rural Development Center, Utah State University. ed. Brass, Jane L. (1997):Community Tourism Assessment Handbook. Logan, UT, US.http://www.ext.usu.edu/wrdc/

49. Wood, Megan Epler (2002): Ecotourism: Principles, Practices and Policies forSustainability. UNEP, TIES. Paris, France. Burlington, VT, USA.http://www.uneptie.org/pc/tourism/library/ecotourism.htm

50. World Travel & Tourism Council. (2003): Croatia – The impact of travel and tourismon jobs and the economy. http://www.wttc.org/publications/pdf/05finCroatia%202_03.pdf

51. WTO, UNEP. (2002): World Ecotourism Summit (Québec, Canada, 19-22 May 2002)Final Report. http://www.world-tourism.org/sustainable/IYE/quebec/anglais/index_a.html

52. Zavod za razvoj, prostorno planiranje i zaštitu čovjekova okoliša u Rijeci. (1998):Mogućnosti razvoja Gorskog kotara i prijedlozi mjera. Materijal za sjednicuPoglavarstva Županije primorsko-goranske.

53. Znaor, Darko (1996): Ekološka poljoprivreda: poljoprivreda sutrašnjice. Nakladnizavod Globus, Zagreb.

54. Žuvela, Ivo i suradnici (1996): Osnove dugoročnog razvoja Primorsko-goranskežupanije 1995-2015. Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka.

107

Popis tablica

1. Tablica 2.1.1.1. Definicije ekoturizma .................................................................... 7

2. Tablica 2.1.2.1. B. Steck – Principi ekoturizma ..................................................... 9

3. Tablica 2.3.1.1. Međunarodni turistički dolasci i prihodi od međunarodnog

turizma ......................................................................................................................21

4. Tablica 3.1.3.1. Turistička klasifikacija klimatskih značajki Gorskoga kotara 34

5. Tablica 3.1.3.2. Srednja sezonska i godišnja temperatura zraka.........................35

6. Tablica 3.1.3.3. Ukupne sezonske i godišnje količine oborina..............................36

7. Tablica 3.1.3.4. Srednji sezonski i godišnji broj dana s visinom snijega ≥ 10 cm,

odnosno≥ 30 cm .......................................................................................................36

8. Tablica 3.2.1.1. Status, površina i broj stanovnika jedinica lokalne

samouprave ..............................................................................................................40

9. Tablica 3.3.1.1. Broj posjetitelja (p.) i noćenja (n.) u nekim mjestima Gorskoga

kotara od 1932. do 1939. godine .............................................................................52

10. Tablica 3.3.1.2. Broj posjetitelja (p.) i noćenja (n.) u nekim mjestima Gorskoga

kotara od 1953. do 1978. godine. ............................................................................53

11. Tablica 3.3.2.1. Turistički promet ostvaren u osnovnim i komplementarnim

smještajnim kapacitetima na području Gorskoga kotara u razdoblju

od 1980. do 2003. godine..........................................................................................56

12. Tablica 4.1.1.1. Turistička klasifikacija prirodnih atrakcija ...............................61

13. Tablica 4.1.2.1. Turistička klasifikacija kulturnih i povijesnih atrakcija ...........64

14. Tablica 4.1.3.1. Turistička klasifikacija sportsko-rekreacijskih staza i puteva..65

15. Tablica 4.1.4.1. Klasifikacija turističkih, kulturnih i sportskih manifestacija ...67

16. Tablica 4.2.1.1. Turistička klasifikacija zaštićene prirodne baštine Gorskoga

kotara ........................................................................................................................69

17. Tablica 4.3.2.1. Turistički objekti uprave šuma Podružnica Delnice u Gorskom

kotaru .......................................................................................................................75

18. Tablica 5.1.1. Neke potencijalne koristi i troškovi turizma za zajednicu............92

Popis slika 1. Slika 2.1.2.1. Ekoturizam kao tržišni segment ......................................................12

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom

MOGUĆNOSTI RAZVOJA EKOTURIZMA U GORSKOM KOTARU

izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Mladena Črnjara, primjenjujući

metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristeći literaturu koja je navedena na kraju

diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam

izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način

citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan

u duhu hrvatskog jezika.

Studentica

Zrinka Pleše