Moderna politicka teorija - filoz.ffzg.unizg.hrfiloz.ffzg.unizg.hr/wp-content/uploads/2011/11/Raunić_E.-Burke.pdf · Što je, zapravo, engleska Slavna revolucija značila, koja

Raul Rauni!

Edmund Burke

Edmund Burke, britanski politi!ar, " lozof, glasoviti govornik i pam# etist, stvorio je temelje za modernu politi!ku teoriju konzervativizma. Bur-keovo djelo nije sustavno pisano, i $tovi$e, uglavnom nije ni teorijski strukturirano. Njegovi brojni i strastveni govori, pisma, polemike i ogledi, prete%ito nastaju u %aru izravnih politi!kih borbi i neposredan su odgovor na politi!ka pitanja i probleme Britanskog imperija u 18. stolje&u. U reto-ri!ki sna%no oblikovanim stavovima, isprepleo je i prikrio svoja meta" zi!-ka, spoznajna, moralna i " lozofsko-politi!ka uvjerenja. Otvoreno je prezi-rao apstraktnu politi!ku spekulaciju. Ako je politi!ka teorija odvojena od historijskog iskustva i posebnih okolnosti, onda ona postaje, smatrao je Burke, ne samo besmislena, nego i $tetna. Politika je zapravo, tvrdio je Burke, “" lozo" ja u djelovanju”. Njezina je svrha razborito odlu!ivati i dje-lovati u posebnim povijesnim vremenima i okolnostima. Politi!ar treba imati “sklonost o!uvanja i sposobnost pobolj$anja, uzeto zajedno: time bi ja mjerio nekog dr%avnika. Sve drugo je vulgarno po zamisli opasno u ostvarivanju” (Burke, 1993, 138). Time Burke ukazuje na prijeko potrebnu sposobnost politi!ara da sa!uva konstitucionalna iskustva povijesnog vre-mena i istovremeno sposobnost da unaprijedi skladnu i krhku ravnote%u socijalnih i politi!kih institucija.

Burkeovo djelo va%no je za modernu i suvremenu politi!ku teoriju zbog toga $to je, kroz kritiku prosvjetiteljske politike i politi!ke moderne, najdalekose%nije oblikovalo na!ela konzervativne politi!ke teorije. Njegov konzervativizam po!iva na tri zna!ajne kritike, koje pridonose propitiva-nju moderniteta i suvremenosti. To su:

1. Kritika apstraktnog i doktrinarnoga prosvjetiteljskog racionaliz-ma, koja postavlja pitanje valjanosti i dosega matemati!ko-znan-stvene paradigme u politi!kom prosu'ivanju;

2. Kritika populizma i demokracije, koja postavlja pitanja granica subjektivizma, voluntarizma i konstruktivizma u politi!kom %ivo-tu, kao i pitanje opravdanosti poistovje&ivanja iskazane volje gra-'ana s njihovim zbiljskim interesima;

3. Kritika politi!kog radikalizma kao na!ina ostvarivanja dru$tvenog napretka, koja postavlja pitanja moralne, socijalne i politi!ke cije-ne politi!kih revolucija.

155

156 Moderna politi!ka teorija

Biogra! ja i povijesni kontekstEdmund Burke ro'en je 12. sije!nja 1729. u Dublinu. Njegov otac, Richard Burke, bio je uspje$ni odvjetnik pri irskom Gra'anskom sudu za javne " nancije. Otac je pripadao Anglikanskoj crkvi, dok je majka Mary Nagle bila katolkinja. Crkvena podijeljenost u onodobnoj britanskoj koloniji Irskoj, bila je uzrok velikih socijalnih i politi!kih razlika i obespravljeno-sti, te je duboko utjecala na Burkeov %ivotni put. Djetinjstvo je proveo u Bullydu( u sa svojim katoli!kim ro'acima. S jedanaest godina vra&a se u Dublin i idu&ih godina poha'a neovisnu $kolu koju vodi kveker Abraham Shackleton. S petnaest godina upisuje Trinity College u Dublinu gdje se ubrzo potvr'uje kao vrstan poznavatelj knji%evnosti, istaknuti !lan debat-nog kluba, te pisac i urednik u !asopisu " e Reformer, !ije su sredi$nje teme kazali$te, te odnos ukusa i morala. Nakon zavr$enog Trinity Colle-gea, i shodno o!evim %eljama, upisuje studij prava, te se pridru%uje od-vjetni!koj $koli Middle Temple u Londonu. Burkeovi su interesi me'utim mnogo $iri, te stoga napu$ta odvjetni!ku karijeru i postaje slobodni pisac i javni intelektualac.

Prvo djelo Opravdanje prirodnog dru#tva (A Vindication of Natural Society) anonimno je objavio 1756. Rije! je o satiri, koja do smi$ljene i o!ite apsurdnosti dovodi tezu prema kojoj se sva zla svakodnevnog %ivota mogu rije$iti tako, $to &e se razoriti svaki stvoreni poredak: svi zakoni, svako pod!injavanje i vlast, sve normativno i obi!ajnosno ustrojstvo.1 Go-dinu dana kasnije, Burke objavljuje esteti!ku raspravu Filozofsko istra$iva-nje o izvoru na#ih ideja o sublimnom i lijepom (A Philosophical Enquiry into the Origin of Our Ideas of Sublime and Beautiful). Ta je rasprava privukla pozornost Lessinga, Herdera i Humea, te je utjecala na razvoj estetike u Europi. Burkeovi esteti!ki nazori nagovijestili su i elemente nje-gove kasnije politi!ke teorije. Ideju lijepog, naime, Burke povezuje s cjelo-vito$&u, skladom, postojano$&u i kontinuitetom. Burkeova politi!ka kari-jera zapo!inje 1759. kada postaje privatni sekretar vigovca Williama Gerarda Hamiltona, !lana Donjeg doma Britanskog parlamenta. Mladog Burkea privukla je vigovska stranka zbog politike suprotstavljanja svoje-voljnoj kraljevoj vlasti, zagovaranja unutarnjih administrativnih reformi, te podozrivosti i rezerviranosti prema britanskoj imperijalnoj politici.

1 Burkeov ironijski panegirik prirodnom stanju ismijava i odbacuje “ruralnu ideologiju” bri-tanskog dr%avnika i " lozofa Henrya Bolingbrokea. U predgovoru Opravdanju Burke se iro-nijskom aluzijom dotaknuo Rousseaua, koji &e tridesetak godina kasnije u Razmi#ljanjima postati njegova sredi$nja teorijska meta kritike. Te 1756. godine, kad Burke objavljuje svoje prvo djelo, u Engleskoj je objavljen prijevod Rousseuova spisa Rasprava o izvorima i teme-ljima nejednakosti me%u ljudima. Vidi: Lock, 1998.

Edmund Burke 157

Hamilton je 1761. postao glavni sekretar guvernera Irske, Lorda Halifaxa, pa Burke, zajedno sa svojim nadre'enim, odlazi u Irsku. Tamo svjedo!i pobunama irskih White boysa (naziv su dobili po svijetlom selja!kom ruhu) i krvavim odmazdama vlasti nad katoli!kim selja$tvom, pod optu%-bama da su zavjerenici i pobornici svrgnutog kralja Jamesa II. Odbojnost prema nasilju, bilo kao dijelu politike osloba'anja ili podvrgavanja, postat &e trajna crta Burkeova politi!kog mi$ljenja. U tom vremenu, Burke pi$e, za %ivota neobjavljeni spis Rasprave o papisti&kim zakonima (Tracts on Po-pery Laws).

Tijekom 1765. Burke raskida suradnju s Williamom Hamiltonom i postaje privatni sekretar uglednom vigovcu, drugom Markizu od Rockin-ghama. Lord Rockingham je u dva kratka navrata, 1765.–1766. i tijekom 1782. bio i britanski premijer. Burke zdu$no prihva&a vigovske program-ske orijentire: ideju slobode u okvirima zakona, uravnote%eni socijalni i politi!ki poredak, religijsku toleranciju i intelektualno naslje'e Slavne revolucije iz 1688. Zatim u maloj, ali utjecajnoj frakciji rockinghamskih vigovaca, obavlja najopse%nije i najte%e poslove: priprema programske deklaracije i o!itovanja o politi!kim zbivanjima, oblikuje prijedloge za-konskih rje$enja, te vodi me'ustrana!ke pregovore. Po!etkom 1766. Bur-ke je u izbornom okrugu Wendover izabran za !lana Parlamenta. Godine 1770. postao je zastupnik dr%ave New York u Londonu, a 1774. izabran je za parlamentarnog zastupnika trgova!ki mo&nog Bristola. U to vrijeme, Burke pi$e dva zna!ajna politi!ka spisa: Zapa$anja o nedavnoj publikaciji “Sada#nje stanje nacije” (Observations on a Late Publication “" e Present State of the Nation”) iz 1769. i Misli o uzroku sada#njih nezadovoljstava (" oughts on the Cause of the Present Discontents) iz 1770. Od 1774. Burke postaje saveznik Charlesu Jamesu Foxu, s kojim se u parlamentu suprot-stavlja vladinoj politici prema Ameri!kim kolonijama. Burkeovi znameni-ti parlamentarni govori O oporezivanju Amerike (Speech on American Taxation) i O pomirenju s Amerikom (Speech on Conciliation with Ameri-ca) iz 1775. nisu uspjeli uvjeriti parlamentarnu ve&inu i Britanija je otpo-!ela unaprijed izgubljeni rat.

Godine 1782. umire Lord Rockingham, Burkeov prijatelj i pokrovi-telj. U Portlandskoj koalicijskoj vladi (1783) Burke je strana!ki rizni!ar, ali padom koalicije i izbornim trijumfom Williama Pitta Mla'eg (1784), po-tisnut je u opoziciju i gotovo posve politi!ki marginaliziran. U sredi$te Burkeovih politi!kih zanimanja tada dospijeva preispitivanje britanske imperijalne vlasti u Indiji i Isto!noindijske kompanije. Burke je optu%io Kompaniju i guvernera Warrena Hastingsa da, zbog privatnih interesa, zlorabe britanske kolonijalne zakone i bezdu$no iskori$tavaju te uni$ta-


vaju tradicionalno indijsko dru$tvo. Burke je pokrenuo proces opoziva guvernera Hastingsa. Proces je nakon osam godina zavr$io Burkeovim neuspjehom i nagrizao njegovu reputaciju. Guverner Hasting bio je oslo-bo'en po svim to!kama optu%nice. Prevratni!ka zbivanja u Francuskoj i njihova tuma!enja u Engleskoj, nagnala su Burkea da ve& u prvoj polovini 1790. zapo!ne pisati svoje najpoznatije djelo Razmi#ljanja o revoluciji u Francuskoj (Re' ections on the Revolution in France). Djelo je smjesta rasko-lilo vigovsku stranku i s vremenom postalo klju!no upori$te konzervativ-ne politi!ke teorije. Burkeovi protivnici, od kojih &e kasnije neki postati njegovi pobornici, nazvali su to djelo manifestom antirevolucije. Od 1791. Burke je neovisni zastupnik, a 1794. povla!i se iz Parlamenta. Tih godina pi$e, posthumno objavljena, Pisma o regicidnom miru (Letters on a Regici-de Peace) i poti!e Pitta da povede sveobuhvatni rat protiv jakobinske Francuske, koja po njegovu sudu, predstavlja prijetnju civiliziranoj Euro-pi. Umro je 9. srpnja 1797. i prema njegovoj posljednjoj %elji pokopan je na neozna!enom mjestu. Bio je to Burkeov posljednji takti!ki potez: pobi-jedi li u Europi razulareno mno$tvo opijeno jakobinskim idejama, njegov grob ne&e mo&i prekopati.

Povijesni, politi!ki i intelektualni kontekst Burkeova stvaranja ome-'en je s tri velike novovjekovne politi!ke revolucije: engleskom Slavnom revolucijom iz 1688; Ameri!kom revolucijom za neovisnost iz 1776; i Velikom Francuskom revolucijom iz 1789. godine. Klju!na intelektualna i politi!ka pitanja u posljednjim dekadama 18. stolje&a, ti!u se razumijeva-nja i tuma!enja tih prevratni!kih zbivanja. )to je, zapravo, engleska Slavna revolucija zna!ila, koja je na!ela ustanovila i ostavila u naslje'e? )to za me'unarodnu i englesku imperijalnu politiku zna!i Ameri!ka revolucija? Kamo vode, dotad nevi'ena prevratni!ka zbivanja u Francuskoj na pragu posljednje dekade 18. stolje&a? Velika Britanija u 18. stolje&u do%ivljava prve valove industrijalizacije. Razvija se doma&a i inozemna trgovina. Dolazi do sna%nog demografskog rasta, urbanizacije, postupne sekulari-zacije, te ja!anja i centralizacije dr%avnih institucija. Na me'unarodnom planu dolazi do vojnog $irenja imperijalnih interesa. Unato! osamostalje-nju trinaest ameri!kih dr%ava, Britanija je prva imperijalna sila svijeta, koja uspje$no potiskuje francuske interese u Indiji i Quebecu. Istodobno, me'utim, u Velikoj Britaniji $iri se siroma$tvo i pauperizam.

Na kulturnom i socijalnom planu dolazi do masovne mobilizacije dru$tva. Nastaju brojne interesne, socijalne, obrazovne, religijske i politi!-ke skupine, dru$tva i pokreti. Trgova!ka i industrijska bur%oazija ja!a te artikulira svoje interese i vrijednosti naspram aristokratskih zemljopo-sjednika. U javnosti se isti!u vrijednosti intrinzi!nog suparni$tva ljudske

Edmund Burke 159

egzistencije, te otvorenosti svih slu%bi i poslova prema talentima i ostva-renim zaslugama. Ve& u Burkeovo vrijeme najva%nija imena u javnom %i-votu Britanije (Smith, Johnson, Hume, Reynolds, Goldsmith, Wilkes, Sheridan, Crabbe) uklju!uju&i i njega samoga, dolaze iz srednjih, pa !ak i ni%ih slojeva. Disciplinirana radi$nost i ekonomska uspje$nost postaju prvorazredne osobne vrline. To ujedno postaje i na!in za procjenjivanje ne!ijeg doprinosa dru$tvu i zajednici. )iroki radni!ki i selja!ki slojevi, me'utim, pogo'eni su neima$tinom i neizvjesnom budu&nosti. Zbog toga spontano, na lokalnoj i regionalnoj razini, stvaraju predpoliti!ke prosvje-de i pokrete, kojima iskazuju svoje nezadovoljstvo iskori$tavanjem i ne-pravdom. Njihovi zahtjevi naj!e$&e zazivaju staro moralno gospodarstvo, a nasuprot industrijske ekonomije i be$&utnih interesa kapitalisti!kih vla-snika. Posebni !imbenik mobilizacije mno$tva su crkvene podjele. Sna%ni anti-katoli!ki stav protestantske ve&ine i borba irskih katolika za emanci-paciju, sna%no su odredili socijalni i politi!ki %ivot Velike Britanije. Na politi!kom planu, ekonomske, socijalne, religijske i imperijalne napetosti, vode peticijama, inicijativama, pritiscima, udru%enjima, pokretima i par-lamentarnim inicijativama, koje propituju na!ela i granice konstitucional-ne monarhije. Javno istaknuti zahtjevi ponajprije smjeraju k reformi pred-stavni!kog sustava i postupno oblikuju stav o pu!koj suverenosti.

Ideologijska upori$ta za radikalna politi!ka djelovanja, od sredine pa do posljednje dekade 18. stolje&a u Britaniji, mogu se prona&i u !etiri osnovna problema. Prvi je praksa religijskoga racionalnog nonkonformiz-ma ili disenterstva, koja se razvija u okviru arminijevskih i socinijevskih zajednica izdvojenih iz starog prezbiterijanskog nonkonformizma. Praksu religijskog nonkonformizma podupiru i neovisni kalvinisti, te unitarni prebjezi iz anglikanske crkve. Religijski nonkonformizam zagovara pravo slobodnog, racionalnog i individualnog prosu'ivanje u vjerskim pitanji-ma. Zbog tog je razloga postao pogodan doktrinarni obrazac za radikalne politi!ke ideje. S a" rmacijom vrijednosti individualne racionalne prosud-be, naime, odri!e se pravo bilo kojem crkvenom ili politi!kom tijelu da name&e uvjerenja ili zahtijeva svjetonazorsku poslu$nost. Drugo upori$te i povod za radikalno politi!ko djelovanje, !inile su afere oko Johna Wilke-sa, engleskog novinara, demagoga, avanturiste i domoljuba. Wilkes je bio !lan parlamenta od 1757. te urednik i pisac u !asopisu " e North Briton. U broju 45. iz travnja 1763. objavio je kritiku govora kralja Georga III. prigodom zavr$etka parlamentarnog rada, a koja se ticala Kraljeve pohva-le Pari$kog ugovora o zavr$etku sedmogodi$njeg rata s Francuskom. Zbog te kritike Wilkes je odmah, ali samo nakratko, zavr$io u zatvoru, a kraljev predstavnik i krvnik poku$ali su javno spaliti broj 45 spornog !asopisa.


Svjetina ih je, me'utim, u tome sprije!ila, zasula kamenjem i otela inkri-minirane primjerke !asopisa. Na su'enju Wilkesu, opetovano je izvikivan slogan “Wilkes i sloboda”. Otada po!inje dotad nevi'ena mobilizacija mno$tva i %estoka izvanparlamentarna borba.2 John Wilkes nije bio teore-ti!ar, ali je svojim darom za mobilizaciju i radikalizaciju mno$tva, stvorio ozra!je da se u javnom i politi!kom polju oblikuju zahtjevi za odgovor-nom vla$&u i pu!kim suverenitetom. Mnogi su ga zbog toga smatrali na-sljednikom levererskih i digerskih ideja iz 40-tih godina 17. stolje&a.3

Tre&i val politi!kog radikalizma u Velikoj Britaniji nastupa 1780. s tzv. Gordonovom pobunom. Rije! je o pobuni protestanata pod vodstvom Lorda Georga Gordona protiv emancipacije katolika i njihova ulaska u javni %ivot. Neposredni povod pobuni bio je zakonski akt iz 1778. kojim se pobolj$ava polo%aj katolika u Britaniji, me'u ostalim i time $to prigo-dom stupanja u javnu slu%bu i prisezanja kruni, nisu prisiljeni odre&i se katoli!anstva. Poku$aj da se zakon primijeni i na )kotsku, izazvao je pobunu $kotskih prezbiterijanaca pod vodstvom Lorda Georga Gordona. Njihovo je obrazlo%enje bilo da se takvim zakonskim aktom ugro%ava pro-testantsko naslje'e u Velikoj Britaniji. Lord Gordon je 2. lipnja 1780. donio u Parlament prosvjednu peticiju Protestantske udruge. S njim, po

2 Broj 45, uzdignut do razine simbola i rituala – 45 svije&a, 45 zdravica, skupine od to!no 45 mar$iraju&ih ljudi, ko!ije obilje%ene brojem 45 – postao je diljem Britanije i Sjeverne Ame-rike pokli!em suprotstavljanja svakoj svojevoljnoj vlasti. Godinu dana kasnije, 1764. Wilkes je ponovno otisnuo inkrimirani !asopis broj 45, te usto izdao i pornografsku parodiju na Popeov “Esej o !ovjeku” pod nazivom “Esej o %eni”, a da bi zatim pobjegao iz zemlje. *etiri godine kasnije, me'u ostalim pritisnut i dugovima, vra&a se u London i uspijeva pobijediti na izborima za predstavnika Middlesexa. Wilkesove buntovni!ke prista$e, tisu&e tkalaca svile, organiziranih kao njegova privatna milicija, dva su dana proslavljali pobjedu na ulica-ma Londona, prisiljavaju&i svakoga na koga su nai$li da kli!e Wilkesu, i da postavi upaljenu svije&u u prozorska okna, ili bi prozori bili razbijeni. Wilkes ipak zavr$ava u zatvoru. Godi-ne 1769. jo$ dok je bio u zatvoru pobje'uje na izborima za Londonskog vije&nika i !etiri puta biva izabran za predstavnika Middlesexa u parlamentu, samo zato da bi ga parlament !etiri puta odbio i time porekao volju bira!a. Mobilizirano mno$tvo tada je okru%ilo Wilke-sov zatvor King's Bench na poljanama Sv. Georga. U me'uvremenu pozvane i pristigle voj-ne trupe, sukobljavaju se s prosvjednicima i ubijaju $estero ljudi. Wilksove prista$e kame-nuju i rastjeruju povorku antiradikalnih i kralju odanih trgovaca, koji su u protuprosvjedu kanili pokazati lojalnost vlasti. Wilkes ostaje u zatvoru do travnja 1770., a zatim uspijeva 1774. ponovno izboriti mjesto u parlamentu, te nastaviti borbu stalnim peticijama, zahtje-vima, protestima, koji su se ponajvi$e ticali slobode tiska.

3 U vrijeme Wilkesovih antivladinih mobilizacija mno$tva, u Londonu boravi Benjamin Franklin, onodobni predstavnik nekoliko ameri!kih kolonija i kasnije, jedan od najutjecaj-nijih Otaca utemeljitelja SAD. U pismu prijatelju Johnu Rossu iz 1768., Franklin je duboko zabrinut zbog nekontrolirane pobune, kako je naziva “rulje” i nasilja vojske, $to samo stvara op&i mete%. Britanske prilike opisuje kao “nadolaze&i crni oblak, spreman da se rasprsne u op&oj oluji” (citirano u: Tilly, 1995, 154). Osam godina kasnije, 1776. Benjamin Franklin &e, vode&i Ameri!ku revoluciju, primijeniti iskustva o mobiliziranju masa i na!inima kolektiv-nog djelovanja, rabe&i sli!an rje!nik, simbole i rituale.

Edmund Burke 161

ulicama Londona, mar$ira preko 50.000 ljudi, a pred parlamentom, u vri-jeme razmatranja peticije ostaje okupljeno oko 14.000 ljudi s kojima Lord Gordon osobno komunicira i izvje$tava o tijeku rasprave u parlamentu. U tom sudaru parlamenta i demonstrirane mo&i svjetine, Burke zdu$no staje uz Parlament. Vojsci je trebalo tjedan dana da ponovno zavede red na uli-cama Londona.

*etvrti val politi!kog radikalizma u Velikoj Britaniji raspirile su vije-sti o revolucionarnim zbivanjima u Francuskoj. Londonski klubovi Ustav-no dru#tvo i Dru#tvo revolucije radikalizirali su svoje stavove, pozdravljali su djela i na!ela Francuske revolucije, te shodno njima, reinterpretirali englesku Slavnu revoluciju. U ime engleskog naroda odaslali su pozdravni govor u francusku Narodnu skup$tinu. Nedugo nakon toga, Charles James Fox, ugledni vigovac i Burkeov prista$a, odr%ao je govor u parlamentu kojim slavi na!ela Francuske revolucije. Britanski premijer William Pitt Mla'i, koji je sebe volio nazivati neovisnim vigovcem, a ustvari je stvorio temelje novim torijevcima, tako'er pragmati!ki pozdravlja novu Fran-cusku kao jednu od najblistavijih sila u Europi. Burke, me'utim, ve& 9. velja!e dramati!no upozorava:

U posljednje doba mi smo u opasnosti, da s primjerom u Francuskoj, budemo uhva&eni u mre%u bezobzirnog despotizma… Na$a sada$nja opasnost od primjera ljudi !iji karakter, s obzirom na vlast, ne pozna-je sredine, je opasnost od anarhije: opasnost da podlegnemo, kroz divljenje uspje$noj prevari i nasilju, opona$anju ispada iracionalne, neprincipijelne, proskribiraju&e, kon" sciraju&e, plja!ka$ke, surove, krvave i tiranske demokracije (Burke, 2005, III, 138).

Burkeovo najpoznatije djelo Razmi#ljanja o revoluciji u Francuskoj napisa-no je u drugoj polovini 1790. Burke kriti!ki razmatra novo razumijevanje politi!kog djelovanja, politi!ke zajednice i novoste!ene slobode. Zabrinut je za mir i poredak u vlastitoj zemlji, ali i u Europi, te skepti!ki upozorava: “U!inak slobode na pojedince je takav, da mogu !initi $to im se svi'a: tre-bamo vidjeti $to &e im se svidjeti !initi, prije nego $to riskiramo !estitke koje se ubrzo mogu pretvoriti u pritu%be” (Burke, 1993, 12). Mnoge od Burkeovih teorijskih i politi!kih prosudbi pokazale su se proro!anskim i povijesno istinitim u njegovo doba. Na samom po!etku zamaha revolucio-narnog radikalizma u Francuskoj, Burke je dalekose%no predvidio njegov tijek: revolucionarni zahtjevi za slobodom neizbje%no &e se izroditi u pu!ku tiraniju, a tiranija puka pak, dovest &e do vojnog vo'e, koji &e pri-grabiti svu vlast.


Burkeova politi"ka teorija

Meta! zi"ke, gnoseolo#ke i eti"ke pretpostavke Burkeove politi"ke teorijePoliti!ko djelovanje – tvrdio je Burke – nije mogu&e izravno izvesti iz teo-rijskih premisa. )tovi$e, bio je vrlo skepti!an prema ideji politi!ke teorije koja bi vrijedila neovisno o posebnim vremenima, mjestima i okolnosti-ma. Pridjeve “meta" zi!ko” i “apstraktno” Burke koristi za diskvali" kaciju suparni!kih politi!kih teorija i pozicija. Pri tome je primarni cilj njegove kritike apstraktni i doktrinarni prosvjetiteljski racionalizam u politici i tome pripadaju&a meta" zika individualnih prirodnih prava. Odbojnost prema apstraktnom, apriornom i sistematskom izvo'enju na!ela politi!-kog djelovanja, ne zna!i da je Burkeovo, metodi!ki negativno stajali$te, oslobo'eno svih meta" zi!kih, spoznajnih i moralnih pretpostavki. Te su " lozofske pretpostavke naj!e$&e implicirane, duboko skrivene i vi$estruko posredovane u Burkeovoj nesistemati!noj i “antiteorijskoj” teoriji politike. Sredi$nja meta" zi!ka pretpostavka Burkeovih politi!kih promi$ljanja je ideja univerzalnog poretka.4 Kozmi!ki red stvari je obvezuju&i za sve razi-ne postojanja. Tu izravno platonovsku ideju, Burke posreduje s kr$&anskom teologijom – Bo%ja providnost svakom je bi&u podarila njemu pripadaju&e mjesto u prirodnom, socijalnom i politi!kom poretku. Kozmi!ki poredak utoliko !ini temelj i paradigmu svakom socijalnom i politi!kom poretku. Hijerarhijski poredak stvari svakoj socijalnoj i politi!koj !injenici odre'u-je njezinu narav. )to ne$to ili netko jest, razumljivo je tek po na!inu njego-ve povezanosti i uklopljenosti u cjelinu poretka. *ovjek spoznaje ustroj-stvo svekolikog poretka u vidu prirodnog zakona.

Spoznajne pretpostavke Burkeove teorije politi!kog djelovanja ti!u se dviju temeljnih i povezanih stvari. Prva se odnosi na narav politi!kog prosu'ivanja, a druga na mogu&nosti i granice individualnog uma. Poli-ti!ko prosu'ivanje, shodno Burkeovim meta" zi!kim postavkama, treba jednim dijelom po!ivati na uvidima u normativnost spoznatljivoga dijela kozmi!kog poretka. Prirodni zakon, kao izraz kozmi!kog poretka, obve-zuje ljudski um i odre'uje na!ela politi!kog djelovanja. Prirodni zakon, me'utim, nije deduktivni sustav koji jednozna!no odre'uje politi!ko djelovanje. “Postoje neke stvari” obja$njava Burke “u kojima se priroda nikada ne mijenja – ali one su rijetke i o!ite, pripadaju prije moralu negoli politici. )to se pak politike ti!e, ljudski um i ljudske stvari podlo%ne su

4 U Burkeovom pismu nadbiskupu od Nisibe iz 1791. stoji: “Ja ljubim poredak koliko ga god mogu razumjeti, jer univerzum je poredak” (citirano u: Canavan, 1959, 72).

Edmund Burke 163

beskona!nim preinakama, posve novim i dosad nevi'enim kombinacija-ma” (Burke, 2005, IV, 197–198). Zbog tih razloga, politi!ko prosu'ivanje treba razborito objedinjavati moralnu nu%nost prirodnog zakona i u!in-kovito razumijevanje promjenjivih i kontingentnih povijesnih prilika. Druga spoznajna premisa Burkeove politi!ke teorije po!iva na tezi o nesa-vr$enosti !ovjeka i granicama individualnoga ljudskog uma. Narav i struktura politi!kog prosu'ivanja duboko se razlikuju od apstraktnog matemati!kog znanja koje ne mo%e dohvatiti povijesnost i kontingentnost ljudskog na!ina postojanja. Utoliko je i nagomilano iskustvo historijskog uma zajednice neusporedivo nadmo&nije od bilo kojeg individualnog ili skupnog konstruktivizma i apstraktnoga eksperimentalizma u politi!kom prosu'ivanju i djelovanju. Historijska umnost zajedni!kog %ivota legitimi-rana je i potvr'ena dugim povijesnim trajanjem. Ona se o!ituje u obi!aj-nosti, tradiciji, predrasudama, pripadanjima, privr%enostima i institucija-ma zajedni!kog %ivota. Te se inherentne spone zajedni$tva ne mogu, a niti trebaju, racionalno demonstrirati. Etos zajedni!kog %ivota dublji je, !vr$&i i postojaniji od racionalno demonstrativnog logosa i individualnih izra-!una korisnosti.

Tre&a temeljna pretpostavka Burekove politi!ke teorije, pored meta-" zi!ke i spoznajne, jest eti!ko i " lozofsko-antropolo$ko razumijevanje ljudske biti. Spoznajnoj nesavr$enosti !ovjeka odgovara i njegova moralna nesavr$enost. *ovjek je ranjivo bi&e, sna%nih strasti i slaba$na uma. To je razlog unutarnjih borbi u kojima um mo%e zavladati strastima i $tovi$e, razviti svoje prave sposobnosti, samo ako ima i izvanjsku pomo& dobro ure'ene zajednice ili institucionalnog poretka, dokazanog u povijesnom vremenu. Historijski proku$ane institucije !ine poredak koji je izvor sve-kolike obi!ajnosti. Obi!ajnost, koja dakle po!iva na historijski dugotraj-nim i time opravdanim institucijama poretka, omogu&ava moralni %ivot, humanitet i civiliziranost ljudi. Bez historijski potvr'enih institucija po-retka, neminovno dolazi do provale strasti, anarhije i uru$avanja civiliza-cije. “Dobar poredak”, lapidarno isti!e Burke “temelj je svih dobrih stvari” (Burke, 1986, 372).5

Organicisti"ka, skepti"ka i tradicionalisti"ka legitimacija poretkaPoliti!ki program modernog konzervativizma metodi!ki je negativno po-stavljen: on nastaje kao reakcija i kritika prosvjetiteljskih na!ela u politici. Jednako tako, temeljna na!ela konzervativizma nisu supstancijalne ideje o

5 Usporedi hrvatski prijevod u kojem stoji: “Ispravan redoslijed je osnova svih dobrih stvari” (Burke, 1993, 211).


najboljem ure'enju dr%ave. To su tek teorijski okviri unutar kojih su mo-gu&e razli!ite vrste obrana postoje&ih poredaka. Takva teorijska upori$ta i okvire, koji !ine temelj moderne konzervativne politi!ke teorije, mogu&e je izvesti iz Burkeovih brojnih govora, istupa, pisama, pam# eta i prigod-nih politi!kih rasprava. Sredi$nju vrednotu konzervativizma – soci jalni i politi!ki poredak potvr'en u povijesnom vremenu – Burke nesustav no brani na tri razine. Na razini socijalne ontologije ili temeljna razumijeva-nja zajedni!kog %ivota, Burke brani ideju poretka putem organicisti!kog razumijevanja !ovjeka, dru$tva i zajednice. Na razini samorazumijevanja zajednice, te obnavljanja, usmjeravanja i stvaranja oblika zajedni!kog %ivota, Burke brani postoje&i poredak tako $to zagovara razboriti skeptici-zam. Naposljetku, na tre&oj razini, razini normativnih struktura ili temelj-ne vrijednosne orijentacije, Burke zagovara razboriti tradicionalizam.

Burkeovo organicisti!ko razumijevanje ljudske prirode, civilnog dru$tva i politi!ke zajednice, po!iva na tezi prema kojoj zajedni!ki oblici %ivota logi!ki, vremenski, te spoznajno i moralno prethode pojedincima. S takvom tezom Burke se suprotstavlja zagovornicima prosvjetiteljskog racionalizma, individualnih prirodnih prava i dru$tvenog ugovora, koji iz volje pojedinaca izvode i opravdavaju zajednicu. Zagovornici apstraktnog individualizma, prema Burkeu, !ine dvostruku pogre$ku.6 Prvo, oni krivo shva&aju narav civilnog dru$tva i politi!ke zajednice, jer ih neopravdano svode na proizvoljne i instrumentalne asocijacije. Drugo, oni ne razumiju ljudsku prirodu jer je neopravdano svode na nigdje ukorijenjenu racional-nu kalkulaciju. Suprotno takvim tezama, Burkeov organicizam smatra da zajednica logi!ki prethodi pojedincima, zbog toga $to se pojedina!ni identitet !ovjeka odre'uje tek putem zajedni!kih oblika %ivota. To $to po-jedinac jest, proizlazi iz razli!itih na!ina njegove ukorijenjenosti u socijal-nim i politi!kim praksama. Osobni identitet nastaje, stje!e svoj smisao i priznanje, samo u komunikacijskoj mre%i mnogobrojnih oblika zajedni!-kog %ivota, oli!enih u razboritim institucijama. Zajednica nadalje vre-menski prethodi pojedincima, jer naspram njihove kona!nosti, ona mate-rijalno i simboli!ki obnavlja %ivot, te time ostvaruje historijsko iskustvo i povijesni kontinuitet dugog trajanja. On !ini temelj i okvir svake manife-stacije ljudskog %ivota (Burke, 1993).

Spoznajna i moralna premo& dru$tva i zajednice nad pojedincem, o!ituje se u tome $to povijesno utvr'eni obrasci socijalnog i politi!kog

6 Burke se !esto aluzijama referira na Hobbesa. Iz takti!kih razloga izbjegava spominjati Lockea (nastoji zadr%ati mogu&nost da njegovo vi'enje politike bude bez proturje!ja s Locke ovim i na!elima Slavne revolucije), ali se obru$ava na neizravne Lockeove sljedbenike Richarda Pricea i Josepha Priestleya.

Edmund Burke 165

djelovanja, utvr'uju obzor i okvir dobrog i smislenog %ivota, a samim time i polje moralnog samopotvr'ivanja pojedinca. Njegova pripadanja i privr%enosti socijalnim i politi!kim obrascima, skupinama i ustanovama, odre'uju njegove vrijednosti i %ivotne izbore. Obrnuto, a kako to zami-$ljaju zagovornici apstraktnih, individualnih prirodnih prava, jednostav-no nije mogu&e. Ne postoji moralno jastvo izvan socijalnih i politi!kih oblika i ustanova povijesnog svijeta %ivota, a koje bi onda prema racional-nom izra!unu, kao prazna plo!a i ni iz !ega, konstruiralo zajedni!ke obli-ke %ivota. Spoznajni i moralni razvoj osobe, uostalom, nije mogu& bez njezina sudjelovanja, pripadanja i privr%enosti u organski povezanim in-stitucijama socijalnog i politi!kog %ivota.7 Organicisti!ko razumijevanje ljudskog %ivota, ne samo $to primjerenije razumije razli!ite oblike ljud-skog zajedni$tva, nego je nadmo&nije od apstraktnog prosvjetiteljskog racionalizma i u razumijevanju ljudske prirode. Ljudska narav, naime, ne mo%e se svesti na matemati!ku sistematizaciju i instrumentalnu kalkulaci-ju osjetilnog iskustva, nego uklju!uje i slo%enu mje$avinu osje&aja, strasti, predrasuda, vjerovanja, navika, intuicije i ma$te. *ovje!anstvo dijeli istu ljudsku prirodu, ali je %ivot u vrlo razli!itim socijalnim i politi!kim usta-novama oblikovao !ovjekovu drugu, povijesnu i civiliziranu prirodu. Ona je vrlo razli!ita, shodno razli!itim kolektivnim i povijesnim iskustvima. Razlike su o!ite ne samo me'u kulturama, narodima nego i unutar poli-ti!ke zajednice. Razli!iti na!ini odgoja, vrste i veli!ine vlasni$tva, te na!ini njihova kori$tenja, %ivot u gradu ili na selu, vrste poslova koje se obavljaju, te razli!iti stilovi %ivota, maniri i socijalne navike stvaraju razli!ite statuse dru$tvenih skupina s razli!itim korporativnim privilegijama. Nejednaki i hijerarhijski statusi dru$tvenih skupina stvaraju sustav me'usobnih du%-nosti i po$tovanja. On omogu&ava moralno jedinstvo i samoobnavljaju&u, ure'enu i organsku ravnote%u socijalne i politi!ke zajednice. Svaka ljud-ska stvar tek u cjelini socijalne i politi!ke ravnote%e, dobiva svoje zna!enje, smisao i moralnu vrijednost.8 Svrha politi!kih i socijalnih institucija je promicanje “ure'ene” ili pozitivne slobode, tj. ostvarenje vrline. Svako svojevoljno, naglo i osobito nasilno ru$enje povijesno potvr'ene ravnote-%e, razbija poredak, ugro%ava civilizaciju i vodi u pogubnu anarhiju.

Burkeova skepti!ka politi!ka epistemologija proizlazi iz temeljne " -lozofsko-antropolo$ke teze o nesavr$enosti i pogre$ivosti ljudske prirode.

7 Burke obnavlja klasi!nu ideju o supstancijalnom zna!enju socijalnih i politi!kih institucija za odgoj i civiliziranje ljudi, te time stvar upori$te za kasniju Hegelovu " lozo" ju politike i suvremene komunitaristi!ke orijentacije.

8 “Ali ne mogu istupiti”, pi$e Burke, “te hvaliti ili kuditi i$ta $to se ti!e ljudskih !ina ili interesa samo jednostavno pogledav$i stvar, kao da je ogoljena od svakog odnosa, u svoj nagosti i izdvojenosti meta" zi!ke apstrakcije” (Burke, 1993, 11).


Politi!ka zajednica je dio prirodnog poretka stvari iskazanog u vidu pri-rodnog zakona. Ali $to to prirodni zakon, u konkretnoj povijesnoj situaci-ji odre'ene i posebne politi!ke zajednice, doista zna!i i zahtijeva? Upravo u to treba proniknuti ljudska razboritost. Razboritost ili sposobnost do-brog politi!kog odlu!ivanja ne mo%e, misli Burke, po!ivati na modelu apstraktnog, doktrinarnog racionalizma u koji se uzdaju prosvjetiteljski projekti i francuski revolucionari. Apstraktni racionalizam nije primjere-na metoda razumijevanja politi!kog %ivota jer podcjenjuje njegovu slo%e-nost, neponovljivu konkretnost i nepredvidljivost. Kada se matemati!ko-logi!ki modeli spoznaje, potvr'eni u prirodnim znanostima, izravno pri-mijene na povijesni svijet ljudskih zna!enja i moralnih privr%enosti, onda se ne samo proma$uje u razumijevanju razli!itih oblika zajedni$tva, nego ih se izravno i potkopava. Upravo to, prema Burkeovu sudu !ini novovje-kovna " lozo" ja politike, koja programski i sustavno zapo!inje s Hobbeso-vom ambicijom da, na temelju ispravno primijenjene metode u polju poli-tike, razlikuje “prudentia i sapietnia”. Prudentia ili razboritost proizlazi iz iskustva, dok sapietnia ili mudrost, u smislu pouzdanog znanja, proizlazi iz znanosti. “Obje su korisne”, tvrdi Hobbes, “ali je samo ova druga nepo-gre$iva” (Hobbes, 2004, 38). To je razlog zbog kojeg se “sposobnost stvara-nja i odr%avanja dr%ava sastoji od nekih pravila, isto kao i aritmetika i geo-metrija, a ne samo iz prakse, kao igranje tenisa” (ibid., 145).

Hobbesov projekt poznanstvljene politike, koji postaje mjerodavan za dominantnu struju novovjekovne i moderne politi!ke teorije, smjera k politi!kom znanju koje &e, ba$ kao i geometrijsko znanje, biti “nepogre$i-vo”, va%iti univerzalno – “u svakom mogu&em polo%aju ili stavu” – i napo-sljetku biti proizvodno “nakon $to steknemo mo& nad sli!nim uzrocima, uvi'amo kako ovi mogu proizvesti sli!ne u!inke” (ibid., 36, 38). Politi!ko znanje, prema Hobbesu, prestaje biti posebna vrsta spoznaje o ljudskim stvarima i postaje istovjetna teorijskom znanju ili spoznaji svijeta materi-jalnih stvari oko nas i tehni!kom znanju ili na!inu proizvo'enja %eljenih u!inaka. Hobbes je to smatrao odlu!uju&im iskorakom s kojim tek zapo-!inje " lozo" ja politike.9 Burke je pak to smatrao fatalnom pogre$kom. Rije! je o pogre$ci i slijepoj ulici, jer se politi!ki %ivot, zbog svoje posebne naravi, ne mo%e razumjeti s apstraktnim, apriornim i ahistorijskim mate-mati!kim metodama. Izme'u politi!ara i in%enjera nu%no ostaju nepre-mostive razlike.10

9 Vidi: Hobbes, 1839, vii-xii, 65–90.10 Burke je svoje nepovjerenje prema projektu poznanstvljenja politi!ke teorije isticao s !estim

kriti!kim aluzijama na Hobbesovu metodu. “Nizovi moralnosti nisu kao idealni nizovi matematike. Oni su $iri, dublji, ba$ kao $to su i du%i. Oni dopu$taju izuzetke, oni zahtije-

Edmund Burke 167

Burke ipak nije protiv svake politi!ke teorije. “Ja ne napadam teoriju i spekulaciju … Ne, kad god govorim protiv teorije, ja uvijek mislim na slabu, pogre$nu, varljivu, neutemeljenu ili manjkavu teoriju; jedan od na-!ina da se la%na teorija razotkrije je da se usporedi sa zbiljom” (Burke, 1852, V, 132). Politi!ka teorija, prema Burkeu, ima smisla ako zadovolji dva uvjeta. Prvi je da ozbiljno uzme u obzir svagda posebni historijski kontekst i okolnosti, te ustanove i navade zajedni!kog %ivota. Drugi je uvjet da politi!ka teorija bude putokaz samo iskusnom politi!aru, koji zna razborito procijeniti kada, kojim ritmom i sa kojim odstupanjima treba teoriju slijediti. Burke, nadalje, nije iracionalist. Dapa!e, socijalni i politi!-ki poredak, te ulju'eni %ivot uop&e, mogu&i su samo ako um mo%e u!in-kovito nadzirati strasti. On je, me'utim, sa svojom skepti!nom politi!kom epistemologijom osporavao ulogu teorijskog i tehni!kog ili instrumental-nog razuma u politi!kom prosu'ivanju.

Burkeov tradicionalizam je normativni stav koji s pozivom na histo-rijsko iskustvo legitimira socijalne i politi!ke institucije. U jeku prosvjeti-teljske a" rmacije inovativnih mo&i razuma u politici, Burke isti!e neza-mjenjivi zna!aj natalo%enoga historijskog iskustva za razumijevanje soci-jalnog i politi!kog %ivota. Njegova kritika apstraktnog racionalizma u politi!koj teoriji, kao i kritika ambicije instrumentalnog uma da stvori na!ela politi!kog djelovanja imaju isti izvor. Ti nedostatni pristupi, naime, proizlaze iz ohole i naivne ljudske prirode, svagda sklone da slo%enost i neprozirnost zajedni!kog %ivota, zamijene s intelektualisti!kim shemama i eksperimentiraju&im nadahnu&ima, manje ili vi$e, darovitih pojedinaca. Umjesto takvih proizvoljnih, nepouzdanih i u kona!nici, kada su zdru%e-ne s mo&i, opasnih spekulacija, Burke se poziva na razboritost historijskog iskustva. Historijsko iskustvo je oli!eno u tradiciji, obi!ajnosti, institucija-ma, uvrije%enim socijalnim i politi!kim obrascima, predrasudama, religi-ji, manirama i socijalnim navikama. Ono je razborito ili najmanje lo$e rje$enje civiliziranog %ivota, zbog toga $to je iskustveno provjereni na!in zajedni!ke potrage za redom, sigurnosti i predvidljivosti.

Burkeov tradicionalizam ne zna!i jednostranu okrenutost pro$losti i negaciju povijesnih promjena. Njegova je ambicija mnogo ve&a. On nasto-ji pomiriti promjenu i kontinuitet u narativnoj ideji historijske svijesti.

vaju preinake. Ti izuzeci i modi" kacije nisu na!injeni na temelju logi!kih procesa, nego na temelju pravila razboritosti” (Burke, 1852, IV, 92). Nadalje aluzijama ismijava Hobbesovu, od Galileja preuzetu, rezolutivno-kompozitivnu metodu i njegovu poznatu analogiju sata ($to ga s rastavljanjem i ponovnim sastavljanjem spoznajemo) s dru$tvom. Burke tako pi$e “Neznalica, koji ipak nije takva budala da pr!ka po vlastitom satu, dovoljno je, me'utim, uvjerena da misli kako mo%e rastavljati na komadi&e po svojoj volji, moralni stroj druk!ije vrste, zna!aja, slo%enosti, sastavljen od druk!ijih kota!i&a, opruga i ravnote%a, te od suprot-stavljenih i sura'uju&ih mo&i” (ibid., 131).


Burke gradi svoj stav u posredni!koj poziciji izme'u dviju jednostranih i suprotstavljenih stajali$ta. S jedne strane je stajali$te prosvjetiteljskog projekta samopostavljenosti !ovjeka na vlastiti i ni!im ograni!eni instru-mentalni razum. Tome shodno je i stajali$te francuskih revolucionara, koji dru$tvo i povijest vide kao praznu plo!u, na koju treba samo ispisati parole novog, prevratni!kog doba. S druge strane su stajali$ta koja po!iva-ju na fatalisti!koj rezignaciji prema naslije'enim okolnostima i vje!nim oblicima zajedni!kog %ivota. Burke gradi svoje stajali$te u podjednakom odmaku od takvih jednostranih i suprotstavljenih pozicija: od preambici-oznoga ahistorijskog intelektualizma i od nedovoljno ambiciozne i nemi-saone rezignacije. On nastoji pomiriti historijsku egzistenciju !ovjeka i univerzalni moralni poredak iskazan u vidu prirodnog zakona. Burke smjera k tome da sa!uva ono vrijedno i postojano u socijalnim i politi!-kim institucijama. To ne nastoji !initi tako da se odupire nu%nim promje-nama i tijeku povijesnih zbivanja, nego upravo zbog i kroz povijesne promjene. “Dr%ava koja nema na!ina za neku promjenu,” pi$e Burke,

nema na!ina ni za svoje odr%anje. Bez takvih instrumenata, ona se !ak izla%e pogibelji da izgubi onaj dio ustrojstva koji je najusrdnije %eljela sa!uvati. Ta dva na!ela odr%anja i popravljanja bila su sna%no na djelu tijekom dva kriti!na razdoblja restauracije i revolucije, kada se Engleska na$la bez kralja (Burke, 1993, 23).

Dobro i zlo u ljudskoj povijesti, valja stalno imati na umu, uzimaju razli!i-te i stalno mijenjaju&e oblike. Je li ne$to dobro ili zlo, to ovisi kako o samoj stvari, tako i o okolnostima, te $irem socijalnom i politi!kom kontekstu. Prosvjetiteljski “politi!ki meta" zi!ari”, me'utim, ostaju naivno uglavljeni u jednozna!nim, vanvremenskim i ahistorijskim pojmovima apstraktnog razuma. Tako je, primjerice, sloboda za njih uvijek i nu%no dobra. Burke suprotno tome pokazuje da historijski kontekst i okolnosti daju pojmovi-ma njihovo moralno zna!enje. Sloboda tako, doista, mo%e biti na!in ostvarenja vrijednih svrha, ali jednako tako i na!in samovoljne destrukcije civiliziranog %ivota. Ista je stvar i s pojmom pravednosti. To nije meta-" zi!ka, nego politi!ka vrlina. Ona nema samo jedno, nepromjenjivo i ahistorijsko zna!enje. Pravednost u konkretnim politi!kim zajednicama, historijskim okolnostima i podru!jima %ivota, uzima vrlo razli!ite i pro-mjenjive oblike. To ne zna!i da Burke zagovara moralni relativizam. Na!e-la dobra i zla mijenjaju u povijesti svoje konkretne i manifesne historijske oblike, ali ostaju nepromjenjiva normativna na!ela prirodnog zakona (Burke, 1993).

Burkeova tradicionalisti!ka historijska svijest smatra da slo%enosti-ma politi!kog %ivota valja pristupiti s dva moralna imperativa: sa!uvati i unaprijediti moralnu supstancu i uravnote%eni poredak zajedni!kog %ivo-

Edmund Burke 169

ta. To ponekad zahtijeva samo duboko uva%avanje tradicije kao na!ina historijskoga kolektivnog pam&enja, ali ponekad jednako tako i pristajanje na niz razboritih promjena i inovacija. Pritom takve razborite promjene i inovacije, trebaju biti u slu%bi obnavljanja organske moralne ravnote%e i poretka.11 Burke dopu$ta i mogu&nost da je u izuzetnim situacijama, kada se politi!kom zajednicom tiranski vlada i kad ne postoji nikakav drugi na!in promjene, opravdano posegnuti za nasilnim svrgavanjem poretka u ime razboritih na!ela. Smjesta, me'utim, dodaje i dva ograni!enja. To su izuzetne i toliko rijetke situacije da iz njih nije mogu&e stvoriti nikakvo na!elo. Nadalje, politi!ka vlast u Francuskoj nije bila tiranska, a niti su slabosti starog poretka bile takve da su zahtijevale revolucionarno rje$e-nje. Ispravljanje nepravdi treba svagda biti vrlo postupno i oprezno, jer revolucionarni prevrati u pravilu donose vi$e zla, negoli $to ga ispravljaju.

Moralno jedinstvo zajednice i historijski kontinuitet kroz promjene po!ivaju na preskripcijama i predrasudama. Burkeov pojam preskripcije ozna!ava legitimaciju vlasti i vlasni$tva na temelju naro!ito interpretira-noga prirodnog zakona i common law tradicije. Preskripcija opravdava politi!ki autoritet i vlasni$tvo na temelju dugotrajnoga povijesnog posto-janja tih institucija i njihove koristi za zajednicu. Ustaljeni, prihva&eni i priznati obrasci djelovanja u socijalnim i politi!kim institucijama, pridaju tim institucijama opunomo&enje i opravdanje. Burkeov pojam preskripci-je kao legitimacije povijesnih praksi njihovom dosjelo$&u, sadr%i tri osnovne ideje. Prva je da preskripcije, kao forme %ivota, nastaju u srasta-nju prirodne pravednosti i prvobitno dogovorenih oblika zajedni!kog %i-vota u common law tradiciji. Druga je da preskripcija sadr%i presumpciju valjanosti, na temelju potvr'enih praksi zajedni!kog %ivota u povijesnom vremenu. Tre&a i najva%nija ideja, jest da pojam preskripcije !ini kontinu-irani i nedisponirljivi dio ili okvir javne i privatne moralnosti, unutar ko-jeg se zbivaju korporativni ili pojedina!ni moralni izbori.

Drugi temeljni pojam Burkeove tradicionalisti!ke legitimacije soci-jalnih i politi!kih institucija je pojam predrasuda. Taj pojam, Burke tako-'er razvija u suprotnosti spram prosvjetiteljske nakane da se svi ljudski odnosi postave na tanku i nepostojanu osnovu instrumentalnog i indivi-dualnog razuma. Burke nikada nije poricao va%nu ulogu razuma za civili-zirani %ivot. Istodobno je, me'utim, isticao i granice razuma. Odlu!no se suprotstavljao prosvjetiteljskom intelektualisti!kom redukcionizmu i she-

11 “Mi nikada ne mo%emo re&i $to se mo%e ili ne mo%e dogoditi, bez uvida u sve aktualne okolnosti. Iskustvo nastalo iz nekih drugih, a ne tih !injenica, je najvaravije od svih stvari. Razboritost u novim slu!ajevima, ne mo%e ni$ta na temelju vra&anja poretka unatrag… Li-je!nik koji pu$ta krv, i pu$tanjem krvi lije!i jednu vrstu bolesti, takvim postupkom u nekoj sljede&oj bolesti, dovodi do propasti (Burke, 1852, IV, 574).


matizmu u razumijevanju ljudske prirode i zajedni!kog %ivota.12 Svaka politi!ka teorija koja mno$tvo razli!itih i nesumjerljivih motiva ljudskog djelovanja – privr%enosti, du%nosti, osje&aja, odanosti, !asti, koristi, veli-kodu$nosti, priznanja, vite$tva, vjerovanja i religijskih nadahnu&a – %eli svesti na kalkulaciju razuma i individualnu korist, nu%no zavr$ava u be%i-votnoj apstrakciji. Zbog tog razloga Burke smatra da pojam predrasuda, tako mrzak prosvjetiteljskom duhu, pru%a barem tri temeljne prednosti, koje jam!e postojanost zajednice i opravdanost njezinih institucija. Rije! je o tome da su predrasude: a) nadosobne ili dio zajedni!kog iskustva; b) me'ugeneracijske ili dio historijskog iskustva; c) nadrazumske, ali ne i protivrazumske (Burke, 1993).

Burke je skepti!an spram mo&i individualnog uma, kao i spram is-klju!ivog pouzdanja u iskustvo jednog vremena, a koje ne uzima u obzir natalo%ena iskustva i mudrost historije !ovje!anstva. “Mi se bojimo”, pi$e Burke, “izlo%iti ljude da %ive i rade samo na svojoj privatnoj rezervi razu-ma, jer slutimo kako je ta zaliha u svakog !ovjeka mala, te &e pojedinac u!initi bolje poslu%i li se u sveop&oj banci kapitalom nacija i vremena” (ibid., 124). Burke ne idealizira pro$lost i povijesna zbivanja. Prihvatiti velike umne predrasude i stati uz razboriti tradicionalizam, ne zna!i jed-nostavno opona$ati pro$lost. Bilo bi to pogre$no jer !esto

iz povijesti ne izvla!imo one moralne pouke koje bismo mogli. Na-protiv, ako ne pripazimo, ona se mo%e upotrijebiti tako da iskvari na$ um i uni$ti na$u sre&u. U povijesti postoji veliki, nerazvijeni svitak za na$u pouku, u kojemu se iz pro$lih pogre$aka i slabosti !ovje!anstva crpi gra'a za na$u budu&u mudrost. Izvrnemo li ga, on mo%e poslu%i-ti kao skladi$te napada!kog i obrambenog oru%ja za stranke u crkvi i dr%avi, iz kojeg se stalno uzimaju sredstva o%ivljavanja ili odr%avanja na %ivotu nesloge i neprijateljstva, ili se dolijeva ulje na vatru gra'an-ske srd%be (ibid.).

Tradicionalisti!ki osvijestiti nadindividulno i me'ugeneracijsko historij-sko iskustvo i velike predrasude pro$losti, zna!i, prije svega, znati izvesti primjerenu moralnu pouku.

Burkeov pojam predrasuda, nadalje, nadilazi jednostrano prosvjeti-teljsko suprotstavljanje predrasuda i razuma. Za Burkea su predrasude i to samo velike i vrijedne, a ne sve predrasude, nadrazumske, ali nisu proti-

12 “Vidite, gospodine”, pi$e Burke svojom sna%nom ironijom, “u ovo prosvije&eno doba dovoljno sam hrabar priznati da smo mi op&enito ljudi ne$kolovanih nazora: umjesto da odbacimo sve na$e stare predrasude, mi ih u vrlo znatnoj mjeri gajimo, a da sramota bude jo$ ve&a, gajimo ih upravo stoga $to su predrasude; $to dulje traju i $to vi$e prevladavaju, to ja!e ih gajimo” (Burke, 1993, 78).

Edmund Burke 171

vrazumske. One nisu protivrazumske, zato $to u sebi uklju!uju razlo%ni argument. Nadrazumske su pak zato, $to shodno Burkeovu prihva&anju Humeove moralne psihologije, sam razum nije dovoljan da bi pokrenuo djelovanje i zajam!io voljni element spremnosti, ustrajnosti i predanosti cilju. To je ne$to $to pripada osje&ajima, privr%enostima i uvjerenjima. S tog razloga, velike i razlo%ne predrasude su nadmo&nije i pouzdanije od golog razuma u stvaranju i opravdavanju postojane ravnote%e zajedni!kog %ivota.13 Op&e predrasude, za razliku od nepredvidljivih, kalkulantskih, suparni!ki nastrojenih i prevrtljivih izbora pojedinaca, stvaraju zajedni!-ke horizonte razumijevanja,14 postojane lojalnosti i skladne obrasce dru$-tvene i politike suradnje. Najzna!ajniji institucionalni oblici velikih dru$-tvenih predrasuda su crkva i vlasni$tvo. *ovjek je, naime, prema Burkeu, “po svom ustroju religiozna %ivotinja” te je “religija osnova ulju'enog dru$tva i izvor svakog dobra i okrijepe” (ibid., 81). Pored transcendentnog upori$ta, religija ima i va%nu socijalnu ulogu. Ona poti!e povezanost i harmoniju me'u stale%ima, a najnesretnijima pru%a utjehu i nadu u “ko-na!ne razmjere vje!ne pravde” (ibid., 211). Stabiliziraju&oj ulozi religije adekvatna je stabiliziraju&a uloga druge velike predrasude – vlasni$tva. Burkeov pojam vlasni$tva, pod kojim ponajprije podrazumijeva vlasni$-tvo nad zemljom, stvara, odr%ava i obnavlja dru$tvene odnose mo&i, hije-rarhije, privilegija, ali istovremeno i odnose odgovornosti, obveza i po$to-vanja. Vlasni!ki strukturirani dru$tveni odnosi proizlaze iz “prirodnog podre'ivanja” (ibid.) i stvaraju stabilne, predvidljive i trajne obrasce dru$-tvene suradnje i poretka.15 Discipliniraju&i autoritet vlasni$tva podu!ava ljude da “moraju raditi da dobiju ono $to se radom mo%e dobiti”, te da “moraju po$tovati i vlasni$tvo u kojemu nemaju udjela” (ibid.). Burke, me'utim, ne idealizira etablirani vlasni!ki poredak dru$tvene mo&i. )to-vi$e, on priznaje da u ljudskome, a za njega to zna!i nu%no nesavr$enom

13 “Umjesto da odbace op&e predrasude, mnogi se na$i misle&i ljudi slu%e njihovom umno$&u, kako bi otkrili skrivenu mudrost koja vlada u njima. Ako na'u $to tra%e, a rijetko kad ne uspiju, dr%e da je mudrije nastaviti s predrasudom i s razlogom koji je u njoj, nego odbaciti ruho predrasude i ne ostaviti ni$ta osim ogoljelog razloga. Jer predrasuda i njezin razlog imaju motiva da taj razlog u!ine djelatnim, te stanovit osje&aj koji &e mu podariti trajnost” (Burke, 1993, 78).

14 O potrebi principijelne rehabilitacije predrasuda i o predrasudama kao uvjetima razumije-vanja, vidi: Gadamer, 1978.

15 Burke je svjestan da je u njegovo vrijeme klasi!ni, zemljoposjedni!ki oblik vlasni$tva !im-benik stabilnosti poretka, dok je moderni trgova!ki, " nancijski i $pekulativni kapital, a $to uvjerljivo pokazuje u svojoj analizi revolucije, klju!ni uzro!nik destabilizacije poretka. Bur-ke je istovremeno zagovornik slobode trgovine i protivnik dr%avne intervencije u privredne tokove i, s druge strane, ogor!eni protivnik socijalnih i politi!kih promjena $to ih takvo “doba $pekulacije” nu%no donosi.


stanju, mnogi ustrajni napori ne&e biti nagra'eni odgovaraju&im uspje-hom. Takvima preostaje samo utjeha religije i nada u Bo%ju pravednost. Unato! nesavr$enosti, etablirani vlasni!ki poredak, ima jednu, ali pouzda-nu prednost. Svi su njegovi nedostaci poznati i isku$ani, dok sve drugo donosi neprocjenjivi rizik. Politi!ka razboritost zahtijeva ne samo odr%a-vanje, nego i unapre'ivanje politi!kog poretka. *esto je unapre'ivanje je-dini na!in da se odr%i temeljna ravnote%a hijerarhijskog poretka. Jedinstvo promjene i kontinuiteta omogu&ava usavr$avanje u vrlini ili moralni na-predak. On se o!ituje u razvojnom ili historijskom konsenzusu svih aktera uravnote%enog poretka.

Politi"ki um Edmunda Burkea: ! lozo! ja u djelovanjuPoliti!ka djelovanja Edmunda Burkea obilje%ena su brojnim ambivalent-nostima i protuslovljima. Burke zapo!inje politi!ku karijeru kao radikalni vigovac, koji se gorljivo suprotstavlja kraljevoj samovolji, a zavr$ava s re-de" nicijom vigizma i izgradnjom teorijske platforme bliske “novim tori-jevcima”. Burke je, nadalje, suprotno ve&inskim stavovima u javnosti i parlamentu, zdu$no branio Ameri!ku revoluciju, a %estoko napadao Fran-cusku revoluciju. Zajedljivo je kritizirao teoriju prirodnih prava, a istovre-meno se pozivao na prirodni zakon u osudi bezobzirnog iskori$tavanja indijskih naroda. Burke je zagovarao i branio moralni, socijalni i politi!ki zna!aj aristokracije i istovremeno neumorno i bespo$tedno napadao jed-nog od vode&ih aristokrata njegova doba. Suprotstavljao se, nadalje, sni%a-vanju izbornog cenzusa u Engleskoj, i istovremeno predlagao da se izbor-ni cenzus u Irskoj snizi. Odrednice politi!kog konzervativizma Burke je povezao s onodobno novim ekonomskim liberalizmom Adama Smitha.16 U konzervativnu politi!ku moralnost, Burke je ugradio jasan i nedvosmi-slen zahtjev za religijskom tolerancijom. *itavog je %ivota branio ideje poretka, stabilnosti i mira, da bi nakon revolucionarnih zbivanja u Fran-cuskoj pozivao na “sveti rat” protiv jakobinskog zla. Naposljetku, Burke i posthumno poti!e ambivalentnosti: u 19. stoje&u je hvaljen kao jedan od najve&ih liberala i kao otac konzervativizma; njegovo je djelo i danas isto-vremeno zastupljeno u prikazima reprezentativnih mislilaca konzervativ-ne i liberalne politi!ke teorije.17

16 Adam Smith je javno pohvalio Burkea da je on posve samostalno, slu%e&i se svojim na!ini-ma i metodama, do$ao da posve istovjetnih rezultata u razumijevanju privrednog %ivota. Rije! je prije svega o na!elima slobodne trgovine i autoregulacijskom mehanizmu tr%i$ta koji Smith naziva “nevidljivom rukom”, a Burke “Bo%jom rukom”.

17 Vidi: Kirk, 1986; Laki!evi&, Stojanovi&, Vuja!i& (ur.), 2007.

Edmund Burke 173

Takve brojne ambivalentnosti i protuslovlja mogu&e je tuma!iti s Burkeovom nedosljednosti i neprincipijelnim pragmati!kim utilitariz-mom18 ili !ak s psihoanaliti!kom analizom osobina njegove kompleksne li!nosti.19 Interpretacijski uvjerljiviji i plodniji put je poku$ati rekonstrui-rati posebnost Burkeove metode politi!kog promi$ljanja.20 U pristupu i analizi politi!kih zbivanja Burke odbacuje apstraktni racionalizam, aprio-rizam i scijentizam. Takve metode ne mogu doprijeti do biti posebnih, konkretnih, promjenjivih i uvijek kontekstom odre'enih ljudskih djelova-nja. Burke zato rea" rmira Aristotelov pojam prakti!kog uma. Autoritet prakti!kog uma prote%e se nad svim misaonim aktivnostima koje vode na$e odlu!ivanje i djelovanje. Zbog toga je prakti!ki um primjereni na!in spoznaje u moralnim i politi!kim djelovanjima. Na!in na koji prakti!ki um spoznaje je razboritost. Pravila razboritosti, upozorava Burke, nisu premise iz kojih se logi!kom analizom izvode konkluzije primjenjive u svim situacijama. Razborita prosudba, kako je to jo$ Aristotel isticao, po-drazumijeva sklad op&ih na!ela i posreduju&ih sudova s kojima se ta op&a na!ela primjenjuju na konkretne, posebne i svagda jedinstvene i neponov-ljive ljudske situacije (Aristotel, 1988).21 Biti razborit u stvarima politike ili misliti politi!kim umom, ne zna!i samo vladati apriornim logi!kim zako-nitostima, nego zna!i postupati na pravi na!in, s pravim razlozima, u pra-vom trenutku i prema pravim ljudima, odnosno onima kojih se odlu!iva-nje i djelovanje ti!e. “Posao je spekulativnog " lozofa da nazna!i primjere-ne ciljeve vlasti… posao je politi!ara, koji je " lozof u djelovanju, da izna'e primjerena sredstva za te ciljeve i da ih u!inkovito uposli” (Burke, 2005, I, 345). Zada&a je politi!kog uma ili razboritosti da uskladi ciljeve i sredstva, odnosno da na!ela politi!ke teorije odmjeri na povijesnim zakonitostima konkretnog vremena i prostora. Burke to posti%e tako $to u pojmu histo-rijske svijesti istovremeno nadilazi utilitarnu u!inkovitost i apstraktnu izvjesnost prirodnih zakona. Ta sinteza posebnog i op&eg, konkretnog i apstraktnog, u!inkovitosti i na!ela, jest ono $to, prema Burkeu, !ini poli-ti!ki um ili vrlinu razboritosti. Bez odre'enih na!ela politi!ka bi zbilja bila “samo smu$ena zbrka pojedina!nih !injenica i detalja, bez na!ina da iz nje izvedemo bilo koju vrstu teorijskih ili prakti!kih konkluzija” (Burke, 2005, VII, 22). S druge strane, djelovati u politici samo na razini na!ela,

18 Vidi: O'Gorman, 2004. 19 Vidi: Kramnik, 1977.20 Vidi: Canavan, 1959.21 Burke se i izravno poziva na Aristotela: “Aristotel, taj veliki u!itelj mi$ljenja, upozorava

nas… na vrstu obmanjiva!ke geometrijske preciznosti u moralnim argumentima, kao na najve&u pogre$ku u svoj so" steriji” (Burke, 2005, II, 106).


zna!i ostati meta" zi!arom i " lozofom koji poku$ava %ivot, naj!e$&e silom, ugurati u svoje logi!ke sheme. Tada sve biva “ostavljeno na milost i nemi-lost neisku$anih spekulacija, najdragocjeniji interesi zajednice prepu$teni su onim labavim teorijama” (Burke, 1993, 145).

O$trica Burkeove kritike upu&ena je prema apstraktno-racionalisti!-kim prosvjetiteljskim politi!kim teorijama, kao i prema francuskim revo-lucionarima koji se na te teorije, osobito Rousseauovu, pozivaju. Ti politi-!ari meta" zike i meta" zi!ki politi!ari, kako ih Burke pejorativno naziva, nisu dorasli za razborito politi!ko djelovanje, zbog toga $to ne razumiju narav politi!kog. Prvo, oni ne razumiju da “mudrost ne mo%e stvoriti gra-'u, ona je stvar prirode i slu!aja, a njezin je ponos $to se njome zna poslu-%iti” (ibid., 138). Drugim rije!ima, Burke retori!ki upozorava na granice novovjekovnog i modernog subjektivizma, decizionizma i konstruktiviz-ma u politi!kom prosu'ivanju. Naivno je, a zatim i opasno, misliti da se politi!ki problemi bez ostatka mogu svesti na logi!ke probleme, pa se samo treba dosjetiti ispravnog rje$enja. Dobrohotne i samozadovoljne spekulacije, ipak ne mogu, barem ne bez sistemskoga revolucionarnog nasilja, same iz sebe, i bez obzira na povijesna ograni!enja i zakonitosti, proizvesti zami$ljenu dru$tvenu i politi!ku zbilju. Drugo, Burke implicit-no upozorava na te$ko&e nastale iz zanemarivanja razlike izme'u uvida teorijskog razuma, koji se bavi stvarima oko nas, i uvida prakti!kog uma, koji se bavi ljudskim stvarima. Pogubno je principe prakti!kog odlu!iva-nja izravno i bez posredovanja, a kako to !ine francuski revolucionari u toj “" lozofskoj revoluciji”, izvoditi iz teorijskih postavki. To je pogubno zato $to se nametanjem teorijskog na!ina rezoniranja u podru!ju prakti!-kih politi!kih stvari gubi dimenzija konkretnosti, posebnosti i povijesno-sti. Tre&i i najdalekose%niji Burkeov prigovor, ti!e se utemeljenja politi!-kog autoriteta. Prosvjetiteljska " lozo" ja i francuska revolucionarna politi-ka stremile su k epistemolo$kom, a ne politi!kom utemeljenju vlasti. Politi!ka zajednica, me'utim, ako ho&e ispuniti svoje moralne ciljeve, ne mo%e po!ivati na istini, nego na op&em dobru. Posao je " lozo" je i znano-sti da utvrdi istinu, a posao je politike da zajam!i op&u korist i praved-nost.22 Rije!ju, istinu i politi!ko dobro ne mo%emo poistovjetiti. Zbog tog razloga

mudrost i nije najstro%i ispravlja! ludosti. One su dvije suparni!ke ludosti koje uzajamno i nepopustljivo ratuju, te se toliko okrutno ko-riste svojim prednostima, da &e se u svojim sva'ama sad jedna, a sad

22 “Politi!ki problemi ne ti!u se prvenstveno istine ili la%i. Oni se ti!u dobrog ili lo$eg” (Burke, 2005, IV, 105).

Edmund Burke 175

druga strana poslu%iti najpretjeranijim prosta$tvom. Razboritost bi htjela biti nepristranom, ali ako bi … razborit !ovjek morao izabrati koje &e zablude i krajnosti odu$evljenja osuditi ili podnositi, mo%da &e pomisliti kako je praznovjerje koje gradi, podno$ljivije od onoga koje ru$i (ibid., 140).

Suprotno takvim razumijevanjima politi!kog %ivota, temeljenim na ne-isku$anim spekulacijama i meta" zi!kim istinama, Burke se pouzdaje u politi!ki um ili vrlinu javne razboritosti koja te%i ostvarenju politi!kog dobra ili dobra zajednice. U naravi je politi!kog dobra, koje se politi!kim djelovanjem treba ozbiljiti, da ne dopu$ta razbacivanje dobrim %eljama i neobvezuju&im ma$tarijama, nego je uvijek rije! o konkretnom, provedi-vom, slo%enom i nesavr$enom dobru.23

Politi!ko dobro je konkretno zbog toga $to je uvijek rije! o odre'e-nom, ograni!enom i posebnom dobru neke historijski odre'ene politi!ke zajednice. Javne vrednote i dobra nemaju apstraktno zna!enje i izolirani smisao, nego su uvijek vrednote i dobra za nekog i ne$to. Tek u kontekstu historijskih zna!enja i moralnih razumijevanja odre'ene zajednice, poje-dine vrednote dobivaju svoj smisao. Politi!ko dobro, nadalje, mora biti mogu&e ili izvedivo u konkretnom povijesnom vremenu i prostoru. To zna!i da prakti!ki imperativ politike – tako treba biti – pretpostavlja da je tako ne$to i mogu&e. Ako to nije mogu&e, tada je rije! ili o tlapnji ili o po-tencijalnom nasilju. “Nijedan politi!ar” pi$e Burke “ne mo%e stvoriti situa-ciju. Njegovo je umije&e da dobro odigra igru koju mu je namijenila sud-bina i da slijedi naznake prirode, vremena i okolnosti” (Burke, 1958–1978, IV, 154). Pored historijskih okolnosti i sama ljudska priroda postavlja ograni!enja u vrsti politi!kog dobra koje je mogu&e ostvariti. Rousseau-ova " lozo" ja i jakobinska politika nisu se na to osvrtale, nego su smjerale k preobrazbi same ljudske prirode.24 Suprotno tome, Burke sa svoga staja-li$ta liberalnog i konstitucionalnog konzervativizma tvrdi: “Mi ne smije-mo stvarati ljude, nego ih moramo prihvatiti onako kako ih zati!emo” (ibid., I, 483). Tre&e obilje%je politi!kog dobra je njegova slo%enost. Svaka javna vrlina i dobro ne postoji izolirano i samo po sebi, nego kroz socijal-ne i politi!ke institucije tvore “skladno tkanje %ivota” (Burke, 1993, 69). Utoliko i svaka politi!ka odluka ima pred sobom dvostruku perspektivu: upu&enost na neposredni cilj, ali i na ono $to postignu&e toga cilja zna!i za

23 Vidi: Canavan, 1959.24 Na !uvene Rousseauove rije!i “!ovjek se ra'a slobodnim, a posvuda je u okovima” (Rousse-

au, 1993, 58) Joseph de Maistre, predstavnik francuskog reakcionarnog konzervativizma, odvratio je zajedljivim rije!ima: to je isto kao da ka%ete, ovce su po prirodi meso%deri, ali posvuda pasu travu.


sveukupnu ravnote%u i op&e dobro zajednice. Nasuprot jednostavnosti “geometrijskog pristupa u politici” koji je “najvarljiviji od svega” (ibid., 152), Burke upozorava na slo%enu, me'uovisnu i krhku gra'u zajedni!-kog %ivota. To iziskuje oprez, postupnost i odgovornost. Naposljetku, op&e dobro koje se politi!kim djelovanjem mo%e ostvariti svagda je nesavr$eno dobro. Burkeovo konzervativno razumijevanje politike odbacuje svaki oblik utopijskog mi$ljenja. “Onaj tko o!ekuje savr$ene reforme” pi$e Bur-ke “ili obmanjuje ili je obmanut” (Burke, 1958–1978, I, 231). Teorije “pro-fesora meta" zike” i “" lozofskih fanatika” (Burke, 1993, 56, 130) u politici pak, razmi$ljaju samo o apstraktnoj i savr$enoj potpunosti. “Ali ta apstrak-tna potpunost njihov je prakti!ki nedostatak” jer “ tamo gdje ne$to jo$ nikada nije isku$ano” zajedljivo pi$e Burke “ne javljaju se ni pote$ko&e” (ibid., 55, 147). Izme'u opcije da se ne !ini ni$ta i opcije da se sniva o utopijski savr$enom ustrojstvu, odgovorni politi!ar izabire tre&u stvar – politiku malih koraka. “Polaganim, ali neprekinutim napredovanjem pazi se na u!inak svakog koraka; dobar ili lo$ uspjeh prvoga osvjetljava nam drugi, te smo tako od svjetla do svjetla sigurno provedeni cijelim putem” (ibid., 148).

Narav prakti!koga uma i narav politi!kog dobra odre'uju i karakter politi!ke teorije. Ona se “ne mo%e pou!avati a priori. Niti nas neko kratko iskustvo mo%e pou!avati o toj prakti!koj znanosti” (ibid., 56). Prvu vrlinu prakti!kog uma – razboritost – posti%emo politi!kim razmi$ljanjem. Ono “le%i na ra!unskoj osnovi: zbrajati, dijeliti, mno%iti i oduzimati”, ali isti!e Burke “moralno, a ne meta" zi!ki ili matemati!ki” (ibid., 57). Shodno tome, zada&a politi!ara nije da eksperimentira s neisku$anim spekulacija-ma i geometrijskim pristupima politi!kom %ivotu. Njegova je zada&a “!u-vati i popravljati istovremeno” (ibid., 147).25 Rije!ju, kazuje Burke, vidjev$i bit politike u kompromisu i ravnote%i izme'u suprotstavljenih interesa, “mi nadokna'ujemo, pomirujemo, uravnote%ujemo. U stanju smo tako u suvislu cjelinu ujediniti razne nepravilnosti i protiv$tine $to ih nalazimo u ljudskim poslovima i mislima” (ibid., 148). Temeljno umije&e svakog pra-vog politi!ara zbog toga je stvarati i odr%avati krhki sklad izme'u razli!i-tih interesa, polo%aja, stale%a i svjetonazora, te izme'u prednosti i tereta dru$tvene suradnje.

25 “Kad se zadr%e korisni dijelovi staroga ure'enja, a ono $to se nadoda prilagodi zadr%anome, onda je potrebno pokazati krepku misao, stalnu i ustrajnu pa%nju, razli!ite sposobnosti us-pore'ivanja i kombiniranja, te dovitljiv um, plodan u pronala%enju pomagala. Sve to treba djelovati u neprekinutom srazu s udru%enim snagama protivnih nedostataka, s tvrdokor-no$&u koja odbija svaki napredak, te s lakoumno$&u koja umara i odbija sve $to ve& ima” (Burke, 1993, 147).

Edmund Burke 177

Burkeov konstitucionalni konzervativizam i teorija dr$aveBurkeovo djelo, pored temeljnog razumijevanja dru$tvenog i politi!kog %ivota, osobitog poimanja politi!kog znanja, te naro!ite metode politi!kog promi$ljanja, donosi i posebne doprinose politi!koj teoriji. Svi su ti dopri-nosi nastali u jeku politi!kih borbi i Burkeove strastvene i u pravilu osa-mljeni!ke kritike dominantnih trendova politi!kog moderniteta. Ve&ina Burkeovih politi!kih borbi zavr$ila je porazom. Njegova su teorijska staja-li$ta u odre'enim razdobljima marginalizirana i naizgled posve nadi'ena. Pa ipak, svaka nova kriza moderniteta, iznova se suo!ava s rezonancijama, !esto i pod novim nazivima, Burkeove sna%ne kritike. Burkeovi osobiti doprinosi modernoj politi!koj teoriji o!ituju se u: teoriji dr%ave i konstitu-cionalizmu; teoriji reprezentacije i stranaka; teoriji me'unarodnih odnosa i imperijalne pravednosti. Posebno va%an doprinos !ini Burkeova kritika politi!kog radikalizma i revolucija.

“Vlast je pronalazak ljudskog uma” jasno kazuje Burke “kojim se skr-bi za ljudske potrebe” (Burke, 1993, 55). Pritom politi!ka zajednica osigu-rava uvjete za pragmati!ne potrebe – sigurnost %ivota i stjecanja materijal-nih dobara – ali i pru%a mnogo vi$e od toga. Ona omogu&ava ulju'ivanje !ovjeka i njegovo moralno usavr$avanje. Burke tako povezuje moderno liberalno shva&anje dr%ave (koje u njoj vidi instrument za$tite vlasni$tva), s klasi!nim shva&anjem politi!ke zajednice kao oblika zajedni!kog %ivota u kojoj !ovjek ostvaruje i usavr$ava svoju ljudsku moralnu prirodu. Poli-ti!ka zajednica putem svojih institucija omogu&ava !ovjeku da, u mjeri u kojoj je to mogu&e, njegove “izvorne sklonosti budu osuje&ene, volja nad-zirana, a njegove strasti pokorene” (ibid., 55). To nisu ograni!enja slobode, nego ograni!enja samovolje. Tek ona omogu&avaju postignu&e i uve&anje kvalitete razumne slobode. Zada&a je politike da osigura op&e dobro, na kojemu, shodno svom dru$tvenom polo%aju, mogu sudjelovati svi !lanovi zajednice. Op&e ili politi!ko dobro po!iva na ravnote%i izme'u pogodno-sti regulirane dru$tvene suradnje, koja se o!ituje u zakonskim i obi!ajnim pravima, i, s druge strane, tereta zajedni!kog %ivota, koji se o!ituje u poli-ti!koj obvezi.

U legitimiranju politi!kog autoriteta, Burke zauzima posredni!ku poziciju izme'u dvaju suprotstavljenih i podjednako neuvjerljivih stajali-$ta, koja se u me'usobnom suprotstavljanju uzajamno hrane. Rije! je o stajali$tu “starih fanatika” – zagovornika bo%anskog prava monarha i “no-vih fanatika” – zagovornika pu!kog izbora kao na!ina legitimiranja vlasti. Oba suprotstavljena stajali$ta, po!ivaju na istovjetnoj zabludi: arbitrarnoj


legitimaciji politi!kog autoriteta.26 Politi!ka zajednica ne mo%e bezuvjetno po!ivati ni na volji jednoga – kralja, ali ni na volji mno$tva – puka. Bez-uvjetna volja, neovisno o tome tko je njezin nositelj, po sebi je arbitrarna i nepredvidljiva, te utoliko neprimjerena da bude jedini temelj politi!kog %ivota. Zbog tog razloga Burkeova legitimacija politi!kog autoriteta prida-je disponirljivom elementu volje, i to ne bilo kakve, nego uravnote%ene volje svih sastavnica dru$tva, ograni!avaju&i element uvrije%enih socijal-nih i politi!kih praksi. Rije!ju, Burke opravdava politi!ke ustanove s pozi-vom na historijski um i iskustvo. Oni objedinjuju pretpostavljeni izvorni ugovor i dugi povijesni niz prihva&enih i u obi!ajnom pravu priznatih i preno$enih praksi zajedni!kog %ivota.27 Burke retori!ki prihva&a liberalni kontraktualizam ili ideju da je politi!ku zajednicu mogu&e legitimirati s ugovornim prijenosom prava, samo zato da bi pojam ugovora argumenta-cijski pro$irio, preina!io i doveo do zna!enja historijskih oblika %ivota. Time Burkeov historijski ugovor odmi!e od liberalnog, instrumentalnog i redukcionisti!kog razumijevanja politike, te ocrtava konzervativno, sup-stancijalno i sveobuhvatno razumijevanje politi!kog %ivota.28

Politi!ki poredak mo%e ostvariti svoju svrhu – op&e ili javno dobro – samo ako je dobro ure'en. Dobro ure'eni politi!ki poredak, misli Burke,

26 “Ti stari fanatici jedine i arbitrarne mo&i, dogmatizirali su da je nasljedno kraljevanje jedi-na zakonita vladavina na svijetu, upravo kao $to novi fanatici pu!ke arbitrarne mo&i tvrde kako je narodni izbor jedini zakoniti izvor vlasti” (Burke, 1993, 27).

27 “Zamijetit &ete kako je od Magnae Chartae pa do Deklaracije o pravima, jedna te ista poli-tika na$eg ure'enja bila da tra%i i utvrdi na$e slobode kao neotu'ivu ba$tinu namrijetu nam od predaka i namijenjenu na$im potomcima; kao neki posjed koji posebno pripada narodu ovoga kraljevstva, a bez ikakva pozivanja na neko op&enitije ili ja!e pravo” (Burke, 1993, 33)

28 Zna!ajke Burkeova historijskog ugovora o politi!koj zajednici su: prvo, dr%ava ne nastaje i ne postoji po modelu privatno-pravnog prometa ugovornih strana jer “dr%ava se ne smije smatrati tek malo boljim orta!kim sporazumom u trgovini paprom, kavom, pamu!nom tkaninom ili nekim takvim niskim poslom” (Burke, 1993, 86). Drugo, “ni%i ugovori o pred-metima od pukog prigodnog interesa mogu se raskidati po volji – ali dr%ava se … ne smije uzeti kao sitan privremeni interes, koji se razvrgava voljom strana ugovornica”. Tre&e, dr%a-va nije “udru%enost u stvarima koje slu%e samo grubom %ivotinjskom postojanju privreme-ne i propadljive naravi. To je udru%enost u svekolikoj znanosti, u svekolikoj umjetnosti, udru%enost u svakoj vrlini i svakom savr$enstvu” (ibid.). Rije!ju, dr%ava nije samo instru-mentalna tvorevina izvanjske koristi, nego je supstancijalna forma civiliziranog na!ina %ivota, koji oblikuje individualno i zajedni!ko postojanje. *etvrto, moralni i civiliziraju&i ciljevi dr%ave otvoreni su i kontinuirani horizont povijesti, odnosno “kako se ciljevi takve udru%enosti ne mogu posti&i ni za mnogo nara$taja, to ona postaje zdru%enost ne samo iz-me'u %ivih, nego izme'u %ivih, mrtvih i onih koji &e se tek roditi” (ibid.). Naposljetku peto, historijski ugovor o politi!kom poretku nije izraz samo ljudske volje, nego je instanca i oprimjerenje prirodnih zakona ili nu%nog poretka svijeta. Utoliko “svaki ugovor svake po-jedine dr%ave nije nego klauzula u onom velikom prvobitnom ugovoru vje!nog dru$tva, koji povezuje vi$e i ni%e naravi, spajaju&i vidljivi i nevidljivi svijet… koji svaku " zi!ku i moralnu prirodu dr%i na odre'enom joj mjestu. Taj zakon nije podlo%an volji onih, koji su beskrajno vi$om obvezno$&u du%ni podlo%iti svoju volju tom zakonu” (ibid., 87).

Edmund Burke 179

po!iva na ideji ravnote%e ili skladnom odnosu dijelova i cjeline. Ravnote-%a politi!kog poretka o!ituje se na dijakronijskoj i sinkronijskoj ravni. Dijakronijska ravnote%a poretka zna!i historijsko i dinami!ko jedinstvo kontinuiteta i promjene, odr%avanja i popravljanja, tradicije i napretka. “*uvaju&i tako put prirode u vo'enju dr%ave”, pi$e Burke, “u onom $to popravljamo nismo nikada posve novi, u onom $to zadr%avamo nismo nikada posve zastarjeli” (ibid., 33). Dijakronijska ravnote%a poretka za-jam!ena je s normativnim stavom tradicionalizma. Sinkronijska ili stati!-ka ravnote%a politi!kog poretka po!iva na konceptu mje$ovite i umjerene konstitucionalne vladavine. Mje$oviti politi!ki poredak, smatra Burke, prirodni je izraz, razli!itih, protivnih i sukobljenih interesa, kakvi postoje u svakom slo%enom dru$tvu. S politi!kim predstavljanjem razli!itih inte-resa, shodno njihovoj va%nosti, a $to podrazumijeva i isklju!enje, kako Burke ka%e, ni%ih zanimanja bez !asti i vrline, posti%u se dvije stvari. Prvo, time se po$tuju velike razlike me'u ljudima nastale na temelju %ivota u gra'anskom dru$tvu ili njihovoj drugoj “ste!enoj naravi”. Rije! je o razli-kama “prema ro'enju, naobrazbi, pozivu, %ivotnoj dobi, prebivanju u gra-du ili selu, raznim putovima stjecanja i u!vr$&ivanja imutka, te prema nji-hovu kvalitetu, $to ih sve !ini nalik mnogim razli!itim %ivotinjskim vrsta-ma” (ibid., 161). Zbog toga je njihovo svrstavanje i predstavljanje prema stale%ima i razredima, te pridavanje odgovaraju&ih polo%aja i povlastica, odgovor na “ono $to tra%e njihove konkretne prilike” i “prerogative same prirode” (ibid., 161, 46).

Nejednaka zastupljenost ili politi!ka nejednakost ne zna!i, ideologij-ski tvrdi Burke, poricanje ideje jednakosti. Stvarna nejednakost u dru$tvu “ne mo%e se ukloniti”, a nju “poredak gra'anskog %ivota uspostavlja kako na dobrobit onih koje mora ostaviti u skromnom polo%aju, tako i onih koje mo%e uzvisiti u sjajniji, no ne i sretniji polo%aj” (ibid., 36). Drugim rije!ima, stvarne, socijalne i politi!ke nejednakosti su nu%nosti. Vrednotu jednakosti pak, Burke ideologijski reinterpretira. Isprva isti!e da se “prava moralna jednakost !ovje!anstva” sastoji u tra%enju i prepoznavanju sre&e “koja se vrlinom mo%e na&i u svim uvjetima”, da bi zatim posegnuo za klasi!nom aristotelovskom teorijom proporcionalne jednakosti ili na!e-lom jednako prema jednakima.29 To zna!i da “sve treba biti otvoreno, ali ne svakom !ovjeku bez razlike” (ibid., 47). Vrednota jednakosti nije u pri-mjeni jednakog kriterija na nejednake ljude, nego upravo obrnuto, u razli-!itom postupanju prema razli!itim ljudima, a obzirom na njihove zasluge i vrsno&e. Burke smatra da vrednota jednakosti ne zna!i politi!ku jedna-kopravnost gra'ana, nego zna!i proporcionalnu jednakost ili hijerarhijski

29 Usporedi: Aristotel, 1988, 1301a, 20–30; 1282b, 23–30.


uskla'enu cjelinu u kojoj je svatko, shodno svom polo%aju, zna!enju i za-sluzi, nositelj adekvatno jednakih privilegija. Takvu jednakost, koja po!iva na razlikama u ste!enoj ljudskoj prirodi, Burke naziva “plemenitom jed-nakosti” koja postoji “bez uni$tenja stale%a” (ibid., 69). Burkeova ideja proporcionalne i “plemenite jednakosti” dovodi do toga da je “dr%ava… doli!no i odgovaraju&e zastupana samo svojim sposobnim i bogatim lju-dima” (ibid., 47). I unutar tako stvorene skupine kvali" cirano jednakih ljudi, Burke pose%e za idejom ravnote%e kao jamstva stabilnosti poretka. Naime, “kako je sposobnost djelatno i energi!no na!elo, a vlasni$tvo tro-mo, nepokretno i plaho, ono nikada ne mo%e biti sigurno pred naletom sposobnosti, osim ako nije prekomjerno zastupljeno” (ibid., 47). Prevlada-vaju&a zastupljenost vlasni$tva, i to prije svega tradicionalnog zemljopo-sjeda i obiteljskog gospodarstva, kao stati!kih elemenata, a pred $pekula-tivnim kapitalom i poduzetni!kim duhom, kao dinami!kih momenata, treba jam!iti stabilnost poretka i biti brana pred naglim promjenama.30

Druga va%na stvar u mje$ovitom politi!kom poretku, pored politi!ke artikulacije socijalnih razlika me'u ljudima, jest ostvarivanje skladnoga politi!kog poretka na temelju ravnote%e izme'u razli!itih i sukobljenih interesa. Burke u konzervativnu politi!ku teoriju uklju!uje zasade liberal-nog konstitucionalizma. Rije! je prije svega o na!elu vladavine zakona, te podjeli vlasti i me'usobnoj kontroli i ravnote%i grana vlasti. Najve&i ne-prijatelj politi!kog poretka jest neograni!ena i nekontrolirana mo&, bez obzira na to tko je njezin socijalni nositelj. “Tamo gdje imamo apsolutnu vlast”, sarkasti!no zapisuje Burke, “potrebna je samo rije! da ukinemo za-jedno nedostatke i ure'enje” (ibid., 147). Pri tome je posve svejedno je li nositelj apsolutne vlasti kralj ili ni!ime ograni!ena pu!ka samovolja. Lijek za bolesti apsolutne i arbitrarne vlasti, bila ona “monarhijska ili demokrat-ska tiranija” jest “sav taj spoj i protivnost interesa, ona akcija i reakcija koja u svijetu prirode i politike, iz me'usobne borbe razlo%nih sila izvla!i sklad cjeline” (ibid., 73, 35). Pored konstitucionalnog ure'enja mje$ovitog poli-ti!kog poretka, branu pred samovoljnom i apsolutnom politi!kom mo&i, !ini i umjerenost politi!kog ure'enja. Ona po!iva na uva%avanju prirod-

30 Burke ne pada u zamku da i sam u!ini ono $to prigovara drugima – apstraktni mit o to!-nom omjeru izme'u predstavljanja vlasni$tva i predstavljanja sposobnosti. Umjesto toga, isti!e dva suprotstavljena prakti!ka na!ela, koja u svakoj konkretnoj situaciji treba razbori-to uzeti u obzir. S jedne strane, isti!e Burke “ne&ete stoga pomisliti da mo&, vlast i vrsno&u %elim svesti na krv, ime i naslov. Ne, gospodine. Nema kvali" kacije za vlast osim vrline i mudrosti, stvarne ili pretpostavljene” (Burke, 1993, 47). S druge strane, protute%a dinami!-kom elementu sposobnosti treba biti stati!ki element preskripcije “stanovito pristojno isti-canje, neka prednost (ne njezino isklju!ivo prisvajanje) koja se nekome daje po ro'enju, nije ni neprirodna ni nepravedna, a ni neumjerena” (ibid., 48).

Edmund Burke 181

nih i povijesnih zadanosti, koje !ine nedisponirljivi i utoliko ograni!ava-ju&i dio politi!kog odlu!ivanja. Rije! je o preskripcijama prirodnog zako-na i obi!ajnosti, te velikim i op&im predrasudama religije i vlasni$tva, koje !ine objektivnu protute%u subjektivnoj politi!koj volji. Na taj na!in pore-dak je za$ti&en od ishitrenih i hirovitih odluka, odnosno posti%e se njego-va umjerenost. Burke je povezao elemente liberalnog konstitucionalizma s konzervativnim razu mijevanjem politi!ke zajednice. Time je uobli!io po-sebno stajali$te konstitucionalnog konzervativizma.31 Burke, s jedne stra-ne, dosljedno inzistira na vladavini zakona, po$tovanju privatnog vlasni$-tva, religijskoj toleranciji, reprezentativnoj vlasti, neovisnom sudstvu, te me'usobnoj kontroli i protute%i suprotstavljenih interesa, dok, s druge strane, smatra da je uravnote%eni politi!ki poredak najvi$a vrednota, te izvor svekolike moralne i zakonske slobode, a time i civiliziranog %ivota uop&e.

Teorija politi"kog predstavljanja i politi"ke strankeBurkeova teorija politi!kog predstavljanja i politi!kih stranaka dosljedno proizlazi iz njegova shva&anja dru$tva kao organski i korporativno ure'e-ne cjeline, te njegova shva&anja politi!ke zajednice kao mje$ovitog i urav-note%enoga politi!kog poretka. Temeljna ideja Burkeove teorije reprezen-tacije jest da se predstavljaju i promi!u interesi, a ne osobe. Interesi su objektivne, uglavljene i relativno postojane potrebe korporativnih i stale$-kih tijela. Tako, primjerice, postoji trgova!ki interes, zemljovlasni!ki inte-res, interes crkvenih tijela, interes mno$tva. Interesi su predstavljeni shod-no njihovom zna!enju za cjelinu i ravnote%u dru$tva i politi!kog poretka. Ve&ina ljudi, kao !lanova korporativnih i stale$kih tijela, razreda i grado-va, ne mo%e spoznati $to su njihovi pravi interesi. Oni nisu stvar pukog

31 Burkeov konstitucionalni konzervativizam razlikuje se od reakcionarnog konzervativizma koji zastupa, primjerice, Joseph de Maistre. )est godina nakon Burkeova djela Razmi#ljanja o revoluciji u Francuskoj, De Maistre je objavio spis Razmatranja o Francuskoj u kojem se, tako'er, %estoko obru$ava na revoluciju i prosvjetiteljstvo. De Maistreova teorijska pozicija, me'utim, razlikuje se od Burkeove u barem !etiri to!ke: 1) on jednostrano i radikalno ide-alizira pro$lost; 2) izravno se oslanja ne teolo$ke premise i religijske uvide u politi!koj te-oriji; 3) odbacuje svaku vrstu racionalizma; 4) ocrtava konzervativnu utopiju potpune utop ljenosti pojedinca u zajednicu, u kojoj se gubi svaka razli!itost i napetost. S druge stra-ne, Burkeovo stajali$te razlikuje se od Lockeova konstitucionalnog liberalizma, po tome $to liberalizam smatra da je politi!ki poredak instrumentalan i u krajnjoj liniji nu%no zlo, dok je za Burkea politi!ki poredak supstancijalni oblik %ivota, prijeko potreban za moralni razvoj !ovjeka. Primarni subjekt politi!kog djelovanja za Lockea je pojedinac, dok je za Burkea to organski uravnote%ena zajednica. Liberalizam smatra da je ograni!en doseg poli-ti!kog djelovanja, dok Burke misli da politi!ko djelovanje nije ograni!eno po dosegu, nego po kvaliteti ili mo&i zadiranje u prirodni tijek stvari.


mnijenja ili volje, nego su stvar razboritih uvida prakti!nog uma do kojih mno$tvo ne mo%e doprijeti. Zbog tog razloga Burkeova elitisti!ka teorija politi!kog predstavljanja postavlja dvostruki " ltar. S jedne strane, Burke se protivi prijedlogu izborne reforme u Engleskoj koji zagovara teritorijal-ne izborne okruge i pro$irenje prava glasa na sve mu$karce. S druge i te-orijski interesantnije strane, on uspostavlja odnos paternalisti!kog povje-renja izme'u predstavnika i njegovih bira!a u izbornom okrugu. Odnos je paternalisti!ki zbog toga $to predstavnici !ine “prirodnu aristokraciju” (Burke, 2005, IV, 109), te stoga mogu razborito spoznati interese cjeline politi!ke zajednice i interese dijela koji predstavljaju, te shodno tome od-lu!iti $to je u danom povijesnom trenutku najbolje u!initi.32 Vlast, naime, ne mo%e po!ivati ni na mnijenju, ni na volji, nego na razboritosti ili “op-&em umu cjeline”. Volja nije princip politi!kog djelovanja jer “niti nekoli-cina, niti mno$tvo nema pravo, u bilo kojoj stvari povezanoj s du%nostima, povjerenjem, dogovorom ili obvezom, djelovati jedino po svojoj volji” (ibid., 101). Volja i du%nost, tvrdi Burke, uvijek su suprotstavljeni pojmo-vi. Volja nikada ne mo%e biti “standard ispravnog i neispravnog”, a isprav-no i neispravno jesu ono !ime se bavi politika. Ako bi vlast bila stvar bilo !ije volje, podu!avao je Burke svoje bira!e u Bristolu, onda bi volja bira!a, bez ikakve dvojbe, trebala biti nadmo&na. Ali vlast i zakonodavstvo su stvar uma i prosudbe. Mno$tvo ne samo da ne mo%e spoznati svoje prave i najva%nije interese, nego ono ne mo%e misliti ili djelovati bez vodstva i usmjeravanja. Utoliko i mo& “u rukama mno$tva... ne dopu$ta nikakav nadzor, nikakvo usmjeravanje, niti bilo kakav postojani smjer” (ibid., 102).33 Sve su to razlozi da politi!ko predstavljanje ne mo%e po!ivati na udovoljavanju prohtjevima, %eljama i mnijenju mno$tva, nego na paterna-listi!kom povjerenju, koje uspostavlja moralne obveze s obje strane. Zada-&a je predstavnika da, shodno svojim mo&ima razboritog predstavljanja, promi!u interese svojih bira!a promotrenih s aspekta cjeline politi!kog poretka.34 Zada&a je pak bira!a da se pouzdaju u svoje predstavnike i s

32 “Ljudi nemaju pravo”, tvrdi Burke, “na ono $to nije razborito i $to nije na njihovu korist” (Burke, 1993, 57).

33 Burke dodaje: “niti jedan zakonodavac, u bilo kojem dobu svijeta, nije dragovoljno posta-vio aktivnu mo& u ruke mno$tva…. Narod je prirodni nadziratelj autoriteta, ali zajedno obna$ati autoritet i nadzirati autoritet je protuslovno i nemogu&e” (Burke, 2005, IV, 102).

34 Mno$tvo spoznaje zbilju u neposrednim do%ivljajima i osje&ajima: uskra&enosti, patnji, deprivilegiranosti, ushi&enosti, mr%nji, slutnji i raznovrsnim o!ekivanjima. Predstavnici trebaju prepoznati i osjetiti taj pu!ki sentiment, da bi ga politi!ki artikulirali, odredili mu uzroke, smjer i terapiju. “Ljudi su gospodari. Oni trebaju samo ugrubo iskazati svoje %elje. Mi smo vrsni umjetnici; mi smo vje$ti majstori koji njihovim %eljama daju savr$enu for-mu... Oni su patnici, koji kazuju simptome svojih tegoba; mi znamo to!no izvori$te bolesti te kako primijeniti lijek” (citirano u: Pitkin, 1967, 184).

Edmund Burke 183

vremenom uvide razboritost njihove odluke, ma koliko bi ona mogla biti suprotna njihovim trenuta!nim nagnu&ima. Predstavnik se ne smije povi-novati %eljama svojih bira!a. “Va$ predstavnik duguje Vam”, tvrdi Burke, “ne samo svoju marljivost, nego i svoju prosudbu, a on Vas izdaje, umjesto da vam slu%i, ako svoju prosudbu %rtvuje va$em mi$ljenju” (Burke, 2005, II, 59–60).35 Paternalisti!ki odnos predstavnika i bira!a – predstavnici su du%ni vladati na dobrobit bira!a i politi!ke zajednice, ali nisu izravno od njih nadzirani – uravnote%en je s izbornim pravom bira!a da uskrate po-vjerenje predstavniku u Donjem domu Parlamenta. Burke je uvjeren da je na!elno i na dugi rok ostvariva suglasnost izme'u razboritih odluka pred-stavnika i htijenja bira!kog tijela. Ono $to predstavnik razumije sada, bi-ra!ko &e tijelo, koje je po naravi tromije i sporije u!i, shvatiti nakon kra&eg ili du%eg vremena. Ako, me'utim, do suglasnosti ne mo%e do&i, bira!ko tijelo ima pravo, da na vlastitu odgovornost, na izborima uskrati povjere-nje predstavniku.36

Burkeova teorija politi!kih stranaka u skladu je sa njegovom teori-jom reprezentacije. Obje nastaju u okviru Burkeova nastojanja da, na ide-olo$koj platformi obrane britanskog konstitucionalizma, dade vigizmu novo zna!enje i politi!ku artikulaciju. Burke legitimira djelovanje politi!-ke stranke, posebice frakcije rockinghamskih vigovaca, tako $to posebne historijske i politi!ke situacije interpretacijski uzdi%e na principijelnu razi-

35 Burke nastavlja: “sigurno je, gospodo, da predstavnik treba biti sretan i ponosan $to %ivi u najstriktnijem zajedni$tvu, najprisnijem saobra&anju i potpuno bezrezervnoj komunikaciji sa svojim bira!kim tijelom. Njihove %elje, trebaju imati veliki zna!aj za njega, njihova mi-$ljenja duboko po$tovanje, njihovi poslovi neprekidnu pozornost. Njegova je du%nost da %rtvuje svoj odmor, svoju ugodu, svoja zadovoljstva njihovim – i iznad svega, uvijek, u svim slu!ajevima, da prednost daje njihovom interesu pred svojim. Ali njegovo nepristrano mi$ljenje, njegov zreli sud, njegovu prosvije&enu savjest, ne mo%e %rtvovati vama, niti bilo kojem !ovjeku ili skupini ljudi” (Burke, 2005, II, 60).

36 Upravo se to dogodilo Burkeu prigodom njegova kandidiranja za drugi mandat u predstav-ljanju Bristola, onodobno drugog grada u Engleskoj. Neposredno uo!i izbora, Burke je odr%ao govor, poznat kao Speech of Bristol Guildhall iz 1780. u kojemu odgovara na kritike bira!kog tijela i ocrtava svoje razumijevanje predstavni$tva. Burke odbacuje sve !etiri upu-&ene mu kritike: 1) “zanemarivanje du%nog po$tovanja prema bira!ima zbog rijetkih posje-ta”; 2) “postupanje u dono$enju prvog Irskog trgova!kog zakona”; 3) “mi$ljenje i postupanje u vezi sa zakonskim prijedlogom lorda Beauchampa, koji se ti!e du%nika”; 4) “glasovanja u posljednjem slu!aju oko rimskih katolika” (Burke, 2005, II, 229–230). Burke obja$njava svoje odluke: dosljedno je branio interese Bristola, ali i zagovarao pravo Irske na slobodnu trgovinu; zalagao se za ubla%avanje kazni du%nicima jer samo tako mogu vratiti svoje dugo-ve; stao je uz religijsku toleranciju i podupro potpuno obespravljene irske katolike. Zaklju!-no isti!e Burke “Ne tvrdi se da sam u dugom razdoblju moje slu%be, ma i u jednom slu!aju, %rtvovao najmanji va$ interes mojoj ambiciji ili mojem blagostanju... Ne! optu%be protiv mene samo su jedne vrste, da sam na!ela op&e pravednosti i dobrohotnosti gurao odve& daleko; dalje nego li bi oprezna politika dopu$tala, dalje negoli bi se mnogi mogli slo%iti” (ibid., 263).


nu. To posti%e time $to politi!ke probleme vremena razmatra kroz prizmu moralnih i konstitucionalnih pitanja. U drugoj polovini 18. stolje&a, u prvi plan javnih rasprava ponovno dolaze konstitucionalna pitanja odno-sa kralja i parlamenta.37 Godine 1770. Burke pi$e Misli o uzroku sada#njih nezadovoljstava (" oughts on the Cause of the Present Discontents) u koji-ma, na motivu kraljevih zloporaba, ocrtava svoju teoriju stranaka.38 Burke iznosi tezu o “dvorskoj kabali”, “dvostrukom kabinetu” i “stranci kraljevih prijatelja” koji hine neovisnost, a zapravo se tajno dogovaraju s kraljem, izdaju&i na!ela konstitucionalizma (Burke, 2005, I, 342, 315, 319). Urav-note%eni i mje$oviti poredak po!iva na konstitucionalnom skladu monar-hijskog, aristokratskog i demokratskog elementa. Zada&a je stranke da putem parlamentarna djelovanja omogu&i sredi$nju i stabiliziraju&u ulogu aristokracije, te tako sprije!i bilo monarhijska, bilo pu!ka posezanja. “Kada se zli ljudi povezuju” kazuje Burke, “dobri se moraju udru%iti; ina!e &e pasti jedan po jedan” (ibid., 343). Kraljeva stran!arenja i potkupljivanja predstavnika ugro%avaju vlast koja po!iva na vlasni$tvu i vrlini. Obranu pred konspiracijom i uzurpacijom mo%e pru%iti samo stranka karakternih ljudi, koja vra&a dostojanstvo Parlamenta i obnavlja “staru slu%bu nadzo-ra” (ibid., 350). Burke odre'uje stranku sljede&im rije!ima: “tijelo ljudi ujedinjenih da zajedni!kim djelovanjem promi!u nacionalne interese, a na temelju odre'enog na!ela koje svi prihva&aju” (ibid., 345). Burkeova de" nicija isti!e va%nost i snagu zajedni!kog djelovanja za op&e ciljeve, ali i ostavlja otvorenim pitanje prava na individualnu prosudbu i izdvojeno mi$ljenje. Stranka treba omogu&iti

da oblikujemo na!ela prema na$im du%nostima i situacijama. Da bu-demo posve uvjereni da su na$e neprakti!ne vrline la%ne; i da radije riskiramo pogre$ke u djelovanju s u!inkom, negoli da tratimo na$e dane bez prijekora i bez koristi. Javni %ivot je stanje mo&i i snage; ogre$uje se u svoju du%nost onaj koji kraj budilice spava, kao i onaj koji prelazi neprijatelju (ibid., 348–349).39

37 Do kuda se%u kraljeve prerogative u postavljanju ministara i funkcioniranju izvr$ne vlasti? Kakav je odnos izme'u kralja i ministara, a kakav izme'u ministara i parlamenta? Kralj George III, shodno svojim prerogativama, za ministra postavlja Lorda Butea, svog negda$-njeg tutora i osobu od posebnog povjerenja. Vigovski prvaci su uvjereni da je kralj time zlorabio svoj polo%aj jer je pomije$ao javno i privatno djelovanje, prekomjerno pro$irio svoju mo& i naru$io konstitucionalnu ravnote%u.

38 Koliko su kraljeve zloporabe bile dio tek osna%ivanja vlastite pozicije, a koliko dio smi$lje-nog plana za obnovom apsolutisti!ke mo&i, te$ko je procijeniti, no gotovo je jednodu$no prihva&ena ocjena da je afera s Lordom Buteom preuveli!avana i iskori$tena za politi!ko pro" liranje vigovske stranke.

39 O Burkeovoj teoriji stranaka, vidi: O'Gorman, 1973; Pitkin, 1967.

Edmund Burke 185

Ljudi &e uvidjeti nu%nost po$tenog povezivanja, ali &e mo%da to vidjeti kad je odve& kasno. Zbog toga je prijeko potrebno da “rano djelovanje sprije!i kasnije i uzaludno nasilje” (ibid., 349).40

Burkeova teorija predstavljanja o!ituje se u politi!koj artikulaciji i promociji zastupanih interesa. Interesi su objektivni i racionalno obrazlo-%ivi te podatni da na temelju rasprave, dovedu do razboritih dogovora koji se uklju!uju u nacionalnu politiku. Zada&a je predstavnika da u parla-mentu predstavi, razborito obrazlo%i i zastupa odgovaraju&e interese. Predstavnik zastupa takve interese, ali je on prije svega !lan parlamenta i utoliko odgovoran za cjelinu politi!ke zajednice.41 Burkeova teorija pred-stavni$tva po!iva na izvanjskoj i unutarnjoj ravnote%i. Izvanjska ravnote%a je u izboru predstavnika shodno va%nosti interesa koji predstavljaju, te u njihovu nadzoru od strane Doma lordova. Unutarnja ravnote%a, pak, po!iva na dvije stvari: neobvezuju&em mandatu predstavnika i na!inu dono$enja politi!kih odluka putem razborite parlamentarne rasprave. Predstavnik ima neobvezuju&i mandat jer nije obavezan slijediti upute i %elje svojih bira!a, nego zastupati njihove interese s gledi$ta cjeline poli-ti!ke zajednice. Na!in dono$enja politi!kih odluka putem parlamentarne debate tako'er podrazumijeva ravnote%u op&ih i posebnih interesa. Ra-sprava, uvjeren je Burke, mora pokazati snagu i uvjerljivost argumenta, te otkriti $to su zapravo pravi interesi nacije, koji obvezuju predstavnike. Po-liti!ko odlu!ivanje ne smije se svesti na preglasavanje i po!ivati na meha-ni!koj snazi ve&inskog na!ela, nego treba te%iti konsenzusu. On se posti%e uva%avanjem argumenata, uvjeravanjem i kompromisom. Burkeovim rije-!ima, parlament nije “kongres ambasadora razli!itih i neprijateljskih inte-resa… nego je raspravna skup$tina jedne nacije s jednim interesom” (Bur-ke, 2005, II, 60).

40 Burke je, dakako, svjestan da stranka koja treba biti brana pred politi!kom degeneracijom i korupcijom, i sama treba paziti da okupi !asne ljude predane javnom, a ne privatnom inte-resu. “primijetio sam” pi$e Burke “tri vrste ljudi kojih se valja kloniti. One koji ne zagovara-ju ni$ta, nego slijede svoje vlastite interese i pokazuju spremnost da se pridru%e trenuta!-nim nositeljima mo&i, ma u !ijim rukama da je ona i ma kako bila kori$tena. Druga vrsta su ambiciozni ljudi, slabih ili nikakvih principa, koji sa svojom prevrtljivo$&u iskori$tavaju sve stranke i zato izbjegavaju u&i u ne$to $to bi se moglo razumjeti kao sporazum s bilo kojom od njih. Sljede&u vrstu jedva je vrijedno spomenuti jer se radi o !etvero ili petoro seoske gospode male u!inkovitosti u javnom djelovanju” (Burke, 1958–1978, IV, 79).

41 “U nas predstavnik” pi$e Burke, uspore'uju&i britanski poredak i francusko revolucionar-no ustrojstvo vlasti, “odvojen od ostalih dijelova, ne mo%e ni postojati, ni djelovati. Vlast je to!ka na koju se poziva svaki !lan i okrug na$e zastupljenosti. To je sredi$te na$eg jedinstva. Ta vlast na koju se poziva je povjerenik za cjelinu, a ne za dijelove” (Burke, 1986, 303). Us-poredi hrvatski prijevod gdje se “trustee” prevodi kao upravitelj (Burke, 1993, 164).


Me%unarodni odnosi: imperijalna pravednost, irsko pitanje, emancipacija ameri"kih kolonista i pitanje IndijeSredi$nja ideja Burkeove politi!ke teorije, skladni poredak u uravnote%e-nim cjelinama, povezuje njegovo razumijevanje individualnog, nacional-nog i me'unarodnog %ivota. Kao $to individualni %ivoti dobivaju svoj smisao i zna!enje s pripadanjima, ograni!enjima i privr%enostima u gra-'anskom dru$tvu i politi!koj zajednici, tako i nacionalne dr%ave grade svoju opstojnost i identitet u mre%i me'unarodnih odnosa. Poredak dr-%avnog stanja pretpostavlja stanoviti poredak me'unarodnih odnosa. Unutarnja i vanjska politika za Burkea su samo dva motri$ta ili strane iste stvari. U razmatranju me'unarodnih odnosa Burke u prvi plan postavlja tri teme. To su: narav me'unarodnih odnosa, imperijalna pravednost i legitimacija konzervativnog intervencionizma. U razmatranju naravi me-'unarodnih odnosa Burke izmi!e kasnijoj, idealnotipskoj podjeli na reali-ste (Machiavelli i Hobbes), racionaliste (Grotius i Vattel) i revolucionare (Kant i Marx) (Wight i Porter, 1992). Njegovo poimanje me'unarodnih odnosa polazi od kategorije mo&i, ali se ipak ne uklapa u realisti!nu $kolu jer me'unarodne odnose ne vidi kao polje anarhije. Burke, $tovi$e, smatra da su prirodni zakon i prava naroda obvezuju&i moralni sklopovi za odnose me'u dr%avama. S druge strane, on se razlikuje od $kole revolucionara utoliko $to odbacuje univerzalnu moralnu solidarnost i svjetsku zajedni-cu. Njegovo je stajali$te najbli%e $koli racionalista, ali se od njih razlikuje druk!ijim poimanjem nacije, suvereniteta i karaktera me'unarodne pove-zanosti.

Nacija ili politi!ki osvije$teni narod za Burkea je historijska zajedni-ca. To zna!i da njegovo poimanje nacije povezuje teritorijalno i institucio-nalno jedinstvo, na !emu inzistiraju racionalisti i teoreti!ari dru$tvenog ugovora, s romanti!arskim idejama o naciji kao zajedni$tvu duha, kulture i etniciteta. Suverenitet dr%ave nije apsolutan, nego je ograni!en i kvali" ci-ran. To je zato $to su mo& i sloboda dr%ava uvijek samo dio me'unarod-nog poretka, koji po!iva na sustavu postojanih ravnote%a mo&i. Europska stabilnost i ravnote%a po!iva na !etiri regionalne ravnote%e: “1. velika sre-di$nja ravnote%a Britanije, Francuske i )panjolske; 2. ravnote%a Sjevera; 3. ravnote%a Austrije i Prusije; 4. ravnote%a Italije” (Burke, 2005, V, 278). Sustav me'unarodne ravnote%e u Europi nije samo odnos snaga, nego je to ponajprije moralni cilj. On iskazuje jedinstvo kulturnog kruga i !uva od opasnosti koje donose hegemonija ili dezintegracija. Priznata i stabilna me'unarodna ravnote%a mo&i i temeljno jedinstvo obi!aja, religije i insti-tucija !ine zalog slobode svake pojedine europske dr%ave. To je “javni za-kon Europe”, odnosno “poznati obi!ajni zakon Europe za sva vremena i

Edmund Burke 187

od strane svih mo&i” (ibid.). Europa je za Burkea “virtualno jedna dr%ava” povezana istovjetnim zakonima, ustanovama i ponajprije zajedni!kom kulturom. Njegovo razumijevanje me'unarodnih odnosa u Europi nali-kuje modelu srednjovjekovnoga Zapadnog kr$&anstva: ravnote%a jedin-stva i razli!itosti, kulturne univerzalnosti i politi!ke decentralizacije.

Imperijalna zajednica je, kazuje Burke, “skupina vi$e dr%ava pod jed-nom zajedni!kom glavom”, a u kojoj “podre'eni dijelovi imaju mnoge lokalne privilegije i za$tite” (ibid., II, 84–845). Imperijalno pravo zemlje matice formalno nije ograni!eno. Ipak, imperijalni odnosi ne po!ivaju na pukoj prevlasti i podvrgavanju. Umjesto toga, smatra Burke, strukturu imperijalnih odnosa odre'uje i obvezuje trostruko povjerenje. Rije! je, prvo, o povjerenju prema univerzalnim odredbama prirodnog zakona koje nala%u obzirnost i po$tovanje prema svakom !ovjeku. Normativni obrazac prirodnog zakona je primarno upori$te s kojeg Burke kritizira imperijalnu politiku prema Indiji. Druga vrst povjerenja utkanog u impe-rijalne odnose !ini pravo naroda. Tu tekovinu rimskog prava, Burke kori-sti za razumijevanje primjerenog odnosa me'u narodima sa zajedni!kom kulturom i povije$&u. Naposljetku, tre&a vrst povjerenja, koje odre'uje imperijalne odnose, je povjerenje prema britanskom Parlamentu. Smisao imperija, Burke nikada nije vidio samo i jedino u $irenju Britanske nacio-nalne mo&i, nego i u $irenju politi!ke moralnosti sazdane na britanskom konstitucionalizmu. Burkeova na!ela imperijalne pravednosti i politi!ke moralnosti u imperiju proizlaze iz njegovih stavova prema trima klju!nim pitanjima vremena: 1) odnosu prema irskim katolicima; 2) odnosu prema ameri!kim kolonistima; te 3) odnosu prema indijskim narodima.

Burke je vezan za irsko pitanje svojim podrijetlom i odgojem, zatim godinama slu%bovanja u Irskoj, te naposljetku cjelo%ivotnim nastojanjem da imperijalne odnose pomiri s prosperitetom obespravljene katoli!ke ve&ine u Irskoj. Za vrijeme slu%bovanja u Dublinu tijekom razdoblja 1761–64. Burke je napisao, nikad dovr$eni i tek posthumno objavljeni spis Rasprave o papinskim zakonima. Sredi$nja je tvrdnja spisa jednozna!na: politi!ki sustav u Irskoj je “nepravedan, nepoliti!ki i neu!inkovit, te ima najpogubniji utjecaj na prosperitet, moral i sigurnost zemlje” (Burke, 2005, IV, 187). 42 Bojazni britanskih vlasti od politi!kih aspiracija katoli!ke ve&ine u Irskoj, dovele su do stvaranja diskriminacijskog politi!kog susta-va koji je osiguravao prevlast protestantskoj manjini. Katolicima je, pri-

42 Burke nastavlja s optu%bom: “Taj utjecaj nije slu!ajan, nego je nu%na i izravna posljedica zakona samih, kako njihovih ciljeva, tako i vrste sredstava $to ih najve&im dijelom rabe… Zakon protiv ve&ine ljudi, po svojoj biti je zakon protiv naroda… Nikakav argument politi-ke, dr%avni razlog ili o!uvanje ustava ne mo%e se navesti u korist takve prakse” (Burke, 2005, IV, 187, 189, 190).


mjerice, onemogu&en pristup javnim slu%bama, te im je zabranjeno kupo-vanje ili naslje'ivanje protestantskih posjeda. Rije!ju, zakon je na svaki na!in onemogu&avao stvaranje katoli!ke aristokracije. Burke o$tro kritizi-ra takvo stanje. Poziva se na bo%anski i prirodni zakon, ali i na “duh zajed-ni!kog kr$&anstva” i potrebu za religijskom tolerancijom. Burke se zala%e i za pravo Irske na slobodnu trgovinu. To nije samo izraz suosje&anja pre-ma obespravljenom katoli!kom pu!anstvu, nego je, u doba $irenja jako-binskih ideja, i prijeko potrebni uvjet za stabilnost poretka. Burkeova politi!ke analize irskih prilika, pokazuju suptilnost njegova politi!kog uma za koji su kontekst, posebnost i konkretnost situacije odlu!uju&i za politi!ku prosudbu. Zbog tog razloga, nema protuslovlja izme'u Burkeova %ustrog protivljenja sni%avanju izbornog cenzusa u Britaniji i istovre-menog sna%nog zagovaranja da se izborni cenzus u Irskoj snizi; izme'u beskompromisne osude revolucije u Francuskoj i razu mijevanja za nemire i pobune irskog selja$tva. Irska je mnogo siroma$nija od Engleske da bi za nju vrijedila ista, apstraktna na!ela. S druge strane, francuska revolucija je “naoru%ana doktrina” i totalni prevrat, dok je u Irskoj rije! o nemirima izazvanim neizdr%ivom socijalnom situacijom.

Sukob britanskoga imperijalnog Parlamenta i ameri!kih kolonista zapo!inje 1765. kada premijer George Grenville, zbog potreba " nancijske konsolidacije imperija, uvodi direktne poreze ameri!kim kolonistima tzv. Stamp Act ili Zakon o taksama za svaki pisani dokument, trgova!ku ispra-vu, magazine i novine. Zakon je pravdan s potrebom da ameri!ki kolonisti sudjeluju u tro$kovima obrane imperija, odnosno tro$kovima izdr%avanja britanskih trupa u Americi nakon Sedmogodi$njeg rata. Nove su pristojbe izazvale veliki otpor. Ve& su sljede&e godine, pod vladom Lorda Rocking-hama i Burkeovim osobnim utjecajem, opozvane. Godinu dana kasnije ministar " nancija Charles Townshend uspijeva progurati nove pristojbe na staklo, ko%u, papir, boje i !aj koji se uvoze u Ameriku. Nasilni protesti u Bostonu ponovno su razlog da se zakon opozove. Na snazi ostaje samo uvozna pristojba na !aj kao simbol imperijalnog prava da se kolonijama odre'uju porezi. U no&i 16. prosinca 1773. !etrdesetorica kolonista upala su na jedrenjak Isto!noindijske kompanije usidren u bostonskoj luci i po-bacala u more oko 300 sanduka !aja. Nakon $to je sredinom sije!nja 1774. vijest o “Bostonskoj !ajanci” stigla do Britanije, pitanje odnosa prema ko-lonijama otvorilo je politi!ku krizu imperija. Javno mnijenje, parlament i vlada bili su skloni nasilnom odgovoru. Burke nastoji stvoriti platformu s kojom &e u ideji dragovoljnog podvrgavanja uravnote%iti imperijalnu do-minaciju i kolonijalne slobode. U o%ujku 1775. Burke dr%i vi$esatni govor u parlamentu, kolokvijalno poznat kao Govor o pomirenju s Amerikom (Speech on Conciliation with America). Imperijalnu krizu Burke razmatra

Edmund Burke 189

kroz motri$ta historije, okolnosti i u!inkovitosti. Historijski razlozi poka-zuju da je posebno oporezivanje kolonista bez presedana. Princip engleske slobode i konstitucionalizma oduvijek je bio da nema poreza bez pred-stavljanja. Okolnosti spora ukazuju na to da je rije! o udaljenoj zemlji i potomcima Engleza, kulturno i karakterno predanih ideji slobode. Napo-sljetku, tre&e i najva%nije motri$te je u!inkovitost. Ono pokazuje da posto-je razlike izme'u imperijalnog prava Britanije da kolonijama odre'uje poreze i konzumacije toga prava, izme'u norme i fakti!nosti, procedure i mo&i. Politi!ka razboritost upu&uje na tri mogu&a rje$enja: 1) posezanje za silom; 2) dugotrajna preobrazba odnosa mo&i putem slabljenja koloni-ja; te 3) pomirenje. Za Burkea, samo politika pomirenja je smisleno rje$e-nje. Burke predla%e britanskom Parlamentu da stavi po strani pravo odre-'ivanja poreza u Ameri!kim kolonijama, obnovi povjerenje i postigne pomirenje.43 Izgledno je da se time mo%e o!uvati imperijalno jedinstvo, te dobiti pouzdani trgova!ki partner i saveznik u ratu. Burkeov je prijedlog u parlamentu glatko odbijen. Britanija se upustila u rat koji &e rezultirati njezinim porazom i odcjepljenjem ameri!kih kolonija od britanskog im-perija. Za Burkea je to bio rat koji je unaprijed bio izgubljen.

Kada je rije! o britanskoj imperijalnoj politici u Indiji, Burke je tvrdio da su njegova raskrinkavanja zloporaba imperijalne vlasti u Indiji, njegov najve&i doprinos !ovje!anstvu. Njegov stav prema Isto!noindijskoj kompaniji, tijekom tri desetlje&a intenzivnog prou!avanja indijske kultu-re, ekonomije i politike, do%ivio je dramati!an obrat. U razdoblju od 1763. do 1773. Burke je gorljivo branio Isto!noindijsku kompaniju i suprotstav-ljao se prijedlogu Lorda Northa da se Kompanija stavi pod izravni nadzor vlade. Afera s Lordom Pigotom, guvernerom Madrasa, kojeg su 1776. nezakonito svrgnuli i pritvorili nezadovoljni du%nosnici Kompanije, pota-knula je promjenu Burkeova stava. Godine 1781. Burke je postao !lan parlamentarnog povjerenstva za istra%ivanje poslova Isto!noindijske kompanije. S novim uvidima, Burke je od 1783. postao naj%e$&i i najupor-niji kriti!ar Kompanije. Razlozi su za to moralni, pragmati!ki i politi!ki. Moralni razlozi za osudu Kompanije su njihovo svojevoljno postupanje koje kr$i i minimalne odredbe Bo%jeg i prirodnog zakona, te indijskim narodima nanosi nezamislive patnje. Pragmati!ki razlozi za kritiku kom-panije su bezobzirno iskori$tavanje koje upropa$tava tradicionalno indij-sko dru$tvo, stvara veliku ogor!enost i realnu prijetnju izbijanja pobune. Naposljetku, najva%niji su politi!ki razlozi. O!ito je da se Kompanija od

43 “Pitanje je sada, uz taj slo%eni problem, sljede&e: ho&ete li izabrati da ustrajete uz korisno iskustvo ili uz $tetne teoriju; ho&ete li se osloniti na imaginaciju ili na !injenice; ho&ete li dati prednost radosti ili nadi; zadovoljstvu va$ih podanika ili njihovu nezadovoljstvu?” (Burke, 2005, II, 102).


prvotno trgova!kog dru$tva prometnula u politi!ki sustav koji po!iva na koruptivnoj mo&i. Takav politi!ki sustav ne samo $to razara indijsko dru$-tvo, nego koruptivna mo& indijskih bogata$a postaje sve ve&a prijetnja britanskom parlamentarizmu i konstitucionalizmu. Rije!ju, Kompanija vlada svojevoljno, neograni!eno, koruptivno i neljudski. Time je prekr$ila univerzalna na!ela prirodnog zakona, iznevjerila povjerenje britanskog parlamenta i povrijedila na!ela imperijalne pravednosti. Godine 1783. vi-govski prvak Charles Fox, je uz svesrdnu Burkeovu pomo&, na!inio za-konski prijedlog o Indiji, koji zahtijeva temeljitu reformu Isto!noindijske kompanije. Taj je prijedlog Burke nazvao “Magna Charta Hindustana”. Njime se prava Indijaca, $to im pripadaju na temelju prirodnog zakona, uglavljuju u napisana prirodna prava. Prijedlog nije prihva&en u parla-mentu. William Pitt je samo smijenio staru upravu Kompanije i uz obilnu nov!anu potporu nove uprave Kompanije, pobijedio na izborima 1784. Burke je 1786. optu%io generalnog guvernera Indije Warrena Hastingsa za zloporabu povjerenja, autoriteta i imperijalnih interesa. Optu%ba je prvot-no sadr%avala 22. to!ke, ali je svedena na !etiri najva%nije, koje se mogu sa%eti u dvije rije!i: korupcija i despotizam. Hastings je optu%en da prima mito, zaklju!uje $tetne, namje$tene i koruptivne ugovore, te da, kao vladin slu%benik, zlorabi autoritet, arbitrarno vlada i bez ikakve javne odgovor-nosti uni$tava Indiju i Indijce. Bez imperijalne pravednosti, koja po!iva na javnoj odgovornosti, te$ko da je mogu&e o!ekivati lojalnost kolonija pre-ma zemlji matici.

Kritika politi"kog radikalizma i francuske revolucijeNa temelju analize povijesnog konteksta, svoga bogatog politi!kog isku-stva i kritike jakobinske ideologije apstraktnih ljudskih prava, Burke je od samih po!etaka revolucionarnih zbivanja u Francuskoj predvidio nu%an i razoran tijek revolucije: anarhiju, despotizam gomile, regicid, uspon radi-kalnih struja u pokretu, teror apsolutne slobode koji zavr$ava vojnom diktaturom, te ratno $irenje tekovina revolucije u Europi. Takav tijek revo-lucije nije slu!ajna pogre$ka ili nesretna povijesna kontingencija, nego neminovni i logi!ki slijed u kojemu “neisku$ane spekulacije i labave teori-je” vode “potres pu!ke pobune” (Burke, 1993, 145, 99). Ishodi$na pogre$-ka jakobinske ideologije je u tome $to se iz apstraktne “barbarske " lozo" -je, koja je plod hladnih srdaca i smu$enih mozgova” posve izravno i bez ikakvih posredovanja izvode radikalna i ru$ila!ka politi!ka djelovanja, $ire&i pritom “epidemiju fanatizma” (ibid., 70, 134). Kako optu%uje Burke, “vi postavljate meta" zi!ke teoreme koji uklju!uju univerzalne posljedice, a potom nastojite logiku ograni!iti despotizmom” (ibid., 193).

Edmund Burke 191

Mjesec dana nakon pada Bastille, Burke je u privatnim pismima iskazivao rezerviranost, sumnji!avost i bojazan prema tijeku revolucio-narnih zbivanja. Posebno je bio zabrinut i izazvan time $to su engleska javnost i prvaci vigovske oporbe pozdravili i bodrili revoluciju u Fran-cuskoj. Po!etkom velja!e 1790. Burke je u parlamentu %estoko napadao i osporavao postignu&a revolucije u Francuskoj. Njegov prvotno privatni odgovor De Pontu o doga'ajima u Francuskoj, ubrzo je prerastao u javnu i beskompromisnu kritiku objavljenu 1. studenog 1790. pod naslovom Razmi#ljanja o revoluciji u Francuskoj.44 Knjiga je ubrzo do%ivjela deset iz-danja i oko sedamdesetak odgovora i kritika od kojih su najpoznatije one Mary Wollstonecra+ Obrana prava &ovjeka i , omasa Painea Prava &ovje-ka. Burkeov spis je mje$avina " lozofskih, politi!kih i retori!kih tvrdnji koje, me'utim, dalekose%no razotkrivaju logiku francuske revolucije: strahote anarhije nu%no vode do strahota terora.45 Opasnosti revolucio-narnih zbivanja u Francuskoj su trostruke. Prvo, odjeci francuskih zbiva-nja me'u engleskim radikalnim krugovima, ali i u dijelu vigovske stranke, vode destabilizaciji zemlje. Drugo, francuska revolucija nije samo politi!-ka revolucija, nego je to “totalna revolucija”, koja u svom “grabe%ljivom despotizmu” istovremeno gazi “vlasni$tvo, zakon i religiju” (ibid., 114, 103, 104). To je ru$enje svakog povijesnog, civilizacijskog, socijalnog i politi!kog zajedni$tva. Jakobinci pokazuju zastra$uju&u sposobnost, uspo-redivu samo s religijskim fanatizmom, da idu protiv logike prirode, radi ozbiljenja neke nove ljudske prirode. Naposljetku, tre&i razlog je taj $to je ta “" lozofska revolucija” raspirila “epidemiju fanatizma” i $irom Europe istovremeno posijala “sjeme nezadovoljstva” i “sveobuhvatni nacrt njihova zlo&udnog milosr'a” (ibid., 117, 134, 135).

Shodno tome, Burkeova je namjera da u Razmi#ljanjima postigne tri cilja: 1) razbije svaku pomisao o usporedivosti engleske Slavne revolucije i revolucionarnih doga'anja u Francuskoj; 2) uka%e na prave uzroke i po-vode revolucionarnih zbivanja u Francuskoj; 3) razobli!i ideologiju jako-binizma, koja pod krinkom slobode, jednakosti i ljudskih prava, razara svaki poredak i dovodi do proizvoljnog despotizma gomile. Nonkonfor-

44 U vrijeme kad Burke pi$e svoja Razmi#ljanja, to je bila revolucija u Francuskoj, koja &e tek s vremenskim odmakom i teleolo$kom povijesnom interpretacijom postati znamenita fran-cuska revolucija.

45 Burke nije uvijek najprecizniji u izno$enju podataka, mjestimice pokazuje sklonost za pre-tjerivanjima i dodavanjem proizvoljnih detalja. Primjerice: “banda okrutnih razbojnika i ubojica... upala je tad u kralji!inu odaju i sa stotinu udaraca bajoneta i bode%a izbola je poste-lju, a progonjena %ena imala je tek toliko vremena da gotovo razodjevena pobjegne, tra%e&i uto!i$te do nogu kralja i supruga, u tom !asu i sama nesigurnog za vlastiti %ivot” (Burke, 1993, 65). Takvi momenti i Burkeov retorikom bogati izraz, ipak ne izobli!uju vjerodostoj-nost Burkeove interpretacije revolucionarnih zbivanja Francuskoj.


misti!ki sve&enik i !lan londonskog kluba “Dru$tvo revolucije” dr. Richard Price odr%ao je 4. listopada. 1789. govor pod nazivom Propovijed o ljubavi za na#u zemlju. Priceov govor, u ime engleskog naroda, pozdravlja revolu-cionarna zbivanja tvrde&i da Francuska sada stvara ona prava koja su En-glezi izborili u Slavnoj revoluciji 1688: pravo da sami biraju vladare, pravo da ih otpu$taju zbog lo$eg vladanja i pravo da narod sastavlja vladu. Burke pak odrje$ito tvrdi da Price izmi$lja i krivotvori tradiciju. Slavna revoluci-ja nema dodirnih to!aka sa zbivanjima u Francuskoj jer je ona, prije sve-ga, bila konzervativna restauracija, kojom se obnavlja i !uva staro na!elo hereditarne sukcesije po protestantskoj liniji. “U revoluciji je, u osobi kra-lja Williama, nedvojbeno do$lo do malog i privremenog skretanja od stro-gog reda pravilnog hereditarnog dolaska na prijestolje” zbog toga $to je kralj James II. “prekr$io izvorni sporazum izme'u kralja i naroda”, povri-jedio temeljne zakone i ostavio prijestolje ispra%njenim (ibid., 19, 28). Slavna revolucija, me'utim, uspjela je obnoviti tradiciju, duh povjerenja i osigurati kontinuitet uravnote%enoga politi!kog ustrojstva od “Magnae Chartae pa do Deklaracije o pravima” (ibid., 33) u kojemu su nasljednost krune i kraljevi prerogativi pomireni sa slobodama i pravima podanika.

Suprotno engleskoj Slavnoj revoluciji, francuska je revolucija “despo-tizam hirovitosti” i “uzurpacija prerogativa same prirode” koja provodi “totalnu revoluciju”, “revoluciju vlasni$tva”, “revoluciju osje&aja, obi!aja i moralnih nazora”, “revoluciju u pojmovima o pristojnosti” (ibid., 141, 46, 114, 102, 72, 64). Sav taj preokret, umjesto razboritog opravdanja, nudi tek “neisku$ane spekulacije” i “puno… lo$e meta" zike” (ibid., 145, 159). Uzroke revolucije u Francuskoj Burke nalazi u velikoj zadu%enosti zemlje, s kojom su porasli interesi, mo& i ambicije nov!arskih krugova. Sukob iz-me'u interesa starih aristokratskih zemljoposjednika i interesa trgova!ke, bankarske i " nancijske bur%oazije doveo je do “stanja stvarnog, iako ne uvijek zamjetnog ratovanja” (ibid., 98). “Interesi novca po svojoj su naravi spremniji za svaku pustolovinu” (ibid.) jer je kriza, $pekulacija i promjena na!in na koji nastoje uve&ati svoju ekonomsku, socijalnu i politi!ku mo&. S usponom nov!arskih krugova, uspinje se i “novi soj ljudi” – politi!kih “ljudi od pera” (ibid.). “*vrst i izrazit savez” izme'u novca i pera omogu-&it &e da ta “knji%evna koterija” – Burke posebno izdvaja obje francuske akademije i enciklopediste – zaposjedne “sve prilaze javnom mi$ljenju” (ibid., 98, 100). Intelektualci obuzeti “duhom najfanati!nijeg prozelitizma” postali su “svojevrsni demagozi. Poslu%ili su kao spona koja &e za volju jednog cilja ujediniti mrsko bogatstvo (nov&arsko – op. R. R.) s nemirnim i o!ajnim siroma$tvom” (ibid.). Ti “" lozofski fanatici” s neodgovornim spekulacijama o apstraktnoj slobodi i pravima stvorili su “veliko skladi$te napada!kog oru%ja” (ibid., 131, 103). S potpunom su ravnodu$no$&u do-

Edmund Burke 193

pustili da se njihova “netrpeljivost jezika i pera” pretvori u “progone koji-ma &e udariti na imutak, slobode i %ivot” (ibid., 99). Na kraju svake “aleje te njihove akademije… otvara se vidik samo na vje$ala” (ibid., 70).46

Ideologija “totalne revolucije” s kojom se razaraju svi politi!ki, soci-jalni i civilizacijski temelji ne sadr%i “vi$e od jedne kratke bajalice – ‘Filo-zo( ja, Prosvje!enost, Slobodoumlje, Prava &ovjeka’ ” (ibid., 114, 103). Bur-keova ogor!ena kritika secira tri sredi$nja pojma revolucionarne ideologi-je: slobodu, jednakost i prava !ovjeka. Sve su tri vrednote, u radikalnim i revolucionarnim tuma!enjima izobli!ene do svojih suprotnosti. Nasuprot “razumne” i “trijezno ome'ene slobode”(ibid., 8, 213), koja na temelju za-kona i poretka pru%a sigurnost i jamstva, francuski su revolucionari slo-bodu sveli na ni!im ograni!enu dispoziciju volje.47 Svakovrsna zlodjela revolucionara pokrivala su se “sveiskupiteljskim imenom slobode” (ibid., 212), koja nije drugo do potpuna samovolja i razaranje. Jer, retori!ki se pita Burke, “$to li je sloboda bez mudrosti i bez vrline? Najve&e od svih mogu&ih zala, jer je ludost, porok, mahnitost, bez nadzora i ograni!enja” (ibid., 212). Dakle, engleska je sloboda moralna, pozitivna i zakonita, dok je sloboda francuskih revolucionara proizvoljna, negativna i od svega odrije$ena hirovitost. Apstraktna vrednota jednakosti osoba, tako'er pri-kriva, tvrdi Burke, prirodne i zbiljske odnose. Jakobinski ideolozi, ti “me-ta" zi!ki i alkemisti!ki zakonodavci” nastojali su “$to su bolje mogli, pomi-je$ati sve vrste gra'ana u homogenu masu, a onda su taj amalgam podije-lili u brojne nepovezane republike” (ibid., 162). Tko tako !ini, tvrdi Burke, nikada ne izjedna!ava, nego samo nasilno poravnava. Burke zagovara meritokratsko i kvali" cirano politi!ko pravo. Politi!ki %ivot nije " zikalni laboratorij u kojem se sloboda mo%e svesti na odsustvo prepreka i neome-

46 Uzroke revolucionarnih zbivanja u Francuskoj, Burke je vidio i u slabostima monarhije. Vladaju&i stale% postao je popustljiv i malaksao, dok su drugi dijelovi dru$tva, osobito “ljudi od talenta” gajili “poduzetan duh i mra!ne zamisli”. Dobre namjere monarhije za reforma-ma krenule su po zlu, a monarhija se, zbog toga $to je svugdje bila prisutna, za sve smatrala odgovornom. Ipak, Burke je dr%ao da Europa nikada nije bila ljep$a, o!ito podcjenjuju&i bijedu najslabije stoje&ih (vidi: Freeman, 1980). Neposredni povod za revoluciju zbio se kada je kralj Luj XVI, zbog " nancijske krize, bio prisiljen nakon 150 godina sazvati Op&u skup$tinu stale%a. Predstavnici Tre&eg stale%a najprije su tra%ili udvostru!enje broja zastu-pnika, a zatim odlu!ivanje i glasovanje u zajedni!koj, a ne stale$ki odvojenoj skup$tini. Taj zahtjev za demokratskim, a ne aristokratskim na!elom, pozivao se na proslavljeni pam# et “)to je tre&i stale%?” opata Emmanuela Sieyesa iz sije!nja 1789. Politi!ka realizacija takvih zahtjeva za pu!kom suvereno$&u zbila se u lipnju 1789. kada je Tre&i stale% proglasio sebe Nacionalnom skup$tinom koja, kao jedna i nedjeljiva ima isklju!ivo pravo “tuma!iti i uspo-stavljati op&u volju nacije”. Vidi: Forsyth, 1993; Baker, 2008.

47 Usporedi Hegelovu kritiku apsolutne slobode u Fenomenologiji duha, u poglavlju “Apsolut-na sloboda i u%as” (Hegel, 2000, 379–387).


tani pokret, a jednakost tuma!iti s obzirom na pojmove “tvari i koli!ine” (ibid., 162).

Radikalna nepomirljivost sa svime u postoje&em stanju i tome shod-no revolucionarno djelovanje, nalazi svoje opravdanje u ideologiji apstrak-tnih ljudskih prava. Ona su za Burkea prije svega “skladi$te napada!kog oru%ja”, a “protiv njih ne mo%e biti nikakva propisa, protiv njih ne obvezu-je nijedan ugovor, ona ne dopu$taju ni odstupanja ni kompromisa: sve $to se uskrati njihovom punom udovoljavanju tek je obmana i nepravda” (ibid., 103, 53). Meta" zi!ka istinitost, retori!ki dopu$ta Burke, takvih ap-straktnih prava proporcionalna je njihovoj moralnoj i politi!koj la%nosti.48 Burke nije protiv prava !ovjeka, ali ne zagovara apstraktna, nego “stvarna” i historijska prava !ovjeka. Ta su prava svagda konkretna, provediva, slo-%ena i nesavr$ena. U dru$tvu koje po!iva na orta$tvu svih “svi ljudi imaju jednako pravo, ali ne na jednake stvari” (ibid., 54). Suprotno tome, “la%na i bezosje&ajna " lozo" ja” (ibid., 210) apstraktnih ljudskih prava, u svom utopijskom radikalizmu, ne %eli otkloniti konkretne, neposredne i najte%e nepravde, nego ho&e, sada i ovdje, otkloniti ba$ sve nepravde, pri !emu neminovno stvara nove nepravde i samo uve&ava patnju.

Jakobinska ideologija, izvedena izravno iz " lozofskih spekulacija,49 poticala je revolucionarno nasilje kojim je sru$en stari politi!ki, socijalni i kulturni poredak. Francuska revolucija je posebna zbog toga $to je to “to-talna revolucija” (ibid., 114). Totalna je zato $to za razliku od Slavne revo-lucije i Ameri!ke revolucije ne otklanja zastranjenja poretka ili ispravlja konkretne neda&e, nego uspostavlja potpuno novo stanje u svim dimenzi-jama %ivota. To se novo stanje primarno legitimira na negativan na!in: uni$tavanjem institucija, obi!aja, morala, predstavnika, simbola i diskursa starog poretka. Totalna revolucija stvara institucionalni vakuum izme'u onoga $to vi$e nije i onoga $to jo$ nije, koji se onda ispunjava revolucio-narnim nasiljem, bijesom i osvetom. Razoreni suverenitet kralja i novo-ste!eni pu!ki suverenitet o!itovao se u “demokratskoj tiraniji” (ibid., 73).

48 “Naklapanja o pravima !ovjeka ne mo%e biti prihva&eno kao pla&anje za komad dvopeka i funtu baruta”, (Burke, 1993, 210).

49 Burke smatra da je Rousseau – “taj o$troumni iako ekscentri!ni promatra!” osobito odgo-voran za prevratni!ka zbivanja u Francuskoj. Rousseau je, vo'en ambicijom da za!udi i za-divi publiku, stvorio “za!udno u %ivotu, u pona$anju, u karakteru i u neobi!nim situacijama koje dovode do obrata, moralnih i politi!kih”. Pa ipak, Burke smatra da bi !ak i Rousseau bio “zaprepa$ten nad prakti!nom mahnito$&u svojih u!enika” (Burke, 1993, 150). Rous-seauov spisateljski radikalizam i politi!ki radikalizam revolucionara doveli su do toga da oni “mrze&i previ$e poroke, premalo vole ljude” (Burke, 1986, 283). U hrvatskom prijevo-du, poroci (vices) prevedeni su kao pogre$ke (Burke, 1993, 149). Nasuprot neodgovornom Rousseau, Burkeov uzor politi!kog pisca je Montesquieu: “prirodno nadareni !ovjek s orlovski prodornim vidom i herkulovski robusnim umom” (Burke, 2005, IV, 132).

Edmund Burke 195

Jakobinski ideolozi i revolucionari, manihejski su suzili politi!ki izbor: ili despotizam monarha ili despotizam gomile. Pritom ni apsolutna monar-hija, ni “apsolutna demokracija” (ibid., 111) nisu zakoniti oblici vlasti. “Apsolutna demokracija” – ili kako je Burke jo$ naziva “demokratska tira-nija”, “potpuna demokracija”, “!ista demokracija”, “despotska demokracija” (ibid., 73, 84, 110, 119) – je ni!ime posredovana, ograni!ena ili nadzirana volja puka, koja pod izlikom slobode, provodi samovolju i hirovito revolu-cionarno nasilje.50 Takva demokracija, zlokobno predvi'a Burke na teme-lju klasi!ne literature Platona i Aristotela,51 postaje laki plijen govornika, demagoga i populista. Oni podila%enjem, raspaljivanjem i hu$kanjem ne-uka i naivna puka uve&avaju i prikrivaju svoju mo&. Potpuna ili savr$ena demokracija, bez konstitucionalnih ograni!enja i protute%a “na izravnom je putu da ubrzo postane $tetna i ne!asna oligarhija” (ibid., 110). )tovi$e, revolucionarno nasilje pu!kih progona razorit &e sve tradicionalne autori-tete i stvoriti takvu anarhiju i dezorganizaciju dru$tva

sve dok neki omiljeni general, koji se razumije u posao smirivanja vojske i posjeduje pravi zapovjedni!ki duh, ne privu!e poglede svih na sebe… Ali u trenutku kad se to dogodi, osoba koja stvarno zapovi-jeda vojskom bit &e i va$ gospodar, gospodar (malo re!eno) va$eg kralja, va$e skup$tine i cijele va$e republike” (ibid., 191).52

Burke nije apriori ni protiv revolucije ni protiv demokracije. Postoje situ-acije, koje su toliko rijetke i toliko posebne, da nikakvo op&e na!elo nije mogu&e iz njih izvesti, a u kojima je revolucija jedini izlaz. To su situacije nepopravljive tiranije i krajnje bijede. Francuska apsolutna monarhija, tvrdi Burke, nije bila ni jedno ni drugo. Pobornici revolucije, isti!e Burke,

50 Burkeove slutnje s kraja 1790., s godinama revolucije, dobivale su na zna!enju. Marat je, zgro%en sporo$&u sudstva, opetovano pozivao petit peuple da revolucionarnu pravdu uzmu u svoje ruke, $to je po!etkom rujna 1792. dovelo do pokolja po zatvorima. -irondinski fana tik Gorsas je javno opominjao “bude li ma! pravednosti propustio udariti, to &e morati u!initi narodni ma!”. Radikalizacija revolucionarnog nasilja nastupa s osnivanjem Izvan-rednog suda u prolje&e 1793. koji ubrzo postaje poznat kao Revolucionarni sud. Iste godine dolazi do osnivanja Komiteta javnog nadzora i Komiteta javnog spasa s !ime otpo!inje raz-doblje terora. Vidi: Mayer, 2000.

51 U Platononovoj Dr$avi stoji da iz “krajnje slobode” demokracije proizlazi “najve&e i najlju-&e ropstvo” tiranije (Platon, 564a). Aristotel pak u Politici razlikuje pet vrsta demokracije, a peta je ona u kojoj “vrhovni$tvo pripada mno$tvu, a ne zakonu... gdje zakoni nemaju vrhov ne vlasti, tu se pojavljuju pukovo'e” (demagozi) (Aristotel, 1292a, 5–10). “Takav dakle puk, kad postane jednovladarem, te%i jednovladi, te postaje samosilni!ki... takav je oblik pu!ke vlasti ono $to je samosilni$tvo me'u jednovladama” (tiranija me'u monarhijama) (ibid., 1292a, 15–17).

52 Burke ve& krajem 1790. nagovje$tava dolazak Napoleona, $to predstavlja jo$ jedan primjer izvrsnosti njegove politi!ke analize, intuicije i imaginacije.


trebaju biti svjesni njezine moralne cijene. Patnje i stradanja, koje revolu-cija donosi, posve su izvjesne, a probici nesigurni. Za meta" zi!are politike “sve je rat, revolucija ili ni$ta” (ibid., 58). Prema njihovim “ekstremnim na!elima…civilni i zakoniti otpor” (ibid.) nije vrijedan pozornosti.53 Da-kle, nasuprot nasilne, iznenadne, sustavne i nepredvidljive revolucije, Burke zagovara miroljubivu, postupnu, djelomi!nu i promi$ljenu refor-mu, koja mo%e pomiriti kontinuitet i promjenu, odnosno ostvariti histo-rijski utemeljenu i dinami!ku ravnote%u dru$tva.

Jakobinizam je “naoru%ana doktrina” i “najve&e zlo” koje &e destruk-tivnost revolucije $iriti Europom, i to ne samo primjerom, nego i ma!em. Zbog toga Burke, kao i svojedobno Locke, nastoji obraniti britanski kon-stitucionalizam od “francuske bolesti”.54 Nakon objavljivanja Razmi#ljanja Burke je usredoto!en na dva cilja: 1) sprije!iti $irenje jakobinskih ideja u Britaniji, $to &e dovesti do njegova razlaza s vigovskim prvakom i dugogo-di$njim suradnikom Charlesom Foxom; 2) potaknuti kontrarevolucionar-nu intervenciju protiv jakobinstva u Francuskoj. To je prijeko potrebno, smatra Burke, da bi se sa!uvao historijski i kulturni sklop zajedni$tva eu-ropskih dr%ava. Burke u prosincu 1791. pi$e memorandum vladi posthu-mno objavljen kao Misli o francuskim zbivanjima (" oughts on French A) airs) u kojima obrazla%e nu%nost kontrarevolucionarnog pohoda na Francusku, prije negoli bude prekasno. Pittova vlada, me'utim, ostaje neutralnom. U travnju 1792. francuska Nacionalna skup$tina, shodno Burkeovim predvi'anjima, objavljuje rat Austriji i Pruskoj. Britanija se 1793., nakon $to je zbog veleizdaje pogubljen kralj Luj XVI., priklju!uje saveznicama u ratu. Rat protiv jakobinske Francuske vo'en je realno-poli-ti!kom i defanzivnom strategijom, a ne kontrarevolucionarnim udarom kakav je Burke zagovarao. U jesen 1795. Pitt pregovara sa francuskom Na-cionalnom skup$tinom o miru. Burke, pak, %ustro ustraje na beskompro-misnom stajali$tu. Pi$e !etiri Pisma o regicidnom miru (Letters on a Regici-de Peace) i tvrdi da jakobinizam ne poznaje niti mo%e razumjeti kompro-mis. Zbog toga “mora biti razoren ili &e razoriti cijelu Europu” (Burke, 2005, V, 236). Opravdanost intervencije, prema Burkeu, po!ivala je na tri temeljna razloga: ideji preventivnog rata izazvanog naru$enom ravnote-%om mo&i u Europi; pravu intervencije u gra'anski sukob u Francuskoj; te pravu susjedstva izvedenog iz rimskog gra'anskog prava.

53 “Urote, pokolji i ubojstva !ine se nekim ljudima ni$tavnom cijenom ostvarenja revolucije. Je+ ina, beskrvna reforma i sloboda bez krvi jednoli!ne su i bljutave za njihov ukus” (Burke, 1993, 59).

54 Locke je, kao lije!nik po obrazovanju, a u strahu od policijskih premeta!ina, odabrao za la%ni i aluzivni naslov svoga spisa “Dvije rasprave o vladavini” De morbo Galico ili francu-ska bolest, $to je bio pu!ki naziv za si" lis, “Francusku bolest” Locke je vidio u apsolutizmu, dok ju je Burke vidio u revoluciji.

Edmund Burke 197

Burkeov utjecaj i va$nostU dugoj i %ustroj politi!koj karijeri Burke je otvorio, oblikovao i promije-nio mnoge idejne fronte. Unato! stanovitim razlikama u stavovima i dr%a-nju, uspio je sa!uvati svoje prepoznatljivo stajali$te: dosljedne borbe pro-tiv samovolje, jednostranosti i krajnosti u politi!kom %ivotu.55 Burkeovo djelo nastalo je u polemi!kim razmatranjima intelektualnoga, kulturnog i politi!kog ra'anja moderniteta. Burke je, pritom, suprotno prosvjetitelj-skoj trijumfalisti!koj retorici, osvijestio i drugu stranu moderniteta: neiz-vjesnosti, strahove i ograni!enja. Njegove skepti!ne re# eksije razmatraju novo doba u povijesnom kontekstu i oprekama izme'u: utvr'enog poret-ka nasuprot neizvjesnosti novina; ravnote%i nasuprot. i$!a$enju; autoritetu nasuprot mo&i; doba vite$tva nasuprot doba so" sta; odanosti nasuprot probitku; imaginaciji nasuprot izra!unu; doba manira nasuprot doba $pe-kulacija. Burke nije jednostrano idealizirao stari poredak. )tovi$e, “povi-jest se ve&im dijelom sastoji od nesre&a $to ih svijetu zadaju oholost, ambi-cija, pohlepa, osveta, pohota, pobuna, neobuzdana gorljivost i sva ostala povorka neumjerenih %elja, koje potresaju dru$tvo” (Burke, 1993, 124). Iz povijesti, me'utim, trebamo izvesti moralnu pouku: zlo se u povijesti pri-kriva i uzima razli!ite oblike. Zbog toga oni

koji paze samo na koru ili ljusku povijesti, te misle kako objavljuju rat netrpeljivosti, oholosti i okrutnosti, a pod izgovorom u%asavanja nad zlim na!elima zastarjelih oblika, zapravo ozakonjuju, hrane iste mr-ske poroke u druk!ijim, mo%da i gorim oblicima (ibid., 125).

Burkeovo slojevito stajali$te konstitucionalnog konzervativizma utjecalo je na ideolo$ke, politi!ke i teorijske rasprave u na$emu dobu. Na ideolo$-koj razini, Burkeova kritika francuske revolucije koristila se u antikomu-nisti!kim kampanjama,56 dok se njegova kritika apstraktnog individualiz-ma koristila u antiliberalnim debatama.57 Teorijski interes za Burkea ob-

55 Burke se u djelu Apel novih vigovaca starim vigovcima brani od optu%bi za nedosljednost i obrazla%e svoje stajali$te konzistentnosti. Posljednja re!enica u Razmi#ljanjima tako'er otkriva Burkeovo samorazumijevanje: Razmi#ljanja “potje!u od !ovjeka koji bi htio sa!u-vati dosljednost, ali tako da svoja sredstva mijenja kako bi osigurala jedinstvo cilja, pa kad ravnovjesje broda kojim plovi bude ugro%eno prevelikim teretom s jedne strane, on %eli malu te%inu svojih razloga prenijeti na onu koja bi u to ravnovjesje sa!uvala” (Burke, 1993, 215).

56 Goldwater, 1960.57 Najpoznatiji slu!aj je pokret “Moralna ve&ina” Jerrya Falwela, koji je imao sredi$nju ulogu u

formiranju Nove kr$&anske desnice.


novljen je po!etkom pedesetih godina 20. stolje&a.58 Krajem $ezdesetih godina, kao reakcija na radikalne dru$tvene pokrete, nastaje neokonzer-vativna platforma, koja se na Burkeovim temeljima suprotstavlja dr%av-nom intervencionizmu i rastakanju tradicionalnih moralnih vrijednosti.59

Burkeovu teorijsku ostav$tinu za na$e doba mogu&e je razvrstati na tri temeljne razine. Prvu razinu !ini metodolo$ka problematika ili episte-mologija politi!kog prosu'ivanja. Burke je, u osloncu na Humeov skepti-cizam, odbacio prosvjetiteljske kategorije razumijevanja politi!kog %ivota: univerzalno, apstraktno, sveobuhvatno, sistemsko, utopijsko, radikalno, savr$eno, jednostavno, izvjesno, revolucionarno. Nasuprot tome, on sma-tra da su upravo suprotne kategorije – posebnog, konkretnog, djelomi!nog, izdvojenog, provedivog, postupnog, nesavr$enog, slo%enog, neizvjesnog i reformskog – primjerenije naravi politi!kog %ivota i politi!kog prosu'iva-nja. Svoje tvrdnje Burke obrazla%e s tri implicirana stava: 1) ljudsku priro-du nije mogu&e svesti na razum i razmatrati u individualisti!koj apstrak-ciji odvojenoj od razli!itih oblika zajedni$tva i povijesti. Utoliko su i mate-mati!ko – logi!ki modeli analize nedostatni, jer podcjenjuju slo%enost ljudskog djelovanja koje uklju!uje emocije, privr%enosti, predanosti i ima-ginacije; 2) politi!ke prosudbe nije mogu&e izvesti izravno iz " lozo" je po-vijesti i spekulacija o neumitnom napretku, !ime Burke zauzima jasan antiutopijski stav i isti!e odgovornost intelektualaca; 3) politi!ko djelova-nje i povijest ne daju se proizvoditi po tehni!kom modelu inventivnih ci-ljeva i sredstava, jer primjena pravila u ljudskim stvarima pretpostavlja postojanje odgovaraju&ih socijalnih, kulturnih i politi!kih praksi, ili rije!-ju, povijesni svijet %ivota. Takvim stavovima, Burke je politi!ko prosu'i-vanje izravno uglavio u povijesni i kulturni kontekst, te je izravno utjecao na historicisti!ke $kole politi!ke analize, a posredno na komunitaristi!ko, multikulturno i postmoderno politi!ko mi$ljenje.

Druga razina Burkeove va%nosti za na$e doba ti!e se politi!ke anali-ze. Burke je: 1) posredstvom Lockeova i Montesqueova politi!kog skepti-cizma, odbacio perfekcionisti!ko utemeljenje politi!kog %ivota i zalo%io se za mje$oviti, uravnote%eni i konstitucionalno ure'eni sustav me'usobne kontrole i protute%e; 2) na!inio prvu, teorijski relevantnu i modernu kriti-ku demokracije koja ukazuje na probleme omasovljenja, voluntarizma, populizma, i pozadinske “prosta!ke oligarhije” (Burke, 1993, 171) skrive-

58 Teorijska upori$ta za konzervativno stajali$te obnovio je Leo Strauss sa svojim skepti!kim stavom spram prosvjetiteljstva, dok je Russell Kirk izravno rekonstruirao povijest moder-nog konzervativnog mi$ljenja, u kojemu Burkeu pripada mjesto oca utemeljitelja. Vidi: Strauss, 1971; 2004; Kirk, 1986.

59 Najpoznatija imena neokonzervativnog kruga su: Irving Kristol, Daniel Patrick Moynihan, Daniel Bell, Samuel Huntington i Robert Nisbet. Vidi: Kristol, 2004; Nisbet, 2003.

Edmund Burke 199

ne iza demokratske ideologije slobode i jednakosti; te 3) u francuskoj re-voluciji prepoznao je “totalnu demokraciju” koja ne samo $to predstavlja “despotizam gomile”, nego svojom sveobuhvatno$&u, intenzitetom i radi-kalno$&u predstavlja prvo moderno totalitarno iskustvo. Time je Burke, izravno ili posredno, utjecao na Tocquevilleove i Millove bojazni od tira-nije neobuzdane ve&ine; zatim na Michelsovu tezu o neodr%ivosti demo-kracije i “%eljeznom zakonu oligarhije”; te na Talmonovu interpretaciju francuske revolucije kao totalitarne demokracije i politi!kog mesijanizma.

Naposljetku, tre&u razina Burkeovih, retori!ki iskazanih, doprinosa na$emu dobu !ine " lozofsko-politi!ke i socijalno-politi!ke aluzije i slutnje o duhu na$eg vremena, nastalog u francuskoj revoluciji. Rije! je o: 1) ras-!aravanju svijeta jer “u tom novom osvaja!kom carstvu svjetlosti i razu-ma” nema mjesta ni za $to osim “osobnih $pekulacija ili…privatnog inte-resa” (ibid., 69, 70); 2) duhu so" zma, “me$etarenja i $pekulacija” kao na!i-nu postojanja u modernom dobu.60 “Va$i zakonodavci, u svemu novi, prvi su koji su jednu zajednicu utemeljili na kockanju, te joj udahnuli taj duh kao njezin %ivotni dah” (ibid., 168). )tovi$e, proro!anski pi$e Burke,

istinski tu%ni dio politike sustavnog pretvaranja nacije u kockare je ovaj: iako su svi prisiljeni igrati, tek nekolicina razumije igru, a jo$ je manje onih koji su u polo%aju domo&i se tog znanja. Tako mnogi po-staju budalama nekolicine onih koji upravljaju strojem tih $pekulacija (ibid., 169).

Time, “upravlja!i novca” pi$e Burke, postaju novi gospodari. Na koncu, 3) duh stalnih $pekulacija ili kriza postaje na!inom bivanja, te stvara i nove oblike vladanja. “Nada, strah, uzbunjivanje, ljubomora, efemerna glasina koja obavi svoj posao i umre istog dana, sve te svari su uzde i mamuze, kojima vo'e zaustavljaju ili poti!u misli svojih sljedbenika” (ibid., 170). Burkeove analize o neposrednom tijeku francuske revolucije, u mnogim su aspektima potvr'ene. Njegova skepsa i tmurne slutnje o na$emu dobu slobode, jednakosti, bratstva i napretka, dobivaju danas iznova na zna!e-nju. To nije tek pesimizam i bojazan. “Rani i promi$ljeni strah”, govorio je Burke, “majka je sigurnosti” (Burke, 2005, VII, 28). )tovi$e, moto koji se anegdotski pripisuje njegovom energi!nom politi!kom djelovanju glasi “sve $to je dovoljno za trijumf zla, je da dobri ljudi ne !ine ni$ta”.

60 “U vas !ovjek ne mo%e ni zaslu%iti ni kupiti ve!eru bez $pekulacija. )to dobije ujutro, ne&e imati istu vrijednost uve!er” (Burke, 1993, 169).


Bibliogra! jaOsnovna literaturaAristotel, 1988: Politika, Globus/SNL, Zagreb.Baker, K. M., 2008: Political languages of the French Revolution, u: M. Goldie i

R. Wokler (ur.), " e Cambridge History of Eighteenth-Century Political " ought, Cambridge University Press, Cambridge.

Burke, E., 2005: " e Works of the Right Honourable Edmund Burke, Vol. I.-XII, Project Gutenberg EBook.

Burke, E., 1993: Razmi#ljanja o francuskoj revoluciji, Politi!ka kultura, ZagrebBurke, E., 1986: Re' ections on the Revolution in France, Penguin Books, Harmon-

dsworthBurke, E., 1958–1978: " e Correspondence of Edmund Burke, Vol. I.-X., 1958–

1978, Chicago University Press, Chicago.Burke, E., 1852: " e Works and Correspondence of Right Honourable Edmund

Burke, Vol. I.-VIII., Rivington, London.Canavan, F., 1959: Edmund Burke's Conception of the Role of Reason in Politics,

" e Journal of Politics, 21, 60–79.Forsyth, M., 1993: Emmanuel Sieyes: What is the , ird Estate?, u: M. Forsyth,

M. Keens-Soper, J. Ho( man, " e Political Classics: Hamilton to Mill, Oxford University Press, Oxford.

Gadamer, H. G., 1978: Istina i metoda, V. Masle$a, Sarajevo.Goldwater, B., 1960: " e Conscience of a Conservative, Victor Publishing Compa-

ny, Shepardsville.Hegel G. W. F., 2000: Fenomenologija duha, Naklada Ljevak, Zagreb.Hobbes, T., 1839: Elements of Philosophy, u: " e English Works of " omas

Hobbes, J. Bohn, London.Hobbes, T., 2004: Levijatan ili gra%a, oblik i mo! crkvene i gra%anske dr$ave,

Naklada Jesenski i Turk.Kirk, R., 1986: " e Conservative Mind: From Burke to Eliot, Regnery Books,

Chicago.Kramnik, I., 1977: " e Rage of Edmund Burke: Portrait of an Ambivalent Conser-

vative, Basic Books, New York.Kristol, I., 2004: Neokonzervativizam: Autobiogra( ja jedne ideje, Algoritam,

Zagreb.Laki!evi&, Stojanovi& i Vuja!i& (ur.), 2007: Teoreti&ari liberalizma, Slu%beni glas-

nik, Beograd.Lock, F. P., 1998: Edmund Burke, Vol. I: 1730–1784, Clarendon Press, Oxford.Mayer, A., 2000: " e Furies: Violence and Terror in the French and Russian Revo-

lutions, Princeton University Press, New Jersey.Nisbet, R., 2003: Konzervativizam, Politi!ka kultura, Zagreb.O' Gorman, F., 1973: Edmund Burke: His Political Philosophy, Routledge, London.

Edmund Burke 201

Pitkin, H., 1967: " e Concept of Representation, University of California Press, Berkeley.

Platon, 1977: Dr$ava, Naklada Jur!i&, Zagreb.Rousseau, J., 1993: Politi&ki spisi, Informator, Zagreb.Strauss, L., 1971: Prirodno pravo i historija, V. Masle$a, SarajevoTilly, Ch., 1995: Popular Contention in Great Britain, Harvard University Press,

Cambridge, Massachusetts.Wight, M. i Porter, B., 1992: International " eory: " ree Traditions, Holmes and

Meier, New York.

Dodatna literaturaBallestrem, K. G., 1998: Burke, u: H. Maier, H. Rausch, H. Denzer (ur.), Klasici

politi&kog mi#ljenja, knj. 2, Golden marketing, Zagreb.Boucher, D., 2007: Burke, u: D. Boucher i P. Kelly (ur.), Political " inkers, Oxford

University Press, Oxford.Bromwich, D., 1995: Wollstonecra+ as a Critic of Burke, Political " eory, 23,

617–634.Brown, S., 1996: British Philosophy and the Age of Enlightenment, Vol. V, Routled-

ge, New York.Burke, E., 2000: On Empire, Liberty and Reform: Speeches and Letters of Edmund

Burke, Yale University Press, New Haven.Burke, E., 1993: Pre-Revolutionary Writings, Cambridge University Press.Canavan, F., 1995: " e Political Economy of Edmund Burke: " e Role of Property

in His " ought, Fordham University Press, New York.Canavan, F., 2006: Edmund Burke, u: L. Strauss i J. Cropsey (ur.), Povijest poli-

ti&ke ( lozo( je, Golden marketing, Zagreb.Conni( , J., 1999: Edmund Burke and His Critics: , e Case of Mary Wollstone-

cra+ , Journal of the History of Ideas, 60, 299–318.Conni( , J., 1994: " e Useful Cobbler: Edmund Burke and the Politics of Progress,

State University of New York, New York.Conni( , J., 1993: Burke and India: , e Failure of the , eory of Trusteeship,

Political Research Quarterly, 46, 291–309.Conni( , J., 1977: Burke, Bristol, and the Concept of Representation, " e Western

Political Quarterly, 30, 329–341.Fidler D. i Welsh J. (ur.), 1999: Empire and Community: Edmund Burke's Writings

and Speeches on International Relations, Westview Press, Boulder.Freeman, M., 1978: Edmund Burke and the , eory of Revolution, Political

" eory, 6, 277–297.Freeman, M., 1980: Edmund Burke and the Critique of Political Radicalism, Basil

Blackwell, Oxford.Graham, G. J. Jr., 1972: Edmund Burke's “Developmental Consensus”, Midwest

Journal of Political Science, 16, 29–45.


Hampsher –Monk, I., 2008: British radicalism and the anti-Jacobins, u: M. Gol-die i R. Wokler (ur.), " e Cambridge History of Eighteenth-Century Political " ought, Cambridge University Press, Cambridge.

Hampsher-Monk, I., 2005: Edmund Burke's Changing Justi" cation for Interven-tion, " e Historical Journal, 48, 65–100.

Holliday, I., 2000: English Conservatism and Enlightenment Rationalism, u: N. Geras i R. Wokler, " e Enlightenment and Modernity, Macmillan Press, London.

Holston, R., 2007: Burke's Historical Morality, Humanitas, 20, 37–62.Keens-Soper, M., 1993: Edmund Burke: Re# ections on the Revolution in France,

u: M. Forsyth, M. Keens-Soper, J. Ho( man, " e Political Classics: Hamilton to Mill, Oxford University Press, Oxford.

Kilcup, R. W., 1977: Burke's Historicism, " e Journal of Modern History, 49, 394–410.

Kirk, R., 1952: Burke and the Principle of Order, " e Sewanee Review, 60, 187–201.

Kramnik, I., 1983: , e Le+ and Edmund Burke, Political " eory, 11, 189–214.Lenzner, J. S., 1991: Strauss's , ree Burkes: , e Problem of Edmund Burke in

Natural Right and History, Political " eory, 19, 364–390.Lock, F. P., 2006: Edmund Burke, Vol. II: 1784–1797, Oxford University Press,

Oxford.Mosher, M., 1991: , e Skeptic's Burke, Political " eory, 19, 391–418.Oakeshott, M., 1962: Rationalism in Politics, Mathuen, London.Oakeshott, M., 1993: Morality and Politics in Modern Europe, Yale University

Press, New Haven.O'Neill, D., 2007: " e Burke – Wollstonecra* Debate: Savagery, Civilization, and

Democracy, , e Pennsylvania State University Press, Pennsylvania.Pappin, J., 1993: " e Metaphysics of Edmund Burke, Fordham University Press,

New York.Pocock J. G. A., 1982: , e Political Economy of Burke's Analysis of the French

Revolution, " e Historical Journal, 25, 331–349.Pocock, J. G. A., 2002: Virtue, Commerce, and History, Cambridge University

Press, Cambridge.Quinton, A., 1978: " e Politics of Imperfection: " e religious and secular traditions

of conservative thought in England from Hooker to Oakeshott, Faber, London.Ravli&, S., 1993: Burke i francuska revolucija, u: E. Burke, Razmi#ljanja o francu-

skoj revoluciji, Politi!ka kultura, Zagreb.Stanlis, P., 1965: Edmund Burke and Natural Law, , e University of Michigan

Press, Ann Arbor.Stanov!i& V., 2001: Edmund Berk i ideologija konzervativizma, u: E. Berk, Raz-

mi#ljanja o revoluciji u Francuskoj, F. Vi$nji&, Beograd.Strauss, L., 2004: Grad i &ovjek, Izdanja Antibarbarus, Zagreb.Utley E. T., 1957: Edmund Burke, Longmans, London.

Documents

Moderna politicka teorija - filoz.ffzg.unizg.hrfiloz.ffzg.unizg.hr/wp-content/uploads/2011/11/Raunić_E.-Burke.pdf · Što je, zapravo, engleska Slavna revolucija značila, koja