Upload
nina-jurcic
View
15
Download
3
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Moderna i sadašnjost u posthistoire poglavlje je u kultnoj knjizi Kraj povijesti umjetnosti? njemačkog teoretičara Hansa Beltinga, jedne od najutjecajnijih studija iz povijesti umjetnosti u proteklih dvadesetak godina. Belting zaključuje kako živimo u doba poslije povijesti, budući da pojavom postmoderne nismo stigli u ponovljenu povijesnu, već u postpovijesnu situaciju, dakle u posthistoire. Razlog tome navodi kako je “prije 1960. godine sve što je htjelo biti umjetnosti, tada prvo moralo postati umjetnost te se dokazati kao inovacija koja se ističe u okviru vlastitog medija. ”Umjetnost se nakon 1960. godine više ne dovodi u pitanje već se priznaje kao fikcija odnosno autonomni svijet koji postoji za sebe, simultano sa realnim, kojemu institucije poput muzeja, galerija i kazališta daju potvrdu i kredibilitet.
Citation preview
MODERNA I SADANJOST U POSTHISTOIRE
Lea epi & Nina Juri10.6.2015.
Uvod ivimo u doba poslije povijesti - u posthistoire Posthistoire (franc. poslije povijesti) - doba nakon
povijesti umjetnosti; Prije 1960. povijest umjetnosti je tekla linearno; sve to
je htjelo biti umjetnost, moralo se dokazati kao inovacija koja se istie u okviru vlastita medija
Umjetnost prestaje biti mimetika i tvori vlastiti svijet, koji koegzistira sa naime.
Odsad vie nee postojati razvoj imanentan umjetnosti! Zavrila je u svakom pogledu logina povijest umjetnosti, a ono to dolazi ve postoji: sinkretizam nereda svih stilova i mogunosti, posthistoire.-- Arnold Gehlen, Slike vremena (1960.)
Postmoderna
Postpovijesni kontekst Uloga teorije umjetnosti - ini svijet umjetnosti
moguim Teorija institucionalizacije umjetnosti - George Dickie
(krajem 60ih) dematerijalizacija umjetnosti
Andy Warhol, Brillo Boxes, 1964. Donald Judd, "Untitled, 1989 (Bernstein 89 24)", 1989., bakar i crveni pleksiglas
Tako to u javnost izlazi kao dogaaj povijesti umjetnosti, slikarstvo se oslobaa svojeg materijalnog tijela i poprima spektralno tijelo sveprisutno u knjigama o umjetnosti, katalozima na televiziji i u filmovima kao i u tekstovima onih koji piu o umjetnosti Ono postoji sukladno o frekvenciji javnog spominjanja, dakle ovisi o vremenu. (H. Rosenberg)
Umjetnost odlazi u svijet
Istaknuti umjetnici Jean Tinguely Allan Kaprow Donald Judd Yves Klein J. Beuys
Jean Tinguely ( 1925-1991) Homage to New york
Kratkotrajno umjetniko djelo- samounitavajue skulpture
Izvodi umjetnost u obliku eventa, hepeninga Djelo je preivjelo jedino na snimci i u sjeanju
gledatelja Ostaci djela su poklonjeni muzeju
[https://vimeo.com/8537769]
Jean Tinguely, Homage to New York, 1960.
Allan Kaprow (1927-2006) Utemeljitelj hepeninga u 50-im godinama Usmjerio je pozornost na Art Environment koji vie nije
bio mjesto umjetnosti ve je mjesto uinio umjetnou Predloio da umjetnici vie ne osmiljavaju umjetnost
nego njezin kontekst
Allan Kaprow, Yard, 1961, Environments, Situations, Spaces, Sculpture Garden at Martha Jackson Gallery, New York
Donald Judd (1928-1994) Ameriki umjetnik minimalizma Umjesto tradicionalnog slikarstva i kiparstva izrauje
tzv. specific objects, objekte liene emocija koji se bave propitkivanjem prostora i proporcija
Donald Judd, Bez naziva, 1969.
Yves Klein (1928-1962)
Francuski slikar, vodei lan Novog realizma Utjecao je na performans, pop art, i minimalizam Poznat je po koritenju samo jedne boje-ultramarin
plave, koja je ujedno i njegov zatitni znak te je postala internacionalno poznata kao Klein Blue
Yves Klein, Blue Monochrome 1961, 195.1 x 140 cm, suhi pigment u sintetikom polimer mediju na pamuku preko perploe
Joseph Beuys (1921-1986) Njemaki umjetnik Bavio se kiparstvom, grafikom, performansom,
hepeningom, instalacijama i pedagogijom Njegov rad se temelji na konceptima antropozofije,
humanizma i socijalne psihologije
Joseph Beuys, Wie man dem toten Hasen die Bilder erklrt', 1965
Otvoreno djeloKako bi rijeio problem statusa netipinih i eksperimentalnih djela, knjievnik Umberto Eco uvodi pojam otvorenog djela koje prua promatrau uvjerenje da svijet u kojem on promatra ili ita djelo nije nikakav steeni red koji mu garantira konana rjeenja, nego je to svijet u kojemu je on odgovoran sudionik koji se mora kretati naprijed prema hipotetikim i promijenjivim rjeenjima, u neprestanoj negaciji postojeeg i u davanju novih prijedloga. (uvakovi)
ZakljuakNe moemo govoriti o kraju umjetnosti o kojemu je govorio Hegel, ve o kraju linearne povijesti umjetnosti zato to se umjetnost u meuvremenu rastaje sa vlastitom povijeu.
Ne moemo se otrgnuti dojmu da je umjetnost odraz svoga vremena, tako da ne moemo govoriti o kraju umjetnosti, osim ako ne govorimo o kraju vremena.
Djelo je promatrau blie no ikada, ali je ironono, za razumijevanje djela esto potrebno biti upoen u teoriju umjetnosti
Hvala na panji!