Upload
others
View
3
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Galerija Mona LisaZagreb
izloæba osma, veljaËa 2005.
Galerija Mona LisaZagreb, TkalËiÊeva 77
tel. 01 46 68 649www.galerija-mona-lisa.com
Do sada u Galeriji Mona Lisa
1. More u djelima hrvatskih umjetnika, ljeto 2003.
2. Vilim SveËnjak - æivot i djelo, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.
3. Katarina Henc - izabrana djela, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.
4. Hrvatsko slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, zima 2004.
5. Ljubo ©krnjug - slike iz Pariza, predgovor - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, proljeÊe 2004.
6. More, mornari i galebovi, ljeto 2004.
7. Zlatko Prica - æivot i djelo, autori izloæbe - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, rujan 2004.
8. Mladen Veæa - æivot i djelo, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, veljaËa 2005.
U pripremi
- Ljudevit ©estiÊ, autor izloæbe - Nikola Albaneæe
- Ljubo ©krnjug, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ
- Zlatko Prica - æivot i djelo, II dio
- Vasilije Josip Jordan
- Hrvatsko slikarstvo od RaËiÊa do DulËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ
Ga
le
rija
M
on
a L
is
a •
M
la
de
n V
eæ
a
9 7 8 9 5 3 9 9 4 1 9 6 1
I S B N 9 5 3 - 9 9 4 1 9 - 6 - 2
M L A D E N V E Æ A“Roen sam u Bris tu 1916. i na izloæbi “Pola vi jeka hrvatske umjetnost i” 1938. bio sam najmlai s l ikar, a
sada pripremam izloæbu s gospodinom Hencom u njegovoj Galeri j i Mona Lisa i naæalost i l i na sreÊu mogu
reÊi da sam najstari j i hrvatski s l ikar; malo ograniËen u intenzitetu rada koji su do sada mnogi hvali l i .
Meutim mogu reÊi da i sada dnevno radim viπe od prosjeÊnog radnog vremena od osam sati . Deset l jeÊima
sam u atel i jer dolazio vr lo rano, joπ u noÊi u 3.30 i radio po osamnaest sat i dnevno. Joπ uvi jek s l ikam sa
velikim zadovol js tvom i radoπÊu kao i u svojoj mladosti . S l ikanje mi je skoro kao i hrana i disanje. Æivim jer
diπem i s l ikam jer æivim. Is t i poriv.
Neki tvrde da me pregazilo vri jeme, a ja samo znam da æivim danas, da mi je toliko godina i da sam doæivio
poËetak treÊeg milenija, a kada se bude pisala povi jes t , ako vri jedim, bi t i Êu u toj povi jes t i .
Svjes tan sam da dok æivim stanovnik sam planete Zemlje, posl i je smrti Êu bi t i s tanovnik Svemira. A to je u
mojim s l ikama.”
Mladen Veæa, s jeÊanja.
8
Galerija Mona LisaZagreb
izloæba osma, veljaËa 2005.
Galerija Mona LisaZagreb, TkalËiÊeva 77
tel. 01 46 68 649www.galerija-mona-lisa.com
Do sada u Galeriji Mona Lisa
1. More u djelima hrvatskih umjetnika, ljeto 2003.
2. Vilim SveËnjak - æivot i djelo, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.
3. Katarina Henc - izabrana djela, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.
4. Hrvatsko slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, zima 2004.
5. Ljubo ©krnjug - slike iz Pariza, predgovor - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, proljeÊe 2004.
6. More, mornari i galebovi, ljeto 2004.
7. Zlatko Prica - æivot i djelo, autori izloæbe - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, rujan 2004.
8. Mladen Veæa - æivot i djelo, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, veljaËa 2005.
U pripremi
- Ljudevit ©estiÊ, autor izloæbe - Nikola Albaneæe
- Ljubo ©krnjug, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ
- Zlatko Prica - æivot i djelo, II dio
- Vasilije Josip Jordan
- Hrvatsko slikarstvo od RaËiÊa do DulËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ
Ga
le
rija
M
on
a L
is
a •
M
la
de
n V
eæ
a
9 7 8 9 5 3 9 9 4 1 9 6 1
I S B N 9 5 3 - 9 9 4 1 9 - 6 - 2
M L A D E N V E Æ A“Roen sam u Bris tu 1916. i na izloæbi “Pola vi jeka hrvatske umjetnost i” 1938. bio sam najmlai s l ikar, a
sada pripremam izloæbu s gospodinom Hencom u njegovoj Galeri j i Mona Lisa i naæalost i l i na sreÊu mogu
reÊi da sam najstari j i hrvatski s l ikar; malo ograniËen u intenzitetu rada koji su do sada mnogi hvali l i .
Meutim mogu reÊi da i sada dnevno radim viπe od prosjeÊnog radnog vremena od osam sati . Deset l jeÊima
sam u atel i jer dolazio vr lo rano, joπ u noÊi u 3.30 i radio po osamnaest sat i dnevno. Joπ uvi jek s l ikam sa
velikim zadovol js tvom i radoπÊu kao i u svojoj mladosti . S l ikanje mi je skoro kao i hrana i disanje. Æivim jer
diπem i s l ikam jer æivim. Is t i poriv.
Neki tvrde da me pregazilo vri jeme, a ja samo znam da æivim danas, da mi je toliko godina i da sam doæivio
poËetak treÊeg milenija, a kada se bude pisala povi jes t , ako vri jedim, bi t i Êu u toj povi jes t i .
Svjes tan sam da dok æivim stanovnik sam planete Zemlje, posl i je smrti Êu bi t i s tanovnik Svemira. A to je u
mojim s l ikama.”
Mladen Veæa, s jeÊanja.
8
Mladen Veæa
æivot i djelo
NAKLADNIK
Galeri ja Mona Lisa , Zagreb
UREDNIK EDICIJE
Martin Henc
TEKST, IZBOR DJELA I LIKOVNI POSTAV IZLOÆBE
Stanko ©poljariÊ
ÆIVOTOPIS
Marija Gelo
LEKTURA I KOREKTURA
Urica Lisjak
TISAK
Kratis, Zagreb
NAKLADA
500 primjeraka
Zagreb, 2005.
www.galeri ja-mona-lisa.com
ISBN 953-99419-6-2
CIP - Katalogizacija u publikacij iNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 75 Veæa, M.
VEÆA, MladenMladen Veæa : æivot i djelo / <tekst, izbor djela Stanko ©poljariÊ ; æivotopis Marija Gelo>. - Zagreb : Galeri ja Mona Lisa, 2005.
ISBN 953-99419-6-2
I. Veæa, Mladen -- Æivot i djelo
440113188
Stanko ©poljariÊ
Mladen Veæa
æivot i djelo
6. veljaËe - 6. oæujka 2005.
Galerija Mona Lisa, Zagreb
6
g a l e r i j aMONA LISA
U m j e t n o s t j e z a n a t p l u s j o π n e π t o . T o j o π n e π t o j e u m j e t n o s t . T o j o π n e π t o
n e d a s e n a u Ë i t i .
M l a d e n V e æ a
foto
MH
EN
C
8
g a l e r i j aMONA LISA
Brist, skica
M L A D E N V E Æ A
S e d a m d e s e t l j e Ê a k o n t i n u i r a n o g s l i k a n j a s a m o
p o s e b i f a s c i n a n t n a j e Ë i n j e n i c a . A k a d a j e t o
v r i j e m e i s p u n j e n o d j e l i m a o s e b u j n o g r u k o p i s a ,
r a n o i z g r a e n e p o e t i k e , o b o g a Ê i v a n e
r a z u m l j i v i m s t i l s k i m m j e n a m a , i s t i n s k i m
k r e a t i v n i m l u k o m b e z p r a z n i h d i o n i c a , i
s t v a r a l a Ë k o m s v j e æ i n o m u v i s o k o j æ i v o t n o j d o b i ,
t a d a s e n a l a z i m o p r e d o s o b o m p o s e b n e s n a g e .
I o p u s o m n e o s p o r n i h v r i j e d n o s t i . M l a d e n V e æ a
u m j e t n i k j e t r a j a n j a i s t v a r a n j a , p o π t i v a n j a i
p r e o b r a z b e k l a s i Ë n e e s t e t i k e s l i k e u v r e m e n u
n j e z i n e a k t u a l n o s t i i d o m i n a c i j e , s v j e r n o π Ê u
t a k o v o m s t a v u i d a n a s k a d a l i k o v n i t r e n d o v i
d r u g a Ë i j i h s u k a r a k t e r i s t i k a . V e æ a p r o d u b l j u j e
m o g u Ê n o s t i s v o j e e s t e t i k e p o t v r u j u Ê i d a
a u t e n t i Ë n o s t d j e l a n e o v i s i o s u v r e m e n o s t i p o d
s v a k u c i j e n u v e Ê o o s o b n o s t i , u z b u d l j i v o s t i
t r a g a n j a u s v i j e t u s l i k e , s n i t i m a p o v e z a n i m a
s v l a s t i t i m i s h o d i π t i m a . D i j a l o g s a z b i v a n j i m a
n a l i k o v n o j s c e n i i n e m o r a b i t i u v i j e k i s t i , u
t r a g u j e s r o d n o s t i i l i s u p r o t n o s t i m a k a d a d o d i r i
i n i s u p r e v i π e n a g l a π e n i . V e æ a j e o s v o j i o p r a v o
n a o a z u l j e p o t e i z k o j e n a s v o j n a Ë i n
k o m u n i c i r a s r a z n o l i k o π Ê u u m j e t n i Ë k i h s t a v o v a
o k o s e b e . J e d n o s t a v n o r e Ë e n o o s t a o j e s v o j ,
n e n a m e t l j i v o b r a n e Ê i s v o j u i s t i n u z a k o j u
o s t v a r e n i m u m j e t n i Ë k i m d o s e z i m a i m a p u n o
p o k r i Ê e . V i d l j i v o u b r o j n i m d j e l i m a , k a k o o n i m a
n a s t a l i m u g o d i n a m a p r e d d r u g i r a t , r a d o v i m a
u d e s e t l j e Ê i m a i z a n j e g a , t a k o i r e c e n t n i m a
k o j a i d a n a s n a s t a j u u a t e l i j e r u u B a r Ë i Ê e v o j i
s t a n u u u l i c i B r e π Ë e n s k o g .
P r o s t o r i s u t o i n t e n z i v n o g s t v a r a n j a , u v i j e k s a
s l i k o m n a π t a f e l a j u , n a s u π n o m p o t r e b o m
u m j e t n i k a z a o s m i π l j a v a n j e m z n a n o g i
o t k r i v a n j e m n o v o g . S v a k a i z l o æ b a s a æ e l j o m
9
Mladen Veæaæivot i djelo
10
g a l e r i j aMONA LISA
r e t r o s p e k t i v n o g p r e z e n t i r a n j a , b e z o b z i r a n a
π i r i n u , n a i l a z i n a p i t a n j e - π t o o d p o n u e n o g
o b i l j a i z a b r a t i . O v a i z l o æ b a u o d a b i r u o d p r e k o
s t o t i n u r a d o v a n a z n a k a j e s v i h V e æ i n i h f a z a ,
i z v e d e n i h u c r t e æ u , s e p i j i , a k v a r e l u , u l j u . O d
p r i m j e r a k r o k i j e v s k e l a k o Ê e d o p u n e
d o r a e n o s t i m o n u m e n t a l n i h k o m p o z i c i j a . S
r a s p o n o m m o t i v a , k a k o t e m a t s k i h k o n s t a n t i ,
t a k o i i z l e t a z a V e æ u k a n e u o b i Ë a j e n i m
p r i z o r i m a . M l a d e n a Ë k a o s t v a r e n j a , n a s t a l a j o π
z a s t u d i j a n a z a g r e b a Ë k o j a k a d e m i j i u k l a s i
V l a d i m i r a B e c i Ê a , t a m n i j e s u g a m e , i s v o j e v r s n o
s u p r i s j e Ê a n j e n a s l i k a r s t v o p r i p a d n i k a
Ë u v e n o g a m ü n c h e n s k o g a k r u g a . U s u m a r n o m
s v l a d a v a n j u m o t i v a s k l a d a n j u p a r t i j a m a s v j e t l a
i s j e n e . S e k s p r e s i v n i m n a b o j e m u p r i s u t n j e n i m
u p o r t r e t u , k a d r u v e d u t e , f i g u r a t i v n o j
k o m p o z i c i j i . U m r l j o l i k o s t i o b l i k a s v j e t l o s n i
a k c e n t i p o s t a j u i s a d r æ a j n a o d r e d n i c a d j e l a .
R e d u c i r a n a p a l e t a , p r i b l i æ e n a t o n s k o m
n i j a n s i r a n j u i s k r e n j e m s v j e t l a d o b i v a n o v u
d i m e n z i j u . V e æ a v r l o s i g u r n o , n e p o s r e d n o π Ê u
g e s t e b i l j e æ i f i g u r e u z a t a m n j e n o s t i i n t e r i j e r a
i k i s t o m ( d o s t a t a n m u j e b a j c i l i p o n e k a d g v a π )
π e Ê e z a g r e b a Ë k i m u l i c a m a i t r g o v i m a h v a t a j u Ê i
n e p o n o v l j i v e t r e n u t k e u k o j i m a p o v i j e s n a
z d a n j a i r a s l i n j e p a r k o v a m r l j a s u s l i k a r s k e
t a k t i l n o s t i p r o æ e t a s v j e t l o m . Z a g r e b j e V e æ a
o t k r i v a o o Ë i m a m l a d i Ê a k o j e g s u p r v a s a z n a n j a
o l j e p o t i v e z a n a u z s v j e t l o s t D a l m a c i j e . A
s v j e t l a Z a g r e b a t i j e k o m g o d i n e v r l o s u
p r o m j e n j i v a , o d p r o l j e t n e t r e p t a v o s t i d o t a m n i h
t o n o v a z i m s k i h d a n a . A p r e m a g r a d u s v o g a
π k o l o v a n j a m o æ d a j e o s j e Ê a o i s v o j e v r s n i
r e s p e k t , t e s e r e p r e z e n t a t i v n o π Ê u s l i k e n i j e
æ e l i o n a t j e c a t i s g r a d o m t r a d i c i j e i k u l t u r e .
V i π e j e r e g i s t r i r a o n o r a z r a i v a o , s k r o m n i m
s r e d s t v i m a i l a g a n i m h o d o m p j e π a k a u p r o l a z u
o p i s i v a o d o n j o g r a d s k e i g o r n j o g r a d s k e p r i z o r e .
P l a t a n e π t o o k r u æ u j u k a p e l i c u n a I l i r s k o m t r g u ,
k l u p e n a R o k o v u p e r i v o j u , J u r j e v s k u u l i c u ,
m j e s t o s t a n o v a n j a m n o g i h h r v a t s k i h v e l i k a n a .
I z d a n j a , p o p u t s t a r e c i g l a n e i l i v o j n e p e k a r e ,
k o j a o d a v n o n e p o s t o j e , k a o d i o n e k a d a π n j e g
Z a g r e b a p r i v u k l e s u V e æ u m a s a m a f a s a d a ,
k r o v o v i m a . P o s t a v l j e n a s u u π i r i n i p r o s t o r a i z a
c e s t a i s t a z a s f i g u r a m a i n j i h o v i m s j e n a m a ,
s t v a r a j u Ê i d o j a m v e l i Ë i n e . O b j e k t i v n o p o s t o j e Ê e ,
n o i s a Ë u v a n e i u o m a l e n i m s l i k a m a n a p a p i r u
o d s v e g a t r i d e s e t a k c e n t i m e t a r a . © e t a Ë i u
o d j e l i m a , π e π i r i m a , u p a r o v i m a i l i s a m i d a j u
æ i v o s t g r a d u i u t r e n u c i m a o d m a r a n j a .
V e æ a i h r a z m j e π t a u g r u p a m a , p o s t a v l j a i h u
d u b i n u u l i c e , u z t a d a r i j e t k e a u t o m o b i l e u h l a d
d r v e Ê a . K a o d v a d e s e t o g o d i π n j a k o s j e t i o j e
f a s c i n a c i j u i s a m o m z g r a d o m n e o b a r o k n o g
k a z a l i π t a , s a s l u t n j o m s v i h p r e d s t a v a i z a
r a s k o π n o g p r o Ë e l j a . T a k o s a m a z g r a d a i
t a j a n s t v e n a j e i s t v a r n a , s r a z b i j a n o m t a m o m
g r a d s k i m s v j e t i l j k a m a , u z k o j e i n e s t a j u o b r i s i
a r h i t e k t u r e . A p r o l a z n i k u n o Ê i k r a j o b a s j a n o g
k a z a l i π t a k o n t r a s t j e s v e Ë a n o s t i n e k e o p e r e i l i
b a l e t a . I l i l j u b i t e l j g l a z b e k o j i s e s j e Ê a i
o r k e s t r a i p j e v a Ë a .
V e æ i n Z a g r e b j e i p u r g e r s k i t o p a o , d a m s k i
o t m j e n , g r a d u k o j e m l j u d i n i s u d e k o r a c i j a , t e k
i s p u n j e n j e p l o h a , v e Ê n e o p h o d n i d i o p r i Ë e . K a o
m l a d i s l i k a r j e z g r o v i t o s e i z r a æ a v a o , l i k o v n o
Ë i s t o , d a j u Ê i d a r Z a g r e b u z a n j e g o v u
d o b r o d o π l i c u .
I r a n i a u t o p o r t r e t i o d r a æ a v a j u m a j s t o r s t v o u
s l u t n j i o p i s n o s t i u s i n t e z i p o r t r e t n o g i
p s i h o l o π k o g . E m o t i v n o g p r e d a n j a k r o z s l o b o d u
g e s t e . S l i k a n j e p o r t r e t a m l a d o g V e æ u p r i v l a Ë i l o
j e i k a o z a d a t a k a k a d e m i j i n o g p r o g r a m a . S
o g r a n i Ë e n j i m a , r a z v i j a n j a n a u Ë e n o g o d
Mladen Veæaæivot i djelo
11
12
g a l e r i j aMONA LISA
p r o f e s o r a i b a r m a l o p o d r æ a v a n j a t a π t i n e
p o r t r e t i r a n o g . A l i u m l a d o m s l i k a r u b i l o j e i
d o v o l j n o s a m o s v i j e s t i z a s l i k a n j e b e z
p r e d u m i π l j a j a p a s u g o s p o e u G o y i n o m c r n i l u
s b i j e l i m π a l o v i m a , i l i s t a r c i π t o i z l a z e i z
n e p r o z i r n o s t i f o n d a p o r t r e t i i z r a æ e n e
k a r a k t e r n o s t i . V j e π t i n a z a t o n i j e b i l a d o s t a t n a
v e Ê j e b i l a p o t r e b n a i m j e r a s l i k a r s k e l u c i d n o s t i
d a s e u s t a t i Ë n o s t i t e m e p o k a æ e i v l a s t i t o s t
s t a v a . A u t o p o r t r e t i s u k o n s t a n t a n j e g o v a o p u s a .
I m a l o j e h r v a t s k i h s l i k a r a k o j i s u o v o m
r e m b r a n d t o v s k o m m o t i v u p o s v e t i l i t o l i k o
p a æ n j e . V e æ a d i j a l o g s a s a m i m s o b o m z a p o Ë e o
j e p a r a l e l n o s p r i k a z o m d r u g i h t e m a . N o k o d
a u t o p o r t r e t a p o s t o j i i z n i m k a . N j i m e s e t e k
u v j e t n o p r a t i s l i j e d f a z a t e s e Ë i n i d a m o g u Ê i
p o t r e s i s t i l a n e u t j e Ë u n a t e m u a u t o p o r t r e t a .
I o b r n u t o . U n j i m a V e æ a p o m a l o e k s p e r i m e n t i r a
s a s n a g o m j e d n e b o j e , j e d i n s t v e n e p l o h e
s l i k a r s k e m a g m e , k r o z i s t e s a n o s t l i c a u
n j e g o v o j o b l i k o v n o j r e d u c i r a n o s t i . U p o z i
i z m e u p r i s n o s t i i n e k e s p o m e n i Ë k e d a t o s t i . S
d i s t a n c o m p o g l e d a s p r a m o s t a l i h d j e l a . I æ u t i m
i p l a v i m k r o m a t s k i m p u t e m o d r a æ a v a j u
r a s p o l o æ e n j a , o d u r o n j e n o s t i u m e d i t a t i v n o d o
e u f o r i Ë n i h u z d i g n u Ê a . P r a t e Ê i n j i h o v o
k r o n o l o π k o n i z a n j e , u o Ë a v a s e i r a v n o m j e r n o s t
p o j a v l j i v a n j a i g o d i n e v e Ê e z g u s n u t o s t i . A l i
z n a Ë a j n i j i h s t a n k i n e m a . J e s u l i a u t o p o r t r e t i
m j e s t a k o n c e n t r a c i j e i l i o p u π t a n j a t e π k o j e r e Ê i .
N o s l i k a r e v a s u p o t r e b a b e z s u m n j e . M a n j i i
v e Ê i m e a π i u s t i l s k i m p r e p l i t a n j i m a .
U p r i s u t n j e n j e u m j e t n i k a u o k r u æ j e p e j z a æ a ,
i n t e r i j e r a , c v i j e Ê a . K o n t r o l a u p r e p u π t a n j u
i z a z o v a m o t i v a . G o t o v o s k u l p t o r s k i s u j a s n i
p r e m d a n i s u d e s k r i p t i v n i . V e æ a p o t e z i m a
π p a h t l o v s k e π i r i n e m o d e l i r a l i c e , u b r z i n i g e s t e ,
s p r i k r i v e n i m s t r a h o m d a m u æ e l j e n i t r e n u t a k
1 KuÊa na obali u Bristu, ulje na kartonu; 25x28.4 cm, 1986.
Mladen Veæaæivot i djelo
13
14
g a l e r i j aMONA LISA
n e p o b j e g n e . M o t i v a u t o p o r t r e t a n e p r e k i d n o
p o s t o j i n o s t a n j e k o j e s e æ e l i z a d r æ a t i j e v r l o
p r o m j e n j i v a k a t e g o r i j a . O v i s n a o s l o b o d i
p r i s t u p a i s l o æ e n o s t i i n t e l e k t u a l n o g , s l i k a r s k o g ,
m o r a l n o g . V e æ a i z b j e g a v a s l u Ë a j n o s t i .
E k s p r e s i j o m b o j e ( n e o v i s n o j o t o n u ) o d r e u j e
l i k o v n o , a e n e r g i j o m i t a n k o Ê u t n o π Ê u o b l i k a
u n o s i i s p o v j e d n o . S i z r a z i m a s a m o z a d o v o l j s t v a ,
m o æ d a c i n i Ë n o s t i , s a b r a n o s t i s i s k r o m t j e s k o b e ,
d u b i n e u n u t r a π n j e g m i r a , h e d o n i s t i Ë k o g
p r o m a t r a n j a s v i j e t a . G o d i n e s u t o i s p o l j a v a n j a
i z u z e t n o g t a l e n t a , a l i i n e k o g n e o b v e z u j u Ê e g
d u g a p r e m a v e l i k a n i m a h r v a t s k o g s l i k a r s t v a s
p o Ë e t k a s t o l j e Ê a , p r v e n s t v e n o R a Ë i Ê u i
K r a l j e v i Ê u . N j i h o v P a r i z u p o z n a o j e l 9 5 0 .
g o d i n e s t v o r i v π i c i k l u s k o j i p r i p a d a v r h u n c i m a
u e p i z o d i - h r v a t s k i s l i k a r i d v a d e s e t o g s t o l j e Ê a
u P a r i z u . C r k v e , S e i n a , r e p r e z e n t a t i v n i p o g l e d i
i z a k u t c i g r a d a i n t e r p r e t i r a n i s u u d i r e k t n i m
s u s r e t i m a , u z a s t a n c i m a p r e d m o t i v o m u z d i g n u t i
u m j e t n i Ë k o m z a Ë u d n o π Ê u . D j e l a i z t o g a c i k l u s a
r a s u l a s u s e p o z b i r k a m a i g a l e r i j a m a , n e k i m a
s e i z g u b i o t r a g t e s u s r e t s a s v a k i m o d n j i h
p r u æ a r a d o s t . B o j a s e o t v o r i l a i p r e d L u o v r o m
i N o t r e D a m e o m i l i Q u a i S t . B e r n a r d o m .
A t m o s f e r a s l i k a r s k e M e k e o s j e Ê a s e u p u n i n i
s v j e t l a , i z g u s n u t o s t i i t r a n s p a r e n t n o s t i b o j e .
P a r i z j e o p Ê e m j e s t o , i n s p i r a c i j a u m j e t n i k a s a
s v i h s t r a n a s v i j e t a j e r n e s a m o t k i v o g r a d a ,
v e Ê i n j e g o v o u m j e t n i Ë k o p a m Ê e n j e p o t i Ë e
s l i k a r e . I p a k p o s t o j e p r o s t o r i k o j i n a d i l a z e
b l i s t a v o s t P a r i z a . O b j e k t i v n o m n o g o s k r o m n i j i ,
n o p o j e d i n c u v e l e b n i j i . S l i k a r u v e d u t a i p e j z a æ a
t o j e r o d n i k r a j . P o g o t o v o k a d a j e n a v r a Ê a n j e
u n j e g a Ë e s t o , k a d a s e u n j e m u i π Ë i t a v a j u
s i t u a c i j e “ n e v i d l j i v e ” d r u g i m p r o m a t r a Ë i m a . Z a
V e æ u t o j e n j e g o v B r i s t , m j e s t a n c e n a j u g u
H r v a t s k e , s t a l n o o t v o r e n o o k u i k i s t u ,
z a h v a Ê e n o s r a z n i h s t r a n a . U p r v o m p l a n u s
p o s t a v l j e n i m m o Ê n i m B i o k o v o m , i l i s l i k o v i t i m
g r a d i Ê e m s p r i v l a Ë e n j e m p o g l e d a n a s t a r u
æ u p n u c r k v u s v . M a r g a r i t e i n o v u s v . M a r e
p o d i g n u t e u z m o r e . P l a v e t n i l o p u Ë i n e π i r i s e
d o o b r u b n i c a s l i k e k a o k o n t r a s t i v e z a s
p l a n i n o m . V e æ a i z g l e d u k o n k r e t n o g k r a j o l i k a
p r i s t u p a s p o m a c i m a p o g l e d a , p r i b l i æ a v a n j a i
u d a l j a v a n j a o d s a m o g a B r i s t a . U v a r i j a c i j a m a
n a t e m u V e æ a s u k l a d n o s t i l s k i m m i j e n a m a
p r i z o r u d o n o s i s t u p n j e v i m a o p i s n o s t i i
r a z l i Ë i t o π Ê u k o m p o z i c i j s k i h r j e π e n j a . P o s v o j e n i
s u t o a m b i j e n t i i r a d i s j e Ê a n j a n a m l a d o s t i
s v a k o g o d i π n j e o b n a v l j a n j e d r a g i h v i e n j a .
L j e p o t a j e t o u p i s a n e l j u b a v i u k o j u j e u t k a n a
i æ i v o t n a m u d r o s t . I s t o n i j e u v i j e k j e d n a k o , a
i v r i j e m e j e u p r o s t o r u n i j e l o n o v e s a d r æ a j e .
N o d u h B r i s t a V e æ a b e z s u m n j e s m n o g o
s e n z i b i l i t e t a r a z u m i j e . U n i z u b r i s t o v s k o g
c i k u s a n a s t a l a s u d j e l a r e a l i s t i Ë n e m a r n o s t i , s
u l a æ e n j e m u d e t a l j , i d j e l a s l o b o d n i j e g
t r e t i r a n j a f o r m e , s o r g a n i z a c i j o m s c e n e ( u
n a j b o l j e m s m i s l u p o j m a ) r a z g l e d n i Ë k o g
k a r a k t e r a i l i n a g l a s c i m a n a p o s e b n o a t r a k t i v n i m
t o Ë k a m a . V e æ a r a k u r s i m a i o d n e k i h p o m a l o
o b i Ë n i h z d a n j a i f a s a d a s t v a r a l i k o v n u
u z b u d l j i v o s t , p e r s p e k t i v n i m n a p e t o s t i m a i
g i g a n t i z a c i j o m e l e m e n a t a . U m a n j e n i u r b a n i z a m
B r i s t a r a z v i j a o s e v j e r o j a t n o p o n e k o m p l a n u ,
o d r e i v a l e s u g a i p r i r o d n e z a d a t o s t i , a n e π t o
s e u n j e m n a π l o i s t j e c a j e m o k o l n o s t i . U
z a g r l j a j u m o r a i B i o k o v a s m j e s t i l a s u s e
j e d n o s t a v n a k a m e n a z d a n j a , o n a s l u k o v i m a ,
b a l k o n i m a , s c r v e n i l o m k r o v o v a , o k r u æ e n a
z i m z e l e n o π Ê u . T r i p t i h o d g o l e t i , m o r a , g r a d i Ê a
V e æ a i s t o v r s n o π Ê u p o t e z a p r e v o d i u s l o j e v i t u
s l i k u . S e g m e n t e s k l a d a p o t a k n u t d o æ i v l j a j e m
k o j i n a d i l a z i i z g l e d p r o s t o r a . N e z a n i m a g a
Mladen Veæaæivot i djelo
15
16
g a l e r i j aMONA LISA
s l i k a r s k a r e p l i k a B r i s t a m a k o l i k o v j e π t o
i z v e d e n a n a r a z i n i m i m e t i Ë k o g , v e Ê u p l e n e r u
t r a æ i o d n o s e o s o b n o g p r e p o z n a v a n j a m j e s t a .
I z n a π a o j e s v o j a t e æ i π t a , p r a t n j u u
k o m p o z i c i j s k o j p r o v e d b i s l i k o v n i m
k o o r d i n a t a m a p r i m j e n j i v i m i k o d d r u g i h v e d u t a .
P r i m j e r i c e O m i π , s t i s n u t u z C e t i n u i m o r e s l i k a n
j e i s t o m m e t o d i Ë n o π Ê u , s u s j e c i m a u o k o m i t o m
i d i j a g o n a l n o m s m j e r u . O t v o r e n i p r o s t o r n i
p r a v c i u r i t m u s l i k e s u k l a d n i s u i s i j a v a n j u
s v j e t l a . A l i z g r a d a i l i p o n e k a m a s l i n a m a n j e s u
m e m b r a n e n e s p u t a n o s t i p o g l e d a . V e æ a s e
p o i g r a v a , s o t v a r a n j e m i z a t v a r a n j e m s c e n e
p r o v i r u j u Ê i i z m e u g r a n j a i n e k o g k u Ê e r k a . I
m r l j a p o n e k o g v a l a d o s t a t n a j e z a v i e n j e m o r a
s v e d o P e l j e π c a . U m j e s t a n c u g d j e z a l j e t n i h
p o d n e v n i h v r u Ê i n a s v e s t a n e . » a k i l i π Ê e . A l i
g d j e i z a Ë a s b l a g i p o v j e t a r c i , p r i p o m o Ê u g e s t i
r u k e l a g a n o d i n a m i z i r a j u r a s l i n j e , a i f a s a d e
o b o j e n i m s j e n a m a . U m j e t n i Ë k o m m a π t o v i t o π Ê u
u g o a j p o d n e b l j a j u g a o d r a z j e s t a l n o n o v i h
d o æ i v l j a j a . A m a s l i n e s v o j o m s i m b o l i Ë n o π Ê u i
l j e p o t o m V e æ i s u p o s e b n o p r i v l a Ë n e . P r e p l e t o m
s v o j i h g r a n a o b l i k u j e z a n i m l j i v u s t r u k t u r u .
P r o i z i π l e i i z r e a l i s t i Ë n o s t i p r i s t u p a , i
s v o j e v r s n e a p s t r a k t n e i g r e , s a s t a v n i c e s t v a r n o g
i s h v a Ê e n e u a u t o n o m n o s t i o b l i k a . M a s l i n a j e
r a z v e d e n o d r v o , i n t e g r a l n i d i o v e d u t e , a l i i
f o r m a p r o v e d e n a u s k l o p o r n a m e n t a l n o g .
M o z a i k a l n i r a s t e r v e g e t a b i l n i h j e d i n k i o t v o r e n
j e p a r t i k u l a m a p r o s t o r a i o k v i r j e s e g m e n t i m a
v e d u t a . V i d j e t o p e j z a æ n e a u r e o l e a r h i t e k t u r i
i m e t a m o r f o z a r a s l i n j a o s l o b o e n e b o t a n i Ë k e
d o s l o v n o s t i . O s n o v a V e æ i n o g p e j z a æ i z m a
p o e t s k i j e r e a l i z a m , d o v o l j n o π i r o k p o j a m z a
l i k o v n e r a z r a d e , p r i m i j e n j e n e s l i j e d o m g o d i n a
u t v o r b i b r i s t o v s k i h s l i k a . L o g i k a g r a d n j e n i j e
i d e n t i Ë n a . V e æ a s e s l u æ i i r i t m i z a c i j o m Ë i t k i h
2 Obala izmeu Graca i Brista, ulje i kreon na kartonu; 25x28.5 cm, 1986.
Mladen Veæaæivot i djelo
17
18
g a l e r i j aMONA LISA
p l o h a , n a g l a π e n i m s i l u e t a m a o b l i k a ,
o s a m o s t a l j e n i m t i j e k o m l i n i j a , u s i t n j e n i m
m r l j o l i k i m u d a r o m . F o r m a j e d e f i n i r a n a i
b l a g o m g e o m e t r i Ë n o π Ê u o b r i s a i n e m i r o m
i s p r e k i d a n i h l i n i j a . O b l i k o v n a n a Ë e l a v e z a n a
s u u z p o j e d i n e p e r i o d e , u d r u g i m a s t r u k t u r a
s l i k a s e m i j e n j a . O d k o n s t r u k t i v n o s t i d o
n e s p u t a n o s t i , e g z a k t n o s t i d o p r i v i d a s l u Ë a j a .
I o b r n u t o . N e m a p r a v o l i n i j s k o g k r e t a n j a i
o s t a v l j a n j a n e k o g n a Ë i n a b e z o s t a t k a . V e æ a j e
s l i k a r f a z a , a l i i n j i h o v a m e u s o b n o g
o b o g a Ê i v a n j a . P r i m j e r z a t o j e i k o l o r i s t i Ë k a
z v u Ë n o s t . K r o m a t s k i r a s p o n i s u r e l a t i v n o
r e d u c i r a n i . P e j z a æ n e s u g a m e z e l e n i l a i
p l a v e t n i l a . S p r a Ê e n j e m i n i j a n s i r a n j e m
l o k a l n o g t o n a . I d o s t a t a n j e k o l o r i s t i Ë k i b l j e s a k
c r v e n o g z a p o k r e t a n j e p a l e t e . T i m e s e
o r k e s t r a c i j a b o j a k r e Ê e o d k r i k a d o t i π i h
s u z v u Ë j a , n e o v i s n o o o s u n Ë a n o s t i D a l m a c i j e .
V e Ê i b r o j r a d o v a b e z s u m n j e j e n a s t a o u
r a z g o v o r u s k r a j o l i k o m , n o z a s i g u r n o p o s t o j e
i o n i k o j i h s u s k i c e b i l e v o d i l j a , z a d r æ a v a j u Ê i
t e m p e r a t u r u l j e t a u d r u g i m , s a d a z a g r e b a Ë k i m
g o d i π n j i m d o b i m a . A B r i s t j e p o s t a o j e d a n o d
z a π t i t n i h z n a k o v a z a m o t i v v e d u t e i p e j z a æ a u
h r v a t s k o m s l i k a r s t v u . N j i m e j e V e æ a d o n i o
i z v a n j s k u s l i k u . A l i z a v i r i o j e i u u n u t r a π n j e
p r o s t o r e i s p u n j e n e p r e d m e t i m a d a n a s v e Ê
p o m a l o e t n o g r a f s k e b a π t i n e . P r o m a t r a i h s
n o s t a l g i j o m j e r s u m u v i π e o d u p o t r e b n i h s t v a r i .
P o v e z u j e i h s a z i e m i n t e r i j e r a , u s k l a u j u Ê i
s l i k a r s k o s d o k u m e n t a r n i m , p o m n o r a z r a u j u Ê i
n j i h o v e o b l i k e i i n z i s t i r a j u Ê i n a u g o a j n o s t i
p o v i j e s n o π Ê u z a π t i Ê e n i h a m b i j e n a t a . U j e d i n j u j e
i h b o j a s m e Ê k a s t i h r a s p o n a , t o p l i h v r i j e d n o s t i .
P a l e t a s e i n t e n z i v i r a k a d a v o Ê e , c v i j e Ê e d o l a z i
u s r e d i π t e z b i v a n j a . S j a j n o V e æ a p r e n o s i
e p i d e r m u , p r i m j e r i c e π i p k a , u s i t n j e n i h b o b a
g r o æ a , n j i h o v u t v a r n o s t u s u g e r i r a n o j
m a t e r i j a l n o s t i . N a k u p i n e v o Ê a p r e g l e d n o s u
p o s t a v l j e n e , d o u g o d n o s t i d e k o r a t i v n o g ,
p r a v i l n o g i p o Ë e s t o s i m e t r i Ë n o g r a s p o r e d a .
V o Ê e j e j e d n a r a z i n a s t v a r n o s t i s u p r o t s t a v l j e n o
n e u t r a l n i m p l o h a m a a p s t r a k t n e p r o Ë i π Ê e n o s t i
u j e d n o l i k o s t i b o j e . U m n o æ e n i h p r a v o k u t n i h i
k v a d r a t i Ë n i h o b l i k a , o s n o v e z a o r g a n i Ë k u d a t o s t
p l o d i n a . S l i Ë n o j e s k u m u l i r a n o m l j e p o t o m
p r i r o d e - c v i j e Ê e m , o t m j e n i m i p o l j s k i m ,
p o s t a v l j e n i m u p r a v i l n o s t b u k e t a , z b i r a k r h k i h
l a t i s p r a m f o n d a j a s n e b o j e . N a s t a n d a r d n i m i
k o m o r n i m f o r m a t i m a V e æ a o s m i π l j a v a i d e j e n a
n o v i n a Ë i n . I z n a l a z i j e d i n s t v o u m o g u Ê i m
s u p r o t n o s t i m a . V i t a l i t e t u c v i j e Ê a i p o v r π i n a
n e o p i s n e b o j e . U s l i c i r e d a i p o t e n c i j a l n o g
b u j a n j a . D v o j n o s t i r a z l o æ n o p r o v e d e n e . U
z n a t n o m b r o j u r a d o v a t a k o v a s i n t e z a u o Ë l j i v a
j e u p o v e z i v a n j u s p o m i n j a n i h m o t i v a i c i t i r a n j a
d j e l a v e l i k a n a s v j e t s k e u m j e t n o s t i r e n e s a n s e ,
b a r o k a i s t i l o v a b l i æ i h n a π i m d a n i m a , i l i j o π
v e Ê i m z a v i r i v a n j e m u p r o π l o s t . V e æ a j e o d a b r a o
d j e l a n j e m u p o s e b n o d r a g a , v j e π t o i h k o p i r a j u Ê i
i d a j u Ê i i m i z n a d s v e g a s v o j u i s k r u v i e n j a .
D v a a u t o r s k a r u k o p i s a s e i s p r e p l i Ê u , i z v o r n i k
j e p r e p o z n a t l j i v , a l i i V e æ i n a i n t e r p r e t a c i j a
P i e r a d e l l a F r a n c e s c e , B o t t i c e l l i a , M a n e t a ,
C h a g a l l a i j o π m n o g o d r u g i h . I f r e s k e i s t a r s k i h
c r k v i c a u π l e s u u t i p i Ë n e V e æ i n e i n t e r i j e r e .
S l i k e s e p r e n o s e i u p o t p u n o s t i , i l i
k a r a k t e r i s t i Ë n o m f r a g m e n t u p o p u t
s t e r e o m e t r i Ë n i h P i e r o v i h g l a v a . S l i k a u s l i c i ,
n a s l i k a n o u n a s l i k a n o m , d v o d i m e n z i o n a l n o u
i l u z i j i t r o d i m e n z i o n a l n o g , u d o æ i v l j a j u s p o j
v o l u m e n a i p l o h e . P r o π l o s t i u s u v r e m e n o s t i .
I z j e d n a Ë a v a n j a v r e m e n a u a u t e n t i Ë n o s t i d j e l a .
P r o π l o s t j e u n i j e t a u d o j m l j i v c i k l u s “ O t i s c i i z
d j e t i n s t v a ” , s a s c e n a m a t r a d i c i o n a l n o g æ i v o t a ,
19
Mladen Veæaæivot i djelo
s v a k o d n e v l j e m t e æ a Ë k o g , o b i Ë a j a , p o π t i v a n j e m
z e m l j e , k r u h a , r o d i t e l j a . N a j v e Ê i b r o j s l i k a
p o s t a v l j e n j e u f r a n j e v a Ë k o m s a m o s t a n u u
Z a o s t r o g u , n o i n e k o l i k o o d n j i h d o b r o
p r e z e n t i r a h t j e n j e u m j e t n i k a . M o n u m e n t a l n e
k o m p o z i c i j e e p s k o g p r e d z n a k a i s p u n j e n e s u
s t i l i z i r a n i m l i k o v i m a , s k u b i Ë n i m l o m o v i m a u
s i l n o j r a z v e d e n o s t i p o v r π i n e . P o t r e b i t o m
d e f o r m a c i j o m e k s p r e s i v n o s t c j e l i n e r a s t e , s a
s a Ë u v a n o m s n a g o m e l e m e n t a r n o g , p o t e n c i r a n o g
i z r a æ a j n o π Ê u c r t e æ a . F i g u r a c i j a s u p r i z o r e n j e m
m a l i h , p l e m e n i t i h l j u d i u z r a s t a d o s a k r a l n o g i
b e z i k o n o g r a f s k e d a t o s t i . P o k a z a n a j e
v e l i Ë a n s t v e n o s t o b i Ë n o g . U l i s t a n j u
r e p r o d u k c i j a s l i k a c i k l u s a s t j e Ê e m o d o j a m
o s l i k a n e k a p e l i c e f r e s k a m a , s l i k a n a z i d o v i m a ,
m o æ d a i n a s v o d u . R a z l o g a z a t o j e n e k o l i k o ,
p o s t o j i u b o j a m a i s t r u k t u r i p o v r π i n e , o b r i s n i m
l i n i j a m a k i p a r s k e j a s n o Ê e , v e l i Ë i n i l i k o v a k o j i
i z d r æ a v a j u s r a z s a r h i t e k t u r o m , a i z n a d s v e g a
u m o r a l n o s t i p r o æ i v l j e n i h s a d r æ a j a , k o n s t a n t i
v r i j e d n o s t i n e o p h o d n i h u s v i m v r e m e n i m a i
p r o s t o r i m a . V e æ a s e o g r a n i Ë a v a n a j e d n u
s r e d i n u , o p o r u i d i v n u , o n u p o d b i o k o v s k u . N o
t e m e s u u n i v e r z a l n e . D o d o d i r i v a n j a b i b l i j s k i h
i s h o d i π t a . J e r p r e l j e , p o s l o v i o k o k r Ë e n j a k r π a ,
p r a v l j e n j a o p a n a k a , o n i p r e d j e m a t v u , p r a n j e
æ i t a , p o s l i s v u n o m z n a n i s u o t k a d j e s v i j e t a i
v i j e k a . I b r e m e n i t e æ e n e , m a j k e s a s v o j i m
Ë e d o m p r i d o j e n j u , i g r i . M a j k e s l i Ë e
m e d i j e v a l n i m i r e n e s a n s n i m M a d o n a m a , g d j e
n j i h o v a u l o g a p r o æ e t a j e t r p l j e n j e m , r a d o π Ê u i
s v e t o π Ê u æ i v o t a . I p o n o s n i m u π k a r c i , k a o
g u s l a r i , a a k o z a t r e b a i k o n j a n i c i s m a Ë e m . S v i
o k u p l j e n i o k o t o p l o g o g n j i π t a . I l i n e k i
z a b a v l j e n i b r i π k u l o m i l i z a g l e d a n i u s j a j v a t r e .
V e æ a v i π e s l i k a t i p o v e n o l i k o v e , r a z n i h d o b i ,
g d j e p o j e d i n a c i l i g r u p a p r e d s t a v l j a j u i s v o j e
g a l e r i j aMONA LISA
20
3 Tiπina u Bristu, olovka i gvaπ na kartonu; 25x28.4 cm, 1989.
21
Mladen Veæaæivot i djelo
22
g a l e r i j aMONA LISA
d j e d o v e , o n e k o j e n a s l j e d u j u . J e r t u i s t o l j e Ê a
n i s u m n o g o z n a Ë i l a . U t r a j a n j u i o b n a v l j a n j u .
Z a o t k u c a j e t a k o v a æ i v o t a s l i k a n e t r e b a b i t i
r e a l i s t i Ë n i m k a n o n i m a o d r e e n a , n j e n a j e b i t
i s p o d i z v a n j s k e l j u s k e . V e æ a f i g u r a c i j o m
g i g a n t i z a c i j e d e t a l j a , n e o b i Ë n i m z u m i r a n j e m ,
n e o Ë e k i v a n i m i s t i c a n j e m o b l i k a i p r o s t o r n i m
r a s p o r e d o m i s t i Ë e m i s a o o p r i z o r u . G d j e s u
l i k o v i s t v a r n i j i o d s t v a r n i h , a l i i s i m b o l i
v r e m e n a , k o j i h s e j e k a i d a n a s o s j e Ê a . T o o p Ê e
s l u t i s e i u i m p o s t a c i j i f i g u r a , u n j i h o v o j
s i m e t r i Ë n o s t i , u p i r a m i d a l n o s t i k o m p o z i c i j a , u
p a r a l e l n o s t i f o r m i , u s t r o g o s t i r a s p o r e d a . S
l i k o v i m a u d o s l j e d n i m p o l o æ a j i m a p r o f i l a i e n -
f a c a , a l i i u l u k u p o v i n u t i h . P o v e z a n i h s
f o n d o m , a l i i n a g l a π e n o i z d v o j e n i h o d n j e g a .
S j e d n o m f i g u r o m u k a d r u s l i k e , a l i i m n o π t v o m
m o z a i k a l n o u s k l a e n i h u n j e n o t k i v o . S
p o d u d a r n o π Ê u t v a r n o s t i i v i d l j i v o g m i π i Ê j a r u k e ,
n a b o r a d r a p e r i j e i l i s t i j e n e u p o z a d i n i . U s l i c i
m j e r e l i t e r a r n o g ( s u z o r o m K a Ë i Ê e v a R a z g o v o r a
u g o d n o g . . . ) s a d r æ a j n o d o s t o j a n s t v e n o g . U
n a v e d e n o m c i k l u s u u o Ë a v a m o e l e m e n t e
i l u s t r a t i v n o g ( b r o j n e V e æ i n e i l u s t r a c i j e s v j e t s k e
s u r a z i n e ) , c r t a Ë k o g . C r t e æ j e d i s c i p l i n a
n e p r a v e d n o z a n e m a r e n a u n j e g o v u o p u s u .
P o t v r d a z a t o s u c r t e æ i e r o t s k e t e m a t i k e .
T a n a h n i m l i n i j a m a V e æ a o p i s u j e a k t , k a k o u
k l a s i Ë n o s t i i z g l e d a t a k o i p r e p l e t u o b l i k a i
o b l i n a , s d o v o e n j e m a n a t o m s k e u v j e t o v a n o s t i
u d r u g i p l a n . S e n z u a l n o s t æ e n s k o g t i j e l a n i m a l o
n i j e t i m e s m a n j e n a . U p r a v o s u p r o t n o . P u t e n o s t
j e i z r a æ e n a k a k o Ë i s t o Ê o m l i n i j a t a k o i
s u p t i l n o π Ê u n a n e s e n e b o j e i n k a r n a t a . U
d o æ i v l j a j u n u d i s e p a r a l e l a s p r e p l e t o m g r a n a
m a s l i n a , k o j i i n i j e d a l e k o o d a n t r o p o m o r f n o s t i
i z g l e d a . T i j e l o j e d i o p r i r o d e . K a o π t o s u s l i k e
r a z l i Ë i t i h m o t i v a s a s t a v n i c a æ i v o t a . N o V e æ a
23
4 Ritam u deblima maslina, olovka i gvaπ na kartonu; 25x28.4 cm, 1989.
Mladen Veæaæivot i djelo
24
g a l e r i j aMONA LISA
n i j e n e s k l o n n i h i p e r t r o f i j i , i s t i c a n j u g r u d i j u ,
r u k u , n o g u . U p o l o æ a j i m a f i z i Ë k i t e π k o
i z v o d i v i m . C r t a Ë k e s u t o v r a t o l o m i j e u
i z d u æ e n o s t i l i k a , z a t v o r e n o s t i d o o b l u t k a , u
z a n i m l j i v o s t i o k r e t a , u n a k u p i n a m a o b l i n a
p o p u t i s k l e s a n o g k a m e n a . S p r o v o k a t i v n i m
p o z a m a z a b a Ë e n i h n o g u , u z d i g n u t i h g r u d i ,
p o l o æ e n o g t i j e l a . L i n i j e i m a t i s s o v s k e l a k o Ê e
i o n e g r u b l j i h z a d e b l j a n j a o p i s u j u i m a n e k e n s k i
e l e g a n t n a i p u n a π n i j a t i j e l a . Æ e n s k i a k t k o d
V e æ e p o s t o j i r a z u m l j i v o u s t u d e n s k i m g o d i n a m a
u Ë e n j a c r t e æ a , a u m a l i m z a s e b n i m c j e l i n a m a
m o t i v s e p o j a v l j u j e i z n a t n o k a s n i j e . N e o s p o r n o
p r i v l a Ë a n u n e o p i s i v o s t i s e n z u a l n o g , a l i i
z a h v a l a n z a l i k o v n o i m a g i n i r a n j e t i j e l a , z a n o v i
v i t a l i t e t k r o z k o m b i n a t o r i k u o b l i k a .
U V e æ i n o j u m j e t n o s t i k o j o m n a s z a d u æ u j e .
U m j e t n o s t i u k o j o j p r e p o z n a j e m o s e b e . U k o j o j
n e m a z a s t a n k a . J e r o d n j e g o v a n d a r i Ë u d e s n o s t
z a n o s a z a l o g s u b u d u Ê i h d j e l a .
S t a n k o © p o l j a r i Ê
Z a g r e b , p r o s i n a c 2 0 0 4 .
Mladen Veæaæivot i djelo
25
Stara Podaca, skica
26
g a l e r i j aMONA LISA
5 Autoportret, ulje na platnu; 44x33 cm, 1944.
276 Moj otac Ante, gvaπ na kartonu; 39x22 cm, 1932.
Mladen Veæaæivot i djelo
287 Portret optiËara Buchbindera, ulje na platnu; 45.2x35.7 cm, 1932.
g a l e r i j aMONA LISA
8 Gospoa N. N., akvarel na papiru; 13.5x14.3 cm, 1934.
Mladen Veæaæivot i djelo
29
9 Tuπkanac, bajc na papiru; 14x15.7 cm, 1934.
30
g a l e r i j aMONA LISA
10 Ilirski trg, bajc na papiru21x18 cm, 1936.
11 Osnovna πkola - Nova Ves, bajc na papiru23.8x20 cm, 1934.
32
g a l e r i j aMONA LISA
12 Uz majku, akvarel na papiru; 13.7x9.7 cm, 1935.
13 Majka s djecom u kolicima, ulje na platnu; 69.3x54.4 cm, 1936.
33
Mladen Veæaæivot i djelo
34
g a l e r i j aMONA LISA
14 Palainovka, akvarel na papiru; 24.4x30.5 cm, 1935.
15 RaskrπÊe u Tuπkancu, gvaπ; 22x28 cm, 1935.
35
Mladen Veæaæivot i djelo
36
g a l e r i j aMONA LISA
16 Stara ciglana, gvaπ; 24.6x37 cm, 1936.
17 Stara vojna pekara, ulica Krπnjavoga, gvaπ; 22x36 cm, 1936.
37
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
38
18 Most u BrËkom, polugvaπ; 25x35 cm, 1944.
19 HNK u noÊi, gvaπ; 28.5x40.5 cm, 1938.
39
Mladen Veæaæivot i djelo
40
g a l e r i j aMONA LISA
20 Gliboder na uπÊu Neretve, gvaπ; 32x48 cm, 1938.
21 Portret ge. M. V., ulje na platnu; 62.5x47.2 cm, 1946.
41
Mladen Veæaæivot i djelo
42
g a l e r i j aMONA LISA
“Pariz sam doæivio kao Babilon, srediπ te avangardnih impulsa. U Parizu je sve impresivno æivo, bujno.”
Mladen Veæa, s jeÊanja
Pariz, 1950.
43
Mladen Veæaæivot i djelo
22 Paris - Pont de la Tournelle, ulje na platnu; 33x41 cm, 1950.
44
g a l e r i j aMONA LISA
23 Paris - Rue dela Mont st. Genevieve, gvaπ; 31x42.5 cm, 1950.
45
24 Paris - Pont Neuf, gvaπ; 25.3x32.5 cm, 1950.
Mladen Veæaæivot i djelo
25 Paris - Montmartre rue du Moncenis, gvaπ; 25x32.4 cm, 1950.
46
g a l e r i j aMONA LISA
47
26 Paris - Quai St. Bernard, gvaπ; 25.4x41.8 cm, 1950.
Mladen Veæaæivot i djelo
48
g a l e r i j aMONA LISA
27 Paris - Place de Louvre, gvaπ; 31x42.5 cm, 1950.
28 Paris - Kanal ispred Place de la Bastille, gvaπ; 28.9x41.5 cm, 1950.
49
Mladen Veæaæivot i djelo
50
g a l e r i j aMONA LISA
29 Paris - Pont Neuf, ulje na papiru; 35x50 cm, 1986.
51
30 Quai St. Bernard, ulje na papiru; 35x43 cm, 1986.
Mladen Veæaæivot i djelo
52
g a l e r i j aMONA LISA
31 Paris - Pont Neuf, ulje na lesonitu; 35x40 cm, 1950.
53
32 Paris - Notre Dame, gvaπ; 23x31 cm, 1950.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
54
1951. u Zagrebu u Salonu ULUHA, u Praπkoj ul ic i Veæa prireuje svoju prvu posl i jeratnu iz loæbu, Ëetvrtu u
svojoj kar i jer i . Iz laæe “Pariπke motive”.
Ri jetko koja iz loæba kako piπu Zdenko TonkoviÊ, Vlado BuæanËiÊ, a i drugi imala je takvu “blokirajuÊe -
urotniËku” t iπ inu u novinama, za razliku od zadovol js tva i divl jenja publike za izloæbu koja je nedvojbeno
bila dogaaj, koje se suvremenici joπ i danas æivo s jeÊaju s divl jenjem.
A Veæa dodaje:”Ta izloæba je proglaπena izloæbom godine. Znam da je Gamulin napisao prikaz izloæbe koj i
nikad nije objavl jen. Medijska blokada bi la je potpuna. Ja sam izvukao pouku, znao sam da bi mi se s l iËno
dogaalo i na s l jedeÊim izloæbama te u Zagrebu nisam samostalno izlagao punih tr ideset godina sve do
UmjetniËkog pavi l jona 1980”.
NajveÊi dio izloæbe otkupl jen je od strane privatnih kolekcionara, neke sl ike su u muzej ima (u zagrebaËkom
Muzeju suvremene umjetnost i su Ëet i r i s l ike tog ciklusa, u Modernoj galer i j i jedna), a dio ih je u vlasniπ tvu
autora.
Zdenko TonkoviÊ o “Pariπkom ciklusu”:
“Slika radost, sjeÊanja, veliki hommage RaËiÊu na kraju prijeenog puta. Prepuπta se u nizu gvaπeva djelovanju
pariπkog zraka, neba, vode, oblaka. Bi l jeæi poletno, sve natapajuÊi pigmentom, dovodeÊi formu do granice
dezintegraci je , u konaËnoj s intezi boje i sv jet la”.
55
Mladen Veæaæivot i djelo
Paris - Pont Neuf, ulje na papiru; detalj
5633 Sugovornice, gvaπ; 8.8x6.5 cm, 1953.
g a l e r i j aMONA LISA
5734 Portret gospoe M., ulje na platnu; 73x60 cm, 1956.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
5835 Autoportret, ulje na kartonu; 47.3x30.3 cm, 1957.
5936 Autoportret, ulje na platnu; 54x45 cm, 1956.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
6037 Iz Pojine kuæine, gvaπ; 44.1x51 cm, 1954.
38 Autoportret, ulje na kartonu; 47.6x37.2 cm, 1958.
61
Mladen Veæaæivot i djelo
62
g a l e r i j aMONA LISA
39 Motiv iz Brista II, ulje na platnu; 70x81 cm, 1958.
40 Motiv iz Brista, ulje na platnu; 59x73 cm, 1955.
63
Mladen Veæaæivot i djelo
64
g a l e r i j aMONA LISA
41 Omiπ uz Cetinu, ulje na platnu; 60x76 cm, 1960.
42 Masline I, ulje na platnu; 73x85 cm, 1961.
65
Mladen Veæaæivot i djelo
66
g a l e r i j aMONA LISA
43 Razgranata maslina, ulje na platnu; 62x72 cm, 1964.
68
g a l e r i j aMONA LISA
44 Brist - rodno mjesto A. KaËiÊa MioπiÊa, ulje na platnu; 70x81 cm, 1963.
Mladen Veæaæivot i djelo
45 Jugo u Bristu, ulje na platnu; 70x80 cm, 1965.
69
g a l e r i j aMONA LISA
7046 HNK u Zagrebu - noÊ, ulje na platnu; 56x60 cm, 1967.
47 Moj otac Ante, ulje na platnu; 65x54 cm, 1967. (naslikano po sjeÊanju)
71
Mladen Veæaæivot i djelo
72
g a l e r i j aMONA LISA
48 Pravljenje opanaka, ulje na platnu; 129x96 cm, 1963. >
74
49 Nad naÊvama, ulje na platnu; 135x100 cm, 1969. >
g a l e r i j aMONA LISA
76
g a l e r i j aMONA LISA
50 »edo materino, ulje na platnu; 130x96 cm, 1974. >
51 Brime materinstva, ulje na platnu; 135x100 cm, 1974. >
78
g a l e r i j aMONA LISA
80
g a l e r i j aMONA LISA
52 ©ipci i boce, ulje na platnu; 60x73 cm, 1974.
53 ©ipci, ulje na platnu; 33.7x40 cm, 1978.
81
Mladen Veæaæivot i djelo
82
g a l e r i j aMONA LISA
54 Razgranato deblo masline, ulje na platnu; 70x81 cm, 1980.
56 Viπestoljetna debla maslina, gvaπ i kemijska olovka19.6x13.9 cm, 1977.
55 Ruka i maslina, gvaπ i kemijska olovka14.3x16.3 cm, 1970/72.
84
g a l e r i j aMONA LISA
57 Ranko MarinkoviÊ, ulje na platnu; 80x70 cm, 1985.
58 Martin, ulje na platnu135x70 cm, 1979.
g a l e r i j aMONA LISA
86
59 Ostaci rodne kuÊe fra. Andrije KaËiÊa MioπiÊa u Bristu, gvaπ; 36x48 cm, 1981.
87
60 Pogled s Biokova na neretvanski kanal, ulje na platnu; 70x81 cm, 1981.
Mladen Veæaæivot i djelo
88
61 Motiv iz Brista, ulje na platnu; 63x70 cm, 1984.
g a l e r i j aMONA LISA
89
62 Kiπno jugo u Bristu, ulje na platnu; 70x80 cm, 1982.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
90
63 Asocijativno deblo masline, ulje na kartonu; 24x29.7 cm, 1988.
91
64 Masline, ulje na platnu; 70x81 cm, 1987.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
92
65 Stara Podaca nad morem, ulje na platnu; 70x81 cm, 1987.
66 Stara kula, ulje na platnu; 70x81 cm, 1987.
93
94
g a l e r i j aMONA LISA
67 Maslinik, ulje na platnu; 70x81 cm, 1987.
96
g a l e r i j aMONA LISA
68 Vrtovi u Bristu, ulje na kartonu; 35.7x50 cm, 1987.
69 Biljeπka iz Brista, ulje na kartonu; 32.7x42.6 cm, 1989.
97
Mladen Veæaæivot i djelo
98
g a l e r i j aMONA LISA
70 Masline u kamenjaru, ulje na papiru; 23.5x29.4 cm, 1989.
99
71 Stara luka Brista, gvaπ i kemijska olovka; 15.5x20 cm, 1986/87.
Mladen Veæaæivot i djelo
100
g a l e r i j aMONA LISA
72 Deblo masline, ulje na platnu; 70x81 cm, 1989.
73 Deblo stare masline, ulje na platnu; 63x70 cm, 1987.
101
Mladen Veæaæivot i djelo
76 Mrtva priroda s van Goghom, ulje na platnu; 46x50 cm, 1983. >
g a l e r i j aMONA LISA
74 Pogled na umjetniËki paviljon, ulje na platnu; 60x73 cm, 1987.
102
75 Mrtva priroda II, ulje na platnu; 63x70 cm, 1987. >
g a l e r i j aMONA LISA
77 ©koljke i πipci, ulje na platnu; 41.5x45.5 cm, 1988.
104
10578 »eπeri, smokve i stari trs, ulje na platnu; 81x70.5 cm, 1993.
Mladen Veæaæivot i djelo
79 Crkva Sv. Margarite u Bristu, gvaπ i kemijska olovka; 13.7x16.6 cm, 1992.
106
g a l e r i j aMONA LISA
107
80 Smiraj u Bristu, ulje na platnu; 46x50 cm, 1994.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
81 CvijeÊe i ljuπture, ulje na platnu; 63x70 cm, 1994.
108
109
82 Ognjiπte mog djetinjstva, ulje na platnu; 70x81 cm, 1995.
Mladen Veæaæivot i djelo
83 Tihi æivot na plaæi, ulje na platnu; 70x81 cm, 1995.
g a l e r i j aMONA LISA
110
111
84 ©ipci i πkoljke, ulje na platnu; 40x50 cm, 1995.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
85 Rab, ulje na platnu; 60x73 cm, 1996.
112
86 Deblo masline, ulje na platnu; 81x70 cm, 1996.
113
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
11487 Hortenzije i slikareva ruka, ulje na platnu; 48x41.5 cm, 1996.
88 Mrtva priroda, ulje na platnu; 46x42 cm, 1996.
115
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
89 More i grote, gvaπ; 27.5x25.3 cm, 1996.
116
91 Maslina u Bristuulje na platnu; 70x81 cm, 1997.
Mladen Veæaæivot i djelo
90 Debla maslineulje na platnu; 46x60 cm, 1999.
g a l e r i j aMONA LISA
92 Padine Biokova, ulje na platnu; 70x81 cm, 1997.
118
93 Predio starog Brista, ulje na platnu; 73x81 cm, 1997.
119
Mladen Veæaæivot i djelo
94 Taptina iz Neretve, ulje na platnu; 63x70 cm, 1998.
121
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
95 Daπak mirnoÊe, ulje na platnu; 50.5x53 cm, 1998.
122
96 Hommage Vincentu iz Kastva, ulje na platnu; 70x63 cm, 1998.
123
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
97 Srediπte Brista, ulje na platnu; 70x81 cm, 1999.
124
98 Hommage predmetnosti II, ulje na platnu; 81x70 cm, 1999.
125
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
99 Komad moje domovine, ulje na platnu; 70x81 cm, 1999.
126
127
100 Drvlje i kamenje, ulje na platnu; 70x81 cm, 2000.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
101 Slap draperije II, ulje na platnu; 81x70 cm, 1999.
128
g a l e r i j aMONA LISA
102 Slika iz ljubavi prema tradiciji, ulje na platnu; 70x80 cm, 2001.
130
131
103 Smokve za Botticellijevu Veneru, ulje na platnu; 55x66 cm, 2000.
Mladen Veæaæivot i djelo
132
g a l e r i j aMONA LISA
104 ©est bresaka, ulje na platnu; 63x70 cm, 2001.
105 I dva grozda na banËiÊu, ulje na platnu; 55x66 cm, 2000.
133
Mladen Veæaæivot i djelo
106 Prostor u maslini, ulje na platnu; 63x70 cm, 2001.
g a l e r i j aMONA LISA
134
135107 Tri hrvatska velikana, ulje na platnu; 81x70 cm, 2003.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
108 Stara Podaca, ulje na platnu; 50x61 cm, 2002.
136
137
109 Podaca nad morem, ulje na platnu; 55x66 cm, 2002.
Mladen Veæaæivot i djelo
110 CvijeÊe u bijeloj posudi, ulje na platnu; 30x40cm, 2002.
138
g a l e r i j aMONA LISA
139
111 CvijeÊe i tube, ulje na platnu; 50x60 cm, 2003.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
112 Groæe i geometrijski oblici, ulje na platnu; 50x60 cm, 2003.
140
141
113 Groæe u krtoliÊu, ulje na platnu; 50x60cm, 2003.
Mladen Veæaæivot i djelo
114 Tube na tronogu, ulje na platnu; 30x40 cm, 2003.
g a l e r i j aMONA LISA
142
143
115 Ribe i kruh, ulje na platnu; 30x40 cm, 2004.
Mladen Veæaæivot i djelo
< 116 Autoportret, ulje na platnu; 50x40 cm, 2001.
145
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
146
117 Poslije buenja, gvaπ i kemijska olovka; 13.1x12.8 cm, 1978.
118 Bijeli æenski akt, strugana tempera; 18.5x13.8 cm, 1963/64.
147
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
148
119 Akt, olovka; 25x17.5 cm
149
120 Torzo, olovka; 25x17.5 cm, 1976.
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
121 Akt, kemijska olovka; 29.6x20.9 cm
150
151
122 Akt, olovka; 25x17.5 cm
Mladen Veæaæivot i djelo
123 Akt, kemijska olovka; 29.9x21.1 cm
152
g a l e r i j aMONA LISA
124 Akt, olovka; 25x17.5 cm
153
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
154
125 Akt, olovka; 25x17.5 cm
155
126 Akt, olovka; 25x17.5 cm
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
156
127 U zagrljaju, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1977.
157
Mladen Veæaæivot i djelo
128 Kupanje u osami, ulje i kemijska olovka; 17.9x25.2 cm, 1979.
g a l e r i j aMONA LISA
158
129 U rozom osvjetljenju, gvaπ i kemijska olovka; 25x17.5 cm, 1977.
159
Mladen Veæaæivot i djelo
g a l e r i j aMONA LISA
130 Oboæavana, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1982.
160
131 Intima, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1977.
Mladen Veæaæivot i djelo
161
g a l e r i j aMONA LISA
162
132 U Ëekanju, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1977.
163
133 Æenski akt, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1977.
Mladen Veæaæivot i djelo
164
g a l e r i j aMONA LISA
Æivotopis
165
Mladen Veæaæivot i djelo
“Djetinjstvo mi je bilo sretno, imao sam druπtvo za igranje, kuÊa je bila
puna djece, samo πto smo mi ipak bili teæaËka djeca, roditel j i su morali
svaki dan radit i , mi smo pomagali od malih nogu. PjeπaËi l i smo preko
Biokova najmanje Ëetiri sata do komadiÊa zemlje na koji Êe se posaditi
krumpir i l i neπto s l iËno. Ustajali smo u Ëetiri sata ujutro, iπ lo se joπ po
mraku, dva sata do vrha Biokova kada je svi talo i joπ dva sata u pol je
do naπega komadiÊa zemlje. Bi lo je i teπko i l i jepo. Taj predio razliËi t
je od primorskog di je la gdje su masl ine i vinogradi. Zabiokovl je je
hrastova πuma, kamenjar i ti dolËiÊi, mali vrtovi razbacani na nekoliko
sati hoda jedan od drugoga.”
Rodio se Veæa 7. vel jaËe 1916. godine u Bris tu, od oca Ante iz Bris ta
i majke Ivke KosoviÊ iz Zaostroga, kao Ëetvrto od tr inaestero djece.
Najstari ja sestra zvala se Milka, zatim su se rodil i Milan, Tomislav i naπ
buduÊi s l ikar Mladen, kojeg su zval i Mladan, sestra Mari ja te braÊa
Branko, Velimir, Zvonimir i Vjekoslav, i na kraju najmlae sestre Luja
i Rajna. Vel imir i Zvonimir umrl i su kao mal i , a Rajna nekol iko sat i
nakon poroda.
“Tada se ni je znalo od Ëega se umiralo. Ni je bi lo novca de se plati
l i jeËnika i l i bolnicu.”
Danas joπ æivi sestra Luja u Bris tu i brat Branko. Mladen je jedini
umjetnik u obitel j i .
O svoj im roditel j ima Veæa priËa:
“Mama je bi la dobroÊudna, sva njena djeca, moja braÊa, dobivala su
jednaku paænju. Otac je takoer bio dobar. BuduÊi da su bi l i teæaci ,
uvi jek su bi l i umorni i izvan kuÊe, a brigu o nama vodila je tat ina
neudata sestra, moja teta Mati ja. Sada kad razmislim, o ocu pogotovo,
nemam ri jeËi koja bi oznaËi la moj odnos, miπ l jenje o mom vlast i tom
ocu. Ne sjeÊam se da me ikad poljubio, pogladio, to kod nas nije bio ni
obiËaj. Ta vrsta sentimenta nije postojala. Naπ meusobni odnos netko
bi mogao nazvati spartanskim, no taj odnos bio je jako prisan, a za
stranca Ëudan, nerazumljiv. U tom odnosu osjeÊao sam l jubav svoga
oca koji me nikad nije pomilovao, al i u njegovim oËima, u njegovom
ponaπanju, odlukama, ja sam osjeÊao da je u njemu postojala l jubav
prema meni, svom djetetu, niπ ta manja nego ona koju rodite l j i kroz
najsentimentalnije fiziËko pokazivanje pruæaju svojoj djeci u danaπnjem
okruæenju.
»esto u posljednje vrijeme sjedim pred televizijom - govori se o siromaπtvu
nekih l judi. S je t im se svoga djet injs tva i vidim koliko su ovi danaπnji
bogati prema onom πto smo mi bi l i . Mi nikada nismo govori l i o tome
da smo siromaπni. To nije postojalo. Kad bi naiπ l i prosjaci , a nailazi l i
su Ëesto, moja mater je svakome udijelila makar neπto. Uvijek bi govorila
g a l e r i j aMONA LISA
166
da prosjaku treba dati jer mora da mu je teπko kad prosi. A Ëesto bi
prosjakinja pred vratima u torbi imala viπe nego moja mater.
Taj naπ davnaπnji æivot bio je Ëesto muËan, ali u nekakvoj moralnoj
prizmi ja i danas ne bih bio protiv takvog svog djet injs tva. Tu je
vjerojatno u meni rastao i neki inat, neka æivotna izdræl j ivost tako
da ja kasnije nikada, baπ nikada, nisam rekao da mi se neπto ne
isplati raditi. Radio sam Ëesto u æivotu i stvari za koje sam unaprijed
znao da Êe mi bi t i s labo plaÊene, al i ih nisam odbijao. To sam
nauËio u tom svom vrlo oskudnom djet injs tvu.
Otac nas trinaestero teπko je radio da prehrani svoju obitel j . Moram
reÊi da na zemljiπnoj imovini nismo oskudijevali. Imali smo priliËno
maslina, vinograda, ali on je to jedini odræavao, onako neishranjen.
Moji su rodite l j i bi l i krπÊanski nastrojeni. Majka je , naæalost , bi la
nepismena. U porodu je njena majka umrla, pa se otac oæenio, dobio
djecu, a moja majka maÊehu koja ju je t jerala na paπu ovaca, a ne
u πkolu. Svoju je djecu svu πkolovala, dvojica su Ëak zavrπi la i
fakultete, a moju je majku ostavi la nepismenu. Ja nisam primijet io
da je ona nepismena, jedino π to bi znala reÊi : 'S ine, ja t i to ne
znam proËitat i ' , te bi uvi jek spomenula svoju maÊehu ( ja sam je
zvao baba Manda), i rekla: 'Meni baba Manda nije dala u πkolu. '
Ni tata ni mama nisu nam nikada dræali moralne prodike, al i smo
taj moralni dio uvijek imali nekako prirodno ugraen u sebi i tako
smo se ponaπali .
Znao sam srest i na putu naπu susjedu koju bih, makar je sreo u
is tom danu i deset puta, uvi jek pozdravio s 'Hval jen Isus i Mari ja ' ,
a ona bi mi odvrnula 'Uvi jek hval jen' . I spod pregaËe bi ponekad
(dæep je bio s unutarnje strane) izvadila jednu suhu smokvu i dala
mi je. Bio sam sretan tada kao da sam dobio ne znam kakvo blago.
Moje osobno blago u djet injs tvu bio je jedan preklopni noæiÊ (ne
znam kako sam do njega doπao) koj i je imao dræak u obliku ribe.
Rezbario bih njime svakoga dana figurice od maslinove æile koja je
jako podatna. Jednom sam lovio s nekog brodiÊa ribu i kad sam
rezao meku, taj mi je noæiÊ ispao u dubinu mora. Bilo je preduboko,
nisam ga mogao izronit i iako sam pokuπavao danima. Godinama
sam, nesretan, dolazio na to mjesto u nadi da Êu ga ugledati .”
Od ranoga djet in js tva Veæa je vol io cr tat i , rezbari t i…:
“U najranijoj mladosti s luπao sam puno priËa o vi lama, vjeπt icama
i vukodlacima. Najviπe me zanimao KaËiÊev 'Razgovor ugodni ' .
Posl i je sam i ja poπao u πkolu i nauËio Ëi tat i i pisati . Mi 'dica' iz
Bris ta veÊ kad se rodimo znamo za Zrinskog, Kastriot iÊa, Marka i
sve KaËiÊeve junake i sva naπa narodna junaπtva. Na paπi smo se
igrali t ih junaka. Gledali smo s l ike i crteæe o njima, pa mi se Ëini
167
Mladen Veæaæivot i djelo
da su me te 'pisme' , s l ike i priËe o 'v iπÊicama' i vi lama nekako draæi le
i oblikovale me joπ kao petogodiπnjeg djeËaka. PoËevπi crtati , crtao sam
kao i druga djeca. »ovjeka sam crtao od ' π tapiÊa' , a glavu kao obiËnu
kruænicu. »itajuÊi KaËiÊa, pasao sam i rastao, te sam poËeo sve viπe
crtati : prs te , oËi , uπi , … Zatim je poËelo precrtavanje iz puËkoπkolskih
Ëitanki i kalendara 'Danica' : crtao sam razne svece, biskupe i junake.
U crkvi sam vidio nekoliko kipova svetaca, pa sam i ja poËeo 'di l jat i
kipiÊe ' iz maslinove æile. Tako sam iπao u πkolu, rezbario, crtao, rastao
i pasao. Jednoga sam dana, sa 11 godina, u πkol i nacrtao Miloπa na
konju, u galopu, sa svim konjskim ukrasima. Sva πkola zajedno s
uËite l jem divi la se tome. Posl i je sam izrezao iz masl inove æi le 'pravog
Ëovika' . L judi su govori l i : 'Ka æiv! ' UËi te l j Petar Prlenda pokazao je te
s tvari St ipi BanoviÊu, ondaπnjem prefektu Dræavne obrtne πkole u
Zagrebu, koj i je nakon πto su mu Mirko RaËki, L jubo BabiÊ i Tomislav
Krizman s kojima je pri jatel jevao, potvrdil i moju talentiranost, ishodio
da me prime u tu πkolu. Bi lo je to godine 1928. Imao sam nepunih 12
godina. Ni sam nisam znao Ëega bih se prihvatio - kiparstva ili slikarstva.
BanoviÊ mi je onda rekao: 'Ti s i nejaËak, tko Êe tebi dizati ono vel iko
teπko kamenje. I upisao me na s l ikarski odio!”
I tako Veæa nakon zavrπene πestogodiπnje πkole u Bristu putuje u Zagreb
u renomiranu Dræavnu obrtnu πkolu. Na pi tanje kako je doæivio to
odvajanje od obitel j i , da l i je veÊ tada ta æel ja za znanjem, s l ikanjem
bila jako vel ika, Veæa odgovara:
“Niπta ja nisam znao, nisam imao nikakvo iskustvo, iπao sam u potpuno
strani svijet, sredinu, sve mi je bilo nepoznato. Putovao sam æeljeznicom,
to je bio teretni v lak koj i je imao vagon - dva za putnike, bez s truje,
putovao sam do Zagreba kao kroz mraËni tunel , s puno s traha.”
Svoj prvi susret sa Zagrebom Veæa ovako opisuje:
“Putovanje je organizirano 'primopredajama'. U Spl i tu preuzela me
Neda Diana. Smjest i la me u vlak za Zagreb, u vagon treÊeg razreda, s
naputkom: 'Kad vidiπ puno svjet la izai, to t i je Zagreb! '
U tr inaest sat i vagon strahovito tresne, zaπkripi i krene u Zagreb. U
vagonu sam sam samcat. Æel jeznicu do tada nisam ni Ëuo nit i vidio.
Obuzima me s trah; 'propast svi je ta ' . Uπao neki Ëovjek. Probuπio putnu
kartu i ode. Ja u plaË. Uniπt io mi kartu. Nadolazi suton, pa crni mrak.
Vagon bez osvjet l jenja. Mrak u vagonu, mrak izvan vagona. Nakon
dugog jada - vagon se rasvi je t l i i s tade! IzvuËem kofer, veÊi i teæi od
mene. St igoh u Zagreb! Ode vlak! Dvi je - tr i visoke svjet i l jke
poluobasjavaju jedinu zgradu! Puno svjet la prema ul jenjaËi uz koju
sam rastao dvanaest godina! Nigdje æive duπe. Bio je to Ogulin! Moj
'prvi Zagreb' ! Malen je ovo prostor za opis onoga tadaπnjeg vel ikog
osjeÊaja izgubl jenost i .
Veæa po dolasku u Zagreb 1928.
g a l e r i j aMONA LISA
168
Kratko: sljedeÊim vlakom, oko pola noÊi, doputovao sam u 'pravi' Zagreb!
U pola noÊi - dan! Toliko svjetla! Ogromne bajkovite kuÊe. U svaku, stao
bi 'c i je l i Bris t ' !
Tada sam doæivio Zagreb za sva vremena snagom plodonosna πoka.
U Zagreb je 1928. godine u meni doputovao s l ikom i duπom - i moj
rodni Brist. Srodili se i ostali. U Zagreb sam uroen ili ugraen osjeÊajem
dubokog ponosa i zadovol js tva. Jednostavnije : Zagreb mi je s vel ikim
slovom: Sve! Zato vol im Zagreb!”
Na Obrtnoj πkoli , koja je trajala Ëetiri godine. predavali su mu vrhunski
profesori : Mari jan Trepπe, Marko Raπica, Milenko GjuriÊ, Hinko Juhn…
Na toj πkol i zavrπ io je smjer dekorat ivnog sl ikarstva.
Prve dvi je godine stanuje u internatu Obrtne πkole, a druge dvi je u
Istarskom internatu na Gornjem gradu.
1932. , prestavπi bi t i akom, dolazi teπko razdobl je za joπ vr lo mladog
Veæu. Morao je napustit i internat i tako se doslovce naπao na ulici . Bez
sredstava za æivot, morao se vrati t i u rodni Brist . Toga l jeta pri je upisa
na Akademiju Veæa se s jeÊa sa s jetom:
“Nakon svrπene Obrtne πkole ostao sam na ulici . Morao sam kuÊi. Bi l i
su to teπki dani. Moj otac dosta je bolovao pred kraj æivota. Nije leæao,
joπ je tu i tamo radio, a mater (nismo govori l i mama i l i majka) Ëesto
mi je govori la: daj nasl ikaj ÊaÊu. Moja mama koja je bi la se l janka,
neuka, mis l i la je da sam ja veÊ tada, sa zavrπenom srednjom πkolom,
sl ikar. Fotoaparat nismo imali , a nit i novaca za fotografa. Uvi jek sam
joj odgovarao da nemam boja, a π to je bi la is t ina.
Te 1932. l jeto je dugo trajalo; kraj rujna, a ja joπ uvijek u Bristu. I tog
mi je l jeta mater nekoliko puta govorila: 'Daj naslikaj ÊaÊu. ' Toga dana
kupao sam se sa πkolskim kolegama, a mater je doπla na jedno uzviπenje
u selu odakle je znala da Êe me moÊi vidjet i . Bio sam pri l iËno daleko,
a ona je na sav glas vikala: 'Mladane, ajde ÊaÊu naslikaj! ' Taj moment
se mene tako dojmio kao nikada do tada. Iziπao sam iz mora, obukao
se i doπao doma. ΔaÊa je leæao na krevetu, bi lo je dosta vruÊe. Imao
sam jedan komad kartona, neπto zidne boje i skuhao tutkalo. Mijeπao
sam na novinskom papiru mrvice boje i tutkalo te s l ikao ÊaÊu. Karton
je bio vel ik, odredio sam format, a ostalo Êu izrezati . Ja sam sl ikao,
ÊaÊa je πutio; bi l i smo sami u kuÊi. Oca sam malo podigao na krevetu
i crtao ga iz profila. Kad sam zavrπio crtanje i pokazao mu, rekao je: 'Ka
æiv. ' Izaπao sam pred kuÊu da odreæem viπak kartona. Proπlo je moæda
petnaestak minuta kad se iznutra zaËuo materin plaË. ΔaÊa je umro.”
Na Veæin povratak Zagrebu ut jecala je jedna sretna s luËajnost :
“Bio je jedan mladiÊ iz Brista, Aleksandar Diana, koji je sa sedamnaest
169
Mladen Veæaæivot i djelo
godina netragom nestao. Uvukao se kao s l i jepi putnik na brod za San
Francisco. Nakon trideset godina pojavio se iznenada u Bris tu, sada
multimil i junaπ. Sreo me toga l je ta 1932. i upitao: '»ujem da si s l ikar,
hoÊeπ l i mene nasl ikat? Ali ja nemam æivaca da t i s idim, nego po
fotografi j i . ' Dao mi je novac za prave boje, koje su mi donijel i iz Spli ta
od GaliÊa. Napravio sam mu portret, jako mu se dopao. Portretirao sam
i njegovu æenu. Dao mi je za dva portreta 200 dinara. Za mene je to
bilo bogatstvo. Kolebao sam se πto da kupim - pπenicu, tj. kruh za obitelj,
i l i da odem u Zagreb. OdluËio sam se za Zagreb, a da to onda nisam
uËinio ne bih bio tu gdje jesam. Materi sam zapravo dobronamjerno
slagao da sam dobio poziv iz Zagreba gdje me Ëeka posao. Mater mi je
povjerovala i tako sam otputovao u Zagreb. Putna karta s tajala je 93
dinara. Ostalo mi je joπ 107 dinara. S t im sam morao æivjet i i spavati .
Obiπao sam sve zagrebaËke l iËi laËke i sobosl ikarske radnje da bih se
zaposl io, no bio sam premlad, nisu vjerovali da ja iπ ta znam iako sam
im pokazivao svjedodæbe. Smio sam potroπi t i samo dva i l i tr i dinara
dnevno, spavao sam po vinogradima, prehranjivao se po mli jeËnim
restoranima gdje se mogla dobit i πal ica mli jeka i komad kruha za dva
dinara. To su bi l i t i moji tuæni dani te moje 1932. godine.
Jednoga dana susreo sam se sa knjiæevnikom Viktorom ÆiviÊem, kojega
sam otpri je poznavao. On mi je pronalazio neke poslove da preæivim
do upisa na Akademiju i takoer mi je naπao smjeπtaj u obitel j i doktora
Vladka MaËeka, Ëime mi je uËinio æivotnu uslugu.
KuÊa u Deæel iÊevoj ul ici bi la je u vlasniπ tvu dvojice braÊe - na prvom
katu bio je s tan doktora MaËeka, na drugom katu æivje la je udovica
pokojnog MaËekova brata, a sustanar i ja di je l i l i smo prizemlje.”
1933. , s nepunih sedamnaest godina, Veæa se upisuje na Akademiju.
Bira BeciÊevu sl ikarsku klasu, zbog potpune slobode koju je BeciÊ
dopuπtao u radu.
O svoj im studentskim danima Veæa rado govori :
“Na Akademiji se v jeæbaju samo temel j i kao moguÊa izvoriπ ta
individualnog razvoja. Imao sam radni prostor. Organizirano vri jeme
rada. PlaÊene modele. PlaÊene, od mene iskusnije uËitel je. Sve zajedno
- znaËi mnogo.
Zalaganje, ambici ja, discipl ina rada - ovis i l i su o meni. Radna je
discipl ina kod s tudenata svih semestara bez iËi j ih zahtjeva bi la
maksimalna.
Rado se s jeÊam svih profesora. Odreda, to su velika imena naπe l ikovne
povi jes t i : MeπtroviÊ, Frangeπ, KrπiniÊ, KerdiÊ, BeciÊ, BabiÊ, Krizman,
©enoa, Vanka, MujadæiÊ, KljakoviÊ. Doista reprezentacija svoga vremena
i cje lovi te hrvatske l ikovne baπt ine. Za nas s tudente imena visokog
strahopoπtovanja, u najboljem smislu te ri jeËi. U tom okruæenju osjeÊao
170
g a l e r i j aMONA LISA
sam se povlaπtenim sretnikom. Zanosno sam doæivl javao i prostore
zgrade. Nosio me dojam uronjenosti u nadnaravno zraËeÊu atmosferu.
Sve je plodi lo radnom vol jom, discipl inom i ponosom. Bi l i smo dobro
kruπno t i jes to. Duhovne spuæve! I Ëini mi se da nismo postal i epigoni
svoj ih uËite l ja.
Opredije l io sam se dosta rano za vehementno s l ikarstvo Vladimira
BeciÊa. Postojale su joπ dvi je speci jalke: πkola Ljube BabiÊa i πkola
Marina Tartaglie. Ja sam Ëesto posjeÊivao Modernu galeri ju i oËaravao
se minhenskom trojkom BeciÊ, RaËiÊ, Kral jeviÊ. A BeciÊ je prisutan na
Akademiji ! Moja odluka bi la je nedvojbena. Ali …
PriËalo se: BabiÊ nagovara uspjeπni je s tudente za svoju πkolu!
Krajem Ëetvrtog semestra, jedne veËeri posl i je crtanja tzv. malog akta
koji je u to vri jeme vodio, prof . BabiÊ mi reËe: 'Veæa, oËekujem vas u
svojoj πkol i . '
'Velika hvala. OdluËio sam upisati πkolu profesora BeciÊa. ' Iznenaen,
nastavio je s nekim uvjeravanjima i moæda netaktiËkim
razuvjeravanjima.
Diplomirao sam, istiËem s ponosom, slikarstvo u πkoli Vladimira BeciÊa.
BabiÊ mi t i jekom V. i VI. semestra nije odzdravio ni na jedan pozdrav!
BeciÊ mi je na Ëetvrtoj godini poklonio πes t p latna. Doπao je kod mene
i Ëudio se kako sam nasl ikao samo jednu s l iku. Pi ta: 'Pa gdje su Vam
ostale? ' Rekao sam mu da su sve ispod ove zadnje nasl ikane. Stao je :
'Pa zar ste tako siromaπan?' Zaprijet io mi je da viπe nit i jednu sl iku ne
smijem pokri t i i odmah mi poslao πes t p latna. Naæalost , sve s l ike iz
vremena moga studija su nestale, nisu ni potpisane, za neke mi je jako
æao.
»elna l iËnost Akademije bio je MeπtroviÊ. Malo vidl j iv na Akademiji , a
veliki autoritet. Uæi krug oko MeπtroviÊa bio je poznat svakom prolazniku
Ilicom ispred ugledne kavane 'MeduliÊ' . Sastajao se, u veÊem ili manjem
broju, svakodnevno. Oko podneva vel iki dugaËki s tol bio je smjeπten
suËelice pogledu prolaznika. Prije okupljanja i poslije razlaza legendarni
stol uvi jek je bio prazan. U vri jeme s tudija boravio sam u obliænjoj
DeæeliÊevoj ulici br. 9, u kuÊi obitel j i dr. Vladka MaËeka. Svakodnevni
put na Akademiju i l i kuÊi vodio je pokraj kavane te sam znaËajna
imena temeljito zapamtio: Joza KljakoviÊ, Vladimir BeciÊ, Robert Frangeπ,
Fran KrπiniÊ, Gjuro Szabo (direktor Muzeja grada Zagreba), dr. Branko
©enoa, Tomislav Krizman, prof. Ivo ©repel (ravnatelj Moderne galerije),
dr. Milan »urËin, Franjo Dugan St . , Fran Lhotka, Rudolf Matz. Plus
MeπtroviÊ”.
( iz knjige 'UËi t i umjetnost ' Anelke Dobri jeviÊ)
171
Mladen Veæaæivot i djelo
1937. Mladen Veæa diplomirao je s l ikarstvo u klasi prof . Vladimira
BeciÊa, s nepunom dvadeset i jednom godinom æivota.
“BeciÊu zahval jujem na vel ikom razumijevanju i s lobodi kojom mi je
puπtao da se razvi jem na njegovoj πkol i .
A i profesor BeciÊ je svojim studentom bio viπe nego zadovoljan , uvijek
pun hvale i l i jepih ri jeËi .
Æao mi je π to BeciÊev s in Branko nije æiv da to potvrdi; BeciÊ je njemu
i svima govorio da sam ja njegov najbolji student, iako me to malo Ëudi,
jer je dosta poznatih umjetnika zavrπilo slikarstvo kod profesora BeciÊa.”
VeÊ u t i jeku studi ja Veæa i lustr i ra knj igu Dostojevski za djecu, koju je
priredio, preveo i uredio Iso Vel ikanoviÊ.
Nakon Akademije dr . Vladko MaËek pomaæe mu i dal je :
«Nakon πto sam zavrπio Akademiju 1937. godine, MaËek me pozvao na
razgovor. Zahvalio sam mu za sve π to je uËinio za mene, a njega je
zanimalo π to mis l im dal je . Odgovorio sam da idem kuÊi, na π to mi je
on rekao 'A ne bi l i t i ht io poÊi van na neki s tudij? Ako bi æel io ja sam
zato tu. '
Iznenaenje, sreÊa. Predloæio je Munchen i l i Rim, no ja sam smatrao
da me to ne bi unaprijedilo. Munchen je nekad bio centar Europe i naπi
slikari su u to vrijeme iπli tamo, ali danas nema potrebe, naπa zagrebaËka
Akademija nimalo ne zaostaje.
Nasmijao se: 'Ha, znaËi t i bi u Pariz? '
Rekao sam da bi to jedino imalo smis la, a on je ot iπao za svoj radni
stol i napisao pismo poËasnom konzulu Francuske dr. Andreisu koj i je
posl i je postao ministar u vladi MaËek - CvetkoviÊ. Odnio sam pismo
(zgrada je bila blizu UmjetniËkog pavil jona, na Trgu kralja Tomislava)
i uruËio ga. Sa sadræajem pisma, dakako, nisam bio upoznat.
1938. , bio sam u Zagrebu i spremao se u Bris t kad me MaËek ponovno
pozvao ( joπ uvi jek sam stanovao kod njega) rekavπi mi da sam dobio
francusku s t ipendiju.
Ne mogu objasnit i kol ika je to sreÊa bi la! Iznenaenje, zadovol js tvo i
Ëudo.
No ja nisam tada otiπao u Pariz jer su novine veÊ bi le pune izvjeπÊa o
ratnoj s i tuaci j i , opasnost i , o hi t lerizmu. Objavl j ivano je kako se
Francuska priprema na obranu, ispraænjene su sve galeri je , muzeji .
Razgovarao sam sa Slavkom KopaËem, s kojim sam se tada svakodnevno
druæio i kojeg sam smatrao vel ikim pri jate l jem, te sam mu rekao da
nema smisla iÊi . Rekao mi je da sam lud i da bi on iπao u svakom
sluËaju.
Otiπao sam MaËeku i rekao mu da nema smisla iskoristiti stipendiju pod
g a l e r i j aMONA LISA
172
takvim okolnost ima. Slavko KopaË ot iπao je umjesto mene, no nakon
desetak dana vrati l i su ga natrag u bl indiranom vagonu tako da Ëak
nije vidio ni put - ot iπao je badava i ni je vidio niπ ta.”
Zaslugom svoga briænog profesora BeciÊa, Veæa dobiva prvo honorarno
zaposlenje:
“BeciÊ je meni omoguÊio prvo radno mjesto nastavnika crtanja na
Srednjoj tehniËkoj πkoli u Zagrebu. Posao je bio honoraran i na odreeno
vri jeme, al i mi je omoguÊio ostanak u Zagrebu. Na to je mjesto bio
imenovan za profesora s l ikar Karlo Mij iÊ koj i je u to vri jeme radio u
Sarajevu i ni je joπ dobio razrjeπnicu, pa ni je mogao preuzeti novu
duænost . To je trajalo godinu i pola a meni je dobro doπlo.
U to vri jeme sam s KopaËem napravio i iz loæbu u glasovi tom Salonu
Ulrich.
VodeÊi brigu o svojoj obi te l j skoj s i tuaci j i , o majci i braÊi , rekao sam
KopaËu kako misl im da bi za moju si tuaci ju bi lo nuæno da priredim
izloæbu, no f inancijski nisam u moguÊnost i to i napravit i . Kako smo
mi zaista bili bratski vezani, predloæio je da izloæbu priredimo zajedno,
no da svaka bude samostalna. Bio je donji i gornji prostor pa smo bacili
kocku. Ja sam izvukao gornji prostor.
Salon je vodila gospoa Marija Ulrich, supruga vlasnika Salona. Mi smo
bili nepoznati, poËetnici, no kad je gospoa Ulrich saznala da stanujem
kod doktora MaËeka, nagovarala me da ga pozovem na izloæbu te da
bi tada doπao i ci jel i Zagreb. Nisam pristao, iako mi je on uËinio toliko
dobra u æivotu π to mi ni otac ni je mogao. Nisam ga pozvao. Vjerujem
da bi svi rekli : 'E da nisi imao MaËeka i da ti on nije doπao na izloæbu
ti bi bio nitko i niπ ta. '”
Izloæba je oci jenjena kao pravo veliko osvjeæenje nakon dugo vremena,
a L jubo BabiÊ o njoj piπe:
“Veæa je iz dalmatinske Hrvatske, t ipiËan temperament juænjaka, brz
u shvaÊanju, odrjeπi t , tvrd, v jeπ t , pri jemlj iv , a pomalo nonπalantan i
nebriæan.”
“Doktor MaËek je naravno saznao za otvorenje izloæbe, pozvao me k
sebi i spoËi tnuo: 'Pa t i s i imao izloæbu, a nisi me pozvao; t i znaπ da
bih ja doπao. '
Moju ispriku prihvatio je kao opravdanu, nije se ni uvri jedio nit i mi je
zamjerio, veÊ mi je odmah predloæio izloæbu u Beogradu (tada je veÊ
bio potpisan sporazum CvetkoviÊ - MaËek i MaËek je bio u vladi u
Beogradu). Ja sam to prihvatio. Izloæba je bi la u Hrvatskom klubu u
Beogradu. Posjet io sam doktora MaËeka u njegovu kabinetu i pozvao
ga na otvorenje. Bi lo mu je jako drago, no taj dan bio je zauzet. Imao
173
Mladen Veæaæivot i djelo
je dogovorene sastanke sa srpskim patri jarhom Varnavom i princom
Pavlom. Na dan otvorenja ruËao sam u Hrvatskom klubu kad je odjednom
nastala strka; govorilo se da je doπao Predsjednik (mislio sam predsjednik
kluba). MaËek se pojavio na vratima, doπao je pri je otvorenja: 'Evo
mene, a ONI neka Ëekaju! '
Razgledao je izloæbu, malo se zadræao u klubu i Ëest i tao mi. I iz ove
njegove geste vidl j ivo je kol iko me MaËek vol io i ci jenio.
U l judskom smislu, po svojoj dobroti , nisam sreo nekog kao πto je to bio
doktor Vladko MaËek. Vel iki pol i t iËar i neprikosnoveni voa hrvatskog
naroda mnogo godina, a da ni u kojem obliku to ni je iskoris t io.
Sa svoj ih devedeset godina mogu reÊi da tako dobrog Ëovjeka nisam
sreo i ne ustruËavam se usporediti ga u nekim svojim djelima s doktorom
Franjom Tumanom.
Izloæba je vr lo uspje la.”
Is te godine Veæa iz laæe na povi jesnoj iz loæbi Pola vi jeka hrvatske
umjetnost i 1878-1938. Tada ima dvadeset i dvi je godine.
S tom je izloæbom sveËano otvoren Dom likovnih umjetnosti djelo Ivana
MeπtroviÊa o kojem je sam MeπtroviÊ rekao:
“Meni su bi l i povjeri l i da napravin jedan spomenik. Zamisl i ja san da
napravin kuÊu koja Êe bi t i dom umitnika. To je pri faÊeno, i kako
moæete vidi t , kuÊa je uziana. Nima vajde svaati se kakva Êe tabla
bit i π to Êe na tabli pisat . Pa niπ ta ni je viËno. Tabla se moæe minjat , i
s lova na njoj. KuÊa Êe uvik ostat. Izloæba 'Pola vika 'rvacke umjetnosti '
Êe bi t , pa ko oÊe - izloæi t Êe. Ko neÊe, neÊe bi t gri jota. Svi Êe bi t i
pozvani.”
Iz loæbu je otvorio dr . Vladko MaËek. Veæa je predstavl jen s t r i ul ja na
platnu: Brist , Pralja i Dalmatinska kuæina . Ti jekom izloæbe otkupljene
su dvi je Veæine s l ike.
O dogaajima i sukobima oko te znaËajne izloæbe i danas traju rasprave,
a Veæa svjedoËi :
“Za vri jeme mojega l je tnog boravka u Bris tu dobio sam poziv Ljube
BabiÊa da doem u Zagreb. Pozvao je i Slavka KopaËa. Posjeti l i smo ga
u njegovu atel i jeru na Akademiji . 'Gospodo mladi kolege, pozvao sam
vas da se dogovorimo, i da se pripremite za naπu ovogodiπnju izloæbu.
Obojica ste dobrodoπla obnova grupe i raËunam na podrπku mojoj ideji.
Naπa izloæba bi t Êe kontra izloæbi Pola vi jeka hrvatske umjetnost i !
Motivirao ju je : borba za kvali te tu, jer na tako vel ikoj izloæbi bi t Êe
izloæeno svaπta. Napomenuo je da se profesor BeciÊ s tom zamisli sloæio,
u π to sam u tom Ëasu i v jerovao. Rekao je da Êe se izloæba odræati u
UmjetniËkom pavi l jonu, kojega je veÊ osigurao.
Nekoliko dana kasnije BabiÊ je sazvao πir i sastav suizlagaËa u jednoj
od dvorana Hrvatskoga glazbenog zavoda. Nakon pozdrava iznio je
g a l e r i j aMONA LISA
174
kako je rezervacija UmjetniËkog pavil jona otpala zbog drugih sadræaja.
'No osigurao sam prostor ovdje u Glazbenom zavodu. Meutim, kako je
on premalen za kompletnu izloæbu svih nas, mis l im da je moguÊe
nastavit i naπom ranijom praksom da grupu predstavi jedan Ëlan. Poπto
ju je jedne godine predstavl jao BeciÊ, a druge kolega Miπe, sada je red
na meni! Ja sam se za ovu izloæbu pripremio! '
BeciÊ je odmah reagirao: 'L jubo, nedoliËan bi bio taj naËin. To smo
mogli provodit i dok smo bi l i samo troj ica. Neka svatko tko hoÊe bude
zastupl jen barem s jednim radom. To omoguÊuje i prostor. '
BabiÊ je i dal je bio tvrdoglavo iskl juËiv. Niπ ta ni je prihvaÊao. Raziπ l i
smo se bez ikakve suglasnost i .
Nakon izvjesnog vremena dobivam poziv da doem na sastanak Grupe
hrvatskih umjetnika u taverni hotela Esplanade. Na tom sastanku Ëudno
druπtvo. Pola poznato, pola nepoznato. Poznati su mi bili BabiÊ, BeciÊ,
BuliÊ, Makanec i Reæek. Moæda je bio i ©ohaj, al i nisam siguran.
BabiÊ ustaje. SveËano, izrazito samohvalno: 'Gospodo kolege! Poznato
vam je da sam ja jedini u protekl ih dvadeset godina napisao nekoliko
knjiga. Poznato vam je da sam ja jedini u protekl ih dvadeset godina
odræao mnoga javna predavanja . . . 'Nizao je za π to je on jedini u
protekl ih dvadeset godina zasluæan. Na kraju sumira svrhu sastanka:
apst inenci ja od izloæbe Pola vi jeka hrvatske umjetnost i ! Zavrπio je
izravnom apelacijom na BeciÊa: 'Dragi Vlado Êe vam potvrditi sva moja
nastojanja u proteklih dvadeset godina i oËekujem njegovu podrπku svrsi
naπega sastanka. '
Mukli tajac! Meusobno se pogledavamo. Vladimir se nalaktio na s tol .
Trese dobroÊudno glavom. Pocrvenio poput cinobera. Namrπten. Glavu
ne podigne. Usta ne otvori .
'Gospodo, imamo ovdje najmlaeg kolegu Veæu, koj i Êe u ime mlade
generaci je dati podrπku zamisl i profesora BabiÊa s kojom se, naravno,
svi s laæemo. ' - reËe Vi l im SveËnjak.
BabiÊ i ostali uprli poglede u mladoga Veæu. Smeten, sreujem se u sebi.
Osjetio sam, viπe nego vidio, zabrinuti BeciÊev pogled. Postajem svjestan
da se dogaa neko moje prvo izravno 'krπ tenje ' u smis lu pouke za ad
hoc snalaæenje u buduÊim raznoraznim intrigama (koje su me obi lato
prati le) .
Moj je odgovor bio: 'Oprost i te , gospodo, s paænjom i interesom sluπao
sam gospodina profesora BabiÊa. Govorio je o mnogim, meni nepoznatim
dogaanjima u protekl ih dvadeset godina, a vaπa πutnja - koj i s te u
svakom sluËaju upuÊeniji - ne daje mi moguÊnost da se prvi izjaπnjavam.
Osim toga, ni je mi jasno Ëemu i zbog Ëega bih trebao dati podrπku.
Drugo, nisam ovdje u ime mlade generaci je . Nitko, pa ni tzv. mlada
175
Mladen Veæaæivot i djelo
generaci ja ni je me delegirala. '
Koliko se s jeÊam, sa πutnjom je odsluπano π to sam rekao.
Tada mi je veÊ bivalo jasno da postoj i neki BabiÊev (i njegovih
sl jedbenika) otpor, pa Ëak i netrpel j ivost prema MeπtroviÊu, iako nisam
znao toËne razloge.
U to vri jeme BeciÊ je s tanovao na Trgu kral ja Petra I . (danas Trg
hrvatskih vel ikana). Pratio sam ga s kolegom Brunom BuliÊem. Pital i
smo ga zaπto je odπutio BabiÊu, a on je odgovorio: 'Nisam se s BabiÊem
nikada svaao. »uo sam previπe laæi i neukusnih samohvala. Zato sam
πutio. ' Pi tao sam ga na kojoj Êe izloæbi sudjelovati . Izjasni l i smo se:
kud on, tud i mi. Odgovorio je bez kolebanja: na 'Pola vi jeka. ' Tako je
i bi lo.
Dom i izloæbu, 18. prosinca 1938., uz prisutnost mnoπtva graana,
otvorio je najveÊi Ëovjek i l jubimac tadaπnje Hrvatske dr. Vladko MaËek.
Izloæba je bi la i vel ika i znaËajna. Povi jesna izloæba. I , kako reËe
MeπtroviÊ, koga nije bi lo - ni je gri jota. Dodajem, postala je njihova
sramota.
BabiÊ je svoju separatis t iËku izloæbu (i l i prkos) zais ta i os tvario u
Hrvatskom glazbenom zavodu, od 6. do 20. s tudenoga 1938. Te se
izloæbe ne s jeÊam samo zbog nje same, iako je po kvali te t i BabiÊeva
sl ikarstva bi la izvrsna i s toga zasluæuje trajno pamÊenje. S jeÊanje je
duboko usjeËeno i po nemiloj pri jevari : z loupotrebi mojega imena i
prezimena koje je BabiÊ bez moga znanja i potpisivanja izvjesio t ik do
ulaznih vrata unutar izloæbenog prostora. U izjavi je stajalo da potpisnici
podræavaju njegovu samostalnu izloæbu.”
1940. Veæa se æeni s Mir janom CvetkoviÊ (roena u Bosni , u BrËkom,
u obitel j i s t ro je djece, koja se s Mir janinih dvanaest godina sel i u
Zagreb), buduÊom povjesniËarkom umjetnosti i leksikografkinjom. Veæa
priËa:
“Kad smo se upoznali i malo zbliæi l i , priznao sam joj bez krzmanja:
'»uj, ja sam ti viπe nego siromaπan' , na π to ona danas sa smjeπkom
dodaje: 'Znala sam da su siromaπni, al i neπto tako siromaπno nisam
mogla ni zamisl i t i . '
VjenËali smo se kad je poËeo rat i ostali æivjeti u Zagrebu. Zajedno smo,
eto πezdeset i Ëet ir i godine.”
Iste te 1940. poznati zagrebaËki izloæbeni prostor Salon Ulrich prireuje
mu treÊu samostalku koju je prof . L jubo BabiÊ proglasio “radosnim
dogaajem za svakoga - tko prati naπ l ikovni æivot” te rekao da je
“BeciÊev s l ikarski temperament naπao u mladom Veæi, u njegovom
poletnom temperamentu, svog pravog uËenika.”
g a l e r i j aMONA LISA
Mirjana i Mladen Veæa, 1941.
D j e l o M l a d e n a V e æ e r e p r o d u c i r a n o ukatalogu Druge izloæbe hrvatskih umjetnikau N e z a v i s n o j D r æ a v i H r v a t s k o j , 1 9 4 2 .
177
Mladen Veæaæivot i djelo
Uza sve uspjehe, Veæa nema stalni posao.
Radi kao nastavnik u Zagrebu, zat im u Mostaru (gdje dolazi na mjesto
Antuna Motike, koj i je premjeπten u Zagreb) te se tamo ponovno druæi
sa Slavkom KopaËem. Na pri jedlog L judevi ta ©est iÊa zamjenjuju se te
on dolazi na njegovo mjesto u Karlovac. Stanuje u Zagrebu i svakodnevno
vlakom putuje na posao. Ubrzo je premjeπten u Zagreb gdje predaje
na realnoj gimnazi j i , a s l ika u atel i jeru u Maksimirskoj 40. U istoj kuÊi
atel i jere imaju i Oton Gliha, Zoran Didek, Pavao PeriÊ i Nevenka
–oreviÊ.
1941. u UmjetniËkom pavi l jonu otvorena je Prva izloæba hrvatskih
umjetnika u Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj . Ivo ©repel , povjesniËar
moderne i suvremene l ikovne umjetnost i , koncipirao je svoju
reprezentat ivnu iz loæbu hrvatske moderne i suvremene umjetnost i od
samih hrvatskih l ikovnih prvaka - od MeπtroviÊa do
dvadesetpetogodiπnjeg Veæe.
1944. otpuπten je iz sluæbe. Zalaganjem dr. Ljube Karamana zapoπl java
se kao crtaË u Konzervatorskom zavodu. U ta jnost i piπe svoje
beskompromisne ref leksi je prot iv svih tada vladajuÊih total i tar izama.
Da su mu pri pretresima atelijera i stana naπli te “papire”, ne bi, izvjesno
je, doËekao kra j toga straviËnog Drugog svjetskog rata.
1946. -1949. radi kao profesor crtanja na Arhitektonsko - graevinskom
odjelu tek osnovane Savezne srednje tehniËke πkole u Zagrebu.
1949. radostan dogaaj , Mir jani i Mladenu rodi la se kÊer Mirna.
Iste godine svojevoljno postaje tzv. profesionalac ili samostalni, slobodni
l ikovni umjetnik, bez stalnog zaposlenja osim stvaranja.
Jedan je od inicijatora LIKUM-a, Ëi j i je aktivni Ëlan, s manjim prekidima,
sve do danas.
1950. dobiva st ipendi ju za Pariz . U is to vr i jeme st ipendi ju su dobi l i i
Nikola Reiser , Kosta Angel i Radovani i kipar Voj in BakiÊ.
“Pariz sam doæivio kao Babilon, srediπte avangardnih impulsa. U Parizu
je sve impresivno æivo, bujno.”
Tijekom boravka u Parizu posjeÊuje mnoge impresivne izloæbe joπ æivih
vel ikana svjetskoga s l ikarstva i kiparstva (Georges Braque, Pablo
Picasso, Paul Cezanne, Bernard Buffet , Mat isse) . SusreÊe se s djel ima
Van Gogha koj i mu je tada po mnogim vri jednost ima bio uzor.
g a l e r i j aMONA LISA
Odobrenje Mladenu Veæiza boravak u Parizu, 1950.
Katalog Izloæbe pariπkih motiva uSalonu ULUH u Zagrebu, 1951.
Mladen Veæaæivot i djelo
1951. u Zagrebu u Salonu ULUH-a, u Praπkoj ul ic i , Veæa
prireuje svoju prvu posl i jeratnu iz loæbu, Ëetvrtu u svojoj
kar i jer i . Iz laæe “Pariπke motive”.
Ri jetko je koja iz loæba, kako piπu Zdenko TonkoviÊ, Vlado
BuæanËiÊ, a i drugi , imala takvu “blokirajuÊe - urotniËku
tiπ inu u novinama, za razliku od zadovol js tva i divl jenja
publike za izloæbu koja je nedvojbeno bi la dogaaj, koje se
suvremenici joπ i danas æivo s jeÊaju s divl jenjem.”
A Veæa dodaje:”Ta izloæba proglaπena je izloæbom godine.
Znam da je Gamulin napisao prikaz izloæbe koji nikad nije
objavljen. Medijska blokada bila je potpuna. Ja sam izvukao
pouku - znao sam da bi mi se sliËno dogaalo i na sl jedeÊim
izloæbama te u Zagrebu nisam samostalno izlagao punih
trideset godina sve do UmjetniËkog pavi l jona 1980.”
NajveÊi dio iz loæbe otkupi l i su privatni kolekcionari , neke
sl ike su u muzej ima (u zagrebaËkom Muzeju suvremene
umjetnost i su Ëet i r i s l ike tog ciklusa, u Modernoj galer i j i
jedna), a dio ih je u vlasniπ tvu autora.
Zdenko TonkoviÊ o Pariπkom ciklusu kaæe:
“Sl ika radost , s jeÊanja, vel iki hommage RaËiÊu na kraju
pri jeenog puta. Prepuπta se u nizu gvaπeva djelovanju
pariπkog zraka, neba, vode, oblaka. Bi l jeæi poletno, sve
natapajuÊi pigmentom, dovodeÊi formu do granice
dezintegraci je , u konaËnoj s intezi boje i sv jet la”
Nakon Pariza ponovno Bris t , sada joπ mu draæi , i sva ona
'malena mjesta '… Tu je Veæa naj jaËi , svoj .
“Poznajem sredinu u kojoj sam roen tako snaæno da
napamet znam svaku maslinu, svaki kamen, pa i kad nisam
tamo, znam toËno naslikati svoj Brist”, a jedan sl ikarski dan
u Bris tu opisuje:
“Sjedim u maslinama, meu pticama, Ëekam, uæivam. Sjedim
i s pri l iËno s traha jer se s padina Biokova moæe odlomiti
kamena gromada i ozl i jedit i me. Jeka putuje u Biokovo. To
se ne da prenijet i r i jeËima, to treba doæivjet i . Sunce izlazi
iza Biokova, pred nama je Pel jeπac gdje sunce dolazi sat
pri je . Sunce obasjava Pel jeπac, KorËulu, Hvar i Vis . S jena
se pribl iæava k meni, dol je u mjestu joπ spavaju i ne znaju
za tu divotu jutra na moru, u naj l jepπe vri jeme kad su
najl jepπi doæivl jaj i . »ekam da mi sunce obasja motiv.
Trenutak odluke da l i Êe mi motiv odgovarati ! KonaËno,
motiv je obasjan. Grabim kis t i paletu - i poËinjem!”
Mladen Veæa s kÊerkicom Mirnomu Zagrebu 1951. i
u Bris tu 1955.
g a l e r i j aMONA LISA
180
A Grgo Gamulin dodaje: “Veæa je slikar koji tematski i osjeÊajno pripada
svom podbiokovskom zaviËaju, on je svakako znaËajna l iËnost
zagrebaËkog s l ikarstva, al i je pri je svega s l ikar Juga.”
Od 1953. radi u atel i jeru u BarËiÊevoj 8, u kojem je i danas.
U samoÊi i t iπini zagrebaËkog ateli jera Veæa je prionuo na veliki posao,
stvara ciklus velikih platna Otisci iz djetinjstva koja su napokon izloæena
1980. godine.
Gamulin kaæe da “treba poæali t i Veæinu dugogodiπnju πutnju jer je
upravo u to vri jeme Veæa dosegao novu vri jednost i lakoÊu izraza, s
lakim i profinjeno koloriranim st i l izaci jama, s r i tmom koji se s laæe u
jednostavne cje l ine.”
U to vrijeme radi i ilustracije koje su mu priËinjavale veliko zadovoljstvo.
Od 1977. do umirovl jenja 1981. profesor je na ALU.
“S velikom odgovornoπÊu vrπio sam pedagoπku sluæbu i nastojao sam da
student neπto i nauËi. Polazio sam od toga kako su njega poslal i otac
i majka da od toga ima neku korist , uvijek sam se s jetio svoje si tuacije,
tako da nisam pravio razliku meu studentima. Doæivljavao sam ih kao
suradnike, nisam se l jut io na one koj i su se opirali preporukama i
tvrdoglavo dræali svoje uvjerenje koje nije realno. Iako za vrijeme svoga
πkolovanja nisam ni pomiπljao profesoru pruæiti otpor, nisam to smatrao
prirodnim, moguÊim nit i korisnim.
Govorio sam im da je umjetnost zanat plus joπ neπto. To joπ neπto je
umjetnost . Ja vas to joπ neπto ne mogu nauËit i .
Uvijek sam studentima nastojao pomoÊi na naËin da sam izmislio jednu
likovnu abecedu, kao πto abecedu ima i matematika, glazba ... Slikarstvo
mora odgovori t i na pi tanje kako s l ikati .
U glazbi imate njeænu viol inu i bubanj koj i snaæno udara . . .
S jet i te se zooloπkog vrta; s lon, teæak, zemlja se trese kad hoda, a pored
njega lagana srna, t iho i mekano trËkara.
U pejzaæu imamo Ëvrstu planinu, iznad nje mekan oblak koji je nekad
pokri je baπ zato π to je mekan,
imamo hrast koj i Ëvrs to s toj i , al i treperi mu l iπÊe,
i l i k las je sa s tabl j ikom vi tkom i dugaËkom, a na vrhu kruna . . .
Tako i u mojoj l ikovnoj kompozici j i mora bi t i teæine s lona, ËvrstoÊe
zvuka bubnja, mekoÊe oblaka,… mekoÊa - tvrdoÊa u kompozici j i , to se
naziva kontrastom. Primjerice Mondrian kolorira, ima Ëvrste i mekane
tonove i podtonove; ima planinu i oblak, s lona i srnu.
Vi æelite biti umjetnici i ja bih bio sretan da saznam da je netko od vas
Mladen Veæa i Grgo Gamulin s unukom, 1985.
Mladen Veæa i knjiæevnik Ranko MarinkoviÊ, 1980.
Profesor Veæa u druπtvu Izvora Oreba,svog bivπeg s tudenta, 2000.
Doæivotni pri jate l j i : Veæa i S lavko KopaË, Pariz, 1962.
Veæa, Rabuzin i Mari ja Braut, 1983.
U razgovoru s kiparom Ivanom MeπtroviÊem, 1960.
Veæa i Josip Depolo, 1953.
g a l e r i j aMONA LISA
182
zaista to i postao. Nitko od mene ne bi bio zadovol jni j i , al i bez rada
nemojte mis l i t i da Êete to i post iÊi . Morate bi t i l ikovnjak kad spavate,
kad hodate, jedete, razgovarate; kad bi lo π to radite morate bi t i
l ikovnjak. . . Sve je l ikovno. Vi ne smijete sebi dopusti t i dosadu.
Ja mogu sjediti ci jel i dan bez knjige, druæenja i l i Ëega drugog, a da mi
nije dosadno, jer je sve oko mene sadræaj. Kad gledam stablo, g ledam
razne geometrijske oblike. Ima ih kruænih, elipsoidnih . . . »itam ono πto
gledam. To je ta abeceda, ni je napisana, al i je vidl j iva.”
1979. godine rodio mu se u Zagrebu unuk Miran, sin Mirne Veæe i zeta
Mart ina SuËiÊa.
Dolazi vr i jeme znaËajnih umjetniËkih i l judskih priznanja i nagrada.
Za svoj c je lokupni umjetniËki rad odl ikovan je “Ordenom rada sa
srebrnim vi jencem” zat im i “Ordenom rada sa zlatnim vi jencem”.
1980. napokon je u UmjetniËkom paviljonu prikazan dugo godina stvaran
ciklus Otisci iz djet injs tva. Posvet io ga je roditel j ima, braÊi i sestrama,
svom zaviËaju iz kojeg je rano ot iπao. Sl ike su to vel ikih formata na
kojima je prikazan æivot i rad l judi podbiokovskoga kraja. Dio sl ika tog
ciklusa poklonjen je franjevaËkom samostanu u Zaostrogu.
“Ciklus Otisci iz djet injs tva nastao je u vri jeme socrealizma, u vri jeme
apstrakci je , sv jesno. To je moj otpor socrealizmu, komunizmu. Ja sam
ponosan πto sam seljaËko dijete, ne stidim se toga nego, dapaËe, smatram
i uvijek sam smatrao sel jaËki s taleæ temeljem svakog naroda, hrvatskog
pogotovo. Komunizam sa svojim geslom 'proleteri svih zemalja ujedinite
se ' z louporabio je se lo - proleteri koj i niπ ta nemaju i niπ ta nisu radil i
da se ujedine i zavladaju onima koji su radil i . To se dogodilo sa
hrvatskim seljakom. Meni je poznato kako se muËio taj teæak u Dalmaciji,
u onom kamenjaru - to je uæas, heroizam. Tu gdje je moral najzdraviji ,
tu je i najzdraviji temelj naroda. Smatram da je seljaËki staleæ u likovnoj
umjetnost i zasluæio mjesto poπtovanja, a ne izrugivanja. OdluËio sam
onim æenama s bremenima, koje su se penjale po onom kamenjaru (gdje
turist ne zna nit i hodati) i usput plele Ëarape da ne izgube dragocjeno
vri jeme, dati zasluæeno dostojanstvo. To sam ja smatrao svojom
profesionalnom duænoπÊu”, priËa Veæa.
UnatoË svemu Veæa je razvio i vel iku pedagoπku djelatnost baπ u
Zagrebu: od 1951. na Pedagoπkoj akademij i , a od 1957. na Akademij i
l ikovnih umjetnost i . Vodi i sekci ju s l ikarskih amatera koja je po
organizaci j i i radu bi la kao mala paralelna akademija i t ra ja la je Ëet i r i
godine. Na njoj su predavali i Antun Motika i Vilko Selan Gliha. Svjetski
uspjeh stekao je uËenik te sekci je Mat i ja Skur jeni .
183
Mladen Veæaæivot i djelo
Naslovnice nekih od Veæinih knjiga i lustraci ja
“Tri kapetana traæe blago” Mil ivoja Matoπeca, 1976.
“Ljeto u modrom kaputu” SunËane ©krinjariÊ, 1972.
“Svjet la u dolini” Dobriπe CesariÊa, 1987.
184
g a l e r i j aMONA LISA
Posebno je Veæino znaËenje na pol ju i lustraci je , na kojem mu nema premca: “L jeto u
modrom kaputu” (SunËana ©krinjariÊ, 1972), “Tri kapetana traæe blago” (Milivoj Matoπec,
1976), “Bajka o ribaru i r ibici” (A. Puπkin, 1980.) i priËa “Sunce djever i Neva NeviËica”
(Ivana Brl iÊ-MaæuraniÊ) .
Za i lustraci je u knj iz i “L jeto u modrom kaputu” u izdanju ©kolske knj ige (bibl ioteka
Modra lasta), te za i lustraci je Puπkinove “Bajke o ribaru i r ibici” nagraen je nagradom
“Grigor Vi tez” (1981.) .
Za priËu “Sunce djever i Neva NeviËica” nagraen je godiπnjom nagradom “Vilko Selan
Gliha” IzdavaËkog poduzeÊa “Naπa djeca” za najbol ju godiπnju i lustraci ju djeËje knj ige.
Surauje sa djeËjim Ëasopisima “Pionir”, “Radost”, u raznim slikovnicama, publikacijama.
1980. velika retrospektivna izloæba u UmjetniËkom pavil jonu (autor Zdenko TonkoviÊ),
kojom je prekinuta duga odsutnost Mladena
Veæe iz zagrebaËkoga likovnog æivota, a u vezi
Ëime Gamulin rezimira:
“Veliko je æal jenje zbog πtete do koje je doπlo,
jer u toku ovih minulih dvadeset godina moglo
je nastati vel iko mnoπtvo s l ika joπ veÊe
modernost i i joπ dubl jeg znaËenja.”
Iz loæeno je 177 djela raena u razl iË i t im
tehnikama.
1981. kao redovit i profesor Akademije
l ikovnih umjetnost i u Zagrebu, odlazi u
mirovinu.
1984. sniml jen je f i lm o Veæi u produkci j i
Televizi je Zagreb (urednik Mari jan BuπiÊ,
reæi ja Zlatko SudoviÊ, scenari j Zdenko
TonkoviÊ) .
1985. impozantna izloæba Ilustraci ja i oprema
publikaci ja predstavl jena je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Urednik iz loæbe
je Vladimir MalekoviÊ, predgovor i biograf i ja Zdenko TonkoviÊ, izbor djela Mari ja i
Zdenko TonkoviÊ.
1987. i lustr i ra zbirku pjesama Dobriπe Cesar iÊa Svjet la u dol ini , u izdanju Naπa djeca
koju je pr iredio Joæa Skok.
Sl i jedi niz nagrada: nagrada “Slava Raπkaj” , hrvatska republ iËka nagrada “Ivana Brl iÊ
-MaæuraniÊ” , dræavna nagrada Republike Hrvatske “Vladimir Nazor” - za æivotno djelo
u podruËju s l ikarstva i pr imi jenjene umjetnost i . Odl ikovan je odl iË jem Reda Danice
Hrvatske s l ikom Marka Marul iÊa.
Lea UkrainËik i Zdenko TonkoviÊ otvarajuretrospektivnu izloæbu Mladena Veæe u UmjetniËkom pavi l jonu, 1980.
185
Mladen Veæaæivot i djelo
1992. Veæa upoznaje doktora Franju Tumana.
“Nisam znao da me Tuman cijeni kao slikara,
tek kasnije sam saznao da u svojoj zbirci ima
pri l iËno mojih radova.
Dr. Jure RadiÊ, tada proËelnik Ureda
Predsjednika, pozvao je mene i kolegu ©uteja
te kolege kipare Boπnjaka i Sikiricu na
sastanak. Trebalo je kreirati dræavna odliËja,
rekao nam je π to Predsjednik æel i , na nama
je da to prihvatimo i l i ne. Rekao sam da Êu
se toga rado prihvati t i ako budem imao
slobodu kreiranja naπih odliËja na osnovi naπe
kulturne baπtine, no ako se traæe neka uporiπta
po uzoru na neke druge zemlje ne bih
prihvatio. RadiÊu se to jako dopalo, a Tuman
se s loæio i tako smo se dogovori l i da hrvatska
odliËja budu iz hrvatske narodne baπt ine.
Bilo je petnaest odliËja, a najznaËajnije odliËje
bi lo je Orden kral ja Tomislava i naravno da bi svatko od nas vol io
raditi to odliËje. Zato smo popisali sva odliËja, te papiriÊe stavili u πeπir
i izvlaËi l i . Svatko je dobio da izradi pet odliË ja.
Takoer sam odmah rekao da ne prihvaÊam nikakvu natkomisi ju bi lo
povjesniËara il i politiËara. Tako je i bilo. Sastajali smo se nas Ëetvorica
i Predsjednik, svaki od nas je za svako odliË je radio po nekoliko
vari jaci ja, ja za neke Ëak i po devet . ZajedniËki smo izabrali najbol je
rjeπenje. Predsjednik se nije nametao, prihvatio je ono πto smo mi rekli .
Sikirica je izvukao Orden kralja Tomislava i napravio rjeπenje. Taj puta
ja sam radio orden Katarine Zrinjske. Uzeo sam motiv jedne zgodne
preslice. To je narodni instrument, ima ih raznih oblika. Imala je krunu
kao zavrπetak. Svi smo se s loæi l i oko rjeπenja i poËeo je jedan slobodan
razgovor. Najednom Êe Predsjednik: 'Sikirica, nemojte se l jutiti , svi smo
se s loæi l i oko vaπeg r jeπenja, al i π to bi rekl i da Orden kral ja Tomislava
bude Veæino r jeπenje - pres l ica s krunom kao zavrπetkom. ' Sikirica Êe
na to: 'Gospodine PredsjedniËe, mogu vam reÊi da se i ja slaæem.' Ostali
su se sloæili i ja sam na mjesto medaljona s portretom Katarine Zrinjske
stavio lik hrvatskoga kralja s krunom, æezlom i kriæem. To je bilo jedini
put da je Tuman predloæio neku promjenu.
Joπ sam radio i veliki i mali dræavni peËat, dræavni grb s pet pokrajina,
i hrvatsku povel ju sa 22 æupanije.
Moram reÊi da je to najbol ja suradnja u s l iËnim si tuaci jama u ci je loj
mojoj likovnoj praksi. Kod doktora Tumana taj oblik poπtivanja struke,
osobnost i svakoga od nas, to je bi lo fantast iËno ugodno, l judski
ravnopravno. Tu sam upoznao Predsjednika.”
Mladen Veæa, Drago Kozina i Vladimir MalekoviÊ -otvorenje retrospektive i lustraci ja u MUO, 1985.
g a l e r i j aMONA LISA
186
Naslovnica kataloga Veæine retrospektivne izloæbe u UmjetniËkom pavi l jonu u Zagrebu, 1980.
Naslovnica kataloga Veæine retrospektivne izloæbe u Domu hrvatskih l ikovnih umjetnika u Zagrebu, 1997. >
g a l e r i j aMONA LISA
188
1997. velika retrospektivna izloæba u Domu hrvatskih likovnih umjetnika
na Trgu hrvatskih vel ikana u Zagrebu. Autor iz loæbe bio je Vladimir
BuæanËiÊ. Na iz loæbi je iz loæeno 171 djelo.
Iz loæbu je posjet io i predjednik Tuman.
“Predsjednik je doπao, al i ne na otvorenje. Kad je razgledao izloæbu
upitao me: 'Veæa, zaπto s te tako dugo bi l i nepodobni? '
'Gospodine PredsjedniËe, zbog jednog dobrog dje la ' . Naravno da sam
mu morao objasnit i da je to 'dobro dje lo ' bi lo to π to je moj drugi otac
bio dr. Vladko MaËek bez kojega ja ne bih bio hrvatski s l ikar. To je bilo
dobro dje lo koje je on meni uËinio i zato sam ja kaænjen zabranom
javnog djelovanja 1945. godine. Nisu mi to napravi l i pol i t iËari nego
neki kolege koj i su mi odredi l i kaznu.
Tuman poslije tog saznanja nije promijenio odnos prema meni, dapaËe
naπ odnos bio je vr lo prisan. Usl i jedi lo je portret iranje na njegovu, a i
moju æelju. To je bila izvanredna suradnja. Ja nikome nisam bio poltron
i ne kanim i to ne znam bit i , i ne trebam i ne mogu bit i , al i moram
reÊi svoje miπl jenje, svoje doæivl javanje Tumana. Jasno mi je da netko
ima drugo miπl jenje, al i to π to se piπe po novinama, to je jako zloËesto.
Jednom sam u Slobodnoj Dalmacij i dao intervju, svoje uvjerenje. Vrlo
dobro sam poznavao neprikosnovenog vou hrvatskog naroda dr. Vladka
MaËeka i da je MaËek æiv on bi Tumanu Ëest i tao, jer je post igao ono
πto je on ci l jao: s lobodnu hrvatsku dræavu.
Pri portret iranju, Tuman je bio vr lo srdaËan, discipl iniran. Jedino
nije vol io u svojoj sredini da netko puπi i to su svi poπtovali . Kad su
nam donijel i kavu, Predsjednik je joπ s jedio na stol ici za portretiranje,
no kako je znao da ja uz kavu zapalim, rekao je : 'Samo Vi zapali te ' i
izaπao je van.
Portret mu se vr lo svidio i , kol iko ja znam, portret je obite l j zadræala.
189
Mladen Veæaæivot i djelo
Veæa portret ira dr. Franju Tumamai predaje zavrπeni portret , 1997.
g a l e r i j aMONA LISA
190
Veæa ispred π tafelaja, Zagreb 2004.
Veæa s obite l j i : kÊer Mirna, supruga Mirjana, unuk Miran i zet Martin, Zagreb, 2005.
Mladen Veæaæivot i djelo
Pripreme za izloæbu Mladena Veæeu Galeri j i Mona Lisa,prosinac 2004. i s i jeËanj 2005.
Mladen Veæa i Mari ja Gelo,kustos Galeri je Mona Lisa
Veæa priËa svoj æivot
Na izloæbi “Pola vi jeka hrvatske umjetnost i” bio sam najmlai, a sada
pripremam izloæbu s gospodinom Hencom u njegovoj Galeriji Mona Lisa
i naæalost i l i na sreÊu mogu reÊi da sam
najstari j i hrvatski s l ikar; malo ograniËen u
intenzitetu rada koji su do sada mnogi hvalili.
Meutim mogu reÊi da i sada dnevno radim
viπe od prosjeÊnog radnog vremena od osam
sati . Deset l jeÊima sam u atel i jer dolazio vr lo
rano, joπ u noÊi u 3.30 i radio po osamnaest
sati dnevno. Joπ uvi jek s l ikam sa vel ikim
zadovol js tvom i radoπÊu kao i u svojoj
mladost i . S l ikanje mi je skoro kao i hrana i
disanje. Æivim jer diπem i s l ikam jer æivim.
Is t i poriv.
Neki tvrde da me pregazilo vrijeme, a ja samo
znam da æivim danas, da mi je toliko godina
i da sam doæivio poËetak treÊeg milenija, a
kada se bude pisala povi jes t , ako vri jedim,
bit i Êu u toj povi jes t i .
Svjes tan sam da dok æivim stanovnik sam
planete Zemlje, posli je smrti Êu biti stanovnik
Svemira. A to je u mojim s l ikama.”
Mladen Veæa, s jeÊanja.
Galerija Mona LisaZagreb
izloæba osma, veljaËa 2005.
Galerija Mona LisaZagreb, TkalËiÊeva 77
tel. 01 46 68 649www.galerija-mona-lisa.com
Do sada u Galeriji Mona Lisa
1. More u djelima hrvatskih umjetnika, ljeto 2003.
2. Vilim SveËnjak - æivot i djelo, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.
3. Katarina Henc - izabrana djela, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.
4. Hrvatsko slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, zima 2004.
5. Ljubo ©krnjug - slike iz Pariza, predgovor - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, proljeÊe 2004.
6. More, mornari i galebovi, ljeto 2004.
7. Zlatko Prica - æivot i djelo, autori izloæbe - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, rujan 2004.
8. Mladen Veæa - æivot i djelo, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, veljaËa 2005.
U pripremi
- Ljudevit ©estiÊ, autor izloæbe - Nikola Albaneæe
- Ljubo ©krnjug, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ
- Zlatko Prica - æivot i djelo, II dio
- Vasilije Josip Jordan
- Hrvatsko slikarstvo od RaËiÊa do DulËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ
Ga
le
rija
M
on
a L
is
a •
M
la
de
n V
eæ
a
9 7 8 9 5 3 9 9 4 1 9 6 1
I S B N 9 5 3 - 9 9 4 1 9 - 6 - 2
M L A D E N V E Æ A“Roen sam u Bris tu 1916. i na izloæbi “Pola vi jeka hrvatske umjetnost i” 1938. bio sam najmlai s l ikar, a
sada pripremam izloæbu s gospodinom Hencom u njegovoj Galeri j i Mona Lisa i naæalost i l i na sreÊu mogu
reÊi da sam najstari j i hrvatski s l ikar; malo ograniËen u intenzitetu rada koji su do sada mnogi hvali l i .
Meutim mogu reÊi da i sada dnevno radim viπe od prosjeÊnog radnog vremena od osam sati . Deset l jeÊima
sam u atel i jer dolazio vr lo rano, joπ u noÊi u 3.30 i radio po osamnaest sat i dnevno. Joπ uvi jek s l ikam sa
velikim zadovol js tvom i radoπÊu kao i u svojoj mladosti . S l ikanje mi je skoro kao i hrana i disanje. Æivim jer
diπem i s l ikam jer æivim. Is t i poriv.
Neki tvrde da me pregazilo vri jeme, a ja samo znam da æivim danas, da mi je toliko godina i da sam doæivio
poËetak treÊeg milenija, a kada se bude pisala povi jes t , ako vri jedim, bi t i Êu u toj povi jes t i .
Svjes tan sam da dok æivim stanovnik sam planete Zemlje, posl i je smrti Êu bi t i s tanovnik Svemira. A to je u
mojim s l ikama.”
Mladen Veæa, s jeÊanja.
8
Galerija Mona LisaZagreb
izloæba osma, veljaËa 2005.
Galerija Mona LisaZagreb, TkalËiÊeva 77
tel. 01 46 68 649www.galerija-mona-lisa.com
Do sada u Galeriji Mona Lisa
1. More u djelima hrvatskih umjetnika, ljeto 2003.
2. Vilim SveËnjak - æivot i djelo, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.
3. Katarina Henc - izabrana djela, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.
4. Hrvatsko slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, zima 2004.
5. Ljubo ©krnjug - slike iz Pariza, predgovor - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, proljeÊe 2004.
6. More, mornari i galebovi, ljeto 2004.
7. Zlatko Prica - æivot i djelo, autori izloæbe - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, rujan 2004.
8. Mladen Veæa - æivot i djelo, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, veljaËa 2005.
U pripremi
- Ljudevit ©estiÊ, autor izloæbe - Nikola Albaneæe
- Ljubo ©krnjug, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ
- Zlatko Prica - æivot i djelo, II dio
- Vasilije Josip Jordan
- Hrvatsko slikarstvo od RaËiÊa do DulËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ
Ga
le
rija
M
on
a L
is
a •
M
la
de
n V
eæ
a
9 7 8 9 5 3 9 9 4 1 9 6 1
I S B N 9 5 3 - 9 9 4 1 9 - 6 - 2
M L A D E N V E Æ A“Roen sam u Bris tu 1916. i na izloæbi “Pola vi jeka hrvatske umjetnost i” 1938. bio sam najmlai s l ikar, a
sada pripremam izloæbu s gospodinom Hencom u njegovoj Galeri j i Mona Lisa i naæalost i l i na sreÊu mogu
reÊi da sam najstari j i hrvatski s l ikar; malo ograniËen u intenzitetu rada koji su do sada mnogi hvali l i .
Meutim mogu reÊi da i sada dnevno radim viπe od prosjeÊnog radnog vremena od osam sati . Deset l jeÊima
sam u atel i jer dolazio vr lo rano, joπ u noÊi u 3.30 i radio po osamnaest sat i dnevno. Joπ uvi jek s l ikam sa
velikim zadovol js tvom i radoπÊu kao i u svojoj mladosti . S l ikanje mi je skoro kao i hrana i disanje. Æivim jer
diπem i s l ikam jer æivim. Is t i poriv.
Neki tvrde da me pregazilo vri jeme, a ja samo znam da æivim danas, da mi je toliko godina i da sam doæivio
poËetak treÊeg milenija, a kada se bude pisala povi jes t , ako vri jedim, bi t i Êu u toj povi jes t i .
Svjes tan sam da dok æivim stanovnik sam planete Zemlje, posl i je smrti Êu bi t i s tanovnik Svemira. A to je u
mojim s l ikama.”
Mladen Veæa, s jeÊanja.
8