STEAJNI POSTUPAK U PRAKSI* Steajni postupci postali su svakodnevica u naem gospodarstvu. Broj i teina tih predmeta predmet su uestalih natpisa u medijima, esto sa alarmantnim komentarima. Paradoksalno, stvarni problem nije u prevelikom broju steajnih postupaka. Naprotiv, ono to stvarno nanosi tetu gospodarstvu jest injenica da se na tritu i dalje nalaze oni nad kojima bi odavno trebalo otvoriti steajni postupak. Ovakva tvrdnja vjerojatno nee izazvati oduevljene komentare to ju ne ini nita manje istinitom a situaciju manje ozbiljnom. Moemo se praviti da ne vidimo ono to se dogaa oko nas, pretvarati se da je sve u redu i da e se cjelokupna situacija nekako rijeiti ali ne moemo sakriti stvarnost. Na ovaj nain ponaamo se kao ljudi koji zubaru odlaze tek kada bol postane neizdriva a tada je obino prekasno. Ono to je najgore u cijeloj prii jest injenica da pozitivni zakonski propisi reguliraju pitanje pokretanja steajnog postupka na sasvim zadovoljavajui nain. Zakonska regulativa dovoljno detaljno propisuje naine i uvjete za pokretanje steajnog postupka te bi postupanje u skladu sa zakonom osiguralo i ostvarivanje temeljne svrhe steajnog postupka maksimalno namirenje vjerovnika kao primarni cilj te osiguranje normalnih uvjeta za poslovanje kao sekundarni cilj. Naime, osnovna svrha postojanja trgovakih drutava jest ostvarenje dobiti nastupanjem na tritu a ovo vrijedi i za obrtnike. Svako ono trgovako drutvo ili obrtnik koji ne podmiruje svoje obaveze u naravi ne ostvaruje temelju svrhu svog postojanja na tritu, pri emu nisu bitni razlozi zbog kojih mu to nije uspjelo. Klasino opravdanje kako bi otvaranjem velikog broja steajnih postupaka bila ugroena egzistencija radnika i njihovih obitelji jednostavno nije u skladu sa zakonom niti sa stvarnou. Sa posljedicama ovakvog pristupa suci trgovakih sudova susreu se svakodnevno. Na Trgovakom sudu u Zagrebu vie od 25.000 predmeta nalazi se dugotrajno u kalendaru banke, to znai da su rjeenja o ovrsi pravomona ali se ne mogu provesti zbog nedostatka sredstava na raunu dunika. ________________________ * Tekst lanka odnosi se na zakonska rjeenja sadrana u Steajnom zakonu N.N. 123/03 Op.ur. Isto toliki broj predmeta vodi se radi ovrhe na pokretninama ovrenika time da se iste u veini sluajeva ne mogu pronai. Sudski ovritelji na adresama dunika ne mogu pronai niti tablu sa naznakom sjedita a kamoli nekakve vrjednije pokretnine. Uspjeni pokuaji pljenidbe pokretne imovine trgovakih drutava mogu se na prste prebrojati dok je neto vei uspjeh zabiljeen samo u pljenidbi imovine obrtnika. Parnini postupci vode se u velikom broju samo radi forme jer tuenik jednostavno nema sredstava da podmiri dug. Sudski registar, poslovne banke i ministarstvo financija te mirovinsko i zdravstveno osiguranje vode evidencije takvih dunika te troe i vrijeme i novac za neto to jednostavno vie nema smisla. Kada se steajni postupak napokon otvori, obino se utvruje viegodinja blokada rauna (nerijetko vie od 5 godina neprekidno), imovine odavno nema a jednino to je ostalo su dugovi. Pobijanje pravnih radnji u pravilu nema svrhe jer su nastupile takve promjene stanja da niti uspjeno okonano pobijanje ne bi donijelo nikakvu materijalnu korist steajnoj masi.

Vratimo se usporedbi sa zubarima. Treba kao nesporno utvrditi da su zubi naeg gospodarstva u loem stanju. Potrebno je hitno neto napraviti makar je upitna i mogunost anestezije. U protivnom, nakon ulaska u EU dobiti emo protezu. Njome emo se moi sluiti ali to vie nee biti nai zubi. Pokretanje steajnog postupka

Prema odredbi l. 39. Steajnog zakona steajni postupak pokree se prijedlogom vjerovnika ili dunika. Oni nisu jedini ovlatenici za pokretanje steajnog postupka, kako e se to vidjeti i u daljem tekstu, no ipak bi upravo oni trebali biti glavni pokretai tih postupaka. Vjerovnici

Svaki vjerovnik moe zatraiti pokretanje steajnog postupka nad steajnim dunikom pod uvjetom da svoju trabinu uini vjerojatnom te da uini vjerojatnim postojanje nekog od steajnih razloga. Postavlja se pitanje da li vjerovnik mora svoju trabinu dokazivati ovrnom ispravom ili je dovoljno da to uini vjerodostojnom ispravom. Odgovor je jednostavan dovoljna je vjerodostojna isprava obzirom da se steajni postupak ne moe otvoriti samo na temelju utvrene trabine vjerovnika. Za otvaranje steajnog postupka potrebno je utvrditi kumulativno postojanje oba uvjeta vjerojatnost postojanja trabine i postojanje nekog od steajnih razloga. Ovo znai da steajni sud nije duan nesporno utvrditi postojanje trabine. Naprotiv, sud mora utvrditi postojanje nekog od steajnih razloga nesposobnost za plaanje ili prezaduenost. Prilikom utvrivanja tih razloga sud u pravilu primjenjuje zakonsku predmnjevu nesposobnosti za plaanje. Prema odredbama l. 4. Steajnog zakona smatra se da je dunik nesposoban za plaanje ako u protekla dva mjeseca nije sa svojih rauna namirio barem jednu petinu iznosa za koje postoje valjani osnovi za naplatu bez daljeg pristanka dunika. Drugim rijeima, dunik je nesposoban za plaanje ako nije podmirio barem 20% iznosa za koji mu je blokiran raun u posljednja dva mjeseca. Makar odredba l. 4.s t. 4. ne govori nita o tome od kojeg se roka raunaju ta dva mjeseca, iz stavka 5. istog lanka proizlazi da se rok od dva mjeseca rauna prije pokretanja prethodnog postupka. Naime, nakon pokretanja prethodnog postupka ova predmnijeva vrijedi i u sluaju da dunik podmiri 20% trabina ali ne podmiri sve trabine. Nain na koji vjerovnik dokazuje nesposobnost dunika za plaanje je potvrda banke koja za dunika obavlja poslove platnog prometa. Ovakvu potvrdu banka je duna izdati vjerovniku na njegov zahtjev, bez obzira na pristanak ili protivljenje dunika jer u suprotnom odgovara vjerovniku za tetu koju bi vjerovnik mogao pretrpjeti zbog neizdavanja potvrde. Razlog zbog kojega bi vjerovnik svakako trebao pribaviti potvrdu banke lei u odredba l. 41. SZ-a. Ova odredba regulira dunost predlagatelja da, na temelju odluke steajnog suca, predujmi predujam za pokrie trokova prethodnog postupka. Ukoliko vjerovnik postojanje steajnog razloga nesposobnosti za plaanje dokazuje potvrdom banke, tada su i trokovi prethodnog postupka nuno manji ili ih uope nema. Ovo ne znai da vjerovnik moe pokretati steajni postupak bez ikakvog plaanja. Vjerovnici (osim zaposlenika, RH i jedinica lokalne samouprave i uprave) moraju prilikom podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka uplatiti i sudsku pristojbu u iznosu od 100,00 kn te dodatnu pristojbu za voenje steajnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn.

Sudska pristojba uplauje se na raun dravnog prorauna dok se dodatna pristojba uplauje na poseban raun trgovakog suda koji vodi steajni postupak. injenica da je vjerovnik uplatio iznos dodatne pristojbe (i predujmio trokove prethodnog postupka po odluci suda) ne znai da je on taj iznos uplatio bespovratno. Ukoliko se tijekom steajnog postupka unovi kakva imovina dunika, steajni upravitelj, uz rjeenje steajnog suca, duan je isplatiti iznos dodatne sudske pristojbe i predujma trokova prethodnog postupka nazad vjerovniku koji je iste uplatio. Postavlja se pitanje zbog ega veina vjerovnika nije zainteresirana za pokretanje steajnog postupka u sluaju da ne mogu naplatiti svoje trabine od dunika. Odgovor je u cijelosti jednostavan i ekonomski. To to je odreeni vjerovnik pokrenuo steajni postupak ne stavlja ga u povoljniji poloaj u odnosu na druge steajne vjerovnike (osim za povrat uloenih iznosa za dodatnu pristojbu i predujam trokova prethodnog postupka). Isplate u steajnom postupku vre se po isplatnim redovima i prema rjeenju o priznatim trabinama te nema nikakve privilegije ili prednosti u isplati, neovisno o tome koja je pravna osnova trabine vjerovnika. Vjerovnik koji ima pravomonu i ovrnu presudu donesenu prije otvaranja steajnog postupka naplatiti e se u istom omjeru kao i vjerovnik njegovog isplatnog reda koji nije pokretao nikakav postupak protiv ovrenika. Upravo u injenici da vjerovnik mora prethodno financirati trokove dodatnih pristojbi i predujam za voenje prethodnog postupka a da zbog toga nema nikakve privilegije treba traiti razloge zbog kojih se vjerovnici teko odluuju na pokretanje steajnog postupka nad dunikom. Razluni vjerovnici Iznimka od gore navedenog pravila su vjerovnici ije su trabine osigurane razlunim pravom iz jednostavnog razloga to je tim vjerovnicima lake ostvariti svoju trabinu u steajnom postupku (ili tijekom steajnog postupka). Upravo zbog toga, kao vjerovnici koji pokreu steajne postupke, najee se pojavljuju banke koje imaju razluno pravo na imovini dunika. Razloge tome treba traiti prvenstveno u uvjetima prodaje takve zaloene imovine steajnog dunika. Prodaja zaloene imovine u steajnom postupku financijski je povoljnija za razlunog vjerovnika jer su pravila o cijeni po kojoj se imovina (u pravilu nepokretna) prodaje bitno drugaija. Naime, u Ovrnom zakonu regulirana je prodaja imovine na nain da se na prvoj drabi nekretnina ne moe prodati za cijenu manju od procijenjene vrijednosti dok se na drugoj prodaji ne moe prodati ispod polovine vrijednosti. Prodaja ispod polovine vrijednosti u ovrnom postupku vie nije dozvoljena, nakon izmjena OZ-a 2003. godine (ovo se ne odnosi na predmete u kojima je rjeenje o ovrsi doneseno ranije). Naprotiv, kada se nekretnine prodaje u steajnom postupku prva osnovna cijene ne moe biti nia od procijenjene vrijednosti. U sluaju neuspjele prve prodaje, steajni sudac moe smanjiti vrijednost bez ogranienja time da se u pravilu takva cijena smanjuje postepeno, izuzetno rijetko za vie od 25%. Isto tako, prilikom prodaje u steajnom postupku nama niti ogranienja najnie cijene za koju se nekretnina moe prodati pa se ista moe prodati i ispod polovine vrijednosti, na temelju rjeenja steajnog suca o odreivanju takve prodaje. Ovo znai da je mogunost namirenja razlunog vjerovnika u steajnom postupku vea i bolja od one koju bi imao u ovrnom postupku. Drugi razlog, osim cijene, je i injenica da prodajom u steajnom postupku takav vjerovnik izbjegava mogue neprilike sa zaposlenicima dunika do kojih nuno dolazi u sluaju prodaje u ovrnom postupku. Otvaranjem steajnog postupka u pravilu se otkazuju i

ugovori o radu zaposlenika te, na temelju odluke vjerovnika na izvjetajnom roitu, isto tako u pravilu dolazi i do prekida rada steajnog dunika. Za razlunog vjerovnika puno je jednostavniji odnos vjerovnik-steajni upravitelj-sudac nego odnos u ovrnom postupku vjerovnik-dunik-ovrni sudac-zaposlenici te i tu treba traiti razlog za inzistiranje vjerovnika da se nekretnine prodaju upravo u steajnom postupku. Isto tako, zbog specifinosti samog steajnog postupka, manja je vjerojatnost da e steajni upravitelj osporavati trabinu ili nain prodaje nekretnine samo zbog toga da dobije na vremenu, to je esti sluaj prilikom prodaje nekretnine u ovrnom postupku. Tijekom ovrnog postupka albe i pravni lijekovi nerijetko se ulau samo za dobijanje na vremenu ega su razluni vjerovnici i te kako svjesni. Primjerice, u jednom steaju u kojemu sam bio steajni sudac, razluni vjerovnik vodio je ovrni postupak vie od 5 godine ali nije bila odreena niti jedna draba radi prodaje nekretnine jer se dunik koristio svim pravnim sredstvima koja su mu stajala na raspolaganju kako bi odgodio provoenje ovrhe. Nakon otvaranja steajnog postupka i nakon ispitnog te izvjetajnog roita, nekretnine su prodane i naplaene za manje od 6 mjeseci te je razluni vjerovnik naplaen u cijelosti a ostatak iznosa prenesen je u steajnu masu radi namirenja drugih vjerovnika. Pri tome ne treba zaboraviti niti to da je kamata na koju razluni vjerovnik ima pravo i dalje tekla tijekom ovrnog i steajnog postupka te da je na ime kamate tom vjerovniku isplaen iznos vei od glavnice, upravo zbog odugovlaenja dunika prije pokretanja steajnog postupka. Upravo u navedenim razlozima lei interes razlunih vjerovnika za pokretanje steajnog postupka nad dunikom. Ovlatenje Dravnog odvjetnitva Dravno odvjetnitvo RH (u pravilu DO Graansko-upravni odjel) duno je pokrenuti steajni postupak na prijedlog dravnih i drugih tijela, pravnih osoba koje zastupa te HZMO i HZZO, u ime i za raun RH. Dravna i druga tijela, pravne osobe koje zastupa DO te HZMO i HZZO po slubenoj dunosti i bez odgode duni su izvijestiti DO o postojanju uvjeta za pokretanje steajnog postupka nad njihovim dunicima. Dravno odvjetnitvo osloboeno je dunosti plaanja dodatnih pristojbi te je naizgled njihov posao u ovom sluaju jednostavan: oni primaju obavijest o postojanju uvjeta za pokretanje steajnog postupak bez odgode i po slubenoj dunosti te moraju takve postupke pokrenuti. Ovo je dunost i obaveza iz Steajnog zakona no treba napomenuti da postoji jo jedna dunost i obaveza za pokretanje steajnog postupka, prema odredbama Zakona o platnom prometu u zemlji (NN 117/01). Naime, prema njegovim odredbama banka koja vodi raun poslovnog subjekta duna je obavijestiti Ministarstvo financija Poreznu upravu, da je raun blokiran neprekidno 60 dana. Navedeno ministarstvo Porezna uprava u roku od 30 dana predlae pokretanje steajnog postupka protiv tog poslovnog subjekta. Primjenom gore navedenih odredbi Steajnog zakona, takav prijedlog se upuuje Dravnom odvjetnitvu koje je po njemu duno postupiti. Isto tako, FINA je bila duna obavijestiti MF PU o svim onim poslovnim subjektima koji nisu otvorili poslovni raun u nekoj banci te je MF PU bilo duno predloiti pokretanje steajnog postupka u roku od 30 dana. Imajui u vidu broj blokiranih poslovnih subjekata, primjenom ovih zakonskih odredbi dolo bi do velikog vala steaja i konanog ienja naeg gospodarstva od svih onih koji nisu u stanju poslovati kao dobri gospodari.

Meutim, iz razloga koji nemaju nikakve veze sa pozitivnim zakonskim propisima i obavezama koje ti propisi nameu, navedena dravna tijela i Dravno odvjetnitvo nisu potivali kogentne zakonske norme. Da bi se mogao imati u vidu pravi razmjer katastrofe koja je nastala zbog tog nepotivanja zakona, potrebno je imati na umu i to da je obaveza pokretanja steajnih postupaka naloena Dravnom odvjetnitvu (i dravnim tijelima, pravnim osobama koje DO zastupa te HZMO i HZZO) izmjenama Steajnog zakona u travnju 1999. godine. Tada je dodue obaveza pripadala Dravnom pravobraniteljstvu no to ne umanjuje odgovornost, obzirom da je isto pripojeno Dravnom odvjetnitvu (NN 51/01). Nakon stupanja na snagu Zakona o naplati dospjelih a neplaenih poreza, carina, doprinosa i dravnih jamstava (NN 117/01) radi nagodbe sa dravom prijavilo se, prema neslubenim podacima, vie od 16.000 poslovnih subjekata koji nisu platili navedene trabine. Dakle, nad svima njima Dravno odvjetnitvo (ranije Dravno pravobraniteljstvo) moralo je ve ranije pokrenuti steajni postupak ali to, iz nepoznatog razloga, nije uinjeno. Ista, moda jo gora pria, ponavlja se nakon stupanja na snagu Zakona o platnom prometu u zemlji. Banke su uredno ispunile svoju obavezu i dostavile podatke Ministarstvu financija Poreznoj upravi ali je negdje dolo do kratkog spoja i Dravno odvjetnitvo nije obavilo svoju dunost te pokrenulo steajne postupke. Broj blokiranih poslovnih subjekata (to ukljuuje ne samo trgovaka drutva nego i obrtnike te sve pravne osobe) broji se u desecima tisua i veina njih i dalje postoji u pravnom prometu, stvara obaveze koje ne moe namiriti i zatrpava sudove bespotrebnim poslom. U ovom kontekstu ne moe se zanemariti niti uloga FINE koja je, prilikom prelaska poslovanja sa iro-rauna kod FINE na poslovne raune kod banaka napravila jednu nevjerojatnu alkemiju za veinu poslovnih subjekata koji nisu otvorili raun kod banka ona je sama otvorila raun kod Hrvatske potanske banke. Napomena za one koji nisu upoznati sa tom problematinom praksom radi se o raunima sa naznakom 2390001-119... pri emu oznaka rauna 119 predstavlja blokirani raun. Iznos blokade na tim raunima broji se u stotinama miliona kuna. Ovo je FINA radila bez pristanka te nerijetko i bez znanja tih poslovnih subjekata, ime je izbjegnuto duno postupanje po odredbi l. 50. st. 4. i 5. Zakona o platnom prometu u zemlji. Naime, kako je to ve reeno, u sluaju da poslovni subjekt ne otvori poslovni raun u banci, njegov stari raun se zatvara, nalozi za plaanje se vraaju a FINA je duna obavijestiti MF PU radi pokretanja steajnog postupka. Osnovni izgovor za ovako nepostupanje po zakonu prvenstveno je financijske naravi. Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Steajnog zakona (NN 129/00) dravna tijela nisu bila osloboena plaanje dopunske pristojbe u iznosu od 5.000,00 kn te bi za pokretanje tih steajnih postupaka trebalo izdvojiti vie od 200.000.000,00 kn. Meutim, nakon promjena Steajnog zakona 2003. godine ovog opravdanja vie nema. Prije ili kasnije netko e napraviti jasnu analizu ukupne tete koja je nastala (u vidu kamata i trokova) zbog nepravodobnog postupanja po izriitim zakonskim normama ali je teko zamisliti da bi netko zbog toga odgovarao. Dunik Steajni postupak moe pokrenuti dunik pojedinac osobno odnosno osobe koje su ovlatene za zastupanje dunika po zakonu. esta je greka da se, prilikom pokretanja steajnog postupka, daje punomo odvjetniku da u ime drutva pokrene steajni postupak. Naime, steajni postupak ne pokree trgovako drutvo ve njegova uprava te odvjetnik kao punomonik ne zastupa drutvo nego upravu.

Ono to je bitno jest to da dunik uz prijedlog za otvaranje steajnog postupka mora priloiti potvrdu pravne osobe o stanju sredstava na raunu i nenamirenim obavezama te javnobiljeniki ovjerovljen prokazni popis imovine. Osim navedenog, dunik koji je nastao u postupku pretvorbe duan je priloiti i rjeenje o iskazu nekretnina ili potvrdu HFP o nekretninama koje su iskazane u vrijednosti temeljnog kapitala dunika. Ukoliko dunik uz prijedlog nije dostavio gore navedene podatke, sud e prijedlog odbaciti kao neuredan, bez pozivanja dunika da naknadno pridonese te isprave. Obaveza dunika trgovakog drutva da zatrai otvaranje steajnog postupka nalazi se u odredbi l. 251. Zakona o trgovakim drutvima. Prema toj odredbi, uprava dunika mora bez odgaanja a najkasnije tri tjedna po nastanku razloga (nesposobnost za plaanje ili prezaduenost) zatraiti otvaranje steajnog postupka. Zakon dodue navodi da se moe zatraiti i pokretanje postupka prisilne nagodbe ali treba imati u vidu da je ZTD donesen 1993. godine, te da mogunosti prisilne nagodbe nema od dana stupanja na snagu Steajnog zakona 1996. godine. to vie, za lanove uprave ili likvidatore koji ne predloe otvaranje steajnog postupka kada se za to steknu zakonski uvjeti, predviena je i kaznena odgovornost i to novana kazna ili kazna zatvora do dvije godine, prema odredbi l. 626. Zakona o trgovakim drutvima. Imajui u vidu ove injenice, postavlja se pitanje zbog ega uprava dunika trgovakog drutva - ne pokree steajni postupak ili to ini u zanemarivom broju sluajeva. Na alost, kako je to ve vidljivo iz ranijeg teksta, ne potuje se veina zakonom propisanih dunosti vezanih za pokretanje steajnog postupka, kako od strane dunika tako i od strane vjerovnika koji moraju poduzimati radnje po slubenoj dunosti. Tek onda kada se, brzim procesuiranjem i efikasnim kaznama, postigne dovoljna razina potivanja zakona od strane svih sudionika, moemo raunati na nekakav napredak u tom podruju. Upravo iz navedenog vidljivo je da pravi problem nisu zakoni ve njihova implementacija. Steajni sudovi nisu u mogunosti pokretati i voditi steajne postupke po slubenoj dunosti i u tom dijelu su nemoni. U pravilu, kada predmet doe na steajni sud, imovina dunika je nestala a jedino to je preostalo su dugovi, beskonani postupci i, u pravilu, djelatnici. Steajni postupak u tim uvjetima postaje samo postupak ienja ostataka i pospremanja za drugima a ne ono to bi po zakonu trebao biti maksimalno namirenje vjerovnika uz postojanje mogunosti steajnog plana i nastavka rada dunika. Prethodni postupak Nakon donoenja rjeenja o pokretanju prethodnog postupka radi utvrivanja uvjeta za otvaranje steajnog postupka utvruju se uvjeti za otvaranje (i voenje) steajnog postupka. Ovaj dio steajnog postupka sam po sebi nije znaajan za vjerovnike i u njemu, osim samog predlagatelja, ne sudjeluju drugi vjerovnici. U steajnom postupku ne postoje mogunosti spajanja spisa jer se protiv jednog dunika moe voditi samo jedan steajni postupak. Zbog toga se, u sluajevima kada je protiv istog dunika predano vie zahtjeva za otvaranje steajnog postupka, postupak vodi samo po jednom prijedlogu. Ostali prijedlozi se odbacuju i nisu od utjecaja na otvaranje steajnog postupka. Ono to je za vjerovnike bitno jest posljedica voenja tog postupka i odluke koje sud donosi. Nakon provedenog prethodnog postupka sud moe:

a) odbiti prijedlog za otvaranje steajnog postupka u tom sluaju situacija se za vjerovnike ne mijenja te oni i dalje mogu ostvarivati svoje trabine u ovrnom ili drugom postupku.

b) Odobriti pristupanje dugu i obustaviti steajni postupak davatelj izjave o pristupanju dugu i njegovi jamci odgovaraju solidarno sa dunikom za njegove obveze koje su nastale do davanja izjave o pristupu dugu. Vjerovnici su na ovaj nain bolje zatieni nego to su bili ranije, dok je za dug odgovarao samo dunik. Na temelju rjeenja o pristupanju dugu dunikovi vjerovnici mogu izravno traiti ovrhu protiv dunika, pristupitelja i njegovih jamaca, ukoliko imaju ovrnu ispravu prema duniku.

c) Otvoriti i istovremeno zakljuiti steajni postupak ovo rjeenje donosi se u sluaju da se tijekom prethodnog postupka utvrdi da imovina dunika nije dovoljna niti za pokrie trokova steajnog postupka. U ovom sluaju vjerovnici se ne pozivaju na prijavu potraivanja steajnom upravitelju i njihove trabine se ne utvruju u steajnom postupku.

d) Otvoriti steajni postupak i zakazati ispitno i izvjetajno roite nakon objave tog rjeenja vjerovnici su duni prijaviti svoje trabine steajnom upravitelju i imaju pravo daljeg sudjelovanja u steajnom postupku sukladno zakonu.

Suprotno nekim rjeenjima koja se pojavljuju u sudskoj praksi, nema zakonskog

osnova za donoenje rjeenja o otvaranju i istovremenom zakljuenju steajnog postupka nad imovinom dunika pojedinca. Naime, za razliku od pravnih osoba nad kojima se moe voditi steajni postupak, dunik pojedinac je fizika osoba koja obavlja registriranu djelatnost. Zakljuenjem steajnog postupka nad njegovom imovinom one ne prestaje postojati pa se samim tim niti njegove obaveze ne mogu tek tako ugasiti. Steajni zakon jasno propisuje da i nakon zakljuenja steajnog postupka nad imovinom dunika pojedinca vjerovnici mogu neogranieno ostvarivati svoje trabine.

Osnova za pokretanje postupka ovrhe u takvoj situaciji je rjeenje o utvrivanju trabina pa to znai da je steajni sud duan otvoriti steajni postupak i odrati barem jedno ispitno i izvjetajno roite. Nakon odravanja tog roita nema prepreka da se steajni postupak zakljui zbog nedostatnosti mase ali je nuno da sud rjeenjem utvrdi trabine i da tako prui vjerovnicima mogunost ostvarenja svojih potraivanja i nakon zakljuenja postupka. Vjerovnici steajne mase i steajni vjerovnici Zbog nesporazuma koji se javljaju tijekom steajnih postupaka potrebno je ukratko razjasniti razliku izmeu vjerovnika steajne mase i steajnih vjerovnika (ovi zadnji najee se oznaavaju samo kao vjerovnici te se podrazumijeva da se radi o steajnim vjerovnicima). Ukratko reeno, vjerovnici steajne mase su oni vjerovnici ije je potraivanje prema steajnom duniku nastalo nakon otvaranja steajnog postupka dok je trabina steajnih vjerovnika nastala prije otvaranja steajnog postupka. Pri tome nije od utjecaja injenica da je moda trabina steajnog vjerovnika dospjela nakon otvaranja ve je bitan nastanak obaveze. Naime, prema odredbama Steajnog zakona, nedospjele obaveze steajnog dunika dospijevaju otvaranjem steajnog postupka. Vjerovnici steajne mase su oni vjerovnici ije se trabine smatraju trokovima steajnog postupka ili ostalim obvezama steajne mase. Primjerice, to su sudski trokovi steajnog postupka, nagrada i naknada za rad steajnog upravitelja, obveze zasnovane radnjama steajnog upravitelja, trabine zaposlenika steajnog dunika nakon otvaranja

steajnog postupka i druge. U ove trabine ulaze svi trokovi steajnog postupka poput najma prostora, struje, telefona, uredskog materijala, trokovi osiguranja i drugi.

Nakon izmjena Steajnog zakona 2003. godine i iskljuenja obaveze plaanja potraivanja zaposlenika prema l. 86. Zakona o radu, postoji samo jedna vrsta vjerovnika ija je trabina nastala ranije a koja se namiruje kao vjerovnici steajne mase. Radi se o trabinama odvjetnika za pruene usluge steajnom duniku. Uvjet za to namirenje jest da je radnja uinjena tijekom posljednjih 6 mjeseci (ako je radnja uinjena ranije a fakturirana kasnije odvjetnik je samo steajni vjerovnik a ne i vjerovnik steajne mase) i da je ista uinjena u svezi zatite i ostvarenja prava dunika koja ulaze u steajnu masu. Tako se, primjerice, radnje odvjetnika koji je zastupao dunika tijekom prethodnog postupka ne mogu isplatiti kao troak vjerovnika steajne mase jer nisu kumulativno ispunjene obje pretpostavke. Vjerovnici steajne mase ne prijavljuju svoje trabine steajnom upravitelju i o njihovim trabinama se ne donosi nikakvo rjeenje niti se iste utvruju. Steajni upravitelj duan je navedene trabine namiriti prema opim pravilima Steajnog zakona i za njihovo podmirenje duan je osigurati dovoljna sredstva. Navedeni vjerovnici steajne mase mogu pokretati i ovrhu prema steajnom duniku u sluaju da im steajni upravitelj nije isplatio trabinu iz bilo kojeg razloga, to je pravo koje nemaju steajni vjerovnici. U sluajevima kada steajni upravitelj utvrdi da nee imati dovoljno sredstava za namirenje svih vjerovnika steajne mase on je duan prijaviti nedostatnost mase steajnom sucu. Tada se trabine navedenih vjerovnika namiruju razmjerno svojoj visini a oni gube pravo na pokretanje ovrhe protiv steajne mase.

Svi ostali vjerovnici ije su trabine nastale prije otvaranja steajnog postupka su steajni vjerovnici a njih se dijeli na, uvjetno reeno, obine steajne vjerovnike, razlune vjerovnike i izlune vjerovnike.

Prijava trabina steajnih vjerovnika Nakon samog otvaranja steajnog postupka nastupa razdoblje kada steajni vjerovnici (u daljem tekstu vjerovnici) moraju preuzeti svoju ulogu i svoje odgovornosti u steaju. Prvi korak prema ostvarenju prava (i dunosti) vjerovnika svakako je prijava trabine vjerovnika u steajnom postupku. Vjerovnici steajnog dunika prijavljuju svoje trabine steajnom upravitelju a ne steajnom sucu ili u steajni spis, to se esto dogaa. Rokove za prijavu trabina odreuje steajni sudac u rjeenju o otvaranju steajnog postupka a isti ne mogu biti krai od 15 dana niti dulji od 30 dana. Obzirom da se rjeenje o otvaranju steajnog postupka objavljuje u Narodnim novinama, na ove rokove primjenjuje se odredbe Steajnog zakona o dostavi javnom objavom. Prema tim odredbama smatra se da je rjeenje dostavljeno (zakon koristi pojam priopenje obavljeno) protekom osmog dana od dana objave u NN i od tog dana poinju tei rokovi za prijavu trabine. Ovaj rok o prijavama trabine jedan je od vanijih rokova u Steajnom zakonu, upravo zbog posljedica koje izaziva. Naime, nakon izmjena SZ u NN 129/00, vie nema beskonanih rokova za prijavu trabina steajnih vjerovnika. Temeljni i osnovni rok je onaj koji je odreen rjeenjem o otvaranju steajnog postupka a tek na prijedlog steajnog upravitelja moe se iznimno odrediti posebno ispitno roite za ispitivanje trabina koje su naknadno prijavljene. Zakonodavac je i to pravo vjerovnika na naknadnu prijavu ograniio subjektivno i objektivno. Subjektivno ogranienje odnosi se na injenicu da se takvo posebno ispitno roite moe odrediti samo na prijedlog steajnog upravitelja. Ukoliko steajni upravitelj iz

bilo kojeg razloga ne predloi odravanja ispitnog roita ili se tome protivi, steajni sudac nije u mogunosti donijeti takvu odluku. Ovo diskreciono pravo steajnog upravitelja nije niim ogranieno, pa se moe zakljuiti da se radi o autonomnom pravu upravitelja, koje ovisi iskljuivo o njegovoj volji. Meutim, valja napomenuti da je steajni upravitelj duan postupati po odlukama vjerovnika ije su trabine utvrene te, ukoliko se oni protive daljim ispitivanjima trabina i takvo protivljenje iznesu na, primjerice, izvjetajnom roitu ili nekoj Skuptini vjerovnika, steajni upravitelj ne moe postupati protiv te odluke. Isto vrijedi i u sluaju kada vjerovnici sa pravom glasa donesu odluku kojom trae odravanje posebnog ispitnog roite time da u tom sluaju upravitelj mora postupiti po nalogu vjerovnika i predloiti steajnom sucu odravanje posebnog ispitnog roita. Bez obzira na prijedlog steajnog upravitelja ili na odluku vjerovnika, naknadno prijavljene trabine ne mogu se ispitivati ukoliko su prijavljene nakon proteka roka od tri mjeseca od odravanja prvog ispitnog roita odnosno nakon objave poziva za zavrno roite, ako je isto objavljeno prije isteka roka od tri mjeseca. Daljnji zakonski uvjet za odravanje posebnog ispitnog roita je uplata predujma za pokrie trokova tog roita. Naime, vjerovnici koji su svoje prijave naknadno prijavili moraju uplatiti predujam za trokove odravanja posebnog ispitnog roita i to solidarno. Rjeenjem kojim se navedeni vjerovnici pozivaju na solidarnu uplatu steajni sudac odreuje iznos uplate i rok u kojemu to treba uplatiti. U sluaju da se ne uplati cjelokupni iznos, posebno ispitno roite nee se odrati a prijave e biti odbaene. Isto tako, na prijedlog steajnog upravitelja, steajni sudac rjeenjem odbacuje one trabine koje su podnesene nakon proteka roka od tri mjeseca od dana odravanja ispitnog roita, bez obzira na to to je moda odreeno posebno ispitno roite. Upravo zbog toga steajni vjerovnici moraju paziti na rokove za prijavu trabine, to nuno znai i pratiti Narodne novine sa oglasima za otvaranje steajnog postupka. Vjerovnici su duni svoje prijave dostaviti u dva primjerka steajnom upravitelju. Od navedena dva primjerka prijave jedan ostaje kod steajnog upravitelja dok se drugi dostavlja steajnom sucu, zajedno sa tablicama priznatih i osporenih trabina koje je sastavio steajni upravitelj. Svrha ovakvog dostavljanja jest pravo steajnih vjerovnika da, prije ispitnog roita, izvre uvid kako u tablicu priznatih trabina tako i u dokumentaciju na temelju koje je trabina priznata. Ovo je jedno od vanih prava vjerovnika koje se u praksi izuzetno malo koristi, bez obzira na posljedice koje izaziva. Upravo na temelju priznatih trabina vjerovnici ostvaruju svoja prava u steajnom postupku, od kojih su posebno znaajni pravo na glasanje i pravo na isplatu. Zbog toga je potpuno nejasno zato vjerovnici ne provjeravaju druge trabine ije priznanje ili osporavanje izravno utjee na njihova prava. Sama prijava trabine mora sadravati tono odreen iznos trabine na dan otvaranja steajnog postupka, to se odnosi na glavnicu i kamate. U praksi se esto dogaa da vjerovnici ne obraunaju trabinu na navedeni nain ve da navedu samo glavnicu i naznae da potrauju zakonsku zateznu kamatu na taj iznos. Takva prijava nije uredno ispunjena i steajni upravitelj istu ne bi mogao niti priznati preko navedenog iznosa glavnice. U sudskoj praksi postavilo se pitanje tko u tim sluajevima zove vjerovnika na ispravak prijave da li je to dunost steajnog upravitelja ili steajnog suca. Oito je da takav ispravak ili dopunu prijave od vjerovnika moe traiti samo steajni upravitelj jer je on taj koji u konanici priznaje ili osporava trabinu vjerovnika. Steajni sudac svojim rjeenjem samo utvruje koja je trabina i u kolikom iznosu utvrena ili osporena te eventualni zahtjevi za ispravak odnosno dopunu nisu u njegovoj nadlenosti.

Isto tako nije rijedak sluaj da vjerovnici trae i kamatu od dana otvaranja steajnog postupka na dalje. Takva prijava bila bi doputena samo u sluaju da su rjeenjem o otvaranju steajnog postupka pozvani i vjerovnici niih isplatnih redova obzirom da kamata na trabinu nakon otvaranja steajnog postupka predstavlja trabinu nieg isplatnog reda. Prijavu za takvu kamatu, kao i sve druge prijave niih isplatnih redova, rjeenjem odbacuje steajni sudac, na prijedlog steajnog upravitelja. Nadalje, ukoliko vjerovnik ima kakvu nenovanu trabinu ili neodreenu novanu trabinu prijava se istie u procijenjenoj vrijednosti na dan otvaranja steajnog postupka. Trabine u stranoj valuti moraju se obraunati prema teaju u vrijeme otvaranja steajnog postupka. U protivnom se smatra da prijava nije uredna. Zaposlenici kao steajni vjerovnici Izmjene Steajnog zakona u NN 129/00 stavile su zaposlenike i bive zaposlenike u bitno drugaiji, povoljniji poloaj u odnosu na ostale steajne vjerovnike. Za razliku od ostalih steajnih vjerovnika, zaposlenici i raniji zaposlenici vie nisu duni sami prijaviti svoje trabine odmah nakon otvaranja steajnog postupka. Naime, za ove vjerovnike inicijalni obraun trabina mora sainiti steajni upravitelj. Takav popis sainjava se prema knjigovodstvenom stanju steajnog dunika i mora se predoiti zaposlenicima i ranijim zaposlenicima. Na temelju popisa steajnog upravitelja utvruju se trabine zaposlenika i bivih zaposlenika na ispitnom roitu. Ovo ne znai da zaposlenici i, posebno, bivi zaposlenici, nemaju pravo prijaviti trabinu ukoliko smatraju da je popis pogrean. U takvim sluajevima navedene osobe prijavljuju razliku trabine izmeu one koju je utvrdio steajni upravitelj i one za koju smatraju da bi trebala biti tona. Naime, esto se dogaa da bivi zaposlenici smatraju kako imaju daljih potraivanja prema steajnom duniku koja nisu navedena u poslovnim knjigama. Ovakvi sluajevi posebno su esti kod otkaza ugovora o radu i parnica koje se po tim otkazima vode. U takvim sluajevima evidencija steajnog dunika ne pokazuje nikakav dug prema ranijem zaposleniku i steajni upravitelj nije u mogunosti priznati takvu trabinu. Naprotiv, ukoliko se postupak zavri u korist ranijeg zaposlenika, tada je evidentno da e isti imati potraivanja prema steajnom duniku i takvu trabinu, obraunatu do dana otvaranja steajnog postupka, treba prijaviti. Prijava navedene trabine zaposlenika i bivih zaposlenika mora se podnijeti u rokovima kao i obina prijava trabine i za nju vrijede ista pravila.

S druge strane, izmjene Steajnog zakona u NN 123/03 donekle su izmijenile poloaj samih zaposlenika, u steajnim postupcima koji su otvoreni nakon stupanja na snagu tog zakona. Naime, do navedenih izmjena dio trabina zaposlenika (opisan u l. 86. Zakona o radu) isplaivao se kao troak steajnog postupka, prije obaveza steajne mase i prije ostalih steajnih vjerovnika. Te trabine su bile: plaa za zadnja tri mjeseca prije otvaranja steaja ili prestanka ugovora o radu, naknada plae za godinji odmor na koji je zaposlenik stekao pravo u kalendarskoj godini u kojoj je otvoren steaj ili u kojoj je prestao ugovor o radu te u prethodnoj godini, naknada plae za posljednja tri mjeseca prije otvaranja steaja ili prestanka ugovora o radu, otpremnine, te naknada tete zbog pretrpljene ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Navedena potraivanja isplaivala su se kao troak steajnog postupka samo do iznosa koji za odreeni mjesec odgovara iznosu dvije treine prosjene mjesene plae isplaene u Republici Hrvatskoj, osim trokova otpremnina. Potraivanje otpremnine iz imalo je u steajnom postupku prednost pri naplati samo do iznosa jedne treine prosjene

mjesene plae isplaene u Republici Hrvatskoj, za svaku navrenu godinu rada kod toga poslodavca.

Nakon izmjena Steajnog zakona taj dio trabina prebaen je iz reima trokova postupka u prvi isplatni red dok je ostatak trabina zaposlenika i bivih zaposlenika postao trabina drugog vieg (opeg) isplatnog reda. Ove promjene dovele su do oteanja poloaja zaposlenika dok je istodobno olakano voenje samog steajnog postupka. Kako bi se barem donekle osiguralo da zaposlenici ostvare svoje trabine u steajnom postupku, donesen je Zakon o osiguranju potraivanja radnika u sluaju steaja poslodavca (NN 114/03). Navedeni zakon odnosi se samo na steajne postupke koji su pokrenuti nakon njegovog stupanja na snagu, dana 19. srpnja 2003. godine. Prema tom Zakonu, Fond za razvoj i zapoljavanje duan je, u roku od 30 dana od dana konanosti rjeenja Fonda povodom zahtjeva radnika, isplatiti:

- neisplaene plae za posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa odnosno otvaranja steaja te neisplaene naknade plae za bolovanje koju je bio duan isplatiti poslodavac iz svojih sredstava u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa odnosno otvaranja steaja sve u visini najnie plae u RH za svaki mjesec

- naknadu plae za neiskoriteni godinji odmor na koji je radnik stekao pravo u kalendarskoj godini u kojoj je prestao radni odnos odnosno otvoren steaj najvie do polovice najnie plae u RH

- otpremninu polovicu zakonom propisane otpremnine - pravomono dosuenu naknadu tete zbog povrede na radu ili profesionalne

bolesti najvie do jedne treine dosuene naknade tete.

Kako to obino biva, u provedbi navedenog zakona dolo je do nepotrebnih komplikacija. Naime, bez obzira na to to zakon jasno i nedvosmisleno predvia da navedeni iznose isplauje Fond za razvoj i zapoljavanje, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva donijelo je Pravilnik (o dopuni ranije donesenog pravilnika) po kojemu se navedena isplata vri putem rauna poslodavca u steaju ili depozitnog rauna nadlenog Trgovakog suda.

Ne ulazei sada u samu injenicu da je takav pravilnik Ministarstva derogirao zakon koji je donio Sabor, treba naglasiti da jednostavno ne postoji tehnika mogunost njegove provedbe.

Naime, steajni sudac u provoenju steajnog postupka jednostavno nema ovlasti da isplauje djelatnike u ime i za raun Fonda. Ovo iz razloga to steajni zakon jasno propisuje kojim se redom i na koji nain isplauju vjerovnici prema Steajnom zakonu. Isplata ovih trabina predstavlja odnos radnika i Fonda te o tome ne moe niti smije odluivati steajni sudac, tim vie to o visini i nainu isplate steajni sudac niti nema saznanja jer to utvruje Fond. Isto tako, isplata na raun steajnog dunika ima oite nedostatke: steajni upravitelj duan je od sredstava koja pribavi u steajnom postupku prvenstveno isplatiti trokove steaja te obveze steajne mase. Ukoliko je netko od vjerovnika steajne mase (oni nisu steajni vjerovnici) ishodio ovrhu na raunu steajnog dunika, tako uplaena sredstva bila bi prenesena navedenom vjerovniku a ne radnicima.

Ono to ostaje jest nuna promjena Pravilnika i njegovo usklaenje sa zakonom, kako bi se osiguralo ostvarivanje barem minimalnih prava radnika u sluaju steaja poslodavca.

Prijave razlunih vjerovnika

Razluna prava sama po sebi nisu predmet ispitivanja, nakon izmjena SZ u NN 123/03. Meutim, ovo ne znai da razluni vjerovnici nisu duni prijaviti svoje trabine jednako kao i svi drugi steajni vjerovnici. Postavlja se pitanje emu dunost prijavljivanja trabine i koje su posljedice neprijavljivanja trabine od strane razlunih vjerovnika, kada razluna prava nisu predmet ispitivanja. Za odgovor na ovo pitanje potrebno je utvrditi to je to tono razluno pravo i koji je poloaj takvih vjerovnika u steajnom postupku. Najkrae reeno, razluno pravo je pravo odvojenog namirenja trabine na odreenoj stvari ili pravu. Upravo u toj definiciji lei bit razlunog prava: to je pravo vjerovnika da svoju trabinu namiri odvojeno od ostalih trabina steajnih dunika, iz predmeta ili prava na kojemu postoji njegovo zalono ili kakvo drugo srodno pravo. Dakle, da bi netko bio razluni vjerovnik u steajnom postupku potrebno je da ispunjava dvije temeljne pretpostavke: mora imati odreenu trabinu i mora imati pravo odvojenog namirenja te trabine. I dok samo razluno pravo kao pravo odvojenog namirenja nije predmet ispitivanja, nema nikakve prepreke da se ispituje sama trabine tog vjerovnika. Ovo iz razloga to samo postojanje razlunog prava nije dovoljno za isplatu takvog vjerovnika ukoliko takav vjerovnik nema tono odreenu trabinu prema steajnom duniku. Tipian primjer za takvu situaciju u sudskoj praksi je tzv. okvirni kredit koji je osiguran zalonim pravom. U jednom konkretnom sluaju banka je upisala zalono pravo za takav okvirni kredit u iznosu od 6.000.000,00 kn sa kamatama i trokovima. Stvarni iznos kredita isplaenog steajnom duniku bio je daleko manji, oko 1.500.000,00 kn te je, zajedno sa kamatama i trokovima, ovom razlunom vjerovniku nakon prodaje nekretnine isplaen iznos manji od 3.000.000,00 kn. Kada trabina takvog razlunog vjerovnika ne bi bila predmet ispitivanja to bi znailo da bi banka imala pravo na naplatu cjelokupnog iznosa na koji je upisan zalog, to nema nikakvog opravdanja. Upravo zbog toga potrebno je da razluni vjerovnici prijave i svoje trabine a ne samo razluno pravo, kako bi se upravo kroz priznanje trabine moglo utvrditi toan iznos na koji razluni vjerovnik ima pravo. Pri tome treba naglasiti da takvi vjerovnici, osim prava odvojenog namirenja, imaju i drugu pogodnost u odnosu na ostale steajne vjerovnike kamata na njihove trabine ne prestaje tei otvaranjem steajnog postupka. Postoji jedna specifina vrsta razlunih vjerovnika ije je poloaj drugaiji od ostalih. Radi se o vjerovnicima koji su svoje zalono pravo stekli prisilnom ovrhom na raunu steajnog dunika kao ovrenika, prije otvaranja steajnog postupka.

Naime, prema odredbama Ovrnog zakona, dostavom rjeenja o ovrsi nadlenoj banci vjerovnik kao ovrhovoditelj stjee zalono pravo na novanim sredstvima do iznosa ovrne trabine. U ovom sluaju radi se o ogranienom zalonom pravu koje ovisi o tome da li na raunu ovrenika postoje novana sredstva te o tome kada je vjerovnik stekao zalono pravo. Takvo zalono pravo stjee se samo na iznosu koji se stvarno nalazio na raunu ovrenika i koji je stvarno zaplijenjen, ali ne vie od iznosa ovrne trabine. Ukoliko na raunu ovrenika (sada steajnog dunika) nije bilo sredstava, tada je zalono pravo ostalo nerealizirano. esta je greka takvih vjerovnika da smatraju kako je njihovo pravo apsolutno i da se ono protee i na sredstva koja su prispjela nakon otvaranja steajnog postupka, na novom raunu steajnog dunika, to nije u skladu sa zakonom. Drugo ogranienje takvog zalonog prava je vrijeme kada je navedeno pravo steeno. Razluna ili slina prava steajnih vjerovnika steena sudskom ovrhom ili prisilnim sudskim osiguranjem prestaju otvaranjem steajnog postupka, ukoliko su steena posljednjih trideset dana prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka ili nakon

toga, dakle do otvaranja steajnog postupka. U takvim situacijama steajni upravitelj treba obavijestiti sud koji je vodio navedeni postupak o razlozima prestanka prava i dostaviti dokaze o ispunjenju uvjeta iz l. 97. Steajnog zakona. Navedena odredba svakako izaziva nezadovoljstvo sudaca koji provode steajne postupke. Naime, zakonodavac nije propisao isto pravilo i za dobrovoljna razluna ili slina prava pa proizlazi da sudska odluka ima manju snagu od dobrovoljnog osiguranja. Usprkos tome, navedena odredba na snazi je od donoenja Steajnog zakona 1996. godine i tek se sada, u pripremi novih izmjena Steajnog zakona, razmatra i mogunost njene promjene. Isto tako treba naglasiti da se odredba l. 97. Steajnog zakona ne primjenjuje na dobrovoljna sudska osiguranja (na temelju sporazuma stranaka) ve samo na prisilna osiguranja. Druga vrsta stjecanja sudskog zalonog prava koju treba spomenuti je stjecanje zalonog prava odreivanjem mjere osiguranja. Radi se o osiguranju trabine na temelju prethodne mjere jer se odreivanjem privremene mjere ne stjee zalono pravo. Za zalona prava steena odreivanjem prethodne mjere vrijede ista pravila kao i za zalona prava steena ovrhom pravo je steeno samo na iznosu koji je zaista izdvojen time da izdvajanje mora biti uinjeno vie od trideset dana prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka. Iznosi koji su izdvojeni u razdoblju od tridesetog dana prije predaje prijedloga pa do otvaranja steajnog postupka moraju se vratiti na raun dunika i na njima prestaje zalono pravo zbog primjene odredbe l. 97. SZ. Isto tako treba naglasiti da se na ovo zalono pravo primjenjuju odredbe Ovrnog zakona o prestanku prava te se moe dogoditi da navedeno pravo prestane ako takav vjerovnik ne pokrene prisilnu sudsku ovrhu u roku od 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu. U konkretnom sluaju to e biti rok od 15 dana nakon dostave rjeenja o utvrenim trabinama odnosno, ukoliko je trabina osporena u steajnom postupku, u roku od 15 dana od dana primitka pravomone odluke kojom je utvrena trabina. Izluni vjerovnici Ovi vjerovnici imaju pravo na izdvajanje predmeta koji ne spadaju u steajnu masu, na temelju svog stvarnog ili osobnog prava. Dakle, radi se o tono odreenim predmetima na kojima postoje stvarna ili osobna prava treih osoba a te tree osobe trae izdvajanje tog predmeta iz steajne mase u kojoj se zatekao. Stvarno pravo koje zakonodavac navodi u praksi se najee pojavljuje kao pravo vlasnitva tree osobe izlunog vjerovnika. Normalno je i logino da neki predmet na kojemu postoji vlasnitvo tree osobe ne moe biti dio steajne mase i da steajni upravitelj nema pravo sa istim raspolagati bez suglasnosti vlasnika. U steajnim postupcima izluni zahtjevi nisu rijetki a upravo je nevjerojatan raspon razloga zbog kojih neki vjerovnici smatraju kako imaju izluno pravo u odnosu na steajnu masu. Najea pogreka koju rade takvi vjerovnici je prijava prijava izlunog prava na robi koja je isporuena a nije plaena. Vjerojatno najapsurdniji izluni zahtjev te vrste postavio je vjerovnik koji je traio skidanje boje sa zidova zgrade steajnog dunika i njeno vraanje jer mu boja i rad nisu plaeni. Steajni zakon predvia samo jedan nain da se takav vjerovnik smatra izlunim vjerovnikom ukoliko da roba koja nije u cijelosti (ili uope) plaena jo nije isporuena steajnom duniku. U svim ostalim sluajevima takav vjerovnik danom otvaranja steajnog postupka postaje steajni vjerovnik i mora prijaviti svoju trabinu steajnom upravitelju.

Kako je ve reeno, izluni vjerovnici imaju pravo na izdvajanje odreenog predmeta iz steajne mase. Meutim, ukoliko je navedeni predmet otuen, situacija izlunog vjerovnika mijenja se ovisno o tome tko je i kada otuio premet te da li se protuinidba koja je primljena ili se treba primiti za otueni predmet moe izdvojiti iz steajne mase. Ukratko reeno, ukoliko je predmet neovlateno otuio dunik prije otvaranja steajnog postupka a protuinidba se vie ne moe izdvojiti iz steajne mase tada izluni vjerovnik svoje pravo na naknadu tete moe ostvarivati samo kao steajni vjerovnik. U svim ostalim sluajevima (ako je izdvajanje protuinidbe mogue, ako je stvar otuio privremeni steajni upravitelj ili steajni upravitelj) takav vjerovnik ima pravo na izdvajanje protuinidbe iz steajne mase te na pravo na naknadu tete kao vjerovnik steajne mase. Izvjetajno roite Radi pojanjavanja vanosti izvjetajnog roita (kao i ostalih skuptina vjerovnika) potrebno je prvenstveno otkloniti odreena nerazumijevanja steajnog postupka koja se pojavljuju u praksi. Naime, uobiajena percepcija steajnog postupka postavlja steajnog suca i steajnog upravitelja na vrh piramide odluivanja u steajnom postupku, to je apsolutno netono. Svrha voenja steajnog postupka trebala bi biti namirenje vjerovnika pa to znai da se steajni postupci ne vode niti radi steajnog suca niti radi steajnog upravitelja. Upravo zbog toga vjerovnici moraju biti oni koji odluuju o samom steajnom postupku dok je steajni upravitelj samo i iskljuivo egzekutor odluka vjerovnika iji je posao da unovi imovinu i namiri vjerovnike u najveoj moguoj mjeri.

Steajni sudac prati procesni dio provoenja steajnog postupka i donosi samo one odluke koje je po zakonu duan donijeti. Tijekom steajnog postupka sudac moe, umjesto vjerovnika, donijeti odluku iz njihove nadlenosti samo u sluajevima kada takvu odluku vjerovnici nisu donijeli (u pravilu zbog nepristupanja na skuptine) ili kada je donesena odluka skuptine vjerovnika u suprotnosti sa zajednikim interesom vjerovnika. Zakonodavac dodue ne propisuje mogunost ukidanje odluke skuptine vjerovnika ako je ista u suprotnosti sa zakonom, ali smatram da i u tom sluaju sudac ima ovlasti ukinuti navedenu odluku.

U svim ostalim situacijama vjerovnici su samostalni u donoenju odluka i njihovu volju moraju potivati i steajni upravitelj i steajni sudac. Ponavljam, jedino ogranienje u slobodi odluivanja vjerovnika predstavlja zajedniki interes vjerovnika i kogentne zakonske norme.

Prije navoenje moguih primjera takvih odluka potrebno je naglasiti kako se na izvjetajnom roitu i ostalim skuptinama vjerovnika odluke donose veinom prisutnih glasova, bez obzira na to koliko je vjerovnika bilo prisutno prilikom glasanja. Nije rijedak sluaj da na izvjetajnom roitu (a posebno na kasnijim skuptinama vjerovnika) budu prisutni vjerovnici iji zbroj trabina iznosi manje od 10% ukupno priznatih trabina. No, bez obzira na to, odluke koje bi donijela takva skuptina vjerovnika bile bi valjane i proizvodile bi pravne uinke za sve vjerovnike.

Upravo zbog navedenog postoji pravo steajnog suca da ukine odluku skuptine vjerovnika, ukoliko je ista u suprotnosti sa zajednikim interesom svih vjerovnika (ili sa zakonom). Dakle, upravo su steajni vjerovnici, kao osobe u iju korist i u ijem interesu bi se trebao voditi steajni postupak, ono tijelo steajnog postupka koje odreuje sve daljnje radnje steajnog upravitelja i sami tijek steaja. Izvjetajno roite, kao prva skuptina vjerovnika na kojoj vjerovnici mogu donositi odluke, predstavlja poetni korak u ostvarivanju njihovih prava.

Nedvojbeni je problem u praksi taj to se vjerovnici esto ponaaju nezainteresirano ili pasivno tijekom steajnog postupka i ne ele preuzeti aktivnu ulogu. Svakom steajnom upravitelju koji dobro obavlja svoj posao bilo bi daleko lake i jednostavnije kada bi vjerovnici vie suraivali tijekom postupka. Na alost, praksa je pokazala da vjerovnici daleko ee piu predstavke i prigovore nego to sudjeluju u radu skuptine vjerovnika. Ponavljam, samo aktivnim sudjelovanjem vjerovnika na skuptinama vjerovnika moe se osigurati najvea mogua zatita njihovih interesa. Tijek izvjetajnog roita Steajni zakon propisuje dva temeljna ogranienja o vremenu odravanja izvjetajnog roita: ono ne moe biti odrano prije ispitnog roita niti po proteku 15 dana od dana odravanja ispitnog roita. Oba navedena ogranienja su sasvim logina. Naime, prije odravanja ispitnog roita i utvrenja trabina ne moe se znati tko ima pravo glasa pa se niti ne moe pristupiti glasanju i donoenju odluka. S druge strane, steajni postupak je hitan i neophodno je potrebno da vjerovnici donesu odreene odluke iz svoje nadlenosti, radi unovenja steajne mase. Uobiajeno je da se izvjetajno roite odreuje isti dan kada i ispitno, time da se prilikom utvrivanja vremena odravanja vodi rauna o moguem broju vjerovnika i predvienoj duini trajanja ispitnog roita. Izvjetajno roite poinje, kao to mu i naziv sugerira, podnoenjem izvjetaja steajnog upravitelja. Steajni upravitelj izlae svoj nalaz o gospodarskom poloaju dunika, uzrocima tog poloaja te predlae odluke koje bi vjerovnici trebali prihvatiti. Nakon podnoenja tog izvjetaja vjerovnici su ovlateni odluiti o tome da li prihvaaju izvjetaj upravitelja i njegove prijedloge ili se izmeu vie prijedloga odluiti za onaj koji smatraju da je za njih najpovoljniji. U tom trenutku vjerovnici bi trebali preuzeti svoje ovlasti iz Steajnog zakona i odrediti smjer u kojemu bi se trebao voditi steajni postupak. Kako je to ve ranije reeno, vjerovnici odluuju veinom glasova prisutnih vjerovnika na nain da se smatra da je odluka donesena ako su za nju glasali vjerovnici iji je zbir trabina vei od zbira trabina vjerovnika koji su glasali protiv odluke. Prilikom donoenja odluka prvenstveno je potrebno utvrditi tko od prisutnih vjerovnika ima pravo glasa i u kojem omjeru.

Temeljno prava glasa pripada vjerovnicima ije je trabine priznao steajni

upravitelj a nije ih osporio netko drugi od vjerovnika s pravom glasa. Kako se radi o trabinama koje se utvruju na ispitnom roitu, pojam vjerovnik s pravom glasa u odnosu na pravo osporavanja treba tumaiti kao vjerovnik iju je trabinu priznao steajni upravitelj. Nije rijedak sluaj da pojedini vjerovnici jedan drugome osporavaju trabine te se u praksi javlja doista specifian problem. Naime, postavlja se pitanje da li vjerovnik iju je trabinu priznao steajni upravitelj a osporio netko drugi od vjerovnika moe, tijekom ispitnog roita, osporavati trabine drugih vjerovnika. Zbog toga, radi otklanjanja ovog problema, smatram da je daleko pravilnije drati se definicije iz l. 177. st. 1. SZ koja pravo na osporavanje preputa steajnim vjerovnicima a ne l. 38.d koji pravo na osporavanje preputa vjerovniku sa pravom glasa. Meutim, ak niti injenica da je neku trabinu steajnog vjerovnika osporio koji drugi steajni vjerovnik ne znai nuno da vjerovnik osporene trabine nema pravo glasa. Njima se moe priznati pravo glasa ako se o tome sporazume steajni upravitelj i nazoni

vjerovnici. Ukoliko se oni ne sporazume na taj nain (nije za oekivati da e vjerovnik koji je osporio trabinu drugog vjerovnika pristati na to da se prizna pravo glasa) o tome odluuje steajni sudac. Zakon ne propisuje u kojim sluajevima steajni sudac daje pravo glasa vjerovniku osporene trabine te se moe zakljuiti da to pravo pripada sucu prema slobodnoj procjeni. U praksi je rijedak sluaj da se pravo glasa daje vjerovniku iju je trabinu osporio steajni upravitelj (koji je ipak tijelo steajnog postupka) dok se u veoj mjeri takvo pravo daje vjerovniku iju je trabinu osporio drugi vjerovnik. Kako je ve navedeno, ovakva osporavanja daleko su ee osobne a manje pravne naravi te to suci moraju imati u vidu prilikom donoenja ove odluke. Nadalje, bez obzira na injenicu da im je trabina osporena, smatra se (dakle, bez obzira na sporazum steajnog upravitelja i vjerovnika odnosno odluku suca) da pravo glasa imaju oni vjerovnici koji svoje trabine dokazuju ovrnom ispravom. Isto pravo pripada i vjerovnicima ija je trabina osigurana razlunim pravom upisanim u zemljinim knjigama ili u kojoj drugoj javnoj knjizi. Jedini nain da se ovim vjerovnicima oduzme pravo glasa je dokazivanje prestanka trabine javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom. Posebna pria su razluni vjerovnici kojima dunik ne duguje osobno (dugovanje po jamstvima, ako se jamstvo iskljuivo odnosi na zalono pravo). Naime, nije rijedak sluaj da dunici daju zalono pravo osobama koje nisu njihovi osobni vjerovnici (oni koji nemaju prema njima imovinsko-pravno trabinu) zbog odnosa sa glavnim dunikom, to se najee odnosi na drutva povezana vlasnikim ili osobnim vezama. Ovdje se ne radi o klasinom jamstvu, u kojemu je dunik jedan od jamaca koji garantira za cjelokupnu isplatu duga, ve o sluajevima kada dunik daje zalono pravo radi osiguranja naplate duga tree osobe kao iskljuivi nain namirenja potraivanja.

U takvim sluajevima razluni vjerovnik nije i osobni vjerovnik steajnog dunika. Ove situacije ne treba mijeati sa jamstvenim obavezama u kojima dunik jami za cjelokupni dug tree osobe makar i u tim sluajevima postoji mogunost zasnivanja zalonog prava.

Takvim razlunim vjerovnicima kojima dunik ne duguje osobno zakon daje pravo glasa u vrijednosti razlunog prava, obzirom da oni niti nemaju trabinu prema vjerovniku. U toj situaciji dovode se do apsurda temeljne norme steajnog zakona namirenje vjerovnika kao svrha postupka i pravo vjerovnika na odluivanje, sukladno visini trabine. Zakonodavac daje pravo glasa (i odluivanja) nekome tko nema trabinu prema steajnom duniku a ostvarivanje njegovog razlunog prava regulirano je zakonskim odredbama koje vjerovnici ne mogu mijenjati. Tono je da postoji mogunost tube radi pobijanja pravnih radnji kojima je takav vjerovnik stekao razluno pravo ali to ne utjee niti na njegovo pravo namirenja niti na njegovo pravo glasa. Na ovaj nain vjerovnici su dovedeni u situaciju da o sudbini steajnog postupka moe odluivati netko tko uope nije steajni vjerovnik u smislu odredbe l. 70. Steajnog zakona i tko uope nema interesa niti mogunosti za namirenje od ostatka steajne mase.

Bez obzira na to, zakonodavac je takvo pravo dao navedenim vjerovnicima i jedina je olakavajua okolnost to to ti razluni vjerovnici rijetko koriste svoja prava na nain koji bi bio suprotan sa odlukama ostalih vjerovnika.

Jedno od temeljnih prava steajnih vjerovnika, kako na izvjetajnom roitu tako i na

svim ostalim skuptinama vjerovnika, jest odluka o promjeni steajnog upravitelja, ukoliko postoji nezadovoljstvo sa njegovim radom ili iz bilo kojeg drugog razloga. Vjerovnici nisu duni nikome obrazlagati svoju odluku o promjeni upravitelja niti za takvu odluku mora postojati opravdan razlog. Dovoljno je da netko od vjerovnika na izvjetajnom roitu (ili skuptini vjerovnika) predloi imenovanje novog steajnog upravitelja i da takav prijedlog vjerovnici usvoje veinom glasova.

Osoba koju vjerovnici imenuju kao novog steajnog upravitelja ne mora biti upisana na listu steajnih upravitelja ali mora ispunjavati ope uvjete za imenovanje steajnog upravitelja.

To znai da vjerovnici mogu za novog steajnog upravitelja imenovati samo osobu koja je odvjetnik ili lan javnog trgovakog drutva upisanog u sudski registar za obavljanje steajno upraviteljske djelatnosti. Za razliku od odvjetnika, lan JTD-a mora imati poloen ispit za steajnog upravitelja.

Nadalje, postoje opa ogranienja o tome koje osobe ne mogu biti imenovane za steajnog upravitelja pa ista vrijede i za imenovanje od strane vjerovnika. Dakle, za upravitelja ne moe biti imenovana osoba koja bi morala biti izuzeta kao sudac u tom postupku, bliski srodnik suca, bliski srodnik osoba odgovornih za obaveze u steajnu, lanova uprave i drugih tijela dunika, vjerovnika itd. Kako to obino kod nas biva, ovo pravo vjerovnika rijetko se koristi u praksi a vjerovnici, pa i oni koji znaju usmeno prigovarati radu upravitelja, na skuptinama ne predlau imenovanje novog upravitelja. Ovo je tipian primjer pasivnosti vjerovnika u steajnom postupku nisu zadovoljni stanjem (iz bilo kojeg razloga), mogu to promijeniti ali ne ine nita po tom pitanju. Ono to se dogaa u praksi izvjetajnih roita jest to da steajni upravitelj proita svoje izvjee te da ga vjerovnici u pravilu usvoje na nain da donesu odgovarajue odluke koje po zakonu trebaju donijeti na ovom roitu. To su, primjerice, odluke o prihvaanju izvjetaja steajnog upravitelja, odluku o nastavku poslovanja dunika, o pripremi steajnog plana i drugim pitanjima od vanosti za provedbu i okonanje steajnog postupka. Nadalje, na izvjetajnom roitu vjerovnici mogu osnovati odbor vjerovnika ili izmijeniti njegov sastav (ako je osnovan odlukom steajnog suca) pa ak i ukinuti. Sve su ovo odluke u ijem bi donoenju vjerovnici morali aktivno sudjelovati, to pretpostavlja poznavanje stanja imovine dunika. Meutim, u stvarnosti vjerovnici ne koriste svoja prava koja im zakon priznaje u onom obujmu u kojemu bi stvarno mogli. Kako je to ve reeno, vjerovnici u pravilu ne prouavaju stanje imovine i dugova prije samog roita, radi valjane pripreme za ispitno i izvjetajno roite. Na roite dolaze nepripremljeni i, u pravilu, bez ikakve ideje ili prijedloga o daljem tijeku steajnog postupka. Takvo ponaanje vjerovnika ne samo da teti njihovim interesima nego i oteava voenje steajnog postupka. Nezainteresiranost vjerovnika vidljiva je ne samo iz injenice da samo rijetki vjerovnici provjeravaju stanje imovine i dugova steajne mase prije ispitnog i izvjetajnog roita ve i iz injenice da veliki broj vjerovnika uope ne dolazi na ova roita. Dodue, odaziv vjerovnika na ispitno i izvjetajno roite ipak je daleko vei od odaziva na ostale skuptine vjerovnika ili na zavrnom roitu. Ovo se moe tumaiti i injenicom da, u veini steajnih postupaka, nije izgledno namirenje vjerovnika svih isplatnih redova i sa time su isti vjerovnici upoznati iz izvjetaja steajnog upravitelja. U takvoj situaciji vjerovnici koji nemaju izgleda za namirenje niti ne dolaze na kasnije skuptine vjerovnika obzirom da nemaju nikakav ekonomski interes za takav postupak. No, bez obzira na to koliko vjerovnika pristupi na izvjetajno roite, odluke vjerovnika su valjane ako su donesene veinom glasova i ako nisu u suprotnosti za zajednikim interesom odnosno zakonom. Po tim odlukama steajni upravitelj duan je postupati sve dok ih vjerovnici ne promijene na kojoj od slijedeih skuptina ili dok ih ne provede. Nakon okonanja izvjetajnog roita i donoenja odluka vjerovnika (odnosno prihvaanja izvjea steajnog upravitelja i predloenih odluka) poinje pravi posao izrade steajnog plana odnosno unovenja imovine steajnog dunika. Naime, steajni upravitelj nije

u mogunosti unovavati imovinu steajnog dunika (uz odreene iznimke) prije donoenja odluke o daljem tijeku steajnog postupka. Ovo iz razloga to vjerovnici mogu donijeti odluku o nastavku rada dunika i izradi steajnog plana, to ne bi bilo mogua ako je imovina veim dijelom unovena. Upravo se iz toga vidi da konana odluka o tijeku steajnog postupka lei upravo na vjerovnicima. Meutim, moram ukazati na odreene nesuglasnosti Steajnog zakona koji u lanku 155.a propisuje da vjerovnici, na izvjetajnom roitu, trebaju donijeti odluke o tome da li e nastaviti sa unovenjem preostalog neunovenog dijela imovine i o neunovenim predmetima. Potpuno je nepoznata svrha te odredbe kada je lankom 158. SZ jasno propisano kako e steajni upravitelj bez odgode unoviti imovinu koja ulazi u steajnu masu nakon izvjetajnog roita, osim ako to nije u suprotnosti sa odlukom vjerovnika. Zbog toga smatram da bi se, tijekom postupka, trebala prvenstveno primijeniti odredba l. 158. SZ jer je upravo ona predstavlja odluku i stav steajnih vjerovnika. Skuptina vjerovnika Kako je to ve reeno, izvjetajno roite samo je jedna od skuptina vjerovnika koje se odravaju tijekom steajnog postupka. Na svim tim skuptinama vjerovnici imaju ista prava (prema zakonskoj definiciji, zavrno roite nije skuptina vjerovnika) i mogu donijeti iste odluke. Ono to je razliito izmeu izvjetajnog roita i ostalih skuptina vjerovnika jest nain sazivanja. Izvjetajno roite saziva steajni sudac po zakonskim odredbama, odmah u rjeenju o otvaranju steajnog postupka. Ostale skuptine vjerovnika sazivaju se na prijedlog nekoga od ovlatenih predlagaa. Na prijedlog kojega od ovlatenih predlagaa steajni sudac duan je sazvati skuptinu vjerovnika time da se ista mora odrati u roku od 30 dana. Ovlateni predlagatelji su:

- steajni upravitelj - odbor vjerovnika - vjerovnici

a) Steajni upravitelj moe predlagati odravanje skuptine vjerovnika samostalno,

bez ikakvog pristanka ili prijedloga odbora vjerovnika. Ovo zakonsko rjeenje je i logino jer je steajni upravitelj taj koji mora provoditi odluke skuptine i voditi postupak po zakonu. U sluajevima kada je potrebno donijeti odreene odluke koje moda prelaze granice redovnog poslovanja upravitelja ili kada je potrebno da se vjerovnike upozna sa situacijom u steajnom postupku, upravitelj to moe uiniti samo preko skuptine vjerovnika. Na taj nain prua priliku vjerovnicima da se neposredno upoznaju sa tijekom steajnog postupka i daje im mogunost donoenja odluka koje se neposredno tiu njihovih prava i obaveza.

b) Odbor vjerovnika predlae odravanje skuptine na nain na koji i inae donosi odluke veinom glasova nazonih lanova. Pri tome treba naglasiti da se za glasanje u odboru vjerovnika ne primjenjuje pravilo koje vrijedi za glasanje steajnih vjerovnika (vrijednost trabine) ve svaki lan odbora ima jedan glas. Zakonodavac takoer ne propisuje niti to da na sjednici odbora vjerovnika mora biti prisutna natpolovini broj lanova (obzirom da broj lanova mora biti neparan) te je dovoljno da pristupi makar jedan lan odbora vjerovnika. ak i takva odluka vee steajnog suca i on je duan sazvati skuptinu vjerovnika.

c) Vjerovnici takoer imaju pravo traiti sazivanje skuptine vjerovnika. U tom je dijelu zakonodavac morao balansirati izmeu osiguranja prava vjerovnika na

sudjelovanje u postupku i mogunosti zloupotrebe takvih prava. Zakonodavac je to pravo vjerovnika ograniio na nain ta je propisao kako e se skuptina vjerovnika sazvati ako to predloi:

- najmanje pet vjerovnika vieg isplatnog reda, ako zbroj njihovih trabina prelazi 20% trabina vjerovnika viih isplatnih redova

- jedan ili vie vjerovnika viih isplatnih redova, ako zbroj njihovih trabina prelazi 40% trabina vjerovnika viih isplatnih redova

Kada dobije prijedlog za sazivanje skuptine vjerovnika sudac provjerava da li je takav

prijedlog podnijela ovlatena osoba te, ovisno o tome, donosi rjeenje o sazivanju skuptine ili prijedlog odbija. Protiv rjeenja kojim sudac odbija sazivanje skuptine pravo na albu imaju samo oni koji su predloili sazivanje skuptine a ne i svi vjerovnici.

Takoer, podnositelj prijedloga ima pravo na albu i ako steajni sudac povodom njegovog prijedloga nije donio nikakvu odluku. Takvo pravo albe zbog utnje suda predstavlja veliku iznimku u postupcima pred sudovima, gdje u pravilu nije doputena alba radi utnje. Dodue, zakonodavac ne propisuje izriito od kojeg dana rok za albu poinje tei ali, obzirom da se skuptina mora odrati u roku od trideset dana od dana primitka prijedloga ovlatenog predlagatelja, smatram kako taj rok tee od isteka tridesetog dana od dana predaje prijedloga. Opi rok za albu od osam dana vrijedi i u ovom sluaju.

U praksi su ei sluajevi da upravo steajni upravitelj trai sazivanje skuptine vjerovnika od onih kada sazivanje skuptine trae vjerovnici te je i ovo jedno od prava vjerovnika koje se malo koristi. Vjerovnici najee pojedinano trae sazivanje skuptine vjerovnika te na taj nain samo stvaraju dalji posao steajnom sucu koji mora odbijati prijedloge koji nisu podnijeli ovlateni predlagatelji.

Vjerovnici se svakako moraju bolje organizirati u svom djelovanju tijekom steajnog postupka i, bez obzira na to koliko je to puta ponovljeno do sada, ovo treba uvijek i ponovo naglaavati. U protivnom vjerovnici su preputeni iskljuivo sposobnosti steajnog upravitelja obzirom da steajni sudac nije u mogunost umjesto njih voditi cijeli postupak.

Na alost, zbog injenice da se steajni postupci pokreu prekasno, ovo ponaanje vjerovnika najee nema nikakve posljedice po njih obzirom da je steajna masa rijetko dovoljna i za minimalno namirenje vjerovnika. No, prije ili kasnije (kako sada stoje stvari, vjerojatno kasnije) doi emo u situaciju da se steajni postupci pokreu u vrijeme kada je jo mogue ostvariti namirenje vjerovnika. Upravo zbog toga potrebno je da vjerovnici ve sada shvate svoja prava i dunosti te da se konano ponu odgovornije ponaati. Naravno, daleko je lake svaliti krivicu na steajne suce i steajne upravitelje nego priznati da je postojea situacija rezultat inertnosti sistema i samih vjerovnika. Unovenje imovine steajnog dunika O unovenju imovine steajnog dunika napisani su brojni radovi koji detaljno opisuju postupak i naine unovenja imovine. Meutim, zbog problema i nerazumijevanja koji se javljaju u praksi potrebno je, u najkraim crtama, pojasniti neke temeljne odredbe Steajnog zakona o unovenju imovine. Prvo treba naglasiti kako je unovenje imovine steajnog dunika dunost steajnog upravitelja i jedini nain da se unovenje imovine izbjegne jest donoenje odluke vjerovnika o nastavku proizvodnje i izradi steajnog plana. U svim ostalim sluajevima imovina steajnog dunika mora se unoviti u najkraem moguem roku. Unovenju steajne mase pristupa se, u pravilu, nakon okonanog izvjetajnog roita (osim ukoliko se vjerovnici ne odlue za steajni plan). U rijetkim sluajevima steajni upravitelj moe unoviti imovinu steajnog dunika i prije izvjetajnog roita (pokvarljiva

roba, mogunost nastanka tete zbog odugovlaenja sa unovenjem i dr.) no to su samo iznimke koje potvruju pravilo. Postupak unovenja steajne mase zakonski je detaljno reguliran samo u dijelu kojim se unovava imovina na kojoj postoji zalono pravo (hipoteka, fiducija i druga prava), a to su uglavnom nekretnine. Dakle, kada se unovava nekretnina na kojoj postoji zalono pravo nain unovenja prvenstveno ovisi o tome da li je razluni vjerovnik ve pokrenuo odgovarajui ovrni postupak pred sudom. U sluaju da je, primjerice, hipotekarni vjerovnik pokrenuo ovrni postupak radi naplate svoje trabine, zaloena nekretnina moe se prodati samo u tom ovrnom postupku. Tek u sluaju da se navedena nekretnina nije mogla prodati u ovrnom postupku ili kada je iz drugog razloga dolo do obustave tog postupka, nekretninu je mogue prodati u steajnom postupku. S druge strane, ako je steajni sudac donio odluku o prodaji zaloene nekretnine u steajnom postupku, nakon donoenja tog rjeenja vie nije mogue pokretati ovrni postupak radi prodaje te nekretnine pred ovrnim sudom. Pravila prodaje nekretnine pred steajnim sucem su neto drugaija od pravila prodaje u ovrnom postupku. Naime, prilikom prodaje zaloene nekretnine u steajnom postupku poetna cijena je procijenjena vrijednost nekretnine i ispod navedene cijene nekretnina se ne moe prodati (u ovrnom postupku najnia cijena na prvoj drabi je procijenjene vrijednosti). U sluaju da se nekretnina nije mogla prodati za procijenjenu vrijednost, smanjenje cijene na sljedeim prodajama utvruje autonomno steajni sudac, bez propisanih pravila o smanjenju. Isto tako, zakonodavac ne ograniava broj prodaja u steajnom postupku tako da je mogunost prodaje vea. Zbog odreenog nerazumijevanja potrebno je posebno pojasniti i pojam neposredne pogodbe u sluajevima prodaje nekretnine na kojoj postoji zalono pravo. Naime, ako je steajnom upravitelju doputeno da nekretninu proda neposrednom pogodbom, to ne znai da on istu prodaje kome eli i po cijeni koju odredi. Da bi se uope moglo pristupiti prodaji neposrednom pogodbom potrebno je pribaviti suglasnost o takvoj prodaji od svih razlunih vjerovnika. Vjerovnici u pravilu nee dati suglasnost ako se tono ne znaju uvjeti prodaje te je uobiajeno da se u zahtjevu za suglasnost tono napiu uvjeti prodaje. To obuhvaa najniu cijenu, rokove prijava, rokove uplata i garancije. Tek nakon pribave pismene suglasnosti ili odobrenja razlunih vjerovnika steajni sudac donosi rjeenje o prodaji neposrednom pogodbom. U tom rjeenju se navodi koja je nekretnina predmet prodaje, po kojoj cijeni i u kojim rokovima kupac treba poloiti cijenu kao i koliki je iznos osiguranja koje treba poloiti. Ponude se predaju steajnom upravitelju obzirom da steajni sudac ne prodaje nekretninu na taj nain. Nakon primitka ponuda steajni upravitelj ovlaten je sklopiti ugovor o kupoprodaji sa najpovoljnijim ponuditeljem. Na temelju tog ugovora steajni sudac donosi rjeenje o dosudi nekretnine najpovoljnijem ponuditelju i dalji postupak nastavlja se kao da je nekretnina prodana na sudskoj drabi. Treba naglasiti da je uobiajeno da se rjeenje o prodaji neposrednom pogodbom objavi na oglasnoj ploi suda barem 30 dana prije isteka roka za podnoenje ponuda te u dnevnom tisku ili Narodnim novinama. Od ovoga je neophodno samo da se rjeenje objavi na oglasnoj ploi suda dok steajni sudac moe ovlastiti razlune vjerovnike da, o svom troku, objave oglas o prodaji u dnevnom tisku ili na drugi nain. Nipoto ne treba zaboraviti injenicu da se rjeenje o prodaji i rjeenje o dosudi, osim na oglasnu plou suda, moraju dostaviti i svakom razlunom vjerovniku te steajnom

upravitelju te da oni imaju pravo albe protiv tog rjeenja. Na ovaj nain osigurava se bolja mogunost namirenja razlunih vjerovnika. Unovenje zaloenih pokretnina odvija se na slian nain, time da je prodaja regulirana neposrednom pogodbom. U ovim sluajevima zakon propisuje prodaju neposrednom pogodbom kao pravo steajnog upravitelja, ukoliko se pokretnina nalazi u njegovom posjedu. To znai da steajni upravitelj ne mora traiti prethodnu suglasnost za prodaju neposrednom pogodbom niti od vjerovnika niti od steajnog suca. Meutim, on je duan priopiti vjerovniku na koji nain namjerava prodati navedeni predmet a vjerovnik ima pravo, u roku od 8 dana, predloiti drugaiji, za njega povoljniji nain unovenja. Nakon proteka tog roka steajni upravitelj moe unoviti zaloenu pokretninu na svoj, predloeni nain ili na nain kako to predlae razluni vjerovnik, bez sudjelovanja suda u postupku prodaje. Kada se pokretnina unovi, od iznosa unovenja prvenstveno se odbija iznos od 10% na ime trokova u paualnom iznosu dok se ostali iznos iskoritava za namirenje razlunog vjerovnika. Ako neto preostane, taj iznos ulazi u steajnu masu za namirenje ostalih trokova, obveze steajne mase i steajnih vjerovnika, tim redom. Valja napomenuti da je iznos od 10% paualan iznos koji zakonodavac predvia kao paualni troak utvrivanja trabine i prava te troak unovenja. Bez obzira na to to se odredba l. 170. SZ odnosi prvenstveno na pokretnine, odredba o paualnom troku primjenjuje se i na prodaju nekretnina. Takoer treba napomenuti da to nije najvei iznos troka te da steajni sudac moe odrediti i vei troak ukoliko postoji stvarno pokrie takvog, veeg troka. Dakle, kako je to ve reeno, zakonodavac ne propisuje izriito naine na koji bi steajni upravitelj trebao unoviti steajnu masu, osim za zaloenu imovinu. Temeljno je pravilo da o nainu i uvjetima unovenja odluku donose vjerovnici na izvjetajnom roitu te da je upravitelj duan postupati u skladu sa tom odlukom. Ukoliko vjerovnici ne donesu odluku o nainu unovenja, svu ostalu imovinu, osim zaloene, steajni upravitelj moe prodati onako kako smatra da je potrebno. Nema nikakve prepreke da upravitelj proda i nezaloene nekretnine dunika bez javne objave i bez posebne suglasnosti vjerovnika, pa ak i bez posebne procjene. On odgovara za tetu koju bi nanio vjerovnicima zbog takvog naina unovenja ali to ne ini nitavim sam pravni posao. Zanimljivo je da takav nain prodaje ne mora nuno znaiti muljau. Naime, iskustvo pokazuje da su kupci voljni ponuditi vie na taj nain nego na prodaji putem javne drabe te da je taj nain prodaje u stvari povoljniji za vjerovnike. Meutim, steajni upravitelji izbjegavaju ovakve prodaje i uporno trae javne drabe ili objave prodaja neposrednom pogodbom, najee iz razloga da otklone eventualne sumnje u dogovore ispod stola. Kako sam ve rekao, praksa je pokazala iznenaujue rezultate u neposrednoj prodaji imovine steajnih dunika. Primjerice, u steajnom postupku koji se vodi pred TS Zagreb, prodavana je prea po cijeni od 660.000,00 kn na prvoj javnoj prodaji. Kako za istu nitko nije bio zainteresiran, vjerovnici su ovlastili upravitelja da preu proda bilo kojem kupcu za cijenu koja ne bi bila manja od 500.000,00 kn. Nakon dva mjeseca, steajni upravitelj obavijestio je vjerovnike da je pronaao kupca koji je za preu platio iznos od 800.000,00 kn. Dakle, iz ovoga je vidljivo da prodaja bez javne objave, na temelju dogovora upravitelja i kupca, nije uvijek nepovoljna za steajne vjerovnike

No, kako je to ve reeno, radi izbjegavanja eventualnih prigovora, steajni upravitelji u pravilu trae prodaju prema odredbama ovrnog zakona, to znai prodaju javnom drabom ili objavljenom neposrednom pogodbom. Kada se ovome doda i injenica da trite na kojemu se moe prodati imovina steajnog dunika praktino ne postoji, jasno je kako unovenje steajne mase ponekada predstavlja veliki problem. Zbog toga nije udno da, nakon dugotrajnog voenja steajnog postupka, dio steajne mase ostaje neunoven. Zavrno roite Zavrno roite u steajnom postupku predstavlja posljednju radnju u kojoj sudjeluju steajni vjerovnici (ako se izuzme alba protiv rjeenja o zakljuenju). Izmjenama Steajnog zakona 2003. godine uvedene su odreene novosti u odravanju zavrnog roita i u pravima te dunostima vjerovnika. Navedene novine donekle su rijeile probleme koji su muili suce i steajne upravitelje ali su istodobno otvorili nove. Naime, preduvjet za odravanje zavrnog roita bilo je davanje suglasnosti za zavrnu diobu. Prema odredbama SZ prije izmjena 2003. godine zavrnoj diobi moglo se pristupiti tek nakon unovenja steajne mase. Takvo zakonsko rjeenje uzrokovalo je dugotrajno voenje steajnih postupaka upravo iz razloga to su postojali problemi u unovenju cjelokupne steajne mase (u pravilu sudski postupci radi naplate potraivanja, pobijanja pravnih radnji, nesreeno zemljinoknjino stanje i sl.).

Voenje steajnog postupka nuno uzrokuje trokove koji su vei od samog voenja parnica ili drugih postupaka za unovenje steajne mase. To su, primjerice, naknada trokova steajnog upravitelja, trokovi uvanja dokumentacije, voenja poslovnih knjiga, struja, voda, telefon te svi drugi zavisni trokovi. Upravo zbog nemogunosti tonog odreivanja veliine tih trokova steajni upravitelj je bio duan izdvojiti iz steajne mase iznos za koji se moe pretpostaviti da bi bio dovoljan za njihovo pokrie.

Naravno da je steajni upravitelj u pravilu izdvajao vei iznos od iznosa koji bi moda bio dovoljan za te trokove i nije ga isplaivao vjerovnicima. Ovo iz razloga to bi bio osobno odgovoran za nedostatak sredstava potrebnih za namirenje obveza steajne mase, ako bi taj iznos podijelio vjerovnicima.

Izmjene Steajnog zakona objavljene u NN 123/03 omoguile su pristupanje zavrnoj

diobi i u sluajevima kada se ocijeni: - da je unoven znatniji dio steajne mase a da se ne moe oekivati unovenje

preostalog dijela mase ili njegovo unovenje u razumnom roku te - da su predvidivi trokovi nastavljanja steajnog postupka takvi da ne

opravdavaju njegovo nastavljanje

U takvim situacijama sudac moe naloiti steajnom upravitelju da pripremi obrazloeni prijedlog odluke o neunovenoj steajnoj masi odnosno pozvati vjerovnike da sami pripreme odgovarajuu odluku. Zakonodavac je u ovoj odredbi (l. 192. st. 4. SZ) propisao da se navedena odluka donosi u formi zakljuka, to je u suprotnosti sa odredbom l. 10. SZ koja propisuje vrste odluka u steajnom postupku (rjeenje i naredba). Bez obzira na to, radi se o sudskoj odluci u steajnom postupku a protiv nje nije doputena alba obzirom da SZ propisuje samo pravo albe protiv rjeenja i prigovora protiv naredbe. Kako se radi o procesnoj odluci kojom se postupak ne zavrava, uskraivanjem prava na albu nije povrijeeno pravo stranke (steajnih vjerovnika) na podnoenje pravnog lijeka protiv sudske

odluke. Vjerovnici se mogu aliti protiv rjeenja o zakljuenju steajnog postupka, ime je osigurano ustavno pravo na albu.

Dakle, nakon izmjena SZ 2003. godine za provoenje zavrne diobe i odreivanje

zavrnog roita vie nije potrebno unoviti cjelokupno steajnu masu. U praksi se postavilo pitanje to uiniti u situacijama kada steajni dunik nema sredstava za bilo kakvu diobu ili je ve ranije u djelominim diobama provedena isplate pa vie nema novanih sredstava za zavrnu diobu. Naime, kako sud moe zakazati zavrno roite samo prigodom davanja suglasnosti za zavrnu diobu, u ovakvim sluajevima upitna je mogunost odravanja tog roita. Sudska praksa jo nije dala jasan i nedvosmislen stav po tom pitanju ali smatram da nema nikakve prepreke za odravanje zavrnog roita i u tim sluajevima.

Temeljna svrha zavrnog roita nije samo isplata vjerovnika u zavrnoj diobi, ve treba uzeti u obzir i same razloge voenja steajnog postupka. Ukoliko je mogue, na bilo koji nain, pokriti trokove steajnog postupka i obveze steajne mase, nema nikakve prepreke da se ostatak imovine razdijeli vjerovnicima na zavrnom roitu. Na taj se nain smanjuju trokovi koji bi se iz te mase trebali namiriti a vjerovnicima se omoguava neposredno sudjelovanje u samom postupku unovenja.

Tijek zavrnog roita propisan je zakonom i na njemu se moe raspravljati i donositi

odluke iskljuivo u tim okvirima. Na zavrnom roitu vjerovnici raspravljaju o zavrnom raunu steajnog upravitelja, podnose prigovore na zavrni popis te odluuju o neunovenim predmetima steajne mase i nenaplaenim trabinama. Zakon ne predvia mogunost donoenja odluka izvan navedenih okvira ali i tu treba postupati u skladu sa opim odredbama Steajnog zakona.

Primjerice, na zavrnom roitu u predmetu jedne tedno-kreditne zadruge vjerovnici su donijeli odluku da se steajni postupak ne zakljuuje ve da steajna upraviteljica nastavi sa voenjem postupka i unovenjem imovine. Takva odluka vjerovnika, makar je naizgled u suprotnosti sa odredbama SZ o zavrnom roitu, u cijelosti je valjana. Naime, oni su na tom roitu odluili da e se neunoveni predmeti steajne mase i nenaplaena potraivanja naplatiti u steajnom postupku, ime su ostali u zadanim zakonskim okvirima. Dodue, u konkretnom predmetu, nakon dvije odrane skuptine vjerovnika, sami vjerovnici prihvatili su prijedlog steajne upraviteljice za odravanje zavrnog roita. Zavrno roite odrano je i imovina je podijeljena vjerovnicima.

Kako je to ve reeno, na zavrnom roitu raspravlja se o zavrnom raunu steajnog

upravitelja i podnose se prigovori na zavrni popis. Tijek ovog dijela roita ovisi od sluaja do sluaja a veina prigovora usmjerena je prvenstveno na visinu trokova koji ine sastavni dio zavrnog rauna. U sluaju prigovora na zavrni popis steajni sudac moe ispraviti popis rjeenjem ili odbiti prijedlog za ispravak. Protiv rjeenja o prigovoru pravo albe imaju steajni upravitelj i vjerovnik time da ulaganje prigovora na zavrni popis ne sprjeava dalje voenje zavrnog roita i zakljuenje steajnog postupka.

Prije izmjena steajnog zakona 2003. godine pravo vjerovnika da odlue o

neunovenoj steajnoj masi i nenaplaenim trabina bilo je propisano bez provedbenih mehanizama. Dodana odredba l. 193.a SZ predstavlja pokuaj detaljnijeg reguliranja situacije u kojima vjerovnici ne donesu odluku o neunovenoj masi i trabinama no nema nikakve prepreke da se njene odredbe primjene na odgovarajui nain i u sluajevima kada vjerovnici takvu odluku donesu. U protivnom bi nastala situacija da vjerovnici koji nisu donijeli odluku o neunovenoj masi i trabinama budu u pravno povoljnijem poloaju nego vjerovnici koji su takvu odluku donijeli.

Da bi se pojasnila ova tvrdnja potrebno je utvrditi koje su posljedice nastupile za

vjerovnike ako na zavrnom roitu ne donesu odluku o neunovenoj steajnoj masi. U takvim sluajevima steajni sudac rjeenjem prenosi neunovenu masu i trabine na steajne vjerovnike, razmjerno nenamirenim iznosima njihovih trabina. Posljedica donoenja takvog rjeenja jest to da navedeni vjerovnici postaju solidarni vjerovnici navedenih trabina, u odgovarajuim omjerima. Na primjer, ukoliko jedan vjerovnik ima neplaeno potraivanje u iznosu od 100,00 kn od ukupnog iznosa nenamirenih trabina u visini od 1.000,00 kn, tada se na njega prenosi 100/1000 dijela neunovene mase i trabina a od unovenja tog iznosa pripada mu 10%, koliko iznosi njegov udio u masi.

Ono to treba naglasiti, bez obzira na to to SZ ovo ne propisuje izriito, jest injenica da ti vjerovnici ne samo da postaju solidarni vjerovnici u odnosu na neunovenu masu, ve i suvlasnici neunovenih predmeta steajne mase. Ova je injenica posebno bitna za reguliranje meusobnih odnosa vjerovnika. Bez njenog prihvaanja i primjene u praksi, kako e biti kasnije objanjeno, prijenos mase i trabina na vjerovnike predstavljalo bi samo nain da se steajni sudac i upravitelj rijee predmeta a da vjerovnici nemaju stvarnu mogunost naplate svojih trabina. Svrha ove odredbe nije to bre zakljuenje steajnog postupka ve prije svega omoguavanje vjerovnicima da se to prije namire uz manje trokove.

Kako bi se to jasnije shvatio navedeni problem, potrebno je vratiti se na konkretne primjere u praksi. Zamislimo situaciju (kakvih ima u steajnim postupcima) da se u pojedinom steajnom postupku javlja vie stotina vjerovnika viih isplatnih redova a da imovinu dunika sainjavaju potraivanja iz sudskih postupaka. U rjeenju o prijenosu trabina steajni sudac prenese trabine na, recimo, stotinu vjerovnika sa razliitim omjerima potraivanja. Primjenom odredbe l. 193.a st. 6. SZ navedene osobe stupaju na mjesto steajnog dunika u svim postupcima koji su voeni u vezi s prenesenim dijelom imovine. To znai da, temeljem rjeenja o prijenosu, svi vjerovnici na koje je prenesena trabina prema, primjerice, tueniku XYZ d.o.o. stupaju na mjesto steajnog dunika kao tuitelji.

Ve je na prvi pogled jasno u emu se sastoji najvei problem umjesto jednog tuitelja (steajnog dunika kojeg zastupa steajni upravitelj) odjednom se javlja nekoliko stotina tuitelja, kao nunih i jedinstvenih suparniara. Dakle, dok se sa jedne strane steajni sudac rijeio predmeta donoenjem rjeenja o prijenosu trabina (i zakljuenju steajnog postupka) sa druge strane problem se prebacio na parnine i ovrne suce. Oni se moraju suoiti sa parninim ili ovrnim postupkom u kojemu se pojavljuje vie stotina tuitelja kojima se mora dostaviti poziv i odluka.

Nadalje, problemi se samo multipliciraju u sluaju kada se prodaje neunovena steajna masa (ili steajna masa steena pravomonom sudskom odlukom). U tim sluajevima ugovor o kupoprodaji moraju potpisati svi vjerovnici kao suvlasnici na koje je prenesena steajna masa. Primjerice, kada je predmet prodaje nekretnina, tada ne samo da bi svoju suglasnost za takav ugovor morali dati svi suvlasnici, ve bi oni morali i potpisati taj ugovor te ovjeriti svoj potpis. Ne treba posebno naglaavati kako je takav zadatak esto nemogua misija. Naime, u velikoj masi vjerovnika gotovo je nemogue sve okupiti i postii neki dogovor a postoji i velika mogunost da netko od njih, zbog svojih interesa ili jednostavno neznanja, odbije dati suglasnost i ovjeriti potpis. U takvim situacijama vjerovnici se nalaze u poziciji da, pravno, imaju mogunost namirenja trabina ali istu ne mogu ostvariti u stvarnosti.

Ovo su problemi o kojima se oito nije razmiljalo prilikom izrade izmjena Steajnog zakona no treba naglasiti kako isti nisu nerjeivi pod uvjetom da se i vjerovnici pobrinu za zatitu i ostvarenje svojih prava.

Nain rjeavanja ove situacije nalazi se upravo u injenici da steajni vjerovnici, nakon pravomonosti rjeenja o prijenosu neunovene mase i trabina, nisu postali samo

solidarni vjerovnici ve i suvlasnici imovine koja im je prenesena. Ovo utvrenje od izuzetne je vanosti za pravni poloaj vjerovnika kojima se trabine prenesene. To znai da se na njih mogu primjenjivati odredbe Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (u daljem tekstu ZOVDSP), posebno one odredbe koje reguliraju postavljanje upravitelja.

Da ne bi bilo zabune, ne radi se o steajnom upravitelju ve o osobi koja se postavlja prema odredbama ZOVDSP i koja upravlja imovinom suvlasnika. Naime, odredbom lanka 44. i 45. ZOVDSP regulirano je pravo suvlasnika na izbor upravitelja te njegova osnovna prava i dunosti. Temeljno je pravo suvlasnika da suglasno povjere upravljanje stvarju upravitelju koji djeluje kao punomonik suvlasnika. Za upravitelja se moe izabrati bilo koja poslovno sposobna fizika osoba ili pravna osoba te za imenovanje nije nuno da upravitelj bude i suvlasnik.

Ovo odluivanje o postavljanju i djelokrugu rada upravitelja predstavlja posao izvanredne uprave za koju je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Meutim, ukoliko se suvlasnici ne mogu suglasiti, o tome moe odluiti sud u izvanparninom postupku, na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika.

Temeljno je pravo suvlasnika da, osim o osobi upravitelja, odlue i o njegovom djelokrugu rada time da zakon ne propisuju posebna ogranienja, osim to upravitelj djeluje kao opunomoenik suvlasnika te da je on nalogoprimac dok su suvlasnici nalogodavci.

To, u konkretnoj situaciji prijenosa trabina na vjerovnike, znai da oni mogu suglasno izabrati jednu ili vie osoba kao upravitelje svojih trabina, time da bi istima trebalo tono odrediti zadatke i prava. U konkretnom sluaju, takvim upraviteljima trebalo bi naloiti da, u ime i za raun vjerovnika, vode sudske i druge postupke pokrenute radi naplate potraivanja, da prodaje imovinu koja je prenesena na vjerovnike, prima novane iznose te da isplati vjerovnike prema isplatnim redovima i u skladu sa njihovim potraivanjima.

Drugim rijeima, upravitelj bi imao jednaka prava i dunosti kao i steajni upravitelj time da bi kontrolu nad njegovim radom preuzeli neposredno vjerovnici. Kako je teko vjerovati da bi ba svi vjerovnici dali svoju suglasnost za izbor upravitelja, realna je situacija da se takav upravitelj postavlja u izvanparninom postupku pred Opinskim sudom. Takav zahtjev moe predati bilo koji od steajnih vjerovnika, nakon pravomonosti rjeenja o prijenosu neunovene mase i trabina.

Bez obzira na ove zakonske mogunosti, za postavljanje upravitelja u izvanparninom

sudskom postupku potrebno je vremena, kako zbog trajanja samog postupka tako i zbog injenice da takav postupak nije mogue niti pokrenuti prije pravomonosti rjeenja o prijenosu neunovene mase i trabina. Osnovano se postavlja pitanje da li je mogue postaviti upravitelja trabina koji bi preuzeo postupak naplate odmah nakon donoenja rjeenja o prijenosu. Steajni zakon ne poznaje takvo pravo to nipoto ne znai da ono ne postoji.

Naime, prilikom tumaenja odredbi Steajnog zakona sud mora krenuti od injenice da je u doputeno sve ono to nije zabranjeno, posebno ako je to u interesu vjerovnika i olakava mogunost njihovog namirenja.

Upravo je to razlog zbog kojega se treba krenuti od temeljne postavke steajnog zakona a to je da se steajni postupak vodi u cilju namirenja vjerovnika. Namirenje vjerovnika prije svega znai stvarno, novano namirenje a ne namirenje predajom komada papira koji vjerovnicima ne predstavlja nita. Nadalje, pravo je vjerovnika da na zavrnom roitu donesu odluku o neunovenoj steajnom masi i trabinama. U okviru te odluke vjerovnici mogu otpisivati trabine i donijeti bilo koju odluku o nainu unovenja. Ponavljam, jedino je ogranienje to da takva odluke ne moe biti u suprotnosti sa interesom vjerovnika, o emu odluuje steajni sudac na prijedlog steajnog upravitelja, razlunog vjerovnika ili vjerovnika vieg isplatnog reda.

Dakle, ne