MJESEČNA NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU «SANDŽAK» | BR. 184 | 17. MAJ 2016.CIJENA 100 RSD | CG 1€ | BIH 2 KM | EU 3 EUR | USD 5 $ | CH 4 CHF | GB 4 GBP | TR 4 TL

NEZAPOSLENOST U SANDŽAKU

NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU “SANDŽAK”IZDAVAČ: ZAJEDNICA SANDŽAČKE DIJASPORE (ZSD)

DIREKTORMITHAT EF. MUJOVIĆ (mmidhat@gmail.com)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK DŽENIS ŠAĆIROVIĆ (dzenis.sacirovic@hotmail.com)

POMOĆNIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA HARIS IBRAHIMOVIĆ (harkolukare@gmail.com)

SEKRETARMIRZET FAKOVIĆ (mirza.fakovic@gmail.com)

TEHNIČKI UREDNIKHAZIM ZUKORLIĆ (hazim_zukorlic@hotmail.com)

LEKTORMIRZET FAKOVIĆ (mirza.fakovic@gmail.com)

REDAKCIJA ALBINA PLOJOVIĆ (albinaplojovic87@hotmail.com)SENADIN HALITOVIĆ (senadinhalitovicamh@gmail.com) MIRZET FAKOVIĆ (mirza.fakovic@gmail.com)ŠERIF ŠAČIĆ (serif_dp@hotmail.com)MERSADA NURUDDINA AGOVIĆ (nuruddinaa2@gmail.com)

SARADNICISALAHUDIN FETIĆ, HAZBIJA KALAČ, JAHJA FEHRATOVIĆ, ADMIR MURATOVIĆ, SULEJMAN ALIČKOVIĆ, MUHAMED MAHMUTOVIĆ, SUAD BEĆIROVIĆ, ZAIM REDŽEPOVIĆ, FERID BULIĆ, LEJLA MIŠOREP

DIZAJNIFET ALIČKOVIĆ

www.revijasandzak.com

SANDŽAČKO JEDINSTVO NEMA ALTERNATIVU

Dženis Šaćirović

3

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

RIJEČ UREDNIKA

Pred nama su novi izazovi koje nosi trenutno najprioritetniji poziv u Sandžaku. To je poziv ka političkom ujedinjenju i usaglašavanju po-litičkih interesa kod bošnjačkog naoda. San-džak je jednom u našoj skorijoj prošlosti vapio za političkim pokretom koji će oko sebe oku-piti političku volju. Ta politička volja, koja je došla iz Sarajeva sa prvim demokratskim pred-sjednikom Bosne i Hercegovine, rah. Alijom Izetbegovićem, u Sandžaku je donijela prve bajrake borbe za pravo i slobodu Bošnjaka. Bajraci slobode vijorili su Sandžakom nepune dvije godine (1990-1992), kada je harmoniju svih naroda, a najviše Bošnjaka, poharala de-kadentna politika Slobodana Miloševića, koja je razdvojila Bošnjake Sandžaka sa Bošnjacima u Bosni, a kasnije i Bošnjake u Crnoj Gori. Od tada, pa do danas, u svim republikama bivše nam države, sa stvaranjem nefunkcionalne dr-žave Bosne od strane međunarodne zajednice, Bošnjaci su od Bosne otrgnuti, a međusobom razdvojeni raznim viđenjima političkog dje-lovanja. Nejedinstvo i odsudnost konsenzusa sandžačke politike rezultiralo je dvije deceni-je unazad, raznoraznim štetnim posljedicama po interese sandžačkih Bošnjaka. U odsustvu matice i njene podrške sandžačka politika nije trajno definirana. U tom kontekstu, nastaju po-djele dirigirane od onih koje posebno ne dotiču interesi našeg naroda. Početkom ove decenije, pojavila se nova volja za okupljanjem Bošnja-ka, sastavljena od generacije slobodnih ljudi, riješena da nastavi tamo gdje se stalo.Bošnjački narod u Sandžaku je u mnogim teš-kim vremenima iznalazio načina da se izbori sa problemima vakta u kojem je egzistirao. U početku nesigurno, amaterskii ostrašćeno pre-ma politici sami sebi smo bili najveća prepreka ka jedinstvu. Naivno vjerujući lukavim uči-teljima kopali smo dubok rov između različi-tih idelogija i sebičnih interesa. To odrastanje iznjedrilo je političku volju koja je spremna i zrela da hrabro pozove na unutar bošnjačko pomirenje. Pomirenje podiže našu politiku na viši nivo i određuje istinske bošnjačke interese i volju naroda. A interesi naroda su pomirenje koje će omogućiti dugo očekivano jedinstvo.Sandžačko pomirenje i sandžačko jedinstvo – nemaju alternativu, kao što alternativu nema ni opstanak sandžačkih Bošnjaka na ovim pro-storima. Vrijeme stezanja pesnica je prošlo, va-kat je za otvorenu ruku prema svim autentič-nim predstavnicima Bošnjaka u Sandžaku

Sadržaj:

3. RIJEČ UREDNIKA:SANDŽAČKO JEDINSTVO NEMA ALTERNATIVU

4. NEZAPOSLENOST U SANDŽAKU

7. BUDUĆNOST IT SEKTORA U SANDŽAKU

12. DOKLE VIŠE DA ŠUTIMO?

15. OBRAZOVANJE I POLITIKA

18. U MRAKU SE SVJETLO ISTIČE JAČE

19. SANDŽAK U MEDIJSKOJ IZOLACIJI

21. SANDŽAČKI POGLED NA EVROPSKO PRAVO

24. STEĆAK I TAJNE SKRIVENE

28. KRATKO KROZ POVIJEST DUGE POLJANE

29. ZBORNIK RADOVA ISLAMSKA ARHITEKTURA U SRBIJI

32. SANDŽAČKA POEZIJA OSVAJA SVIJET

33. DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI

ADRESAGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZAR

TEL: 066/ 322-181, FAX: 020/322-181E-MAIL: revijasandzak@gmail.com

RUKOPISI IFOTOGRAFIJE SE NE VRAĆAJU

REDAKCIJA REVIJE SANDŽAK ODGOVORNA JE SAMO ZA STAVOVE IZNESENEU REDAKCIJSKIM RUBRIKAMA, ZA STAVOVE U OSTALIM TEKSTOVIMA ODGOVORNI SU POTPISANI AUTORI

Godina 1461. (od prvog pisanog spomena Novog Pazara) progla-šena je za godinu osnivanja gra-dova Novog Pazara, Sarajeva, Skopja i Šabca, od strane Isa-bega Ishakovića

Napomena: Ovdje donosimo iz-bor iz događaja za april mjesec, iz projekta Matice Bošnjaka San-džaka, pod rukovodstvom, ured-nika prof. dr. Šefketa Krcića. Na taj način, pored 24. aprila, dana izbora, pred Vama su događaji koji obilježavaju april.

2. 4. 1748. - U Užicu je pisac i ese-jist Šejh Muhamed Užičanin na-pisao prijekornu Poslanicu beo-

gradskom valiji Muhamed-paši. S obzirom na kritički stav pisca, koji beogradski valija, nije mogao prihvatiti, a i od straha da za njen sadržaj ne bude upoznat sultan (koji je imao respekt prema stva-raocima, posebno piscima) donio je fetvu za likvidaciju autora Po-slanice. Dželati su po naređenju beogradske paše dvije godine tra-gali po sandžačkim prostorima, za pjesnikom Šejh Muhamedom Užičaninom, koji se prvo krio sa svojom posadom u Akovu (Bije-lo Polje), a zatim su ga pronašli u selo Balotiće, kraj Rožaja, 1750. godine i tu ga na svirep način li-kvidirali. Interesanstno, na tom

mjestu i danas raste endemična crvena ruža, zvana “Jeremičak”, koji se ne može presaditi ni na jed-nom drugom mjetu. O ovom činu likkvidacije čuvenog pjesnika Šej-ha Muhameda Užičanina, postoji više legendi u bošnjačkom na-rodu. U znak sjećanja na velikog pjesnika Šejh Muhameda Užiča-nina, koji je nakon stotinu godina kasnije rehabilitiran, napravljena su tri turbeta: u Balotiće, zatim Vi-tomirici (kod Peći) i u centru Ro-žaja, kraj stare džamije. Poslanica ovog autora, je ušla u više izbora Retorike, ne samo u Turskoj, već i na prostorima ex Jugoslavije.

5

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

POVODOM 555 GODINA OD NOVOG OSNIVANJA NOVOG PAZARA

Prema Statističkom godišnjaku Republike Srbije, u protekloj 2015. godini, broj zapošljenih u Sjevernom Sandžaku poražavajuće je nizak.

Prema ovoj statistici, 238.787 građana koji žive u Sjevernom Sandžaku, tj. gradovima i opštinama: Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Priboj, Prijepolje i Nova Varoš, 159.765 građana je radno sposobno, od ovog broja njih 35.000 je zapošljeno ili 21,9 %, dok je ne-zapošljenih 78,09 % .

PROSJEČNA STAROST STANOVNIKA SJEVERNOG SANDŽAKA IZNOSI 38,4 GODINE.

Prema ovoj statistici, najtužnija situacija je u općini Tutin gdje je od 20 hiljada radno sposobnih građa-na zapošljeno tek nešto više od 14 %. Prema ovoj statistici, najmlađe stanovništvo Sjevernog Sandža-ka čine upravo stanovnici Tutina gdje je prosječna starost iznosi 32,1 godine.

Sa samo nekoliko procenata više na ovoj listi, kao najbolje ocijenjena nalazi se opština Nova Varoš gdje je od 11.204 radno sposobnih stanovnika zapo-šljeno nešto više od 26 %.

Novi Pazar koji prema ovoj statistici broji preko

100.000 hiljada stanovnika, i gdje je prosječna sta-rost stanovništva 33,5 godina, od ukupno 66.735 radno sposobnih zapošljeno je tek 15 hiljada ljudi ili 22,47 %, dok je broj nezaposlenih na rekordnom niskom nivou i iznosi 77,52 %.

Da je skoro identična situacija i u ostalim Sandža-kim gradovima pokazuju i podaci koji se odnose na Sjenicu, gdje je od 17 hiljada radno sposobnih, zapošljeno tek 3.000, nezapošljenost preko 76,88 %.

Prijepolje ima približno istu stopu nezapošljenosti kao i Sjenica i broji 76,18 %, u ovom gradu rad-no sposobnih stanovnika ima preko 25.000, a samo 6.000 je u radnom odnosu.

U Priboju je još teža situacija, ova općina, odmah iz Tutina, ima najviše nezapošljenih građana 78,84 % a radno sposobnog stanovništva u ovom gradu ima nešto više od 18 hiljada.

4

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

4

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

PREMA STATISTIČKIM PODACIMA NEZAPOŠLJENOST U SANDŽAKU

PREKO 78.09 %

BUDUĆNOST IT SEKTORA U SANDŽAKU

7

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

Univerzitet u Novom Pazaru ima se čime pohvaliti. Pored studijskih programa koji funkcioniraju po naj-višim standardima visokoškolskog obrazoavanja, potrebno je naglasiti ko su vrijedni ljudi zaslužni za to. Prof. doc. dr. Muzafet Saračević, rukovodilac Departmana za raču-narske nauke, na mjestu dekana je u svom prvom mandatu, i u mnogome je opravdao povjerenje, kako institu-cije, tako i studenata, kako ličnim na-predovanjem, tako i unapređivanjem svog departmana. Naš sugovornik je zasigurno jedan od najmlađih u ran-gu najuspješnijih ljudi računarske struke u Srbiji, što svjedoče sljedeći rezultati, a ovdje će biti navedeni samo neki od velikih:

Autor je preko 100 naučnih i stručnih radova, od kojih je preko 40 radova u međunarodnim i domaćim časopi-sima.

Svetska izdavačka kuća Taylor & Francis (U.K.) koja broji oko 2700 međunarodnih časopisa iz celog sve-ta, rangirala je njegov autorski rad “Decomposition of Catalan numbers and convex polygon triangulations”, na kojem se bazira njegova doktor-ska disertacija, u TOP 10 najčitanijih radova za 2014 iz oblasti Matema-tike i Statistike (TOP 10 Most Read Articles of 2014 - Category: Mathe-matics and Statistics: Computational Mathematics). Pored toga, navedeni rad je rangiran u TOP 10 najčitanijih radova za 50 godina postojanja časo-pisa - International Journal of Com-puter Mathematics (period od 1964. do 2014.).

Jedan je od urednika američkog na-učnog časopisa Interdisciplinary Journal of Information, Knowledge and Management (ISSN: 1555-1229) čiji je izdavač Informing science in-stitute Santa Rosa, California, USA.

Učesnik i autor desetina semianra, programa, usavršavanja i projekata, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Uspješno prošao kroz cjelokupan radni angažman na Univerzitetu u Novom Pazaru, gdje je obavljao funkcije i zvanja: saranik u nastavi, asistent i pomoćnik dekana za ra-čunarske nauke. Pored preuzimanja

rukovodstva departmana, također, je i izvršni urednik časopisa Univer-zitetska Misao.

S obzirom na skromno navedene re-ference preuzete iz vrlo bogate kari-jere Muzafera Saračevića, redakcija Revije “Sandžak” smatra posebno i važnim približavanje javnosti rad jednog od važnijih sektora u Sanža-ku, a to je IT sektor, koji će sve vise u budućnosti iziskivati potrebe za kvalitetnim i obrazovanim kadrom. U tom smjeru, pokazali smo interesi-ranje za rad departmana u prethod-noj godini, i interesiranje prema ak-tivnostima koje očejuju u narednoj:

1. Departman za računarske nauke je postigao određene rezultate u pret-hodnoj godini. Upoznajte naše čitao-ce sa sistemom rada i aktivnostima u prethodnoj godini.

Početkom prethodne godine, obnov-ljen je ugovor sa prestižnom Oracle akademijom i pokrenut treći specijali-zovani kurs za napredno JAVA pro-gramiranje. Pored toga, uručeni su sertifikati pomenute akademije iz oblasti baza podataka i java progra-miranja (osnovni i napredni nivo). Obuka je realizirana za više od 50 studenata, koji su uspješno savladali navedene programe na našem de-partmanu i dobili Oracle sertfikate.

Održana je međunarodna konfe-rencija “Pedagoški razvoj individue u eri informacionih tehnologija“, u orga-nizaciji Departmana za računarske nauke i Departmana za pedagoško-psihološke nauke.

U toku 2015. godine, imali smo pro-mocije drugog i trećeg broja našeg časopisa UNITE: University journal of

Information Technology and Economics. To je multidisciplinarni časopis koji je pokrenuo naš departman u sarad-nji sa Departmanom za ekonomske

nauke. Održana je promocija akre-ditovanog seminara “Podrška izradi i primeni multimedijalnih sadržaja u na-stavi TIO” u okviru prоjekata stаlnоg stručnоg usаvršаvаnjа nаstаvnikа, vаspitаčа i stručnih sаrаdnikа, podržan od strane Zаvоda zа unаprеđivаnjе оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа u okvi-ru Cеntra zа prоfеsiоnаlni rаzvој zаpоslеnih u оbrаzоvаnju Rеpublike Srbiјe.

Departman za računarske nauke je u prethodnoj godini bio i realiza-tor sedmog broja BADEN biltena u okviru “Balkan Distance Education Network - TEMPUS PROJECT: En-hancing the quality of distance learning at Western Balkan higher education in-stitutions”.

Naš departman je bio incijator uspo-stavljanja sistema za e-učenje i on je u toku 2015. godine znatno unapri-jeđen. Bitno je napomenuti da je na-stavni kadar sa našeg departmana bio aktivan po pitanju objavljivanja stručnih i naučnih radova u doma-ćim i međunarodnim časopisima. Aktivno su uzeli učešće i na nekoliko međunarodnih naučnih konferenci-ja.

2. Kakvi su planovi realizacije i koji nas projekti očekuju, kako do zavr-šetka ove, tako i u periodu nastupa-juće, sljedeće studijske godine?

U toku ove godine su u planu novi ugovori sa prestižnim akademijama iz oblasti informacionih tehnologija. Planirana je i promocija novog broja našeg časopisa, kao i promocija neko-liko udžbenika i naučnih monografi-ja. Pored toga, imamo u planu da po-krenemo TV emisiju UNITECH, koja će imati zadatak da prezentuje sve što je aktuelno i atraktivno iz oblasti programiranja, informacionih siste-ma, web programiranja, ravoja an-droid aplikacija i sl. U realizaciji tog projekta će, svakako, naši studenti aktivnije uzeti učešće.

U planu su i mnogi drugi projekti koji se odnose na saradnju sa Ra-čunarskim centrom Univerziteta u Novom Pazaru, a jedan od njih je unapređenje stručne prakse i uspo-stvljanje savremene računarske labo-ratorije.6

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

2. 4. 2003. – U Novom Pazaru preselio na ahiret profesor i pisac Mensrur Šačić (Žabren, Sjenica 1930 – Kraljevo 2003). Ukopan je dan kasnije na mezarju Gazilar u Novom Pazaru. Autor je više pu-blicističkih djela o Sandžaku.

3. 4. 1913. – U Beranama je otro-van ratni zločinac Avro Cemović (1864-1913), najerovtnije pod nare-đenjem crnogorskog kralja Nikole I, zato što je, kao upravitelj Plav-sko-gusinjske oblasti izvršio ge-nocid i nasilno pokrštavanje plav-sko-gusinjskih Bošnjaka, februara mjeseca 1913. godine.

5. 4. 1991. – Dan mladih. U Novom Pazaru, na sjednici Glavnog odbra Stranke demokratske akcije San-džaka donijeta odluka da se Boš-njaci ne odazivaju na regrutaciju i mobilizaciju za rat protiv nijednog jugoslovenskog naroda, kao i od-luka o osnivanju Bošnjačkog (tada Muslimanskog) nacionalnog vije-ća Sandžaka. U znak sjećanja na ovu važnu odluku, ustanovljen je Dan mladih.

7. i 8. 4. 1992. – U Novom Pazaru je, u organizaciji Matice Bošnjaka Sandžaka, Udruženja pisaca San-džaka i KDMS “Preporod” održa-na Prva konferencija bošnjačkih in-telektulaca Sandžaka, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije. Na Konferenciji je donijeta Rezolucija (koju je potpisalo 450 intelektula-ca), kojom se traži međunarodna intervencija u Bosni i da se zaštiti vojno, ova međunarodno prizna-ta država, koja je ujedno i matič-na država svih Bošnjaka. Nakov ove Konferencije, počeo je progon intelektualaca od strane srpsko-crnogorskog diktatorskog milo-ševićeviskog režima, zbog čega je usljedilo masovno iseljavanje i montirani sudski procesi.

9. 4. 1947. – U Šaronjima kod Tu-tina rođen je akademski slikar Nuradin Dino Trtovac, umjetnik internacionalne slave. Imao je na stotine izložbi u svijetu. Živi u Pri-zu i Zagrebu.

10. 4. 1941. – Tri boravka Rifata Budžovića Trša u Novom Pazaru. Tršo je dolazio u Novi Pazar tri puta: Prvi put 10. aprila 1941. godi-ne, kada se upoznao sa situacijom, razgovarao sa naprednim ljudi-ma ovog kraja. Iz Pazara se vratio preko Sjenice u Bijelo Polje; Drugi put, Tršo je došao polovinom maja 1941. godine. Ključni njegovi za-

daci su bili da se bliže upozna sa stanjem u gradu u cilju preuzi-manja mjera za osnivanje partij-skih ćelija. Prilikom ovog dolaska od svog partijskog kolege Hakije Zejnelovića je tražio veći politički angažman; Treći Tršov dolazak je sredinom juna 1941. godine, kada je formirao partijsku orgznizaciju u Novom Pazaru i pripremio teren za ustanak u Sandžaku.

13. 4. 2000. – Prijedlog zakona o popisu stanovištva. U svojstvu saveznog poslanika, predsjedni-ka Stranke demokratske akcije Sandžaka, dr. Sulejman Ugljanin, uputio Saveznoj skupštini SRJ Pri-jedlog zakona o popisu stanovniš-tva 2001. godine, koji se zahtijeva da se u Klasifikaciji obilježja naci-onalna pripadnost i maternji jezik uvrsti: „nacionalnost: Bošnjak“ i „maternji jezik: Bosanski“.

17. 04. 1996. – Dr Ejup Ganić, član Predsjedništva R.BiH i podpred-sjednik Federacije BiH, je u intervi-ju za Nezavisnu reviju “Sandžak”, izjavio: „Da će Sandžak biti jak en-titet. ... Mi sa Evropskom zajredni-com i Amerikom radimo na tome da svi građani Sandžaka imaju sva prava, što znači da moraju imati sva ljudska prava, prava politič-kog djelovanja, pravo automnog djelovanja i sve ono što jedan eniti-tet u Evropi dobija...”

19. 4. 1993. – U zaseoku Planjsko MZ Bukovica (gdje su do skoro živjeli Muslimani) kod Pljevlja, za-paljena je nova džamija, sagrađe-na 1967. godine. Ova džamija nije otvorena u zadnje vrijeme zbog nastale situacije. Zvanične vlasti su izdale jednu smiješnu izjavu da je pomenutu džamiju zapalila pti-ca. Pitamo se koja je to ptica? Ako možda nijesu “bijeli orlovi” koji djeluju unutar vojske Jugoslavije. Sredinom maja, ponovo iz Pljeva-lja, stižu haberi. Četničke diver-zantkse grupe su iz zasjede teško ranile pet Muslimana, koji su se (iz druge smjene rada) vraćali kombi-jem iz firme “Velimir Jakića.” za-tim nedaleko od sela MZ Bukovi-ce, još jedna džamija je do temelja srušena. Vlasti Crne Gore i Srbije nijemo na sve ovo gledaju.

20. 4. 1461. – Otvaranje konzulata Dubrovačke Republike u Novom Pazaru. Vijeće Dubrovačke Re-publike, 8. februara 1461. godine, imenovalo je Franju Gučetića sa dva pučanina (građanina) za kon-zule u Novom Pazaru. Njih trojica

su 20. aprila iste godine, označeni kao Konzulat Dubrovačke Repu-blike u Novom Pazaru. Ovaj da-tum, kojim se potvrđuje trajanje Novog Pazara kao političkog, pri-vrednog, kulturnog i regionalnog centra, ustanovljen je i obilježava se kao Dan grada Novog Pazara.

20. 4. 1941. – U Priboju je rođen istaknuti fudbalski AS internacio-nalac Mustafa Hasanagić. Proslav-ljeni igrač beogradskaog Partiza-na. Nenadmašni golgeter na 337 utakmica postigao 335 golova.

21. 4. 1879. – Donijeta Novopazar-ska konvencija. Novopazarskom konvencijom od 21. aprila 1879. godine, Austro-Ugarskoj je dato pravo na uspostavljanje vojnih garnizona u pojedinim dijelovi-ma Sandžaka (Priboju, Pijepolju i Bijelom Polju, koje je kasnije za-mijenjeno Pljevljima), dok je admi-nistrativna vlast i dalje ostavljena pod nadležnosti Osmanskog car-stva.

22. 4. 1935. – U Trijebinjama kraj Sjenice u Sandžaku, rođen je prof. dr. Rasim Muminović, jedan od posljednjih velikih europskih filo-zofa. Posebnu specijalizaciju imao je kod njemačkog filozofa Ernesa Bloha. Profesor filozofije i etike na Univerzitetu u Sarajevu, pred-sjednik Udruženje filozofa Bosne i Hercegovine. Jedan od najznačaj-nijih teoretičara nacionalnog iden-titeta Bošnjaka. Autor filozofskih djela najvećeg ranga, među kojima bi izdvojili “Uvod u filozofiju”, “Ethos i ljudsko bivstvovanje” i trilogiju “Filozofija ideologije”.

28. 4. 1992. – Skupština BNVS o Ža-bljačkom Ustavu. U Novom Paza-ru održana posebna sjednica Skup-štine Muslimanskog (Bošnjačkog) nacionalnog vijeća Sandžaka, na kojoj je izraženo neslaganje sa no-vim Ustavom Savezne Republike Jugoslavije (tzv. Žabljačkim Usta-vom) i donijeta odluka da musli-manski – bošnjački narod ne pri-znaje takvu državu, zbog toga što ona ignoriše njegovo postojanje.

30. 04. 1999. - U 16:20 h, za vrijeme NATO – kampanje bombardova-na je Murina (devet kilometara od Plava), strogi centar most i motel. Tragično stradali Mano Komati-na (1927) i Velenka Vučetić, kao i Milka Kočanović i četvoro djece iz porodice Knežević i Vuković.

DOC. DR. MUZAFER SARAČEVIĆ

Malo prođe pa nas sve zapljusne naslovna strana dnevne štampe u kojoj su mladi izgubili živote ili po-činili krivična djela zvjerskih raz-mjera, što nas najprije ostavi bez teksta. Odmah nakon toga kreće-mo sa analizama, kako onim “bir-tijaškim”, tako onim koje se po-dudaraju sa analizama sociologa, psihologa i patologa. Svi se drže nekog svog mišljenja, kako laici, tako i stručnjaci, a ono nije baš uvi-jek okosnica, niti služi pri pomoći rješavanju ovih problema. Porodi-ca je po funkciji ostala nepromjenji-va suština, ali čak i ona spada pod utjecaj generalnog stanja društva i sistema sveopćih vrijednosti u kojima egzistira. Prioritet utjecaja obrazovno-odgojnih institucija, te vjerskih i ideoloških instrumenata socijalno pozitivnog profiliranja pojedinca je također inertan kreta-nju koje diktiraju sustavi jednog si-stema. Pitanja, šta to mlade vodi u smrt ili kriminal, kruži, obilazi sve adrese i djeluje po sistemu zatvore-nog kruga, u kome se opći problem ne primjećuje i na njemu se zajed-nički ne radi, a to je – sistem. To je sistem koji mladog čovjeka profili-ra kroz prilike starijih koji su žrtve sistema.

MLADIMA SU OGLEDALO STARIJI. NA “NJIMA” NE VIDE PRAVDU ILI

NEPRAVDU SISTEMA, VEĆ USPJEH ILI NEUSPJEH NJIH SAMIH

Šta to utječe da mladi krenu “kri-vim putem”? Uzmimo primjer kako je vaspitanje porodice podre-đeno stanju sistema uopće.

Ispovjest jednog osamnaestogo-dišnjaka: „Kada se sjetim svog oca, sjetim ga se sa knjigom u ruci. Cijelog života je čitao, kuća nam je puna knjiga. On je diplomirani in-ženjer, bio je jedan od najboljih stu-denata. Nikada nije dobio posao u struci. Nikada nije ni shvatio zašto, jer su mnogi njegovi vršnjaci, a puno gori i studenti ali i ljudi od njega, prosperirali u životu. Godi-nama radi kao građevinski radnik i već je od tereta tog posla obolio. Nemamo nikada dovoljno novca. Znam da se on osjeća poniženo. I

ja se osjećam. Ne želim takav život po svaku cijenu.“

Ispovijest drugog vršnjaka: “Imam sestru koja je završila stu-dije medicine. Otac i majka su obični fizički radnici. Godinama su štedjeli da bi ona postala čovjek, kako kaže majka, kad već oni to nisu mogli biti – misleći na težak i oskudan život. Kako stvari stoje, ona je odličan student, ali kruže priče kako će posao morati da se kupi. Svi pričaju da je suma velika. Ne zna se ni kome ni šta, kažu taj-na je, ali se mora ako se hoće doći do posla. Roditelji su potišteni. Go-dinama su odvajali od hljeba da bi svoju mezimicu ponosno dočekali sa dilplomim. Da bi bili ponosti i sretni. Ali šta sad? Znam da se moji roditelji osjećaju poniženo. I ja se osjećam. Ne želim takav život po svaku cijenu.” Ispovijest tre-ćeg vršnjaka: “U mojoj školi ima par momaka koji dolaze sa skupim automobilima. To su moji vršnjaci. Zna se da su njihovi očevi: krimi-nalci, korumpirani službenici ili ološ što bi rekao moj otac. Među-

tim, iako sam lijepo vaspitan, mo-ram priznati da bih se rado sa nji-ma mijenjao. Moj otac radi u istoj službi sa ocem jednog od tih mo-maka koji voze besne automobile. Ne razumijem.. Otac mi je govo-rio uvjek o poštenju, i znam da se osjeća poniženo. I ja se osjećam. Ne želim takav život po svaku cijenu.”

Ispovijest četvrtog vršnjaka: “Gle-dam svog brata kako se nervira svaki dan. Završio je studije u dru-gom gradu koje je umnogome crpi-lo naš ionako tanak kućni budžet. Prije neki dan mi kaže da su ga na konkursu za posao u jednoj in-tituciji prešla dva momka koja su i po svim spobobnostima daleko ispod njega. Za jednog skoro cije-li grad govori da je faktički kupio diplomu, ali da mu je otac iskeši-rao neki ogroman novac za posao. Ovaj drugi je, kako kaže, ušao pre-ko neke političke stranke. Moj brat, kako stvari stoje, neće nikada do-biti posao, i počinje kao raditi kao konobar. Da, služiće onu dvojicu, koja će mu se sigurno smejati u lice dok ih bude usluživao. Ja znam da

MLADI SU ŽRTVE SOCIJALNIH FRUSTRACIJA

DŽENIS ŠAĆIR

OVIĆ

8

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

HARIS IBRAHIMOVIĆ

9

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

KOME PRIPADAJU EVROPSKI MASOVNI MEDIJI

se on osjeća poniženo. I ja se osje-ćam. Ne želim takav život po sva-ku cijenu.”

MLADE KVARI SISTEMAko navedene primjere gdje se mladi određuju prema: „Osjećam se poniženo..“ i „Ne želim takav život po svaku cijenu..” uzmemo u obzir da po tim smatraju neki krivi put kao model rješavanja socijal-nih frustracija kojima su podređe-ni, onda nam je jasno da se u nji-hovim pričama o stanju kojem su svjedoci krije odgovor na uzroke tih frustracija.

U POTRAZI ZA EGZISTENCIJOM I AFIRMACIJOM SRLJAJU U PROPASTU procjenama srazmjera koje se ogledaju u ekonomskoj isplativo-sti obavljanja jedne profesije ili o mogućnostima nekog drugog puta koji donosi “više”, mladi se nala-ze pred jednim izborom: nastaviti biti žrtva sistema ili pronaći put da mu se prilagode. Tako se u okruže-nju gdje je očigledan i dominantan običaj da nečasni i neobrazovani ljudi profitiraju u odnosu na časne i obrazovane ljude koji ne profiti-raju od svog rada, mladi se počinju baviti svojom egzistencijom na na-čin da pokušavaju “uspijeti”, ma koliko taj “uspjeh” bio moralno ili zakonski opravdan.

JEDNAKE ŠANSE SVIMA I JAK SI-STEM ŠANSI JEDNAKIH MOGUĆNO-STI – KAO GENERALNA PREVENCIJAMladi žele jednake šanse. To je ono što ih na prvom stadijumu prije svakog razočarenja ili kretanja u propast drži kao osnovni interes. Jaka država u kojoj se dječak neće stidjeti svoga oca koji je kao di-plomirani inženjer i intelektualac običan autsajder u odnosu na one stotinu puta gore od njega. Jaka motivacija dječaka koji se u školi ne susreće sa frustracijama gdje njegovi vršnjaci “bolje prolaze” jer su nečiji/e “kćeri i sinovi” pa za-tim sve “ostalo”, poruka je sistema da ga ne želi prepustiti nametnu-toj životinjskoj borbi za opstanak. Sistem pravde i razvoja, garant je spašavanja generacija mladih ljudi. U suprotnom, navedene so-cijalne frustracije biće uzrokom izbezumljenosti onog dijela omla-dine koja također ima pravo na normalan život u sistemu jednakih šansi i jednakih mogućnosti dostu-pnih svima.

Tri elementa prave moći u svijetu su mass mediji, internacionalne banke i politika. Ipak samo jedan od njih te prati na svakom koraku, u sobi dok gledaš televizor, u autu dok se voziš, na mobilnom, na računaru, kiosci-ma i svakom aspektu tvojeg života. Naravno to su mass mediji. Mediji su korijen moći koji se račva od jednog kraja svijeta do drugog. Od njih zavise cijene, jer kapitalizam se hrani reklamama, od njih zavisi politika, jer ko se vrti po novinama i emisijama taj i pobjeđuje. Sve što gledaš, čitaš, slušaš, pripada malom broju ljudi koji ne polažu račune nikom osim sa-mom sebi. Sloboda medija je u većini slučajeva samo obična gomila dvije riječi. Zamislite, od koga zavisi proizvod jedne fabrike? Od šefa i direkto-ra. Da li običan radnik ima uticaja na proizvod? Ne! Tako je i u novinama i televiziji, to što ćeš čitat i gledat zavisi samo od onog koji posjeduje me-dije i direkrtora odnosno urednika. Voditelji i novinari su većinom obič-ni radnici, bez stvarne moći i uticaja. Iza evropskih medija se podmuklo kriju tri imena, to je popularna Bonier grupa u Stokholmu, Axel Springier izdavaštvo, nekoliko porodica i milijarder Haim Saban. Svi oni posjedu-ju neprikosnovenu vlast u evropskim medijima. Možete ih naći samo na vrhovima forbsovih lista po bogatstvu i moći.

Bonier grupa je porodično medijsko preduzeće sa sedištem u Stokholmu. Osnovana još 1837. godine. Težište ovog medijskog giganta su izdavaštvo knjiga i časopisa. Osim toga posjeduju većinske akcije mnogih televizij-skih kanala kao tv4, Mtv media, i filmskih kuća kao što je Svensk Filmindu-stri. Posjeduju takođe 175 kompanija u 17 država. Bonier je najuticajnija medijska grupa u Švedskoj i Finskoj. Njihove novine i časopisi su, Bold Printing Group, Expressen, Dagens Industri, Dagens Nyheter. U Njemačkoj posjeduju izdavačku kuću Carlsen, Piper i arsEdition, Berlin Verlag i mnoge druge. Cijela imperija pripada akcionarskom društvu čiji je predsjednik od januara Jonnas Bonier. Porodica Bonier posjeduje gotovo sve skan-dinavske medije, i više od pola izdavačkih kuća u Njemačkoj. Bonier je jevrejska porodica iz Njemačke, koja se prvobitno prezivala Hirschel. Pre-zime mijenjaju kada se sele u Kopenhagen 1802. godine.

U Njemačkoj su svi mediji u posjedu svega tri porodice. Prva je porodica Springer, na čijem čelu je žena sa imenom Fride Springer. Njihovi su Bild, Bild am Sonntag, Bild der frau, Computer Bild, Welt, Welt am Sontag, akcije televizijskih programa, i n24 skoro cio kupljen. Kad smo već kod Springe-ra najčitanija novina Srbije Blic pripada takođe ovoj porodici. Zanimljivo je i to da je direktor Axel Springer-ag, Mathias Dopfner član američkog jevrejskog kongresa. Druga najmoćnija je porodica Mohn, na čijem čelu je takođe žena Liz Mohn, njima pripada gigant Bertelsmann. Mnogi misle da je Angela Merkel najmoćnija žena Evrope, ali to nije istina, ovo su najmoć-nije žene Evrope. Bertelsmann je Stern, Brigitte, veliki dio novine Spiegel, televizijski kanal rtl. I treća porodica je Burda. Hubert Burda Media njima pripada Focus, Bunte, Ard Buffet, Amica, Playboy, Elle i mnogi, mnogi drugi. Ostale televizijske programe većinom posjeduje izraelski milijarder Haim Saban. Haim Saban je interesantan, jer tragovi svih medija vode većinom ka njemu. To je čovjek koji je zajedno sa Rupertom Murdokom 2001. go-dine prodao Fox Family firmi Walt Disney za 5,3 milijardi dolara.

Mediji srednje i istočne Evrope su većinom u vlasništvu Ronalda Lau-dera, takođe Jevreja. Central European Media Enterprises je vodeća televi-zijska grupacija u istočnoj i srednjoj evropi. Ovom grupacijom vodi Ro-nald Lauder. U njoj spadaju svi poznatiji televizijsku programi Bugarske, Hrvatske, Rumunije, Slovenije, Češke i Slovačke. Medijima vladaju Je-vreji. Direktno ili indirektno. Napomenuo sam samo velike ribe, ima tu i mnogih sitnijih. Bavio sam se samo velikim imenima, jer većina ostalih su sestrinske firme. Uglavnom ovo su imena koja u bodljikavim žicama porobljavaju mozgove miliona ljudi.

11

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

Republika Makedonija je de-mografski izrazito heterogena država, kao rezultat njenog ge-ografskog položaja i historiskih događaja stoljećima unazad. Međutim u Makedoniji, kao i u većini država sa Balkana, stati-stički podaci iz prošlosti u tom pogledu ne nude dovoljno ele-menata da bi bili objektivni, te nisu precizni ili su tendenciozni u zavisnosti od političke kon-stalacije i potrebe vladujućeg režima. Po pitanju nacionalnog opredjeljenja i korišćenja naziva Bošnjak, Bošnjaci u R. Makedo-niji dijele istu sudbinu sa osta-lim Bošnjacima nekadašnje za-jedničke države Jugoslavije. U prošloj dekadi i po, Makedonija je kao nezavisna država proš-la kroz vrlo dinamičan period transformacije političkog, eko-nomskog i društvenog sistema, promjenama u Ustavu 2001. go-dine, prihvaćen je naziv Bošnjak kao ustavotvorni narod Repu-blike Makedonije. Ali moramo napomenuti da je dugogodišnji utjecaj nažalost imao negativne posljedice pri izjašnjavanju Boš-njaka u R. Makedoniji. O tome govori i podatak da se od popi-sa 1994. godine do popisa 2002. godine broj Bošnjaka povećao za 10.189 ili za 149,2%. Bošnjač-ki narod i danas živi na prosto-rima R. Makedonije noseći sa sa novim izazovima moderne civilizacije. Njihova teritorijal-na rasprostranjenost danas je od velike važnosti za njihovu budućnost kao i za opstanak od toga da postanu predmet stihijske asimilacije ili njihovog iseljavanja zbog mnogih nacio-nalnih, ekonomskih, društvenih i drugih problema. Stoga, Boš-njacima u R. Makedoniji je hitno potrebno rješenje o tome kako se oduprijeti ovim izazovima i kako adekvatno i organizirano se odbraniti asimilacije koja je na pomolu, ova analiza je jedan od tih koraka koji bi trebali biti ključni u opstanku Bošnjaka na ovim prostorima.

OPĆI KONTEKST U ZEMLJI

Politiziranost. Opća karakteri-stika društvenog angažmana u Makedoniji je politiziranost. To je djelimično zbog političkog sustava, te mladih i slabih in-stitucija države, a što je na sebe okusio svako ko je pokrenuo bilo kakvu društvenu inicijativu makar to bilo iz oblasti kulture, obrazovanja ili čak i regulisanja vjerskih prava i predstavljanja.

To je bio slučaj sa manjim et-ničkim zajednicama u zemlji, mimo Makedonaca i Albana-ca, a u koje spadaju i Bošnja-ci. Praktično vrlo je težak put ostvarivanja nekog političkog prava u zemlji ili rješavanje pi-tanja bez direktnog političkog i izravno partijskog artikulisanja tog istog pitanja. Ili u najmanju ruku direktna politička podrška od strane neke političke stran-ke. Ovo je važan podatak i isti je česti razlog zbog neuspešnosti neke društvene inicijative u ko-jima dobar dio spadaju i mnoga bošnjačka pitanja i njihovo sve-ukupno predstavljanje u Make-doniji.

Ona pitanja koja bi se u normal-noj državi riješila i preko nevla-dinih organizacija, građanskih incijativa ili sindikalnog organi-ziranja, u Makedoniji se mogu rješiti samo putem političko partiskog organiziranja. Ovo je važan razlog za pokretanje ini-cijative o konsolidaciji politič-kog predstavljanja Bošnjaka u R. Makedoniji kao odgovor na pitanje kako dobiti odgovor na mnoga bošnjačka pitanja i druš-tvene inicijative.

POSEBNOST POLOŽAJA BOŠNJAKA U MAKEDONIJI.

Jedan drugi važan razlog je i to da su Bošnjaci u Makedoniji nedovoljno brojni ili važni (kao Albanci, naprimjer), nemaju iza sebe snažnu matičnu državu koja bi se za njih angažirala (kao Turci, naprimjer), nisu samo kulturna zajednica (kao Torbe-ši, naprimjer) i konačno nisu u

dovoljnom broju nastanjeni u jednu ili nekoliko općina (kao Romi ili Srbi, naprimjer). Ova posebnost Bošnjaka čini da oni i za ostvarenja kulturnih, pro-svjetnih ili drugih prava moraju imati jaku političku predstav-ljenost na nacionalnoj razini, to jest na nivou cijele Makedonije. I da bez toga, Bošnjaci rizikuju političku asimilaciju u kolek-tivne političke identitete, prije svega Makedonaca ili Albanaca kao jedina dva moguća većinska modela predstavljanja u zemlji i to tiho i neprimjetno, normalno ostvarujući svoja individualna građanska prava kao građani Makedonije. Ovdje naznače-no kao „tiho i neprimjetno“ je posebno važno obrazložiti kao rizik za prestavljanje bošnjaka u ovoj zemlji, jer to se može do-goditi bez buke i galame što ne bi bio slučaj da se radi o drugim etničkim zajednicama u Make-doniji.

Nacionalni Bošnjački kontekst

Bošnjaci u Makedoniji su dio svih Bošnjaka na svijetu. Pod ovim podrazumijevamo:

1. Posjedovati zajedničku plat-formu i kako Bošnjaci Make-donije mogu u to najspremnije sudjelovatiPosebno je važno naglasiti da bez konsolidacije i svog politič-kog predstavljanja bošnjaci sa ovih prostora neće moći sudje-lovati kao ravnopravan i važan dio svih bošnjaka.

2. Posebnost ili karakteristike ovog dijela Bošnjaštva

Treba se posebno naglasiti po-sebnost i razlike Bošnjaka u Makedoniji u odnosu na one u drugim mjestima. Kao na pri-mjer, da Bošnjaci u Makedoni-ji nisu neznani ili zaboravljeni kao oni u Albaniji, nisu predmet osporavanja njihovog posebnog identiteta kao oni u Hrvatskoj, niko im ne osporava autentič-nost kao onima u Sloveniji ili Austriji i konačno: nisu dovolj-10

MAKEDONIJA - ANALIZA KONTEKSTA I POSEBNA PITANJA VAŽNA ZA KONSOLIDACIJU POLITIČKOG

PREDSTAVLJANJA BOŠNJAKA

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

no brojni kao oni u Sandžaku ili u Bosni.

3. Opći historijat Bošnjaštva i posebnost onog di-jela u Makedoniji. Pod ovim podrazumijevamo na potrebu obrazova-nja i upoznavanja Bošnjaka sa Bošnjaštvom, nešto što se svrstava u kulturno obrazovni proces ali gdje konsolidacija političkog prestavljanja može puno pomoći. Ta naglašenost historijata Bošnjaka u Ma-kedoniji je nešto posebno što se treba znati i naučiti ali i politički artikulisati u buduće.

LOKALNI BOŠNJAČKI KONTEKST-MAKEDONIJA

Koraci koje bi Bošnjaci trebali poduzeti u cilju brže konsolidacije i formiranja autohtonog bošnjačkog faktora u cilju pravilne i potpune artikulacije prava Bošnjaka u Makedoniji bi bili sledeći:

Istorija političkog djelovanja. Precizan i istinit historijat političkog predstavljanja Bošnjaka u Ma-kedoniji sa svim svojim uspjesima i posrtajima je nešto što pomaže u obrazloženju konsolidacije. Ukoliko analiziramo dosadašnji rad i aktivnosti bošnjačkih partija zaključit ćemo da je veoma malo ili skoro nimalo urađeno da se Bošnjaci integrišu i postanu ravnopravan faktor sa ostalim narodima u promjenama koja se dešavaju u društvu.

Opis aktuelnog političkog djelovanja. Pod ovim podrazumijevamo na detaljan opis i popis aktuel-nog društvenog potencijala Bošnjaka u Makedoniji. Šta sve oni imaju od političkih i društvenih organi-zacija i šta se sve od toga može uklopiti u inicijativi za konsolidaciju. Isto se može donekle napraviti i

neka vrsta popisa sa posebnim ličnostima Bošnjaka koji mogu dati svoj doprinos za ovu konsolidaciju.

Definiranje posebnih problema političkog dje-lovanja iz historijata i opisa, i nuđenje rješenja za iste. Pod ovim se misli da inicijatori i pomagači konsolidacije definišu dosadašnje probleme politič-kog predstavlanja Bošnjaka u Makedoniji i još će u procesu obrazlaganja dati nacrt modela za zaštitne mehanizme od ponavljanja istih. Evo dva primjera:

1. Nedovoljnost proširenja dosadašnjih politič-kih inicijativa. Jedan od problema neuspješnog predstavljanja do sada je i nedovoljna pokrivenost Makedonije od strane dosadašnjih političkih ini-cijativa što je jedan od razloga neuspjeha, stoga je potrebno još na početku preko inicijativnog odbora ponuditi široku društvenu inkluziju.

2. Privatizacija ili uzurpacija od strane tijesnog kruga ljudi dosadašnjih političkih inicijativa. Ovo je jedan od najčešćih slučaja posrtaja politič-kih inicijativa još na početku, zato je potrebno da inicijativni odbor ponudi moguće mehanizme i rje-šenja kako bi to onemogućili. Ovdje se može ponu-diti nešto nalik dejtonskom mehanizmu koji omo-gućuje međunarodnim predstavnicima u Bosni da svrgavaju predstavnike političkih stranaka ili neki drugi mehanizam ali koji neće biti protivrječan sa demokratskim legitimnim procesima ili procedu-rama. Drugi primjer bi bio „savjeti staraca, mudra-ca ili osnivača“ sastavljeni od ljudi koji, dali zbog profesije ili starosti sigurno neće imati svoje politič-ke ambicije: Akademici, hodže, sudije ili profesori.

AUTOR: Ramadan Ramadani

Skoro da ne prođe godina a da se ne raspišu neki izbori, parlamen-tarni, lokalni, predsjednički, izbori za savjete nacionalnih manjina. Ni ova godina nije bila izuzetak. U ci-viliziranom, pravno i ekonomski reguliranom i uređenom društvu, izbori su za većinu građana manje bitna stvar u životu jer im od izbo-ra i odabranih funkcionera uglav-nom ne zavisi kvalitet života zato što je njma već odavno sistem ure-đen, posao obezbijeđen, bezbjed-nost i ekologija su na visokom ni-vou a infrastruktura sređena. Zbog svega ovoga oni koji su bili u prilici da pogledaju izlaznost na izborima u nekoj civiliziranoj zemlji vidjeli su da je procjenat izlaznosti uglav-nom mali, jer su glasači slabo zain-teresirani za glasanje, pa skoro da nema razlike između kandidata, a u uređenom društvu kandidati nemaju ništa revolucionarno po-nuditi glasaču.,Kod nas je odavno postalo sve suprotno civilizaciji i uređenosti pa su izbori kod nas pi-tanje osnovnih pravila za kvalitet života. Pitanje posla, bezbjednosti, ekologije, obrazovanja, infrastruk-

ture i uopće preživljavanja, a sve je ovo na žalost dospjelo u ruke poli-tike i političara koji o svemu ovo-me odlučuju i oni su ti koji u naše ime odlučuju o svim pomenutim stvarima. Pošto su političari posta-li glavne face, umjesto da to budu naučnici, sportisti, humanisti, dok-tori, zanatlije, umjetnici, onda je bavljenje politikom postao glavni biznis i preokupacija mnogih koji svim sredstvima posežu da osvoje vlast, a kada je osvoje ne ispuštaju je ni pod koju cijenu.To nam govo-ri da je politika za većinu izuzetno unosna i isplativa stvar.Ta pojava nije mimoišla ni Sandžak a sa si-gurnošću tvrdim da je politička opsesija ovdje na ovim prostori-ma najizraženija, tako da političa-ri i njihove partije koje obnašaju vlast u gradovima Sandžaka svim sredstvima brane svoje pozicije, a mehanizmi čuvanja vlasti su im dostupni i oni ih iskorišćavaju na sve moguće načine. Tolika želja za pobjedom i daljim opstankom na vlasti su dokaz da većina njih ima i ličnu korist od vlasti čim po-sežu svim sredstvima ubjeđivanja

glasača. Pokušaću da se osvrnem na Novi Pazar glavni, najveći i po mnogome najznačajniji grad u San-džaku, bez namjere da potcijenim ili zanemarim ostale gradove u Sandžaku.To je grad u kojem sam rođen, živim, radim i nemam na-mjeru da ga napuštam, a želja mi je da i moji potomci ostanu u ovom gradu. Pošto volim svoj grad onda i primjećujem šta je dobro, a šta je lose, tako da me niko ne može ubjeđivati u nešto drugačije, i vri-jeđati moju inteligenciju i razum pričanjem bajki. Pošto sam bio u prilici da posjetim druge gradove i države, onda itekako znam da na-pravim paralelu šta je dobro a šta loše, šta je kvalitet a šta nekvalitet.

Bombarduju nas reklamom da živimo u “Evropskom” Novom Pazaru, ja bih volio da me osim u geografskom smislu, u ostalo ubje-de po čemu smo mi to “Evropski”. Da uporedimo Novi Pazar sa osta-lim gradovima u Srbiji, ili slučaj-no ako to smiju da se uporedimo sa Zapadnom Evropom. Volio bih da me ubjede da li ispunjavamo

DOKLE VIŠE DA ŠUTIMONIHAD KADRIĆ

12

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

13

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

evropske standarde ekonomije, eko-logije, infrastrukture, bezbjednosti, saobraćaja, higijene, obrazovanja, redovnog i kvalitetnog snabdijeva-nja vodom i strujom, zatim uređeno-sti ulica, trotoara, rijeka. Opocizija naravno kritikuje vlast i obećava da će baš oni biti ti koji će učiniti život boljim. Birači uglavnom sa strane merkaju, odmjeravaju ko je jači da bi se priklonili u zadnjem času onom za koga procijene da je najjači, neki gunđaju, govore kako ih izbori ne zanimaju i kako su svi isti, neki su već sada odabrali za koga će glasati.Tradicionalno upošljenici u lokal-nim i državnim organima glasaju za partije na vlasti, privatnici kao i njihovi radnici glasaju uglavnom prema nekom svojem interesu, dok nezapošljeni su često i najpasivniji kada su izbori u pitanju jer su mno-gi od njih bili iznevjereni, obmanuti pa su zato takvi uglavnom nezain-teresovani za glasanje. Ako uzmemo u obzir one koji su se opredjelili za koga glasaju i one koji ne izlaze na glasanje, sa sigurnošću tvrdim da su nezainteresovani u velikoj većini u odnosu na bilo koju drugu opciju.U daljem nastavku teksta obratio bih se nezainteresiranim, koji smatraju da njihov glas ne mijenja kvalitet njihovog života. E pa gospodo ne-zainteresirani, onaj ko će biti na vla-sti je najodgovorniji, upravo za vaš kavalitet života. Ekonomska kriza je očigledna i za nju čovjek djelimično može preuzeti sopstvenu odgovor-

nost i krivicu, dok kriza savjesti, morala, karaktera je u apsolutnoj čovjekovoj nadlježnosti. Apsolutna krivica je na pojedincu. Zapravo ta vrsta krize je zahvatila naše društvo, pa ljudi okreću glavu na zlo, neprav-du, nekvalitet. Mnoge takva pojava ne dotiče jer zašto bi njih interesirao problem komšije, sugrađanina kada je takvima bitno samo da je njima dobro. Mali je broj onih koji će reagi-rati i otkloniti ili barem pokušati da otklone problem i nepravdu, malo je onih koji će govoriti o nepravdi i ukazivati na nju, a na žalost ima onih koji nemaju ni najniži stepen ljudskosti, pa ne preziru u svojoj duši ni zlo. Ljudi se ne boje Boga već ljudi i to onih ljudi koji imaju neku vlast, a na toj vlasti su ih opet doveli ti isti ljudi koji se boje i plaše vlasto-držaca. Neumijem ni sebi da odgo-vorim čemu ovolika poniznost ljudi koji se zahvaljuju asfaltu, banderi, radnom mjestu, uličnom osvjetlje-nju. Zahvaljuju se onima koji su plaćeni da to urade a sve što urade opet je to od mojih i vaših para. Put-na infrastruktura se izvodi od naših para koje ostavimo kupujući gorivo, registrujući auto, plaćajući struju i ostale komunalije, zatim razne vrste taksi i poreza koje plaćamo. Dakle, ja i ti dragi moj ponizni brate im da-jemo unaprijed pare da nam sve to urade što drugi gradovi dobiše prije nekoliko decenija i čemu toliko za-hvaljivanje. Jedan dio sredstava koje koriste za izvođenje radova su od

kredita koje ćemo opet ja i ti plaćati a ima i sredstava koje su dobili od donacija ili sadake. Ovdje je nivo ob-razovanja pao na najniže grane, zato što je sve izvještačeno, pa se partij-ska pripadnost vladajućoj stranci uzima u obzir za zapošljenje i za ostanak na poslu, a kada nestručna lica rade nekvaliet je neupitan.

Vratimo se unazad dvadesetak go-dina gdje želim podsjetiti da je grad-ska robna pijaca ovaj grad spasila od gladi. Na njoj su robu prodavali svi trgovci koji su robu donoslili iz ino-stranstva kao i lokalni proizvođa-či odeće i obuće, sve je tako počelo a od toga su imali koristi svi, i oni koji su direktno prodavali kao i svi ostali, jer bi novac ostajao u našem gradu. E možda si baš ti novac zara-đivao na toj pijaci, da baš ti koji ovo čitaš si za jedan pijačni dan zaradio kao sada za nekoliko mjeseci. E toga više nema jer dok si ti trgovao niko nije mislio da unaprijedi tvoje poslo-vanje i tvoj radni prostor a onaj ko rukovodi gradom za to je zaslužan, možda te zbunjujem pa se pitaš kako to da ti opština poboljša poslovanje i da proda tvoju robu, evo kako. Sje-ćaš li se desetina, stotina autobusa i auta koji su dolazili u Novi Pazar da trguju, e pa podsjetit ću te da ta vozila nisu imala gdje da se parki-raju nego bi redovno bilo zakrčenje saobraćaja a za njihovo uredno par-kiranje nije imao ko da misli. Kada bi ti kupci došli do pijace zatekli bi

OBRAZOVANJE I POLITIKA SENADIN HALITOVIĆ

15

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

Želim prikazati našim čitaocima, našim Bošnjacima, usku povezanost politike i obrazovanja. Prije nego što iznesemo korelaciju politike i obrazovanja, želim obja-sniti šta je to obrazovanje, a šta politika.

OBRAZOVANJEPored obrazovanja, koje je jedno od tri pojma koji svo-jim značenjima pokrivaju jedan neosporno važan dio društvene stvarnosti, su i vaspitanje i socijalizacija. Ove tri pojave su vrlo srodne.

Socijalizacija je složen i slojevit proces koji planski i sistematski sprovode porodica, škola i društvena za-jednica kako bi se socijalno nezrela djeca postepeno osposobila za život u socijalnoj zajednici. Osnovni cilj procesa socijalizacije je da novi članovi društva putem učenja i u interakciji sa roditeljima, nastavnicima i lič-nostima iz kulturnog i javnog života, nauče onaj tip ponašanja i međuljudskih odnosa, koji su karakteri-stični za datu kulturu, uz široku mogućnost adaptacije na nove životne uslove. Prema savremenim shvatanji-ma, proces socijalizacije uključuje i proces individua-lizacije pod kojim se podrazumijeva sposobnost poje-dinca da prevazilazi postojeću socijalnu datost i da se mijenja u skladu sa sopstvenim potrebama. Najvažniji faktori socijalizacije su: porodica, škola, kao i šira so-cijalna zajednica sa svojim formalnim i neformalnim institucijama.

Vaspitanje je uži pojam od socijalizacija, ali širi od obrazovanja. Vaspitanjem se bavi pedagogija. Vaspi-tanje je teško definisati. Prema E. Dirkemu, vaspitanje je akcija koju starije generacije vrše nad onima koji još nisu zreli za društveni život. Ono ima za cilj da iza-zove i razvije kod djeteta izvjestan broj fizičkih, inte-lektualnih i moralnih stanja koje traži od njega poli-tičko društvo u cjelini i specijalna sredina kojoj je ono posebno namijenjeno. Vaspitanje je teško razumjeti i nemoguće zamisliti bez cilja (namjere). Vaspitanje je

sredstvo za ostvarivanje cilja. Vaspitanje je sredstvo pomoću koga se razvija i formira ličnost. Vaspitanje je neophodna osnova za obrazovanje. Obrazovanje je sastavni dio vaspitanja.

Obrazovanje je proces prenošenja i sticanja znanja i vrijednosti o prirodi i iz prirode, o društvu i iz druš-tva, o čovjeku i njegovom mišljenju, i o religiji i nje-nom učenju. Ono je i proces razvijanja i formiranja raznovrsnih, čovjeku neophodnih, navika i umenja, kakve su higijenske, radne, kulturne, intelektualne, vjerske i drugo. Znanja i vrijednosti, navike i umenja, pretpostavka su, osnova i temelj za:

Trajno poboljšanje strukture psihičkih dispozicija i nji-hovo trajno zadržavanje kod svake ličnosti, posebno za razvijanje umnih i saznajnih sposobnosti ličnosti.

Izgrađivanje osnove za formiranje pogleda na svijet.

Obrazovanje omogućuje vaspitanje, zbog osnove kakvu predstavlja i za razvoj čovjekovih moralnih i estetskih vrijednosti i fizičkih sposobnosti. Obrazova-nje se pojavljuje istovremeno i kao proces prenošenja i kao proces usvajanja znanja i vrednosti. Znanja i vred-nosti se prenose na druge, na one koji su u procesu ob-razovanja. To pretežno čine profesionalne društvene grupe, nastavnici ali i ne samo oni. Oni koji usvajaju takva znanja i vrednosti to čine svjesno, aktivno i kri-tički, težeći da što više znanja i vrednosti usvoje.

14

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

neuređen prodajni prostor, nepokri-ven, pa bi kupci i prodavci bili izlo-ženi kiši, suncu, hladnoći a na tlu si imao ili blato ili prašinu. Kada je kupac i prodavac zadovoljan, onda mu često ovo ne zapadne za oko, ali jedno se sigurno pamti, a to je da je taj kupac koji je ostavio novac u Novom Pazaru sa kupljenom robom bio zaustavljen na putu prema Srbiji, čime je maltretiran a roba mu često oduzimana. E dragi moj brate, nije imao ko da stane u zaštitu tvojem poslu pa ti se kupci iz Srbije okrenu-še drugim mjestima a pijaca umire li umire. Veliki broj ljudi se tada zapo-slio kod proizvođača odeće, obuće, namještaja,z atim u firmama koje se bave prevozom a svi oni svoje proi-zvode i usluge počeše nekako da pla-siraju na tržištima u okruženju. Sve je to lijepo išlo, vlasnici zabogadiše a radnici su od plate pravili kuće, kupovali automobile. Posljednjih godina i ta privredna grana umire, gazde su uložili ogroman novac u objekte, mašine, vozila i ostali bez gotovine misleći da će posao uvijek cvjetati. Počeše da se gase jedna po jedna fabrika pa i tvoja, da baš tvoja koji ovo čitaš a još uvijek si nezain-teresiran. Možda si bio prevaren pa ti se sve smučilo, ali nadu položi u to da ti može pomoći neko ko misli na tebe, da bi obnovio tvoj posao ako do sada za tebe niko nije mislio, a trebao je. Evo kako je trebao, kod nabavke sirovina i plasmana goto-vih proizvoda poseban značaj ima putna infrastruktura koja ako je do-bra i umrežena olakšaće transport i smanjiti trošak, na dvadesetak km od grada je pruga a povezivanje sa njom bi u velikoj mjeri olakšalo i po-jeftinilo transport roba. Na mnogim sajmovima preduzetništva gdje se sklapaju ugovori o poslovnoj sarad-nji općina nije učinila nikakvu sponu u povezivanju trgovaca a takve stva-ri mogu da pomognu kada bi znali i htjeli. Općina je morala, kroz razne programe i pomoć, nagraditi one firme koje su zapošljavale veliki broj radnika i unaprijediti njihov rad, da do tih fabrika uredi kompletnu infa-strukturu, da fabrike imaju kvalitet-nu struju a ne da im se kvare mašine zbog nekvalitetne struje, da se urede sistemi prećišćavanje otpadnih voda koje iz kamenjara izbacuju otpad u rijeke. Vlast je morala da pomogne uvoznicima kao i izvoznicima oko papirologije, i u edukaciji tih radnji, nelojalne i neozbiljne privrednike da sankcioniše, kako bi ozbiljni i odgo-vorni radili, da se ukaže potreba me-đusobne trgovine, a ne da nam dola-ze iz drugih gradova i država razni

avanturisti, sa namjerom izvlačenja novca odavde, da li je ovoliko pri-sustvo kineskih trgovaca normalna stvar, naravno da nije, a vlast je ta koja može i tu uvesti red. Obraćam se i tebi čovječe sa sela, koji si pasi-van pa ni tebe ništa ne zanima. Ne-kada si od svoje proizvodnje voća, povrća, mesa, mlijeka, meda, kao i od prerađevina istih mogao da živiš, porodica ti je bila na okupu i nisi željkovao nikog iz porodice. Pogle-daj danas njive ti neorane, voćnjaci zapušteni, stoku si smanjio na jedno ili dva grla, penziju nemaš a djeca ti se odseliše u inostranstvo. Da li si se za to borio kroz život, da tvoja muka i trud nemaju nikakvu korist, a da se sa djecom viđaš jednom do dva puta godišnje po desetak dana. Da si imao odgovornu vlast ona bi ti uredila puteve do sela, otvorila zadruge i otkupne stanice za otkup tvojih proizvoda pa bi cijela tvoja familija radila i bila na okupu. I ti si kriv za to što si pogrešno birao ili često nisi nikog birao jer si mislio da je tvoj glas beznačajan. Obraćam se i tebi majko koja šalješ dijete u školu i kažeš da i tebe ne zanima društvena aktivnost. Znaš li ti majko da ti di-jete na putu do škole veći dio puta ide ulicom umjesto trotoarom, jer su totoari odavno postali parkirališta i mjesta za trgovinu, onaj ko je za-dužen da uvede red u tom sistemu je nezainteresiran, jer on ne želi da se zamjera sa ljudima koji mu mogu biti potencijalni glasači. Na putu do škole, ili u povratku kući, često je mrak jer je ulična rasvjeta neisprav-na, neispravni su i semafori i neobi-lježeni pješački prijelazi, pa ti dijete rizikuje život dok prelazi ulicu.I kada sve te prepreke i barijere pro-đe i dođe do škole, e tu ga čeka na-stavak opasnosti. Za vrijeme odmo-ra, uglavnom djeca izađu da kupe neku užinu, e onda kreće novi pro-blem, hrana koju naša djeca kupuju je uglavnom nekvalitetna, bajata i opasna po zdravlje. Ni tu nadlježni organi nisu poradili ništa da uvedu standard u proizvodnji i skladište-nju hrane. Iza ćoška oko škole tvoje dijete je izloženo novoj opasnosti, tu ga vrbuju razni mangupi koji mu u početku nude cigare a sve se zavr-šava time da mu na kraju prodaju drogu. Ako i drogu preživi, e onda obrazovni sistem sigurno neće, to će ga dotući, jer ako ga obrazuje i uči neki novozapošljeni partijski milje-nik, tu neće ništa naučiti, jer taj se nije zaposlio na osnovu znanja, već nekih drugih kriterijuma. Čak i oni odgovorni i pošteni predavači često pokleknu pred sistemom i postaju

nemoćni, a obrazovni sistem je kod nas takav da se planski radi na otu-pljivanju i zaglupljivanju naše djece. Obraćam se i tebi koji imaš svijest o ekologiji i voliš čiste ulice i rijeke, pa zar ti da budeš nezainteresiran, kada je na svakom koraku dokaz prljavštine i neuređenja. Obraćam se i tebi koji imaš auto, a takvih nas je većina, pogledaj samo kakvim ulicama voziš auto, mnoge su neas-faltirane a one koje imaju asfalt su uglavnom oštećenje, jer podloga nije dobro urađena, a i tanko je asfalti-rano. Ako se nekakao dokotrljaš do grada, e čekam te da nađeš parking, naravno da je to često nemoguća misija, jer vlasti rasprodaše svu imo-vinu pa sada i kada bi htjeli nemaju gdje da prave parkirališta. Zar te i to ne dotiče pa saginješ glavu i govoriš svi su isti neću da glasam. Obratiću se i tebi koji si zavolio sport i želiš da se ispravno razvijaš da zdravo živiš, kažeš da i tebe sve ovo ne zanima. Ako si nekakao svojim zalaganjem i trudom naučio da barataš loptom ne znam samo da li će ti to pomoći da budeš u prvom timu fudbalskog nam kluba, koji osim naziva ništa nema sa Novim Pazarom. Zar te ta i druge nepravde ne dotiču pa si i ti nezainteresiran. Obraćam se i vama koji se po raznim osnovama zapo-sliste u nekoj opštinskoj ili državnoj firmi, većina vas je odana partiji na vlasti, ma ko bio tada na vlast. Čemu tolika poniznost i strah među vama pa se toliko zahvaljujete vlastodrš-cima, zar da do kraja života budete pred nekim direktorom ponizni i uplašeni za aktivnosti van radnog vremena.

Ovo nije poziv da se podržava odre-đena politička opcija, već poziv da se otrgenete pasivnosti i nezaintere-siranosti, a svakoj vlasti je namjera da te otupe i učine te nezainteresi-ranim za društvene događaje, jer njima ne odgovara da ti vidiš njihov nerad i nekvalitet. Često ističeš svi su isti, nemam koga da podržavam, e pa ako kažeš svi su isti onda ko-mentariši one koji su bili i sada su na vlasti, dok za neku drugačiju po-nudu ne znaš kakva je dok ne dođe na vlast, pa nju izuzmi iz komenta-ra: svi su isti. Neću ti reći da je neka opcija bolja od one druge ali ti mogu reći je drugačija, dakle postoji i nešto drugačije što neznamo kakvo je dok ne probamo. Ne možemo komen-tarisati na primjer ukus neke hrane dok je ne probamo, ako nam se do-padne opet ćemo je jesti, u suprotno-me mijenjamo jelovnik.

ASFALT SENADIN HALITOVIĆ

17

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

16

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

Škola i obrazovanje su dva različita fenomena. Obrazovanje (koje, do-sljedno naprijed navedenom, obu-hvata i vaspitanje) i cilj konstituišu pojam škole, dok škola nije konsti-tutivni element pojma obrazovanja. Ovako shvaćeno obrazovanje, na pojavnom planu, starije je od škole. Ono se i odvija prije, poslije i izvan škole. Sa pedagoškog stanovišta, škola je institucionalizovana forma obrazovanja. Sa socijološkog sta-novišta, škola je društvena (javna) ustanova ili institucija društva. Nju društvo/država organizira kao spe-cijalnu ustanovu za što uspešnije ob-razovanje. U savremenom društvu, škola, ili bolje rečeno, školski sistem, predstavlja javnu ustanovu čiji se osnivanje i rad odvija pod uslovima koji su propisani zakonom svakog pojedinačnog društva/države.

POLITIKAPolitika, po općoj definiciji, jedan je od najopštijih pojmova sveukupne društvene misli. Kao ljudska djelat-nost ona je u čovjekovoj svakodnev-nici svih epoha i svih dosadašnjih zajednica. Za potrebe analize, odno-sa obrazovanja i politike uzet je pri-stup iz ugla socijologije obrazovanja, što će reći da on treba da bude savre-men i aktuelan. Uzećemo savreme-no određenje politike, njenu funkci-ju i obilježija. Porijeklo riječi politika je u starogrčkom jeziku. Danas riječ politika je razgranala svoje značenje i prema spolja i prema unutra. Od izvorno unutrašnjih odnosa u poli-su, ona je počela da označuje javnu djelatnost na svim nivoima orga-niziranja-nastupanja od lokalnog i regionalnog do državnog, međuna-rodnog i svjetskog. Imamo još, i po-red unutrašnje i spoljašnje politike, i finansijsku politiku, ekonomsku politiku, socijalnu politiku, kultur-nu politiku, ali i obrazovnu politiku ili (pravilnije) politiku obrazovanja, a kod nas još više prihvatljivije pro-svetna politika.

Politika se može definirati kao dje-latnost javnog odlučivanja u zajed-nici o svim poslovima koji se tiču njenog opstanka, funkcioniranja i razvoja. Ona ima svoje tri konstitu-tivne oblasti:

Vladavinu,

Interes,

Javnost.

Vladavina očitava političku moć, interes političku participaciju, a jav-

nost slobodnu političku komunika-ciju. Također, vladavina se oslanja na sistem ustanova izvršne i uprav-ne vlasti, što je država u užem smi-slu riječi; interes se realizuje posred-stvom predstavničkih i zastupničkih tela; javnost funkcioniše na osnovu neposrednog i posrednog opštenja građana. Sve ustanove i delatnosti u ove tri oblasti podjednako se naziva-ju političkim.

Politika podrazumijeva političke su-bjekte, to su država i narodne mase, političke stranke, društvene klase i drugi. Politika ima i sredstva po-litičke djelatnosti, ona su raznovr-sna: ekonomska, pravna, moralna, religijska, propagadna, ali i vaspit-na i obrazovna. Politika ima i jedno specijalno sredstvo a to je država. Politika je prožeta ideologijom, tj. političku ideologiju treba shatiti kao skup ideja o politici i državi. Politika se može shvatiti i kao „ OBEĆANJE BEZ POKRIĆA“. Vođenje politike je vještina sa brojnim psihološkim mo-mentima.

OBRAZOVANJE I POLITIKAOdnos obrazovanja i politike, po-smatran u savremenom trenutku, je vrlo složen. I obrazovanje i politika imaju isti objekt djelovanja i utjeca-ja, a to su čovjek i društvo. Odnosi između obrazovanja i politike mogu se postaviti u dvije ravni posmatra-nja i analiziranja. Prva ravan je ona u kojoj je politika domen obrazovanja, a druga ona u kojoj je obrazovanje domen politike.

Učenje činjenica o politici i iz politi-ke, ko god da ih uči, bilo gde da se uče i u bilo kom obliku da se uče, or-ganizirano ili neorganizirano, u ško-li ili van nje, sredstvima masovnog komuniciranja i/ili u okvirima kon-stituelnih formi-obrazovanje je. Ob-razovanje je posrednik između po-litike i pojedinca. Bez obrazovanja, znanja iz politike i o politici ostala bi nedostupna i verovatno nepozna-ta čoveku. Čovjek bi ostao politički nepismen. Iako se znanja o politici upoznaju i usvajaju u obrazovanju, vaspitanju i socijalizaciji, kao jedin-stvenom procesu u svoj njegovoj ši-rini i razuđenosti, škola se najčešće označava kao osnovni subjekt stica-nja znanja o politici i iz politike, da-kle, političkog obrazovanja ili, poli-tikološkom terminologijom rečeno, kao osnovni agens političke socijali-zacije. Dužnost škole je da učenike upozna sa naučnim saznanjima o politici kao djelatnosti i na toj osno-

vi razvije kritičko političko mišljenje sposobno da razlikuje stvarno i mo-guće.

Osnovni odnos obrazovanja i poli-tike, u ravni u kojoj je obrazovanje domen politike, tiče se politike ob-razovanja. Ona se ponekad naziva i vaspitna, obrazovna ili prosvetna politika, iako ovi nazivi ne pokriva-ju apsolutno identičnu oblast-varija-cije postoje. Politika obrazovanja se može odrediti kao ukupnost princi-pa, odnosa, puteva, oblika, mjera i instrumenata kojima se obezbjeđuje i usmjerava razvoj vaspitanja i obra-zovanja u funkciji i interesu svih čla-nova društvene zajednice i global-nog društva u cjelini. Sve je u skladu sa globalnom politikom društva, ali i u skladu sa socijalnim, ekonom-skim, kulturnim i naučnim ciljevima i potrebama i njima odgovarajućim politikama.

Kada se vaspitna politika usmjeri na vaspitno-obrazovne ustanove-škole i prosvetu, naziva se prosvetna po-litika. Prosvetna politika je dio opće i vaspitne politike i izraz je određe-nih konkretnih interesa. Zapisana je u političkim programima, školskom i prosvetnom zakonodavstvu, ali se očituje i u cjelokupnoj organizaciji školskog sistema. Prosvetna politika je i politika izgradnje školske mreže, način upravljanja školom, način pri-premanja i usavršavanja prosvetnih radnika. Ona je rezultat općih poli-tičkih i društvenih prilika u jednoj zemlji. Prosvetna politika može biti više ili manje konzervativna ili više ili manje progresivna. Zato je pro-svetna politika uvek bila područ-je političkih borbi, izbornih i onda kada izbora nema.

Da bi Bošnjaci u 21. vijeku, u vijeku kada znanje i informacije dominira-ju, bili što više uspješniji na svakom polju počev od porodice pa sve do ekonomskih, a i vjerskih visina, po-trebno je jako, slobodno i čisto obra-zovanje u pravom smislu ovih riječi. Kroz ovu naučnu analizu možemo zaključiti: da bismo imali odlično obrazovanje, obrazovanje dostojno 21. vijeka, moramo imati u našim ru-kama, rukama naših pravih iskrenih političkih predstavnika, političke mehanizme. Zato, Bošnjaci, dobro razmislite kome dajete svoje povje-renje na predstojećim izborima.

U izradi ovog teksta korišćena je raznovrsna literatura, a ona koja prednjači jeste od prof. dr. Miomira Ivkovića.

Riječ asfalt je grčkog porijekla (Grč. asphaltos) i znači „bez padanja“. Čudan prijevod ima riječ asfalt, „bez padanja“. U našem narodu ri-ječ asfalt ima drugačije značenje, a i prijevod. Asfalt znači sreća, buduć-nost, život, izbori, hrana, vlast...Napravimo paralelu između stvar-nog značenja riječi asfalt i znače-nja riječi u našem narodu. Asflat u stvarnom, normalnom i civilizova-nom svijetu znači samo cesta, čvrsto tlo po kojem se gazi, vozi, živi, radi, voli...i ništa više. A u našem naro-du ovo „bez padanja“ za vladajuću političku grupu ljudi znači „bez pa-danja“ sa vlasti. Opšte je poznato, izbore i glasove građana Sandža-ka upravo dobijaju oni koji asfalt obećavaju, već 30 godina. Čudne li sličajnosti da prijevod riječi asfalt upravo znači „bez padanja“. Na-šem Sandžakliji, Bošnjaku, asfalt je jaram XXI stoljeća.Naš narod u većini živi samo za as-falt. Ne pita naš narod kakvu vodu pije, a svi znamo da ispod tog tan-kog asfalta voda protiče kroz azbes-tne cijevi. Ne pita naš narod ko pla-ća taj asfalt, a svi znamo da ga baš mi, porezni obveznici Republike Sr-bije, plaćamo već jedno stoljeće. Ne pita naš narod da li se asfalt jede, a svi znamo da je asfalt produkt ka-menog brašna i bitumena. Za hljeb je potrebno čisto bijelo brašno koje je produkt neke žitarice.A opet i stalno asfalt pobjeđuje. Do-kle to ne znamo, valjda kad se sve asfaltira. Mada ako samo za asfalt živimo strah me je da će taj asfalt pust ostat.

SANDŽAK U MEDIJSKOJ IZOLACIJI

PROF. DR. ŠEFKET KRCIĆ

19

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

U susret prijevremenim izborima u R. Srbiji

Malom broju građana R. Srbije je poznato, zbog čega su raspisa-ni ovi prijevremeni izbori za 24. april t.g. Upućeniji u strukturu i dinamiku balkanskog društva smatraju, da su moćnici raspisa-li izbore, da bi se obračunali sa vojvođanskom političkom eli-tom, a drugi su mišljenja, da je to prilika da još jednom produže vlast! Očigledno, to neće ići baš tako lahko, kako su to mislili ve-likodostojnici, ni u jednom ni u drugom slučaju. Bez obzira što je velika medijska presija nad opo-zicijom i što se Sandžak perma-nento puno stoljeće nalazi u izo-laciji. Pojavom novog političkog subjekta iz Sandžaka, Muamera Zukorlića na političkoj sceni Sr-bije, daje nadu, vjerujemo, da će podstaknuti sve građane, koji su ranije bili apstinenti, da masov-nije izađu na izbore i podrže de-mokratske snage, kako bi politič-ke promjene došle do izražaja.

IZBORI: IZAZOVI ZA DEKOLONIZACIJU SANDŽAKA

Bez sumnje, sada Srbijom vlada-ju lažni Europljani. Na sceni su došli poznati desničari koji se čas udvaraju Moskvi, a čas Briselu i Vašingtonu. Konkretno, ovi izbori za Sandžak mnogo znače, kako bi građani ove euro-regije (koja je po-dijeljena vještačkim zidovima i že-stokim punktovima između Srbije i Crne Gore), da konačno pogledaju gdje su i kako da izađu iz vjekov-nog kolonijalizma. Da podsjetimo, starije, a upoznamo mlađe čitatelje, kolonijalizacija Sandžaka je zapo-čela sredinom 1912. godine, a ista i dan danas traje, bez obzira što je ti-jekom Drugog svjetskog rata funk-cionirala svojevrsna “partizanska” autonomija Sandžaka. U tom kon-tekstu, prilika je da se demokratski i pravno na regularan način građa-nima Sandžaka ispravi nametnuta nepravda. Međutim, u režimima Srbije i Grne Gore to je veoma teš-ko, koji su rehabilitirali ratnog zlo-činca Dražu Mihajlovića, a u toku je proces rehabilitacije fašističkog predsjednika Vlade M. Nedića (gdje u toku suđenja pred Palatom

pravde u Beogradu, dok pišem ove redove, dvije suprotstavljene stra-ne fašiste i humaniste razdvajaju jake policijske snage), pod čijom komandom je stradalo više od sto hiljada Bošnjaka u Drugom svjet-skom ratu, gdje izjave svjedoka ge-nocida (kao i prijethodnom slučaju, prilikom rehabilitacije D. Mihajlo-vića, za dirigovani Sud ne znači ni-šta) što je apsurd nad apsurdima! Aktuelno pravosuđe u Beogradu sprovidi narudžbinu i odluke kon-zervativne desnice, kojima vlast direktno vrijeđa žrtve antifašizma, posebno bošnjačko-muslimansku populaciju. Izlazak iz koloniliza-cije građani Sandžaka mogu samo da očekuju svojim glasovima koji bi doprinijeli pobjedi demokrat-skih snaga, koji priznaju slobodu i demokraciju i čije djelovanje ide u pravcu kritičkog prevladavanja au-toritarnog režima kakav je na djelu u Srbiji i Crnoj Gori.

PITANJE SLOBODE MEDIJAOtvaramo pitanje, da li su svi uvjeti ispunjeni u vezi organiziranja fer i slobodnih izbora u Srbiji? Smatram da nisu. Evo konkretnog odgovora:

Imajući u vidu, da je sloboda me-dija neupitna, a stanje kakvo je u Srbiji i Crnoj Gori prema Bošnjaci-ma u regiji Sandžaku, možemo sa

sigurnošću svjedočiti, da oni žive kao u zatovru. Jer, od strane služ-benog Beograda i Podgorice, kako izvještavaju prorežimski mediji ove dvije republike, gdje se ne poštuju nikakve vrijednosti i gdje je čitav jedan narod (Bošnjaci) u potpunosti nezaštićen. Mediji iz Sandžaka prema Beogradu i Pod-gorici izvještavaju zlonamjerno i najviše potresaju javno mnjenje izmišljenim skandalima i raznim nesretnim slučajevima. Druge vrijednosi ih ne zanimaju. Zloči-ni nad Bošnjacima u Pljevljima, Bukovici, Sjeverinu i Štrpcima su marginalno procesuirani i osuđe-na je samo jedna osoba, a nastra-dalo je tijekom agresije nad Bo-snom i Hercegovinom, a stradalo je oko sto ljudi, a većina od njih nije pronađena, niti dostojanstve-no ljudski ukopana, što je velika

rana i mora za porodice stradalih. Na taj način, i mediji Srbije i Crne Gore ugrožavaju slobodu medija u Sandžaku i zapaženo doprinose izazivanju i širenju mržnje među narodima, a javni tužioci i policija šute kao zaliveni.

Mediji u Bosni i Hercegovini sa nedovoljno kapaciteta se bave San-džakom. S vremena na vrijeme, po-javi se neki prilog, ali najviše kao refleks iz druge ili treće ruke. To znači, da malo medija iz Sarajeva ima svoje dopisnike sa sandžačkog prostora.

S druge strane, malobrojna su gla-sila u Sandžaku koja tretiraju pita-nja ljudskih prava i sloboda. Među malobrojnim primjerima nalazi se TV Sandžak, ali sa ograničenom frekvencijom, te vjerski list “Glas islama”, drugi povremeno izlaze zbog nedostatka finansija kao što je primjer sa Nezavisnom revijom “Sandžak”, koja je i dalje na udaru beogradskog i podgoričkog reži-ma, zatim donedavno je postojala Regionalna televizija, kojoj se u no-vije vrijeme gubi svaki trag, ostali mediji koji postoje u sandžačkim gradovima su kratkog daha i ne-dovoljno razvijeni da mogu iznijeti fudnamentalne ideje ljudskog op-stanka na vidjelo.

Ima skoro dvije decenije kako su se u Sandžaku počela dešavati politička previranja unutar samog bošnjačkog korpusa. Prije početka razdvajanja današnjih bošnjačkih ideoloških struja. Bošnjaci Sandža-ka smatrali su da imaju istaknute predstavnike koji će zastupati in-terese svog naroda u oblastima u kojima su im dodijeljeni emaneti. Narod se polahko budio iz mrtvi-la, ponajviše zahvaljujući buđenju vjerskih predstavnika koji su sve više koristili minber za njegovo vjersko i nacionalno osvješćivanje.

Oni su znali, po propisima vjere islama, da vjernik ne smije biti pa-sivni član zajednice, nezainteresi-ran za opće stanje ummeta i cijelog društva, već da mora dati sve od sebe kako bi se to stanje promijenilo na bolje. Po hadisu: „Ko se ne brine za opće stanje muslimana, taj i ne spada u muslimane.“ Ove islamske formule najbolje je shvatio mlađah-ni muftija Muamer Zukorlić koji je činio sve da utaba staze napretka pripadnicima ummeta, počevši od polja obrazovanja u skladu sa islamskim imperativom ‹›ikre››, pa dalje na ostalim poljima. I rezultati su se redali: podizanje muške me-drese, ženske medrese, Islamskog fakulteta, Internacionalnog uni-verziteta, otvaranje škola Kur›ana, džamija, narodnih kuhinja, dječijih obdaništa, radija, televizije i svih drugih projekata i institucija, do Bošnjačke akademije nauka i um-jetnosti. Narod je cijenio njegova zalaganja i Zukorlić je polahko po-stajao simbolom istinskog borca za slobodu i dostojanstvo Bošnjaka.

Godine su prolazile, a Sandžak koji spaja nekoliko država, postajao je sve važnija geo-strateška oblast u regionu. Za to vrijeme režimi Srbije i Crne Gore tabali su staze sa poje-dinim bošnjačkim predstavnicima i emotivno ih sve više udaljavali od njihovog naroda. SDP stranka ni-kada nije imala slobodarsku ideju, već je koristila moć da straši narod, obećavala bolje sutra i za svo vri-jeme djelovanja nije se uspjela iz-boriti niti za ostvarenje minimuma bošnjačkih interesa. Zato je svaka

državna vlast njenog predsjednika držala na funkciji, čime je vreme-nom izgubio povjerenje kod svih patriotski orjentiranih Bošnjaka.

Sa drugim bošnjačkim predstav-nikom razočarani bošnjački narod nikada nije bio načisto na čemu je. Posljedice udara na Islamsku za-jednicu 2007. godine se, kako vidi-mo, i danas osjećaju. Južni dio San-džaka koji je cijepanjem dat Crnoj Gori, s druge strane iznjedrio je, na žalost, dva druga pasivna Bošnja-ka koji su se pridružili, oformlje-noj stranačko-sluginskoj većini, obrazlažući da je ono što rade za bošnjački narod adekvatno teškim

vremenima u kojima se živi i da se bolje ne može. Međutim, danas i tamo postoje Zukorlićevi sljedbe-nici, jaka sandžačka snaga koja smatra da život Bošnjaka u južnom Sandžaku (Crnoj Gori), ne treba da bude crn i zdušno se bori za dosto-janstven život svojih sunarodnika.

Nezaposlenih u Sandžaku je po nekim procjenama 74 % i ima ih mnogo koji su bolju budućnost pokušali pronaći van rodnog kraja. Narod je uvijek patio, kad je kru-pne emanete nedostojnima povje-ravao, a islam je vjera koja zabra-njuje vjernicima da važan emanet predaju onome ko ga nije dostojan nositi. U Kur›anu se kaže: „Allah vam naređuje da odgovorne funk-cije povjeravate onima koji su ih dostojni.“ (En-Nisa, 58)

I ko je bolje, od muftije Muamera Zukorlića, razumio ove Kur›anske ajete kada je u centru sandžačke duše bio primoran da se uz sve što je radio i gradio, istovremeno bori sa svim pomenutim oponentima koji su se, umjesto za Allahovo uže, uvijek držali režimskog sku-ta. Allah Uzvišeni kaže: „Onaj ko se bude za dobro zalagao bit će i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao bit će i nje-

mu udio u kazni.›› (En-Nisa, 85). A po hadisu: ,,Ako ljudi čine dobro vi im se pridružite, a ako griješe vi ih ostavite, nemojte biti sauče-snici.“ (Tirmizi) Muftija Zukorlić nije htio biti saučesnik pomenutim bošnjačkim predstavnicima u di-zanju ruku od interesa sopstvenog naroda, pa su on i njegovi sljed-benici, časni članovi Islamske za-jednice i najjače patriote, postalni stalna meta njihovog okruženja. I u Bosni su pasivni bošnjački aka-demici, za svo ovo vrijeme, čamili u ANUBiH-u i zatvarali oči pred problemima svoga naroda. Narod je tavorio i patio zbog njihove ne-zainteresiranosti i sebičnosti, a oni, onako uljuškani u svojim foteljama, nisu bili kadri odbraniti niti jednu napadnutu bošnjačku svetinju.

Radi svega kazanog, neprikosno-veni bošnjački lider Muamer Zu-korlić danas zasigurno personofi-cira snagu, pravdu, istinu, borca za slobodu i autentičan je predstavnik najsvjesnijeg dijela bošnjačkog kor-pusa. On zna da “koji vjernik pre-uzme upravu nad narodom, pa ne uloži maksimalne napore za dobro svog naroda i ne bude iskreni pri-jatelj naroda, neće ući sa narodom u Džennet!“ (hadis) Zato se trudi nadljudskim naporima i smatra da nema pravo dići ruke od svoga naroda, bez obzira koliko taj narod zahvalan ili nezahvalan bio, te svo-je sljedbenike uči tim principima, a odani sljedbenici znaju da se ‹svje-tlo bolje ističe, kad je naokolo više mraka›.

I poslije svega što je doživio i pre-živio od pomenutih sunarodnika, Muamer Zukorlić se izdiže iznad toga i, kao što šira javnost zna, nudi ruku pomirenja i svoju sposobnost kako bi pomogao da se udruženim snagama nastavi raditi za dobrobit bošnjačkog naroda. Bez obzira što je godinama bio žrtva hipokrizne propagande više aktera, on slijedi vjerski postulat da je kod Allaha, dž.š., bolji onaj ko prvi ruku pruži. Ostaje još da vidimo je li se promi-jenio karakter prirode ličnosti onih kojima je ruka, nakon svega, ostala pružena.

U MRAKU SE SVJETLO ISTIČE JAČE

MERSADA NURUD

DINA

AGO

VIĆ

18

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

SANDŽAČKI POGLED NA EVROPSKO PRAVO

PROF. DR. ABEDIN FEROVIĆ

21

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

GENS UNA SUMUS – PRVE INICIJATIVE I MODELI NENASILNOG INTEGRISANJA NARODA I NJIHOVIH

DRŽAVAFuturistička idealna vizija, da će u dalekoj budućnosti nastupiti na istorijskoj sceni Gens una sumus (jedan smo rod), obistinjuje pra-vi smisao Homerove izreke, da je planeta Zemlja zajednička svim ljudima (Toynbee, A., A study of History, Oxford, Thomes and Hu-son, 1972.). Ona počinje da se ote-lotvoruje kao objektivan proces, poslije Drugog svjetskog rata. Po-put svakog velikog procesa, ova vizija označava napredne i nove blagodati za napaćene i dezintegri-sane narode Evrope, kojima je do-sta stalnih ratova i traže na novoj istorijskoj sceni „budućnost sada“.

To predpostavlja potrebu veo-ma razvijenog „sistema“ u kome evropski narodi imaju ne samo povećanu važnost nacionalnih dr-žava (Termin „nacionalna država“ slijedi anglosaksonsku upotrebu pojma nation – state i podudara se sa pojmom „pojedinačna država“). Njih ne povezuju u tom sistemu samo teritorijalna pripadnost i lo-kalni milje, nego oni imaju u tom sistemu i zajedničke interese i vri-jednosti, zajednička pravila, koja ih obavezuju, kada učestvuju i deluju u radu zajedničkih evropskih insti-tucija i imaju zajedničku kulturu ili civilizaciju.

Tada je izgledalo, da je primarna ekonomska reforma, afirmacija demokratskoh vrijednosti zapad-ne civilizacije, kao i nužnot jačanja vojne solidarnosti evropskih drža-va u uslovima hladno-ratovskih odnosa u kojima se našao evropski kontinent. Na kongresu, održanom u Hagu, pozivaju se evropske drža-ve, na slobodno ujedinjenje. Kon-gres je imao dinamičnu motornu snagu, koja je impulsivno djelova-lana prva konstituisanja evropske organizacije, u skladu sa klasičnim principom međuvladine saradnje. Značajna međunarodna organiza-cija, ekonomskog karaktera, bila je Evropska ekonomska komisija OUN za Evropu. Od značaja za

Evropu i formiranje u tom kontek-stu, Evropske organizacije za eko-nomsku saradnju, (Organization Europe for Economic Cooperation). Ova organizacija koja je formirana u toku 1948. godine, u znatnoj mje-ri se razlikuje od klasičnih modela ekonomskih organizacija. Ove prve odluke, omogućile su da se preuz-mu realni koraci i u vojnoj refor-mi, kao što je formiranje Atlanske Alijanse (17. marta 1948. godine). Godinu dana kasnije (4. avgusta 1949.godine) u Vašingtonu je do-njet akt (Vašingtonski pakt), koji je nazvan Atlantskim sporazumom Savezne Amerike, kome se pored SAD i Kanade pridružuju i zemlje Atlanske Alijanse(Francuska, V. Britanija i zemlje Beneluksa). Ovim novim sporazumom konstituiše se OTAN-NATO (North Atlantic Or-ganization).

Transatlanska saradnja, imala je za cilj, da SAD pomogne razrušenoj i opustošenoj poslije ratnoj Evro-pi, kao prvo da dođe sebi (da se osvijesti), da ojača mir, stabilnost i sigurnost, sa ciljem ekonomskog i političkog jačanja i integrisanja evropskog kontinenta.

U političkoj sferi u toku 1949. godi-ne, formira se Savjet Evrope.

FORMIRANJE EVROPSKE ZAJEDNICE ZA UGALJ I ČELIK

(EZUČ)Start gradnje prve evropske za-jednice, počinje sa formiranjem prve Evropske zajednice za ugalj i čelik (Communaute europeenne du charbon et de ĺ acier – CECA ili EZUČ). Deklaracija francuskog ministra spoljnih poslova Rober Šumana, smatra se glavnim stože-rom evropske integracije. Ona je izražavala suštinu Čerčilove ideje. U toku 1950. godine Amerikanci i Englezi R. Šumanu, poverili su mi-siju da predloži model ujedinjenja „francusko-njemačkog zapadnog koncerna“.

Plan je postao realnost, kada je 18. aprila 1951. godine u Parizu potpi-san sporazum, ove prve evropske zajednice (Belgije, Holandije, Luk-

semburga, Italije, SR Njemačke i Francuske).Ona je prva institucija najviše vlasti (Haute Autorite) sa realnom moći odlučivanja. Ova institucija, mada zahvata određe-ni ekonomski sektor, ona se tretira kao kolevka ujedinjenja Evrope, čiji koreni (prve ideje), potiču iz srednjeg vijeka Danteovog djela De Monarchia (Nugent The Gover-ment and Politics of the European Union, London, 1999.- cit., Rado-mir Vukadinović, Pravo Evropske unije, Kragujevac, 2006.). Inicijato-ri ove institucije su Jean Monnet i Paul Reuter. Oni su u svojoj dekla-raciji predložili da se šest država Zapadne Evrope (Belgija, Francu-ska, Njemačka, Italija, Holandija i Luksemburg) voljno integrišu. Polazeći od ove inicijative Robert Šuman, francuski ministar spoljnih poslova, predložio je 9. maja 1950. godine, model zajednice u kojoj se ostvaruje istinita solidarnost iz-među država članica. Pod direk-tnim uticajem Šumana, formirana je EZUČ. Sporazumom o osniva-nju ove zajednice, koji je potpisan u Parizu 18. aprila 1951. godine, a stupio je na snagu 23. jula 1952. godine, utvrđen je i rok njegovog važenja na 50. godina. Međutim, ratifikacija ovog Sporazuma, nije išla glatko u svim državama pot-pisnicama. U Francuskoj, došlo je do otpora opozicije u Parlamentu (Komunističke partije), koja je stra-hovala od preporoda jake Njemač-ke. Projekat je naišao na otpor i De Golista, koji odbacuju prenos kom-petencija u korist supernacional-ne vlasti, obzirom kako piše Jean Monnet, taj bi organ imao veoma veliku moć, a time i supernacional-ni karakter, obzirom da se sastoji od nezavisnih pojedinaca vlada.

Djelokrug nosioca vlasti EZUČ-a je, kontrolne, pravne i političke prirode, koja proizilazi iz ovlašće-nja Parlamenta, a s druge strane i pravne kontrole suda, koji djelu-ju u skladu sa pravom zajednice. Formiranjem ove zajednice potvr-đeno je voljno pomirenje evrop-skih država, a posebno Francuske i Njemačke, do kojeg je došlo na inicijativu SAD kao nužne potre-be ekonomske i vojne obnove ne 20

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

ODNOSI BEOGRADA, PODGORICE I SARAJEVA PREMA SANDŽAKU

Ovim izborima, normalno je očeki-vati da se promjene relacije između centara moći Srbije, Crne Gore i Bo-sne i Hercegovine prema Sandžaku i građanima ove regije. S obzirom, da su do sada uglavnom centri moći birali podobne kadrove iz Sandžaka koji će službovati u Beogradu i za-tvoriti sva čula i zaboraviti interese građana Sandžaka. Imajući u vidu novine u kadrovskoj strukturi izbor-nih grupa iz Sandžaka, vjerujem da će progovoriti glas naroda Sandža-ka. Izabrani predstavnici/zastupni-ci. Vjerujem da će dobiti u javnom životu više prostora i da će svojim autoritetom i znanjem utjecati da Be-ograd i Podgorica korigiraju stavove prema Novom Pazaru i da napokon građani Sandžaka izađu iz izolacije i nepodnošljivog ekonomskog, poli-tičkog i kulturnog kolonijalizma.

PREDSJEDNIK NIKOLIĆ LOBIRA NA IZBORIMA PREKO MISIJE SA

PUTINOM U RUSIJI Odmah nakon raspisivanja izbo-ra, uspavani predsjednik R. Srbije se probudio i obreo u Moskvi, gdje je kod diktatora Putina i patrijarha Alekseja pošao po mišljenje, kako bi javnossti R. Srbije dao do znanja po-rukom, za koga trebaju da glasaju. Međutim, ni sama Rusija ne zna gdje je, a kamo li da misli na Srbiju ova “moćna” zemlja je okupirila Siriju a sada je prinuđena iz nama nepozna-tih razloga da se povlači. Možda je Nikolić utjecao na Putinovu odlu-ku o povlačenju. Predsjednik Niko-lić, koji je zahvaljujući glasovima iz Sandžaka postao predsjednik Srbije, ničim nije pokazao interesovanje za razvoj ove zapostavljene regije.

Interesantno, štaviše, aktualni pred-sjednik nije pokazao nikakvo ljud-sko i predsjedničko interesiranje za Sandžak. Tim činom nisu samo po-gođeni Bošnjaci, već i građanki srp-ske nacionalnosti, koji takav poniža-vajući tretman nisu ničim zaslužili.

Na ovaj način, nastavlja se tradicija, da srpski političari uoči izbora stal-no putuju u Moskvu, kako bi mini-rali stavove opozicije, koja je proza-padno orijentirana.

ZUKORLIĆ NOVO LICE NA POLITIČKOJ SCENI SRBIJE

Dinamika ovih izbora se zahuk-tava. Iznenađenje za mnoge jeste

kandidatura dojučerašnjeg vjerskog lidera muftije Muamera Zukorlića, koji je dobio suglasnost IZ u Srbiji da predvodi listu BDZS – Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka. Dugo su građani Sandžaka očekiva-li muftijin zaokret. „Odlučio sam da se uključim u politiku, jer se tamo donose odluke o našim sudbinama i institucijama koje sam osnivao i podizao, o mom narodu i drugim građanima, odnosno o svim građa-nima“ – istako je između ostalog M. Zukorlić precizirajući svoju novu poziciju.

Na ovaj način, velikodušno Muamer Zukorlić, kao kritički intelektualac, izlazi na demokratsku crtu ovih prijevremenih izbora, čime su po svojoj prilici počastvovani, kako pri-stalice BDZS-a, prijatelji, kao i opo-nenti Sandžaka. Najvažnije je, da će biti mnogo posla za urednike, kako elektronskih tako i tiskanih medija, posebno u pogledu kako da suge-riraju postavljanje pitanja svojim suradnicima. Zacijelo, vjerujemo da Zukorlić se ne ponavlja i da odgova-ra na sva pitanja, bez obzira iz kojeg tabora i kabina dolazila. Gledatelji i čitatelji medija, su se uvjerili, da on ima besjedničke kvalitete i izgrađe-nu političko-etičku poziciju, te brze, duhovite i relevantne odgovore. Njegovim političkim angažmanom neće dobiti samo regija Sandžak, već i tiha Vojvodina, uspavana Šumadija i zaboravljena vranjska oblast, te da konačno odgovore službenom Beo-gradu, zašto su poniženi i marginali-zirani, te ih vajni i istrošeni političari posjećuju samo u oči izbora. Da nije bilo ovih nesreća od Boga poplava, ne bi se ni pomakli beogradski ve-likodostojnici, već bi iz svojih ofisa dirigovali po Srbiji. Ovako moraju gaziti po poplavljenom blatu.

Jasno, treba pratiti javne događaje, gdje god se odvijali. Treba ličnim primjerom tolerantno podržati po-kliče za pomirenje i uspostavljanje jedinstva u Sandžaku. U tom kon-tekstu, svi subjekti treba da se po-

trude da daju od sebe što mogu, da bi očekivali normalnu interakciju nakon izbora. Intelektualci, zapam-tite, budite intelektulualci, napravi-te iskorak, ne nasjedajte na prijetnje i intrige, koje dolaze iz režimskih kabina. Budite uz svoj narod, koji toliko dugo čeka svoju slobodu. Ako narod iz kojeg ste potekli nije slobo-dan i vi ste neslobodni.

ZAVRŠNO SLOVOSagledavajući ukupan razvoj situ-acije na terenu u svim centrima i regijama R. Srbije, mišljenja smo, da će aktuelni režim preko javne i tajne policije pokušati da obesmisli i uguši svaki demokratski iskorak, koji bi vodio promjenama, kako bi zadržali status quo, sa naglaskom da je sve unaprijed riješeno. Zato na građanima je, da se ne ogluše, da budu tolerantni i dostojanstveni i što masovnije izađu na izbore, kako bi odlučivali o statusu svog naroda. Građani Sandžaka trebaju sebe da pitaju i javno odgovore - da poštuju Beograd i Podgoricu, onoliko koliko ti centri moći poštuju njih. U ovom slučaju, potrebno je da prihvate po-klič mladih intelektualaca Sandžaka, na čelu sa vrlim Harisom Ibrahimo-vićem i njegovim drugovima, koji idu sa geslom svi za Sandžak. Samo pod tim uvjetima, moglo bi se zau-staviti masovno iseljavanje mladih u zapadne europske zemlje, i otvoriti mogućnost zapošljavanja stručnih kadrova sa masovnih biroa za ne-zaposlene, kao što su to zavodi za zapošljavanje gradova u Sandžaku.

Najzad, sve su prognoze učenih i umnih ljudi da će se razvedriti nebo nad Sandžakam i da će se dugo, čekano sandžačko pitanje inter-nacionalizirati, ne samo u svijetu, posebno kod emigracije, kao što je bilo do sada, već i na prostoru sa-mog Sandžaka, tj. pod nebom Srbije i Crne Gore, kako bi se mogli nasta-viti započeti dijalozi iz 1992. godine između Novog Pazara, Beograda i Podgorice. Vjerujemo da će se na ovim izborima svi punoljetni mo-ralni građani pitati šta dalje i kako dalje živjeti, kako bi rezultat izbora zaustavio masovna iseljavanja iz Snadžaka. Budimo realni i manimo se iluzija i beogradskih obećanja. Bujrum građani na glasačka mje-sta. Hamletovsko pitanje „biti il’ ne biti“, je pred svima nama. Ne oklije-vajte, kako bi se izrazio jedan orijen-talni mislilac, kad vas sudbina zove.

23

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

nauke, kulture, osnovnih prava i sloboda i demokratije. Na institucio-nalnom planu Fuše je poverio vlast odlučivanja Ministarskom savjetu, koji su činili šefovi država i vlada država članica i koji bi se sastajao tri puta godišnje. Ovaj projekat, kao i drugi projekat Fušea od 18. januara 1962. godine je odbijen.

Novi horizonti u sferi gradnje evrop-ske političke zajednice, otvaraju se 1. i 2. decembra 1969. godine. Ustvari, šefovi država i vlada odlučuju da povere komitetu najviših funkcio-nera, pod rukovodstvom predstav-nika Belgije, Etienna Davignona, da prouči na najbolji način mogućnosti postepene realizacije političke unifi-kacije. Komitet je 27. oktobra 1970. godine, predao izveštaj, u kome se izvršava volja šestorice za politič-kom integracijom. U izveštaju se potvrđuje sporazumno regulisanje spoljne politike, kao i pitanja veza-na za odbranu. U skladu sa prijedlo-gom izveštaja država članica, dogo-vorili su se da se periodično sastaju, četiri puta godišnje na nivou mini-stara spoljnih poslova. Na jednom sastanku ministara, pripremljen je novi izveštaj, koji je podnijet na sa-stanku u Kopenhagenu, jula 1973.godine.

U ovom procesu gradnje evropske političke zajednice, nužno je po-sebno istaći dva primarna faktora: s jedne strane izbor evropskog Sa-vjeta 1974. godine, a sdruge strane donošenje sporazuma o formiranju Evropske unije u Mastrihtu, 7. fe-bruara 1992. godine, kojim se kon-stituiše Evropska unija, kao izraz aspiracija država članica u materiji političke unifikacije. Nove inicijati-ve i prijedloge, trebalo je čekati do Mastrihskog sporazuma (1992.), a posebno Lisabonskog (2009.).

FORMIRANJE EVROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE (EEZ),

TJ. COMMUNAUTE ECONOMIQUE EUROPEENE (CEE) I EVROPSKE

ZAJEDNICE ZA ATOMSKU ENERGIJU (AEUROATOM)

Formiranje dueta evropskih eko-nomskih zajednica, označava oživ-ljavanje ideje Jean Monneta, prema kojoj je integracija u Evropi jedino bila moguća putem ekonomske in-tegracije, a ne putem vojne ili poli-tičke integracije. Stoga su se ministri spoljnih poslova šestorice (EZUČ) sastali u Mesini (1. juna 1955.godine) sa ciljem realizacije ideje formiranja (EEZ) i Evropske zajednice za atom-

sku energiju. Na čelu sa Paul Henri Spaakom, ministri spoljnih poslova izabrali su jedan odbor predstav-nika vlade, koji je imao za zadatak da sačini elaborat o mogućnostima i načinu realizacije preuzete obaveze. O podnijetim projektima razgovori su počeli 21. aprila 1956. godine, a završeni su 25. marta 1957. godine, kada je i potpisan u Rimu, sporazum o osnivanju Evropske ekonomske zajednice (EEZ ili CEE), od strane ministra spoljnih poslova, država članica EEZ (ili CEE) (Belgije, Ho-landije, Njemačke, Francuske, Itali-je, Luksemburga). Sa Manstrihskim sporazumom dolazi do promjene naziva CEE (ili EEZ) „Evropske eko-nomske zajednice“, sa novim ime-nom „Evropska unija“ (EU).

Sporazum Evropske zajednice za atomsku energiju potpisan je 25. marta 1957. godine, zajedno sa spo-razuma o formiranju Evropske eko-nomske zajednice i stupio je na sna-gu 1. januara 1958. godine.

Potpisivanjem Rimskog sporazu-ma, proces evropske unifikacije definitivno je određen. Ovim spo-razumom, otvoren je put sporazu-mu Evropske zajednice za atomsku energiju (Euroatom). Struktura spo-razuma za formiranje Evropske za-jednice (koja 1992. godine mijenja ime u Evropsku uniju).

Veliki značaj za razvitak pravnog sistema Evropske zajednice ima uzastopno zaključivanje osnivačkih Rimskih sprazuma i konvencija o fuziji triju Evropskih zajednica, fun-damentalno različitih ciljeva.

U sporazumu Evropske ekonom-ske zajednice CEE (EEZ) – njegovoj preambuli, unjeti su opšti principi o prirodi ove zajednice, koja ima u načelu ekonomski karakter. Domi-nantnost ekonomske sfere, objašnja-va se dominantnišću volje učesnika, odnosno cilja političke integracije. Ovaj sporazum u članu 2. sadrži iz-vjesne norme koje su sa određenim izmjenama sadržane u sporazumu iz Mastrihta. U realizaciji dominira-juće volje učesnika, sporazum pred-viđa i mjere zbližavanja ekonom-ske politike i primjenu sektoralne politike, posebno u poljoprivredi i u sferi transporta i komercionalnih odnosa sa trećim državama. Ova nova zajednica, ima za zadatak da promoviše razvoj nuklearne indu-strije. Sporazum CEEA (Euroatom) ima specifičnu prirodu, koja pravno reguliše ovu oblast.

U pravnom smislu, dotadašnji spo-razumi uspostavili su tri zajednice fundamentalnih različitih ciljeva. Svaka od tih Zajednica je pravno lice. Na institucionalnom planu, sporazum od 8. aprila 1965. godine izvršio je institucionalnu fuziju tri-ju zajednicau Evropsku zajednicu. Rimskim sporazumom uspostav-ljene su četiri institucije EZ: Mini-starski savjet, Komisija, Zajednička skupština i Sud.

U toku juna 1965. godine, nastupa institucionalna kriza koja je parali-sala funkcionisanje institucija više od šest mjeseci, što se odrazilo u do-menu napredovanja procesa integri-ranja. Ova kriza ima svoj indirektni izvor u primjeni dispozicije člana 148., paragrafa 2. sporazuma, kojim se predviđa 31. decembar 1965. go-dine, kao rok završetka druge etape tranzicije. U tom roku Ministarski savjet će donositi zajedničke odluke kvalifikovanom većinom. Ova inici-jativa je zaplašila Francusku, koja je zahtjevala odlučivanje putem kon-senzusa, što je problematizovalo od-nose između država članica. Stoga, Francuska je odbila da participira na sastancima Ministarskog savjeta, što je dovelo do njegove blokade, više od šest mjeseci. Kriza je rešena, donošenjem 30. januara 1966. godi-ne, zajedničke odluke (šest članica), putem kompromisa u Luksembur-gu. Radi se „de facto“ o zajednič-koj političkoj deklaraciji, donetoj u Luksemburgu. Ovaj dokument nije imao pravne karakteristike. Među-tim, on nije imao nepovoljne kon-sekvence u domenu funkcionisanja institucija, kao i razvoju procesa integrisanja. Kompromis je posti-gnut potvrđivanjem, sa jedne strane prava svake države članice - prava veta, i pri promjeni sporazuma, a i s druge strane marginalizacijom insti-tucija komisije. Kompromis precizi-ra, da na zahtjev francuske delega-cije, dijalog treba da se odvija sve do jednoglasnosti svih država-članica, procesa koji se odvija u savetu, u svakodnevnoj proceduri. U praksi međutim, primjena prava veta je ri-jetka. Pretpostavka njegove primje-ne od strane država-članica javlja se u slučaju nacionalnog antagonizma.

Kasnije jedinstvenim aktom, donje-tim februara 1986. godine margina-lizuje se Luksemburški kompromis. U skladu sa čl. 100, njime se traži kvalifikovana većina. Ova promjena sporazuma, ojačana je Mastrihtskim i Amsterdamskim sporazumom.

(Udlomak iz djela Evropsko pravo)22

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

suverene SR Njemačke, koji će joj pomoći da vodi međunarodne pre-govore. Francuska nije prihvatila ovaj poziv SAD pa je predložila integraciju teške industrije u skla-du sa principom solidarnosti među državama članicama, koje će se ka-snije širiti i u drugim ekonomskim sferama. Za V. Britaniju, takva inte-gracija bi označavala odricanje od suvereniteta i rušenje suvereniteta. Zbog toga, nije se uključila u ovaj program.

Nosioci visoke vlasti EZUČ-a su: Specijalni Savjet ministara, koji je sastavljen od predstavnika, drža-va članica, Suda i Parlament, čiju strukturu čine predstavnici parla-menata, država članica. Parlament je predstavljao debatni organ sa ograničenim odgovornostima u sferi vršenja kontrolne funkcije. Specijalni ministarski savjet bio je nosiocpolitičkih smjernica i zako-nodavnih funkcija, a sudsko vije-će (11 članova) imao je za zadatak da, tumači primjenu sporazuma. Savjetodavni odbor, čiji su sastav činili predstavnici interesnih gru-pa učesnika, imao je savjetodavnu ulogu.

EZUČ je imala vlastite izvore finan-siranja sve do 23. jula 2002. godine, kada je istekao ugovorni rok, od 50. godina , važenja sporazuma. Od 2002. godine, ovaj sporazum ne deluje (nije na snazi). Organi te zajednice unaprijed su određivali finansijske izvore u skladu sa do-nijetim pravilima. Istekom ugovor-nog roka, sporazum o Evropskoj uniji iz Nice u novom je regulisan, program za ugalj i čelik, a iskustvo ostvarivanja programa preneto je na Evropsku uniju i upotrebljeno je u istraživačkom programu korišće-nja uglja i čelika.

NEUSPJEH POKUŠAJA FORMIRANJA EVROPSKE ODBRAMBENE

ZAJEDNICE (EOZ) I EVROPSKE POLITIČKE ZAJEDNICE (EPZ)

Predstavnici država-članica (šesto-rice) (EZUČ) pokušali su da formi-raju odbrambenu zajednicu pod za-jedničkom komandom (OTAN).

Otvorene razgovore, počeli su, 15. juna 1951. godine, koji su završeni 27. maja 1952. godine, potpisiva-njem sporazuma o stvaranju Evrop-ske odbrambene zajednice (EOZ), toj. Communaute europenne de de-fense – CED. Ovu ideju zbog mno-gih izazovnih događaja, koji su se javili u posljeratnoj Evopi i svijetu,

posebno blokada Berlina, juna 1948. godine i hladni rat, podržao je fran-cuski premijer Rene Pleven.

Na nužnost formiranja EOZ (Evrop-ske odbrambenen zajednice), jača-njem Njemačke armije, koja bi se uključila u EOZ (u okviru NATO), ukazali su SAD. Sastavni deo pro-jekta EOZ je aneks projekta politič-kog saveza. Međutim, ovaj projekat u cjelini nije prihvaćen od strane francuskog parlamenta, 30. avgusta 1954. godine. Odbijanje francuskog parlamenta da ratifikuje prijedlog sporazuma dovjelo je do totalnog neuspjeha ostvarivanja zajedničke odbrambene politike, spoljne i bez-bednosne politike. Perspektiva poli-tike, političke integracije, formiranja Evropske političke zajednice, kao i

odbrambene zajednice, za dugo vri-jeme biće okamenjena, a na pragma-tičan način biće obnovljena.

Projekat gradnje Evrope, kao poli-tičke zajednice, bila je davnašnja i stalna težnja. Ovaj projekat iniciran je od strane šefova država i vlada šestorice na sastanku održanom u Parizu 10. februara 1961. godine. Na ovom skupu zadužen je međuvladin komitet, pod rukovodstvom francu-skog diplomate Kristijan Fušea, da sačine plan političke zajednice. Prvi plan Fušea, podnijet je od strane francuske delegacije, 2. novembra 1961. godine na razmatranju. Ovaj projekat predviđao je stvaranje za-jednice država putem međuvladine saradnje između država članica u domenu spoljne politike, odbrane

Kome je to smetao monoteizam na teritoriji današnjeg Sandžaka. Mo-žemo li bar malo naslutiti u ovim riječima srpskog prosvetitelja Do-siteja Obradovića. Kada je Egipat-ski teolog Arije, sa monoteističkim komplementarnim vjerskim uče-njem, došao samo da širi riječ Isa pejkambera, postaće temelj mono-teističkog učenja i biti će vladajuće sa početka IV-og stoljeća do polo-vine VII-og stoljeća i na njemu će se organizovati vlast na Evropskom tlu.

„Sad, kada veliki broj ljudi neke laž-ne stvari za istinite poštuje, ako se ko nađe da te stvari kao lažne izobličava, takav mora biti zlo gledan, i smatra se za nevernika. Za ovakve stvari su svi apostoli, i sam Hristos, gonjeni i ubije-ni bili. Kad su Grci i Latini od Hristo-vih apostola primili hrišćanski zakon, onda nije bilo ni časnoga drveta, ni ikona, ni svetih telesa, ni moštiju, ni kostiju, ni kanona, ni irmosa, ni tropa-ra nikakva… Za sve to blaženi i sveti apostoli ni reči ni slova niti su znali niti mislili. A naši slavenski narodi primili hrišćanstvo neki od Grka, a neki od Latina. No kad? Na devet sto-tina godina posle apostola. Sad neka mi kaže ko zna šta se nije moglo za de-vet stotina godina izumeti i natrpati?“ (Dositej Obradović, «Život i priklju-čenja“)

Priča o historiji Bošnjaka musli-mana je priča o grčevitoj i krvavoj borbi za opstanak, priča o ponosu i slavi, poniženju i kukavičluku, ve-likim djelima i izdaji, bošnjačkom merhametu i zločinima neljudi. Jedna od stvari koja je obilježila historiju Bošnjaka muslimana jesu krvavi genocidi nad njima, koji su se ponavljali od početka XII vije-ka. Historijski gledano, genocidi nad muslimanima Bošnjacima, ali i svim ostalim muslimanima Bal-kana, nisu bio slučajani, već su bili rezultat jedne kontinuirane, plan-ske, hriščanske politike pretočene u velikosrpsku i velikohrvatsku ideologiju. Ovo je početak puto-vanja kroz taj krvavi dio bošnjačke

historije….

Nauka još uvjek nije ništa rekla, tek je samo u par riječenica to spome-nula. Naročito se to prikrivalo na Balkanu. Koliki su nemanjićki pro-goni bogumila u Srbiji u 12. Vijeku, može objasniti, ili shvatiti šta nam se to, do dan danas, desava na Bal-kanu. Od Nemanje pa sve do danas radi se po istoj matrici, proteraj, popali sve one koji neprihvataju tvoju veru. Mislim da je došlo vrije-me otvaranje te teme “bogumilska tema”. Ne može se vječno skrivati ono što se ne može sakriti. Jedan od problema sa rekonstrukcijom bogumilskog učenja je što skoro svi podaci dolaze od njihovih ne-prijatelja. Prva zasebna proučava-nja Bogomilstva započinju u XVIII veku, djelima C. J.Wolf-a „Historia Bogomilorum“ (Wittenberg, 1712) i J. L. Oeder-a ,,Dissertatio inaugu-ralis, prodromum historiae Bogomi-lorum criticae exhibens“ (Gottingae, 1734). Nije li jedan od dokaza i selo Mitrova kod Tutina, koje je sigur-no bilo neko veće bogomilsko sve-tilište, što mogu potvrditi i nazivi nekih lokaliteta, humke i stara gro-blja. Monah Bogomil piše da su ovi krajevi,“gađali kamenjem pratnju sv. Save koja je prolazila od mana-stira Crna Rijeka, preko mitrovač-kih predjela i dalje prema Rasu. Nemanja je održao onaj sabor u Deževi u srcu bogomilske popula-cije, i baš on je „osudio“ bogomil-sku jeres isto kao što su to radio papa Inoćentije III, koji pokreće kr-staški rat protiv Katara u Langdo-ku (danas južna Francuska) i koji pustoši cvetajuću zemlju od 1209. do 1229. godine (Crkveno-državni sabor protiv bogumila održan je oko 1186. god).

Poznato je da je Nemanja kršten u katoličkoj vjeri i kao takav vjernik branio je interese katoličke crkve. Krajem XI vijeka i početkom XII počinje obračun sa momoteizmam na tlu Evrope u historiji poznato kao Arijanstvo. Koliki je ustvari bio utjecaj Grčko istočne vjere na tlu tadašnje Raške možemo zaklju-čiti i u samom obračunu Dragutina i Milutina. Značajan broj autora

koji su se na bilo koji način bavili ovom temom, pa makar i usputno, bili su skloni tvrdnji da je Dragutin vremenom prešao na katoličan-stvo, da li je prešao ili je to on odu-vjek i bio ostaje još uvjek pitanje. Ako imamo savremene latinske izvore, tj. prijepisku Dragutina s papom Nikolom IV. No, sve te ocjene trebalo bi odvojiti od njego-ve vjerske politike, koja u dosadaš-njoj historiografiji nije tretirana za-sebno. O njoj se govorilo samo u okviru širih tematskih cjelina i to onoliko koliko je glavna tema za-htijevala. Latinski izvori koji svje-doče o živim i jakim vezama sa Ka-toličkom crkvom i papom govore da je Dragutin dobro razumio poli-tička kretanja u svojoj blizini i da ih je znao iskoristiti za vlastite intere-se. Dobijanje na upravu Mačvan-ske banovine nije značilo samo proširenje oblasti kojom je uprav-ljao, već je Dragutin tim činom po-stao ugarski feudalac, te je njegova politika za naredni period (sve do njegove smrti) dobila stalan smjer. Njegove zemlje su dobrim dijelom pripadale ugarskoj interesnoj sferi, pa samim tim i interesnoj sferi pap-stva, odnosno Katoličke crkve. Nije li u njegovom opredjeljenju glavnu ulogu odigrala majka a nakon toga i žena. Njegov osnovni cilj nakon preuzimanja zemlje bio je rad na suzbijanju hereze. Ovo nam samo govori da Arijanstvo, i nakon toli-ke borbe crkve koju predstavlja Papa, nije bilo pobjeđeno. Arhiepi-skop Danilo, koji je savremenik Dragutinov, hvali njegov rad ali ne govori koje je to pravovjerje kato-ličko ili grčko istočno, po svemu sudeći da za Danila nije bilo bitno to već samo da narod ne sljedi Ari-janstvo (monoteizam). Nije li ovo dokaz da su i jedna i druga crkva udruženim snagama, kada je to trebalo, vršile prisilno pokrštava-nje. Poznata rečenica, ja sam kralj i moja vera je vera koja traje vijeko-vima. Ako se pogleda sva vrela koja su nama dostupna vidjet ćemo da su ustvari svi vladari na prvo mjesto stavljali svoju vlast a skoro svi bježali od poznatih riječi Novog zaveta. Svaki čitalac Novog zaveta veoma lahko može primjetiti da je

STEĆAK I TAJNE SKRIVANESULEJM

AN ALIČ

KOVI

Ć

24

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

25

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

Hristos uvjek (kao i apostoli kasnije) naglašavao mirotvorstvo i nenasilje.( Vidi: Mt. 5:7, 9, 38-48; Ri-mlj. 12:14, 17-21. itd) Obračun sa Katarima Toulou-seu (Tuluza) gdje se nije ni poslije toga prihvaćalo katoličanstvo. Tako da je u kasnijim razdobljima u Toulouseu jako protukatoličko raspoloženje, te je u gradu bilo mnogo protestanata (hugenota) koji su 1562. pogubljeni. Vratimo se i sagledajmo sliku srednjovjekovne Srbije koja vodi porijeklo “Crkve“ iz doba cara Konstantina i njegovih nasljednika koji su se na najsvirepiji način obračunavali sa nei-stomišljenicima. Princip i načelna djelovanja nisu ni malo odudarala od principa cara Konstantina, iako je prošlo mnogo vijekova od njegove vladavi-ne. Način i djelovanje protiv neistomišljenika se skoro u potpunosti poklapao. Iako se mnogi u Sr-biji trude da svojim djelima koja pišu, obmanjuju narod u pogledu nekih perioda povjesti Srbije, po-kušat ćemo da dokažemo da se ništa nije razliko-vao obračun sa Arijanstvom na našem tlu od Ri-mokatoličke crkve. Duh inkvizicije je postojao i kod onih koji su prihvatili Pravoslavlje to jest, Grč-ko istočnu vjeru. Da li to stvarno nije postojao pro-gon onih koji su bili druge vjere kako tvrdi Pravo-slavna crkva. Nije li baš ona bila ta koja je progonila one koji su drugačije vjerovali u Bibliju, koji su drugačije tumačili riječi Isa pejkambera. Po-stoji nešto tragično u toj tvrdnji da pravoslavni ni-kada nikoga nisu proganjali, jeste baš historiska činjenica iz XII vijka za vrijeme vladavine velikog Župana Stefana Nemanje, kada je izvršen pravi pogrom nad domicijalnim stanovništvom tadašnje Raške, koji su već tada imali svoju Arijevsku vjeru i slijedili pravu knjigu Isa pejkambera. Pogrom nad bogomilima koji i današnja SPC opravdava u ime spasavanja kršćansta od opake jeresi koja se proširila na tim prostorima. Župan se nije tada obračunavao sa nekom vojskom od koje je bio na-padnut, već sa nenaoružanim ljudima ženama i djecom i starcima koji su se usudili da vjeruju u ono što su i do tada vjerovali. Njihova krivica je bila što nisu prihvatili vjeru koju im je donio Žu-pan. Kako je bilo ophođenje Nemanje prema bogo-milima (babunima) možemo samo zaključiti od onih koji su o njemu pisali: Aleksije I (1081-1118) bio je šampion ortodoksije. Njegova kći Ana pono-si se takvim radom svoga oca i traži za njega titulu trinaestog apostola. Aleksije je bio veoma pobožan i lično je ulazio u najpodrobnije diskusije sa bogu-milima i pavlićanima, i koga ne bi uspio da preo-brati u pravoslavlje, on ga predavaše vatri. (…) I Nemanja je svoje bogumile kažnjavao po odredba-ma vizantijskih zakona. U Vizantiji progonjeni su bogumili i za vrjeme vladavine Manojla Komnina. Osobiti gonilac bogumila bio je car Aleksije II (1080-83). Nekolike decenije docnije, za cara Borila, 1210, održan je i u Bugarskoj, u Trnovu, jedan sa-bor protivu bogumila. Na tome su saboru bogumi-li izobličeni i stajahu “jakože ribi bezglasni”. Oni, koji ne htedoše prići pravoslavlju, “predani beše različnim kaznem i zatočeniju”. Da li su bogomili (babuni) imali svoje hiže i u Srbiji možemo zaklju-čiti i po pisanju Domentijana: “Sredinom 13. veka piše Domentijan, kako se, blagodareći Nemanji, u Srbiji, “kapišt” (mnogobožački t.j. bogumilski hra-movi) “razdrušiše” a “crkvi Hristovi postaviše se.” Da li su to bili mnogobožački hramovi ako je po-znato da u njima nije bilo ikona, fresaka i krsta. Ko

27

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

zrak svetlosti da uđe; čista da je ploča srdca mojega i nijedna reč mrža i neči-sta na Nemanju i Savu da padne iako župan raški oca mi Vojislava ubi baštu bogumilskog od niške zemlje, i toliki na-rod raški radi bogumilstva satra. A kad Nemanja od starosti klonu, Sava poče još žešće da ih goni sa brata mu Stefa-na Prvovenčanog. Sa Sotonom se vaz-da venčao! A sve to gonjenje bogumila bi zarad vizantijski carevi i patrijarsi, i radi svoje loze nemanjićke i nadalje na tronu vladarskom da se vije.

Mrak duše i uma mi očisti i prosvetli Isuse, molim te. I još za nešto molim: da ove moje tetrade koričene u knjige budu i potom obrezane za čitanje i, ne daj Bože, kalamus moj i kivit uludo da je bdio to-like noci sa mnom i mrmorio reči moje i Božije. Pa još jedno te molim na kraju Gospode: ovo žitije sto sročih nekako da se sačuva, da izbegne palež Nemanjića, pa kad prođe i njino da se čati na vje-ke vjekov u narodu raškom, ako ga jošte bude, a i ako ga ne bude drugi narod koji se ovde desi da čati i na našu muku neka se poduči.

To te moli Gospode, rob tvoj Bogumil monah. Amin.“

Poslije ovih činjenica koje sam iznio o istrebljenju jedne monoteističke vjere na prostorima današnjeg San-džaka ostaje nam da se upitamo šta se to promjenilo u posljednim vije-kovima ?

Može se zaključiti da kršćanizaci-ja/hristijanizacija starosjedilačkog

stanovništva, „pagana“, pogodnih za misionarsku djelatnost susjed-nih hrišćanskih država, prije svega, Vizantijskog carstva, nije do kraja IX-og stoljeća dublje prodrla, niti je temeljno preobrazila život i vjerova-nja naroda. I zapadna i istočna crkva u svom nadiranju koristile su čistu silu. Satanizirajući sve one koji su protiv njihove dogme.

Nije li i danas na sceni satanizacija onih koji neprihvatiše njihovu vje-ru, i tako ne postaše isti kao oni. Ne zastupaju li se i danas mračne ide-je srednjeg vijeka i da li su i koliko zastupljene ljudske slobode na onim prostorima gdje žive oni druge vje-re. Koliko se samo papira potrošilo u dokazivanju i negiranju jednog na-roda koji je vjekovima zasvjedočen i autohton na prostorima Sandžaka. Fenomen “krstjani” zebilježen je i u Osmanskim defterima Sandžak Bo-sne 1468/69 Alićić , aktuelan i zago-netan i nakon više od osam vijekova od njihove “abjuracije” na Bilinom polju, predstavlja dilemu ko su, za-pravo, krstjani, manihejci, arijanci, katari ili patareni, kako ih najčešće nazivaju latinski kontroverzisti i hr-vatski izvori katoličke provenijencije bogumili ili babuni kao ih to beleže srpski izvori, Dušanov zakonik član 85. “koji ne štuju ikone i ne klanjaju se krstu ”, i na šta aludiraju istočno-pravoslavni nomokanoni i sinodici. Nametanje Bošnjacima da su došlje je kao što se vidi samo jedan apsurd koji ne vodi baš ničemu. Spomenuo bi samo riječi srpskog knjizevnika

Milana Miličevića koji će zabilježiti 1871. godine u svom Dnevniku koji je ostao najvećim dijelom neobjav-ljen. “Ne mogu naši potomci znati istinu o nama jer je mi ne kazujemo, nego ono izlažemo što nam podmi-ruje trenutni jadni račun”.

Da li se inkivizicija uopće zabora-vila kroz vijekove i postala samo prošost? Zločin koji je počinjen u višegradskom naselju Bikavac 1992. god, gdje su snage Vojske Republi-ke Srpske (VRS) zarobile, a potom zapalile više od 70 Bošnjaka – žena, djece i staraca. Izjava preživjele Boš-njakinje sa jedne lomače jasno govo-ri da se nikada nije odustalo od in-kvizicije nad Bošnjacima: “Na vrata i prozore su bili stavili ormare i namje-štaj. Prvo su na kuću bacali kamenje, onda su ispucali rafale, pa bombe. Uba-cili su neki prah, od kojeg se jedva moglo disati. Onda je buknuo požar. Vatra se brzo proširila. Ljudi su živi gorjeli. Čula se piska, jauci i cviljenje, što ne mogu opisati”, navela je Turjačanin.

Potomci nekad do kože opljackanih, na isti način je pljačkanje je ponovo primjenjeno, od potomaka onih koji su pljačkali njihove pretke. Matrice koje su primjenjivanje prije u izgonu njihovih predaka, ponovu su primje-njivane devedesetih godina prošlog vijeka, na isti način prema potomci-ma protjeranih iz Srbije. Cilj je uvjek bio jedan, stvoriti čisto etničku teri-toriju jedan narod u jednoj vjeri. Da li su Bošnjaci osuđeni na nestanak vrijeme će pokazati.26

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

se obračunavao i šta je sve upotre-bljeno protiv bogomila (babna) naj-bolje nam otkriva Vladimir Ćorović koji nam kazuje kakve su sve brutal-ne metode (koje su bile toliko “bogo-ugodne” da se verovatno i Stefan Nemanja, poput Aleksija i Komnina koji je bio trinaesti, udostojio da na-zove “četrnaestim apostolom”) kori-šćene protiv ovih jadnih ljudi:”Naročitu je pažnju obratio suzbijanju bogumilske jeresi i jača-nju pravoslavlja. Protiv jeretika je upotrebio vrlo oštre mjere: njiho-vom učitelju odrezao je jezik, a sljed-benike je čak i spaljivao ili naterivao u bijeg, imanja im je zaplijenio a knjige spalio.” Da li su bogomili uopće bili prijetnja za državu Rašku možemo zaključiti na osnovu vrela koje nam donosi Čedomir Marjano-vić u svojoj knjizi “Istorija srpske cr-kve” gdje se kaže: “Za državu bogo-milstvo nezgodno je bilo što je odricalo monarha i staleže, a naroči-to svojim bukvalnim tumačenjem VI zapovesti ne ubij. Zbog čega smatra-li su za greh da idu u rat.” Gde mo-žemo zaključiti da su bogomili sma-trali grijehom svako ubistvo kako i ratovanje koje donosi smrt ljudima. Zar je mogao Nemanja od takvih vjernika i pomisliti da njemu i oni-ma oko njega može biti ugrožen ži-vot i njegova vlast. Interesantno je kako današnji pravoslavni autori opisuju ovaj progon nad nevinim narodom: “Da je ova jeres osvojila Srbiju, ona bi je potpuno razrušila, i vratila je u praslovensko divljaštvo, bilo bi to duhovno, ali i fizičko, sa-moubistvo čitavog jednog naroda. Srećom, Bog je blagoslovio da u to vreme na prestolu Srbije bude Sveti Stefan Nemanja.” Da li se ovdje može naći i trun istine ako je pozna-to da je Nemanja utvrdio na saboru da bogomila (babuna) ima i među vlastelom kao i među sveštenstvom što samo po sebi govori da je ta vjera bila primamljiva za sve. Još tada su sljedbenici Crkve bosanske imali svoju jaku književnost na narodnom jeziku zastupljenu u apokrifnom je-ziku. Tako da je Nemanja naredio spaljivanje svih njihovih knjiga. Pro-glašavanjem bogumila da su anarhi-sti Nemanja vrši inkvizicuju smatra-jući njihove smrtne grijhe : „nepoštovanje časnog krsta, svetite-lja i Bogorodice, neverovanje u tran-ssupstancijaciju (tj. “preziranje pri-češća”), preziranje sveštenika i neklanjanje pred ikonama. Ono što se još pripisuje ovoj verskoj zajedni-ci je i nepoštovanje vlasti….“ Nije li se slično dešavalo i u Evropi „Razlo-zi koji su doveli do ubijanja mnogih

protestanata u srednjem vijeku u Evropi od strane rimokatolika bili su istovetni onima koji su uzrokova-li i istrebljenje bogumila prije toga. To su bile laži i klevete, izmišljene krivice i tobožnje opasnosti koje su prijetile rimokatoličkim državama u slučaju preovladavanja “novog uče-nja”. Evo šta je u svom pismu upu-ćenom francuskom kralju Fransou I 1535. godine, u odbranu protestant-skog vjerovanja, napisao jedan od vođa reformacije Žan Kalvin: “Sva-kako, ako ko, da bi izazvao mržnju pre-ma ovom učenju, koje se trudim da pred tobom opravdam, bude dokazivao da su ga već zajednički i saglasno osudili svi staleži, da mu se sudilo i da je više puta osuđeno, taj ništa drugo neće reći do da je dijelom bilo surovo oboreno silom i za-verom protivnika, a dijelom zlobno ugu-šeno njihovim lažima, prevarama, kleve-tama i izdajama. Silom i nasiljem su izrečene surove osude protiv njega prije no što se i branilo. Prijevarom i izdajom je žigosano kao buntovničko i zlokobno. Da niko ne bi mislio kako se bez prava žalimo na te stvari ti nam i sam možeš biti svjedok, Vrli Kralju, koliko ga laž-nih kleveta svakodnevno pred tobom ruži. Navodno ono i nema drugog cilja do da sve vladavine i uredbe obori, da naruši mir, ukine zakone, vlastelinske i druge, posede rasturi - jednom riječi da sve stvari izvrgne u nered. Međutim, ti si tek manji dio čuo. U narodu se protiv njega iznose užasne optužbe te bi ga, da su istinite, svi osudili zajedno sa njenim autorima na hiljadu lomača i hiljadu ve-šala. Ko bi se sad čudio zašto je toliko omraženo od svih, kad se vjeruje tako nepravednim klevetama? Eto zašto su i staleži jednoglasni u tome da nas treba prokleti, i nas i naše učenje.” Žan Kal-vin, Nauk hrišćanske vere; Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci, Novi Sad 1996. god. str. 26.

Nažalost moramo reći da je sve ono što je pripadalo bogomilima (babu-nima) spaljeno tako da danas može-mo cripiti samo onu literaturu onih koji su nad bogomilima izvršili ge-nocid. Možemo li uopće u ovakva vrela imati povjerenje znajući da de-cenijama pobjednici pišu hsitoriju. Postoji jedan važan historiski detalj koji je to bio razlog da je Arijanstvo tako bilo prihvaćeno od strane naro-da u srednjem vijeku, ne može se ni-kako prihvatiti teza da su bogomili nametali vjeru „krštenom narodu“ tako da za tu tvrdnju pravoslavnih a i katoličkih pisaca ne postoji nika-kakav dokaz. Zašto je vjera Bosan-ska bila popularna u narodu? Vidjet ćemo u sljedećem navodu koji će nas

uvjeriti da svještenstvo, kako kaže Kozma, nije odavalo utisak pretera-ne duhovnosti, već suprotno tome – prilično raskalašnog, raspusnog i neduhovnog života. Navodeći sa-moga Kozmu, Ćorović piše: “Da je ta socijalna kritika imala svoje opravdano-sti vidi se iz reči koje govori sam Kozma: sveštenici stranstvuju po tuđim zemlja-ma, pa i u rođenoj; ne brinu se o pastvi nego samo o sebi i svojima; učestvuju u metežima, ili pijanče ’budući sluge utro-bi, a ne bogu’, ili se zanose pohotom; ili se bave trgovačkim poslovima; kad odu u manastire ne mogu da podnesu askezu i disciplinu, pa se vraćaju starom živo-tu ’kao psi na svoje bljuvotineš’. Učenje Bogumila imalo je velikog uspeha, na-ročito među Slovenima.” Istorija Srba, str. 99.

Ovdje bi spomenuo i prvi put objav-ljeno Žitije od monaha Bogomila. Zahvaljujući gospodinu Draganu Jovanoviću koji je priredio „Žitija“, koji je slučajno imao priliku da na-kratko vidi original „Žitija Savinog“ od Bogumila monaha u Parizu 1986. godine kao i što je nešto kasnije slu-čajno otkrio srpski prijevod toga spisa, koji je uradio njegov, tada već pokojni, djed Vojislav P. Petrovic, arhijerejski namjesnik belopalanač-ki. Pred Drugi svjetski rat iznenada se pojavio u manastiru Sergej Remi-zov, otac Lava Remizova, emigrant, učen i uman Rus, ekspert za bogu-milstvo. Ispostavilo se da je upravo zbog toga spisa i došao u Belu Pa-lanku. Po njemu, to je prjepis iz 14. vijeka. Belopalanački arh. namjesnik mu je dao “Žitije Savino” na čita-nje, ali se on ubrzo izgubio nekuda i nikad mu ga nije vratio. Sa njim je “Zitije divljansko” stiglo u Pariz. O tome je on ostavio i “pismo ispove-sno”.

Vojislav P. Popović, arh. namjesnik je, uoči rata, pokušao da svoj prije-vod objavi. Knjiga je bila odštampa-na i zabranjena, a tiraž uništen. Sa-čuvan je jedan primjerak. Dolazimo do dokumenta o kojem se još uvjek ćuti:

„Oče, blagoslovi da manje zborim o grešnom bratu Savi, prvom arhiepisko-pu serbskom i grešnom bratu Simeonu, ocu mom, a više da zborim o onom sto učiniše od roda slovenskog, pa da to bude nauk nekakav za budući vlastodržci: od naroda da se ne odvoje, a ni među sobom da se ne krve, da se ne izrodi neki pokolj još poveći i kraj naroda da bude…

I još te molim Gospode za smirenomu-drenije, molim za reč, što višim znanjem teče, a u mene, u moj dom uma, čisti

ZBORNIK RADOVA ISLAMSKA ARHITEKTURA U SRBIJI VILDANA KRCIĆ

29

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

(Izdavač: Udruženje „Sandžački ćilim“, priredila Indira Kuburović, urednik prof. dr. Enver Gicić, Sjenica 2015, str. 170 )

PRISTUP PROJEKTU

Zahvaljujući projektu „Islamska arhitektura u Srbiji“, koje su prihvatili Ministarstvo za kulturu i

informisanje R. Srbije i Fodnacija Otvoreno društvo – Beograd, a koji je podnijelo Udruženje „Sandžači

ćilim“, objelodanjena je i ugledala svjetlost dana jedna veoma zanimljiva i interesantna publikacija, koja je

dugo čekana na prostoru regije Sandžak, Srbije i Crne Gore.

Objavljivanju ove značajne publikacije, prijethodila je tematska rasprava u okviru Međunarodnog znan-stvenog skupa sa istoimenim nazivom „Islamska ar-hitektura u Srbiji“ (27. i 28. decembra 2014.) a koji je zvanično otvorio, glavni muftija IZ u Srbiji, prof. dr. Mevlud ef. Dudić. Na skupu je u okviru dvije sesije prezentirano više od 15 znanstvenih referata i prilo-ževno više pisanih saopćenja, na temelju koja je vođe-na živa diskusija. Ocijenjeno je da islamska arhitektu-ra zbog evidentnog kulturocida, nebrige i nemarnosti, nestaje pred očima javnosti.

Ovo djelo je naišlo na izvrstan prijem, kako u Beogra-du (promovisano u Kući ljudskih prava), zatim u Su-botoici u Narodnoj biblioteci Grada Subotice, u Domu revolucije u Prijepolju, kao i na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru, a koje su promovirali znal-ci ove umjetnosti, pored izdavača Indire Kuburović i gl. urednika dr. Envera Gicića, prof. dr. Šefket Krcić, prof. dr. Hajrudin Balić, mr. Zufer Novović, prof. dr. Petar Bojović, dr. Goran Bašić i drugi, koji su se pozi-tivno i argumentirano izrazili o ovom djelu. Između ostalog, naglašeno je da je razmljivo da se ovo djelo pojavilo u Beogradu i u Novom Pazaru, ali je veliko iznenađenje, što je za pohvalu što se isto pojavilo u Sjenici, u jednoj veoma siromašnoj općini Sandžaka i Srbije, gdje postoje druge potrebe i izazovi za egzi-stencijom ljudi. Međutim, kulturne potrebe i tradicija islamske arhitekture Sandžaka i Srbije, daje nadu da će se razviti veći prostor i smisao za njegovanje ori-jentalnog islamskog života na ovim prostorima, kao i sačuvati od zaborava i urušavanja mnogih značajnih građevina diljem Srbije, što je, posebno bilo izraženo u posljednjem vijeku, istaknuto je između ostalog na spomenutim promocijama.

STRUKTURA KNJIGEU okviru sadržaja ovog Zbornika radova o arhitektu-ri, objavljeno je deset autora i deset autoriziranih ra-sprava. Ostali radovi su vraćeni autorima na doradu i biće publicirani u narednom izdanju ovog projekta.

Pored uvodne riječi autora i urednika i nacrta zaključaka sa ove Konferencije, objavljeni su radovi sljedećih autora: mr. Adnan Muftarević: DEVASTIR-TANA OSMANLIJSKA ARHITEKTURA GRADA SJENICE; dr. Muradija Kahrović–Jerebičanin: UTJE-

CAJ TRGOVINE I ZANATSTVA NA ORIJENTALNU ARHITEKTURU NOVOPAZARSKE ČARŠIJE; doc. dr. Hivzo Gološ: AMIRAGIN HAN U NOVOM PA-ZARU; umjetnik Fatih Hadžić: ELEMENTI ISLAM-SKO-BOŠNJAČKE KULTURE I CIVILIZACIJE U PRIJEPOLJU; prof. dr. Admir Muratović: POLOŽAJ GRAĐANA SANDŽAKA ISLAMSKE VJEROISPO-VIJESTI POD KOMUNISTIČKOM UPRAVOM, S PO-SEBNIM OSVRTOM NA VAKUFE ISLAMSKE ZA-JEDNICE; dr. sci. Redžep Škrijelj (Državni univerzitet u Novom Pazaru): UMJETNOST ISLAMSKE EPI-GRAFIKE U NOVOM PAZARU; publicist Sulejman Aličković: STEĆAK I NJEGOVE TAJNE; prof. Džemal Bektović: POSTMODERNI DISKURSI ISLAMSKE ARHITEKTURE I OSMANSKE VARIJANTE NA BA-LAKANU; doc. dr. Rejhan R. Kurtović: PRAVO NA ISPOVJEDANJE VJERE I PRAVO NA OČUVANJE KULTURE I TRADICIJE KAO GARANT OČUVANJA VJERSKOG I KULTURNOG NASLJEĐA i prof. dr. Šefket Krcić: ESTETSKO-UMJETNIČKA DIMENZIJA ISLAMSKE ARHITEKTURE U SANDŽAKU.

Sve ove rasprave iziskuju jednu kulturološ-ko-etnološku i sociologijsku analizu, kako bi se dobila istinska slika o stanju islamske arhitekture, ne samo na prostoru Sandžaka, već i diljem R. Srbije i R. Crne Gore. Samo na taj način, mogu se sačuvati od zabo-

Duga Poljana pripada općini Sjenica i zauzima njen istočni dio. Dugopolj-ski kraj se nalazi na jugozapadnom dijelu Srbije, između dvije veće mor-fološke cjeline: visoravni Pešteri i pla-nine Golije i Ninaje. Prema nadmor-skoj visini koja iznosi 1169m, spada u visoke planinske prijedele Srbije. U geomorfološkom pogledu pripada Dinarskom pojasu i čini sastavni dio Sjeničke kotline. Pod imenom du-gopljski kraj prvi ga spominje Ejup Mušović u studiji stanovništvo Duge Poljane. Na jugu se graniči sa novo-pazarskom općinom, na jugozapadu tutinskom, na sjeveru ivanjičkom i na zapadu teritoriji mjesnih zajedni-ca Rasna i Štavlja. Duga Poljana kao centar nalazi se s obje strane glavnog puta Novi Pazar - Sjenica, pri čemu je od Novog Pazara udaljena 32km, a od Sjenice 21km.

Zbog brdsko-planinskog re-ljefa i slabe putne mreže, kraj je bio nepristupačan i tretirao se kao zaba-čeno područje. Međutim, u ranijoj prošlosti bio je povezan putevima lošeg kvaliteta koji su ga, ipak, po-vezivali sa bližim privrednim po-dručjima. Na tom prostoru su se u srednjem vijeku ukrštali srednjove-kovni karavanski putevi: bosansko – dubrovački, kojim su se kretali karavani ka Dubrovniku, Nišu, So-lunu, Sarajevu i Carigradu. Posebno je bila poznata dugopoljska pijaca, za koju je, u vrijeme turskog vakta, i sam sultan znao. Naime, prepričava se kazivanje vezano za dugopoljsku pijacu, kada je sultan, jednog od svo-jih odanih ljudi, inače porijeklom iz Sandžaka, nakon što mu je ovaj vjer-no služio, poslao u Dugu Poljanu, i zarad vjernog služenja, dao mu da naplaćuje tzv. duhuliju (ulaznicu) na ovoj pijaci.

U poslijeratnom periodu, asvaltiranjem magistralnog puta Novi Pazar – Duga Poljana – Sjeni-ca, saobraćajno – geografski položaj Duge Poljane se znatno poboljšao. Njime je omogućena veza Sjenice, Nove Varoši i Priboja, sa Bosnom i Sarajevom na zapadu. Na jugoistoku preko Novog Pazara, put se uklapa u mrežu puteva koji vode ka Beogra-du, Skoplju, i krakom Jadranske ma-

gistrale preko Rožaja, Berana i Pod-gorice, prema Jadranskom moru. Od puta Novi Pazar – Duga Poljana – Sjenica odvaja se jedan krak koji vodi preko Draževića, Kamešnice, Rasna, Karajukića Bunara i Ugla pre-ma Crnoj Gori, a drugi krak prema Žabrenu.

Dugopoljski kraj nema du-gih Rijeka i velikih jezera, ali zbog različitog geološkog sastava, razno-vrsnosti morfoloških oblika a naro-čito razlomljenosti topografskih cje-lina, u njemu se javljaju kratke rijeke sa izvorima u vidu vrela.

Dugopoljski, novopazarski i sjenički kraj, kad se tiče najstarije prošlosti praistorijskog perioda ar-heološki nisu dobro ispitani, niti je ranije u ovim krajevima bilo plan-skih istraživanja, Prve arheološke podatke o ovim krajevima daju en-gleski arheolog Evans Artur i au-strijski istoričar – putopisac Feliks Kanic, koji su iznijeti bez dublje ana-lize i iskopavanja. Od važnih histo-rijskih lokaliteta, u Dugoj Poljani su se izdvajali: Prahistorijska gradina na Šarskom kršu, Antičko utvrđenje na Šarskom kršu, dva grčka groblja, turska groblja, kula Grčić Manojla, dvorac kralja Dragutina

Ostaci materijalne kulture i pisani dokumenti koji se odnose na ovaj kraj, te stari toponimi, svjedoče o bogatoj prošlosti Duge Poljane. Ovo-me u potpunosti odgovara mišljenje Ejupa Mušovića koji kaže: “Malo je malih mjesta poput Duge Poljane da imaju tako bogatu prošlost…” To-ponim Duga Poljana je slavenskog porijekla, a prvobitno ime joj je bilo

DLGOPOLJE (Dugo Polje). Krajem XIV vijeka u srpskohrvatskom jezi-ku izvršen je prijelaz zvučnog L u O, tako da je Dlgopolje prešlo u Dugo-polje. Nema tačnih podataka kada je naselje Dugopolje prešlo u ime Duga Poljana, mada bi se moglo pretpo-staviti da je to bilo u period kada je Srbija postala despotovina, negdje polovinom XV vijeka. Prvi pisani dokument u kojem se pominje Duga Poljana jeste povelja Uroša I koji je vladao 1243–1276. godine. ”Mnoge prijestonice behu u prijedele Rasa i kod rudnika na Kopaoniku. Spomi-nje se Sjenica i Dlgopolje (Duga Po-ljana).”

U jednoj trgovačkoj povla-stici zabilježeno je Dlgo Polje (Duga Poljana) u kome je kralj Milutin pri-mio dubrovačke poklisare. Iz izni-jetih podataka nameće se činjenica da su u Dugoj Poljani letovali ili zi-movali osim Dragutina I Milutin I njihov otac Uroš I, majka Jelena An-žujska, a vjerovatno kasnije i Stefan Dečanski koji je potvrdio povelju o trgovini sa Dubrovčanima.

Što se tiče turskog perioda važno je spomenuti da još za vrijeme despotovine, turske straže su bile po isturenim utvđenjima, važnim vojno strategijski i oko važnog puta koji je vodio od Novog Pazara preko Duge Poljane i Sjenice za Bosnu. Sasvim je izvjesno da su Turci na Šarskom kršu i na kuli Grčić Manojla u Dugoj Poljani već tada u periodu dvovlašća (Turci-Brankovići) imali svoje po-sjede, jer su to bili važni objekti sa kojih se mogao kontrolisati krak du-brovačko-bosanskog puta. Sasvim je sigurno da su staroraški prijedeli zvanično bili pod turskom vlašću 1455. Godine. Odmah poslije osva-janja ovih krajeva u XV vijeku Turci su izvršili svoje prve popise. Popis kraišta Isa-bega iz 1455. godine obu-hvatio je i dugopoljski kraj. Popis je izvršen po nalogu sultana Mehme-da II i pod rukovodstvom Alije sina Nami Jakubova i predate porti u vre-menu od 5. do18. maja 1455. godine. U ovom popisu sredinom XV vijeka, dugopoljska sela su obuhvaćena kao hasovi (feudalni posjedi) Isa bega Is-hakovića.

KRATKO KROZ POVIJEST DUGE POLJANE

ŠERIF ŠAČIĆ

28

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

Rijetki su ljudi koji će pored svih dnevnih radnih oba-veza iznaći vremena da se bave nekim meraklijskim zanimanjima, zanatima u kojima se uživa i iskazuje umjetnička nota. Naročito, rijetki su ljubitelji složeni-jih poduhvata kao što je ovaj. Za porodicu Marovac ni dnevne obaveze ni odsustvo kreativnosti ne predstav-ljaju problem. Pored prekrasne etno-bahče pokraj svoje porodične kuće u naselju Lug, pored malih arhitekton-skih čuda mladog stvaraoca Admira Marovca našoj čaršiji vrlo poznatog i talentiranog mladog arhitekte, nalazi se još jedan zanimljiv i vrijedan projekat – ma-keta Kule Mortilje u srazmjeri 1:25. Ono što posebno nadahnjuje ovu priču to je ljubav prema kulturnoj ba-štini koju prema svome gradu decenijama osjeća i ma-nifestira Izet Marovac.

Ekipa redakcije Revije Sandžak posjetila je mali muzej porodice Marovac i uvjerila se da je ovo zaista vrijedno i autentično umjetničko djelo u posljednjoj fazi izrade.

“Ideja mog baba je bila da napravi realističnu maketu Kule. Pošto ja znam da je spreman na izazove, predlo-žio sam mu da radimo totalnu rekonstrukciju građe-vine kroz maketu, da samim tim postane svojevrstan projekat i da dobije na vrijednosti. Materijali su svi pri-rodni. Kamen “pesčar” smo uzeli sa istih mjesta kao što su i oni. Zatim ga razbijamo i dovodimo do sitnih kamenčića adekvtne razmjere. Međuspratne konstruk-cije radimo s drvenim gredama koje također režemo u razmjeri. Zatim po gredama kujemo patos. Crteži po kojima radimo totalno su merodavni zato što sam lič-no mjerio na licu mjesta svaki detalj. Dakle, kompletna materijalizacija je potpuno ista. Umanjen kamen iste vrste, ćeramida namenski oblikovana i pečena u raz-mjeri. Međuspratne tavanice od drveta sa kompletnom konstrukcijom. Mušerebije (izbačeni dijelovi na vrhu) na vrhu smo takodjer radili autentičnim materijalima, cigla i drvo kao konzolni nosač. One će također biti od istog materijala i oblika. Krovnu konstrukciju sa svim nosećim elementima skoro smo završili. Ćeramide mo-delovali i pekli, a sad ih postavljamo. Jedino se razliku-je vezivni agregat u odnosu na nekadašnji. Koristimo lijepak za pločice i super efekat daje. Razlog je granula-cija, zato što je potrebno i granulaciju umanjiti.

Cilj ovog projekta je jačanje svijesti o spomenicima kulture. Došli smo do kulturološke i ekonomske tačke

gdje čovjeku jedino preostaje da pravi svijet u srazmeri 1:25. Cilj nam je da kroz minijaturu podignemo svijest o graditeljskom nasljeđu. Kula je samo početni proje-kat, biće ih inšallah još dosta. Pored svega hoćemo i da pošaljemo poruku da mi znamo šta su spomenici kulture i da smo kadri da se brinemo o njima i da ih obnavljamo.“ – ističe Admir Marovac

“Kula je nastala iz želje za podizanjem graditeljskog naslijeđa. Dodatna prednost je što se sa vrlo malo sred-stava mogu sagraditi objekti koji su u relanom svojim srazmjerama veoma skupi. Tokom realizacije dolazili smo u iskušenje da li da neke stvari mimoiđemo zbog nekih elemenata koji nisu vidljivi, konkretno kada go-vorimo o unutrašnjoj arhitekturi Kule, ali je nadvla-dao stav da se treba totalno mjerodavno rekonstruirati i u ovim uvjetima. Kula je spontano nastala, jer smo prepoznali mogućnosti koje nam nisu bile poznate do tada, ali smo ih uspjeli savladati tako da Kula poprima svoj autentični karakter, kako iznutra, tako i spolja.“ – ističe Izet Marovac

Autor projekta: Izet Marovac

Tehnička podrška: Admir Marovac

Ostaje nam da sačekamo da se i posljednja ćeramid(ic)a ugradi na krovu naše manje i mlađe Kule Motrilje, koju nam ovaj put daruju naši vrijedni sugrađani i čuvaoci naše tradicije, Izet i Admir Marovac.

Prilog priredio: Dženis Šaćirović

31

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

MAKETA KULE MOTRILJE I ENTUZIJAZAM PORODICE MAROVAC IZ NOVOG PAZARA

30

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

rava istinska vrijedna arhitektonska i građevinska djela osmanlijske, i uopće islamske arhitekture i njegovati, na relevantna način, kako se to čini svuda u civiliziranom svijetu. Kada je u pitanju konkretno islamska arhitektu-ra, na ovom skupu je konstantovano da ne postoje zavo-di i institucije koje se konkretno bave zaštitom orijental-ne i islamske baštine na ovim prostorima. Za tako nešto ne snose krivnju samo Bošnjaci, kao pripadnici kultu-no-islamskog povjesnog kruga, već posebno i aktualna vlast Srbije i Crne Gore, koja se oglušila na mnoge stavo-ve Matice Bošnjaka Sandžaka, da se zaštiti ova izuzetno vrijedna i originalna baština.

ZAVRŠNO SLOVO Relevantna činjenica koja se protezala kroz sve refera-te i diskusije sudionika jeste, da je osmanlijska vlast u toku svoje petovjekovne vladavine na ovim prostori-ma, značajno doprinijela razvoju jedinstvene i posebne prepoznatljive kulturne i umjetničke forme, arhitektu-re, koja se označava kao islamska arhitektura, koja se ogledala u arhitektonskim umjetninama i rafiniranom odnosu prema prostoru i vremenu, u podizanju novih gradova (hroničari bilježe da je čuveni Isa-beg Ishako-vić bio utemeljivač, ne samo Novog Pazara, kao grada, već i gradova kao što su Skoplje, Sarajevo i Šabac), za-tim podizanju mostova, karavan Saraja, mostova-ćupri-ja, hanova, utvrđenja, kula, musafirskih kula i drugih objekata, koji su dali novu dimenziju života na prosto-rima, ne samo Sandžaka, Srbije, Crne Gore i drugih de-stinacija Balkana, posebno Bosne i Hercegovine. Dakle, ovaj talas umjetničke arhitekture koji je došao preko Osmanlija sa Istoka, dao je posebnu dimenziju načina života danas, kada se intenzivno obnavljaju hamami,

na prostoru Europe u Budimpešti, Kruševcu, Vranju, a napokon u Novom Pazaru. Međutim, razne predrasude koje su proizvod desničarskih opcija u XX i XXI stoljeću, učinili su da su mnogi objekti od neprocjenjive kulturne vrijednosti nestali sa lica mjesta, kao što je to učinjeno u Novom Pazaru, između ostalog sa građevinom „Grana-da“, koja je bila ujedno i najstarija kahvana u Europi, a Novopazarlije pod uticajem Beograda su je zvali „Gra-nata“, pretvorili je u običnu krčmu i napokon je grani-tirali, spalili i pretvorili je u parkiralište automobila (dr. Š. Krcić). Nažalost, takvu sudbinu su doživjeli i mnogi drugi islamski objekti Srbije, čime je izvršen kulturocid nad ovom veoma značajnom arhitekturom, zbog koje bi danas mnogo više turista dolazilo da vide Kalemegdan i Tašmajdan u Beogradu, te veliku tvrđavu u Nišu, te drevnu ćupriju na Drini, Altun-Alem džamiju u Novom Pazaru, Husein-pašinu džamiju u Pljevljima, džamiju Sulatanija u Plavu, Vezirovu džamiju u Gusinju, dža-miju Sultan Valide u Sjenici, Redžepagića kulu, Ganića kulu, Motrilja kulu u parku Novog Pazara i druge sa-kralne objekte. O svemu tome, sudionici ovog skupa su donijeli nacrt od deset zaključaka o kojem skreću pažnju vlastima Srbije i Crne Gore, sa apelom da se zaštite spo-menici islamske arhitekture na ovim prostorima, jer je to civilizacijska tekovina.

Na kraju, istaknuta je poruka - Vjerujemo, da će ovaj skup i Zbornik radova „Islamska arhitektura u Srbi-ji“, inicirati nove rasprave i ideje, kako bi se sačuvala islamska arhitektura od zaborava i enornog propadanja.

Neka je selam i mir na sve vas. Čuvajte ono što su vrijedni naši preci svojim umom, rukama i znojem stvarali.

Potreba za upoznavanjem sa brojnim etičkim kodek-sima, u kojima studenti se edukuju mnogim princi-pima, posebno opreznošću, pristojnošću i odgovor-nošću, nameće se pitanje, da razmotrimo Deklaraciju o svjetskoj etici.

Na skupu u Čikagu 1993. godine, vjerski i duhovni lideri u Parlamentu svjetskih religija, predložili su Deklaraciju o svjetskoj etici.

Ova deklaracija predstavlja skup moralnih pravila i principa ponašanja u odnosima čovjeka prema čo-vjeku i svijetu oko njega kao ključni pojam i najvaž-niji sadržaj za razvoj i suživot ljudske vrste u buduć-nosti.

Organizatori su teologu i teozofu Hansu Kingu po-vjerili važan zadatak da zajedno sa svojim suradnici-ma izradi Nacrt Deklaracije o svjetskoj etici. Nakon toga su drugi stručnjaci dorađivali njegov prijedlog dvije godine, a on ga je u skladu s primjedbama pre-radio i dao mu konačni oblik. Načela svjetske etike podrazumijevaju konsenzus među religijama u oba-veznim vrijednostima, neopozivim mjerilima i te-meljnim moralnim stavovima.

Deklaracija govori o četiri načela:

Prvo načelo kaže: svi smo odgovorni za bolji ljudski

poredak.

Drugo načelo: apsolutno je nužno zauzimati se za ljudska prava, slobodu, pravdu, mir i očuvanje ze-mlje.

Treće načelo: različite religije i kulturne tradicije ne smiju nas spriječiti da se zajedno suprotstavimo svim oblicima nečovječnosti i da se zalažemo za veću čovječnost.

Četvrto načelo glasi: mi kao ljudi koji smo religijski i duhovno usmjereni posebno smo odgovorni za do-brobit cijelog čovječanstva i očuvanja Zemlje.

Uz ovo idu četiri neopozive smjernice za daljnje dje-lovanje: a) obaveza da njegujemo kulturu nenasilja i da poštujemo živa bića, b) obaveza njegovanja kulture so-lidarnosti i pravednog ekonomskog poretka, c) obavezni smo njegovati toleranciju i živjeti u istini, d) obaveza da njegujemo ravnopravnost i partnerstvo između muškara-ca i žena.

(Tekst „Deklaracija o svjetskoj etici“, zastupljen je u priručniku „Praktikum iz etike“, autora prof. dr. Šefketa Krcića (predavanja, dokumenti, bilješke stu-denata), Forum univerzitetskih nastavnika, Novi Pa-zar, 2007.)

Prof. dr. Šefket Krcić

33

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI

Profesorka književnosti, prof. doc. Dr. Nadija Re-bronja je pjesnikinja, esejistkinja i književna kritičar-ka koja godinama unazad pravi izuzetne rezultate svojim autorkim radom. Poeziju je objavljivala i u časopisima i zbornicima u inostranstvu, u prevodu na engleski, španski, italijanski, francuski, nemački, poljski, turski, persijski, makedonski i slovenački jezik. Njene četiri publikacije do sada (Ples morima, poezija, 2008; Derviš ili čovek, život i smrt - religijski podtekst romana Derviš i smrt Meše Selimovića, 2010; Alfa, Alef, Elif, izbor iz poezije na španskom jeziku – objavljena u Španiji, 2011; i Flamenko utopija, poezija, 2014.) našle su put do publike na međunarodnom nivou.

Aprila mjeseca prošle godine učestvovala je u Pa-nami na čuvenom književnom festivalu Penoname en abril kao jedina pozvana učesnica iz Evrope. U okviru festivala predstavila svoju knjigu „Alfa, Alef, Elif“ objavljenu u Španiji, (Granada 2011.) u prijevo-du Silvije Monros, kao i knjigu „Flamenko utopija“ čije izdanje na španskom jeziku priprema. U okviru svog dvonedeljnog gostovanja u Panami, Rebronja je održala i gostujuća predavanja na španskom jeziku za studente Univerziteta u Panami, univerzitetskog centra Kokle i Univerziteta Metropolitana za edika-ciju, nauku i tehnologiju na temu Savremena srpska i bošnjačka književnost. Rebronja je tokom boravka u Panami dobila i Priznanje za poeziju gradonačelnika grada Penonome u Panami.

Ove godine od 14. do 20. februara mjeseca, kao jedi-na pozvana učesnica iz regiona, boravila je, i uzela učešće na XII Međunarodnom festivalu poezije u Ni-karagvi (Granada). Na jednom od najvećih i najpo-znatijih svjetskih festivala poezije, učestvovovalo je preko 130 pjesnika, iz oko 60 zemalja sa svih kontine-nata, Rebronja je predstavila svoju poeziju iz knjiga “Alfa, Alef, Elif“ i „Flamenko utopija“ koje su preve-dene na španski jezik.

(Priredio: Dženis Šaćirović)32

SANDŽAČKA POEZIJA OSVAJA SVIJET

revij

a SA

NDŽA

K |

Maj

201

6. |

br.

184

| Re

vijaS

ANDZ

AK.c

om

SLOVO ZAHVALNOSTI HEĆIMU DR. SUADU ĆATOVIĆU

Sve što bih kao čovjek napisao i rekao, bilo bi malo, ono što osjećam da izrazim u ovom trenutku u izjavi zahvalnosti, pre-ma uvaženom hećimu dr. Suadu Ćatoviću, medicinskom djelatniku, Opće bolnice u Novom Pazaru.Naime, 14. novembra 2015. Godine, imao sam zdravstvenu krizu. Hitno sam preba-čen na Konoralno odjeljenje Opće bolnice u Novom Pazaru, gdje mi je posebno uka-zao pažnju dr. Suad Ćatović sa svojim su-radnicima i osobljem. Poslije Svevišnjeg Gospodara Svjetova Allaha, dž.š., mogu da se zahvalim upravo dr. Suadu Ćatoviću što sam sotao danas u životu.Po uputu, dr Ćatovića, nakon nekoliko dana liječenja u Novom Pazaru, prebačen sam na Klinički centar na Drugoj Vasku-larnoj bolnici u Beogradu, gdje sam bio primiran od strane dr. Živaljevića, zatim dr. Nataše i dr. Ivane (izvinjavam se što ni-sam upisao njihova potpuna imena i pre-zimena), koje su poznavale svog kolegu i školskog druga dr. Ćatovića.Nakon ukazane pomoći, tako poznati dr. Živaljević, vršeći uvid u moju Otpusnu li-stu dr. Ćatovića iz Novog Pazara, rekao je “ovo što Vam je napisao dr. Ćatović isto bi uradili u Ljubljani, Ženevi, Londonu, Moskvi, Njujorku, Hjustonu i drugim centrima...”, a dr. Ivana i dr. Nataša, su se tako lijepo izrazile, da bi vrlo rado posjetile kolegu i Novi Pazar i drago im je što je tako profesionalno napredovao.Upravo se sada dobro osjećam, i koristim priliku da se uz naprijed spomenute dokto-re, posebno zahvalim dr. Milanu Dobriću iz Beograda, koji je ugradio na mojim arterija-ma tri stanza, koji mi pomažu da normalno funkcioniram i da se krećem među svojom porodicom i prijateljima.Hoću da vjerujem, da treba poštivati me-dicinu i sve kvalitetne profesionalce iz ove oblasti, kako bi ljudi mogli da sačuvaju svo-je zdravlje, kao i da budu umjereni u sve-mu, a posebno u jelu i piću, što je posebno podvukao dr. Milan Dobrić.Hvala na ustupljenom prostoru.S lijepim pozdravima i poštivanjem.

Novi Pazar,29.03.2016.Šahman H. Muminović