Sandzak 170 s

MJESEČNA NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU «SANDŽAK» | BR. 170 | 5. JANUAR 2013. CIJENA 100 RSD | CG 1€ | BIH 2 KM | EU 3 EUR | USD 5 $ | CH 4 CHF | GB 4 GBP | TR 4 TL

SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRESsarajevo, 29.12.2012.

BUDI SVOJ NA SVOME! PREPLATI SE NA REVIJU SANDŽAK: BIH 60,00 KM, CRNA GORA 30,00€, KOSOVO 30,00€ OSTALE DRŽAVE 50,00€

RUKOPISI I FOTOGRAFIJE SE

NE VRAćAJU

NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU “SANDŽAK”IZDAVAČ: ZAJEDNICA SANDŽAČKE DIJASPORE (ZSD)

DIREKTORMITHAT EF. MUJOVIć ([email protected])

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK HAZBIJA KALAČ ([email protected])

POMOćNIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA MUHAMED ćEMAN ([email protected])

SEKRETARSALAHUDIN FETIć ([email protected])

TEHNIČKI UREDNIKSENAD REDŽEPOVIć ([email protected])

LEKTORSAMIR ŠKRIJELJ ([email protected])

REDAKCIJA JAHJA FEHRATOVIć ([email protected])

ADMIR MURATOVIć ([email protected])SUAD BEćIROVIć ([email protected])

HAJRUDIN BALIć ([email protected])ZAIM REDŽEPOVIć ([email protected])

ADNAN ČAUŠEVIć ([email protected])EDIN TURKOVIć ([email protected])

ALEN DURAKOVIć ([email protected]) ZEHNIJA BULIć ([email protected])

FERID BULIć ([email protected])

SARADNICIHAKO DULJEVIć, ŠEFKET KRCIć, MARJAN HAJNAL, SULEJMAN ALIČKOVIć, FERKO

ŠANTIć, MIHAIL SPEVAK, MUGDIM GALIJAŠEVIć, ADNAN HASANOVIć, ATIFA ŠALJIć, SANELA HALKOVIć, JAKUB DURGUT, EDIN GRIŠEVIć, USAME ZUKORLIć,

MEKA DEČKOVIć, ARMIN ŠABOTIć, EDIN ČEBIRIć, IRMA HAŠIMBEGOVIć

DIZAJNIFET ALIČKOVIć

ADRESAGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZARTEL: 020/ 322-181, FAx: 322-181

E-MAIL: [email protected]

DISTRIBUTERI:SANDŽAK: Mersudin Mavrić (+381 64 889 1674)BIH: Mithat ćeman ([email protected])

12 - SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRES

18 - M. ćEMAN: BOŠNJAČKI KONGRES I BOŠNJAČKI KRITIČARI

20 - INTERVJU - AMRA DEDEIć IZ ROŽAJA: “PRIJE“ I “POSLIJE“ OSNIVANJA BANU

24 - AKADEMIK FERID MUHIć: SNAGA PRAVOG PUTA

30 - INTERVJU - ADNAN MUHOVI IZ PETNJICE: “PRIJE“ I “POSLIJE“ OSNIVANJA BANU

32 - PORTRET: ŠEFADIL LIČINA IZ PARIZA: SANDŽAK U SRCU, ALI U DJELIMA JOŠ VIŠE

38 - SULEJMAN ALIČKOVIć: IZMEđU ZATVORA I SLOBODE

50 - BAŠTINA: JUSUF-BEG ČENGIć - “AVDIJA”

Bosna je neuništiva! Ona je najveće čudo od svih čuda koja postoje na vrelom balkanskom prostoru. U hiljadugodišnjem ratu, braneći se i od Istoka i od Zapada, opstaje, kao da dru-gačije i ne postoji i kao da mir ne prepoznaje

osim kao stalnu borbu protiv izjelica koji ne odustaju da je otmu, pocijepaju, da joj ukradu prostrti, ljiljanima oki-ćeni ćilim ispod čeljadi, protiv izjelica što je kroje, šiju i rašivaju, a ona stoji, poput stećka koji prkoseći „govori“ onu provocirajuću, lakonsku opomenu, ispisanu iznad raširene šake: „Putniče (ili ratniče), ti koji stojiš tamo, a ja, što ležim ovdje, bilo bi mnogo bolje (ili, konačno je uvijek tako) da ja stojim tamo, a ti ležiš ovdje.“

Nekada davno Bosni je historija donijela malo više sla-venizma, znatno kasnije, kako kažu, podudarnog osma-nizma, zatim joj je za ravnotežu nametnula i malo germa-nizma. A onda joj zlobno proturiše fašizam, pa za njime i komunizam. Iako se tragovi prepoznaju do danas, nije-dan od brojnih izama ne osta do kraja. Bosna je danas suočena sa srbizmom, sa dodatkom hrvatizma, ali ni ovi nikako da zažive, da se prime i opstanu. Ona i dalje stoji kao Bosna, prkoseći povučenim linijama po geografskim kartama koje ne mogu postati crte odvajanja.

Neuništivost Bosne i njena hiljadugodišnja opstojnost kao da je i simbolima zaštićena. Ona otvorena šaka ukle-sana na stećku dobrih Bošnjana pokazuje da je u indivi-dualnom smislu na kraju prazna, da je u zajednici ljudi prazna od oružja, ali da uvijek nosi papilarni pečat uti-snut u linijama na vrhovima prstiju, jasni znak vlasnika nad Bosnom, da svoje poziva da dođu, da se vrate, tuđine opominje da stanu, odustanu ili u suprotnom neminovno nestanu.

Na poziv Bosne, u Sarajevu se potkraj 2012. sakupiše Bošnjaci, došavši sa svih strana: Hercegovine, Sandža-ka, Krajine, Posavine, Podrinja, sa Zapada i sa Istoka. Na tom velikom skupu obznanili su Svjetski bošnjački kongres. U dokomentima Kongresa se jasno prepoznaje poruka: Bošnjaci su stožer Bosne (i Hercegovine) i ona je njihova matična država ma gdje god da žive. Poruka nikako ne znači da su Hrvati i Srbi nepoželjni. Naprotiv, svi koji Bosnu čuvaju (a ne razvaljuju) podjednako su vla-snici Bosne.

Oni koji su prihvatili „Bosnu do Vratnika“, ili oni „Bosanci

i Hercegovci“ koji ne mogu nikako da se pomire sa činje-nicom da se desio rat i da Bosna nakon rata nije ista kao prije, ljuti su na Svjetski bošnjački kongres, posebno na činjenicu da su Bošnjaci za svoju nacionalnu zastavu pro-glasili zastavu sa ljiljanima, koju su, kako kažu, do danas sačuvali franjevački fratri. Vezujući zastavu sa ljiljanima za kršćanstvo, ovi bh. „patrioti“ nastoje današnjim Boš-njacima oduzeti pravo na baštinjenje dijela sopstvene povijesti koja je bila i kršćanska, i to mnogo manje kato-lička ili ortodoksna, a mnogo više bogumilska. Ovakvim stavom oni oduzimaju pravo Bošnjacima da tu „državnu“ zastavu, kako je zovu, dožive svojom, jer u tome već vide razlog njenog neprihvatanja od strane druga dva naro-da. Bošnjačku ljubav prema „državnoj“ zastavi oni čitaju kao otimanje nečeg što je zajedničko, pretpostavljajući njeno „devalviranje“ na stereotipu da Hrvati i Srbi neće voljeti ono što vole i Bošnjaci. Sa ovakvom porukom oni samo istrajavaju na bezuslovnoj bošnjačkoj žrtvi do pot-punog nestanka za opstanak Bosne, a to konačno znači za Bosnu i Hercegovinu bez Bošnjaka koja kao takva i ne može opstati. Takvima, očigledno je, ne prija bošnjačko otrežnjenje iz bunila „bosanstva i hercegovstva“ u kome su Hrvati i Srbi jasno prepoznati kao Hrvati i kao Srbi, a samo se Bošnjaci prepoznaju kao Bosanci i Hercegovci. Ovi se „patriote“ Bosne i Hercegovine pozivaju na šehide koji su je životima branili, ali iz viđenih stavova pokazuju da ustvari ne razumiju motive njihovog žrtvovanja, tran-scedirajući šehidsku žrtvu u neku buduću Bosnu koja je kao takva ustvari najmanje ili skoro nimalo „šehidska“.

Bošnjaci su na Svjetskom bošnjačkom kongresu, održa-nom u Sarajevu pred sam kraj 2012. godine, jednogla-snom podrškom ovjerili Povelju kojom Bosnu proglaša-vaju matičnom državom za sve Bošnjake svijeta. Ovo je čin obligacionog preuzimanja prava po testamentu pre-daka, dobrih Bošnjana, da Bosna pripada Bošnjacima, ali i svima drugima koji je grade, a ne razgrađuju.

Toba i dova u ime plemenitog Gospodara su učinjene, a nadati se je da će nam biti uslišane jer smo tog velikog dana osjetili da nam je srce zadrhtalo, koža se naježila, a oči zasuzile.

RIJEČ UREDNIKA

3

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

BOŠNJAČKI PAPILARNI PeČAT NAD BOSNOM

4

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Njujork - Plav-Gusinje

Od oktobra 1912. do kraja maja 1913. puno je stoljeće od genocida koji su crnogorske vladine snage počinile nad Bošnjacima i Albancima u plav-sko-gusinjskom kraju. Isto je toliko puno stoljeće šutnje, zatiranja trago-va i prijetnje od strane crnogorskih vlastodržaca u kontinuitetu da se ne govori o nasilnom masovnom pokrštavanju muslimana, Bošnjaka i Albanaca, strijeljanju i pokolju na Previji, silovanju, mučenju, zlostav-ljanju. Jednom riječju, da se ne go-vori o genocidu u Plavu i Gusinju... Ali da potomci žrtava genocida koji žive u Njujorku ne prepuštaju više zaboravu zločin crnogorske kraljev-ske vojske nad njihovim precima, najbolje govore višemjesečne aktiv-nosti koje se odvijaju u organizaciji Odbora za obilježavanje 100. go-dišnjice genocida nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskom kraju.

Nakon komemoracije žrtvama ge-nocida koja je održana 13. oktobra 2012. u prepunoj sali Konferen-cijskog centra u Njujorku, gdje je aklamacijom usvojena Deklaracija od strane potomaka žrtava genoci-da, koju su potpisali predstavnici bošnjačkih i albanskih organizacija, asocijacija, centara, medija i intelek-tualci; koja je upućena crnogorskom Predsjedniku, Premijeru, Predsjed-

niku Skupštine, Načelniku općine Plav, Ambasadoru u Vašingtonu i Generalnom konzulu u Njujorku, u vremenu iščekivanja datog razu-mnog tromjesečnog roka, koji ističe u drugoj polovici januara 2013., te da se crnogorske vladajuće strukture još nisu očitovale po pitanju ispunja-vanja zahtjeva Deklaracije potoma-ka žrtava, emigranata i prognanika iz CG, Odbor za obilježavanje 100. godišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima u plav-sko-gusinjskom kraju, na sastanku koji je održan u srijedu večer, 2. ja-nuara 2013., usvojio je odluku da do kraja januara tekuće godine prona-đe prostor nedaleko od Ujedinjenih nacija u kojem će biti smješten Ured odbora iz kojeg će biti lakše djelo-vanje ka Ujedinjenim nacijama, ali i američkim institucijama koje će biti upoznate o svim dešavanjima u CG, ali i regionu.

Članovi njujorškog odbora poseb-no ukazuju na to da, umjesto vlasti „građanske i evropske“ Crne Gore da rješavaju zahtjeve građana, oni traže ‘spas’ kod svojih poslušnika i doušnika među Bošnjacima i Alban-cima, kako u CG tako i u emigraciji, ne shvatajući da će takvim postup-cima najviše naškoditi državi Crnoj Gori.

Na kraju, podsjećamo još da je na prijedlog istog Odbora za Kurban

bajram u bošnjačkim džamijama u Njujorku po prvi puta klanjana dženaza žrtvama genocida, dok je sredinom decembra 2012. položen kamen temeljac za Memorijalni še-hidski centar u Monticello-u (NY). Isto tako, u povodu 100. godišnjice genocida u Plavu i Gusinju, planira se snimiti dokumentarni film „Ge-nocid u kontinuitetu“, dok Šehid-ska džamija, koja je projekat šire zajednice, treba biti završena do kraja Ramazana tekuće godine, stoji u saopćenju njujorškog Odbora za obilježavanje 100. godišnjice crno-gorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju.

NJUJORK, 3. JANUAR 2013.

HRONIKA

ODBOR ZA OBILJEŽAVANJE 100. GODIŠNJICE GENOCIDA U PLAVU I GUSINJU OTVORIT ćE URED NA MENHETNU

uReD u New yORKu

TRI GODINe BKZ KOJe Su PROMIJeNILe POGLeD NA BOŠNJAŠTVO I SANDŽAKNovi Pazar

U sali Islamskog kulturnog centra „Al-tun alem“ 21.12.2012. godine održan je okrugli sto „Uloga BKZ-a u emancipaciji društva“, u čast obilježavanja tri godine od osnivanja Bošnjačke kulturne zajed-nice.

Uvodničari na tribini bili su predsjednici BKZ-a u Sandžaku/Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji: Mr. Jahja Fehratović, Haz-bija Kalač i dr. Džemil Bektović.

Mr. Fehratović je video prezentacijom predstavio rad BKZ-a od osnivanja 22.12.2009. godine, pa do danas, navo-deći i planove za budući period.

Kalač je također u kratkim crtama govo-rio o sprovedenim aktivnostima i pro-jektima BKZ-a u Crnoj Gori, ali je svoje

izlaganje uglavnom posvetio značaju BKZ-a od osnivanja do danas na polju podizanja i oslobađanja bošnjačke svije-sti o sopstvenoj kulturi, vjeri, naciji, jezi-ku, obilježjima i dr.

Dr. Bektović je govorio o dosadašnjim aktivnostima na polju umrežavanja, tj. integrisanja drugih bošnjačkih nevladi-nih organizacija u BKZ u Makedoniji, na kojem rukovodstvo u toj zemlji radi, kao i značajnom učešću u svakodnevnom društveno-političkom životu.

Nakon uvodnih izlaganja uslijedila je veoma konstruktivna diskusija o da-ljim aktivnostima i pravcu djelovanja Bošnjačke kulturne zajednice, u kojoj su značajna izlaganja imali mr. Rejhan Kurtović, dr. Šefket Krcić, dr. Remzija Kadrić, prof. Zehnija Bulić, dr. Mustafa Fetić, Zejto Rastoder i dr.

5

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Novi Pazar

Članovi Muslimanskog omladinskog kluba - MOK 31. decembra 2012., uoči Nove godine, dijelili su letke sa naslovom “Deda mraz i Nova godina u svjetlu islama”.

Cilj MOK-a je da ukaže na važnost slijeđenja islama i islamskih običaja i da Deda Mraz i Nova godina nisu dio islama i islamske kulture.

Također, cilj ove akcije je bio u formi kratkog teksta objasniti zašto ne treba musliman slaviti Novu godinu i učiti djecu o Deda Mrazu.

Tekst je objavljen na oficijelnom portalu Mešihata IZ u Srbiji (www.mesihat.org).

HRONIKA

ČLANOVI MOK-A DIJELILI LETKE SA NASLOVOM:

“DeDA MRAZ I NOVA GODINA u SVJeTLu ISLAMA”

TRI GODINe BKZ KOJe Su PROMIJeNILe POGLeD NA BOŠNJAŠTVO I SANDŽAK

DVIJe GODINe “LJILJANA”

Prijepolje

Prijepoljski hor “Ljiljan” pro-slavlja dvije godine svog po-stojanja. Ovaj jubilej svečano je obilježen u prostoriji BDZ-a u Prijepolju 04.01.2013., prigod-nim okupljanjem bivših i sa-dašnjih članova, kao i njihovog rukovodioca i koordinatora Aref-ef. Durakovića.

Mladi i perspektivni članovi svojim angažmanom žele dati i dalje svoj doprinos u afirmaciji bošnjačke kulture i tradicije u skladu sa bošnjačkim običajima i tradicijom.

6

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etHRONIKA

U organizaciji Zajednice bošnjačke dijaspore predsjednik ZSD Mithat Mujović boravio je u trodnevnoj po-sjeti Danskoj do 21. do 23.12.2012.)Tom prilikom posjetio je bošnjač-ke džemate i razgovarao sa velikim brojem naših ljudi o stanju Bošnjaka u ovoj zemlji i problemima sa kojima se susreću.

KOPENHAGENU Kopenhagenu Mujović je održao hutbu na kojoj je, između ostalog, istakao da promjena društva počinje od pojedinca i da svako treba raditi na sebi, ulagati u sebe i svoju poro-dicu i podržati sve korisne projekte usmjerene ka buđenju svijesti o vjeri, jeziku, kulturi i naciji.Imam u ovom džematu, vrijedni Ner-min-ef. Babić, koji je ujedno i glavni imam u Danskoj, toplo je dočekao predsjednika ZSD kojeg je upoznao sa stanjem Bošnjaka u Danskoj.

NAKSKOVIstoga dana nakon jacije namaza u Nakskovu, predsjednik ZSD za Dan-sku i predsjednik džemata Naksov, Ramiz Radonjica, organizirao je tri-binu na kojoj su učestvovali Mithat-ef. Mujović i Muhamed Mahmutović - poznati bošnjački pisac, književnik i politički analitičar. Gosti su govorili o ideji bošnjaštva, očuvanju vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta, kao i o opasnostima od asimilacije.

KOLDING Sljedećeg dana organizirane su po-sjete džematu Kolding koji može poslužiti za primjer ostalim džema-tima u dijaspori. Vrijedne džematlije kupili su prostorije i sagradili predi-van mesdžid. Predsjednik džemata Kolding je Rifat Hadžija koji zajed-no sa svojim džematlijama predano radi na promoviranju islama u ovom gradu.

U ovom džematu Mithat-ef Mujo-vić je održao predavanje na temu „Izgradnjom mesdžida gradimo po-zitivno društvo“, a Muhamed Ma-hmutović je govorio na temu „Važ-nost izjašnjavanja na predstojećem popisu u BiH“.

FREDERICIJAU subotu veče održana je promotiv-na skupština ZSD u Danskoj. Goste su dočekali Rifat Halilović i Elmir Murić koji su sa ostalim aktivistima ZSD-a pripremili prelijep ambijent. Na početku je predsjednik ZSD za Dansku Ramiz Radonjica upoznao prisutne o radu i rezultatima ZSD u proteklom periodu. Poseban akcenat stavljen je na humanitarne aktivno-sti kao vid pomoći sandžačkom na-rodu. Zatim se prisutnima obratio Mithat Mujović govoreći o značaju ZSD, viziji i planovima za buduć-nost.Svaka bošnjačka kuća treba biti mesdžid i edukativni centar ukoliko želimo da sačuvamo naš vjerski, kul-turni i nacionalni identitet, istakao je, između ostalog, predsjednik ZSD.Želimo ovom prilikom posebno da se zahvalimo na toplom dočeku predsjedniku ZSD-a za Dansku Ra-mizu Radonjici, glavnom imamu u Danskoj Nermin-ef. Šabiću, kao i ostalim aktivistima: Rifatu Hadžiji, Muniru Mujezinoviću, Rifatu Ha-liloviću, Elmiru Muriću i drugima koji odgovorno i predano rade na promoviranju islama i bošnjačkih vrijednosti u Danskoj.

ZIJAReT BOŠNJAcIMA DANSKe

BITNO Je BITI BOŠNJAKU petak, 30. novembra 2012. godine, u organizaciji pet naših bečkih džemata (Gazi Husrev-beg, Bosna, Mod-ling, El-Iman i El-Ihsan) održana je manifestacija pod motom „Bitno je biti Bošnjak“. Sala u kojoj se održavala ova manifestacija bila je premala da prihvati veliki broj posjetilaca Bošnjaka, naših vrijednih džematlija.U programu aktivno učešće su uzeli horovi svih pet dže-mata. Pored ilahija, kasida, prigodnih recitacija, prisut-nima su se obratili Esad-ef. Memić – predsjednik Islam-ske zejednice Bošnjaka u Austriji, hfz. Abdulmedžid-ef. Sijamhodžić – ispred IZ-e u Austriji, te gosti iz domovine hfz. Almir-ef. Pramenković - dekan Fakulteta za islam-ske studije iz Novog Pazara i mr. Mirsad-ef. Kalajdžić – rukovodilac Ureda za bošnjačku dijasporu Rijaseta IZ-e u BiH. Na njima svojstven način govornici su ukazali na važnost popisa stanovništva.

Džana Brulić sa dvoje djece živi u kući koja svakog trenutka prijeti da se obruši na njih. Kuća je stara, hladna i oronula te promaha puha na sve strane. Po-red teške situacije zbog kuće Džana ima još jedan pro-blem, a to je bolest koja zahtijeva nedjeljno javljanje ljekaru i kupovinu za nju veoma skupih lijekova.

Džana nema nikakvih primanja osim dječjeg dodatka koji joj ne bude ni za lijekove, tako da po njenim rije-čima veoma često ostanu bez osnovnih namirnica u kući. Zbog cjelokupne situacije u kojoj se ova porodi-ca nalazi, Centar za humanitarni rad „Hajrat“ osjetio je potrebu da obiđe ovu porodicu i tom prilikom im donirao osnovne životne namirnice i obuću.

Džana se tom prilikom zahvalila ekipi „Hajrata“ i su-znih očiju rekla da joj pomoć ovakve vrste nikada nije bila potrebnija. EDIB ŠALJIć

MERHUM

HADŽI DŽEMALUDIN đELMO

Božjom voljom, hadži Dže-maludin Đel-mo iz Gornjeg Papskog, op-ćina Jablanica, Bosna i Herce-govina, prese-lio je na Ahiret 06.12.2012., u četvrtak nave-čer, uoči pet-ka, u Parizu, u Francuskoj, gdje je živio i

radio od 1972. godine. U ponedjeljak 10. decembra, u prisu-stvu više od stotinu džematlija, rod-bine i prijatelja rahmetlije iz Pariza i okoline, klanjana je dženaza namaz u Parizu, dok je dva dana kasnije u rod-nom selu, u prisustvu porodice i prija-telja, obavljena dženaza. Merhum, hadži Džemaludin Đelmo, od samog osnivanja džemata u Pari-zu 1997. godine bio je njegov redovni član, neumorni aktivista u svim akci-jama, stub džemata. Više puta je biran za člana džematskog odbora, te je u posljednjem mandatu obavljao duž-nost potpredsjednika džemata. Aktivno je uzimao učešće u radu Islam-ske zajednice Bošnjaka u Francuskoj, a i prije osnivanja džemata učestvovao je i podržavao rad bošnjačkih udruže-nja i humanitarnih organizacija.Neka se Milostivi Gospodar smiluje merhumu, oprosti mu grijehe i podari lijepi Džennet, a njegovoj porodici sa-bur. Amin!

IMAM, ABDUSELAM-EF. FETIć

„HAJRAT“ POMOGAO DŽANI BRULIć IZ SJENICE

POMOć NIKAD POTReBNIJA

REAGOVANJE BOŠNJAČKE KULTURNE ZAJEDNICE LUKSEMBURGA (BKZL) NA IZJAVU AMBASADORA CRNE GORE U ZEMLJAMA BENELUKSA

AZILANTI BOŠNJAcI I ROMIKrajem mjeseca novembra, njegova ekselencija gospodin Vesko Garčević, amba-sador Crne Gore u zemljama Beneluksa, posjetio je Luksemburg. U okviru svoje radne posjete, između ostalog, obišao je i ZK „Bihor“ te se tom prilikom i obratio prisutnima. Dio obraćanja njegove ekselencije gospodina Garčevića, koji je pre-nesen, tj. objavljen na oficijelnom sajtu Centra za iseljenike Crne Gore, izazvalo je naše nelagodu i čuđenje, te nalazimo za potrebu da reagiramo i podsjetimo na određene činjenice. Naime, upoznavajući prisutne članove ZK „Bihor“ sa sadržinom razgovora koji su vođeni sa zvaničnicima luksemburških vlasti, posebno naglašavajući problem povećanog broja državljana Crne Gore koji traže azil u Luksemburgu, Ambasa-dor je na kraju svog govora apelovao: „...da se naši građani, koji prvenstveno dolaze iz krajeva odakle je većina naših iseljenika u Luksemburgu, ne ohrabruju da dolaze na ovakav način u ovu evropsku zemlju.“Shodno tome da članovi upravnog odbora BKZL imaju izravne kontakte s Mini-starstvom vanjskih poslova u Luksemburgu i sa nadležnim servisima za prihvat izbjeglica, ali i iz ostvarenih kontakata sa istim tim izbjeglicama, odgovorno tvr-dimo da niko od njih nije napustio svoju zemlju Crnu Goru iz turističkih pobuda, već uglavnom zbog socijalne defavoriziranosti čije su dugogodišnje žrtve, a koja je direktna posljedica nacionalne diskriminacije. Svakako da je Njegovoj ekse-lenciji vrlo dobro poznato da upravo Bošnjaci, zajedno sa Romima, sačinjavaju gotovo sto posto prijavljenih azilanata u Luksemburgu porijeklom iz Crne Gore.Podsjećamo Njegovu ekselenciju gospodina Garčevića da članovi ZK „Bihor“, kojima se tom prilikom obraćao, i drugi mnogobrojni Bošnjaci iz Crne Gore, rasi-jani po evropskim i drugim državama, nisu nikakvi turisti, već upravo politički azilanti i izbjeglice koji su samo jednu ili dvije decenije ranije napustili njihovu zemlju Crnu Goru pod još puno gorim uslovima. Svakako da je i tada, kao i jed-nim dijelom danas, glavni razlog bio diskriminacija na nacionalnoj osnovi pro-praćena socijalnom defavoriziranošću, ali ništa manje i fizičke likvidacije, pro-ganjanja i šikaniranja zbog njihove vjerske i nacionalne pripadnosti, te također zbog njihovih političkih uvjerenja.Shodno tome, smatramo neprimjerenim apelovati na Bošnjake u Luksemburgu da utiču na svoje zemljake, Bošnjake iz Crne Gore, da ne dolaze tražiti sigur-nost i zaštitu u Luksemburgu. Prvenstveno iz razloga što ključ kojim se rješava problem novog talasa azilanata iz Crne Gore ne leži u rukama luksemburških Bošnjaka, već u rukama vlasti u Crnoj Gori koja se i nije značajno promijenila u zadnjih 20 godina, a koja uporno ne radi ništa kako bi se razlozi njihovog odlaska iz Crne Gore otklonili. Ujedno, bilo bi i više nego licemjerno ukoliko bi Bošnjaci u Luksemburgu uticali na svoje zemljake iz Crne Gore da ne urade ono što su upravo oni koju godinu ranije uradili, tj. zatražili međunarodnu zaštitu u Luk-semburgu.Svakako da izjavu njegove ekselencije, gospodina Garčevića, uprkos svemu, ne smatramo zlonamjernom, ali ipak vrlo neopreznom, te izražavamo nadu da će se u budućnosti imati više osjećaja za potpuno uvažavanje činjenica kada je hi-storijat bošnjačke imigracije, kako generalno tako i u Luksemburgu, u pitanju.

FARUK LIČINA - PREDSJEDNIK BOŠNJAČKE KULTURNE ZAJEDNICE LUKSEMBURGA (BKZL) 7

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

8

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

PRIMITIVIZAM GRADSKIH ZVANIČNIKA

POMOćNIK GRADONAČELNIKA HASANOVIć

OPSOVAO SEADA ŠAćIROVIćA

Dana 20. decembra 2012. godine održana je peta redov-na Skupština grada Novog Pazara, a na dnevnom redu Skupštine bio je prijedlog odluke o trećoj izmjeni budžeta Grada za 2012. godinu, kao i prijedlog budžeta za 2013. godinu. Na sjednici je usvojen budžet grada, a bilo je ver-balnih incidenata, kako je istaknuto, kada je funkcioner SDP Nihad Hasanović uputio psovke funkcioneru BDZ Seadu Šaćiroviću.Na dnevnom redu Skupštine grada Novog Pazara od-bornici su raspravljali o imenovanju novog člana Vijeća i izmjeni budžeta Grada za 2013. godinuPredstavnici BDZ-a Sead Šaćirović i dr. Admir Muratović predložili su Skupštini da uvrste u dnevni red rasprave smjenu direktora JKP “Čistoće” Hivza Škrijelja i direkto-ra Toplane Bojana Biočanina, kao i probleme vodosnab-dijevanja mještana naselja Trnava.Također je predložena rasprava o investicijama u auto-put i prugu za koju su bili zainteresirani češki investitori. Međutim, ove tačke nisu usvojene.

Šef odborničke grupe BDZ-a Sead Šaćirović pozvao je predstavnike SDA Sandžaka da odgovore na ranije za-htjeve o ukidanju funkcija zamjenika gradonačelnika koje su ranije predložili.Kada se trebalo raspravljati o usvajanju budžeta Grada za narednu godinu i dok je šef Odborničke grupe BDZ-a Sead Šaćirović bio za govornicom desio se incident u skupštinskoj sali. Dr. Admir Muratović je, kako je rekao, čuo pomoćnika gradonačelnika Nihada Hasanovića da je uputio psovke Seadu Šaćiroviću, a nakon polučasovne pauze odbornici BDZ-a zatražili su izvinjenje od Hasano-vića i gradonačelnika. Međutim, izvinjenja nije bilo, osim upozorenja Skupštine Fuada Baćićanina da napuste salu oni koji nisu odbornici, što je i učinio Hasanović. Nakon neuslišane molbe predstavnika BDZ-a, odbornici su na-pustili salu.

HRONIKA

Vladajuća koalicija SDP-SDA odlučila je da od tog novca finansira sljedeće:

• 196.500 eura – Skupština Grada na čelu sa Fuadom Baćićaninom

• 91.300 eura – Raspolaže gradonačelnik Novog Pazara Meho Mahmutović

• 110.000 eura – Gradsko vijeće• 3.479.700 eura – Gradska uprava• 935.100 eura – Za osnovne škole• 596.500 eura – Za srednje škole• 93.400 eura – Za fizičku kulturu i Sportski savez• 1.006.900 eura – Za kulturu• 369.400 eura - Za Dom kulture • 136.200 eura – Za Pozorište• 48.300 eura - Za kulturno-prosvjetnu zajednicu• 236.000 eura – Za Narodnu biblioteku• 75.500 eura – Za Muzej „Ras“• 115.600 eura – Za Historijski arhiv „Ras“• 74.000 eura – Za djecu i omladinu „Duga“• 1.350.000 eura – Za predškolsku ustanovu „Mladost“• 137.000 eura – Za socijalni rad• 666.600 eura – Za socijalnu zaštitu• 60.900 eura - Za socijalne usluge• 605.800 eura – Za Regionalnu TV• 368.000 eura – Zavod za urbanizam• 1.355.000 eura – Za razvoj Novog Pazara• 12.100 eura – Za mjesne zajednice• 1.000.000 eura – Za sufinansiranje (ne piše u budžetu šta se

to sufinansira)• 1.234.800 eura – za “Čistoću”, “Vodovod”, “Toplanu” i

Sportski centar• 95.700 eura – Rezervne pare• 800.000 eura – Za NVO “Urban in”, “Damad”, “Sandžački

odbor” i druge NVO bliske SDA stranci• 43.500 eura – Za naknadu štete, ugleda i nepogode• 50.000 eura – Za poljoprivredu• 26.000 eura – Za zaštitu životne sredine• 2.521.000 eura – Za vraćanje duga građana• 113.000 eura – Za Dom zdravlja• 8.700 eura – Za Javno zdravlje• 200.000 eura – Za javni prijevoz• 435.000 eura – Za javnu rasvjetu

• 17.400 eura – Za izbjeglice• 4.300 eura – Za UNICEF• 17.300 eura – Za Kancelariju za mlade• 116.000 eura – Za Turističku organizaciju• 46.200 eura – Za profesionalni razvoj zaposlenih u

obrazovanju• 19.200 eura – Za bezbjedan saobraćaj u Novom Pazaru• 8.500 eura – Za protupožarnu zaštitu• 4.170.000 eura – Za ulaganja u infrastrukturu• 278.000 eura – Za naplatu javnih prihoda• 77.000 eura – Za sudoveIstičemo da je iz finansiranja osnovnih i srednjih škola izbačena Medresa „Gazi Isa-beg“. Međutim, kako nam ističu iz Medrese, i dok je bila na budžetu nikada ništa nije uplaćeno.Također se ništa ne izdvaja za Islamsku zajednicu u Srbiji, dok druge gradske uprave u Srbiji izdvajaju novac građana za Srpsku pravoslavnu crkvu.Zatim, izdvaja se ogromna svota novca za predškolsku ustanovu „Mladost“, dok se predškolskoj ustanovi „Reuda i Vildan“ ne izdvaja ništa, a ista ima 11 objekata u većini mahala grada Novog Pazara.Kako saznajemo iz drugih osnovnih i srednjih škola, nikada im nije stizao cijeli planirani budžet građana Novog Pazara.Ističemo da je zanimljivo da novcem iz Muzeja „Ras“ i svim arheološkim bošnjačko-sandžačkim nalazima raspolažu srpske novopazarske partije na čelu sa Dragicom Premović, iako su isključivo dvije bošnjačke stranke u vlasti.Zanimljivo je što se novac odvaja iz budžeta u hiljadama eura posebno za kulturu, Kulturni centar, Pozorište i Kulturno-prosvjetnu organizaciju.Zatim je zanimljivo da se posebni novci izdvajaju za socijalni rad, socijalnu zaštitu i socijalne usluge.Grad Novi Pazar finansira od novca građana „Crveni krst“, dok se potpuno zanemaruje humanitarna organizacija „Hajrat“.Grad Novi Pazar je među rijetkim gradovima u Srbiji koji ne izdvajaju finansije za sve medije, već samo za vlastima politički podložne medije kao što je Regionalna TV. Također se da primijetiti da se novac građana izdvaja isključivo za nevladine organizacije bliske partijama SDP i SDA, dok se, na primjer, nevladinim organizacijama koje su nezavisne od vlasti, kao što su Udruženje majki i žena “Ana”, Sandžački ekološki forum ili Bošnjačku kulturnu zajednicu ne izdvaja ni dinar.

Na održanoj trećoj redovnoj Skupštini SABA-e, do-sadašnji predsjednik Hako Duljević je kazao da je više od 10 hiljada Bošnjaka napustilo Sandžak od ukidanja viza.“Naši građevinari su poznati širom svijeta, ali u ne-dostatku posla često se zapute put Podgorice i Beo-grada, neorganizirano, bez osiguranja i bez zagaran-tirane naplate. Imam podatke da od kada su ukinute Šengen vize za Srbiju više od 10.000 Bošnjaka na-pustilo je Sandžak tražeći hljeb za svoju porodicu“ - kazao je DuljevićOn se osvrnuo na problem korupcije kao glavni pro-blem nemogućnosti sandžačkih biznismena da po-šteno rade svoj posao.“Puno je oblika korupcije. Način na koji se dodjeljuju javni tenderi, javni poslovi, više je nego sraman za one koji o tome odlučuju jer nemaju uslove, odnosno jednaka prava za dobijanje javnih poslova” - istakao je DuljevićSABA je osnovana 2011. godine radi ostvarivanja ciljeva u oblasti unapređenja održivog ekonomskog razvoja i poboljšanja životnog standarda Sandžaka

A. ŠABOTIć

Tarik Kurbegović, novi predsjed-nik Lige za Sandžak, govorio je u emisiji „Intervju dana“ o dosadaš-njem radu i budućim planovima Lige, kao i o tome koliko je Liga za Sandžak značajna za sve Bošnjake.Liga za Sandžak je udruženje gra-đana koje ima za cilj da jača i razvi-ja svijest kod Bošnjaka, da njihov opstanak na prvom mjestu zavisi od njihove spremnosti i da se bri-nu o očuvanju vitalnih interesa i ugleda Bošnjaka. Spremnost Bošnjaka da pomogne drugom Bošnja-ku jeste upravo jedan od glavnih ciljeva Lige za Sandžak, kazao je Kurbegović.“U momemtu kada su bili aktuelni problemi oko Islamske zajedni-ce, a mi naravno podržavamo jedinstvo Islamske zajednice na svim teritorijama gdje Bošnjaci žive. Kao što su ostale vjerske zajednice, poput Srpske pravoslavne crkve, vangranične i prekogranične, tako i naša prekogranična Islamska zajednica okuplja Bošnjake gdje god oni da žive. Mi smo se suočili sa problemom razdora unutar Islamske zajednice, gdje nismo bili zadovoljni stavovima oficijelnog Sarajeva i smatrali smo da on ne predstavlja većinu bošnjačkog stanovništva koji ovdje živimo, pa smo uzeli sebi za pravo da osnujemo ovo udru-ženje koje ima za cilj da bude upravo ta vrsta korektiva, tj. da i tom našem bratskom narodu, Bošnjacima u Sandžaku, pošalje poruku da nikad ne budu razočarani u to kako oficijelno Sarajevo na njih gleda. Naš je cilj da okupljamo istomišljenike i uspostavljamo mostove da nam se ne bi ponovo dešavalo da budemo taoci predstavljanja stvari onako kakve one nisu ili onako kako bi drugi željeli da ih vidimo” - istakao je Kurbegović.On je najavio i da planiraju da prošire Ligu za Sandžak na teritoriju cijele Bosne i Hercegovine, djelovanje i upoznavanje ljudi sa planovi-ma, aktivnostima i ciljevima. 9

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

U Multimedijalnoj sali Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru 03.01.2012. održana je redovna Skupšti-na SABA-e, na kojoj je izabran novi predsjednik asocija-cije dr. Šemsudin Plojović. Pored članova prisustvovao i glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić.Na trećoj redovnoj Skupštini SABA-e dosadašnji pred-sjednik Hako Duljević govorio je o radu asocijacije, kao i o velikim idejnim projektima, među kojima je i Centar u Delimeđu i autoput Novi Pazar-Sarajevo, koji je već za-vršen.“Jedno od najvažnijih pitanja je autoput Novi Pazar-Sara-jevo i tu prestaju ingerencije SABA-e. Mi dalje od idejnog projekta to pitanje ne možemo tretirati” - kazao je Dulje-vić. Među prisutnima bio je i glavni muftija Muamer-ef. Zu-korlić, koji je posebno istakao da sve zdrave ideje moraju imati duhovno-moralnu podlogu u poslovanju i da oni koji su u svom radu postavili dva principa - halal i zekat, nisu propali.“Mislim da bi SABA trebala postati po ovome prepoznat-ljiva, pored aktivnosti koje su na konkretnoj edukaciji i organizaciji sa čistom ekonomskom tematikom, da se poradi i na dimenziji etike i duhovne podloge u biznisu. Vjerujte, ovo je spas za cijeli svijet, ali evo, da ja ne bri-nem o cijelom svijetu - ovo je spas za sve nas” - kazao je Muftija.

Novoizabrani predsjednik SABA-e kazao je da je zadovoljan dosa-dašnjim radom asocijacije i da će i dalje raditi na unapređenju.

“Do sada je SABA pretežno radila na samom formulisa-nju i za ove dvije godine, koliko SABA postoji, zaista smo postigli da se naš glas čuje i da se zna koji su to ljudi pri-sutni i da ukazujemo na probleme sa kojima se susreću privrednici Sandžaka” - istakao je Plojović.SABA je osnovana 2011. godine radi ostvarivanja ciljeva u oblasti unapređenja održivog ekonomskog razvoja i poboljšanja životnog standarda.

SABA: DR. ŠeMSuDIN PLOJOVIć NOVI PReDSJeDNIK

DuLJeVIć: 10.000 BOŠNJAKA NAPuSTILO SANDŽAK

NOVOIZABRANI PREDSJEDNIK LIGE ZA SANDŽAK

KuRBeGOVIć: BOŠNJAcI u SANDŽAKu NeBI TReBALO

DA BuDu RAZOČARANI

10

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etHRONIKA

POReZ NA NeRAD

Nova VarošVlasnike proizvodnih hala i drugih objekata, kupljenih najčešće od firmi u stečaju, koje godi-nama zvrje prazne, lokal-na uprava će uvođenjem poreza pokušati da “pri-voli” na prodaju i otvara-nje pogona.„Naknada za građevin-sko zemljište uvest će se po zonama, a visina ta-rife zavisit će i od vrsta djelatnosti“ – kaže Dimi-trije Paunović, predsjed-nik Općine, i dodaje da tamo gdje se bude obav-ljala proizvodnja, Općina će prema broju radnika naknadu vraćati.Na nišanu općinske vla-sti su hale Fabrike triko-taže “Sloboda” i Fabrike “Obuća”, zatim Fabrike namještaja “Inova” u Kokinom Brodu, te veli-ki magacin firme “Hila” na Branoševcu (koji je pod bankarskom hipote-kom), farma na Zlataru, klanica, neki ugostitelj-ski i trgovinski objekti…

(NOVOSTI)

O STATuSu PeTNJIce NA PROLJeću

Berane

Crnogorski parlament će izgleda najranije na proljeće raspravljati o prijedlogu da Petnjica dobije status općine, iako su Izmjene zakona o te-ritorijalnoj organizaciji, kojima bi to trebalo da bude formalizirano, već u skupštinskoj proceduri.Prema proceduri koja je predviđena Zakonom o teritorijalnoj organizaciji, nakon što je Ministarstvo unutrašnjih poslova odobrilo inicijativu poslani-ka SDP-a, u avgustu je u općini Berane održan konsultativni referendum na kome je 6.998 glasača glasalo za uspostavljanje nove općine, dok je 418 bilo protiv.Na referendumu je učestvovalo 25% upisanih birača sa područja općine Berane.Nakon što je Skupština općine Berane usvojila izvještaj o referendumu, taj dokument je dostavljen Vladi koja je formirala posebnu komisiju o ocjeni ispunjenosti uslova za teritorijalnu promjenu koja je dala pozitivno mišljenje na inicijativu.Prema članu 32 Zakona o teritorijalnoj organizaciji, nakon pozitivnog mišljenja Vlade, Skupština razmatra prijedlog izmjena zakona. U slučaju da Parlament odbaci inicija-tivu o formiranju nove općine, novi prijedlog izmjena Zakona se ne može pokrenuti u narednih 12 mjeseci.Rastoder smatra da će rasprava o Petnjici biti sprovedena na nekoj od prvih sjednica proljetnog zasjedanja.Osim inicijative za općinu Petnjica, koja je u završnoj fazi, nakon pozitivnog mišljenja Ministarstva unutrašnjih poslova za januar je najavljen kosultativni referendum za formiranje općine Gusinje.

ZILKIćeV HODŽA NARuČIO uBISTVO

SjenicaIsmetu Graci (24) iz Sjenice, osumnjičenom da je naručio ubistvo jednog sugrađanina koji mu je udario šamar sre-dinom 2012. godine, određen je pritvor do mjesec dana, dok je plaćenim ubicama Agimu J. (26) i Zlatku M. (26) iz Nove Varoši i Nenadu O. (21) iz Beograda određen osmodnevni pritvor.„Osumnjičeni za naručivanje ubistva branio se time da nije mogao više da podnese mrke poglede u gradu na-kon dobijenog šamara i da je htio da se osveti za to. An-gažovao je Agima J. iz Nove Varoši i dao mu 400 eura kapare za ubistvo“ - priča sagovornik „Blica” iz istrage.Agim J. je našao pomagače, sugrađanina Zlatka M. i Beograđanina Nenada O., koji je inače rođen u Novoj Varoši. Plan je bio da metu ubiju pretposljednje večeri u 2012. godini. Taj dan su izabrali jer je mladić koji im je bio meta odmah poslije novogodišnjih praznika trebalo

da otputuje u Sarajevo, gdje studira.Za planirano ubistvo Ismet G. im je obezbijedio i pištolj koji je nađen prilikom pretresa stana u kome živi.„Osumnjičeni Ismet G. je namjeravao da ubicama da hi-ljadu eura. Ukoliko bi se desilo da taj muškarac nije sam, jer je često bio u društvu, trebalo je da ubiju i osobu koja je sa njim i za to bi im platio 2.000 eura“ – navodi naš sagovornik.Da podsjetimo: Ismet Graca je bio uhvaćen u Sarajevu s još petoricom osumnjičenika za krijumčarenje droge. 21-godišnji Graca, javljaju bosansko-hercegovački i srp-ski mediji, obavljao je dužnost hodže u selu Sugubine kod Sjenice. Vijest, navodi „Kurir“, nije nikoga pretjera-no uzbudila.“Ismet je istjeran iz srednje teološke škole, Medrese ‹Gazi Isa-beg› u Novom Pazaru, još u drugoj godini ško-lovanja, zbog nepoštivanja islamskih propisa. Kasnije je, kako čujemo, završio neku medresu negdje u Bosni. Po-slije je i neko vrijeme kod Zilkića u zajednici bio imam u selu Sugubine kod Sjenice. Ipak, svi smo se silno začu-dili kada smo ga u 2007. godini ugledali na Gradskom trgu u Novom Pazaru, u prvom redu sa ahmedijom na glavi, u pratnji Adema Zilkića kad je došao iz Beograda” - ispričao je njihov izvor iz Novog Pazara.U akciji je zaplijenjena droga tržišne vrijednosti oko 250 hiljada konvertibilnih maraka, odnosno milion kuna: 2.5 kilograma heroina, 100 grama speeda, 10 grama kokai-na, 200 grama marihuane i 51 doza ecstasyja.

Bošnjačka nacionalna fondacija (BNF) sa sjedištem u Sarajevu, ulica Zmaja od Bosne br. 7-7a, je humanitarna, neprofitabilna, nevladina, dobrovoljna i vanstranačka fondacija koja djeluje na teritoriji Bosne i Hercegovine, ali i u svim drugim državama u kojima žive Bošnjaci kao narod.

Fondacija svoj rad zasniva na načelima humanosti, tolerantnosti, nepolitičnosti i nediskriminaciji po bilo kojoj osnovi.

BNF će svojim aktivnostima težiti i ka stvaranju društva u kome će svi Bošnjaci Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, dijaspore biti u mogućnosti da ostvare svoje potencijale i postanu produktivni članovi društva u kojem žive.

K A K O D O N I R A T I ?

Ukoliko želite da podržite BNF uplatom novčanih sredstava, bankovni detalji su:Primalac: Fondacija „Bošnjačka Nacionalna Fondacija“

Naziv banke: Sparkasse Bank d.d. Sarajevo

Za uplate iz BiH:KM Račun: 49-00565768-049-199

Za uplate iz inostranstva:Devizni račun: 565768 0000 502012

SWIFT code: ABSBBA22IBAN: BA391990490056576849

U Sarajevu je 29.12.2012. godine održana Izborna skupština i Prvo zasjeda-nje Svjetskog bošnjačkog

kongresa (SBK).Izborna skupština SBK je otpočela intoniranjem himne Bosne i Herce-govine, a potom je uvodnom riječju predsjednik Skupštine u osnivanju muftija Muamer Zukorlić otvorio prvo zasjedanje. Verifikovano je prisustvo 275 dele-gata – učesnika Skupštine, a pored učesnika prisustvovao je veliki broj gostiju. Predloženi dnevni red, koji je sadržao 14 tačaka, Poslovnik o radu Skupštine SBK i Izvještaj o radu Odbora za osnivanje SBK usvojeni su jednoglasno.Elaboraciju o opravdanosti osni-vanja SBK pod naslovom “Svjetski bošnjački kongres – zašto i kako” izradio je i na Skupštini prezentirao akademik Muhamed Filipović. Po-tom je Skupštini predstavljena Osni-vačka deklaracija, koju je izradila Radna grupa u saradnji sa istaknu-tim akademicima: Feridom Muhi-ćem, Mustafom Cerićem i Muhame-dom Filipovićem. I ovaj dokument Skupština je usvojila jednoglasno.U ime gostiju skupu se obratio pred-sjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) akademik Ferid Muhić.Nakon obraćanja uslijedio je set ta-

čaka o izboru rukovodtsva. Komi-sija za izbor i imenovanje u sasta-vu: Enisa Hadžović – predsjednica, Ekrem Tucaković i Ahmed Ahmato-vić – članovi, iznijela je svoj prijed-log, koji je od strane Skupštine jed-noglasno prihvaćen:za predsjednika SBK: akademik Mu-stafa Cerić;za predsjednika Skupštine SBK: muftija Muamer Zukorlić;za potpredsjednike SBK: Haris Hro-mić, Mevlida Serdarević i Mirza Ša-bić;za predsjednika Izvršnog vijeća SBK: Mirsad Čaušević.Na prijedlog predsjednika Skupšti-ne SBK muftije Muamera Zukorlića za sekretara Skupštine SBK je izgla-san Ekrem Tucaković, koji je ovu funkciju obnašao i u osnivanju. Također, izabrani su članovi Senata SBK, kojih može imati 33. Na prijed-log Komisije za izbor i imenovanje predloženo je njih 30 koje je Skup-ština verificirala jednoglasno, a tri mjesta su ostala upražnjena, što je ostavljeno Predsjedništvu SBK da u narednom periodu popuni imenima uglednih Bošnjaka. Članovi Senata su: Akademik Mu-stafa Cerić, Muftija Muamer Zukor-lić, Akademik Ferid Muhić, Akade-mik Muhamed Filipović, Akademik Ejup Ganić, Akademik Dževad Jahić,

Akademik Lamija Hadžiosmanović, Akademik Ismail Čekić, Akademik Mehmed Akšamija, Šejh Halil Br-zina, Mirsad Čaušević, Dr. Mevlud Dudić, Dr. Selmo Cikotić, Dr. Dže-mal Najatović, Dr. Mirsad Veladžić, Dr. Enver Halilović, Dr. Ibrahim Ka-jan, Dr. Alma Suljević, Dr. Dževada Šuško, Dr. Bisera Suljić-Boškailo, Mr. Bilal Memišević, Mirza Šabić, Haris Hromić, Mevlida Serdarević, Zlata Hašimbegović, Hako Duljević, Hazbija Kalač, Fatmir Baći, Emir Ra-mić i Sejfudin Tokić.Dvije tačke dnevnog reda odnosile su se na nacionalnu zastavu i himnu Bošnjaka. Prijedlog Osnivačkog odbora za na-cionalnu zastavu je: bijela zastava sa plavim grbom i šest ljiljana pri-hvaćena je od skupštinskih delega-ta. Za nacionalnu himnu Bošnjaka podržan je raspisani konkurs BNF-a i prolongirano vrijeme prijave na konkurs.Na kraju se prisutnima obratio prvi predsjednik SBK akademik Mustafa Cerić, nakon čega je proučena Fatiha šehidima koji su život dali braneći svoj vatan.Usvojena SBK dokumenta (Svjetski bošnjački kongres – zašto i kako, Osnivačka deklaracija i Programska povelja) dostupna su na sajtu SBK (www.sbk.eu.com).

SBK – SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRES

12

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

MUFTIJA ZUKORLIć: „OVO JE NOVA STRANICA ZA BOŠNJAKE“

Povodom održavanja Prvog zasjedanja Svjetskog boš-njačkog kongresa (SBK) u Sarajevu, muftija Muamer Zu-korlić, u intervjuu za agenciju „Anadolija“, izjavio je da će SBK predstavljati “novu stranicu za Bošnjake na svim nivoima”.

“SBK je nastao kao rezultat stanja u kome se nalaze Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, na Balkanu i općenito u svijetu. Bošnjački narod je jedan od rijetkih u svijetu čija skoro jedna petina ili šestina živi u matičnoj zemlji, a ostatak je razasut po Balkanu i širom svijeta. Bošnja-ci su jedini narod u Evropi koji nema svoju nacionalnu državu, tako da i jedna i druga činjenica samo ukazuju da su Bošnjaci u opasnosti, a posljednjih skoro 300 godi-na, a intenzivno više od 100 godina, Bošnjaci su perma-nentno pod udarom genocidnih strategija, što je kulmi-niralo posljednjom agresijom na Bosnu i Hercegovinu i genocidom nad Bošnjacima. Shodno tim iskustvima, mi shvatamo da ne možemo sjediti skrštenih ruku te da je potrebno biti aktivan i učiniti ono što je neophodno kako se Bošnjacima nikada više ne bi dogodio genocid” - re-kao je Zukorlić.

On je istakao da je Bosna i Hercegovina, kao matična dr-žava svih Bošnjaka, nedovršena država, kako je kazao, ucijenjena država, kako unutar same nje tako na među-narodnom i regionalnom planu. Stoga je, kako je nagla-sio Zukorlić, nužno imati institucije koje će nadomjestiti i te nedostatke u samoj državi, ali isto tako i nepovezanost Bošnjaka i bošnjačkih kapaciteta širom svijeta.

“Nakon Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, koja predstavlja elitističku instituciju znanja, misli i umjetno-sti, nakon formiranja Bošnjačke nacionalne fondacije, sa SBK-om se dolazi do krovne organizacije. Doduše, krov-nost je više simbolična i stožerna, a operativno će to biti više umreženost nego krovnost. Kongres će imati dvije trećine svojih članova po predstavničkom principu. Da-kle, predsjednici ili predstavnici svih bošnjačkih organi-zacija i institucija širom svijeta dobili su mogućnost da budu članovi Kongresa, dok je trećina članova kongresa po personalnom legitimitetu, po izvjesnim zaslugama na polju nauke, obrazovanja, umjetnosti ili nekih drugih društvenih aktivnosti korisnih za Bošnjake” - rekao je Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji.

O prethodnom reisu dr. Mustafi-ef. Ceriću, Zukorlić je rekao “da se radi o ličnosti koja je obilježila višedecenij-ski period za Bošnjake”.

“Obzirom i na okolnosti, ratne i postratne, sve izazove koji su na Bošnjacima bili, on je bio veliki duhovni lider Bošnjaka, ali isto tako i dao značajan doprinos na svim drugim aspektima vezanim za bošnjački opstanak i na-predovanje na polju obrazovanja, kulture, nacionalnih pitanja i tako dalje. Također, on je čovjek koji je uspio otvoriti sva vrata za Bošnjake, i na Istoku i na Zapadu. Ličnost koja je rijetka i među drugim narodima da može u istom trenutku imati otvorena vrata i u Vašingtonu, i u Briselu, i u Džeddi, i u Ankari. Dakle, takvih ljudi je jako malo u svijetu” - kaže Zukorlić.

ČESTITKEReisulema IZ-e u BiH mr. Husein-ef. Kavazović če-stitao je dr. Mustafi Ceriću na izboru za predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa – SBK.U čestitki se, pored ostalog, ističe želja za uspjehom i dova Uzvišenom Gospodaru da podari pomoć na do-brobit naroda.***Predsjednik Jevrejske zajednice Crne Gore Jaša Alfan-dari uputio je čestitku dr. Mustafi Ceriću u povodu iz-bora za predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa:Poštovani efendija Ceriću,Sa osobitim zadovoljstvom smo primili informacije o organizovanju krovne svjetske bošnjačke organizaci-je. Jedna ovakva organizacija svakako će biti od neiz-mjernog uticaja na snaženje jedinstva vašeg naroda, kako u matici, tako i širom svijeta, a istovremeno do-prinositi jačanju multinacionalnih i multikonfesional-nih veza i tolerancije .Vijest da ste baš Vi, poštovani efendija, kao osoba od punog naučnog, stručnog i moralnog integriteta, iza-brani za prvog predsjednika, učvrstila nas je u uvje-renju da će Svjetski bošnjački kongres, osim osnovnih zadataka, biti i značajna karika u lancu onih koji žele da očuvaju ideju tolerancije i suživota među narodima.***Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice mr. Jahja Fe-hratović i predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Samir Tandir uputili su odvojene čestitke dr. Musta-fi Ceriću povodom njegovog izbora za predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa.U čestitki predsjednika BKZ mr. Jahje Fehratovića, po-red ostalog, kaže se: Čvrsto smo ubijeđeni da ćete Vi, kao i u dosadašnjem angažmanu sa pozicije reisu-l-uleme Islamske zajedni-ce u BiH, dati nemjerljiv doprinos afirmaciji bošnjač-kog pitanja...Čestitke predsjedniku SBK dr. Ceriću i predsjedniku Skupštine SBK Muftiji Zukorliću stigle su i od brojnih drugih pojedinaca i predstavnika institucija: Direktora Instituta za istraživanje genocida Kanada Emira Rami-ća, novinarke u toku agresije na BiH u Sarajevu Enisa Halilović iz Minhena, glavnog imama IABNA-e Saba-hudina-ef. Ćemana, nezavisnog analitičara i istraživa-ča sa Kosova Albinota Malokua, Ibrahimagić Suada, Ćerima Bajramija, Nadira i Azem Vlasi, Emira Elfića, Admira Muratovića, Isaka Mete, i dr. (Ostale čestitke dostupne su na sajtu www.sbk.eu.com)***Također, u povodu izbora, Ured regionalnog koordina-tora Europske židovske unije – EJU u Podgorici, uputio je pismo čestitke i otvoreni poziv na suradnju dr. Mu-stafi Ceriću:Čuli smo prekrasnu vijest o formiranju Svjetskog boš-njačkog kongresa, tijela čiji je cilj ujedinjenje bošnjačkog naroda u državi Bosni i Hercegovini i u dijaspori i že-limo mu ogroman uspjeh i naravno veliki Mazel Tov Vama Efendija Ceriću kao prvom izabranom predsjed-niku Kongresa.

SBK – SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRES

Salahudin Fetić 13

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

14

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

VJERUJUĆI:

* da je Bog stvorio ljude od jed-nog muškarca i jedne žene, pa im odredio da postanu različita plemena i narodi, te ih poučio kako da se međusobno upo-znaju i kako da poštuju Bogom darovane posebnosti jednih u odnosu na druge na principu duhovne vrijednosti i moralne dosljednosti,

* da su Božji darovi života, vje-re, nacije, slobode, imetka i časti neotuđiva prava svakog čovje-ka i svakog naroda,

* da je samosvjesnost Bošnjaka istina koja obavezuje Bošnjake na samopoštovanje, a njihove susjede na poštovanje njihovog prava na nacionalnu samobit-nost,

* da je državnost Bosne i Her-cegovine povijesna činjenica u koju su utkani životi svih ge-neracija, a Bosna i Hercegovina matična domovina svih Bošnja-ka.

POUZDANI:

* u vlastitu pamet i sposobnost sadašnje generacije Bošnjaka, koji hoće, znaju i mogu promije-niti položaj podanika u položaj slobodnog Bošnjaka, koji se ni-kog osim Boga ne boji;

* u visoku svijest i povijesnu odgovornost sadašnje genera-

cije Bošnjaka, koji su preživjeli genocid, da će uraditi sve što im je u moći kako i njihovi potomci ne bi postali žrtve novog geno-cida;

* u odanost Domovini sadaš-nje generacije Bošnjaka koju su iskazili u odbrani Bosne i Her-cegovine od agresije;

* u zrelost i ozbiljnost sadašnje generacije Bošnjaka da se neće prepustiti nemaru, stihiji i na-ivnom odnosu prema svojoj nacionalnoj sudbini, već će na-kon svega uzeti svoju sudbinu u svoje ruke.

ODLUČNI:

* da se bore za ostvarenje svojih nacionalnih prava, Bošnjaci su ujedinjeni u namjeri da imaju sve što imaju i drugi narodi na Balkanu: samosvjesnu naciju i suverenu državu;

* da odgoje i obrazuju mladi na-raštaj da dostojanstveno žive u slobodi, miru i blagostanju, ni-kada ne zaboravljajući historiju stradanja i progona bošnjačko-ga naroda;

U cilju ostvarenja pune slobode Bošnjaka u domovini i dijaspori, očuvanja i afirmacije suverene i jedinstvene Bosne i Hercegovi-ne te doprinosa regionalnom i međunarodnom miru u stabil-nosti,

D O K U M E N T A S V J E T S K O G B O Š N J A Č K O G K O N G R E S A

SVAKI BOŠNJAK JE ODGOVORAN ZA DRUGOG BOŠNJAKA

OSNIVAČKA DEKLARACIJAHajrollah!

Više od jednog stoljeća Boš-njaci su čekali i, evo, dočekali

osnivanje SVJETSKOG BOŠ-NJAČKOG KONGRESA u Saraje-

vu, glavnom duhovnom, naci-onalnom i kulturnom gradu svih Bošnjaka. Ovo je glas panboš-njačkog razuma, koji treba da

se čuje do neba, jer bošnjačka duša ne može više slušati plač

nevinog djeteta koje pita zašto ga ubiše oni što duše nejmaše.

Ovo je početak velikog i dugog bošnjačkog puta koji se otvara pred svim Bošnjacima da pođu

svojom povijesnom nacional-nom stazom koja vodi do cilja,

bošnjačke nacionalne linije odbrane od genocida, linije ko-

jom će se osigurati i državna li-nija odbrane radi mira, toleran-cije i pomirenja među ljudima i

narodima u Bosni i Hercegovini, na Balkanu i Europi. Zasigurno,

na ovom bošnjačkom nacio-nalnom putu uspjet će savjesni, odgovorni i hrabri Bošnjaci, svje-

sni cilja, koji nije tako daleko.

15

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

(1) SVJETSKI BOŠNJAČKI KON-GRES (SBK) je izraz povijesne odgo-vornosti i nacionalne svijesti Bošnja-ka da žive u slobodi, miru i jedinstvu u sadašnjosti i budućnosti.

(2) SBK će se zalagati za očuvanje je-dinstva Bošnjaka, zaštitu i afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta i kontinuiteta duhovnog, kulturnog i društvenog naslijeđa bošnjačkog naroda; za jačanje veza i solidarno-sti među bošnjačkim zajednicama i organizacijama u Bosni i Hercegovi-ni, na Balkanu i u dijaspori; za osi-guranje pojedinačnih i kolektivnih prava, statusa i interesa Bošnjaka; za čuvanje sjećanja na genocid nad Bošnjacima i djelovanje na suzbija-nju negacije genocida, antibošnjaš-tva, islamofobije i dehumanizacije bošnjačkog identiteta, što je osnovni preduvjet za opstanak Bošnjaka na svojoj pradjedovskoj zemlji.

(3) Bošnjaci su nacija koja ima oba-vezu na samopoštovanje i pravo na poštovanje od drugih na temelju bošnjačke povijesne autohtonosti, nacionalne samosvjesnosti, kulturne samobitnosti i moralne samoodgo-vornosti. Zadatak SBK-a je da širi i razvija ove samodokazive istine te da ustanovi i razvija nacionalnu bošnjačku liniju odbrane od svih eventualnih opasnosti po bošnjački narod.

(4) SBK kao nacionalna nadstranač-ka organizacija će pratiti politička kretanja u zemlji, regionu i svijetu sa fokusom na položaj i utjecaj boš-njačke nacionalne politike u osigu-ravanju vitalnih nacionalnih intere-sa Bošnjaka, kao većinskog naroda u Bosni i Hercegovini i Sandžaku te statusa bošnjačkih zajednica u regio-nu i dijaspori. SBK će praviti godiš-nji izvještaj o stanju bošnjačke nacije sa javnom ocjenom o radu svih koji-ma je javno povjereno pravo i koji su javno preuzeli obavezu da savjesno i odgovorno zastupaju i štite nacio-nalne interese Bošnjaka.

(5) SBK će se otvoreno i odlučno za-lagati za jednakopravnost svih gra-đana i naroda uvijek i na svakom mjestu, sa zahtjevom da se na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine uva-ži univerzalno demokratsko pravo JEDAN ČOVJEK – JEDAN GLAS, kako bi se ukinulo stanje prema ko-jem manjina vlada većinom pod laž-

nim izgovorom straha od majoriza-cije većine nad manjinom.”

Svjetski bosnjacki kongres će se za-lagati za vladavinu prava i praved-nih zakona.

(6) SBK prihvata međunarodne de-klaracije i konvencije o ljudskim pravima i slobodama i insistirat će na njihovoj primjeni. SBK će se sa posebnom pažnjom i odgovornošću brinuti o pravima Bošnjaka na Bal-kanu i poduzimati sve što je moguće da se osiguraju puna prava bošnjač-kim zajednicama u cilju očuvanja i njegovanja bosanskog jezika te boš-njačke tradicije i kulture.

(7) Prosperitet nacije temelji se i na jakoj ekonomiji i razvojnoj privredi. Stoga, SBK će okupljati bošnjačke privrednike sa ciljem da se ekonom-sko stanje bošnjačkog narod una-prijedi kroz eliminaciju siromaštva i davanje šanse svakom Bošnjaku da pronađe svoje mjesto u ekonom-skom poretku na osnovu pozitivne ambicije rada, individualnog dopri-nosa privrednim procesima, vlasti-tog obrazovanja i visokomoralnog odnosa prema svojoj zajednici kao prevashodnih mjerila uspjeha. SBK će raditi na promociji bošnjačke pri-vrede u svijetu, posebno na tržišti-ma muslimanskih zemalja i vodećih ekonomskih centara sa ciljem bolje promocije bošnjačkih privrednih kapaciteta i tehnoloških inovaci-ja.

(8) SBK će uspostaviti suradnju sa srodnim organizacijama u svijetu radi promocije bošnjačkog nacional-nog identiteta i informiranja svjet-ske javnosti o bošnjačkoj nacionalnoj kulturi i tradiciji. SBK će se posebno zalagati da centrima svjetske poli-tičke moći objasni potrebu Bošnjaka za jakom, jedinstvenom i efikasnom državom Bosnom i Hercegovinom, kao garantom mira i suživota na Balkanu, ali i kao štita za bošnjač-ki narod od eventualnog genocida. SBK će se zalagati za euro-atlantske integracije društva i države Bosne i Hercegovine.

(9) SBK će sa punim uvažavanjem i poštivanjem uloge i značaja Islam-ske zajednice u očuvanju bošnjačkog nacionalnog identiteta čuvati čast i ugled bošnjačke uleme i džamije, iskazujući posebno poštovanje pre-

ma instituciji i ličnosti reisu-l-uleme, simbolu jedinstva dina u ummeta.

(10) SBK će djelovati u cilju da Bosna i Hercegovina, zemlja sa većinskim muslimanskim stanovništvom, po-stane punopravni član Organiza-cije za islamsku suradnju (OIC) u Džeddi, kako bi se državi Bosni i Hercegovini otvorili razni fondovi za privredni i kulturni razvoj na do-brobit svih građana i naroda u Bosni i Hercegovini.

(11) SBK će u najkraćem roku po-krenuti proceduru za članstvo pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, radi dobijanja mjesta predstavnika pri Svjetskoj organizaciji da bi svo-jim glasom „Nikad više!“ opominjao savjest čovječanstva kako se nikome i nikada ne bi ponovili holokaust i genocid. Na ovom putu SBK će se koristiti iskustvom Svjetskog jevrej-skog kongresa.

(12) SBK podržava osnivanje i razvoj bošnjačkih nacionalnih institucija: Bošnjačke akademije nauke i umjet-nosti (BANU), Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF), Matice bošnjačke i drugih organizacija od nacionalnog značaja u cilju promicanja nauke i umjetnosti i finansijske nezavisno-sti, te podržava dalju afirmaciju ista-knutih pojedinaca na polju nauke, tehnologije, privrede, kulture i spor-ta u duhu bošnjačkog nacionalnog zavjeta –

SVAKI BOŠNJAK ODGOVORAN JE ZA DRUGOG BOŠNJAKA!

Radi ostvarivanja spomenutih pro-gramskih načela SBK formira sljede-će odbore:

• Odbor za jezik, kulturu i tradiciju

• Odbor za nauku i obrazovanje• Odbor za porodicu i

demografiju• Odbor za ljudska prava, prava

žrtava zločina i genocida• Odbor za dijasporu i povratak• Odbor za međunarodnu

saradnju• Odbor za medije i promociju• Odbor za razvoj i ekonomiju • Odbor za omladinu i sport

osnivamo SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRES

SA SJEDIŠTEm U SARAJEVU

Jedan od mojih profesora sa Filozofskog fakul-teta u Sarajevu, komentirajući neke od boš-njačkih intelektualca i pisaca, kazao mi je u vidu apriorne istine: “Što veći intelektualac i

što veći pisac, ono i veća hulja.” To tada nisam baš razumio, ali sam, obzirom da dolazi kao pou-ka od cijenjenog profesora i poznatog bošnjačkog intelektualca čije sam ime prije ličnog poznanstva sricao na koricama mnogih knjiga, prihvatio iako mi je počelo slamati san o Bosni koji sam dolazeći na studije donio iz zavičaja. Međutim, kako su mi se vidici širili, sve jasnije sam uočavao djelimič-nu istinu koju je profesor izrekao, te se konačno priklonio tvrdnji jednog drugog i meni još dražeg profesora koji je to iskustvo stekao višedecenij-skom stražom na prvoj liniji definiranja, očuvanja i izgradnje bošnjačkog identiteta: „Postoji poštena i nepoštena inteligencija.“ Dakle, riječ je o pošte-nju i nepoštenju kao visokomoralnim kategori-jama. Zato me i nisu baš začudila reagiranja na održavanje Osnivačke skupštine i Prvog zasjeda-nja Svjetskog bošnjačkog kongresa u Sarajevu 29. 12. 2012, obzirom da znam polarizaciju sarajev-ske inteligencije i njezine skepse kada su u pita-nju vlastite vrijednosti i inferiornost u odnosu na susjedno. Trebat će sarajevskoj čaršiji još dosta da prihvati inicijativu kakva je SBK, jer je ona budi iz defetizma svih vrsta, bar kada je riječ o dijelu poštene inteligencije. Dok će nepoštena ujedati sa svih strana, malo iz obijesti, a više iz obaveza prema fondovima i domaćim i međunarodnim politikama. Zato i ne nudi prave argumente pro-tiv Svjetskog bošnjačkog kongresa, već se koristi floskulama upinjući se da marginalizira nešto što se samo po sebi ne može marginalizirati, ili spoči-tavajući da su neki tamo ljudi različitih psihologija osnovali privatna preduzeća pa sada provode an-tibosanskohercegovačku politiku, vode Bošnjake u getoizaciju i militantno bošnjaštvo te sprovode proces degradacije bošnjačke nacije vraćajući istu u srednjovjekovlje. Samo me čudi, ako je zbilja sve ovako kako pojedinci zbore, što se onda uopće uzrujavaju, ako je nešto nepotrebno, bezvrijedno i marginalno što mu pridaju značaj i svoje visoko-profilne mozgove troše na takve stvari. Zašto ne puste da se to samo od sebe uruši, nego izvode arsenale najrazličitijih tipova da gađaju po novo-rođenčetu kom su već po rođenju presudili da ne može dugo živjeti, pa i ako poživi da će izrastati nakrivo. Volio bih da ne moram, ali obzirom da

su mi pokušali poljuljati san o Bosni, moram pro-kazati visokoprofilne pojedince jer se odavde, sa Sandžaka, gdje je vidik mnogo oštriji, bolje vidi i sniva Bosna i Sarajevo u njoj.

Iako sam završio studij Književnosti naroda BiH, stjecajem okolnosti, nisam imao prilike slušati pre-davanja uvaženog prof. Kazaza. Da jesam, vjeru-jem da bih bolje razumijevao njegove moderne po-glede na Bosnu i Bošnjake i shvatio zašto je recimo jedan od uglednih profesora i najvećih bošnjačkih intelektualca druge polovice dvadesetog vijeka Muhsin Rizvić zbog predavanja koje je održao grupi kojoj je pripadao i prof. Kazaz završio u za-tvoru, a ovaj odmah po završetku studija primljen kao kadar na Institutu za književnost, odakle je, proživjevši katarzu i nacionalnu otrežnjenje deve-desetih, prešao na Filozofski fakultet, da bi nedu-go zatim pisao ružne tekstove baš o onome ko ga je na taj fakultet doveo i o kome je netom prije toga objavljivao preduge panegirike. Nekada sam žalio što nisam imao prilike slušati predavanja kod vr-snog prof. Kazaza, što mi je bilo uskraćeno čudnim dešavanjima oko odbrane njegove doktorske teze, o čemu se među studentima naveliko šuškalo, ali sada, obzirom da dotični profesor pokušava sru-šiti moj san o Bosni, nimalo ne marim za to, jer je moja Bosna satkana od sna i jave jača i veća od hiljada i hiljada Kazaza.

Kao student, počeo sam se javljati i sa književnim prilozima. Treperio sam na mogućnost susretanja nekog od već poznatih i priznatih bošnjačkih pisa-ca idealizirajući svakog od njih kao intelektualne i moralne gromade. Sve dotle dok ih nisam počeo upoznavati, i iznova rušiti san o Bosni, i onda sam zamalo izgubio volju da upoznajem pisce, bojeći se da mi ne ogade književnost i ubiju želju da ika-da više pročitam bili kojeg svog pisca. Međutim, vremenom sam se uvjerio da i tu važi pravilo bi-noma pošteni i nepošteni pisci, moralni i nemo-ralni pisci. Samo što su oni pošteni, odvažni, vi-sokomoralni pa ako baš hoćete i visokokvalitetni zbog svoje nenametljivosti skoro uvijek bili ili na marginama egzistencije, duboko utučeni zbiljom, sklonuti unatrage nemoćni da se izbore sa dobro uhljebljenim pseudonacionalistima koji im nisu davali prostora ni da se na nekoj promociji za koju je zagarantiran honorar pojave ili su migri-rali u druge centre koji su poštivali njihova djela

NeGATIVcI MOG SNA O BOSNIJahja FEHRA

TOVI

ć

16

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etREAKCIJA

17

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

i ljudske veličine. Tako sam bivao svjedok da su jednog uhljebljivača zbog toga u čaršijskim knji-ževnim krugovima prozvali „Promotor“ i da su za njega govorili: „Ako hoćete da znate gdje ima para, pratite Promotora, alijas Hadžema Hajdare-vića.“ Analizirajući njegovu karijeru, vidio sam da je dok god su mediji bili unosni, poput „Ljiljana“ na čijem se platnom spisku dugo nalazio, bio je u tom sektoru. Kada je ta bara presušila, otišao je na Institut za jezik da, umjesto produbljivanja nauke o bosanskom jeziku, piše sonete žuči i razgradnje svega što bi mogla biti opasnost po politiku čiji je kadrovik, i to ne samo u Bosni već i Sandžaku, gdje je bivao čest Ugljaninov gost baš u jeku agre-sije ovog političara na Islamsku zajednicu u Srbiji.

Sa BZK „Preporod“ sam se susretao nekoliko puta. Obzirom da sam prije studija bio upoznat sa dje-lovanjem ove organizacije u Sandžaku, i znao za nekih desetak pečata kod desetak sumnjivih ljudi – što je činilo cijelu zaostavštinu Preporoda iz de-vedesetih – nisam pridavao neku veću važnost toj udrugi. Tek kada sam na studiju upoznao tadašnjeg aktuelnog predsjednika prof. Muniba Maglajlića, istu sam počeo više cijeniti i polahko se upoznava-ti s njenim radom i ulogom u društvu. Obzirom da je još dok sam bio student došlo do promjene na čelu „Preporoda“, ubrzo sam shvatio da na žalost rezultati nisu toliko dolazili zbog sistema organi-zacije koliko zbog predanog rada njenog predsjed-nika. Imao sam prilike sa grupom novopazarskih intelektualaca pokušati reosnovati općinsko druš-tvo u Novom Pazaru. To je bilo za vrijeme dok je predsjednik BZK „Preporod“ bio prof. Filandra. Osim slatkorječivosti, iz matice nismo dobili ništa, nikakvu ni moralnu ni materijalnu pomoć, ama baš ništa. Naš jedini uspjeh jeste kancelarija BZK „Preporod“ u Novom Pazaru koju nam je više od pet godina ustupila Islamska zajednica u Srbiji na čijem je čelu Muftija Zukorlić bez ijednog dinara nadoknade. Vremenom je entuzijazam posustajao, tako da danas tu, osim predsjednika pisca Enesa Halilovića, rijetko ko navrati, jer niti ima novaca za tehničko lice niti za bilo kakav ozbiljniji pro-jekt. Jedini uspjeh ovog „Preporoda“ jeste što je bar pečat na sigurnom. Međutim, skorašnji susret sa aktuelnim predsjednikom matičnog odbora ove organizacije dr. Senadinom Lavićem na okruglom stolu u Novom Pazaru uvjerio me je da postoje lju-di visokokotirani u značajnim bosanskohercego-

vačkim naučnim i kulturnim institucijama čija je zadaća da svakome Bošnjaku izvan Bosne unište san o Bosni iz njima a bojim se i njihovim pret-postavljenima jedino znanim razlozima. Dovoljna potkrepa za takvu tvrdnju bit će ukoliko prenesem samo jedan od njegovih stavova sa tog događaja. Među ostalim, na opće zaprepašćenje prisutnih umjetnika, pisaca i kulturnih djelatnika iz Novog Pazara, rekao je da Bošnjaci Sandžaka trebaju izaći iz geta u koji su upali zbog dominantnosti religije nad kulturom, savjetujući ih da idu u Beograd i tamo se umjetnički ostvare. Dakle, glavna poruka predsjednika jedne kako se misli po tradiciji važne bošnjačke zajednice kulture intelektualcima San-džaka bila je da idu u Beograd i tamo se ostvare, da zaborave na Sarajevo i da prekinuti izgrađivati vlastiti kulturni centar u Sandžaku. Da nisam sa-rajevski đak i da ne znam mnoge dobre ljude, inte-lektualce, umjetnike, pisce, obične ljude možda bi mi zauvijek prekinuo san o Bosni. Ali, zahvaljuju-ći vlastitom iskustvu, dobro sam razumio njegovu nakanu i kuhinju iz koje je to dolazilo, pogotovu što se na okruglom stolu pojavio u društvu jednog od Ljajićevih najbližih saradnika.

Sve više vjerujem mom dragom profesoru da po-stoji samo poštena i nepoštena inteligencija. I re-kao bih, iz ovog sandžačkog ugla, da se nad Bo-snom i našim snom o Bosni još jednom nadvilo predskazanje Maka Dizdara iz glasovite pjesme „Poruka“. Krenuli su sa lahkom konjicom i teš-kim oklopima i sa sjevera, i sa juga, i sa istoka, i sa zapada. Krenuli su i poslali svoje izvidnice sa svih kota da opet gađaju Bosnu, gađaju bošnjačku pamet i predanost te pameti Bosni, jer znaju da je pametan Bošnjak ozbiljan problem za njih. A tek kada se ukorporiraju mozgovi pametnih Bošnja-ka – onda Bosna postaje stanac kamen kome ni plamen njihov ne može nauditi i iz koga će se na kraju izroditi cvijetna poruka, baš kao na amble-mu Svjetskog bošnjačkog kongresa, da iznova zida san o Bosni i da taj san ubrzo postane java svih nas Bošnjaka Bosne, Hercegovine, Sandžaka, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Hrvatske, Slovenije, Albanije, Turske, Evrope, Amerike, Australije i butum vascijelog dunjaluka. A iz te cvijetne poru-ke ljiljana koja vihori visoko do neba rađa se novi štit i mač, luk i strijela da dočekaju kob koja vazda vrijeba i ispružena ruka za svakog ko Bosnu voli i ko Bosnu treba.

NeGATIVcI MOG SNA O BOSNI

Večeras sam imao finog posječara. Po prvi put mi u kuću ulazi, iako se zna-mo već godinama. Čak,

vrlo često smo u prilici razgova-rati o svemu i svačemu, a sudeći po onom što zastupamo može se s lahkoćom zaključiti da smo, blago rečeno, neistomišljenici. Međutim, postoji jedna nit koja nas spaja i koja nam je zajednička, a to je način na koji razmjenjujemo mišljenje i na koji zastupamo naše, vrlo često, dijametralno različite stavove. Za-pravo, sreća je da, kako ja tako i on, nastojimo ispoštovati sagovornika i podijeliti sopstvena uvjerenja bez želje za nametanjem istih. A to nije, složit ćete se, uvijek lahko. I sva-kako da je zanimljivo, kako nam muhabet s kvalitetnim neistomi-šljenikom vrlo često više godi nego li razgovor sa osobom koja dekla-rativno i formativno dijeli naša uvjerenja, ali nam je suštinski sve osim bliska.Glavna tema našeg sijela, zbog svoje aktuelnosti i važnosti, na-metnula se sama od sebe, a ona je Svjetski bošnjački kongres (SBK), čija se Izborna skupština održala tek prije neki dan (29. 12.) u Sara-jevu. S tim u vezi, moj uvaženi mu-safir je iznio kraći niz zamjerki, od kojih bih ovom prilikom izdvojio samo dvije.

IZBOR PREDSJEDNIKA SBKU sklopu prve, izrazio je nesla-ganje u kontekstu izbora bivšeg reisu-l-uleme Mustafe-ef. Cerića na mjesto predsjednika SBK. Svoj skepticizam je argumentirao tvrd-njom da je “akademik Cerić osoba koja je već djelimično zašla u godi-ne, je iz tog razloga, kao i zbog nje-govog dugogodišnjeg angažmana na poziciji reisu-l-uleme, znatno istrošen i izmoren te da je poziciju predsjednika SBK trebao prepu-stiti nekome mlađem i agilnijem”. Pored toga, pomenuo je još dva detalja koja sam nerijetko imao pri-liku čuti i u muslimanskim prak-tičarskim krugovima, iako moj gost ne pripada tom društvenom miljeu, po kojima je uvaženi aka-demik Cerić imao dva velika pro-pusta tokom svog reisulemanskog

mandata, a to je “izostanak akcije protiv ‘bivših’ udbaških elemena-ta, tj. imama i drugih uposlenika Islamske zajednice, a pritom su-radnika Udbe koji su pomenuti u famoznoj Zelenoj knjizi”; te drugi propust slične prirode, koji se opet (do)tiče hodža i imama. Naime, za-mjera mu se i zbog toga što se “nije dovoljno valorizirao rad mnogo-brojnih imama, dok je istovremeno izostalo odgovarajuće sankcionira-nje nerada i zloupotrebe onog dru-gog preostalog dijela hodžanskog puka, pa se danas imam radnik i ‘imam’ sihribaz nalaze u istoj rav-ni. Naravno, ukoliko se izuzme či-njenica da ovaj zadnji u najmanju ruku ima znatno ljepši auto i atrak-tivniju kuću”.Sa prvim dijelom kritike upućene na račun akademika Cerića se ne bih mogao složiti, već mislim da je dr. Cerić osoba sa izgrađenim vrlo pozitivnim imidžom, kako na Isto-ku tako i na Zapadu, što dokazuju njegove mnogobrojne dobijene na-grade i priznanja, a što će se svaka-ko iskoristiti i za promociju SBK u svijetu. A da li je i koliko istrošen, pokazat će opet vrijeme. Mišljenja sam da će akademik Cerić dokazati sasvim suprotno. Ako Bog da.

SIHRIBAZI I UDBAŠIMeđutim, što se tiče drugog dijela kritike koji se veže za suradnike Udbe i povampirene hodže-sihri-baze unutar Islamske zajednice, djelimično se i mogu složiti, jer je stanje na terenu takvo da je i su-više primjetan taj negativan feno-men. Ali uprkos tome što ne mogu i ne želim opravdati navedeni hal, ipak nastojim razumjeti zbog čega se i nije raščistilo sa onima unutar Islamske zajednice, a koji svakim novim danom dodatno ruše ugled te najvažnije bošnjačke institucije. Pojašnjenje ćemo najlakše prika-zati ukoliko napravimo paralelu sa Sandžakom, tj. sa zbivanjima i stanjem u kontekstu Islamske za-jednice u Srbiji. Naime, osobe koje su iole upoznate sa razvojnim eta-pama Islamske zajednice u Srbiji, vrlo dobro znaju da je u godinama koje su prethodile pojavi udbaške zajednice na čelu za Zilkićem, unu-

tar tamošnje Islamske zajednice na čelu sa Muftijom, sve manje bilo mjesta za nekompetentne i priuče-ne imame, a da ne govorimo o oni-ma koji su bili poznati po svojim sihr-aktivnostima. Njihova mjesta, a posebno ona odgovornija, popu-njavali su neuporedivo kompeten-tniji kadrovi. Taj pozitivan trend se odvijao sve do trenutka u kojem se broj nezadovoljnih hodža, od kojih su neki bili poznati po udbaškim aktivnostima, drugi po sihr-zani-manjima, treći po oportunističkim sklonostima, četvrti po nestručno-sti itd., nije akumulirao, te su na koncu razaznali da im Islamska za-jednica u Srbiji i nije više pogodan inkubator za uzgoj njihovih dušev-no-moralnih bolesti, uslijed kojih su i formirane njihove zakržlja-le ličnosti. S tim u vezi, riješili su organizirati se i uz pomoć srpske Udbe, a ništa manje i zahvaljujući prethodno lično stečenom udbaš-kom iskustvu pojedinaca, oformiti jazbinu koja će im omogućiti da i u narednim godinama žive od vjere i na račun vjernika, tj. Bošnjaka, a ne za vjeru kako je slovom Kur ‘ana naređeno. Sve ovo navodim kako bi isto uzeli u obzir i razmislili o objektivnim mogućnostima da se i unutar Islamske zajednice u Bosni

SEKULARIZAM U SLUŽBI DISKRIMINACIJE

BOŠNJAČKI KONGReS I BOŠNJAČKI KRITIČARIMuhamed

ćEM

AN

18

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etREAKCIJA

19

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

i Hercegovini strahovalo od istog takvog, nazovima ga “sandžačkog” scenarija, u slučaju da se pristupilo istim ili sličnim metodama u kontek-stu razdvajanja žita od pljeve unutar struktura Islamske zajednice. Danas su nam također poznata i neuspjela nastojanja Dodika i njegovih sarad-nika da formiraju tzv. Islamsku za-jednicu Republike Srpske. Naravno, istovremeno se nadam da će novi reisu-l-ulema Kavazović iznaći od-govarajući modus ne bi li se ipak, uvažavajući i pomenuto nemilo iskustvo Bošnjaka iz Sandžaka, stalo u kraj parazitima i žoharima unutar Islamske zajednice, koje akademik Cerić ipak nije uspio neutralisati to-kom svog upravljanja njome.

SEKULARIZAM U SLUŽBI DISKRIMINACIJE

Druga zamjerka mog prijatelja se doticala problematike koja mi je zadnjih mjeseci u značajnoj mjeri okupirala misli, a tiče se sekulariz-ma, njegovog shvatanja i primjene. Konkretno, musafir je mišljenja da je na SBK bilo prisutno isuviše Boš-njaka vjernika, što je po njemu po-grešno i loše. Zanimljivo je da sam sličnu kritiku čuo od jednog dru-gog prijatelja, doduše ne povodom SBK, već nešto ranije prilikom for-miranja Bošnjačke kulturne zajed-nice Luksemburga (BKZL), koji je zamjerio “što se prilikom osnivanja BKZL zanemario sekularni sektor”. Mada, lično ne vidim da je sekular-ni sektor tom prilikom iole zanema-ren, već naprotiv, niko od članova BKZL odbora nije vjersko lice, a sve

ću podrobnije objasniti u preosta-lom dijelu teksta. Drugom prilikom mi jedan rođak na facebook profilu napisa ispod video-zapisa finalnog meča K1 turnira “Sarajevo fight 2”, koji se nedavno održao u Sarajevu, a na kojem pobjednik turnira Mesud Selimović izlazi na ring u pratnji prelijepe ilahije koja podiže borbeni duh, kako mu se dopada Mesudova borba te mu i čestita na pobjedi, ali mu se “nikako ne sviđa da su vjera i sport zajedno”. Sličnih komentara smo se svi naslušali, samo se povodi za iste mijenjanju.

IDENTITETSKA KONSTRUKCIJA BOŠNJAKA NA UDARU

Shodno tome, potrebno je ukazati na jednu istinu koja se nipošto ne smije zanemarivati, a u praksi se i odviše zanemaruje. Naime, moramo biti svjesni da je identitet svakog po-jedinca višeslojan i sastoji se od ve-likog broja pripadnosti. Ukoliko se osvrnemo na identitetsku konstruk-ciju prosječnog Bošnjaka, primijetit ćemo da je vrlo kompleksna. Naj-potpuniju definiciju iste sam čuo od muftije Zukorlića, a glasi: “Identitet Bošnjaka čine vjera islam, ilirsko-bogo-milsko etnogenetsko porijeklo, orijental-no-slavenska tradicija i kultura življe-nja, bosanski jezik i najbogatija kulturna baština na Balkanu.” Oslanjajući se na ovu definiciju, ali i na bilo koju dru-gu koja definira identitet Bošnjaka, možemo slobodno zaključiti da je vjerska pripadnost islamu važan i neizostavan činilac bošnjačkog iden-titeta, pa je svaki pokušaj potiranja istog, bilo kroz insistiranje na pri-mjeni slabo shvaćenog sekularizma, ili na bilo koji drugi način, zapravo frankenštajnski posao, uslijed kojeg se od Bošnjaka nastoji odstraniti naj-važniji faktor njegovog identiteta, a što je najgore - sve to shodno prilici i potrebi. Pa tom konceptu Bošnjak bi mogao biti musliman u džamiji, ali ne i u Parlamentu; mogao bi biti musliman unutar svog doma, ali ne i na Kongresu; mogao bi biti musli-man na pijaci, ali ne i unutar odbora neke organizacije, sindikata, pa čak eto nije poželjno da Bošnjak bude musliman ni na sportskim takmiče-njima. Nosioci takvog poimanja se-kularizma su izgleda mišljenja da su Bošnjaci muslimani na dugme, a pri-tom i vrlo skloni hipokriziji, tj. u ne-što manje modernom žargonu - mu-nafikluku, pa se mijenjaju shodno ambijentu. Nastoji se svim silama, neki svjesno a drugi i nesvjesno, pri-padnost praktičnom islamu pred-staviti kao mahana, koje bi se svaki Bošnjak trebao stidjeti ili je pak gur-nuti u treći plan, pri čemu bi ličnost

Bošnjaka muslimana praktičara tre-bala biti dvolična i iskompleksirana te se afirmacija Bošnjaka muslimana ne bi smjela nikako ostvariti u svom punom identitetu.

ZAKLJUČAK Svaki pojedinac nastupa s pozicije određenog uvjerenja, bilo da je vjer-ske, filozofske ili pak ideološke pri-rode. Pritom, važno je podsjetiti da u slučaju naše vjere islam nije samo religija, već sveobuhvatni koncept življenja, što je uvjerenje svakog muslimana koji iole poznaje osnov-ne postulate svoje vjere. Spočitavati Bošnjacima vjernicima prakticiranje njihove vjere u određenim druš-tvenim kontekstima, dok se isto ne primjenjuje na druge vjersko-filo-zofsko-ideološke krugove, diskrimi-nacija je prve vrste koja se Bošnjaci-ma više neće moći nametnuti tako lahko.Nasuprot tome, mišljenja sam da su svi Bošnjaci, nevezano za njihov nivo prakticiranja islama i ne obazirući se na njihova duhovno-filozofska uvjerenja, aktivni igrači jedne veli-ke utakmice, koju smo, naglašavam, primorani igrati protiv onih koji su nad nama počinili i genocid. Složit ćemo se da nemamo viška igrača, pa je svaka dodatna vještina i više nego dobrodošla. Neka se najbolji igrači među Bošnjacima nameću svojim kompetencijama, a to ćemo uspjeti samo ukoliko dozvolimo svima da se uključe u igru. Nasuprot tome, mišljenja sam da se insistiranjem na pogrešno shvaćenom konceptu se-kularizma žele polomiti noge odre-đenim igračima vjernicima koji su se pritom dokazali sa odličnim šutevi-ma i ništa manje dobrim asistencija-ma.Moramo podržavati svaku inici-jativu koja je korisna za bošnjački narod, bez obzira od koga dolazila. U tom kontekstu, Bošnjaci muslima-ni su imali priliku da dokažu svoje kapacitete i na nedavnom primjeru podrške deklarativnog ateiste Emira Suljagića, tokom i nakon predizbor-ne kampanje koju je vodio u Srebre-nici, a koja je bila od opće koristi za sve Bošnjake.U suprotnom, bojim se da će propa-gatori pogrešno shvaćenog sekula-rizma među nama uskoro insistirati da ni u WC ne ulazimo kao Bošnjaci muslimani, nego kao Bošnjaci seku-laristi, pa da ne obavljamo ni taha-ret. A doista, nije lahko biti Bošnjak, a pritom sekularista. Nećete mi za-mjeriti ukoliko ustvrdim da to naj-bolje znaju njihove zadnjice.

REAKCIJA

Šta su razlozi da ste se morali školovati u pet država? Je li to bio poseban izbor?Odmah želim da naglasim da to nije bio izbor već nametnuta situacija. Naime, ja sam kao i moji sunarodnjaci bila primo-rana 1992. godine da napustim svoj dom u Brčkom i svoju domovinu BiH zbog agresije koja je tada bila izvršena na nju od strane srbo-četničkih snaga. To je bio razlog zbog kojeg sam bila primorana da nastavim obrazovanje van svoje do-movine.Otkud interesovanje za orijentalne nauke?Situacija u kojoj sam se našla 1992-1995. godine me je ponu-kala da počnem istraživati svoj identitet. Sve je išlo postepe-no. Prvo sam se počela zanimati za religiju, tj. za islam i histo-riju islama. Podaci o islamskoj civilizaciji su me oduševili te sam htjela da što detaljnije, podrobnije i, što je najvažnije, na akademskom nivou počnem izučavati islamsku civilizaciju, historiju islamskih društava te historiju islama, kao i orijen-talne jezike. To je u Švedskoj bilo jedino moguće na Univer-zitetu u Uppsali na Odsjeku za orijentalistiku gdje sam i bila započela svoj studij, koji sam kasnije s uspjehom i završila. Želja za istraživanjem i akademskim radom me je navela da dalje na istom odsjeku i magistriram te da kasnije u Turskoj započnem i svoj doktorski studij koji sam nedavno i završila.Šta Vas je opredijelilo da odaberete doktorsku tezu „Bošnjaci u Turskoj i Švedskoj“ kada se tim pitanjem skoro niko ili pak mali broj ljudi bavi? Prvi put sam posjetila Tursku kada mi je bilo oko osam godi-na. Došli smo u posjetu rodbini koja je živjela u Istanbulu. Bilo mi je pomalo čudno i nejasno zbog čega oni žive u Turskoj i to u velikom broju. Mjesto gdje su živjeli bilo je isključivo nase-ljeno Bošnjacima tako da sam i bez poznavanja turskog jezika tada mogla da se igram s djecom koja su tu živjela. Posjete su bile uvijek doživljaj za mene, ali mi je svaki put bilo žao kada bih vidjela kako su svi bili tužni pri rastanku. Tada nisam ra-zumjela tu tugu. Kasnije sam i sama bila primorana napustiti svoj dom i nastaniti se u Švedskoj. U tom periodu počela sam razmišljati o uzrocima svega toga što nam se dešavalo. Izuča-vajući našu historiju i raspitujući se kod starijih saznala sam da sve ovo što nam se dešavalo 1992-1995 godine ne dešava nam se prvi put, da je sudbina Bošnjaka uvijek bila mukotr-pna i teška, puna nepravde i zla koje nam se kroz historiju u različitim oblicima nanosilo. Htjela sam ispitati, prije svega, razloge svih tih dešavanja i kasnije sve to izučiti i zapisati sve golgote kroz koje smo prolazili. Tek tada sam razumjela tugu mojih rođaka i prijatelja pri rastancima i shvatila da su ti ra-stanci bili neprirodni i nasilni.Koja su pitanja obrađena u Vašoj doktorskoj disertaciji?Prvo sam obradila razloge i periode iseljavanja Bošnjaka sa prostora bivše Jugoslavije. Zatim sam nastavila izučavati Bošnjake koji su se nastanili u Turskoj i Švedskoj. Cilj mi je bio prikupiti što više podataka o Bošnjacima koji žive u tim zemljama: njihovom broju, mjestima gdje su najviše naselje-ni, integraciji u tursko i švedsko društvo, njegovanju bošnjač-kih običaja i kulture te na koji način se organizuju u Turskoj i Švedskoj, odnosno o bošnjačkim udruženjima i njihovim vezama sa domovinom.Je li Vam poznato koliko se autora i iz kojih zemalja bavilo pitanjem Boš-njaka u Turskoj i njihovim učešćem u razvoju, društvenim i odbrambenim pitanjima Turske?Razgovarao: Hazbija KALAČ

VJERUJEM DA ćE U BUDUćIM VREMENIMA, PRI ISTRAŽIVANJU I VRJEDNOVANJU RAZNIH DRUŠTVENIH FENOMENA BITNIH ZA SUDBINU I IDENTITET BOŠNJAČKOG NARODA, BITI NEZAOBILAZNE ODREDNICE

“PRIJe” I “POSLIJe” OSNIVANJA BANu

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etINTERVJU

Dr. Amra Dedeić, porijeklom iz Rožaja, rođena u Ivangradu, osnovnu školu i prvi razred

gimnazije završila u Brčkom u Bosni i Hercegovini, drugi razred gimnazije u Zagrebu u Hrvatskoj. Nastavila školovanje u Izmiru u Turskoj na Izmir Ozel Fatih Kolege i kompletirala gimnazijsko obrazovanje u gimnaziji Tranos, Švedska. Dodiplomske i postdiplomske studije završila na Odsjeku za orijentalistiku na Uppsala univerzitetu, Švedska. Doktorski studij završila na Sakarya univerzitetu u Turskoj i odbranila doktorsku disertaciju na temu „Identitet Bošnjaka u dijaspori s primjerima Turske i Švedske“.

20

21

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Nažalost, o ovoj temi podataka nema dovoljno. O iseljavanju Bošnjaka u Tursku je najopsežniju studiju uradio dr. Safet Ban-džović. Ranije je o Bošnjacima u Turskoj pisao i J. Cvijić te S. Smlac, ali o životu naših zemljaka u Turskoj nažalost nema neke ozbiljnije studije. Na turskom jeziku je tek ove godine izdata jedna knjiga o migraciji Bošnjaka u Tursku u periodu 1878-1934. godine. I u njoj su obrađeni samo periodi naselja-vanja Bošnjaka u Tursku. Ovom temom su se većinom bavili historičari i oni su, naravno, pisali o samoj migraciji, ali šta se kasnije dešavalo sa tim muhadžirima nema, nažalost, puno po-dataka. Ja sam u svom radu upravo o tome pisala. Kako i na koji način su se ti naši ljudi uklapali u tursko društvo. Kakva je bila oficijelna politika naseljavanja i integracije u periodima kada su oni dolazili u Tursku. Kako su se snalazili i na koji način su se izdržavali. U svoj toj situaciji kako i na koji način su njegovali svoj jezik i običaje, tj. svoj bošnjački identitet. Te najzad kako su danas organizirani u Turskoj. Koliko ste vezani za Sandžak i Bosnu i Hercegovinu?Bez obzira što sam više godina svog života provela van svoje domovine nego u njoj, ja sam veoma vezana za BiH i Sandžak. BiH i Sandžak su mjesta gdje se uvijek osjećam kao svoj na svo-me. Odatle potiču moji korijeni kojih se ne planiram nikada odreći. Ukratko, BiH i Sandžak su moj dom koji redovno po-sjećujem.Šta su Vam dalji planovi na naučno-istraživačkom i akademskom planu?Plan mi je da se i dalje bavim pitanjima nasilnog iseljavanja Bošnjaka sa prostora bivše Jugoslavije, njihovim raseljavanji-ma po svijetu, identitetom Bošnjaka uopće, bošnjačkom dijas-porom, te da pisanjem radova na turskom, engleskom i šved-skom jeziku o ovom problemu i ja dam svoj skromni doprinos u informiranju turske, švedske i koliko je moguće svjetske jav-nosti o svim nepravdama koje su vršene i danas se vrše nad Bošnjacima BiH i Sandžaka, kao i o posljedici tih nepravdi i zločina, o životu i problemima Bošnjaka u dijaspori. Smatram da je vrlo bitno da se što više istražuje i piše o našoj dijaspori. Ja lično ću tome posvetiti posebnu pažnju. Gdje leže uzroci da se pitanje migracije Bošnjaka iz BiH i Sandžaka do sada nekako prešućivalo i od strane zvaničnih politika država iz kojih su se iselja-vali, a nažalost i od akademske zajednice?Suočiti se s historijom koja je puna nepravde, zločina i terora vjerovatno da nije jednostavno za novonastale države na po-dručju bivše Jugoslavije. Priznati sve počinjene zločine nad Bošnjacima i zvanično im se izviniti zbog toga, prije svega, zahtijeva prosvijećenost i zrelost političara tih država, a to je, nažalost, danas nemoguće očekivati od većine njih. Veličina zločina se pokušava umanjiti, prošlost zataškati i ogroman broj nasilno iseljenih Bošnjaka zaboraviti. Međutim, ovdje ipak naj-veća odgovornost leži na Bošnjacima, prije svega našim intelek-tualcima, akademicima te političarima. Oni kao nosioci najveće odgovornosti za identitet i opstanak Bošnjaka na prostorima bivše Jugoslavije što intenzivnije treba da informiraju javnost o svemu ovom što nam se kroz historiju dešavalo i danas nam se dešava. Zbog čega danas više Bošnjaka živi u Turskoj, njih oko 4 miliona, nego u BiH i Sandžaku; zbog čega danas oko milion Bošnjaka živi u skoro 130 zemalja svijeta? To su pitanja kojih se treba što češće sjetiti i o kojima se treba što više pisati i javno govoriti. Ono što zaboravimo osuđeni smo ponovo proživjeti.Za kraj, uz zahvalnost na ovom razgovoru, htjeli bismo da od Vas čujemo kako ocjenjujete osnivanje panbošnjačkih nacionalnih institucija: Bošnjačke aka-demije nauka i umjetnosti, Bošnjačkog nacionalnog fonda, Svjetskog boš-njačkog kongresa?Sva poznata iskustva iz historije razvoja nacionalnih zajedni-ca i država govore da nijedan narod koji nema svoje kultur-ne, obrazovne i druge odredišne institucije ne može računati na sigurnu i prosperitetnu budućnost. Nažalost, Bošnjaci su tipičan primjer naroda hendikepiranog nedopustivo dugim odsustvom te institucionalne vertikale, pa čak i iole ozbiljni-jeg pokušaja da se ona uspostavi. I da je bilo drukčije, svakako se mnoga od zala koje smo doživjeli - bilo u vihoru globalnih društvenih kataklizmi ili zbog specifičnog tereta užeg geopo-

litičkog okruženja u kojem se nalazimo - ne bi mogla izbjeći. Međutim, da se nismo toliko trudili u nemiješanju u kreiranje svoje sudbine, u prepuštanju da nas događaji zatiču i pretiču, sigurno bi bilans nesreća koje su nas zadesile bio znatno manje poguban nego što je. Nemajući sopstvene, mi smo se pasivno prepuštali uticaju i djelovanju nacionalnih institucija drugih naroda, kao što su akademije nauka u novijoj historiji. Sa žaljenjem moram kon-statovati da je to ponajviše posljedica nespremnosti bošnjačkih intelektualaca i političara da aktivno preuzmu dio odgovorno-sti za promišljanje i profiliranje bilo kakvih nacionalnih stra-tegija, odnosno njihovog nedopustivog konformizma, kuka-vičluka i sitno-šićardžijskih egoizama. Nakon svega, a naročito tragedije s kraja prošlog vijeka, mi nemamo prava na nastavak takvog odnosa prema samima sebi, na zatvaranje očiju i uši-ju pred neizvjesnostima koje nastavljaju da se nadvijaju nad bošnjačkim narodom u BiH, Sandžaku i drugim područjima u regionu.Zato smatram da je osnivanje Bošnjačke akademije nauka i um-jetnosti u Novom Pazaru jedan od najsudbonosnijih događaja u historiji našeg naroda, početak predstojećeg kompleksnog i dugoročnog procesa uzimanja sopstvene sudbine u svoje ruke. Pred tom i drugim institucijama su uistinu teški zadaci. Prvi je odgovorno, stručno i kritičko sagledavanje i preispitivanje cjelokupnog puta koji je prešao ovaj narod od svog postanka, a drugi je da se, na osnovu tih pouka i procjene budućih regio-nalnih i općih društvenih kretanja, pripreme strateški odgovo-ri na aktuelna i buduća ključna pitanja i izazove. Neophodno je izvršiti revalorizaciju najkrupnijih historijskih događaja, ali i definisati jasnu platformu daljnjeg bivstvovanja Bošnjaka na ovim prostorima zajedno sa drugim narodima, na principima pune ravnopravnosti i međusobnog uvažavanja, a bez ikaka-vih recidiva inferiornosti iz prošlih vremana.Svakako, moramo izraziti posebnu zahvalnost zaslužnima za epohalni poduhvat formiranja ove institucije, ponajprije dvoji-ci vjerskih uglednika – muftiji Muameru Zukorliću i doskoraš-njem reisu dr. Mustafi Ceriću, te nekolicini odvažnih intelek-tualaca, na čelu sa prof. dr. Feridom Muhićem. Vjerujem da će u budućim vremenima, pri istraživanju i vrjednovanju raznih društvenih fenomena bitnih za sudbinu i identitet bošnjačkog naroda, biti nezaobilazne odrednice „prije“ i „poslije“ osniva-nja Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. S posebnim za-dovoljstvom, ukaže li mi se prilika, i lično ću se angažovati da dam svoj skromni doprinos gradnji autoriteta i afirmaciji ove institucije. Smatram da je obaveza svih pripadnika ovog na-roda koje je sudbina rasula širom svijeta, a takvih je više nego onih koji su u BiH i prkosnom i ponosnom Sandžaku, da na bilo koji način doprinesu jačanju korijena iz kojih potiču. Dakako, ova ustanova ne smije ostati usamljena u kreiranju nacionalnih tokova. Neophodno je za tu misiju animirati šire nacionalne strukture, pa u tom smislu doživljavam kao veli-ko ohrabrenje utemeljenje i zasjedanje Svjetskog bošnjačkog kongresa. Vjerujem da će taj forum rezultirati najzad dočeka-nim vulkanom sinergije bošnjačkih potencijala razasutih širom zemaljske kugle i da će taj vulkan, uz blagodat moćnih infor-macionih tehnologija, biti permanentno aktivan, a ne samo u vrijeme saborovanja. Valjda je konačno kucnuo čas da ovaj narod, koji je pretrpio toliko zla od drugih, a sam isto nikome nije činio, koji srećom nema sopstvenu zločinačku hipoteku, pokaže odgovarajuću svijest o svojoj žrtvi, ali i iz te žrtve proizašloj obavezi i pravu da aktivno pokrene gradnju jedne mirnije, bolje i sretnije epo-he za sebe i druge narode na ovim prostorima. Minimumom zajedništva Bošnjaka iz našeg regiona i cijelog svijeta demon-strirat ćemo ono ponajvažnije - snagu da tu obavezu i pravo ostvarimo. Zato u tim panbošnjačkim institucijama, bez obzira što će im se u nekim interpretacijama prišivati negativne kono-tacije, vidim veliku šansu za dobrobit i našeg i ostalih naroda na ovim prostorima.

INTERVJU

Jedna od najvećih tragedija i ge-nocida u novijoj historiji desila se na tlu Srebrenice, za vrijeme agresije nad Bosnom i Herce-

govinom, u periodu od 1992. do 1995. godine. O brojkama u ovom radu nećemo govoriti, ali reći ćemo da je Srebrenica pretrpjela gubitak koji se ni danas, 17 godina nakon rata, ne može izmjeriti, a uključuje protjerano domaće stanovništvo, silovanja, uništavanja imovine, ubijanja..., odnosno, pokušaj etnič-kog čišćenja.

Iako živimo na Balkanu, za koji se veže legenda o ratovanju svakih 50 godina (maksimalno), iznenađuju-će je kako se hitro jedna politika, zvana „bratstvo-jedinstvo“, pre-tvorila u politiku „nož, žica, Sre-brenica“! Da li je politika Titinog doba samo uspjela da zamaskira mržnju i podjele ili se zaista desio okidač koji je to pokrenuo nakon Titine smrti, pitanje je i tema mno-gobrojnih današnjih rasprava. Ali, činjenice su činjenice: žrtve, patnja, bol i nepravda.

Zbog svega navedenog, žene - majke dijelile su iste sudbinu: na početku neizvjesnost i strah da će u svakoj novootkrivenoj grobni-ci naći nekoga svog, a danas želju da ostatke svojih najmilijih nađu i sahrane ih kako dolikuje šehidi-ma koji su izginuli u čast svoje do-movine. U nastavku opisat ćemo ukratko udruženje „Majke Srebre-nice“, a zatim ćemo se vratiti psi-hologiji i segmentima djelovanja ovog udruženja koji se mogu obja-sniti sa psihološkog stajališta.

Udruženje građana i građanki „Majke Srebrenice“ nevladina je i apolitična organizacija. Najveći broj njenih članica su osobe čiji se najbliži članovi porodice vode kao nestala lica iz Srebrenice – šaštiće-ne zone Ujedinjenih nacija. Član-stvo nije striktno ograničeno samo na ovu kategoriju žena. Udruženje je osnovano za sve one koje žele doprinijeti kampanjama koje ovo udruženje vodi, od kojih je najpo-znatija Kampanja za istinu i prav-du.

Upravo ova kampanja uključuje sljedeće: nastojanje da broj ratnih zločinaca za genocid nad Bošnjaci-ma u Srebrenici bude proporciona-lan obimu genocida i broju žrtava, nastojanje da se problem nestalih lica sve više aktuelizira, nastojanje da se ubrza ekshumacija posmrt-nih ostataka, njihova identifikacija te da se obezbijedi dostojan ukop u Potočarima.1

Jedno od pitanja koje mnogi po-stavljaju je: Šta pokreće i održava ovo udruženje?

Odgovor na ovo pitanje može se dati kroz prizmu suportivnih gru-pa. Majke Srebrenice imaju niz za-jedničkih karakteristika: majke su, iskusile su bol, patnju, poniženje, gubitke, nepravdu, laži, tragaju za svojim najbližima, protjerane su iz svojih ognjišta. U skladu sa ovim, možemo reći da je grupa po svojoj strukturi dosta homogena, obzirom na iskustva koja u supor-tivnim grupama predstavljaju naj-važniji faktor. S druge strane, neke 1 www.majkesrebrenice.ba

Iznenađujuće je kako se hitro jedna politika, zvana „bratstvo-jedinstvo“, pretvorila u politiku „nož, žica, Srebrenica“!

MAJKe SReBReNIce u KRuGu ONIH KOJI IH RAZuMIJu

Sara ŠALJIć

22

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etISTRAŽIVANJA

23

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

od njih su mlađe, neke starije, neke visokoobrazovane, neke ne, tako da su sa asepekta socio-demografskih obilježja jedna heterogena grupa.

Međutim, kako smo naveli, njihova homogenost je u ovoj priči najbit-nija. Majke razumiju jedna drugu, znaju šta znači biti majka, tragati za svojim ubijenim djetetom, znaju šta znače noćne more i flash-backovi o ratu, znaju šta znači biti sama i ne-zaštićena i upravo tako formiraju svoje sigurno ozračje - u krugu onih koje ih razumiju. Osim što dijele istu sudbinu, njihov cilj je isti i ista ih energija pokreće i održava na putu ka ostvarenju jedinstvenog cilja. Majke Srebrenice se bore za pravdu i istinu. Bore se za priznavanje geno-cida nad njihovim narodom, bore se za to da zločinci odgovaraju za svoja nedjela.

Pitamo se kako su tako napaćene žene kadre podržavati i ohrabriva-ti jedna drugu... Tajna je u njihovoj strukturi. Svaki uspjeh, u smislu privođenja nekog ratnog zločinca, uspjeh je cijele grupe. Svaka prona-đena osoba je radost za ostale člani-ce, jer potvrđuje da su na dobrom putu da i one pronađu svoje najbli-že. Tako funkcionišu prave grupe podrške. One su jedna drugoj posta-le porodica i teško da koja ima bližih od članica svoje grupe. Jednostavno rečeno, ovom grupom se provlači nota bezuvjetnog prihvatanja, uza-jamnosti i sloge.

Majke Srebrenice imaju niz svojih aktivnosti, koje uključuju osvje-štavanje šire javnosti o tome što se zaista zbilo u Srebrenici. Tako, na primjer, u Sandžaku se svake godi-ne održavaju Dani Srebrenice, gdje članice ovog udruženja, po ko zna koji put, prisjećajući se, prepričavaju svoja iskustva i izvještavaju o svojim trenutnim naporima i problemima sa kojima se suočavaju. Na taj način, budući da podržavaju jedna drugu, dijele s javnošću tako potresna isku-stva i zadobijaju veliko povjerenje i empatiju širom bivše Jugoslavije. I upravo je to ono što ih pokreće i daje im snage da nastave: podrška koju dobijaju izvan grupe, prizna-nje koje primaju za svoj rad. Osim vanjske podrške koju dobijaju, ovdje prepoznajemo jedan često korišten terapijski element -prerađivanje tra-umatskog iskustva. Prepričavajući svoje živote, iznova i iznova, majke sve više svjesno prihvataju događaj kao sastavni dio svog života, odba-cujući mehanizme poput negiranja onoga što se desilo. Zapravo, svojim

hrabrim djelovanjem, majke šalju javnosti jasnu poruku: Ako je majka uspjela da prihvati da njenog djeteta više nema, da nikada više neće moći da ga zagrli, poljubi, miluje i osjeti njegovu toplinu, miris, radost, tugu..., učinite da agresori prihvate činjenice, priznaju počinjene zločine i osjete našu bol kroz kaznu koja je dostojna broju naših žrta-va!

Osim terapijskih elemenata koje ov-dje prepoznajemo, moramo se osvr-nuti na tzv. Teoriju relativne depri-vacije. Ključni koncept ove teorije je osjećaj nezadovoljstva kao pokretač prema cilju usmjerene aktivnosti. Nezadovoljstvo nastaje zbog depri-vacije, odnosno individualnog i ko-lektivnog osjećaja nepravde (Brown, 2006.). Tako, prema ovoj teoriji, sve dok je deprivacija (nepravda) prisut-na, aktivnost ne jenjava. Ovo nam može još malo pojasniti mehanizme djelovanja Majki Srebrenice.

Na početku ističemo termine: indi-vidualna i kolektivna deprivacija. Sada ćemo pojasniti kako to djeluje u udruženju koje obrađujemo. Dakle, spomenuli smo njihova iskustva, koja su izvor njihove deprivacije. Sada dolazimo do jedne interesan-tne stvari: ukoliko se desi da majka pronađe ostatke svog izgubljenog, logično je - njena bi deprivacija u tom trenutku nestala, jer je njen cilj postignut, dok bi kod onih majki koje nisu našle svoje članove poro-dice deprivacija i dalje trebala biti prisutna. Međutim, stvari u supor-tivnim grupama ne funkcionišu baš tako.

U suportivnim grupama je kolek-tivna deprivacija i nezadovoljstvo često bitnije od individualnog iz ra-zloga što se članice grupe identifici-raju sa suportivnom grupom kao sa svojom referentnom grupom – pre-rađuju tuđa iskustva, suosjećaju sa drugim članicama i njihov individu-alni uspjeh u ovoj grupi predstavlja samo blagi povjetarac koji udara u leđa i podstiče ne djelovanje u istom pravcu – sve dok kolektivna pravda ne bude zadovoljena, dok se sve žr-tve ne pronađu i dok se svi zločinci ne privedu. U suprotnom, svakom ekshumacijom i identifikacijom po-smrtnih ostataka, svakim privođe-njem nekog zločinca, broj članica grupa bi se umanjivao i na koncu: grupa ne bi više mogla da funkcio-niše kao takva – mala i krhka.

(Isječak iz istraživačkog rada: „Ženska poslijeratna udruženja kao oblik

suportivnih grupa“)

ISTRAŽIVANJA

Priče iz dijaspore

BOSNA MIRIŠE KAO MAJKAJesam daleko, ali znam da me nisi Bosno zaboravila kao što majka ne može zaboraviti svoje dijete.Sinoć sam te Bosno opet sanjao. I opet me probudio onaj tvoj mi-ris koji sam zapamtio isto kao što svako dijete za čitav život upam-ti miris svoje majke. Takvog mirisa kako miriše Bo-sna nema nigdje. Jesam daleko, ali znam da me nisi Bosno za-boravila kao što majka ne može zaboraviti svoje dijete. Ja tebe Bosno sanjam i svaki put si mi sve ljepša. Gdje god krenem čini mi se da te vidim. Pitam ljude da li su te sre-li, pitam da li su vidjeli ljepoticu koja je u svoja njedra stavila svu svoju djecu. Kažu nisu, ali ja im ne vjerujem. Tamo gdje smo mi tamo je i ona u našim srcima kao što smo i mi u njenom.Bosno moja mi smo jedno, ti i ja, ja i ti. Ti i sva tvoja djeca. Mnoga su na mezarjima. Znam majko da plačeš za njima. Tvoje suze teku i ovdje u tuđem svijetu gdje sam se našao. Ti si mi, jer sam bio mali, kazala da odem, ali i da se vratim.Vratit ću se majko Bosno, da te gledam onako kako dijete gleda svoju majku, da te ljubim onako kako dijete ljubi svoju majku. I da te sanjam svako veče, a kada se ujutro probudim da te vidim pored sebe.Sinoć sam te Bosno opet sanjao. Iako sam imao jedva četiri godi-ne, te 1992. godine, kada sam u autobusu koji je vozio djecu iz sarajevskog Dječjeg doma dale-ko od sarajevskog džehenema, zapamtio sam tvoje suze kojima si ispraćala svakog ko je odlazio u tuđi svijet, bježeći od neljudi što ubijaju sve što nije srpsko.Sinoć sam te majko opet sanjao. Svaku noć mi u san dolaziš. Mi-luješ me i govoriš mi lijepe riječi. Tješiš me i kazuješ da ću znati kada je vrijeme da se ponovo na-đem tamo odakle su me dušma-ni otjerali. I opet si mi mirisala nikada zaboravljenim mirisom Bosne. Takvog mirisa nema i ne može biti nigdje. Jer Bosna je jed-na i jedina.I oni meni kažu da nisu sreli Bo-snu. Jesu, ali ljubomorni su na ljepotu i njenu dobrotu. I zato tako govore, a ja znam da lažu.

MUGDIM GALIJAŠEVIć

Mnogo je knjiga napisano o dobru, a protiv zla; o istini, a protiv laži; o plemenitosti, a protiv pohlepe; o iskrenosti, a protiv podmuklosti; ukratko, o društvu slobode,

pravednosti i sigurnosti, a protiv društva straha, sa-movolje i zločina! A ipak, još i danas, zlo, laž, pohle-pa, podmuklost, toliko žilavo su ukorijenjeni u svije-tu da sloboda, pravednost i sigurnost nigdje još nisu potpuno pobijedili strah, samovolju i zločin. Svake godine sve više snaga angažira se u borbi protiv kri-minala svih vrsta! Ne samo da neprestano raste broj čuvara reda, policajaca, državnih institucija i privatnih agencija, nego se i tehnologija sredstava borbe protiv kriminala razvija spektakularnim tempom! Hilja-de novih sudija svake godine dobijaju sve više predmeta koje ne stižu riješiti, zatvori postaju sve veći i sve puniji! To samo po sebi znači da i kriminal postaje sve organiziraniji i jači, da ulazi u sve molekule društvenog života! Dok god mu trebaju lijekovi, čovjek nije ozdravio. Što su potreb-niji jači lijekovi, bolest je sve opasnija!Jedno od najvažnijih pitanja svih društava, od po-stanka svijeta do danas, jeste: Ima li, uopće, spasa od kriminala? Trajnog, temeljitog spasa koji će poštenim ljudima donijeti miran život, a ne samo zahtijevati an-gažiranja sve većih policijskih snaga, umnožavanja sudskih predmeta, zidanja sve većih zatvora? Knjigom IZOLACIJA KRIMINALA - TEMELJ OP-STANKA ZAJEDNICE, Muamer Zukorlić, muftija bez straha i mane, u ovo ključno pitanje unosi nekoli-ko potpuno novih momenata koji do sada u literaturi posvećenoj ovom problemu nisu bili predmet ovako sistematskog, nadahnutog i etički angažiranog istraži-vanja! Svojom osnovnom inspiracijom čvrsto usidren u duh Kur’ana i mišlju vođen uputstvima Poslanika Muhammeda a.s., muftija Zukrolić se legitimira kao izuzetno pronicljiv posmatrač socijalnih procesa i au-tentični mislilac od formata. Svoju dosljedno logički razvijenu koncepciju društva kao organizma mufti-ja Muamer Zukorlić briljantno realizira u elaboraciji najefikasnijih metoda suzbijanja kriminala njegovom maksimalnom društvenom izolacijom, detaljno razra-đenoj i nadahnutoj najvišim moralnim vrijednostima i društvenim idealima!

GDJE PRESTAJE STRAH, POČINJE SLOBODAU osnovi, centralni stav ove hermeneutički bespri-jekorne studije muftije Zukorlića mogao bi se izvesti iz ove formulacije! Autorova prva misao je osloboditi ljude straha i ukazati im da istinska sloboda uistinu počinje tek tamo gdje prestaje strah! Njegova dru-ga misao je da se slobodni ljudi, dakle, ljudi koji su prestali biti taoci sopstvenog straha, mogu efikasno suprotstaviti kriminalu svojim sopstvenim snagama. Treća i posljednja misao, koja kruniše ovu knjigu, jeste da će suzbijanjem kriminala zajednica učvrstiti i mate-rijalne i duhovne pretpostavke sopstvenog uspješnog funkcioniranja, a njeni članovi učiniti pravi korak u

pravcu ispunjenja svojih društvenih, moralnih i vjer-skih obaveza.Dok je čitate, shvatit ćete da je riječ o sasvim posebnoj knjizi, drugačijoj od većine onoga što ste pročitali, a možda i od svih knjiga koje ste ima-li u rukama! Jer knjiga muftije Zukrolića je i zajednič-ka hi-

m n a i u p u t -stvo sva-kom poje-dincu; ona je i konkret-no razrađena društvena stra-tegija i univer-zalna framakopje; i opet, to je knjiga ljekovitog bilja za liječenje kriminala, najteže izlječive bolesti svakog društva. U ovoj knjizi naučit ćete kako najefikasnije da odbranite sebe i svoju djecu, svoju po-rodicu, ali i cijelu svoju zajed-nicu od kriminala. Pred vama je udžbenik za socijalnu i moral-nu profilaksu, sanitarni kordon i karantin za zaštitu od svih vrsta kriminala! Ova knjiga i tumači i daje snagu. Uzdiže! Pročišćava, izoštrava i razbistrava i vid očiju i vid duše!Ujedno, ova knjiga je istinska sistemat-ska studija, detaljno razrađena filozofi-ja zdravog društva! Autentični filozofski talenat, koji kod muftije Zukorlića izbija u svakoj prilici i iz svake misli, morao je i ovdje sebi

«Inna hedejnahus-sebile, imma šakiren ve imma kefura/Mi smo čovjeku ukazali na Pravi put, ili će biti zahvalan ili nezahvalan!» (Sura Ed-Dehr, ajet 3: „Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.“

Korkut: Prijevod Kur’ana, El-Kelimeh, Novi Pazar 2010., str. 579)

SNAGA PRAVOG PuTAAkademik

Ferid

MUH

Ić

24

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etNOVA KNJIGA

25

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

dati zamaha i daha, i to ne onog knjiškog daha, kratkog i astmatičnog, nego dubokog i punim plućima udahnu-tog filozofskog daha, kao da je pisana na Pešterskoj vi-soravni!Njegova osnovna ideja je sažeto formulirana u tezi o binomu (dakle, o suštinskom dvojstvu) kao o ključnoj formuli svega stvorenog, s jedne strane, i unikatnosti Stvoritelja! Dvojstvo čovjeka je u njegovoj karnalnoj (materijalnoj) i spiritualnoj (duhovnoj) prirodi. Tijelo nema svoju autonomiju, ni svoj izvor energije. Po inerciji kojom ga privlači zemlja, tijelo naginje pasivnosti, teži odmoru, hrli dnu! Ono što u čovjeku odolijeva tom zovu dna, što ga sprječava da se prepusti i digne ruke od sebe i svijeta, jeste njegov duh, koji po definiciji strijemi visina-ma. Život jeste moguć jer duša i duh (ruh i nefs: anima i spiritus) žude za visinama, slijede poriv uzvišenosti i

tako navode čovjeka da se odupre lijenosti i savlada impuls pasivnosti i inertnosti. Iako data samo u par poteza, takoreći u najavi (zbog potrebe nesmetanog

slijeda izlaganja), ova filozofska utemeljenost kod muftije Zukorlića je kristalno jasna i instruktiv-na za čitalačku publiku, kako za one sa osnov-

nim, tako i za one sa najvišim obrazovanjem. Prenijet ćemo ovdje autentični tekst da ovu tvrdnju dokumentiramo i ujedno privuče-

mo pažnju na ovu sistematsku filozofsku inspiraciju:

Ne treba vam snaga da padnete na zemlju. Možete i da se bacite ako hoćete, ali nema potrebe. Da bi pao na zemlju sa bilo koje

visine, dovoljno ti je da se prepustiš, jer te inercija, odnosno zemljina teža,

privlači. Ali da bi se penjao, ne mo-žeš se prepustiti. To je još jedna poruka zemljine prirode, natu-

ralnosti materijalne dimenzije u čovjeku. Ona prosto tegli dolje,

vuče čovjeka prema dolje.Da bi ustao, potrebna ti je

energija, snaga, pokret, trzaj, mišići, neka ener-

gija koja će te podizati prema gore. Skoro

po istoj zakonitosti funkcioniraju i ne-materijalni siste-

mi u čovjeku, to jest duhovno-moralni sustav

za koga je neop-hodno ulaganje snage

i stalno upinjanje.Utemeljenost ove knjige u

ontološkoj ravni, u skladu sa sistematskom filozofijom koju

ima u svojoj strukturi, dobija svoju dopunu i u epistemološkoj i posebno

u aksiološkoj (vrijednosnoj) perspektivi. Kao što ne treba težiti padu, nego naprotiv

- mora se odupirati da ne padne, da bi ostao uspravan čovjek se ne mora truditi da se uprlja, da

zgriješi, nego naprotiv - mora upotrijebiti svu snagu da ostane čist, ili da se očisti ako se isprlja. Filozofski du-boka, ova alegorija savršeno jasno razgraničava između suštinske, kako ontološke tako i epistemološke, statičke i dinamičke razlike dobra i zla, pravednosti i grijeha, po-štenja i kriminala, dajući čitavom pristupu auru uvjerlji-

vosti i argumentiranosti najvišeg sjaja. Ilustrirat ćemo to originalnim tekstom:

LOGIKA ČISTOG I PRLJAVOGIli, logika čistog i prljavog. Da bi se oprljao nije potrebno da tražiš prljavštinu, ona se sama pojavljuje, dovoljno je da se ne čistiš. Ukoliko se ne čistiš prljavština se sama pojavljuje. Bilo od samog tijela ili spolja, gomila se neka vrsta prašine ili bilo koja druga vrsta nečistoće.Nije potrebna energija, nije potrebno ulaganje da biste se ispr-ljali. Ali, da biste se očistili potreban vam je trud, potrebna vam je voda, potreban vam je deterdžent. Znači, potrebno je stalno ulaganje energije da se očuvate.

ČIŠćENJEKada je u pitanju kriminalizacija kao devijacija pojedinca, od-nosno društva, imamo isto stanje. Dovoljno je ostaviti čovjeka i zajednicu bez mehanizama zaštite, bez mehanizama higijene, bez pranja, bez čišćenja... Kakvog? Svekolikog. U kojoj dimen-ziji? U svim dimenzijama čovjekove strukture. Čovjek koji nastoji ostati aktivan, koji se ne prepušta inerciji kojoj je njegovo tijelo prirodno naklonjeno i koji nastoji osta-ti moralno čist, odolijevajući indolentnosti i ravnodušnosti, uspostavlja najviši nivo unutrašnje harmonije – podvlači muftija Zukorlić. Upravo takav čovjek jeste garancija i za harmoniju porodice, dok će harmonične porodice, ra-zumljivo, biti najbolja osnova za harmonične zajednice, odnosno društva.S druge strane, činjenica da je kriminal u samoj biti vr-sta bolesti, devijacija, dakle nekakva aberacija nastala iz nedostatka harmonije u zajednici, porodici, pa tako i u pojedincu, a da se svaka bolest, pa čak i metaforička, kao zaraza nesumnjivo širi slobodnim dodirom sa zdravim pojedincima, porodicama, zajednicom i društvom, ja-sno je da je izolacija kriminalaca, i to na svim nivoima, od zatvora do svakodnevne komunikacije sa kriminalcima, najbolji način da se zaustavi širenje kriminala, ako je i nemoguća njegova potpuna eliminacija! Stavljanje kriminala pod kontrolu, koliko god to zvuča-lo nevjerovatno, praktično još nigdje nije provedeno u duhu u kom to sugerira ova studija muftije Muamera Zukorlića! Jer, kao što upozorava muftija Zukorlić, uz organiziranu društvenu izolaciju neophodna je i be-skompromisna javna izolacija kriminalaca unutar jedne zajednice. Nažalost, izolacija kriminala potpunim druš-tvenim ignorisanjem kriminalaca za koje javnost zna da su kriminalci, a koji se ipak slobodno pojavljuju u javno-sti, i danas nije praksa nijednog društva. U sjajnoj analizi Zukorlić suvereno osvjetljava psihologiju dvoličnosti, li-cemjernosti i proračunatosti ljudi koji se makar samo po-zdravljaju na javnom mjestu sa kriminalcima, odnosno, održavaju privid javne pristojnosti u ophođenju s njima.Postoje knjige za koje nije potrebno nikakvo dopunsko objašnjenje. Od prve do posljednje stranice ovo djelo muftije Muamera Zukorlića zrači sjajem autentičnog uvjerenja koje ne traži nikakvu heurističku ekspertizu. I ovaj skromni tekst nastao je kao impuls moje malenko-sti da javno saopćim i sa ljudima podijelim svoju radost zbog njegovog pojavljivanja i izrazim uvjerenost da će njegovo djelovanje, budu li poslušana uputstva mufti-je Zukrolića, nadmašiti sve što je do sada postignuto u organiziranom suzbijanju kriminala, kako unutar zajed-nice Bošnjaka tako i u bilo kojoj ljudskoj zajednici. Jer, ono što ovo djelo muftije Muamera Zukrolića nudi jeste autentično prenijeta i saopćena Snaga Pravog Puta.

NOVA KNJIGA

Međedović: „Odbrana identiteta“, Matica Bošnjaka, Novi Pazar, Edicija „Akademska knjiga“, 2012., str. 200

Nedavno je, u okviru izdavačke djelatnosti Matice Bošnjaka (Edicija “Akademska knjiga”), objavljeno novo djelo prof. dr. Sefera Međedovića (1952), ista-knutog redovnog profesora Pravnog fakulteta Inter-

nacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, koje je naslovljeno “Odbrana identiteta.” Obzirom da sam urednik ove dragocjene publikacije, o njoj bih imao šta reći jer sam u dužem vremenskom rasponu pratio na-stajanje ovog spisa, ali ovdje ću iznijeti samo neke bitne argu-mente iz samog sadržaja djela. Jasno, govorit ću iz djela, a ne o djelu, s ciljem da čitateljima olakšam razumijevanje i kores-pondenciju sa autorovim idejama. Ovo knjiga je 8. i 9. avgusta veoma efektno doživjela dvije uspjele prezentacije na Sandžak televiziji u Novom Pazaru i TV “Glas Plava” u Plavu, čime su čitatelji informirani o sadržajima i idejama ovog veoma intere-santnog spisa. Najprije ću nešto reći, kratko enciklopedijski, o piscu djela.

STURKTURA MEđEDOVIćEVE KNJIGE „ODBRANA IDENTITETA“

Pored predgovora i autorove biografije i bibliografije, ova knji-ga ima tri ključna poglavlja. - Prvo poglavlje: Budimo ono što jesmo – Bošnjački identitet, Stav komunista o bošnjačko-muslimanskom pitanju, Bošnjaci u ju-goslovenskim ustavima, Neosnovana osporavanja bošnjačkog identiteta, Svoj svoga ne može asimilirati, Klevetnilku pamflet. - Drugo poglavlje: (Ne)konstitutivni narod - Ustavni položaj bošnjaka u Crnoj Gori, Šta Bošnjaci očekuju od novog Ustava Crne Gore, Beogradski sporazum, Koncept manjinskih prava, Institucionalna zaštita manjina, Na marginama Zakona o ma-njinskim pravima, Promašena odluka Ustavnog suda.Treće poglavlje: Bošnjačke stranputice – Bošnjačko/musliman-ska obilježja beranskog kraja, Najraniji pomeni o bošnjačkom kraju, Začetak beranske varoši, Beranske džamije, Beranski begluci, Bošnjačka groblja, Poznate bošnjačke porodice u Be-ranama, Seobe sandžačkih muslimana kao posljedica etničkog čišćenja, Razlozi za iseljavanje Bošnjaka, Zločin u Šahovićima, Ideološke osnove etničkog čišćenja Bošnjaka, Pogubnost boš-njačkih seoba, Srebrenica, Sjeverin, Kukuroviće i Mioče, Otmi-ca u Štrpcima, Pljevaljska Bukovica, Da li je novi Ustav Crne Gore ispunio očekivanja Bošnjaka/Muslimana, Ustav je faktor stabilnosti države, Građanski koncept države, Vjerske zajedni-ce, Odnos Ustava prema stavovima Savjeta Evrope, Državljan-stvo, Obim manjinskih prava i sloboda, Prožimanje većinskog i manjinskog koncepta u Crnoj Gori, Pogubnost Miloševićevog režima, Mjerilo demokratije je odnos države prema manjina-ma, Kolektivna manjinska prava, Unaprijed osuđeni, Nekom majka, a nekom maćeha, Hapšenje, Istraga, Posjeta zatvoru, Suđenje, Presuda, Žalba, Konačan ishod, Rekli su o identitetu, Identitetski vremeplov.

IDENTITET KAO PARADIGMA SVIJESTISamim naslovom autor je postavio i otvorio jedno veoma važno pitanje ljudske egzistencije, a to je pitanje identiteta. U ovom slučaju autor je uzeo tri paradigme: pravnu, politikološ-

PRAVNO-SOcIOLOGIJSKe RASPRAVe O IDeNTITeTSKIM PITANJIMA

Šefket KRCI

ć

26

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etNOVA KNJIGA

SLOVO O AUTORUDr. Sefer MEĐEDOVIĆ, univerzitetski profesor, znanstve-nik, advokat i publicist, rođen je 12. jula 1952. godine u Be-ranama. Roditelji: Rizo i Bahrija, rođena Bećiragić. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beranama. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Prištini (1975), gdje je i magistrirao i doktorirao (1986). Tema disertacije: “Uloga jav-nog pravobranioca u građansko-sudskom postupku”. U vremenu 1976-88. godine obavljao je funkciju javnog pravobranioca u Beranama (za općine Berane, Plav i Rožaje). Biran je u zvanje docenta na Pravnom fakultetu u Univerziteta u Prištini. Uslijed ukidanja Autonomne Pokrajine Kosovo od strane Mi-loševićevog diktatorskog režima, napustio je Pravni fakultet u Prištini i vratio se u Berane, posvećujući se profesionalno advokaturi kao najslobodnijoj pravnoj profesiji. U imenik advokata R. Crne Gore upisuje se 1989. godine. Godine 1990. uključuje se u politički život Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore. Bio je branilac u montiranom sudskom procesu u Bijelom Polju članovima SDA Crne Gore (1994-1997). Nakon formiranja Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru (2002) izabran je za profesora Pravnog fakulteta i pro-šao kroz sva univerzitetska zvanja, od docenta do redovnog profesora Univerziteta. Na istom Fakultetu obavljao je funk-ciju dekana. Predaje grupu građanskih predmeta: Rimsko pravo, Uvod u građansko pravo, Stvarno pravo, Ustavno pravo, Ljudska prava i dr. Na Fakultetu za biznis u Peći predaje predmete Prava biznisa i Sociologiju, a na Fakultetu Menadžment u saobraćaju u Beranama predaje Pravo biznisa i Pravo u saobraćaju. Gostujući je profesor Univerziteta u Travniku i Univerziteta u Prizrenu. Pored velikog broja studija, rasprava, eseja i ogleda objavio je slijedeće knjige: “Uloga javnog pravobranioca u građansko-sudskom postupku” (1986. prvo izdanje, 2010. drugo izdanje), “Osnovi prava biznisa” (FUN, 2005., drugo izdanje 2010.), “Krivično-pravno ograničenje slobode” (FUN, 2006.), “Manjinska prava i slobode” (FUN 2009.). Za štampu je pripremio slijede-će publikacije: “Stvarno pravo” (udžbenik), “Položaj i zaštita prava manjinskih naroda u Crnoj Gori”, “Eseji o bošnjačkom pita-nju”, “Odbrana identiteta” i drugi spisi. Redovno sudjeluje na znanstvenim skupovima i objavljuje stručne radove iz oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda. Profesor Međedović bio je poslanik Skupštine Crne Gore i kandidat za člana Predsjedništva Crne Gore. Urednik je za politiku Nezavisne revije “Sandžak”, član Predsjedniš-tva Advokatske komore Crne Gore. Profesionalno se bavi advokaturom. Član je Predsjedništva Matice Bošnjaka - Društvo za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka. Član je Republičkog savjeta za zaštitu prava manjinskih naroda u Crnoj Gori i Ustavnog savjeta Skupštine R. Crne Gore. Bio je član Ustavne komisije za izradu Ustava R. Crne Gore 1992. godine i član Ekspertskog tima za izradu Ustavne povelje Državne zajednice Srbija i Crna Gora.Zatim, objavio je veliki broj studija, rasprava i drugih na-učnih radova iz više oblasti prava u časopisima, revijama i stručnim zbornicima. Radove objavljuje u stručnim časopi-sima i listovima. Sudionik je brojnih rasprava koje se tiču položaja Bošnjaka i statusa nacionalnih manjina. Živi i radi u Novom Pazaru i Beranama.

27

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

ku i sociologijsku. Najprije, želimo promisliti sam naslov Međedovićevog djela “Odbrana identiteta”. Poznata je činjenica da je identitet (iden-tity) veoma važno pitanje osobenosti svakog pojedinca i naroda kojem pripada. U filozofskom i pravno-sociologijskom kontek-stu postoje dva pojma identiteta: identitet u pogledu istovjetnosti svojstava i identitet u pogledu toga da se kroz neki period vre-mena radi o jednom te istom objektu ili osobi. Zatim, identitet, predstavlja lični doživljaj stalnosti bitnih karakteristika svoje lič-nosti, a koji je utemeljen na kontinuitetu vlastitog ponašanja i od-nosa drugih prema nama. U ovom značenju javlja se u različitim terminima: “ja osjećanje”, “self”, “self koncept”, “self identitet”, “ja realno”, “aktualizacija selfa” i sl. Prema tome, samim auto-rovim naslovom identitet se kod ličnosti formira kroz više faza i nastaje kao proces koji traje do osamnaest godina, iako se on i dalje u životu izgrađuje. Svaka razvojna faza može da izazove preispitivanje ili “krizu identiteta”. U ovom kontekstu identitet Bošnjaka ima određenu krizu uslijed presije režima bivše Jugo-slavije, kao i agresije na Bosnu i Hercegovinu i Sandžak od strane beogradskog i podgoričkog režima, koji su imali namjeru istrije-biti bošnjački narod. Otuda i strah da se ljudi izjašnjavaju prili-kom popisa, ili nekom drugom prilikom, ono što jesu, što i sam autor prvim svojim poglavljem insistira i kaže doslovno “budimo ono što jesmo”. Takav odnos je u civiliziranim zemljama nezami-sliv, da neko daje sebi pravo da Bošnjacima određuje šta su, a da im osporava ono što u biti jesu. Profesor Međedović, svjestan tih problema i situacija, ukazuje na elemente prevladavanja takvog stanja. Ovo sintetičko djelo, u neku ruku, predstavlja sumu Međedo-vićevih pogleda na identitetska pitanja koja je formulisao i pi-sao u posljednje dvije decenije, prateći kao advokat i istraživač ljudskih prava brojne sandžačke procese (posebno montirane procese protiv Bošnjaka), te sudjelujući na više domaćih i me-đunarodnih skupova. Na taj način autor je na jednom mjestu sabrao bit svog istraživačkog djela o identitetskim pitanjima u vremenu, koja se odnose prvenstveno na bošnjačku populaciju, a

svojim univerzalističkim i internacionalističkim pristupom daje povoda da se sagledaju krucijalna pitanja i kod drugih naroda čiji je identitet ugrožen uslijed sistematskih represalija antidemo-kratskih režima. Na taj način, autor dr. S. Međedović u okviru svoja tri ključna poglavlja: Budimo ono što jesmo, (Ne)konstutivni narod i Bošnjačke stranputice prezentirao je dvanaest rasprava koje se tiču bošnjačkog identiteta: Svoj svoga ne može asimilirati; Kle-vetnički pamflet dr. Šerba Rastodera; Ustavni položaj Bošnjaka u Crnoj Gori; Šta Bošnjaci očekuju od novog ustava; Na margi-nama Zakona o manjinskim pravima; Bošnjačko-muslimansko obilježje beranskog kraja; Seobe sandžačkih Bošnjaka kao poslje-dica etničkog čišćenja; Da li je novi Ustav Crne Gore ispunio oče-kivanja; Pprožimanje većinskog i manjinskog koncepta u Crnoj Gori i Unaprijed osuđeni. Zatim, pored instruktivnog predgovo-ra, autor kao prilog na kraju knjige prezentira činjenice i misli značajnih ličnosti o identitetu, te identitetski vremeplov koji uz bibliografiju predstavlja značajan informativni okvir za deba-tu o identitetskim pitanjima i sagledavanju procesa, posebno u Južnom Sandžaku, koji se odvijaju pod diktaturom crnogorske države. Pisac ovog djela, koji se ranije javnosti dokazao znanstvenim monografijama, studijama i udžbenicima: Manjinska prava i slo-bode, Pravno-kriminalističko ograničenje slobode, Pravo biznisa, Stvar-no pravo, Autorsko pravo i drugi spisi, ovim projektom je iz svog pravnog sistema napisao elegantnu knjigu o identitetskim pita-njima (sa pravno-sociologijskog i publicističkog astekta) za širu čitateljsku populaciju. U tom smislu, svojim jasnim, preciznim jezičkim perfekcionističkim formulacijama on je na veoma otvo-ren i iskustven način dao povod da se u ovaj problem uključe in-telektualci iz različitih struka kako bi emancipacija i perspektiva bilo kojeg naroda bila okrenuta mogućim i realnim rješenjima u duhu one opće prihvaćene krilatice kod Bošnjaka „budimo ono što jesmo“, što je ujedno i ključna identitetska poruka ovog ve-oma interesantnog istraživačkog djela. Dakle, u pitanju je djelo koje sa sobom nosi poruku, i što je važnije - čitatelja izaziva da ga čita kao literarno djelo iz jednog duška kako bi se najjednostav-nije mogli izraziti. Osim pravnog i teorijskog interesa, tekstovi i rasprave objavlje-ne u ovo knjizi imaju i jednu sasvim specifičnu aktualnost. To se posebno ogleda u autorovom pokušaju sistematskog prezen-tiranja identitetskih pitanja, na relevantnim primjerima koji su se odvijali u posljednje dvije decenije, kada je došla do izražaja kriza bošnjačkog identiteta, posebno zbog represivnih režima zvaničnog Beograda i zvanične Podgorice. U tom smislu autor, kao briljantan pravnik i istraživač, manirom velikog znalca uspio je da pronikne u sve društvene tokove i da formira obrazac kako konkretno empirijski i teorijski ispitati i javno prezentirati identi-tetski fenomen. U tom pravcu, specifičnost pravno-sociologijske i politološke ekspertize, kao svojevrsne konkretne platforme u po-litičkom smislu (ali u ovom slučaju distance prema politici), ini-ciraju i stvaraju putokaze koji vode ka svojevrsnom reformizmu, ali i sa težnjom da se ukaže kritička distanca prema određenim pojavama i ličnostima koje uporno diktatorski režim proizvode i nameću. Jasno, pisac brojne primjere iz života i uopće stvarnosti razvija na konsekventan i rafiniran način. Ta dimenzija se uočava i dokazuje kod bilo koje rasprave u ovoj knjizi, što omogućava drugim istraživačima da razviju u posebne studije, posebno kada je riječ o montiranom Bjelopoljskom sudskom procesu protiv Bošnjaka iz Južnog Sandžaka.

UMJESTO EPILOGAJasno, svojim perfekcionističkim analizama autor odlično uka-zuje na esencijalne činjenice raskidanja sa ideologijskim misti-fikacijama koje ugrožavaju identitetska pitanja svakog naroda ponaosob, a to se na brojnim relevantnim primjerima dokazuje u Crnoj Gori, gdje je aktuelni režim vještački podijelio bošnjački etnos u nekoliko grupacija, a sve u cilju dovođenja ovog naroda u pasivan, podanički i inferioran položaj, čime se ugrožava njegov identitet i dostojanstvo.

NOVA KNJIGA

Postoje razni događaji u životu, a nerijetko za mnoge od njih se usudimo kazati da su slučaj-nost, međutim iza te površne percepcije, kada se zagnjurimo u vlastitu nutrinu, pa još ukoliko

smo blagoslovljeni vremenskom distancom, shvaćamo da uopće ništa nije slučajno, da sve što dogodilo, do-gađa i što će se dogoditi jeste dio projekcije stvarnosti i čini suštinski komadić mozaičkog litostratuma kojim koračamo na putu ka upotpunjenju vlastitog bića. Zato niti romaneskni prvijenac mlađahne Džemile Dudić nije i ne smije biti slučajnost, kao što ni odabir naziva njezinog romana Slučajnost nimalo nije slučajan. Iako je uobičajeno da se mladi pisci, pogotovu tako mladi kao što je šesnaestogodišnja Džemila, na književnu scenu jave zbirkama lepršave, rastočene i pomalo pa-tetične poezije iz koje se tek naziru talenti i po koji pro-plamsaj velikog stiha, pa tek onda zrijenjem oblikuju sopstvenu poetiku ili se stope pomodnom i epigon-skom lirikom u duh i tendencije svog vremena, a onda po porivu odluče da ostanu isključivo posvećenici po-ezije ili se otisnu u druge žanrove, što će kazati da po nekom nepisanom pravilu s kratke proze, novele, pri-povijetke i pripovijesti prelaze u romaneskni žanr, ova autorica nam je priredila nesvakidašnje iznenađenje i radost gotovo zrelom prozom, daleko iznad početničke nesigurnosti, pokazujući nam da ne samo vlada tehnikom pisanja romana već i talentom koji nesumnjivo posjeduje. Uspješnost vo-đenja narativa, p o i g r a v a n j e tehnikama pri-povijedanja, fra-gmentiranost hro-notopske vertikale, pa čak i uvođenje po-zicije pripovjedača koji obgrljava ciklus spoljne priče, ide u prilog na-šoj tvrdnji da ovaj roman nije nikakva slučajnost već dobro osmišljena strategija vezivanja pripovjednog tkiva što svjedoči o autoričinoj upu-ćenosti u tendencije savremene postmodernističke književnosti. Možda je to došlo učenjem, iscr-pnim uvježbavanjem tehnika pri-povijedanja, a možda i kao akumula-cija dugog i predanog iščitavanja, što je naprosto primoralo Džemilin narav-ni talent da sazrije ranije nego što bismo realno očekivali. Kako god, pred nama je zaokružena romaneskna cjelina koja za-htijeva pozornost šire čitalačke i književno-kritičke javnosti što samo po sebi može biti najbolja ocjena prvijenca Dežmile Dudić.

Dok se njezini vršnjaci još uvijek druže sa po-

pularnom i rasterećenom literaturom, možda još malo uživajući u kultnim knjiga kakve su Magareće godine Branka Ćopića ili Servantesov Don Kihot, Džemila piše porodičnu hroniku toliko udubljenu u stvarni život da ćete doći u sumnju da povjerujete da li je to uistinu tek samo priča ili stvarnost, da li nam autorica pripovije-da artificijelni događaj ili nudi ispovijed svoju, nekog sebi bliskog, nekog dragog i poznatog pojedinca kog je imala prilike upoznati i saslušati njegovu životnu pri-ču. Baš je zato nevjerovatna stvar da, obzirom na du-ljinu hronotopa romana, autorica izbjegne opća mjesta i tako svoj roman spase slabosti preopširnih epizoda, već se zadržava na onim detaljima koji nam daju do-voljno uvida u intimu Bilalove porodice, a da ne naru-še svetost njegovog doma; koji nas vode kroz galeriju likova i upoznaju sa nizom tipova ljudskih karaktera, a da nas ne opterete ničim nesuvislim; koji nam pri-klope očne kapke, a ipak suzdrže suze; koji nam zgr-če srčane mišiće, ali nam ne daju da se stresemo od nemira - jer pripovijedna nit, iako odjevena borbom protiv nedaća, nepravdi i surovosti življenja, kao ba-karni provodnik, odiše nadom, iščekivanjem radosti

u porodičnoj harmoniji, smirajem duše do koga konačno i dolazi na kraju romana. Uz sve to, Džemilin roman je i priča o predanosti dobro-ti, dobrohotnosti i lijepoj ćudi kao principu i lajt motivu koji za posljedicu ima povraćaj

dobra i ljepote.

Dok čitate roman imate osjećaj suptil-nosti i mehkoće kakva se još rijetko susreće u književnosti. Nije to ona pretjerana sentimentalnost kojom je opterećena južnoslavenska ženska književnost prve polovice dvade-

setog vijeka, niti je prenaglašena opterećenost muškom nadmoć-nošću od koje boluje femi-nistička književnost druge polovice dvadesetog i prve decenije dvadeset prvog vi-jeka, već pitomost kumrije

i nevinost krhke stabljike u saksiji o kojoj s toliko ljubavi pjeva Skender Kulenović u poemi Na pravi sam ti put majko iziš’o, i koju još po-gdjegdje susrećemo

kod naših nena, majki, sestara i kćerki. Ta prirod-

na čednost koju prepoznaje-mo stilogenim markerima jezika

Džemile Dudić daje nam za pravo da se nadamo velikom ženskom peru i

osebujnom samostalnom stilu u sandžačko-bošnjačkoj književnosti koje se ovim romanom

ozbiljno pozicioniralo i na sebe preuzelo teret veli-kih očekivanja.

ROMAN VeLIKIH OČeKIVANJA

28

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Jaha FEHRATO

VIć

NOVA KNJIGA

Vjera u mahramama i bradama, Sanela KARIŠIK

29

AVLIJA

Nedavno je u novoosnovanom Ženskom edukativnom centru „Rahma“ održana prva intelektu-alna radionica. Tema je bila aser-tivno i neasertivno ponašanje, a predavačice su bile dr. Emina Bru-lić-Sadiković i psihoterapeut Azra Crnovršanin-Dolovac.

Ukratko, neasertivno ponašanje je ono, na primjer, kad me je stid reći prodavcu da mi nije vratio kusura koliko je trebalo; kada mi je nepri-jatno reći komšiji da pušta pregla-snu muziku i da ne mogu da za-spim; kada neko u mom prisustvu priča neku dokonu priču ili laž, a meni neprijatno da mu se suprot-stavim i sl. Asertivno ponašanje je suprotno ovome, dakle ono kako bih trebala zapravo da postupim.

E, sada... Emina otišla, Azra otiš-la, a ja ostala sama da razmišljam o tome koliko smo mi kao druš-tvo neasertivni u 21. vijeku, iako se dičimo nekakvom civilizaci-jom, diplomama i sl., a koliko su ashabi bili asertivni, naročito njihove žene, što je totalni para-doks gledajući iz perspektive žene 21. vijeka. Upečatljiv mi je i vrlo simpatičan ostao primjer žene iz vremena halife Omera r.a. koja je ustala i suprotstavila mu se dok je držao hutbu. Omer r.a. je pričao o mehru, a ona mu se, kako u ne-kim predajama stoji, čak vrlo iro-nično obratila, ne ni sa ‘halifo’, ni sa ‘gospodine’, nego: „Omerčiću, pogriješio si!“ Omer r.a., onaj hra-bri, neustrašivi od kog je i šejtan mijenjao putanju kojom ide da se ne sretne s njim, rekao je: „Da ne bi žene, Omer pogriješi!“

Kakvo asertivno i civilizirano po-našanje u 7. vijeku!

Mi, ustvari, osim što smo neaser-tivni i vrlo smo i licemjerni. Lakše nam je ‘laktati se’: „Šta mu je tre-balo ono da kaže?! E stvarno i on zna pretjerati“, nego reći istinu u lice. Nažalost, u prilog mojoj tvrd-nji da nam je vjere mnogo više u bradama i mahramama nego u sr-cima, ide i činjenica opet tog na-šeg neasertivnog, a licemjernog ponašanja, da smo skloni, kako

kaže Ebu Hurejre r.a., da stvari koje danas radimo smatramo ni-štavnim i ne tako opasnim, a oni su ih u vrijeme Poslanika a.s. sma-trali upropašćujućim grijesima. Ono što najviše, čini mi se, zaoku-plja našu energiju i vrijeme je ek-skluziva – ko se oženio, ko udao, razveo, posvađao, učinio ovo ili ono..., iako nas se to nimalo ne tiče i iako su vjernici u Kur’anu dru-gačije opisani: „...i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju.“ (Mu’minun, 3) Kod nas je sramota ono što po Še-rijatu nije i obrnuto – nije naročita sramota ono što po Šerijatu jeste. Bitnije je izmjeriti koliko smo spu-stile mahrame i podigli nogavice, nego razgraničiti ova dva pojma.

Dobro je rekao Ebu Hurejre r.a. Mi ćemo, onako usput, uz kaficu, reći: „Kažu za njega da ide s tom i tom...“, a ni vidjeli, ni čuli. Alija r.a. je došao halifi Omeru r.a. i re-kao: „Ja sam svojim očima vidio i svojim ušima čuo dvoje kako čine blud“, s namjerom da ih Omer pozove i izvrši šerijatsku sankciju nad njima. Mislite li da se Omer r.a. ‘primio’ na ove iskrene rije-či iskrenog i čistog ashaba? Nije. Rekao mu je: „Ili mi dovedi četiri pravedna svjedoka koji su to isto vidjeli, ili ću nad tobom izvršiti kaznu za potvoru (80 udaraca bi-čem).“ Alija r.a., možda i uvrije-đen, opet ponavlja: „Ali JA sam to svojim OČIMA vidio i svojim UŠIMA čuo“, a Omer r.a. ponovi ono što je prije rekao. Subhana-llah, gdje smo mi, naše mahrame i nogavice? Gdje su naša srca?

Kaže Uzvišeni: „Kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ni-šta znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno...“ (Nur, 15)

„Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: ‘Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen nek si Ti! To je velika potvo-ra!’“ (Nur, 16)

Ajeti se odnose na potvoru Aiše r.a., ali su, naravno, primjenljivi, kao i svaki drugi kur’anski ajeti, na svako doba i situaciju.

„One koji obijede čestite, bezazlene vjernice neka budu prokleti na ovom i na Onom svijetu. Njih čeka patnja nesnosna.“ (Nur, 24)

Nedavno mi je na promociji u Ka-knju ustala žena, nakon što sam citirala ovaj ajet, i rekla: „A šta ću ja, mene su tako potvorili?“ Re-koh: „Što je rekao Hasan el-Basri, kupi im po poklon i ne uzbuđuj se. Uhar je koji grijeh manje. Ako su ljudi nezahvalni Onome Koji ih je stvorio u najljepšem liku, opskr-bio raznim blagodatima, učinio uspravnim i dostojanstvenim, a oni za Njega kažu da ima ženu, di-jete, da ih je trojica, da su Njegove ruke stisnute i ni okom ne trepnu kad takve potvore iznesu, šta ti očekuješ?“ Ta, starija žena, sjela je i nasmijala se.

Lijepe i pametne moje Pazarke, čekamo vas u „Rahmi“ da učimo jedna od druge i o asertivnosti i o pravim staništima vjere...

Ž� ELITE DA PUTUJETE SIGURNO, BRŽO I UDOBNO...

Putujte sa turističkom agencijom

telefoni:

srBija: 063/609-160 063/661-662turska: +90.535.893.3234

faX: 020/386-555

reDoVne linije noVi PaZar - istanBul - noVi PaZar

PolaZak neDjeljom u 9hPoVratak utorkom u 10h

Recite nam nešto o izbornim rezultatima u Crnoj Gori. Jeste li zadovoljni rezultatima koje je osvojila Bošnjačka stranka?Kada su u pitanju parlamentarni izbori u CG 2012. godine slobodno mogu reći da je Bošnjačka stranka pobjednik na tim izborima, jer je ona odlučila vlast. Koalicija „Evropska CG Mile Đukanović“ osvojila je 39 mandata, Bošnjačka stranka je osvojila tri man-data i sa ta tri mandata odlučili smo vlast. Pokazalo se da su se Bošnjaci u dosta dobroj mjeri odlučili da povjerenje daju nacionalnoj partiji, a to je BS. Posli-je završenih izbora smatrali smo da je prirodnije da idemo sa Evropskom CG jer smo sa njima bili i u prethodnom mandatu u vlasti, jer svi su znali da mi ne možemo ići sa nekim ljevičarskim, novofor-miranim, a nama nepoznatim partijama. Smatrali smo da je to koalicija sa narodom, jer ako Bošnjaci u CG i južnom dijelu Sandžaka 70% glasaju za Demo-kratsku partiju socijalista, mi sa naših 25% podrške bošnjačkog tijela trebamo ići ponovo u taj koalicioni aranžman sa tim partijama i to je jako važno za nas kao narod u CG i južnom dijelu Sandžaka. Smatram da smo na dobrom putu i vidjet ćemo šta će nam donijeti ona nova koalicija sa DPS-om. Dobili smo potpredsjednika Skupštine CG i drugi čovjek našeg Parlamenta je Suljo Mustafić i to je jako važno jer utiče na oslobađanje Bošnjaka u političkom smislu. Očekujemo najmanje jedno mjesto u izvršnoj vlasti i jednog resornog ministra koji će biti potpredsjednik Vlade. Poslije toga ćemo doći do tehničkog sporazu-ma kada ćemo brinuti o bošnjačkom narodu, ali i o drugim ljudima, jer kao stranka imamo emanet da se borimo za svakog Bošnjaka koji živi u CG. Bit će dosta radnih mjesta, borit ćemo se da imamo naše ljude u nekim značajnim institucijama, u upravnim odborima, agencijama gdje se odlučuje.Dakle, Vi smatrate da će ulazak BS u vlast mnogo pomo-ći bošnjačkom narodu u očuvanju svoje kulture, tradicije,

30

Razgovarala: Meka DEČKOVIĆ

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etINTERVJU

RefeReNDuM Je OD NePROcJeNJIVOG ZNAČAJA

PA MAKAR NAS IZMANIPuLISALI ZA STATuS OPćINe PeTNJIcA

O AKTUELNIM POLITIČKIM TEMAMA U CRNOJ GORI, IZBORNIM REZULTATIMA, BOŠNJACIMA KOJI ŽIVE U CG I VRAćANJU STATUSA OPćINI PETNJICA U EMISIJI „INTERVJU DANA“, KOJA SE EMITUJE NA SANDŽAK TELEVIZIJI, GOVORIO JE PREDSJEDNIK OO BOŠNJAČKE STRANKE U

BERANAMA I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA ADNAN MUHOVIć.

31

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

običaja?Bošnjaci svuda na Balkanu, pa i u CG moraju i trebaju da budu dio sistema i u institucijama sistema. Nemoguće je djelovati iz opozicije u državi u kojoj niste većina, ali svakako Bošnjačka stranka je i do sada pomagala koliko je mogla i koliko bi joj bošnjački narod davao podršku. Sada su Bošnjaci dali solidnu podršku i povjerenje Boš-njačkoj stranci. Imali smo slogan „Birajmo svoje“ koji je i impresionirao mnoge mlade ljude da nas glasaju i to je jako pozitivno. Uzeli smo 7.000 glasova u Rožajama, u Petnjici i Beranama duplirali broj glasova, izuzetno dobar rezultat ostvarili u Bijelom Polju, Plavu, Gusinju, Pljevlji-ma, a malo lošiji u južnom dijelu CG. Dakle, osvojili smo preko 15.000 glasova, što u ovom momentu predstavlja odličan rezultat. Recite nam nešto o vraćanju statusa općini Petnjica?Status općini Petnjica oduzet je 1957. godine. Do tada su se odvijali veliki migracioni procesi prema zemljama Zapadne Evrope, Turskoj, SAD i prema državi matičnog naroda BiH. Mi ne tražimo ništa da nam se da, samo tra-žimo da nam se vrati nepravedno oduzeti status općine i iz ugla Bošnjačke stranke reći ću da je to jedina politička partija u Crnoj Gori koja za prioritetni cilj ima razvoj tog područja i vraćanje statusa općini Petnjica. Ja sam član Odbora za vraćanje statusa općini Petnjica kojeg čine sve političke partije koje egzistiraju na tom području, a to su BS, DPS i SDP. Mi u tom odboru gajimo prijateljske odno-se i prevazišli smo političke nesuglasice i razlike koje po-stoje među nama. Naporno smo radili sa predsjednikom Odbora Muslijom Kalićem iz Petnjice. Išli smo u obilazak kod raznih državnih organa, do potpredsjednika Vlade Svetozara Marovića. Ja sam lično bio kod premijera Igora Lukšića gdje smo imali veoma lijep razgovor i svakako kod Rafeta Husovića, ministra BS, i svi oni su kazali i obećali da je više nemoguće pričati priču za obradu. To je došlo do jednog stadijuma kada treba da se riješi po zakonskoj proceduri i regulativi, jer je kod nas 4. avgusta bio referendum za vraćanje statusa općini Petnjica i 99% ljudi je glasalo ZA. Neko i ako misli da manipuliše tim ljudima, treba da pogleda rezultate. Svaki referendum nešto znači ako budemo izmanipulisani za općinu Pet-njica. Svakako, rezultati referenduma se mogu koristiti i za neke druge projekte koji su od vitalnog značaja za emancipaciju bošnjačkog stanovništva, pa i stanovništva tog područja. Ti rezultati referenduma u zakonskoj pro-ceduri otišli su prema Vladi CG koja je formirala komisi-ju i dala pozitivnu preporuku za vraćanje statusa općini Petnjica, koja će dalje ići prema Skupštini CG i to je veo-ma važno. Kada dođe taj projekat u Skupštinu, tada ćemo da vidimo ko će iz koalicije Evropska CG, DPS, SDP, BS i HGI neke manje albanske partije glasati protiv. Smatram da će se ta odluka donijeti jednoglasno i da više neće ima-ti lufta po tom pitanju. Kakva je uloga Fonda za manjine u afirmaciji bošnjačkih proje-kata i bošnjačkog naroda?Odnedavno sam član Upravnog odbora Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava i reći ću vam da je CG jedna od rijetkih država u regionu koja na taj način poku-šava da riješi određene probleme koji se tiču kulture, tra-dicije i identiteta manjinskih naroda u CG. U nekim dru-gim državama u okruženju, ili čak u Evropi, postoje neki drugi načini preko kojih se ova problematika rješava i to ide obično preko nacionalnih savjeta i to se kod nas poka-zalo da ide malo teže i drugačije. Fond je institucija koja raspolaže određenim finansijskim sredstvima, ne tako malim, kojima se finansiraju projekti od vitalnog intere-sa za očuvanje kulture, tradicije, običaja svih manjinskih naroda. Kao član Upravnog odbora Fonda za manjine bio sam u prilici da pomognem oko projekta BKZ-a i projekta

bošnjačkih novina, kao i nekih drugih projekata koji su jako važni za očuvanje kulture i identiteta našeg naroda. Da li nam možete prenijeti utiske sa skupa u Švicarskoj gdje ste nedavno prisustvovali?Bio sam u Švicarskoj kao potpredsjednik Kulturno-um-jetničkog društva „Bihor“ iz Petnjice i bilo je veoma li-jepo. Bili smo prvo u Vatvil gdje je naš džemat, a tamo je u svojstvu potpredsjednika državnog parlamenta bio g-din Suljo Mustafić. Obavljeni su korisni razgovori u tom džematu. Bilo je oko 50 judi koji su me zamolili da se obratim i uradio sam to u svojstvu funkcionera BS jer sam osjetio potrebu da tako treba, obzirom da su to bili ljudi koji su mi mnogo pomagali u toku kampanje za ove izbore. U Švicarskoj je veoma jak bošnjačko-sandžački identitet i sve bošnjačke političke, kulturne i vjerske orga-nizacije trebaju da rade na jačanju bošnjačko-sandžačkog identiteta u Švicarskoj. Bili smo u jednom gradiću Sirnah gdje se održao skup koji je organizirala Bošnjačka dijas-pora CG na kojem je bilo oko 700 ljudi, a u vazduhu se osjećala neka sloboda. Ta dijaspora se nekada zvala Cr-nogorska dijaspora u Švicarskoj, što je jako neprijatno i ja sam uvijek govorio da Crnogorci trebaju imati svoju, a Bošnjaci svoju dijasporu, ali da svakako trebaju voditi računa o svojoj matičnoj državi iz koje dolaze. Skup je trajao nekoliko sati, predstavilo se Kulturno-umjetničko društvo, a nakon skupa obratio se potpredsjednik Par-lamenta CG Suljo Mustafić. Mi Bošnjaci iz južnog dijela Sandžaka trebamo da pravimo najbolje moguće odnose sa našom braćom iz sjevernog dijela Sandžaka i u BiH, jer uistinu mi smo jedno biće, jedan narod i ljudi to osjećaju. Mi iz bošnjačkih lobusa, pa i Bošnjačke stranke, trebamo da pravimo žestoku ofanzivu prema dijaspori jer ne smi-jemo da dozvolimo da nam je neko preuzme. Kakvi su odnosi Bošnjaka između južnog i sjevernog dijela Sandžaka?Odnosi između sjevernog i južnog dijela Sandžaka mo-raju biti najbolji mogući odnosi. Sve bošnjačke institucije, bilo da su kulturne, vjerske ili političk, trebaju da rade na jačenju tih međuljudskih odnosa između stanovnika jedne te iste regije, koja je nažalost podijeljena u dvjema državama, kako bi stvorili autonomiju u našim srcima. Ljudi treba da znaju da je Sandžak evropska priča, da se na priči o Sandžaku uči demokratija i polaže ispit politič-ke zrelosti, što to je jako važno. Ja sam redovno u Novom Pazaru i družim se sa ljudima koji su odavde i preko ta-kvih organizacija komuniciraju svi manjinski narodi, na-ročito naš komšijski srpski narod, kako oni funkcionišu i kakvi su njihovi odnosi između Srbije i CG i takozvane Republike Srpske. Tu se ne postavlja pitanje kakvi su od-nosi između RS i Srbije, jer su to najbolji mogući odnosi. Iz ugla Bošnjačke stranke rekao bih da je BS politička or-ganizacija koja u svom programu ima Sandžak, preko-graničnu regiju sa slobodnim protokom ljudi, robe i kapi-tala. Te 2006. godine, odmah po osnivanju BS, naš uslov za pristup suverenističkom bloku bilo je, na neki način, potpisivanje sporazuma o prekograničnoj regiji Sandžak i to je veliko blago bošnjačkog naroda, ali i BS. U tom momentu trebalo je imati političke snage i volje, jer znate kakva je bila euforija kod građana bošnjačke nacionalno-sti u južnom dijelu Sandžaka. Loši odnosi tada između Srbije i CG uticali su da se Bošnjaci u CG snažno okrenu prema toj zemlji i Podgorici, što je i normalno, ipak ne u onom dijelu ako govorimo o sandžačkom identitetu. Tada, znajući to, uslovili smo DPS, potpisali sporazum. Pitanje Sandžaka kao prekogranične regije se mora rje-šavati i vlasti u Srbiji i CG to prepoznaju. Ne žele da još uvijek otvoreno govore o tome, ali svakako, to pitanje je i uslov za evropske integracije. Nemoguće je na taj način gušiti prava građana jedne regije.

INTERVJU

Šefadil Ličina je rođen 1968. godine u Koritima, na Bihoru, općina Bijelo Polje, u porodici koja čuva i njeguje svoju vjeru i tradiciju. Nakon za-vršenog četvrtog razreda osnovne škole dolazi u Novi Pazar gdje za-vršava osnovnu i srednju školu sa odličnim uspjehom. Godine 1986.

upisuje fakultet i služi vojni rok u Beogradu i Zagrebu, te uspješno završava kurs rezervnih oficira u Karlovcima, uHrvatskoj. Naredne godine odlazi u Pa-riz, u Francusku, gdje mukotrpnim i vrijednim radom sa halal imetkom gradi puteve ka uspjehu i prosperitetu. Godine 1990. ženi se i zasniva porodicu. Od 2004. godine radi kao uspješan poduzetnik u Parizu.

Iako živi i radi u Francuskoj, nikada ne zaboravlja na svoju domovinu, što pokazuje njegova angažiranost u interesu bošnjaštva, Bosne i

Sandžaka, te organiziranja Bošnjaka u Francuskoj i dijaspori.U periodu od 1992. do 1996. godine aktivno sudjeluje na mi-tinzima podrške Bosni i Hercegovini, te podržava mnogo-brojne humanitarne akcije.Godine 1997. kao član Inicijativnog odbora osniva Bošnjač-ki kulturni centar „Džemat Pariz“, koji od iste godine do današnjih dana biva u funkciji okupljanja i organiziranja Bošnjaka u Parizu i okolini, kao i Albanaca iz Makedonije i sa Kosova. Hadži Šefadil ne žali svog truda, vremena i imetka i od prvog dana se angažuje u službi džemata. Tako je od 1997. do 2000. godine bio blagajnik džemata, od 2000. do 2005. član džematskog odbora, a od 2005. do danas u trećem

mandatu stoji na čelu džemata kao predsjednik dže-matskog odbora.

Godine 2001. u Novom Pazaru kao član Inicijativnog odbora staje uz ideju osnivanja Zajednice sandžačke di-jaspore, te na osnivačkoj skupštini naredne godine biva izabran za pot-predsjednika. Godine 2007. podržao je rad i stao u odbranu jedinstvene Islamske zajed-nice u Srbiji na čelu sa glavnim mufti-jom Muamer-ef. Zukorlićem.Godine 2009. na promotivnoj skup-štini BKZ izabran je za potpredsjed-nika, a 2011. za člana Glavnog odbo-ra BKZ-a i predsjednika Odbora BKZ za Evropu.Od samog osnivanja SABA-e 2011. godine učestvuje kao njen aktivista i član.Godine 2011. kao član Osnivačke skupštine osniva BNF.

Godine 2012. organizira dolazak Majki Srebrenice u Strazbur u Sud za

ljudska prava radi predavanja tužbe za genocid u Srebrenici protiv UN i Holandije.

Iste godine učestvuje kao delegat na Svjetskom bošnjačkom kongresu u Sarajevu.

32

HADŽI ŠEFADIL LIČINA - POTPREDSJEDNIK ZAJEDNICE SANDŽAČKE DIJASPORE

SANDŽAK u SRcu I DJeLIMA

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Abduselam FE

TIć

PORTRET

Hadži Šefadil Ličina živi i radi u Parizu, u Francuskoj.

Otac je petoro djece i jedan je od najaktivnijih Bošnjaka

u dijaspori. Predsjednik je Bošnjačkog kulturnog cen-tra „Džemat Pariz“ (Centre

Culturel Bosniaque Dzemat Paris), predsjednik Odbora BKZ za Evropu, pot-

predsjednik ZSD i BKZ,

član SABA i BNF, te jedan

od značajnih donatora i

vakifa među Bošnjacima.

Alen DURAKOVIć

33

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

NACIJA

Najluđa noć, kako je nazvaše umjet-nici ovoga svijeta, ne zbog zaklapa-nja kruga od dvanaest mjeseci već zbog raznolikosti ljudskih nestaš-luka i pojavljivanja mračnih strana koje ljudi nose u svojim srcima, ova noć dobi takvo ime.Recimo da stradanje Bošnjaka u ovom mjesecu počinje zapravo ovom najluđom noći u duhovnom smislu kada se u pitanje dovodi naše vjerovanje sazdano u očitova-nju šehadeta i prakticiranja obilježja vjere naših komšija koji u iščekiva-nju svog Božić Bate ili Djeda Mraza jedni drugima upućuju želje sa svim najboljim sadržajima, ali u iskrenost istih nemamo pravo ulaziti.Da je bar i jedna od tih želja koje su komšije uputile jedni drugima, ne-kada i svojim susjedima, bila iskre-na i ispravna vjerovatno mi sada ne bi govorili o sedamdeset godina od stradanja Bošnjaka Limske doli-ne od Bijelog Polja do Foče. Da su te lijepe želje bile iskrene možda bi Djeda Mraz i udovoljio onima kome je on obilježje, ali vjerovatno je i on sam kao imaginacija zaključio da su i te silne lijepe želje i čestitke imagi-nacija baš kao i on sam te da takve nemaju osnovu za ispunjenje i os-tvarenje.Nama Bošnjacima Nova godina i januar donosi sjećanje na stradanje naših predaka davne 1943. godine kada su rijeke krvi tekle poput Lima koji je nevoljno progutao više sto-tina možda i hiljada tijela Bošnjaka od svog izvorišta do svog ulijevanja. Nije Lim rijeka koja je to svojevoljno uradila, njoj je to silom nametnuto. Šteta po Bošnjake što nema usta da prozbori o svemu onom što je odnio na dno svog korita, ali sreća po sve one koji su u Limu našli spas za skri-vanje svojih zločina.Od 5. januara do 7. februara 1943. godine na prostoru od Bijelog Po-lja do Foče ubijeno je 9.200 Bošnja-ka, od čega je prema Dedijeru, a na osnovu brzojava Pavla Đurišića svo-me komandantu Draži Mihajloviću, 1.200 od ukupnog broja bilo vojno sposobno, a ostatak ubijenih su bili starci, žene i djeca. Nema šta, hrabro od strane komadanta Mihajlovića i njegovih podanika.Nego, uprkos želji za istrjebljenjem i uništenjem nas Bošnjaka muslima-na dešavalo se suprotno. Zapravo,

dešavalo se da su zločinci sami sebe uništavali i prosto gutali. Ne zato što su različiti. Naprotiv, bilo ih je toliko na jednom mjestu da su usli-jed tolikog naboja negativne energi-je i zla koje su imali, radili na samo-uništenju i destrukciji zemlje u kojoj su živjeli.Nagrada za zločince je spomenik Vuku Kalaitu u Novoj Varoši, po-stupak rehabilitacije Draže Mihaj-lovića i još mnoge druge pjesme i hvalospjevi o hrabrosti ubijanja žena i djece, staraca i nejakih. Da se razumijemo, nisu oni ubijali vojnike, niti su im smjeli izaći na liniju. Oni su ubijali žene i djecu, nejač i starce.I pored sveg tolikog stradanja nas Bošnjaka i dalje nema spomenika žrtvama koje poginuše zbog vjere i dostojanstva, ni krivi ni dužni, a spomenici zločincima se i dalje gra-de i dižu. Kakva je to destrukcija i poremećaj u glavama ljudi koji slave zločince i koljače! Zamislite naciju i narod koji slavi ubijanje i silovanje, klanje i paljenje i ponosi se time!? Valja normalnom s takvim svijetom živjeti, valja normalnom zemljom hodit pored onih čije su ruke crvene od ljudske krvi!?Nego, svakom svoje, ali nije mi ja-sno kako mi naše ne umijemo uzeti i reći: „Ovo je naše i mi na ovo ima-mo pravo!“ Kakvo odobrenje treba neko da izda da se podigne spome-nik tolikom broju ubijenih i neduž-nih ljudi? Nema tog zakona ni sile koja bi to zabranila samo da smo mi malo svjesniji i spretniji. Žao mi je što dok ovo pišem imam osjećaj da pripadam maloj skupini koja bi samo htjela isto za sebe kao i za sve ostale. Ako je sramota reći da nas je u Lim-skoj dolini ubijeno 9.200 i da mi za-služujemo spomenik kojim hoćemo da bar na jednom mjestu označimo i time podsjetimo da se zločin desio, ako je mudrost šutjeti i krmka niz dlaku gladiti, ako je hrabrost stati u stranu i ne pominjati posrnuće i krvave ruke sunarodnika, pa šta je onda kukavičluk, šta je onda glu-post, šta je onda sjećanje i borba za bolju budućnost!?Kako god je imao pravo na spomeik Kalait, Draža Mihajlović, Karađorđe i ostali koji su ubijali nedužne lju-de, starce, žene i djecu, stotinu puta veće pravo imaju na spomenik sve

žrtve koje život izgubiše zbog svog imena i vjere, nacije i kulture! Čemu se nadamo ako zaboravimo nedužne žrtve i „zaboravimo“ ih zbog ideološkog interesa političke stranke, kako da se promijenimo ako gazimo zemlju natopljenu krv-lju nedužnih Bošnjaka muslimana, odakle nam hrabrost da ih zaboravi-mo i odakle nam pravo da se nada-mo boljoj budućnost kad ni prošlost nismo naučili!?Ovim tekstom tražim u svoje ime, to imam pravo i niko mi to ne može uzeti, da se podigne spomenik ubi-jenim Bošnjacima muslimanima Limske doline, da se na taj način ovaj zločin i „Limska Srebrenica“ ne zaborave i da se ne obezvrijede svi ti nedužno ubijeni i stradali starci, žene i djeca!Bit ću sretan ako od čitatelja dobi-jem odobrenje za ovaj prijedlog i zahtjev, makar on bio i prešutan. Znam da nas ima preplašenih koji i dalje živimo u strahu da nas neko sluša i prisluškuje, ali nemojte taj strah prenositi na djecu i mlade. Mi zaslužujemo mnogo bolju i mnogo ljepšu budućnost. Ako nam niste u stanju pomoći onda nam nemojte stajati na putu!

HOćeMO SPOMeNIKNama Bošnjacima Nova godina i januar donosi sjećanje na stradanje naših predaka davne 1943. godine kada su rijeke

krvi tekle poput Lima koji je nevoljno progutao više stotina možda i hiljada tijela Bošnjaka od svog izvorišta do svog ulijevanja.

Od ukupno 9.200 ubijenih Bošnjaka u Limskoj dolini, 1.200 je bilo vojno sposobno, a ostatak

su bili starci, žene i djeca.

U povodu slučaja sudskog spora, koji je plasiran preko dnevnika „Vijesti“ i drugih medija u Crnoj Gori, a koji je pokrenuo dr. Živko Andrijašević protiv svog mentora akademika prof. dr. Šerba Rasto-dera, za zaštitu autorskih prava, gdje je Osnovni sud u Baru „pro-sudio“ u korist tužitelja, kao pra-tilac zbivanja u Crnoj Gori i šire želim javnosti nepristrasno iznijeti svoj stav.

Iz objavljenih tekstova nisam spo-znao kakav je stručni nalaz vje-štaka, niti znam koja su njihova znanstvena zvanja i koje su spe-cijalnosti! Zato ne mogu procje-njivati o čitavom procesu koji će, prema svemu sudeći, potrajati, jer je u pitanju montirana haranga protiv Bošnjaka u Crnoj Gori koji se nalaze na visokim funkcijama, a sada je došao red i na akademika prof. dr. Šerba Rastodera.

Najprije, želim se „zahvaliti“ gos-podinu dr. Š. Rastodreru na po-moći koju je pružio mojim progo-niteljima 1991. i početkom 1992. godine prošlog stoljeća, prilikom mog montiranog udaljavanja (iz političkih razloga) sa Univerziteta Crne Gore. U tom vremenu prof. Š. Rastoder je podržavao srbovanje na Filozofskom fakultetu gdje su elitne filozofske discipline preda-vali pravoslavni svećenici. Jasno, u takvom osinjaku ja nisam mo-gao opstati. Shvatio sam da je ta sredina zatrovana Miloševićevim diktatorskim režimom. Tada sam svoj azil duha našao u srcu slobod-nog mišljenja, u Novom Pazaru, gdje sam sa kolegama pripremao plodno tlo za osnivanje Univerzi-teta u Sandžaku. Kao što je pozna-to, zahvaljujući glavnom muftiji Muamer-ef. Zukorliću i njegovom međunarodnom angažmanu, zva-nično je utemeljen Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru, koji je počeo sa radom 30. marta 2002. godine. Da podsjetim, radi se o ve-oma afirmiranom otvorenom uni-verzitetu, koji se nalazi na mnogo visočijem mjestu na zvaničnim svjetskim listama univerziteta od Univerziteta Crne Gore. Na istom Univerzitetu radim od osnivanja

i gostujući sam profesor, kao i po pozivu predajem na mnogim univerzitetima u okruženju i u svijetu, tako da sam doživio veli-ku afirmaciju, što bi želio da ima i prof. Rastoder.

Dalje, na ovom Univerzitetu pre-daje preko 30 profesora sa Univer-ziteta Crne Gore i drugih univerzi-tetskih jedinica, među kojima ima izuzetno glasovitih imena, koji su nekada radili sa mnom i kolegom Rastoderom na Filozofskom fa-kultetu u Nikšiću, te na Pravnom fakultetu u Podgorici. Ovom pri-likom navest ću samo neka imena stalnih i gostujućih profesora iz Crne Gore na Univerzitetu u No-vom Pazaru: prof. dr. Bojka Đuka-nović, prof. dr. Vladimir Krivoka-pić, prof. emeritus dr David Dašić, prof. dr Vuk Ognjanović, prof. dr Miodrag Jović, prof. dr. Sefer Međedović, prof. dr. Bećir Kalač, dr. Srđan Vukadinović, prof. dr. Miloš Babović, prof. dr. Petar Bo-jović, prof. dr. Žarko Lekić, prof. dr. Safet Kalač, prof. dr. Husnija Biboljica, prof. dr. Biljana Milato-vić, dr. Aleksandra Nikčević, doc. Dr. Marija Knežević, prof. dr. Mi-odrag Jovanović, prof. dr. Đorđe Blažić, prof. dr. Savo Marković, doc. dr. Ranko Vukić, doc. dr. Zo-ran Žižić, doc. dr. Draško Došljak, prof. dr. Nuho Muratović, doc. dr. Jelena Lekić, doc. dr. Dragan Folić, prof. dr. Bećir Šabotić, doc. dr. Sa-fet Muković, doc. dr. Ajsela Tutić, doc. dr. Ibro Skenderović, doc. dr. Aleksandar Ivanović i drugi. Ove činjenice, govore mnogo o otvo-renosti Univerziteta u Novom Pazaru. Jasno, svi ovi spomenuti profesori mogu javno da iznesu svoje stavove da li sam u pravu ili nisam.

Prema tome, radi se o Univerzi-tetu koji nema nacionalne pre-drasude prema znanstvenicima i profesorima iz drugih etnosa, već na njemu predaju renomira-ni stručnjaci i eksperti iz drugih zemlja, kako Zapada, tako i Isto-ka. U tom smislu, obzirom da se nametnutim sudskim epilogom i ukupnom atmosferom u Crnoj Gori priprema udaljavanje profe-

sora historije Rastodera sa Univer-ziteta Crne Gore samo zato što je član BANU - Bošnjačke akademije nauka umjetnosti sa sjedištem u Novom Pazaru i Sarajevu i što se naknadno zamjerio svom učeni-ku Andrijaševiću, kojeg je na brzu ruku proizveo u doktora nauka, ne znam koji bi drugi bio rele-vantan razlog. Jer u dosadašnjem radu prof. Rastoder je predano akribijski istraživao i objavljivao crnogorsku historiju, dok su mno-gi crnogorski historičari drijemali i spavali, jer nisu znali kako će se završiti referendumska ujdurma oko daljeg statusa Crne Gore. U tom smislu, pitanje je dana kada će biti prognan sa Univerziteta Crne Gore prof. Rastoder.

Kao njegov bivši kolega i suna-rodnik (kako saznajem u novije vrijeme se deklarira kao Bošnjak), slobodan sam, shvatajući njegovu ugroženost, da dignem glas kao Bošnjak za Bošnjaka, te kao član Savjeta Univerziteta u Novom Pa-zaru pozvati profesora Rastodera da ne dozvoli dalje ponižavanje i da prije zvaničnog udaljavanja sa Univerziteta Crne Gore dođe u Sandžak, gdje će slobodno pre-davati, jer je već akademik BANU, te mu mogu obezbijediti mjesto profesora u sva izborna zvanja i da bude šef Katedre za historiju Sandžaka. Neka on konačno shva-ti da je došlo vrijeme da razumije smisao hadisa Muhammeda a.s. koji je rekao: „Dobro se čuvaj onoga kome si učinio dobro!“

Zasigurno, govorim kao profesor etike, da za čovjeka nema ništa gore, a posebno za intelektuala-ca, nego da doživi amoralni stav da se proglasi lopovom, kao što je to Andrijašević preko Barskog suda uspio. Bezbeli, plagijat nije ništa drugo do intelektualna kra-đa, a nastala je još u vaktu i zema-nu antičkog Rima, pa se razvijala i traje sve do danas. A Crna Gora nema relevantan zakon o autor-skom pravu. U tom kontekstu, da li je sud u Baru donio relevantnu i istinitu odluku ili nije, nije naše da prosuđujemo. Da li će ta odlu-ka postati pravomoćna – to za si-34

Slučaj za preispitivanje i otrježnjavanje: Sudski epilog - akademik Rastoder i dr. Andrijašević

ANDRIJAŠeVIć OSTAJe BeZ DOKTORATAHARANGA PROTJeRIVANJA AKADeMIKA RASTODeRA IZ cRNe GORe

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Šefket KRIC

Ić

REAKCIJA

35

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

romaha akademika Rastodera više nije bitno, jer je bruka pukla i nju ne može ispraviti nikakva sudska odluka. Ako je prof. Rastoder bio mentor, a jeste, Andrijaševiću se ovdje dogodio paradoks, moralni paradoks, gdje je učenik napao pro-fesora, optužujući ga da mu je ukrao umni rad. To je već diskutabilno pi-tanje koje ruši temelje institucije na kojem je branjen doktorat. Shodno tome, mentor treba da povuče po-tez i preispita validnost doktorata svog učenika, jer su time narušeni svi univerzitetski kriterijumi.

Ovim činom Andrijaševiću ne pre-ostaje ništa drugo nego da na ne-kom drugom univerzitetu prijavi doktorsku disertaciju, na kojem će prestati da bude sjenka profesora Š. Rastodera. Tim činom proširuje se problem ovog sudskog slučaja, koji može imati dalekosežne kon-sekvence po društveni i univerzi-tetski život Crne Gore. Dobili smo saznanje od jednog zvučnog imena iz CANU da su Rastoder i Andrija-

šević „bili u velikoj ljubavi“, zatim dijelili su kabinet na Fakultetu, ali je između njih nešto puklo, vjero-vatno po nečijem diktatu, rekao nam je izvor koji je želio da ostane anoniman! Jasno, Andrijašević je Rastoderova najveća greška, zaklju-čak je crnogorskog akademika.

Na kraju, zvanično ću pokrenuti inicijativu sa renomiranim histori-čarima Crne Gore, koji imaju me-đunarodnu reputaciju, da se Živku Andrijaševiću poništi doktorat, koji je stečen pod mentorstvom prof. dr. Š. Rastodera. S druge strane, isto-vremeno ću preispitati okolnosti ko je stvarni autor publikacije Po-krštavanje muslimana u Plavu 1913. godine, koju je podgorički „Alma-nah“ objavio kao autorstvo Živka Andrijaševića!? Pouzdano znam

da taj autor nije boravio u Plavu i koristio relevantnu arhivsku građu u vezi ovog slučaja. Tekst te knjige je objavljen manipulantskom me-todom uoči izbora, kako bi vlasto-dršci obmanjivali bošnjačke birače za zločin za koji se zvanična Crna Gora nikada nije izvinila.

U tom pravcu, treba dalje promi-šljati pozadinu protjerivanja akade-mika Š. Rastodera sa Univerziteta Crne Gore. Zacijelo, onaj koji uda-ri na svog mentora, kao duhovnog oca, ustvari, udario je na svoga baba. Možda je Andrijašević ishi-treno ovo sve podigao na taj neže-ljeni nivo, jer vjerovatno je stekao novog mentora, pa mu je taj novi stavio ove nebuloze u zadatak. Ako je tako, to mu je presuda, odnosno, duhovno samoubistvo.

REAKCIJA

DR. ANDRIJAŠEVIć OPTUŽIO SVOG MENTORA AKADEMIKA RASTODERA ZA

KRAđU UMNOG RADA

Andrijaševiću se dogodio moralni paradoks, gdje je učenik napao profesora, optužujući ga da mu je ukrao umni rad. To je pitanje koje ruši temelje institucije na kojem je branjen doktorat.

Andrijaševiću ne preostaje ništa drugo nego da na nekom drugom univerzitetu prijavi doktorsku disertaciju, na kojem će prestati da bude sjenka profesora Šerba Rastodera.

Jednog petka kasnio sam na džumu namaz i bio sam pri-nuđen da sjednem u taksi. Poslije par minuta vožnje skre-nuo sam pažnju vozaču da kasnim na džumu i zamolio ga da požuri, našta će mi dotični, onako „mudro“, odgovoriti: „Na dobrovoljno se ne može zakasniti!“Od tog događaja prošlo je već par godina, ali ovakvu nonšalantnost prema krucijalnim obavezama svakog po-jedinca redovno srećem u našem narodu i na svaki slu-čaj takve nemarnosti uvijek imam samo jedan komentar: „Na dobrovoljno se ne može zakasniti!“Na zanemarivanje i degradiranje obaveznosti vjerskih principa prijašnji sistem i njegovi ideolozi dobro su nas navikli, ali taj osjećaj opuštenosti polahko zahvata sve sfere bošnjačkog društva i našeg društvenog angažmana. Zato želim da ovom prilikom ukažem na jednu, po meni, važnu stvar.

KOLEKTIVNA I POJEDINAČNA OBAVEZAPrincip kolektivne i pojedinačne obaveze utvrđen je i definiran šerijatskim tekstovima i principima, ali vidjet ćemo da nije stran ni modernim sekularističkim ili bilo kojim drugim uređenjima. Pogledajmo sve državne služ-be koje imaju za cilj urediti ili pospješiti funkcioniranje cjelokupne građanske zajednice, kao što su: vojska, poli-cija, obrazovanje, zdravstvo, održavanje puteva, komu-nalne mreže i mnoštvo drugih servisa. Čija je to obaveza i odgovornost? Ukoliko je svaka zajednica potrebna ovih struktura, ko je najpozvaniji da ih se prihvati i o njima brine? Upravo ovdje nastaje princip kolektivne i pojedi-načne odgovornosti. Kolektiv je obavezan da osposobi i zaduži pojedince koji će obavljati ove aktivnosti bitne za normalno funkcioniranje društva, a zatim tim pojedinci-ma biva obaveza izvršavanje zadataka za koje su osposo-bljeni i koji su im povjereni.Naravno, sve navedene službe funkcionišu i to iz dva ra-zloga: prvi jer država brine o tome, a drugi jer ih narod plaća.Napravimo paralelu sa vjerskim i nacionalnim organiza-cionim potrebama našega naroda, koji su trenutno pod velikim znakom pitanja. Vjerske manje, jer Islamska za-jednica, koliko-toliko, zadovoljava potrebe muslimana, a i sve je više školovanih i mudrih glava koje daju smjerni-ce i upute i koji su spremni odgovoriti na zablude malou-mnih. Ali šta je sa nacionalnim pitanjima?U kontekstu realizacije nacionalnih ciljeva i zadovolja-vanja tih potreba važno mjesto zauzima nevladin sek-tor. Trenutno na „terenu“ ima puno organizacija koje u svojim imenima sadrže prefiks „bošnjački“ ili tome slič-no. Primjećujemo da naglo izranjaju raznorazni centri za istraživanje, web portali, osnivaju se udruženja, štam-paju se bilteni, pa čak i časopisi, ali na veliku žalost, da se primijetiti da u velikom broju slučajeva sve nabroja-no postoji prvenstveno radi njenih osnivača i pokretača. Jer, tu se javljaju „predsjednici udruženja“, „predsjedni-ci skupština udruženja“, „urednici sajtova“, čak i „naši urednici“ i svi oni time postaju „face“ i „faktor“ u svom okruženju. I naravno, sve je to normalno, sve je to ljudski,

ali onoga trenutka kada propustimo bitni trenutak za naš narod nijedan od tih „faca“ ne osjeća se odgovornim zbog toga. Čak kada sugeriraš na neku inicijativu ili ukažeš na neki propust ili potrebu, isti ti „predsjednici“ odgovaraju da nisu ništa odgovorniji da to pokrenu od nekog dru-gog pojedinca u društvu. Opravdavaju se okolnostima i slabim mogućnostima, a istovremeno zaboravljaju da su preuzeli emanet, nalijepili sebi titulu, postali člano-vi upravnog odbora, ili ne znam čega još, i samim tim se obavezali da utiču na okolnosti i iznađu mogućnosti kako bi se nešto ostvarilo i doprinijelo našem narodu. Ta-kvi očekuju da budu pitani i obavještavani, a ne shvataju da zapravo i ponajprije oni trebaju obavještavati, inicirati i uvezivati. Trebamo shvatiti da takve stvari potpadaju pod kolektivnu obavezu sve dok neko od nas ne istupi i ne prihvati zadatak. Tog trenutka kolektiv je obavezao svoje pojedince.

OBEćANJE JE DUGU tom kontekstu, svim aktivistima želim sugerirati da emanet preuzimamo dobrovoljno, ali se tog trenutka pre-uzimanja emaneta dobrovoljno transformiše u obavezno. Ukoliko Bošnjaci imaju svoj internet portal onda urednik mora raditi svoj posao. Ukoliko imamo naučno-istraži-vački sektor pri nekoj Bošnjačkoj kulturnoj zajednici, lju-di koji su preuzeli emanet moraju znati da se od njih oče-kuje i na njih se djelimično oslanja. Ukoliko imamo lige, pokrete i pan-bošnjačke projekte, nosioci istih moraju biti potpuno svjesni da Bošnjaci nisu pokusni kunići na ko-jima treba izvoditi društvene eksperimente, niti smo tu kako bi stvarali kult ličnosti, već da bi pomogli i da bi bili pomognuti. Izbijmo u potpunosti iz naših glava zlu klicu koja utiče da nam se rađa misao da nam svi projekti i naša nacionalna svijest služe kako bi neki neškolovani i nepi-smeni tipovi stečenim novcem kupili naučni kredibilitet ili kako bi od intelektualnih krugova stvorili buržoasku klasu i shvatimo da se mi još uvijek borimo za naš biološ-ki opstanak na Balkanu i za pravo na svoj identitet, kojeg su komšije u regiji već odavno ostvarili i odbranili.Svoje organizacije, lige, pokrete, časopise i portale defini-ramo statutima, ali budimo svjesni da istovremeno istim tim statutima dajemo obećanje narodu, a obećanje je dug.

Šta je dobrovoljno u

Bošnjaka

36

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Mithad R. ćEM

AN

TABIRENJA

PODGORIČKI

“SVJeTIONIK”M

irsad-Mirza KURGAŠ

37

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

KULTURA

Predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić uputio je, povodom Dana Pod-gorice - 19. decembra, građanima glav-nog grada, predsjedniku i odbornicima

gradske Skupštine i gradonačelniku Podgorice dr Miomiru Mugoši, čestitku: „...U Evropi skoro da nema grada koji je 72 puta rušen bombardo-vanjem i obnavljan kao što je Podgorica. Svim tim ranama i historijskim ožiljcima odoljela je Sahat kula, koja danas prkosno stoji kao svjeti-onik koji najavljuje luku - glavni grad Crne Gore Podgoricu...“

Ko ono bijaše poeta? Ex premijer ili novi/stari predsjednik Parlamenta? Elem, radi istine, gos-podina Krivokapića moramo ispraviti: Sahat-ku-la, nažalost, nije odoljela „historijskim ožiljci-ma“ i sa vjerskim simbolom na krovu predstavlja demonstraciju dominacije kršćanstva, nakon „viševjekovnog ropstva“. Sahat kula je vakuf - zadužbina hadži Mehmed-paše Osmanagića i građena je istovremeno kada i obližnja džamija, početkom 18. vijeka. Opstala je nakon toliko vjekova i nalazi se pod zaštitom države kao kul-turno- historijski spomenik.

Zaista je licemjerno u kontinuitetu se iznova di-viti njenoj monumentalnosti, a da niko do sada nije našao za shodno niti smogao hrabrosti da ukaže na činjenicu da krstu na Sahat kuli nije mjesto! Upitno je zašto s tim u vezi nije reago-vala Islamska zajednica, obzirom da se radi o vakufu čiji pravni titular je upravo Islamska za-jednica Crne Gore!? Naprotiv. Turskoj državnoj agenciji za međunarodnu saradnju i razvoj - TIKA sa sjedištem u Podgorici taj detalj na krovu Sahat kule predstavljen je kao vjetrokaz! Isto objašnjenje je navedeno i u jednom putopisu iz Podgorice, objavljenom u listu „Preporod“!?

Međutim, ako uboge ostatke turske tvrđave De-pedogen, na ušću Ribnice, nazivaju „Nemanjin grad“, zašto bi nas onda čudilo svojatanje jedne Sahat kule? Tvrđava, čije ostatke i danas ima-mo, podignuta je 360 godina poslije Nemanji-nog rođenja. U cilju ostvarivanja određenih poli-tičkih ciljeva, stoji i činjenica da je prema tvrđavi dugo vremena vladao jedan nepravilan odnos upravo zbog toga što je ona turskog porijekla i da navodno ne pripada crnogorskoj kulturi.

Već gotovo šesnaest godina od kako je Vrhovni sud Srbije poništio presudu Okružnog suda u Novom

Pazaru, dvadeset četvorica optu-ženih u najčuvenijem sudskom procesu u Sandžaku i dalje čekaju na pravdu.

Dana 21.12.2012. u sudu u Novom Pazaru odloženo je 120-to ročište za 25.01.2013. godine, maratonski proces protiv dvadeset četvorice, gdje je prvooptuženi bio sadašnji ministar u Vladi Srbije, Sulejman Ugljanin.

Već 19 godina 24 žitelja Sandža-ka, optuženi daleke 1993. godine za udruživanje radi neprijateljske djelatnosti i pokušaj nasilnog od-cjepljenja dijela teritorije SRJ, žive između zatvora i slobode. Od kako je Vrhovni sud Srbije 25.03.1996. godine poništio presudu Okruž-nog suda u Novom Pazaru (prav-ne greške i kršenje Zakona o kri-vičnom postupku) ovi ljudi niti su oslobođeni krivice, niti ih je ko gotovo pet godina zvao na sa-slušanje. Tek novo suđenje niko nije pominjao. Bukvalno, žive kao građani drugog reda: ne mogu da izvade uvjerenja da nisu pod kri-vičnom istragom, ne mogu da se zaposle...

Sve je počelo 1993. godine. Dok je preko brda, u Bosni, rat već bio u punom jeku, detonacije su se čule i u Sandžaku, a mnogi od zvukova i osjećanja prenijeti su u mješovitu sredinu sa bošnjačkom većinom. U Novom Pazaru je te godine jav-no proslavljena godišnjica Iran-ske revolucije. Ovdašnja politička mudrost ili neukost koja u Evropi navlači bijes? Možda i naredboda-vaca iz Beograda. Sandžak je bio preplavljen knjigom „Uzroci na-klonjenosti ka materijalizmu“, au-tora Morteze Motaharija, za koga je ajatolah Homeini ‘80-te godine rekao: “Njegovim odlaskom od-lazi dio mene.” Bošnjaci su tada čitali reviju „Sandžak“, glasilo koje je tada bilo naklonjeno parti-ji Sulejmana Ugljanina, sa mnogo vjerskih tema i oštrih komentara. Kao i svi na Balkanu iživljavali

smo neiživljeni dio sebe. Avioni VJ svakodnevno su nadletali san-džačke gradove, topovske cijevi su bile uperene na Novi Pazar i kao vrhunac - desila se otmica iz voza „Lovćen“ u selu Štrpci.

Tada, neprikosnoveni lider Sulej-man Ugljanin je, u džamiji koja se nalazi u novopazarskom naselju Hadžet, okupljenim vjernicima rekao: „Istina, nemamo tenkove i topove, ali imamo veoma hrabre ljude.“

Od 22.05.1993. počela su hapšenja: dvadeset ljudi iz Novog Pazara, ostali iz Sjenice i Tutina. Sulejman Ugljanin ubrzo odlazi u inostran-stvo, a uhapšeni u kraljevački istražni zatvor, u samice. Organi MUP-a su kod 24-ice pronašli 52 puške i 2 pištolja. Najviše pušaka pronađeno je kod Rifata Dupljaka, čak 29.

“Preživjeli smo strašne torture u Kraljevu” - kaže danas Šefćet Gra-čanin. “Naravno, iskaze smo pot-pisali pod prinudom, a istražni sudija Milomir Jovićević nas je sa-slušavao u prostorijama kraljevač-kog DB-a, što nije imao pravo. Bio bih najsretniji da ga nikad više u životu ne sretnem” - kaže Zekirija Hajrović, također jedan od učesni-ka u poznatom pazarskom procesu. Advokati i rodbina uhapšenih su insistirali da se 24-ica iz Kra-ljeva prebace u Okružni zatvor u Novom Pazaru. Tadašnji pred-sjednik Okružnog suda u No-vom Pazaru, Nuho Mehović, to je uporno odbijao, a jednom pri-likom je rodbini 24-ice rekao da bi ih prebacili ali nemaju goriva. Kada je Šefćet Gračanin bio na ivi-ci života i smrti, uhapšeni su hitno prebačeni u novopazarski zatvor. Sve je bilo spremno za suđenje, samo nije bilo sudije. Za ovaj slu-čaj nije se našao sudija iz novopa-zarskog suda već iz kraljevačkog - Dragoje Tapušković. Suđenje je počelo tek nakon sedam mjeseci od dana hapšenja, 31.01.1994. go-dine, i odvijalo uz jaku policijsku kontrolu, uz pretrese publike koja je htjela da uđe u sudnicu, a mo-gla je ući samo najuža rodbina uz

posebnu dozvolu koju je mogao iz-dati samo predsjednik suda Nuho Mehović. Optuženi su na suđenju otvoreno govorili o montiranom procesu, a oni koji su posjedovali oružje govorili su da im je motiv bio sigurnost porodice i pojava srpskih paravojnih formacija.

„Bila je to režirana utakmica u ko-joj je ishod bio poznat“ - ocjenjuje jedan od advokata Eko Duljević. „Iza optužbe za posjedovanje oruž-ja, za koje su mogli biti prekršajno kažnjeni, krile su se druge stvari i politički motivi. Naravno da nisu pitali otkud kod optuženih puške proizvedene u Zastavi, koje se ne mogu kupiti u slobodnoj prodaji.“

Tužioce je zanimalo mnogo više od oružja, a posebno karta Sandžaka (mada na karti nije pisalo ko ju je odštampao), kao i Memorandum o autonomiji Sandžaka kojeg je do-nijelo Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka, što se opet ne može do-vesti u vezu sa odcjepljenjem, jer autonomija nije isto što i secesija teritorije.

Dan uoči izricanja presude odbjegli Ugljanin je oktobra 1994. na Islam-skoj konferenciji u Džedi izjavio: „Uskoro pripajamo Sandžak Bo-sni.“ Sutradan, nakon te izjave, 24-ica su osuđena na zatvor od jedne do deset godina. Sudija Dragomir Lelovac je šestorici odredio zatvor, a ostalima odbranu sa slobode.

Ugljaninu do danas nekadašnji saborci i poštovaoci nisu oprosti-li ponašanje u vrijeme suđenja. „Robijao sam drugom na mobu“ - kaže H.A. uz opasku: „Jedan čovjek se obogatio od moje ro-bije i od muke ostalih u proce-su. Mislim da nas je u dosluhu sa režimom i poslao iza rešetaka. Trebali su im zatvorenici. Po izla-sku iz zatvora nije nas poznavao, a nekad smo bili ‘hrabri ljudi’“. Poslije nekoliko mjeseci stiglo je poništavanje presude od strane Vrhovnog suda Srbije. Istraga je obnovljena, ali 24-icu više niko nije zvao na saslušanja sve do po-slije tzv. demokratskih promjena. Da li to vlast, ustvari, ne zna šta da

SUđENJA

Dok se Bošnjacima već godinama sudi, njihove takozvane “vođe” stoluju u beogradskim foteljama

IZMeđu ZATVORA I SLOBODeSulejman A

LIČKO

VIć

38

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etNACIJA

39

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

radi sa procesom za koji mnogi kažu da je naručen u političke svrhe. On se ne da izbrisati iz arhive, a ponov-no vraćanje 24-ice u zatvor bilo bi kontraproduktivno za režim koji je sve karte sada bacio na manjine. Što se sudija i tužioca u ovom procesu tiče svi su napredovali. Dragomir Lelovac bio je sudija Vrhovnog suda Srbije. Mila Vujanac je od istražnog sudije postala predsjednik Okruž-nog suda u Novom Pazaru. Milo-nja Kaličanin je otišao u Republičko javno tužilaštvo, a na njegovo mje-sto došao je Salih Karišik. Trenutni status 24-ice je nezavidan obzirom da ih je većina u finansijskim pro-blemima zbog gubitka zaposlenja (samim tim i osnovnog socijalnog osiguranja) i zbog astronomskih troškova suđenja (dnevnica jednom advokatu iznosila je čak 1.000 DM).

Momir Bulatović je u vrijeme pred-sjednikovanja Crnom Gorom amne-stirao 23 lica koja su u toj zemlji bila osuđena u sličnom procesu i oni su dobili pristojne novčane nadokna-de.

„Započeti proces se nekako mora okončati da bi se ‘pokrio’ zatvor jer ova vlast neće da dā novča-nu odštetu niti ima argumena-ta da ih ponovo vrati u zatvor“ - kaže advokat Mehmed Hot. “Tragično je to što su ovi ljudi dove-deni u nezavidan položaj. Već tolike godine oni ne mogu da izvade uvje-renja da nisu pod krivičnom istra-gom, mada realno istraga i ne po-stoji. Ne mogu da nađu zaposlenje niti da izađu van granica Srbije“ - ri-ječi su advokata Ramiza Crnišanina. Politika je očigledno umiješala prste u ovaj proces kojeg je vlast nekada

sprovodila uz pompu, a danas se trudi da ga završi u tišini. U jednom našem razgovoru optuženi Zekirija Hajrović kaže: „To što sam preživio ne mogu i ne želim da zaboravim. Moja robija je pouka našem narodu. Nastavak ovog procesa mora raz-biti iluzije bošnjačkom narodu da se Srbija promijenila u odnosu na devedesete. Proces i način na koji se sprovodi dokaz je da Srbija nije izašla iz devedesetih, već da živi u tim godinama. Postojala je nada i entuzijazam koji je splasnuo brzo nakon atentata na premijera Đinđi-ća. Ali hoću nešto drugo da kažem: ako analizirate srpsku historiju, nije teško uočiti dvije političke struje koje su uvijek vodile bitku za pre-vlast - modernu i konzervativnu. Nažalost, moderna struja je tu bitku gotovo uvijek gubila; bila je slaba, nejaka i te ideje u Srbiji nisu nai-lazile na plodno tlo. Za razliku od modernista, konzervativci koji su Srbiju držali u ustajaloj nacionali-stičkoj baruštini, uvijek su odnosili pobjedu. Oni su dobijali mogućnost da definišu srpske historijske cilje-ve. Kakvi su oni bili? Vidjeli smo i tokom posljednjih dvadeset godina. Srbija se ne miri sa statusom Koso-va, ulazi u tuđe teritorije, remeti i destabilizuje Bosnu i Hercegovinu, ne prihvata crnogorsku državnu samostalnost, sanja 1918-tu... Ali, moramo reći da, nažalost, ovdje nije riječ samo o eliti; narod je konzer-vativan, neobrazovan, zatucan... A kakav je narod, takva mu je i elita“ - zaključuje Zekrija Hajrović.

NACIJA

Sulejman Ugljanin,prije bijega za Tursku

Sa jednog od ročista montiranog procesa

Ferid BULIć

40

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etDE JURE

Bošnjaci, vjekovima kroz historiju bivstvuju u različitim društvenim okvirima. Kao biće prakse čovjek je biće slobode, gdje se proklamu-je da nema slobode bez čovjeka, ni ljudkosti bez slobode. Pitanje slo-bode je sastavni dio pitanja o prak-si, pa saglasno tome i sastavni dio pitanja o čovjeku. Napokon poslije više zločina i genocida učinjenih prema Bošnjacima, javlja se nada na očuvanje i funkcionalno definisanje slobode svakog Bošnjaka. Breme slobode je teško i treba shvatiti da nesloboda nije smrtna opasnost, već ustvari, smrt čovjeka. Slobode i prava koji se odnose na čovjeka kao ljudsko biće, nje-gov integritet i dostojanstvo pri-je svega su ona prava i slobode u odnosima sa međunarodnim i institucijama koje se definišu kao okvirni djelokrug u definisanju statusa određene kategorije nacije. Pravo na jednakost i ravnopravnost podrazumijeva da su građani jed-naki u pravima i dužnostima i da imaju jednaku zaštitu pred držav-nim i međunarodnim organima bez

obzira na rasu, pol, jezik, naci-onalnu, vjersku

ili političku pripadnost, imovinsko stanje... Suština je da u društvu nema privilegija ni po kom osnovu, da su ljudi pred međunarodnim i nacionalnim zakonom jednaki. Pod jednakošću se podrazumeva da su ljudi jednaki u istim uslovima koje uređuju međunarodni i nacionalni okviri. Neprikosnovenost života predstavlja pravo na život, na lični integritet, na ljudsko dostojanstvo... Pravo na život čovjeka je elemen-tarno ljudsko pravo, dok je sloboda vlast nad samim sobom u svim po-trebama zasnovana na unutrašnjim i spoljašnjim nužnostima. Bošnjaci u poziciji dugotrajuće potlačeno-sti kroz insitucije koje su nužne u afirmaciji i definisanju statusnog okvira imaju šansu da promatraju i afirmišu nužnosti slobode. Slobod-no može biti samo djelovanje kojim čovjek mijenja svoj svijet i samog sebe gdje se odslikava sposobnost da prirodu očovječi i da na ljudski način participira u njenim blagoda-tima. U svakom slučaju moralna zasnovanost, demokratska, politič-ka, ljudska i opšta tradicionalna po-stojanost elemenata jedinstvenosti određenog naroda daje za rezultat poštovanje proklamovanih ljudskih

potreba i prava na ste-pen usklađenosti

u smislu kon-stitucije

orga-ni-

zovanja i definisanja statusa. Pro-storno – vremeska realnost donosi korjenite promjene u društvenoj os-novi sistema kako u procesu stva-ranja, tako i u postupku postojanja i definisanja mehanizama zaštite u načelu legaliteta i legitimiteta po-trebne društvene tolerancije. Opšte-prihvaćeni mehanizmi u kojima se definiše opšta kultura jedne zajed-nice koja čini jednu organizovanu društvenost jesu nacionalne insti-tucije. Bošnjačko nacionalno pitanje kroz prizmu postojanja krovnih in-stitucija kao što je Svjetski bošnjački kongres i drugih nacionalnih insti-tucija u savremenom kontekstu po-zicije i uloge Bošnjaka kao dijela po-rodice naroda, sa svim atributima posebnosti i specifičnosti, nužan je preduslov očuvanja njegove opstoj-nosti i razvoja. Najznačajniji doga-đaj u poslednjem periodu svakako da predstavlja osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa koji putem implentacije nacionalnog ustroj-stva i internacionalizacije prirodnih potreba Bošnjaka daje puni smisao Bošnjacima u zajednici međuna-rodnih integracija. Ruso je rekao da je sloboda samo izbor vlastitih okova. Sloboda čovjeka je nepri-kosnovena kao i opredeljenja koja su zagarantovana bez ikakvih re-zervi i ograničenja. Sloboda misli i opredeljenja znači oslobađanje od nasilno nametnutih stavova, gdje u punom kapacitetu u okvirima for-miranja društvene zajednice jednog naroda sa kontinuitetom postojanja Bošnjački korpus ima model za os-tvarenje prirodnih potreba i prava. Na tom putu samo organizovana umnost može otvoriti vrata sigur-nije i ljepše budućnosti, a to znači potpuno ostvarenje ljudskih i kodi-fikovanih prava u čitavom mozaiku međunarodnih konvencija ka cilju zajedničke savjesti i pravde kao što-žerne vrline

BOŠNJAČKO NACIONALNO PITANJE KROZ PRIZMU POSTOJANJA KROVNIH INSTITUCIJA KAO ŠTO JE SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRES I DRUGIH NACIONALNIH INSTITUCIJA U SAVREMENOM KONTEKSTU POZICIJE I ULOGE BOŠNJAKA KAO DIJELA PORODICE NARODA, SA SVIM ATRIBUTIMA POSEBNOSTI I SPECIFIČNOSTI, NUŽAN JE

PREDUSLOV OČUVANJA NJEGOVE OPSTOJNOSTI I RAZVOJA

BOŠNJAcI u DuHu SLOBODeO SLOBODI, PRAVIMA I INSTITUCIJAMA NARODA

Rejhan R. Kurtović

41

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

DE JURE

Jedno od osnovnih i fundamental-nih prava čovjeka je pravo na ispo-vijedanje vjere. Pravo na ispovijeda-nje vjere podrazumijeva niz prava, kao što su: pravo na vršenje vjerskih obreda, zabranu vjerske diskrimi-nacije, održavanje vjerske nastave, pravo izgradnje vjerskih objekata, pravo na zaštitu vjerskih objekata, pravo na osnivanje vjerskih obra-zovnih ustanova, pravo za finansi-ranje vjerskih službenika od strane države, pravo na osnivanje vjerskih područnih i regionalnih udruženja, pravo na autonomnost i samostal-nost u vršenju vjerskih poslova, od-vojenost vjere od države.Pravo na ispovijedanje vjere od davnina se garantuje na međuna-rodnom nivou. A od značaja za Sr-biju su odluke Berlinskog kongresa (1878.) o vjerskoj slobodi kojima joj je naloženo da poštuje vjerske slo-bode kao uslov za njeno priznanje. Povelja UN iz 1945. godine u članu 13 garantuje pravo na vjeroispovi-jest. Pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. u članu 27 garan-tuje pripadnicima manjinskih na-roda pravo na ispovijedanje svoje sopstvene vjere. Izuzetno značajan dokument u ovoj oblasti je Dekla-racija o pravima pripadnika nacio-nalnih ili etničkih, vjerskih i jezičkih manjina iz 1992. Već u svom pr-vom članu ističe se da države štite egzistenciju i nacionalni ili etnički, kulturni, vjerski i jezički identitet manjina na njihovim teritorijama i podstiču uslove za unaprjeđenje tog identiteta. Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina za-garantovano je pravo nacionalnim manjinama na ispovijedanje vjere. Države ugovornice se obavezuju da pored ostalih prava moraju po-štovati i pravo na ispovijedanje vje-re. Evropska konvencija za zaštitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda u članu 9 navodi da svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjerois-povijesti. Ovo pravo uključuje slo-bodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu čovjeka da, bilo sam ili zajedno s drugima, javno ili pri-vatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovjedi, običajima i obredom. Pored navedenih, na me-đunarodnom nivou postoje i drugi dokumenti koji regulišu ovo pravo.Pravo na ispovijedanje vjere tra-dicionalno je regulisano ustavima Jugoslavije. Sa raspadom SFRJ ovo pravo je regulisano i ustavima Srbi-je i Crne Gore i drugim zakonima. Ustavom Republike Srbije (čl. 43) garantuje se sloboda misli, savjesti, uvjerenja i vjeroispovijesti, pravo da se ostane pri svom uvjerenju ili vjeroispovijesti ili da se oni promije-ne prema sopstvenom izboru. Niko nije dužan da se izjašnjava o svo-jim vjerskim i drugim uvjerenjima. Predviđeno je i da je svako slobo-dan da ispoljava svoju vjeru ili ubje-đenje vjeroispovijedanja obavlja-njem vjerskih obreda, pohađanjem vjerske službe ili nastave, pojedi-načno ili u zajednici s drugima, kao i da privatno ili javno iznese svoja vjerska uvjerenja. Ovim Ustavom pripadnicima nacionalnih manjina u članu 79 garantuje se i pravo na čuvanje, njegovanje, razvijanje i jav-no izražavanje nacionalne, etničke, kulturne i vjerske posebnosti. Zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina Republike Sr-bije u nekoliko odredbi garantova-no je pravo pripadnika nacionalnih manjina na slobodu ispovijedanja vjere.Zakonom o crkvama i vjerskim za-jednicama u članu 1 garantovano je pravo na slobodu savjesti i vje-roispovijesti. Dalje, u članu 1 pred-viđeno je da sloboda vjeroispovije-sti obuhvata: slobodu da se ima ili nema, zadrži ili promijeni vjerois-povijest ili vjersko uvjerenje, od-nosno slobodu vjerovanja, slobodu ispovijedanja vjere u Boga; slobodu da se pojedinačno ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno, ispolja-va vjerovanje ili vjersko uvjerenje učestvovanjem u bogosluženju i obavljanjem vjerskih obreda, vjer-skom poukom i nastavom, njegova-

njem i razvijanjem vjerske tradicije; sloboda da se razvija i unapređuje vjerska prosvjeta i kultura. U članu 2 ovog zakona propisano je da niko ne smije biti podvrgnut prinudi koja bi mogla ugroziti slobodu vje-roispovijesti, niti smije biti prisiljen da se izjasni o svojoj vjeroispovije-sti i vjerskim uvjerenjima ili njiho-vom nepostojanju. Niko ne može biti uznemiravan, diskriminisan ili privilegovan zbog svojih vjerskih uvjerenja, pripadanja ili nepripada-nja vjerskoj zajednici, učestvovanja ili neučestvovanja u bogosluženju i vjerskim obredima i korištenja ili nekorištenja zajamčenih vjerskih sloboda i prava. Zakonom o državnim i drugim pra-znicima u članu 3 propisano je da, u dane državnih i vjerskih praznika koji se praznuju u Republici Srbiji, ne rade državni i drugi organi, pri-vredna društva i drugi oblici orga-nizovanja za obavljanje djelatnosti ili usluga, osim na Dan pobjede koji se praznuje radno. Posebnim vjer-skim zajednicama garantovani su i posebni vjerski praznici. U međunarodnom pravu i u unu-trašnjem zakonodavstvu Srbije pravo na ispovijedanje vjere široko je garantovano. Međutim, te zakon-ske garancije često puta ostaju samo na tom nivou, bez valjane i adekvat-ne primjene u praksi. Svjedoci smo svakodnevnog kršenja određenih vjerskih prava od strane samih dr-žavnih organa koji su zaduženi da vrše implementaciju i zaštitu istih. U narednom periodu srbijanske vlasti bi morale podrobnije da pri-đu rješavanju ovog problema, pri-je svega donošenjem djelotvornih i nediskriminirajućih zakonskih i podzakonskih akta koji bi izjed-načili sve vjerske zajednice i dale im ravnopravan status. Takođe, potrebno je podvrgnuti krivičnoj odgovornosti i kazniti sva ona lica koja su na bilo koji način učestvova-la u kršenju vjerskih prava, počevši od onih koji su vršili diskriminaci-ju sa nivoa vlasti, pa do onih koji su osnivali paravjerske tvorevine, koje su bitno ugrozile vjerska prava i sigurnost vjernika u državi Srbiji. Nepoštivanjem ovog prava, pošti-vanje svih drugih prava baca se u zasjenak.

PRAVO NA VJeRu

Danas je sve više onih koji smatra-ju da je svjetska finansijska kriza, čiji smo svjedoci, bila neminovna. Neposredni uzroci leže u kolapsu stambenog tržišta u specifičnom neoliberalnom modelu kapitaliz-ma. Zahvaljujući prije svega ne-kontroliranom davanju kredita onima za koje je bilo oči-gledno da neće moći da ih vrate, tzv. balon stambenog trži-šta je rastao, a sa njim i cije-ne nekretni-na. Očeku-jući da će cijene ne-kretnina nastaviti da rastu, banke su p o z a j -mljivale n o v a c g r a đ a -nima sko- r o bez ika-kvog obezbjeđenja. Zahvaljujući liberaliziranom finansijskom siste-mu u Americi i Britaniji, rizik za-jmova je “upakovan” u finansijske derivate tzv. Mortgage Backed Se-curity i prodavan na finansijskim tržištima širom svijeta šireći tako “zarazu” rizičnih zajmova. Kada socijalno najugroženiji nisu mogli više da otplaćuju zajmove, došlo je do pucanja cjenovnog balona. Bankroti su bili neminovna po-sljedica jer su banke pretovare-ne rizikom “zaraženih” kredita prestale da pozajmljuju novac, što je u međunarodnom finan-sijskom sistemu dovelo do pada likvidnosti.Period intenzivne liberalizacije tr-žišta od 1979. u Britaniji i 1981. u Americi rezultira stvaranjem am-bijenta za koncentraciju i ukrup-njavanje kapitala u multinacio-nalne korporacije. Pokazalo se da kada multinacionalne korporacije i međunarodne banke investiraju imaju cilj da pored zarade profita pokriju sopstveni rizik. Spoljašni rizici njihovih transakcija postaju problem obično poreskih obvezni-ka kroz državne subvencije. I upra-vo rast koncentracije kapitala koje su vlade ovih zemalja dozvolile u

posljednjih tridesetak godina je do-veo do situacije da bi bankrotiranje velikih banaka i korporacija dovelo do domino-efekta sa nezamislivim posljedicama po cijelu ekonomiju. Suočena sa takvom situacijom dr-žava ne može da dozvoli da velika banka propadne i naravno interve-nira subvencijama.Na taj način država postaje spasi-lac finansijskih institucija, koje su, naravno, u privatnom vlasništvu,

ali, očigledno je, i istovremeno nji-hov talac.

Još je Adam Smith bio siguran u po-gledu nesagle-divih posljedica nekontroliranog

tržišta “ukoliko drža -

va ne uloži napor da ih spriječi”, što bi trebalo da očeku-je svako “napredno i civilizirano društvo”.Čini se da je moderna država ovu bitku “naprednog i civliziranog društva” za sada izgubila. Zapadnjački pokušaji da se nađu izlazi iz krize i sada kao nekada u davnom Srednjem vijeku vode prema istočnim narodima i njiho-vim kulturama. Podsjetimo se da je Evropa svoju renesansu iznijela upravo na krilima naučnih dosti-gnuća ostvarenih u arapsko-islam-skom svijetu.

ARAPI NOSIOCI NAUKE I KULTUREPoznata je ali javnosti manje do-stupna činjenica da su djela arap-skih naučnika bila osnovna litera-tura na evropskim univerzitetima sve do kraja 17. stoljeća.Prisjetimo se da su mnogi mjerni instrumenti izumi arapskih na-učnika. Al-Hazin je konstruirao aparat za mjerenje težine tijela u vodi i vazduhu, Al-Bejruni apa-rat za dobijanje specifičnih težina mnogih minerala, tekućina i tijela koja se rastvaraju u vodi. Mjerili su vazdušni pritisak i znali da je tije-lo lakše u vazduhu nego na zemlji. Poznavali su sastav i građu atmos-fere, znali da je troposfera najniži i najgušći sloj gasovitog Zemljinog omotača.

Al-Idrizi, Al-Hazin, Al-Bej-runi i drugi arapski nauč-nici utvrdili su i odredili osnovne zakone gravitaci-

je znatno prije Njutna. Al-Hazin je u svom djelu

Mizan al-Hikmet poka-zao da jasno vlada od-nosima između brzine, težine i prostora. Al-Bejruni je precizno

odredio specifičnu teži-nu osamnaest metala koja

se ne razlikuju od savreme-nih proračuna.Arapi su nakon preuzimanja bro-jeva od Indijaca razvili svoj deci-malni sistem, umjesto do tada ra-širenog seksagezimalnog sistema. Al-Havarizmi je sistematizirao do tada razbacana znanja iz mate-matike i svojim djelom „Algebra i aritmetika“ postavio osnove ovih matematičkih disciplina. On je prvi prešao sa slova kojima se do tada računalo na upotrebu brojeva.Arapi su autori razlomačke crte i decimalnog zareza. Izvršili su snažan uticaj na postavljanje dife-rencijalnog i integralnog računa, te formiranje logaritamskih tablica. Postavili su zakone sabiranja pro-gresija, kvadrata i kubova, kao i osnove korjenovanja.Prisjetimo se također da se današ-nja medicina skoro i ne može zami-sliti bez dostignuća arapsko-islam-42

Zapadnjački pokušaji da se nađu izlazi iz krize i sada kao nekada u davnom Srednjem vijeku vode prema istočnim narodima i njihovim kulturama

KAMATA IPAK SPORNAre

vija

SAND

ŽAK

| 5.

janu

ar 2

013.

| b

r. 17

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Hazbija KAL

AČ

SVIJET NAUKE

43

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

skih naučnika. Imena Al-Razija i Ibn Sinaa (Avicena) su za medicinu nezaobilazna, ali i imena Ibne al-Hejsema, poznatog optičara, zatim Džabira ibn Hajjana, najpoznatijeg arapskog hemičara i mnogih drugih.

EVROPA NIJE NA VRIJEME PREPOZNALA VRIJEDNOSTI ISLAMA

Evropa je, kao lider zapadne civili-zacije, od muslimanskih naučnika uzela mnogo, ali mnogo i odbacila. Mnoga znanja kojim su raspolagali muslimani na vrhuncu svoje vla-davine Evropa nije prepoznala kao bitne. Ona je renesansom napravila selekciju naučnih vrijednosti dosti-gnutih od strane arapsko-islamskih naučnika na način što je sekularizi-rala arapsko-islamske naučne prin-cipe i spoznaje i po tom principu izvršila akceptiranje naučnih dosti-gnuća u sopstveni naučni sistem.Kao primaoci posljednje Božje obja-ve Arapi su čovječanstvu ponudili sistematizirane, ali i unaprijeđene naučne činjenice dostignute do tog vremena, utemeljene u posljednjoj Objavi na principima koji su primje-reni čovjekovoj prirodi, njegovom odnosu i potrebama čovjekove kore-lacije sa prirodom. Kada se danas osvrnemo na razvoj i upotrebu novca kroz historiju, vidjet ćemo da je Zapad značajno doprinio vulgarizaciji i ozakonjivanju zloupo-trebe funkcije novca. Odbijajući je-dan od osnovnih islamskih principa u poslovanju sa novcem - zabranu kamate, Evropa je kao lider civiliza-cijskog razvoja od kraja sedamna-estog stoljeća otvorila Pandorinu kutiju kojom će se generirati mnogi problem u savremenom svijetu.

DA LI JE NA POMOLU NOVI FINANSIJSKI POREDAK

Danas smo svjedoci da se mnoge evropske države veoma interesiraju za islamsko bankarstvo, koje se za-sniva na kreditiranju bez kamate. Da li je to znak da Evropa sada pokuša-va ispraviti davno napravljenu greš-ku, odnosno revidiranjem rezultata prevođenja arapsko-islamskih izvora na latinski, pa kasnije na evropske je-zike, izvršenih još u Srednjem vijeku, ponovnim čitanjem i izučavanjem arapsko-islamskih ekonomskih prin-cipa, nastoji iznaći rješenja za nastalu sistemsku grešku u svjetskom finan-sijskom poretku.Ozakonjivanjem pozajmljivanja nov-ca uz kamatu svijet je pokrenut iz čo-vjeku primjerenog, lagahnog hoda, u trk do besvijesti. Do “hvatanja” i sa-mog vremena u novcu.Mnogobrojni primjeri preraspodjele bogatstva uz primjenu pozajmljiva-nja novca uz kamatu pokazuju na koji način u transakcijama pozajmlji-vanja novca učestvuju i oni koji for-malno ne učestvuju, odnosno, na koji način država kao nosilac monetarne vlasti preko “zainteresiranih” pojedi-naca stupa u dužničko-povjerilačke odnose i sa onima koji nisu zaintere-sirani za pozajmljivanje.Na globalnom planu, mehanizmi po-zajmljivanja novca uz kamatu postali su najznačajnije sredstvo preraspo-djele bogatstva i moći u svijetu. Veli-čina i snaga države, njena ideologija, diplomatska umješnost, vojska i nao-ružanje, njeno materijalno bogatstvo i mnogi drugi faktori opredjeljuju i njenu monetarnu politiku štampanja novca u količinama kojim se on kori-sti kao ekvivalent nacionalnih doba-ra za normalnu razmjenu, ali istovre-

meno i ekvivalent njihove moći koja emanira u višku novca kojim se uz kamatu zgrće ekstra bogatstvo “do-brovoljnim” zaduživanjem manjih i slabijih, naroda i država.Monetarna vlast jedne države, pot-pomognuta ostalim državnim funk-cijama preko kamatnih mehanizama, postala je na taj način moćno, legalno sredstvo u općoj trci za zgrtanje bla-ga, sticanja moći i dominacije u sa-vremenom svijetu.Kamata u mehanizmima pozaj-mljivanja novca ima “zadatak” da proizvede zainteresiranost za po-zajmljivanje (kamata=interes), da pozajmljivanje postane poželjna i masovna pojava, a ne krajnja nužda, nešto od čega se ljudi ustežu i stide. Kamata, svojom prirodom interesa, konačno, razvija potrošnju nauštrb štednje, potrošačko nauštrb štedlji-vog društva, stvarajući osjećaj stal-nog manjka za novcem i potrebu za njegovim štampanjem iznad realnih potreba kao uslužno-robnog ekviva-lenta. Postoji čitav niz razloga zbog kojih se novac sa kamatom može smatrati otvorenim naučnim pitanjem, a jed-no je od prvih je da li je moguća kon-trola tržišta o kojoj je govorio Adam Smith uz postojanje kamate i bankar-skog sistema kakav dominira danas u svijetu.Da li će učinjeni „napor države“ u vidu uvođenja nekih „novih“ finan-sijskih institucija, koje posluju bez kamate, uspjeti „da spriječi“ razor-no dejstvo „oslobođene“ kamate i tako doprinijeti da se stvore uslovi za neko novo „napredno i civilizirano društvo“?(TEKST JE PRVI PUT OBJAVLJEN U “BOŠNJAČKIM NOVI-

NAMA” BR.15, JUNA 2009.)

SVIJET NAUKE

TRGOKEmOt r a d e t r a n s p o r t a n d m o r e

K u ć a z a V a š u K u ć uwww.trgokemo.comDubrovačka bb

phone/fax: + 381 20.360.181email: [email protected]

Trg Isa-bega IshakovićaNovi Pazar

020/337-870

DuHOVNI RAZVOJ LIČNOSTI

ULOGA I ZNAČAJ VJERONAUKE (V)

Vjeronauka je vraćena u školu jer je iz nje u prošlom sistemu protje-rana. Sloboda vjerovanja i njegovog manifestiranja jedno je od temeljnih ljudskih prava i država je dužna da to pravo obezbijedi svim svojim građanima. Naravno, to nikako ne znači da to isto pravo treba ostva-riti na štetu drugih vjerskih zajed-nica i idejnih svjetonazora. Svako bi trebao da ima pravo propovijedati svoje vjersko i idejno ubjeđenje, pod uslovom da ono ne ugrožava pravo drugoga.Presudan značaj u odgoju djece ima porodica koja je danas gotovo do temelja narušena. Briga islama o djetetu, u okviru porodice, počinje mnogo prije rođenja, ne samo u vri-jeme trudnoće, nego mnogo dalje, počinje u vrijeme kad je otac birao ko će biti majka njegovom djetetu, kad se prilikom izbora supruge, tj. majke djeteta, paziteljice i odgaja-teljice djece, rukovodio islamskim standardima, budući da oni zahtije-vaju biranje onih koje imaju čvrstu vjeru i dobar odgoj. Porodica ima najveći utjecaj na dijete, jer ga ona oblikuje i odgaja. U školi se taj od-goj nadograđuje dodatnim sadrža-jima kao što je vjeronauka. Proble-mi današnjeg stanja društva mogu se locirati i u odnosima roditelja i djece, kao i u odnosima roditelja spram nastavnika, te u odnosima učenika spram nastavnika. Rodite-lji često nastavnike doživljavaju kao neprijatelje svoje djece, obezvrjeđu-ju njihov autoritet, a to nije dobro.Islamska vjeronauka je predmet koji ima svoje mjesto i nezamjenji-vu ulogu u odgojno-obrazovnom procesu. Vjeronauka u državnim školama od izuzetnog je značaja za odgojno-obrazovni proces jer ovaj predmet posebno težište usmjerava na kvalitet odgoja i kod učenika ra-zvija kriterij vrjednovanja onoga s čime će se susretati kroz život. Ovo je od izuzetnog značaja za vrijeme u kojem živimo obzirom na sve izra-ženije širenje teških poroka čije su žrtve najčešće mlade generacije. Za uspješnu borbu protiv sve snažni-jeg nadiranja mnogobrojnih pošasti savremenog doba potrebno je osna-žiti vjeronauku i učiniti je efikasni-jom.Islamska vjeronauka je veoma važ-na i nije predmet za koji je potrebno

samo usvojiti informacije jer ona nema samo obrazovnu funkciju. Njena uloga je da odgaja dušu dje-ce, da ih oplemenjuje. Vjeronauka to velikim dijelom čini. Ona se djeci ne nameće već kroz ispravan način predavanja te čiste duše je zavole. U tom procesu potrebno je pobu-diti duhovnu stranu djeteta koja ga upotpunjuje. Vjeronauka ne sadrži ništa loše u sebi, naprotiv - njome se promovišu univerzalne ljudske vrijednosti. Djeca žele živjeti u vjeri, ali u nedostatku autoriteta i isprav-nog usmjerenja ona lutaju.Nije tako daleko vrijeme koje pam-te stariji kad je bilo zabranjeno uči-ti o vjeri i moralu, ne samo u školi, već i u mektebu. Takođe, oni pamte kad je bilo zabranjeno spominjati Boga dž.š. Danas u jednom dijelu javnosti vjeronauka se osporava u vaspitno-obrazovnom procesu djece i mladih i tretira se kao su-višan školski predmet. Navode se razlozi da su djeca preopterećena, da je previše časova, da je religija u sukobu sa naukom, da vjeronauka vodi podvajanju djece po vjerskoj i nacionalnoj osnovi i druge slične neosnovane kritike, koje ne odgo-varaju činjeničnom stanju i koje nemaju nikakvog naučnog, niti lo-gičkog utemeljenja. Bar do sada nije urađena niti jedna ozbiljnija studija o opravdanosti takvih tvrdnji. Ta-kvoj atmosferi u dobroj mjeri dopri-nose i pojedini neposredni učesnici u vaspitno-obrazovnom procesu inspirisani vremenom ateizma. Vje-rovatno još uvijek postoji jedan broj onih koji gaje komunističko-atei-stički svjetonazor transformisan u modernistički neoliberalizam oslo-bođen svega što ima veze s iskre-nim vjerovanjem u Boga. Vrijeme jednoumlja je prošlo, kad su svi mo-rali isto misliti, govoriti i raditi, pa makar to bilo i neispravno. Danas je vrijeme demokratije, ljudskih prava i sloboda! Međutim, pojedinci i gru-pe opet hoće da gospodare ljudima, da govore «u ime naroda», kao što su to i njihovi prethodnici radili. Oni su programirani za neko drugo vrijeme, u kojem se pojam slobode mjerio snagom animoziteta prema vjeri. Oni bi htjeli nekako da vrate ta vremena, da vjeru ponovo izolu-ju od javnosti kao, tobože, privatnu stvar čovjeka, a nevjeru, ateizam i sve što s tim ide ponovo proglase

«općim dobrom». Neki deklarativno poštuju vjerska ubjeđenja i nisu protiv vjeronauke, ali je treba smjestiti «tamo gdje joj je mjesto» (u kuću, u džamiju, u cr-kvu), kako oni kažu, koje su joj oni, ili njihovi idejni istomišljenici, svo-jevremeno odredili i iz tih okvira nema izlaska. Međutim, vjeronauka ne može živjeti samo u kući, mek-tebu, džamiji ili učionici, ona živi svugdje. Ukoliko vjeronauka bude živjela samo između četiri zida i tamo se bude smještala nećemo osjetiti napredak, jer neće polučiti rezultate i efekte koji se od nje oče-kuju i koji se u njoj nalaze. Naravno, vjeronauka je preživjela prije svega u ljudskim srcima i dušama, a onda i u kućama, džamijama i mektebi-ma i u takvim okolnostima postigla određene rezultate, ali joj treba dati punu priliku da svoje efekte pokaže i u školskim klupama. Zagovara-nje bilo kakve alternative vjerona-uci kao što je to do sada bilo kroz predmet građansko vaspitanje, ili kao što se mogu čuti prijedlozi da to bude kultura religija, koja s pot-puno drugačijeg aspekta sagledava islam, nije rješenje, već svjesno od-bacivanje pozitivne energije koju sadrži i nudi vjera, a samim tim i islamska vjeronauka.Napominjemo da je vjeronauka izborni, a ne obavezni predmet u školama, a to znači da je vjeronauka ostavljena na volju ili nevolju djeci i roditeljima. Treba, međutim, istaći da je vjeronauka, iako u dobrovolj-nom, obavezno-izbornom statusu, na žalost onih koji su mislili da će je, upravo, to degradirati, doživjela veliku afirmaciju. O tome govore brojni pokazatelji, ali to primjećuju i mnogi ljudi koji realno sagledava-ju njenu ulogu i značaj u odgojno-obrazovnom procesu. Vjeroučitelji i roditelji djecu ne uvlače na silu u školske klupe na časove vjerona-uke. Broj, odnosno procenat djece koja pohađaju islamsku vjeronau-ku je argument koji govori u prilog opravdanosti religijskog obrazova-nja u školama. Primjera radi, prema našoj evi-denciji islamsku vjeronauku u os-novnim školama, u multietničkim sredinama kao što je Priboj, gdje je većinski pravoslavni živalj, pohađa preko 75% učenika Bošnjaka, a u

Enes-ef. SVR

AKA

44

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etISLAMIJET

45

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etNovom Pazaru, gdje je većinski mu-slimanski živalj, procenat polaznika islamske vjeronauke je preko 90%., dok je u srednjim školama ovaj pro-cenat nešto manji. Takođe, prezenti-ran je veliki broj stručnih i naučnih radova, kako na maternjem, tako i na drugim jezicima u cijeloj demo-kratskoj Evropi, koji nedvosmisleno potvrđuju blagotvoran utjecaj vjero-nauke na psihu i intelektualni razvoj učenika, kao i ostale komponente koje ga čine svestranom ličnosti. Svakako, ovi podaci treba da oba-vezuju svaku savjesnu i odgovornu državu da radi na unaprjeđenju vje-ronaučnog, tj. moralnog odgoja djece kako bi se smanjila upotreba droge i alkohola u školama i kako bi se isko-rijenila maloljetna delikvencija koja se u zadnje vrijeme rapidno širi svu-da oko nas. Dakle, bolest je prisutna i u školama, a mi nudimo lijek koji je neophodno potreban za našu i dušu naše djece. Društvo, država, sa svim svojim materijalnim mogućnostima, treba biti na usluzi djeci u sadašnjosti da bi osigurala budućnost koju pred-stavljaju upravo djeca. Ovu dužnost ne diktira nikakav zakon, niti ga nameće neka vlast, u mjeri u kojoj ga diktiraju urođeni osjećaji ljudi od kojih se društvo sastoji. Država, ma koja bila, nema pravo kršiti naše prirodno pravo na odgoj naše djece prema našim vjerskim i moralnim uvjerenjima. To nam se garantuje svim međunarodnim konvencijama o slobodi vjere i slobodi savjesti. To je potvrđeno i u Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama u R. Srbiji (Član 1) i Uredbom o organizova-nju i ostvarivanju vjerske nastave u osnovnoj i srednjoj školi (Član 4).Međutim, jedan čas sedmično vjero-nauke je skoro zanemarljiv, odnosno nedovoljan. Svi koji rade u školi vrlo dobro znaju koliko se može uraditi za jedan čas, a pogotovo imajući u vidu da slijedeći dolazi naredne sed-mice. Svakako to vrlo dobro znaju i kreatori školskog sistema koji na taj način upućuju jasnu poruku rodite-ljima, djeci, vjeroučiteljima, vjerskim zajednicama i javnosti šta misle o vje-ronauci i koliko im je stalo da proje-

kat vjeronauke uspije. Iako se islam-ska vjeronauka u školi realizuje samo jedan čas sedmično, uspjela je oprav-dati ukazano povjerenje i iskoristiti šansu i priliku koja nam se pružila.Islamska vjeronauka obrađuje njena temeljna načela, propise, norme po-našanja, etiku, historiju, zakonitosti u prirodi i društvu, Božju egzistenci-ju, ovosvjetsku prolaznost i ahiretsku vječnost. Vjeronauka ulijeva učeniku povjerenje, hrabri ga da ustraje, uz Allahovu dž.š pomoć, pred tegoba-ma koje ga mogu zadesiti u životu, razvija lijepe i plemenite osjećaje, od-vraća učenika od onoga što je ružno (haram) i podstiče ga na dobro i ple-menito. Vjeronauka, tako, u sprezi sa ostalim disciplinama koje se izučava-ju u školi, aktivno djeluje na formi-ranje kompletne ličnosti, neophodne svakom društvu. Vjeronauku, zatim, predaju učitelji i nastavnici koji su za to školovani i koji, također, u sebi nose sve lijepo i plemenito što baštini vjeronauka. Oni svojim lijepim primjerom, kako u učionici tako i van nje, utiču na moral i ponašanje učenika, na njihov odnos prema školi, roditeljima, zajednici u cjelini. Vjeronauka je, uz to, najefi-kasnija zaštita učenikove ličnosti od svih poroka koji vrebaju mlade ljude, kojima se oni teško mogu oduprijeti bez snage volje koju im jedino vjera

može usaditi.Škola je u praksi zanemarila odgojne zadatke dajući prednost obrazovanju reduciranom na školovanje. Danas mnogi pedagozi, ali i roditelji, na-žalost, odašilju upitne i kontradik-torne poruke mladima dovodeći ih u rascjep između mišljenja, stavova i djela. Škola se danas sa svih stra-na sputava i vežu joj se ruke, djeci i mladima ruše se autoriteti. U pret-hodnom vremenu postojale su oso-be uzori, sa svim moralnim i etičkim kvalitetima s kojima se mladi čovjek mogao identificirati. Danas takve osobe nisu u trendu. Mladi se identi-ficiraju s osobama koje njeguju upit-ne moralne i etičke kvalitete i koje im, nažalost, imponiraju. Na taj način se gradi nova platforma vrijednosti kojoj je polazište materijalno. Puno se govori o brizi za djecu i mla-đe i priča kako su oni naša buduć-nost, a ustvari se ništa konkretno ne radi za njihovo dobro. Pod utjecajem savremenih tehnologija i globalizaci-je mladi su postali moderni nomadi koji olahko kidaju veze s našom tra-dicijom. Pa i kada zalutaju, vrata re-ligije i vjere mladima trebaju uvijek biti otvorena. Ne smijemo ih kritizi-ranjem gurati u ambis nego im mora-mo stalno pružati ruku pomoći.Stoga, upućujemo poziv roditelji-ma da ne odustaju od svog prava i obaveze na vjeronauku u školama. Pozivamo roditelje da se angažuju u ostvarivanju prava na veći broj časo-va vjeronauke u školama što bi vo-dilo njenom kvalitetnijem izvođenju i boljim ishodima. Takođe, roditelji treba da traže da vjeronauka bude re-dovni školski predmet, da se u školi poboljšaju uvjeti za vjeronaučnu na-stavu, te da škola bude mjesto gdje će se djeca učiti moralu koji će ih spasiti od droge, alkohola i drugih opasnih poroka. Pozivamo roditelje da ne iz-gube najbolji dar ovoga svijeta, a to su djeca.

ISLAMIJET

UVODVakufe po njihovoj pravnoj naravi možemo svrstati u vjerske zaduž-bine koje su se na našem podne-blju počele osnivati u 15. stoljeću. Uprkos svojoj važnosti sa pravnog aspekta za naše podneblje, rijetki su autori koji su se upuštali u izu-čavanje ove tematike. Sve što je napisano potiče iz krugova Islam-ske zajednice. Jedan od razloga ove praznine je i strahovita presija državnog sistema koja je usmjere-na na podrivanje vakufa.

ŠERIJATSKO ODREđENJE VAKUFAU Šerijatu vakuf označava zaduž-binu u ime Allaha dž.š., odnosno izuzimanje predmeta iz svoje imo-vine i davanje na Allahovom putu, sve dok je svijeta i vijeka. Najstari-ji vakuf je, svakako, Ka’ba, koju je izgradio Ibrahim a.s., po čemu je ovaj veliki Allahov poslanik po-znat kao prvi pravi vakif. Čak se smatra prvim direktnim osniva-čem institucije vakufa. Ibrahimov a.s. vakuf služi: duhovnom, vjer-skom, prosvjetnom, socijalnom i

svakom drugom životu svih mu-slimana svijeta u svim vremeni-ma. Ova šerijatsko-pravna insti-tucija svoje uporište i legitimitet crpi iz etičkih smjernica Kur’ana, Poslanikovog a.s. sunneta, tradi-cije i konsenzusa prve generacije muslimana. Vakuf se u Kur`anu spominje samo posredno:

„Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili Allah će sigurno za to znati.“ (Alu Imran, 92.)

Sandžak svoj civilizacijski i kulturni napredak duguje vakifima i ljudima koju su svojim hajratima, vakufima i potporama pomogli školstvo, učenost, kulturu, socijalni, humanitarni i ekonomski razvoj

uLOGA VAKufA u OČuVANJu IDeNTITeTA

BOŠNJAKAAlmir PRAM

ENKO

VIć

46

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etISLAMIJET

47

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Vakuf je utemeljen neposredno na sunnetu Muhammeda a.s. Mu-hammed a.s. je i sam uvakufio svo-ju zemlju u Medini, i ne samo to već svu svoju ostavštinu nakon svoje smrti, izuzev onog što je bilo po-trebno njegovoj porodici za opskr-bu. Ebu Hurejre prenosi da je Alla-hov Poslanik a.s. rekao:

„Neka se mojim nasljednicima ne dijeli ni jedan dinar (od moje zao-stavštine). Ono što ostane poslije mene je vakuf, izuzimajući opskr-bu mojih žena i zaradu službenika moga vakufa.“ (Buharija)

Mnogi ashabi slijedili su praksu Muhammeda a.s. i njegovu prepo-ruku, tako da je za vrijeme njegovog života osnovano više vakufa, a na-kon njegove smrti to je nastavljeno. Tradicija govori da je Omer r.a. prvi od ashaba osnovao vakuf. Naime, Omer r.a. je upitao Muhammeda a.s., nakon objave citiranog ajeta iz sure Alu Imran, šta da radi sa svo-jom najboljom zemljom u Medini, a da stekne Allahovo zadovoljstvo. Muhammed a.s. je sugerirao Ome-ru r.a. da, ako hoće, izuzme zemlju iz svog vlasništva te da odredi da se prihod dijeli kao milostinja siro-mašnim, bližnjoj rodbini, robovima za otkup i putnicima koji na putu osiromaše, ako se svojim kućama ne mogu vratiti.

Imam Šafija je rekao: „Ljudi koji su živjeli u predislamsko doba, koliko je meni poznato, nisu davali ni kuće ni zemljište za opće dobro, nego su to učinili pripadnici islama.“ Spo-minje se da je imam Šafija govorio da ne postoji nijedna pouzdana predaja o postojanju vakufa kod predislamskih Arapa. Na osnovu citiranog mišljenja moglo bi se za-ključiti da vakuf kao institucija, u njegovom punom značenju, nije bio poznat u narodima koji su ži-vjeli prije pojave islama. Međutim, islamska ulema kaže da imam Šafija ovime nije negirao postojanje povi-jesno sličnih institucija, već je ospo-rio postojanje zadužbina osnovanih radi približavanju Allahu i činjenju općeg dobra, jer predislamske za-dužbine su nastajale primarno radi hvalisanja.

VAKUF – SASTAVNI DIO ISLAMSKE DOKTRINE

Islam, kao posljednja Allahova objava upućena cijelom ljudskom rodu za sva vremena i prostore u

budućnosti, sadrži smjernice za osnovne zadatke čovjeka na ovom svijetu: čistu i iskrenu vjeru u Alla-ha i etičko ponašanje, kao i uvjete za trajnu sreću. Kur’an redovno povezuje iman i ihsan - vjeru i do-bročinstvo, do te mjere da je prava vjera neodvojiva od moralnih vri-jednosti. U tome smislu se i u Še-rijatu, kao praktičnom dijelu vjere, pokornost Allahu očituje kroz dva dijela: ibadet šahsijje i ibadet malijje (osobni i imovinski ibadet).

Druga bitna doktrina, koju sve više ističu savremeni islamolozi, jeste: islam svojim principima i metoda-ma najprije nastoji mijenjati čovje-ka, među ostalim i u etičko biće, da bi takvi ljudi mogli činiti viši tip sretnog društva. Bez preporoda po-jedinca nema dubljih promjena niti u ponašanju skupine. Otuda se i sa-držaj Objave u mekanskom periodu usmjerava na mijenjanje mušrika u vjernike, da bi tako izgrađena, ma-kar i mala, skupina mogla u me-dinskom periodu primati socijalne i ekonomske norme Kur’ana radi izgradnje nove zajednice.

Kriterij razvijenosti u modernim društvima mjeri se, između ostalog, i mogućnošću da se mobiliziraju svi raspoloživi potencijali u zajednici. Dobrovoljni rad i donacije u novcu i naturi preko vakufa doprinose so-cijalnom razvoju.

Mnogi učenjaci, tumačeći poznati ajet o prvim ashabima kao najboljoj generaciji koja je ikada postojala, nemaju drugo objašnjenje za nagli, ne samo ekonomski, već i kulturni i duhovno-etički preporod, već da je to bila posljedica dosljedne pri-mjene odredaba Kur’ana u praksi, koje mi nazivamo imanski i islam-ski šarti. Tako je nastala nova kul-tura koja je u sebi nosila duboki humanizam i razvoj brige za na-uku, prosvjetu i socijalnu zaštitu. Najprije pojedinačno, a kasnije or-ganizirano dobročinstvo, u kome vakuf ima posebnu ulogu, otvorilo je čovječanstvu nove vidike, pa su mnogi narodi tražili da islam što prije dođe u njihova područja ogre-zla u brutalnostima vlasničkog i feudalnog društva. Ti ciljevi bijahu mnogobrojni i veoma različiti, od čisto vjerskih, do krajnje društve-no-socijalnih. Zavještati se, dakle, može u razne korisne svrhe, a va-kuf je uvijek bio jedan oblik poseb-no dobrotvorne djelatnosti. Tako su se vakufi osnivali za podizanje i održavanje džamija, mekteba i

medresa, za podizanje i održavanje biblioteka, banja, česama, svratišta i kuhinja za putnike, siromašne ljude i siromašne učenike, za izgradnju i održavanje mostova i puteva itd. Očigledno je da je vakuf bio temelj funkcionisanja života muslimana. Stoga, muslimani su, slobodno mo-žemo reći, opstali i napredovali is-ključivo zahvaljujući vakufu. Osim toga, uvakufljenjem, podsticanjem na uvakufljenje razvija se kultura davanja. Time se jača odgovornost muslimana za probleme drugih muslimana u društvu, a to je sušti-na islama i imana.

Privlačnost vakufa trajnim osigu-ravanjem dobrobiti zajednici i va-kifu djelovala je privlačno, pa su iz stoljeća u stoljeće nastala utrkiva-nja. Izgradnja objekata za vjerske, prosvjetne i opće društvene potre-be posljedica su uvakufljenja, ali i odraz velike kulture i religiozne svijesti pojedinaca i masa. Ustano-ve i gradovi su nastali zahvaljujući vakufu. U tom smislu interesantan je seminar koji je UNESCO održao o vakufu na Oxfordu 1976. godine. Islamski život u prvim stoljećima bio je ispunjen odricanjima jer su vjernici shvatili da vjera nije riječ, već odlučnost da se na Allahovom putu daruju materijalna dobra za koja su ljudi tako privrženi. Vakifi su mislili ne samo na sebe i sevab koji ih očekuje na oba svijeta, već i na svoje sugrađane i svoju zajed-nicu koju su željeli vidjeti bogatom ustanovama. U žiži islamske misli stalno je bilo prisutno dobročinstvo prema drugima koje je obogatilo islamsku kulturu, za razliku od po-trošačkog društva današnjice, gdje su materijalna dobra osnovna pre-okupacija građana radi višeg stan-darda i lakšeg života.

Općenito, najviše hajrata u povije-sti muslimana vezano je za vakuf. Zapravo, ukupni napredak umme-ta je organski vezan za vakuf. I da-nas, napredovanje muslimana na vjerskom, socijalnom, naučnom i mnogim drugim poljima uveliko je naslonjeno na vakuf. Imajući dvoj-nu ulogu - ekonomsku i socijalnu - vakuf se može tretirati i kao dio vjerske doktrine, ali i kao dio islam-skog prava. Vakuf služi kao svoje-vrsni poticaj za istinsko ispunjenje vjerske obaveze prema Stvoritelju i ljudima putem odricanja materijal-nih dobara za uzvišene opće ciljeve.

ISLAMIJET

Stara poslovica kaže: „Još malo i zaboravit ćeš na sve, još malo i sve će zaboraviti na tebe.“ Ovo bi trebalo da znači da ako čovjek zaboravi na nešto, onda će i to nešto vremenom zabora-

viti njega i tako postati tuđe. Ovo bi se moglo odno-siti i na nas Bošnjake širom Sandžaka, a posebno na

Boš-njake južnog dijela San-džaka, koji se sve više okreću prema Podgorici, a sve manje pre-ma Novom Pazaru ili Sarajevu. Ako zabora-vimo na svoj vatan, koji nam je ostao kao emanet od naših djedova, ako zaboravimo na to svoje malo parče zemlje, ubrzo ćemo pasti u iskušenje poput pojedinih naroda o čijim pravima danas cio svi-jet govori, a uprkos tome vidimo u kakvom su halu i pored svekolike brige Evrope i svijeta.

Život Bošnjaka bez vatana je poput života ptice koja ima nebo da po njemu leti, a nema sigurno mjesto da na njega sleti, da se odmori i pripre-mi za novi let. Sandžak je kroz historiju, za vrijeme Osmanlija, bio osoben po povije-snim, geografskim, privrednim, etničkim i drugim specifičnostima. Najveći po broju stanovnika, ujedno administrativni, duhov-ni, obrazovni i kulturni centar Sandžaka, bio je i ostao grad Novi Pazar. Sandžak, koji se danas prostire na više država, primjenom sile od jačih komšija, kraden nam je malo pomalo, uz stalnu prisilu da ga zaboravimo i izbrišemo iz našeg sjećanja.

Mi Bošnjaci Sandžaka smo narod koji je najviše pro-

patio i nad kojim je počinjeno najviše genocida među svim narodima Balkana, ali uprkos tome ovaj narod nikada nije težio osveti i to je ono što ga krasi. Uz za-hvalnost Allahu da nas je tako lijepim osobinama ob-dario, trebamo znati i nikako sa uma ne skidati da se prošlost ponavlja onima koji je zaboravljaju. Sva-

ki Bošnjak treba znati i svojoj djeci stalno i uporno ponavljati da je Sandžak naša bašča,

a mi njeni cvjetovi, te da ako mi ne budemo sahibije našoj bašči, onda će ona postati haliluk da svakakva čiz-ma može ući i gaziti njene cvjetove.

Poslije vjere jedina vrijedna istina koju imamo je upravo Sandžak,

i kao što nam je važno držati

našu vje-ru, naš

din i

iman, važno je i boriti

se da sačuvamo i naš Sandžak, i nikako ne

smijemo prihvatiti i pomiriti se sa tim da nam ga otmu, otuđe, da nas

istjeraju, rasele... Ako mi zabora-vimo naš Sandžak onda će i on za-boraviti nas, isto kao što se zabora-vilo onih 150 Sandžaka za vrijeme

Osmanlija koji su postojali, a koji se sada rijetko kada spomenu. Ovo

nam jasno ukazuje da onog dana kada se svjesno ili nesvjesno odreknemo

ili zaboravimo na naš kućni prag, naš toprak, naš voljeni Sandžak, to će biti posljednji slobodan

dan u našim životima.

SANDŽAK Je BAŠČA, A MI NJeNI cVJeTOVI

Edib ŠALJIć

48

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etESEJ

MIT O ČOJSTVu ILI NAcIJA SA GReŠKOM

Almir PLJAKIć

49

TABIRENJA

Da crnogorski mit o čoj-stvu počiva na staklenim nogama potvrđuju broj-ne činjenice iz prošlosti.

Postoje brojni dokazi o čestom cr-nogorskom četovanju, tj. otimanju stoke po “turskoj” Hercegovini. Ne samo da su crnogorski „izgredni-ci“ činili štetu Turcima kao „vječi-tom krvniku“, nego su ove pojave česte i između sebe do mjere da se prije mogu smatrati normalnim, uobičajenim ponašanjem, nego pojedinačnim izgredništvom. Če-sta su ubistva zbog međa, ispaša, podjela plijena, kada komšija ubija komšiju, brat brata, plemenik ple-menika... Ako su komšijsko-rođač-ka ubistva bila veoma česta pojava, postavlja se pitanje o kakvom je tu čojstvu riječ, odnosno prema kome su tadašnji Crnogorci bili „čoečni“ ako nisu prema onima uz koje i sa kojima žive? Znači, Crnogorci su skoro masovno upražnjavali oti-manje tuđih dobara, pa su njihove porodice živjele od lopovskog pli-jena, kao glavne “privredne” dje-latnosti. Da li otimači tuđih dobara imaju osobine čojstva? Za njih je to bila hrabrost, iskazivanje i do-kazivanje plemstva sa vunenim lentama, prepričavano junaštvo iz bitaka sa turskim čobanima i čojstvo kojim se diče ovcekradice. Naravno, u kasnijem prepravlja-nju historije, izgrađen je mit o tzv. crnogorskom čojstvu, o kojem se u novije vrijeme sa ponosom piše i priča. Istina je tako zatrpana mi-tom uprkos brojnim povijesnim činjenicama o narodu koji je svoju historiju gradio na krađi, otimanju, ubijanju, progonstvu, zločinima, pa kasnije i genocidu...?

Ulazak Crne Gore u Balkanski rat nije počivao samo na pogrešnoj procjeni, kako se to danas interpre-

tira, već i na neute-meljenoj koncepciji ratnih doktrina i ci-ljeva. Ako je u Ve-ljem ratu (1876-78) Crna Gora željela da oslobodi svoju braću „po vjeri“,

pravo je pitanje koga to Crna Gora želi da oslobodi? Istina je da su oslobađali Bošnjake (musli-mane) od turske vlasti! Na prosto-ru koji je bio predmetom crnogor-skih aspiracija 1876. godine živjelo je oko 80% pravoslavaca, dok je u oblastima Sandžaka, kojeg je 1912. godine Crna Gora krenula da oslo-bađa, živjelo preko 80% Bošnjaka, kao i značajan broj Albanaca. Pro-sto je nevjerovatno da kralj Nikola nije uviđao tu razliku... Crna Gora je prije Berlinskog kongresa imala oko 140.000 stanovnika, a poslije Balkanskih ratova skoro 500.000 stanovnika. Otprilike, trebalo je skrojiti 350.000 crnogorskih kapa, i to da budu potaman. Sve to ukazu-je da su u Crnoj Gori 1913. godine Crnogorci bili ubjedljiva manjina, pa su pohitali onako „čoečno“ da isprave grešku - krenuli su u palje-nje, pljačku, progon i masovna ubi-stva, nasilna pokrštavanja, etničku izmjenu strukture stanovništva, jednom riječju, genocid.

Prostor Sandžaka kojeg je Crna Gora okupirala Bošnjaci i Albanci nisu doživljavali kao svoju državu. Takva njihova percepcija prema dr-

žavi bila je logična i historijski ute-meljena, jer se zna da 1913. godine sa desne strane Tare nije postoja-la Crna Gora. U tom dijelu Sandža-ka bilo je oko 50.000 pravoslavaca (Srba), koji, istina, Crnu Goru nisu osjećali kao neprijateljsku državu, ali ni kao „sasvim“ svoju, ali su i oni objeručke pomogli svojoj braći u nasilnom pokrštavanju Bošnjaka (Plav i Gusinje) i kao u ostalim ge-nocidnim radnjama prema Bošnja-cima imali ulogu dželata.

Vidimo iz priloženog da je Crna Gora u Balkanski rat ušla sa aspi-racijama zauzimanja jednog dijela Sandžaka gdje je trebalo izmijeni-ti demografsku sliku tog prostora, i to onako čojski... Na čelu Crne Gore stajao je „junak“ tih plemena, njihov kralj, Nikola...

O kakvom učenjaku, pjesniku i ju-naku je riječ može se vidjeti na broj-nim primjerima, a jedan od njih je i zapis na koricama Kur’ana Časnog, uzetog u Vučjem dolu (1876), gdje u riječi posvećenoj grofici Bludo-voj, kralj Nikola kaže sljedeće: „Da im Koran lažno piše, da on Božja knjiga nije, da anđeli pravdu štite, a ne prorok i hurije!“

Ako istina nije vrlina, a laž u sjeća-nju na prošlost pravilo, postavlja se pitanje da li je mitologizirano čojstvo kobna greška ili formula uspjeha nacije koja hita u susret novom evropskom dobu?

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

50

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Hajd’, Avdija, ti na vaz1, klanjaj pet vakat’ namaz,

terć ne čini2 Božji farz,a za Boga, Avdija.

Aškom3 srce napuni, Allah, Allah sve zbori Svoga Boga spominji, Ah! sve čini, Avdija.

Nemoj dun’ja4 milovat’, Krivo zborit’ i lagat’, Gafil5 biti i spavat’, Jazuk6 ti je, Avdija.

U dun’ja se ne uzdaj, on će proći, dobro znaj,

već od Boga išći raj, mili brate Avdija.

Uči bolan i hukći, Svoje srce poturči,

Asi7 nefsa8 sve muči, Dušman9 ti je, Avdija.

Miluj Boga vrh sebe, a svog brata k’o sebe,

milovaće i tebe naša braća, Avdija.

Vazda znadi za Boga, i spominji sve Njega, pa se ne boj nikoga na svijetu, Avdija.

Čini, brate, ti hajrat, i veliki hasenat,

Muhamedu salavat, valjaće ti, Avdija.

Nemoj mehko sterati, nemoj tvrdo spavati, vazda treba mučiti

svoga nefsa, Avdija.

Treba zećat10 davati,i fukaru11 stimati12, pa ćeš više imati

svega, brate Avdija.

Uz ramazan postiti, grijeha se kajati, u Kur’anu učiti,

to je blago, Avdija.

Turski bajram klanjati, i kurbane poklati, u Boga se uzdati, ljepota je, Avdija.

Kada drmnu topovi, svi su turci gotovi,

samo neće ćafiri klanjat’ bajram, Avdija.

Pravim putem ti hodi, a šejtanu ne godi,

ne daj da te zavodi,davran13, brate Avdija.

Dobar čovjek ne šara, on nikoga ne vara,

L’jepom r’ječi otvara tvrda vrata, Avdija.

Ko se pravde uzdrži, njega vatra ne prži u dženet će najbrži unić’, brate Avdija.

Uljudno se ponašaj, a lijepo postupaj,

iskreno se ti vladaj sa svakijem, Avdija.

Haram-lokme14 ne jedi,ti istinu besjedi,

a besposlen ne sjedi, dobro po te, Avdija.

Nemoj biti binamaz, hajde vaktom na namaz,

Bogu čini sve nijaz, dosta15 traži, Avdija.

Prošle vakte naklanjaj, od grijeha bjež’ u kraj, probudi se, ne spavaj, dok je vrijeme, Avdija.

Terć ne čini Sunneta16,U musafu17 ammeta18,

Velika je ljepota, Bošnjak biti, Avdija.

Nemoj činit’ kilu kal19,Uzm’ od svakog ti halal20,

Ne varaj se ti na mal21, Zlo je po te, Avdija.

Ti se uzdaj u Boga, ne moli se nikoga,

veće Njega samoga, selamet je, Avdija.

Nemoj jednu misliti, nemoj drugu zboriti, grohotom se smijatidinu zarar22, Avdija.

Dun’ja jedna lešina, na vratu ti griješina,

a ti jedna mješina, ispuhaćeš, Avdija.

Nije lahko umrijet’,Azraila23 podnijet’, U raku se zavrijet’,

Jadni ti smo, Avdija.

Kad staneš mrijeti, šejtan će se smijati,

pa će tebi rijeti: “Neka, neka, Avdija!”

Kad te metnu u mezar, sa sve strane sve duvar,

a obuzme vatra-nar, nije lahko, Avdija.

Nemaš dosta nikoga, izvan Boga dragoga,

i amela24 svojega pokraj sebe, Avdija.

Bog je Jedan Jedini, Svakom pravo On čini,

A naš svetac istini, Blago nami, Avdija.

Uči dobro i piši, Ti se čuvaj ne griši, A šejtana sve plaši Od sebeka, Avdija.

Nemoj zborit fuhuša25, ode i din i duša,

i onome ko sluša, nije lahko, Avdija.

Sirč26 besjede zboriti,Mala jani27 drobiti, U grijehe gaziti –

Vrlo ružno, Avdija.

Čista srca ti budi, nek te svijet ne kudi, na to paze svi ljudi,

istina je, Avdija.

Nemoj oca srditi, u paklu ćeš goriti,

pa ćeš onda zboriti: “Kuku meni!” Avdija.

Kog roditelj proklinje, njemu muka ne gine,jer mu sreća pogine iznenada, Avdija.

Oca, majku ko gleda, nek se jadu ne nada,

nek ni od šta ne preda28, blago njemu, Avdija.

Dobro hodžu svog gledaj, na njeg vikat’ ti ne daj,

bez izuna29 ne sjedaj pred njim, brate Avdija.

Ulema je na zemlji stvor Božji najbolji, treba njemu da voli

svaki muslim, Avdija.

Ko svog hodžu uspazi,On u vatru ne gazi,

Od njega je Bog razi30 blago njemu, Avdija.

Naučenu čovjeku ljubi i skut i ruku,

i kaži mu za muku, kazaće ti, Avdija.

Uči, brate, i piši, pa ćeš biti sve viši, to je zanat najljepši na svijetu, Avdija.

U nauci naš je spas, s naukom se teče glas,

najbolje je to za nas naučiti, Avdija.

Uči, brate, što treba, jer dušmanin nas vreba,

a nemade ni hljeba bez nauke, Avdija.

Ko zna dobro učiti, osobito pisati,

neće nikad ostati gladan, brate Avdija.

Neprijatelj pametan bolji nego brat glupan,

to se znade kao dan kod svakoga, Avdija.

Nemoj gledat ko kaže, veće gledaj što kaže,

svaki ćitab nalaže tako, brate Avdija.

Treba brate iskren bit, neš kod ljudi izgubit, onda će te svak’ ljubit k’o svog brata, Avdija.

BAŠTINA

A V D I J AJusuf-beg Čengić (1866)

51

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Miluj, brate, brata svog,i tebe će dragi Bog, a pomozi nejakog, eto sreće, Avdija.

Brat za brata pogine, al’ mu ime ne gine,

već se vazda spominje u narodu, Avdija.

Ne nagoni na brata, ne razgoni svog jata, teško bratu bez brata,

kazali su, Avdija.

Domovinu ljubite, bratinski se pazite,

a za drugim ne zbor’te, veli svetac, Avdija.

Vjeran budi rodu svom, ljubi, brate, mili dom,

drag ćeš onda bit’ svakom, ćitab kaže, Avdija.

Prijatelju podaj dar, to ne čini nikad kvar,

siroti je za uhar i jabuka, Avdija.

Nemoj nikog vr’jeđatii krivo ga gledati,

nemoj jamu kopati ni pod kijem, Avdija.

Svakom srce napuni, ti nikoga ne kuni, može valjat i oni,

kog ne misliš, Avdija.

Na zlikovce ne gledaj, prevarit’ se ti ne daj,

nikad s njima ne sjedaj, bježi od njih, Avdija.

Za helaćim’31 ne hodi, od ljudi se postidi, Bog jedini sve vidi šta ko radi, Avdija.

Nikog nemoj varati, svoju dušu kaljati,

jera ćeš se kajati kad li tad li, Avdija.

Ko drugoga prevari, on sam sebe obori, pa mu svijet govori: “Jadan ti je”, Avdija!

Lisica je čudan vrag, lukavštinom krije trag, al’ najposlje pređe prag ćurčij’n32, brate Avdija.

Tuđem čini teletu, Bog će dat’ tvom djetetu

gledaj riječ tu svetu, uzmi primjer, Avdija.

Ko sirotu ocvili, njega Allah okrivi,pa se njemu ne mili živjet’, brate Avdija.

Siromahe ugledaj, svojom rukom im podaj,

Bog će tebi dati raj, ćitab kaže, Avdija.

Baci, brate, niz vodu, srest ćeš isto uz vodu, ne propusti prigodu, vazda podaj, Avdija.

Nejaku se svetiti, sve da ćeš posvetiti

i na krilim letiti, nemoj, brate Avdija.

Mrtve dobrim spominjat’, a za njima ne plakat, jer će tamo i nas zvat, islamsko je, Avdija.

Stare ljude dobro štuj, u zlato im r’ječi kuj,

što ti kažem, dobro čuj, ne’š se kajat, Avdija.

Često hastu33 obađi, bićeš svakom to slađi,

s toga puta ne sađi,gajret34, brate Avdija.

Ko bolesne oblazi sretno kući dolazi, svaku sreću nalazi,

Bog mu daje, Avdija.

Pazi dobro susjeda, od ljudi se to gleda, a i ćitab naš ne da

Vr’jeđati ga, Avdija.

Nemoj se ti krivo klet’, valja, brate, umrijet’,

gorku muku podnijet’ nije lahko, Avdija.

Pravi čovjek što reče, prevariti on neće,

da mu svijet ne reče: “Nuto lašca!” Avdija.

Vazda zbori izrično, nemoj mrljat’ dvolično,

veće kaži odlučno baš što misliš, Avdija.

Nikome se ne rugaj, nikog ružno ne gledaj,

zavesti se ti ne daj kud ne treba, Avdija.

Ko se smije drugome nać’ će isto na svome, nek se nada on tome, stignuće ga, Avdija.

Budi, brate, značajan, nećeš biti očajan,

veće blistav i sjajan kao sunce, Avdija.

Što ne misliš vršiti, nemoj ni obećati, jere ćeš se stidjeti

od družine, Avdija.

Nemoj, brate, hićati, ni bez muke trčati, nemoj naglo juriti, posrnućeš, Avdija.

Treba tajnu čuvati, pa se nećeš bojati, niti ćeš se kajati,

što prokaza, Avdija.

Ko se Boga ne boji, a ljudi se ne stidi,

blizu njega ne sjedi, kazali su, Avdija.

Čistu robu ko nosi, pa po vazdan da kosi, rod se s njime ponosi,

poznato je, Avdija.

Pogledaj mu odjeću, pa ga pusti u kuću,

i seljaci to reču, pazi dobro, Avdija.

Sam ti nemoj hoditi, bolje druga voditi, jer se može zgoditi sto nesreća, Avdija.

BAŠTINA

Pjesmu pod naslovom AVDIJA napisao je Jusuf-beg Čengić, zvani Pašić, iz Foče 1866. godine, s kojom je savjetovao svoga sinovca pod imenom Avdija.

Ta se pjesma ubrzo rasprostranila po cijeloj Bosni i Hercegovini i Sandžaku i traje kroz vrijeme...

1 vaz – vjerska propovijed 2 terć činiti – ostavljati 3 ašk – Božja ljubav4 dunja – svijet na kojem živimo5 gafil – nemaran, lijen, nehajan6 jazuk - šteta, škoda7 asi – silan, ohol 8 nefs – duša, strast 9 dušman – neprijatelj

10 zećat – vjerski prirez, porez 11 fukara – sirotinja 12 stimati – paziti, pomagati

13 davran – ne daj se, odupri se 14 haram-lokma – nepošteno zarađen

zalogaj 15 dost – prijatelj 16 Sunnet – životni primjer Poslanika

Muhammeda a.s. 17 Musaf – Kur’an napisan u knjigu 18 Amme – sura iz Kur’ana19 kilu kal – svađa, galama20 halal – oprost, oproštenje21 mal – novac, imetak22 zarar – šteta

23 Azrail – melek smrti24 amel – obavljeni posao25 fuhuš – bezobrazne riječi 26 sirč – ružne riječi27 mala jani – brbljanje 28 predati – strahovati29 izun – dozvola, odobrenje 30 razi – zadovoljan31 helać – propalica 32 ćurčija – krznar33 hasta – bolesnik 34 gajret – nastoj

RJEČNIKNastavak u sljedećem broju

SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRESSarajevo, 29.12.2012.

SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRES

54

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Ko ti dobro uradi, zahvalan mu ti budi, da te svijet ne kudi, tako treba, Avdija.

Sabur35 čini daima36, bolje ništa ne ima, iza muke last ima,

gajret, brate, Avdija.

Nesmišljeno ko radi, sebi zarar37 uradi,

nek ni na kog ne jadi, već sam na se, Avdija.

Ko ne pita drugoga, već se drži sve svoga,

nema mira živoga, varajuć’ se, Avdija.

Nemoj više od vreće, izgubićeš iz vreće,

od vazda se to reče, pamti dobro, Avdija.

Nemoj biti tvrdica, ni nesretni škrtica, da ti puca gubica,

kad što trošiš, Avdija.

Ne zalazi ti u dug, to je, brate, zao drug, snaći će te golem rug kad li tad li, Avdija.

Dužan tužan vazda je, i na bajram brižan je, dok ne plati sužanj je bez tavnice, Avdija.

Što ne treba, ne kupuj, na daleko ti ne snuj,

što ti kažem, dobro čuj, pa upamti, Avdija.

Kao soko slobodan bolje ti je jedan dan,

nego živjet’ sramotan sto godina, Avdija.

Čuvaj zdravlje najbolje, da je tvoje sve polje,

ne bi imo ti volje, kad si nezdrav, Avdija.

S vremenom se ne šali,ko izgubi taj žali, ali njemu ne fali kajati se, Avdija.

Dok je vrijeme u ruci, guji glavu ti stuci, nećeš biti u muci,

već na caru, Avdija.

Nit s’ u zgodi ponesi, nit s’ u muci zanesi,

vazda jednak neka si,

mili brate Avdija.

Nemoj, brate, ohol bit’, čast ćeš svoju izgubit’,

prijatelje pogubit’, kud ćeš onda, Avdija?

Ti sebičan nemoj bit’, jer će na te svak mrzit’,

nećeš imat s kim družit’, pa šta onda, Avdija?

Bez ništa se smijati, a bez muke plakati, to je pos’o mahniti, poznato je, Avdija.

Kad se budeš ženiti, gledaj kog ćeš uzeti,

jer se pošlje kajati nije fajde, Avdija.

Skitalicu ne gledaj, kućenicu izbiraj,

pa ćeš znati što je raj ovog sv’jeta, Avdija.

Ko se u zlo uprti, teško njemu do smrti, nema puste ni smrti, da ga spasi, Avdija.

Kad u kući vlada mir, bolje je neg carev pir, pa da jedeš hljeb i sir,

slatko ti je, Avdija.

Kad kupuješ, čuvaj se, kad prodaješ, ne daj se, jera časkom moreš se

prevariti, Avdija.

Musafire38 dočekuj, svoga gosta vazda štuj, što ti velim dobro čuj, neš se kajat, Avdija.

Budi lica vesela, a ne budi kisela,

drž’ se toga načela prema gostu, Avdija.

Što god pamet zanosi, nemoj piti nit nosi, jer to život sve kosi, sebi ruke, Avdija.

Vakufa39 se ne primaj, ne ulazi u belaj,

ko to jede, dobro znaj, zaliz’o je, Avdija.

Vakufi su sveta stvar, veledušni to je dar, ko to krije, čini kvar

svojoj duši, Avdija.

Ko izjede vakuf-mal40, brzo dođe mu zaval41, u žalostan pane hal,

sebi ruke, Avdija.

Nemoj šahit42 bivati, besposlen se skitati, po sudovim’ hodati, kraju lađu, Avdija.

Ne bud’ ćefil43 bez muke, i bez teške odluke,

jer ne prođe bez muke nikad ćefil, Avdija.

Nemoj tutor bivati, treba račun davati, mučno se je čuvati

tuđeg haka, Avdija.

Jetimski je težak hak, nek’ od toga bježi svak,

to je, brate, sumnjiv znak tutor biti, Avdija.

Radi dobro dok si mlad, nećeš imat posl’je kad, taj ne znade što je glad

koji radi, Avdija.

Bog je reko: “Poskoči i Ja ću te pomoći!” Ništa neće pridoći

samo, brate Avdija.

Slušaj dobro starijeg, a ne ljuti ni mlađeg, pa se ne boj ničijegrezaleta44, Avdija.

Ovaj svijet proći će i kraj svemu doći će,

naše duše otić’ še kud Bog hoće, Avdija.

Bez abdesta ne hodi, U džamiju prohodi,

Halik45 dragi sve vidi,Hajir46 po te, Avdija.

Sirat tanka ćuprija, od sablje je oštrija,

a od dlake još tanja,vaj haluna47, Avdija.

Sirat valja broditi, težak tovar nositi, a od Boga iskati

selameta, Avdija.

Mahšer48 jedna jalija49,

IZ ARHIVA

55

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

A Bog dragi kadija50,Zebaninska51 dolija52, Biće svašta, Avdija.

Na mahšeru treba stat’, dragom Bogu dževab53 dat’,

ne pomože Vejsil brat, vjeruj mi se, Avdija.

Hesab54 davat za sevab55, a za gr’jehe bit azab56, tako kaže naš ćitab, mora biti, Avdija.

Džehennem je vrlo vruć, u glavu će maljem tuć, u njima će pucat žuč

koji uđu, Avdija.

Allah jedan, resul hak57, al’ je danas mučan halk58,

naopako kren’o svak, Vaj haluna, Avdija.

Ahir zeman59 ulema60,Zajif61 im je mes’ela62,

Osvojila mamela63; Zlo po njiha, Avdija.

Neće pravo da sude, Veće muče sve ljude,

Na sabah64 se ne bude,Gafil65 ti su, Avdija.

Dinu66 nejma ragbeta67,Turskoj vjeri hurmeta68,

Hej žalosti predrta, Što će biti, Avdija.

Grijeha se vazda kaj,

šejtanu se ti ne daj, vješto vara, dobro znaj,

čuvaj ga se, Avdija!

Jusuf Čengić ovako pis’o, rek’o i plak’o,

jer je tebi obrek’o kazat’ pravo, Avdija.

IZ ARHIVA

Documents

Sandzak 170 s