1. METODIKA KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

TERMINOLOŠKA ODREĐENJAMETODIKA – znanost koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja u okviru nastavnog predmeta, o – o područja ili kojeg drugog organizacijskog oblika o – o rada- terminom metodika nastave književnosti obuhvaćen je samo dio predmetnog područja; književni odgoj i obrazovanje ne ostvaruju se samo nastavom već i različitim organizacijskim oblicima izvannastavnog i izvanškolskog o – o rada -> zato se opredjeljujem za naziv metodika knjiž. o. i o. koji označava znanost o knjiž. o. i o. na svim stupnjevima o – o sistema- terminom metodika književnog odgoja i obrazovanja obuhvaćamo sve organizacijske oblike kojima se ostvaruje književni odgoj i obrazovanje

PREDMET PROUČAVANJA- elementi koji se uključuju u predmetno područje metodike nastave književnosti:

književnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima obrazovanja

o – o proces koji se temelji na književnom sadržaju (umjet. i znan.) primjena pedagogije u nastavi književnosti metode nastave književnosti nastavna sredstva i pomagala u nastavi knjiž. teorije učenja književne materije literarna komunikacija i literarno – estetska recepcija ličnost učenika, njegova izgradnja djelovanjem književnog o. i o. ličnost i uloga nastavnika književnosti teorija i praksa knjiž. o. i o. u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti odnos metodike i srodnih znanosti izvannastavni i izvanškolski oblici književnog odgoja i obrazovanja

- sve to ukazuje na složenost predmeta i raznolikost pristupa- nastavni se predmet temlji na utvrđenim planovima i programima- u okviru metodike nastave knjiž. razvijaju se radio-metodika, televizijska i filmska metodia (proučavaju tehnička sredstva u literarnom o. i o.)- za primanje i usvajanje knjiž. sadržaja važno je čitanje, doživljavanje i spoznavanje književnih djela

- teorija čitanja bavi se problemima: čitanja u nastavi jezika i književnosti u osnovnoj škkoli samostalnog čitanja izvan škole interpretativnog čitanja

- doživljavanje i spoznavanje književnih djela oslanjaju se na rezultate istraživanja psihologije, teorije recepcije i teorije informacije- za izgradnju bilo kojeg metodičkog sustava nužno je poznavanje učenikove ličnosti u procesu knjiž. o. i o. (emocionalne reakcije učenika na književno djelo, književni interesi učenika, značajke učenika –

1

čitatelja u različitim razvojnim fazama, emocionalno – intelektualna aktivnost učenika u nastavi književnosti)

MKOO I ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI- njihov odnos proučava Rolf Geissler i zaključuje da je metodika nastave književnosti sintetička disciplina znanosti o književnosti, psihologije i pedagogije*razlike:mkoo – u prvom je planu čitatelj, njezina je dimenzija budućnostznanost o knjiž. – teži k objektivnim rezultatima, u prvom je planu književni tekst, važna je povijesna dimenzija

*zaključci: mkoo i znanost o knjiž. predmetno se dodiruju, obje se znanosti

bave književnošću razlikuju se prema ciljevima proučavanja mkoo proučava književnost u o –o procesu (utjecaj pedagoških,

socijalnih, psiholoških, subjektivnih, objektivnih činitelja) mkoo proučava funkciju knjiž. u izgrađivanju ličnosti, tj.

svjetonazora mkoo preuzima spoznaje znanosti o knjiž. i istražuju mogućnosti

njihova usvajanja (npr. metodika nastave teorije knjiž., metodika nastave povijesti knjiž., metodika nastave umjetničke epohe, metodika nastave romana...)

mkoo prihvaća metode znanosti o knjiž. i proučava mogućnosti njihove primjene u o – o procesu

znanost o knjiž. obuhvaća povijest knjiž., teoriju knjiž., književnu kritiku i metodologiju književnog studija

mkoo obuhvaća metodiku nastave teorije književnosti, nastave povijesti književnosti, analize književnog djela i metodologiju metodike nastave književnosti

mkoo korelira sa znanosti o knjiž., ali i s teorijom spoznaje, estetikom, lingvistikom, povijesti, psihologijom i teorijom pedagogije

2. TEORIJSKI SUSTAVI ZNANOSTI O KNJIŽ. I MKOO

- teorijski sustavi zok utječu na oblikovanje metodičkih sustava nastave knjoo, a ti metodički sustavi nastave knjoo određuju se prema sadržaju i primaocu sadržajaa) tradicionalni teorijski sustavi bavili su se izvanknjiževnim elementima: piščevom biografijom, socijalnim, povijesnim i kulturnim kontekstomb) moderni teorijski sustavi bave se literarnošću knjiž. djela

2

pozitivizam – veže se uz Taineovo učenje o rasi, sredini i momentu kao determinantama književnog fenomena- knjiž. pozitivisti proučavaju piščev život i rad, utvrđuju autentičnost tekstova, istražuju socijalne, političke, kulturne i književne prilike u kojima pisac stvara- metodički pozitivizam nastavu utemeljuje na piščevoj biografiji, razvija receptivno-reproduktivni tip nastave; nastavnih je prenositelj podataka, a učenik primatelj gotovih informacija; ne bavi se odgajanjem čitatelja

marksizam – Marx i Engels otvorili su nove pristupe umjetničkoj problematici; knjiž. se poima kao oblik društvene svijesti- na temeljima učenja Marxa i Engelsa svoja učenja su razvili Plehanov, Lukács (razvija teoriju o ideološkoj uvjetovanosti umj. Stvaralaštva i društvenoj uvjetovanosti forme), Goldman (smatra da je umj. djelo izraz kolektivne vizije svijeta, svijesti društvene klase)- metodički marksizam ističe u prvi plan odnos književnosti i društva, tj. osposobljavanje učenika za spoznavanje tih odnosa

psihološko – filozofska učenja – rana faza – bazira se na objašnjavanju autorove ličnosti duhovno povijesna metoda – obilježio ju je Dilthey, središnji je

pojam doživljaj; knjiž. je djelo izraz «duha vremena»; pojedino knjiž. djelo dovodi u vezu s drugim djelima i drugim umjetnostima

faza Freudove psihoanalize – po F. umjetničko stvaranje služi fiktivnom razrješenju unutrašnjih napetosti između podsvjesnog i svjesnog; razvija se posebni tip knjiž. analize tematike i likova; F. je istraživao učestalost tema i motiva u knjiž. djelima, analizirao je ustaljene pjesničke slike i modele ponašanja- njegov sljedbenik Carl Gustav Jung uspostavlja teoriju arhetipa koja pojam individualne podsvijesti podiže na razinu kolektivne podsvijesti- Bergson razvija učenje o intuiciji, smatra da postoje dva tipa spoznaje: racionalna, znanstvena i intuitivna, umjetnička- Croce smatra da se do spoznaje dolazi ili putem fantazije ili putem intelekta

fenomenološki pristup knjiž. djelu – zasniva ga Edmund Husserl, razvija učenje o razlici između izraza i znaka; temelj učenja je konstituiranje knjiž. djela u primaočevoj svijesti- njegov sljedbenik Roman Ingarden uspostavlja teoriju o

slojevima, smatra da strukturi djela ne pripadaju ni pisac, ni čitatelj, a knjiž. je djelo sastavljeno od različitih heterogenih slojeva; smatra da knjiž. djelo sadrži mjesta neodređenosti koja čitatelj popunjava; u metodologiju književnog studija uveo je hermeneutiku (naučava vještinu razumijevanja i tumačenja tekstova)

strukturalističko – semiotičko učenje – zastupaju ga članovi Praškog lingvistikog kruga: Mukařovský koji je 1934. uveo pojam strukturalizam i Roman Jakobson koji je uveo pojam literarnost; orijentiraju se na proučavanje jezika koji ima 6 funkcija: referencijalnu, afektivnu, spoznajnu, fatičku, metajezičnu i poetsku- struk. – semiot. školu predvodi Lotman koja tvrdi da se knjiž. činjenica mora proučavati u odnosu na druge slične činjenice jer u toj mreži različitih odnosa dobiva različite funkcije

3

- Lotman uspostavlja semiotički pristup umj., a utemeljuje ga na pojmu knjiž. znaka- razlikuje jezični znak od književnog – knjiž. znak je tekst, tj. cjelokupna umj. struktura- književnoumjetnički tekst je sustav informacija, a čitatelj je primatelj informacija- ovaj pristup aktivira primarno čitateljevo jezično, literarno i životno iskustvo – učenikovo poimanje tekstovne i izvantekstovne stvarnosti

teorija recepcije – bavi se odnosima čitatelja i pisca, tj. čitatelja i djela; filozofsko ishodište teorije recepcije je hermeneutika; uvodi čitatelja kao činitelja povijesti književnosti; u određivanje odnosa čitatelja i djela Jauss uvodi pojam horizont očekivanja kao spremnosti publike da na temelju prethodnog poznavanja knjiž. prihvati novo djelo; uvodi i pojam publike: u trokutu autor/djelo/publika, publika nije pasivni činitelj

3. MKOO I OSTALE KORESPONDIRAJUĆE ZNANOSTI

MKOO I LINGVISTIKA- obje se bave proučavanjem jezika - lingvistika u nastavu knjiž. ulazi posredno, tj. preko književnosti; metodika nastave knjiž. najbližu vezu uspostavlja sa stilistikom (lingvističkom stilistikom) koja se dijeli na:

stilistiku jezika – objašnjava odnose i veze riječi, nizova riječi, te proučava funkcionalne stilove

stilistiku govora – proučava značajke govorene i pisane riječi, razlike između različitih žanrova govorenog i pisanog izraza, njihovu društvenu uvjetovanost; proučava karakteristike monolooga i dijaloga, intonaciju i intonacijsku stilistiku

stilistiku umjetničke književnosti – proučava stil umjetničke književnosti

- ling. i metodika nastave knjiž. proučavaju govorne interpretacije književnoumjetničkih tekstova - veza mkoo i lingvistike ostvaruje se u nastavnim metodama pisanja, razgovora i usmenog izlaganja

- klasifikacija pismenih radova:**prema didaktičkom kriteriju:

vezani pismeni radovi (prepisivanje teksta) poluvezani pismeni radovi (diktati, dopunjavanje i proširivanje

teksta, pismeni odgovori na pitanja, bilješke za vrijeme predavanja)

slobodni pismeni radovi (plan, dnevnik, zadatak, pitanje, prikaz, zaključak, bilješka, komentar, esej, interpretacija, kritika, recenzija)

**prema lingvističkostilističkom kriteriju:

4

pismeni radovi koji se temelje na načelima znanstvenog, informativnog stila (obrazloženje, prikaz, ocjena, zaključak, komentar, recenzija, interpretacija)

pismeni radovi koji se temelje na načelima umjetničkog stila (impresija, esej, scenarij, dramatizacija, pjesma u prozi, putopis, reportaža)

MKOO, PSIHOLOGIJA I TEORIJA SPOZNAJE- zahvaljujući njihovoj interakciji uspostavljene su faze književnog odgoja i obrazovanja:

predškolsko razdoblje – knjiž. odgoj ostvaruje se u roditeljskom domu i predškolskim ustanovama

od 6. do 9. godina – dijete sustavno stječe knjiž. o. i o. od 9. do 13. godina – odnos prema umj. je naivno-realistički, umj.

stvarnost je prihvaćena kao dio svakodnevne stvarnosti, događaji i likovi iz knjiž. djela doživljavaju se kao stvarni

od 13. do 15. godina – faza literarnog morazlizma, jak je interes za moralnu problematiku knjiž. djela, najviše se zamjećuje knjiž. lik

od 15. do 17. godine – faza misaonog pristupa knjiž. djelima; moralna problematika se interpretira s intelektualnog gledišta

od 17. do 19. godine – knjiž. obrazovanje poprima profesionalni karakter

fakultet – razvijen je određeni stupanj književne kulture- povezuju ih problemi primanja i spoznavanja knjiž. djela koji uključuju osjetilne, emocionalne intelektualne i fantazijske procese, problem literarnih sposobnosti učenika koje se razvijaju u komunikaciji s knjiž. djelom i proučavanjem književnoznanstvene problematike, te problem književnih interesa (interes za čitanje, književno stvaranje, studij književnosti)

MKOO I PEDAGOGIJSKE DISCIPLINE- povezane su jer se bave odgojem i obrazovanjem- neki teoretičari metodiku nazivaju specijalnom didaktikom, predmetnom didaktikom

- prema kriteriju dobi učenika (taj kriterij u podjeli disciplina primjenjuje i pedagogija) razlikujemo:

mkoo predškolske djece mkoo školske djece metodiku visokoškolske nastave književnosti

- prema kriteriju specifičnih o-o potreba razlikujemo: mkoo djece i mladih sa smetnjama u razvoju mkoo odraslih osoba (obrazovanje uz rad)

4. KNJIŽEVNOST U O-O PROCESU

5

KNJIŽEVNOST KAO NASTAVNI PREDMET- nastavni predmet je didaktički prerađena znanost, samostalno komponirana cijelina, sustav znanja, sposobnosti i navika- knjiž. kao nast. predmet povezuje se s nacionalnim jezikom

*knjiž. kao nastavni predmet možemo odrediti kao: samostalno komponiranu cjelinu knjiž. sadržaja, prerađenu znanost o književnosti, sustav znanja, sposobnosti i navika

- sadržaji knjiž. kao nastavnog predmeta: umjetnički (književnoumjetnička djela, tekstovi) znanstveni (književnoteorijska, književnopovijesna i metodološka

problematika)- na početnim stupnjevima obrazovanja umj. sadržaj ima dominantno mjesto

- povezivanje umj. i znan. sadržaja ovisi o: doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika stupnju obrazovanja značajkama o-o procesa u cjelini

- kriteriji za izbor književnog sadržaja su: reprezentativnost (antologijska djela) primjerenost recepcijskim mogućnostima učenika tematski, književnoteorijski i književnopovijesni okviri kognitivna razvijenost učenika književnopovijesna materija uključuje se na višim stupnjevima

obrazovanja

STRUKTURA NASTAVNOG PREDMETA- u nast. se programima sastavnice nast. predmeta iskazuju kombiniranim terminima: nastava književnosti, pristup knjiž. djelu, književnost, lektira

- književnoumjetnički materijal raspoređuje se: tematski (dom, obitelj, škola, priroda, svijet, domovina) književnoteorijski/žanrovski (lirika, epika, dramska književnost) književnopovijesno (kronološki)

KRATKA POVIJEST PROGRAMA- sadržaj, ciljevi i struktura književnosti kao nast. Predmeta određuju se nastavnim programom- nakon 2. svj. Rata programa se opredjeljuje za idejno angažiranu nastavu književnosti, ističe se njezina odgojna funkcija- u 50-im godinama ističe se potreba za povezivanjem nast. predmeta; programska je novost seminarski oblik nastave koji afirmira samostalni rad učenika- u 60-im godinama afirmaciju započinje zagrebačka književnokritička škola koja afirmira stilističku kritiku, znanstvenu i školsku interpretaciju; u nast. programima afirmira se estetska koncepcija

6

nastave književnosti; interpretacija književnog djela postaje temeljna metoda u nastavi- u 70-im godinama u program se uključuje i filmska umjetnost, reprezentativni se pisci proučavaju na monografskoj razini- dvadesetih godina 20. st. u SSSR-u su uvedeni tzv. Kompleksni programi koji su trebali učeniku pokazati povezanost pojava koje se proučavaju u školi, time se gubila autonomija nastavnog predmeta, kompleksni su programi dali slabe o-o rezultate- stvaraju se i programi koji integriraju različite umjetnosti (osobito u češkoj metodici), kod nas su se pojavili u 60-im godinama u srednjim strukovnim školama USVAJANJE UMJETNIČKOG SADRŽAJA- umjetnički se sadržaj može tematski organizirati u sustavu tematskih krugova (dom i vrtić, dom i škola, zavičaj, domovina i svijet) – u svaki se tematski krug uključuju umj. djela iz raznih književnosti- tematsko povezivanje moguće je i unutar povijesnih okvira – u svakoj se epohi mogu izdvajati karakteristične teme koje se konkretiziraju djelima različitih umjetnosti (npr. Romantizam: intima, pejzaž, egzotika, nacionalnopovijesna tematika)

UMJ. EPOHA KAO OKVIR- programska se materija razvrstava u stilske epohe koje je utvrdila opća povijest umjetnosti- za svaku se stilsku epohu odabire reprezentativan umj. sadržaj na kojem se upoznaju zajedničke značajke epohe- principom aktualizacije se knjiž. djela iz prošlosti mogu aktualizirati u primaočevoj sadašnjosti – uz djela iz prošlosti mogu se povezivati suvremena djela koja imaju nešto zajedničko: temu, izraz, poruku

OSTALI NAČINI INTEGRIRANJA UMJ. SADRŽAJA U PROGRAM- princip uzajamnih inspiracija – knjiž. djela inspiriraju likovne, glazbene, filmske i scenske stvaratelje i djela drugih umjetnosti inspiriraju književnike- uz djela se u programu navodi i njihov prijenos u drugi medij (glazbeni, likovni, scenski)- autori koji se izražavaju i u drugim umjetnostima, upoznaju se cjelinom svog stvaralaštva

ZNANSTVENI SADRŽAJI U PROGRAMIMA KNJIŽ.- u program se uključuju i književnoteorijski pojmovi, uz izbor književnih tekstova

a) vertikalni raspored pojmova – pojmovi se raspoređuju po razredima, normira se razina na kojoj se pojam usvaja i količina pojmova- pojmovi se klasificiraju:

pojmovi koji se odnose na djelo i pisca koji se odnose na elemente knjiž. djela kompozicija umjetnički jezik

7

versifikacija žanrovi

PROGRAMSKO FORMULIRANJE KNJIŽEVNOTEORIJSKOG GRADIVA- književnoteorijski pojmovi povezuju se uz interpretaciju književnih djela- književnoteor. Pojmovi se uče sustavno u okviru teorije književnosti ili pristupa knjiž. djelu- književnoteor. pojmovi se uče i u okviru povijesnog dijela programa, tako se povezuje teorija i povijest književnosti

b) vertikalno-spiralno programiranje – pojmovi se dograđuju, razvijaju i proširuju u skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika- isti se pojam usvaja na različitim spoznajnim razinama: prepoznavanje, imenovanje, definiranje, tumačenje, primjena pojma**književnoteor. se pojmovi u programu iskazuju imenovanjem, nabrajanjem, imenovanjem i objašnjavanjem (definiranjem)

PROGRAMSKO ISKAZIVANJE SPOSOBNOSTI I AKTIVNOSTILITERARNE SPOSOBNOSTI – omogućuju čovjeku komunikaciju s knjiž. djelom, čitanje, recepciju djela, razumijevanje njegovih poruka i izražavanje doživljaja, stavova, ocjena itd.

- klasifikacija literarnih sposobnosti:* recepcijske sposobnosti (knjiž.-estetska senzibilnost)

spos. zamišljanja i stvaranja pjesničkih slika spos. primanja osjećaja i proživljavanja knjiž. likova spos. uočavanja autorova stava i shvaćanja spos. samostalnog ocjenjivanja svih elemenata umj. djela

* sposobnosti prema književnom sadržaju (znanje je pretpostavka za primanje sadržaja)

spos. povezane uz sadržajno-predmetni sloj djela spos. povezane uz autorovu ličnost (pretpostavljaju poznavanje

izvantekstovnih odrednica) spos. povezane uz objektivni sadržaj knjiž. djela (povezanost tog

sadržaja s prostorom i vremenom)

* sposobnosti logičko-spoznajnog karaktera spos. uspostavljanja odnosa između djela i pisca, djela i stilske

formacije spos. uspostavljanja odnosa između pojednačnog i općeg

* sposobnosti vezane uz problemsku nastavu spos. uočavanja literarnih problema spos. planiranja za rješavanje problema spos. formuliranja hipoteze spos. razlučivanja poznatog od nepoznatog spos. dokazivanja tvrdnje

8

NAČELA O PROGRAMSKOM ISKAZIVANJU LITER. SPOSOBNOSTI- liter. spos. iskazuju se u programu za sve stupnjeve i razrede- prikazuju se razvojno, vertikalno- program prikazuje spos. u međusobnoj povezanosti- navode se i spos. kao cilj o-o djelatnosti

DOMAĆA LEKTIRA U PROGRAMIMA- lektira je popis književnih djela za samostalno čitanje kod kuće; djela koja čine lektiru su reprezentativna za različite nacionalne književnosti- samostalno čitanje kod kuće i o-o rad u nastavi se prožimaju, ciljevu su im: dostići određenu razinu knjiž. obrazovanja, razviti kulturu čitanja, stvaralačke sposobnosti učenika, književni ukus, izgraditi cjelovit pogled na svijet- izbor djela za samostalno čitanje temelji se na tematskoj raznovrsnosti- kriterij za izbor je i žanrovska raznovrsnost (neke se knjiž. vrste pojavljuju u ranijim, neke u kasnijim fazama)

SLOBODNE AKTIVNOSTI- mogu se ostvarivati izvan nastave (izvannastavne aktivnosti) ili izvan škole (izvanškolske aktivnosti)- organizirani oblici slobodnih aktivnosti: recitatorska sekcija, dramska, literarna, filmska, radio-televizijska, novinarska, filološka, knjižničarska sekcija

VRSTE NASTAVNIH PROGRAMA* prema kriteriju namjene

program za predškolski odgoj program za osnovnu školu program za srednje škole program za profesionalno visokoškolsko obrazovanje

* programi prema zavičajno-regionalnom kriteriju* programska jezgra – sadržaji namijenjeni svim učenicima u jednom razredu dopunski program – oblikuje se prema načelu zavičajnosti

* prema kriteriju obvezatnosti obvezatni programi – zajednička obveza svih učenika u razredu fakultativni programi – ovise o učenikovim sposobnostima i

interesima; u nastavi knjiž. namijenjeni su učenicima koji pokazuju posebne interese za knjiž.; teme mogu biti monografske (obuhvaćaju jedno djelo, problem, pisca) ili sintetske

METODOLOGIJA IZRADE PROGRAMA-postoje utvrđena metodološka načela i zahtjevi pri izradi programa:

program se temelji na znan. spoznajama izrada novog programa zahtjeva valorizaciju prethodnih programa program uključuje interdisciplinarni pristup (pedagogija,

metodika, psihologija, sociologija)

9

programski se sadržaj raspoređuje linijski (gradivo raspoređeno kronološki), koncentrično (gradivo u tematskim krugovima, najčešće u osnovnoškolskom obrazovanju, npr. tematski krugovi dom, vrtić, škola, zavičaj) i kombinirano

do izražaja dolazi načelo egzemplarnosti – ne mogu se obraditi svi pisci nego tipični predstavnici književnog pravca koji se obrađuje

u neke se književnopov. okvire unosi gradivo iz suvremene knjiž. po načelu aktualizacije

STILSKO OBLIKOVANJE PROGRAMA- program kao tekst pripada znanstveno-informativnom tipu teksta- programski tekst uvodi kombinirani tip stručnog jezika, terminologija pripada većem broju znanosti; termini moraju biti usklađeni s matičnom terminologijom- stilski postupci programskog teksta: nabrajanje, navođenje definicija, komentiranje, izricanje normi, tabelarni prikazi- odlikuje se pojmovnom preciznošću i jasnoćom, sažetošću i komunikativnošću

5. NASTAVNI SAT KNJIŽEVNOSTI

NASTAVNI SAT – vremenski omeđena organizacijska jedinica o-o procesa, obično traje 45 minuta, ostvaruje se s određenim brojem učenika koji čine razred, temelji se na verificiranom nast. programu, ostvaruje se komunikacijom nastavnika i učenika u kojoj se smjenjuju različiti oblici rada, metode, sredstva i pomagala- na satu književnosti pojavljuju se spoznajni i estetski sadržaji; književne sadržaje možemo podijeliti i na umjetničke i znanstveni- knjiž. kao nastavni predmet obuhvaća književnost kao umjetnost i književnost kao znanost; umjetnički i znanstveni sadržaji međusobno se povezuju- umjetnički sadržaj čine knjiž. djela i djela ostalih umjetnosti koja se uključuju u nastavu knjiž.- znanstveni sadržaj čine književnoteorijska, estetička, umjetničkoteorijska i književnopovijesna problematika

* opseg knjiž. sadržaja za nastavni sat uvjetovan je: složenošću usvajanja stupnjem knjiž. obrazovanja učenika specifičnostima razreda metodičkim uvjetima

* sadržaj nastavnog sata može biti: jedno književno djelo jedna književna tema koja obuhvaća više knjiž. djela (ljubavna

poezija V. Parun)

10

jedan književnoteorijski problem (drama kao rod) jedan književnopovijesni problem (ekspresionizam u hrv. knjiž.)

- nastavne jedinice cjeline su koje se ostvaruju na jednom nast. satu ili blok-satu - nastavne jedinice su logički povezane i omogućuju širenje spoznaja- književnoumjetnički sadržaj odabire se u skladu s recepcijskim mogućnostima učenika, a književnoznanstveni u skladu sa spoznajnim mogućnostima* zadaci svakog nastavnog sata:

obrazovni (nove spoznaje, pojmovi, termini, definicije, teorije) odgojni (novi odnos prema sebi i svijetu, novi svjetonazor) funkcionalni

- na satu se razvijaju i različite sposobnosti učenika: doživljavanje, zamišljanje, predočavanje, pamćenje, ocjenjivanje, zapažanje

STRUKTURIRANJE NASTAVNOG SATA- sat književnosti strukturira se po etapama, nast. sat ima četiri etape:

usmeno provjeravanje znanja izlaganje novog gradiva utvrđivanje zadavanje domaćih zadataka

* struktura nastavnog sata u sustavu školske interpretacije: doživljajno-spoznajna motivacija najava teksta i njegova lokalizacija interpretativno čitanje teksta emocionalno-intelektualna pauza objavljivanje doživljaja i njegove korekcije interpretacija sinteza zadaci za samostalan rad učenika

- taj se strukturni model može primijeniti u interpretaciji bilo kojeg umj. teksta na svim stupnjevima obrazovanja

* strukturni model problemske nastave: stvaranje problemske situacije definiranje problema i metode samostalni istraživački rad učenika analiza i korekcija rezultata istraživanja novi zadaci za samostalni rad

- u ovom modelu u prvom je planu samostalni rad učenika- struktura nast. sata na kojem se proučava književnoteorijska ili književnopovijesna tematika razlikuje se od stukture sat na kojem se interpretira književnoumj. Tekst

NASTAVNI SAT – NAST. SITUACIJANASTAVNA SITUACIJA – je logički i emocionalni dio sata koji ima konkretan cilj, određeni sadržaj i metodiku kojom se ostvaruje- nast. sat se organizira tako da se nast. situacije međusobno logički povezuju i čine sustav

11

- dinamičnost nast. sata postiže se smjenjivanjem nast. situacija pri čemu jedna traje 5, 10, 20 ili više minuta- u njoj se mogu pojaviti samo umjetnički sadržaji, samo znanstveni sadržaji ili i jedni i drugi povezano

a) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI LIRSKE PJESME – sadržajne jedinice nast. situacije u interpretaciji lirske pjesme mogu biti nslov pjesme, vrsta pjesme, tema i motivi, poruke, strofa, stih, pjesničke slike, kompozicija, stilska sredstva, ritam, jezik, pjesma u svom vremenu, pjesma i autor, nastanak pjesme, pjesma u književnopovijesnom kontekstu, pjesma u kritici, pjesma i antologičari, pjesma i prevoditelji, pjesma i skladatelji, pjesma i ilustratori, pjesma i recitatori- uz svaku se sadržajnu jedinicu nast. situacije uspostavljaju ciljevi i metodička sredstva za njihovo ostvarivanje

b) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI EPSKOG DJELA – - sadržaj nast. situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema, ideja, fabula, likovi, fantastika, podrijetlo bajke, ilustracija bajke- u interpretaciji basne: tema, ideja, fabula, likovi, kompozicija, alegorijsko značenje i poruka- u interpretaciji novele i romana: naslov, tema, problematika, idejni svijet, kompozicija, fabula, motivacija, liko, karakterizacija lika, umjetničko oblikovanje lika, vrsta romana, postanak, ekranizacija, dramatizacija, djelo u ogledalu književne kritike

* nastavna situacija se imenuje: prema temeljnom sadržaju što ga obuhvaća prema metodičkim postupcima kojima se ostvaruje prema aktivnostima učenika

* opseg sadržaja nast. situacije uvjetovan je: prirodom sadržaja težinom recepcijskim i kognitivnim mogućnostima učenika medijem okolnostima u kojima se usvaja

c) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI DRAMSKOG DJELA – elementi koji su dijelovi nast. situacije: dramska struktura, čin, dramska situacija, likovi, dijalog, monolog, didaskalije, tema, ideja, stilske značajke, jezik, vrsta drame, postanak drame, scenska povijest drame, glumci u ulozi pojedinih likova, glumci o drami, režiser o drami

d) NASTAVNE SITUACIJE U OBRADI PISCA – sadržajne jedinice: biografski i bibliografski podaci, stvaralačka faza, područje stvaralaštva, književne vrste, metoda stvaranja, pripadnost školi, pravcu, utjecaj na kasniji razvoj književnosti, prijevod njegova opusa

e) NASTAVNE SITUACIJE U OBRADI EPOHE – sadržajne jedinice: ime epohe i pravca, vremensko omeđenje, generacijsko nastupanje pisaca, odnos prema stvarnosti, metoda, književne teme, književni oblici, književni uzori

12

TIPOVI NASTAVNIH SATI IZ KNJIŽEVNOSTI* prema sadržaju:

sat interpretacije književnog djela (proučavanje, analiza; dijeli se na sat interpetacije lirske pjesme, epske pjesme, epa, basne, bajke, pripovijetke, romana, drame, putopisa, kritike i eseja, sitnih oblika)- uključuje se u sve faze knjoo, na sve stupnjeve i u sve razrede osnovnog i srednjeg obrazovanja- 1. fazi razvoja ličnosti dijete se uvodi u komunikaciju s književnim djelom; u 2. fazi učenik se uvodi u interpretaciju teksta, razvija se interes za samostalno čitanje; u 3. fazi otkriva učeniku načine čitanja, razvija imaginaciju i refleksiju; u 4. fazi osposobljava učenike za samostalnu interpretaciju knjiž. tekstova; u 5. fazi interpretacija se podiže na višu književnoteor. i književnopov. razinu

sat teorije književnosti – obično se povezuje sa satom interpretacije i povijesti književnosti

sat povijesti književnosti – u čistom obliku pojavljuje se u srednjoj školi- prema sadržajnom usmjerenju može biti: sat o piscu, o književnom pravcu, o epohi

* prema organizacijskom kriteriju: uvodni sat – organizira se radi stvaranja o-o uvjeta za susret s

knjiž. djelom, piscem ili epohom; uvod može trajati i dio sata pa je to tada uvodna nastavna situacija- ima karakter doživljajno-spoznajne motivacije- u govorenim ili pisanim oblicima iskazuju se iskustva i doživljaji učenika, prezentiraju se rezultati samostalnog izvannastavnog rada, odabiru se sadržaji drugih umjetnosti, pojavljuju se lingvistički i općekulturni sadržaji koji su povezani s književnim djelom, uvodni sat može se temeljiti na literarnoj ekskurziji, posjetu muzeju, sistematiziraju se spoznaje te tako uspostavlja veza između poznatog i nepoznatog, obuhvaćaju se sadržaji koji su usvojeni u drugim predmetima

sat čitanja i analize djela - je sat interpretacije knjiž. djela zaključni, sintetski tip sata – obuhvaća u prerađenom i

usustavljenom obliku sve spoznaje koje su učenici usvojili na prethodnim satima

* prema cilju i zadacima sat uzimanja novog gradiva – namjera mu je da učenici upoznaju i

usvoje nove sadržaje- može obuhvaćati književnoteorijsku problematiku, tada je to sat teorije književnosti (usvajaju se novi pojmovi, definicije, zakonitosti knjiž. stvaranja); literarnoteor. problem promatra se kao dio sustava; na satu se ostvaruje i vježbanje kojim se razvijaju sposobnosti i vještine (vježbe mogu biti promatranja, uspoređivanja, zaključivanja, svrstavanja i dr.)- sadržaj sata o piščevu životopisu čine podaci o rođenju, školovanju, djetinjstvu, zanimanju, utjecaj na generacije

13

književnika i dr. ; sat se može strukturirati prema određenim fazama piščeva života, a za ilustraciju svake faze odabiru se djela – tako se povezuje piščev život i književni rad; razvojna je faza vremensko razdoblje u stvaralaštvu pisca koje ima svoje stilske, tematsko-idejne, žanrovske osobine; biografski sat može biti i uvodni (tada se njime stvaraju emocionalni i intelektualni uvjeti za interpretaciju teksta) i zaključni sat (tada služi uopćavanju i usustavljivanju spoznaja); danas biog. sat nastoji razviti razmišljanja o piscu, izbjegava se faktografski pristup- sat o pravcu i epohi teži načelu korelacije, povezivanja sadržaja različitih nastavnih predmeta; na temelju podataka s informativne razine (kronološki podaci, naziv epohe, naziv struja u okviru epohe, nazivi djela, časopisa) uspostavlja se analitičko-kritički odnos prema materiji; osobine epohe upoznaju se na njezinim reprezentativnim djelima

sat ponavljanja i utvrđivanja – pon. i utvr. dio je svakog nastavnog sata, a može se organizirati i kao poseban tip sata; sat se obično organizira nakon proučavanja većih ili manjih programskih cjelina- dva su tipa ponavljanja reproduktivno i produktivno:

reproduktivno se odnosi na književnopov. činjenice, a produktivno na umjetničku

materiju- produktivno ponavljanje ostvaruje se: uspoređivanjem pojava,

sintetizi-ranjem, usustavljivanjem, preoblikama, aktualiziranjem- uspoređivati se mogu tekstovi koji pripadaju istom tematskom

krugu, li-kovi u istom djelu, likovi iz različitih djela, djela istog žanra iz iste

ili različitih epoha, različiti estetski nazori pisaca itd.- preoblika je poseban oblik produktivnog ponavljanja, preoblike

se mogu ostvarivati kao dramatizacije, scenariji za film, televizijske emisije

sat provjeravanja i ocjenjivanja – organizira se zbog provjere stupnja usvojenosti znanja i zbog vrednovanja tog stupnja usvojenosti ocjenom- znanje iz književnosti obuhvaća: knjiž. podatke i činjenice, pojmove, generalizacije, definicije, teorije, nazive djela, pisaca i pojmova, postupke u interpretaciji djela, književnopov. procese- različite su razine znanja: prisjećanje, prepoznavanje, reprodukcija, operativno, stvaralačko znanje- kvalitetu interpretacije određuje: doživljenost teksta, osmišljenost zapažanja, preciznost generalizacija, jasnoća tvrdnji i stavova, povezanost izlaganja, pravilnost jezičnog izraza – sposobnost interpretiranja uključuje niz drugih sposobnosti- oblici govornog provjeravanja usvojenosti znanja: odgovori na pitanja, iskazivanje doživljaja i dojmova, samostalno objašnjavanje pojma, citiranje teksta kojim se nešto dokazuje, samostalno interpretiranje teksta, parafraziranje teksta, usmena recenzija, usmena rasprava ...- nijedan oblik usmenog provjeravanja ne bi smio trajati dulje od 15 minuta- provjeravanje se ostvaruje i pismenim izražavanjem: analitičko (pismeno) i grafičko provjeravanje znanja

14

- kao prednosti pismenog provjeravanja navode se: veći stupanj objektivnosti, ujednačenost po težini, mogućnost provjeravanja učenikove pisane riječi, manja uzbuđenost učenika- kontrolni pismeni zadaci traju 5, 10 do 15 minuta, mogu se uključivati u sve tipove nastavnih sati – najpoznatije tehnike kontolnih pis. zadataka su: odgovori na pitanja, zadaci višestukog izbora, zadaci sređivanja, zadaci uvrštavanja, preinačivanja, dopunjavanja- poseban oblik su sastavci kojima učenici sažeto iskazuju objašnjenja, komentare, stavove, dojmove- školske zadaće ispunjavaju cijele sate, služe provjeravanju književne, jezične, opće kulture, te kulture pisanja- testovi znanja su standardizirani oblici provjeravanja, mogu biti kolektivni, grupni i individualni- znanje se provjerava i domaćim radovima učenika, koji su produžetak školskog rada, specifičnosti: individualna djelatnost učenika koja se ostvaruje bez nazočnosti nastavnika i drugih učenika, rješavanje zadataka nije vremenski ograničeno, način rada učenik prilagođuje vlastitim potrebama- domaći radovi razvijaju učenikove misaone sposobnosti, potiču ga na stvaralaštvo, razvijaju osjećaj odgovornosti, upornost, samostalnost- 6 je glavnih sustava domaćih radova učenika: sustav domaćih radova koji služe usvajanju gradiva, usvajanju znanja u sustavu, formiranju generalizacija, primjeni znanja, kojima se kontroliza znanje učenika, koji služe izgrađivanju znanstvenog pogleda na svijet, moralnom odgoju učenika

kombinirani sat – sadrži elemente ostalih tipova sata; sadržajni elementi kombiniranog tipa sata su: književnoumjetnički tekst, književnopov. podaci, književnoteor. pojmovi i definicije, lingvističko-stilistička materija; na takvom se satu mogu javiti i širi umjetnički sadržaji; usporedo se može provesti i ocjenjivanje učenika

* prema dominantnim karakteristikama (prema sredstvima, izvorima i metodama):

sat izlaganja – izlagati mogu nastavnik, učenik, te pisac ili književni stručnjak čije je izlaganje snimljeno na kaseti- pri organiziranju sata izlaganja uzima se u obzir: uvodne obavijesti, organizacija izlaganja, izlaganje, analiza i korekcija izlaganja, zadavanje dopunskih zadataka- vrednovanje oblika izlaganja obuhvaća: sadržaj izlaganja, točnost podataka, odnos prema sadržaju, organizaciju izlaganja, govornu realizaciju, pridržavanje određenog vremena, komunikaciju sa slušateljem- za uspješno praćenje izlaganja pripremaju se podsjetnici u obliku tablice u koju učenici bilježe svoja zapažanja o izlaganju- u problemskom tipu izlaganja ne iznose se samo gotovi rezultati znanosti, već i načini kako se do njih dolazi – predavač postavlja problem, upozorava na njegove logičko-spoznajne karakteristike i postavlja pitanje na koji se način problem može riješiti- izvori za pripremanje sata izlaganja: knjiž. djela, kritička literatura, priručne povijesti književnosti i teorije književnosti,

15

čitanke i udžbenici, rječnici stručnih termina, radijske, televizijske emisije, filmovi- za izlaganje učenici se pripremaju u sklopu samostalnog izvannastavnog rada, nastavnik pritom mentorski vodi učenike i obavlja konsulatacije

sat – dijalog – ostvaruje se dijalogom, osobito je zastupljen u školskoj interpretaciji književnoumj. teksta- dijalog kojim se ostvaruje inter. teksta heuristički je dijalog- takav tip sata afirmira polemički dijalog, u kojem se razvijaju borbe mišljenja, osobito je čest u problemskoj nastavi književnosti- temeljni sadržaj sata-dijaloga je književnoumj. djelo- podloga za organiziranje sata mogu biti: samostalni domaći radovi učenika, čitanje teksta, postavljanje teze, postavljanje problemskog pitanja- polemički sat učenike uči izricati, razvijati, braniti i dokazivati vlastita stajališta, slušati i uvažavati

sat samostalnog rada učenika – učenici rješavaju različite zadatke, stječu nove spoznaje uz djelomično sudjelovanje nastavnika ili bez njega; sat isključivog samostalnog rada učenika ne pojavljuje se često, to je npr. sat pisanja školske zadaće- prema sadržaju razlikujemo: sat samostalnog rada u interpretaciji teksta, u proučavanju stvaralaštva pisca, u proučavanju književnog pravca ili epohe- sat interpretacije tekst može se ostvariti: nastavnik sam interpretira tekst-učenici slušaju, nastavnik razgovara s učenicima o tekstu, učenici samostalno interpretiraju tekst- pripremanje učenika za samostalnu interpretaciju obuhvaća: čitanje teksta, istraživanje učenikova odnosa prema tekstu, određivanje književnoteor., književnopov. odrednica koje odlučuju o samostalnom radu- samostalno čitanje ostvaruje se: kao samostalni domaći rad, kao faza o-o procesa koja prethodi samostalnoj interpretaciji- uz samostalno čitanje mogu se dati pitanja i zadaci koji usmjeravaju učenika prema određenim problemima – to je tzv. usmjereno čitanje teksta- odnos učenika prema pročitanom tekstu, doživljaj teksta i stupanj razumijevanja teksta utvrđuje se: orijentacijskom anketom, kontrolnim zadacima na nast. listićima, orijentacijskim razgovorom, samostalnim pismenim sastavcima analitičkog i stvaralačkog karaktera- u orijentacijskoj anketi postavljaju se pitanja otvorenog tipa koja individualiziraju odgovore- odrednice sati samostalnog rada učenika: organizacija samostalnog rada (pripremanje), izvođenje, usustavljivanje rezultata rada – faza samostalni rad učenika na satu traje oko 25 minuta- sat sam. rada ostvaruje se frontalnim (uvodna faza), grupnim radom, radom u parovima, individualnim radom (faza samostalnog rada učenika)- taj tip sata pretpostavlja čvrstu vezu domaćeg rada učenika i nastavnog rada; a primarno mjesto pripada zadacima istraživačkog karaktera

16

- istraživački zadaci obuhvaćaju: samostalno stvaranje plana istraživanja, postavljanje hipoteze, izbor metode, traženje argumenata, sređivanje podataka, uopćavanje, izricanje sudova- učenička samostalnost u radu može biti djelomična i potpuna- takav sat povećava spoznajnu sposobnost učenika, osposobljava učenika za samoobrazovanje, upoznaje učenika s metodama i tehnikama intelektualnog rada, razvija stvaralačke sposobnosti učenika

sat – koncert – literarno-glazbeni sat u kojem se smjenjuju literarne i glazbene dionice, tako se ostvaruje najviši stupanje emocionalne atmosfere; najčešće se lirska poezija povezuje s glazbom- glazbeni sadržaj može s lirskom pjesmom korespondirati na tematsko-motivskoj ili emocionalnoj razini- kada se upoznaje epoha, prvo se upoznaju književna djela iz epohe, a zatim se organizira sat-koncert na kojem učenici slušaju reprezentativna glazbena djela tog razdoblja

sat – dramski spektakl – dramsko djelo se na njemu ostvaruje kao teatarski čin učenika koji su za to posebno pripremljeni pod vodstvom nastavnika; u interpretaciji dramskog djela sat-dr. spektakl najčešće je zaključni sat- interpreti se mogu izabrati na satima prije sata-dramskog spektakla, pri pokušajima interpretativnog čitanja dram. teksta izdvajaju se učenici koji pokazuju sposobnost scenskog govora- sat se može organizirati i da profesionalni glumci posjete školu i izvedu pojedine dramske slike, a može se temeljiti i na televizijskoj, filmskoj, radijskoj prezentaciji dramskog djela

kino – sat – film se uključuje u o-o proces kao nastavno sredstvo i kao umjetnički sadržaj- strukturne jedinice sata: motiviranje učenika za gledanje filma, gledanje filma, interpretacija filma, uopćavanje

televizijski sat radijski sat sat – seminar kviz – sat

* prema stupnju obvezatnosti: obvezni glavni sat fakultativni izborni sat

* sat lektire, sat izvanrednog čitanja, njegove podvrste: uvodni sat sat reklamiranja knjiga sat produbljivanja shvaćanja o pročitanim djelima sat anotiranja i recenziranja

6. ODNOS NASTAVE JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI PREMA OSTALIM PREDMETIMA

17

ODNOS NASTAVE KNJIŽ. I JEZIKA- u nastavi jezika i književnosti inzistira se na načelu jedinstva- lingvistika se zalaže za spoznavanje jeziak u njegovoj funkciji, tj. osobine jezika treba proučavati na tekstu ili razgovoru – zato metodičari zahtijevaju da se nastava jezika i knjiž. izvodi kao jedinsteni predmet- u modernoj nastavi knjiž. napušta se tradicionalni sustav – Težak, Brigljević i Brabec afirmiraju induktivnu metodu, a kao ishodište im služi beletristički tekst i raznovrsni tipovi govornih situacija – nastavu gramatike povezuju s nastavom izražavanja- nastava jezika i nastava knjiž. su u uzajamnom odnosu, upotpunjuju se i prožimaju, međusobna im se suradnja očituje u području nastave gramatike, stilistike, interpretacije i nastave izražavanja

ODNOS NASTAVE KNJIŽ. I OSTALIH UMJETNOSTI- u pojedinim razdobljima umj. područja međusobno se dodiruju i prožimlju

romantizam – želi muzikalizirati pjesnički govor, ističe kolorističke efekte

simbolizam - poeziju svode na zvukovnu ekspresiju, teži se sjedinjavanju poezije i glazbe

roman struje svijesti – muzikalizacija romana, muzička struktura* osnovnoškolski udžbenici – obrada knjiž. djela povezuje se s likovnim ostvarenjima* srednjoškolski udžbenici – knjiž. se povezuje s ostalim umjetnostima i tako dobiva svoje teoretsko i povijesno određenje- u suvremenoj se nastavi učenici upoznaju s ostvarenjima iz svih područja umjetnosti – najčešće se primjenjuje tematsko povezivanje umjetničkih područja (pronalaze se književna, glazbena i likovna ostvarenja koja su inspirirana istom temom)- knjiž. djela inspiriraju skladatelje i slikare, a knjiž. stvaratelji pronalaze inspiraciju u glazbenim i likovnim djelima- likovi u knjiž. djelima mogu biti usmjereni prema glazbi ili likovnim umjetnostima(npr. Matoševa novela Camao: Alfred Kamenski svira na klaviru djela klasičnih skladatelja; Proust portretirajući Odette razvija splet likovnih acocijacija vezanih uz freske iz Sikstinske kapele)

** mogućnosti povezivanja knjiž., likovne umjetnosti i glazbe: knj. djelo u usporedbi s djelima iz likovne umj. i glazbe sa

zajedničkom temom knj. djelo kao likovna ili glazbena inspiracija odnos pojednih knj. vrsta i rodova prema djelima likovne i

glazbene umj. obrada knj. likova i njihova povezanost s likovnom i glazbenom

umj. utjecaj likovne i glazbene umj. na stvaralaštvo književnika veze i odnosi umj. u jednoj epohi

- sadržaji filmske umj. uključeni su u program nastave jezika i knjiž. kao nastavno područje

18

- u povijesnom dijelu programa film se povezuje uz pov. razdoblja – program iskazuje reprezentativne ekranizacije književnih djela i temeljne povijesne tokove u razvoju filmske umj. (film u ekspresionizmu, nadrealizmu ...)

NAČELO INTERDISCIPLINARNOSTI- model o-o sustava koji polazi od načela interdisciplinarnosti i integracije znanosti uspostavlja sustav međupredmetne povezanosti, a napušta tradicionalnu zatvorenost pojedinog nast. predmeta* tematsko-vremenski tip međupredmetnih veza – pojavljuju se teme koje su zajedničke većem broju srodnih predmeta koje se mogu pojaviti u istom razredu ili u različitim razredima- problem je što se pojedine teme koje pripadaju istom pov. razdoblju ne proučavaju u isto vrijeme, a isto pov. razdoblje u različitim se znan. disciplinama označava različitim terminima- svaka programska tema ima određeni sadržaj i određeni opseg informacija- povijesna se periodizacija u nast. predmetima razlikuje terminološki i kronološki- specifičnost jezično-umjetničkog područja je što se pojavljuju umjetnički (umj. djela) i znanstveni (znan. činjenice, definicije, teorije) sadržaji

7. METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽEVNOSTI

METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽ. U SREDNJOJ ŠKOLI dogmatsko – reproduktivni reproduktivno – eksplikativni interpretativno – analitički problemsko – stvaralački korelacijsko – integracijski

dogmatsko – reproduktivni- temeljni sadržaj u nastavi knjiž. u ovom je sustavu povijest knjiž.- važan je sadržaj nastavnog procesa i teorija knjiž. koja se proučava deduktivno, bez uporišta u književnom djelu- učenik pamti što veći broj knjiž. činjenica; takva nastava razvija reproduktivne sposobnosti i pamćenje- nastavnik je predavač koji učenicima prenosi gotove stavove, a učenici ih moraju reproducirati

reproduktivno – eksplikativni- učenik prepričava knjiž. sadržaj, ali u jezični izraz unosi «svoje riječi»- nastavnik ima dominantnu ulogu, on je predavač i tumač knjiž. pojava, učenikov udio u tumačenju knjiž. djela je u drugom planu

interpretativno – analitički- interpretacija knjiž. djela dominantni je oblik nastavnog rada

19

- učenik je estetski subjekt- osobita je pažnja posvećena jeziku umj. djela, istražuje se estetska funkcija jezika- dominira metoda heurističkog razgovora i metoda rada na tekstu- nastavnik je organizator nastavnog procesa

problemsko – stvaralački- učenik se stavlja pred književni problem i motivira ga se za samostalno istraživanje; učenik ne prima gotove spoznaje, do njih dolazi sam- faze nast. sata koji se temelji na načelima problemske nastave:

a) stvaranje problemske situacijeb) definiranje problema i metodec) samostalni rad učenikad) analiza i korekcija rezultatae) zadavanje novih zadataka

- afirmira se istraživačka metoda – učenici sami stvaraju plan istraživanja, postavljaju hipotezu, određuju postupak za njezinu verifikaciju, provode istraživanja, izdvajaju podatke, klasificiraju ih i osmišljavaju- do izražaja dolazi učenikov kritički stav; književna se problematika aktualizira- velike su mogućnosti grupnim oblicima rada i individualizaciji- u fazi korekcije i analize rezultata afirmira se konfrontacija stavova što dovodi do polemičke situacije korelacijsko – integracijski- povezuju se srodni predmeti u zajednički didaktički sustav, jezično – umj. područje povezuje nastavne predmete iz jezika i umjetnosti

NOVIJE TEORIJE U PROUČAVANJU KNJIŽ. DJELA U NASTAVIa) eksplikacija teksta- razvija se početkom 20. st. u francuskim školama- umj. tekst prihvaća kao glavni predmet svog bavljenja (opozicija je dogmatsko-reproduktivnom sustavu nastave knjiž.)- razvija učenikovu knjiž. i jezičnu kulturu, učenik se osposobljava za samostalno čitanje i tumačenje teksta- faze objašnjavanja teksta:

a) kratak uvod (određivanje pripadnosti teksta u cjelinu, tzv. lokalizacija)

b) čitanje teksta (estetsko čitanje koje sugerira učenicima est. Doživljaj)

c) proučavanje kompozicije pročitanog tekstad) ponovno čitanje praćeno analizom detaljae) zaključcif) učenici čitaju tekstg) učenje teksta napamet

b) pomno čitanje (close reading) i nova kritika- metoda pomnog čitanja razvija se u Engleskoj 20-ih godina 20. st.- potpuniju razradu razvija u sklopu nove kritike čiji se zagovornici bune protiv stavljanja naglaska na autorovu biografiju i svjetonazor već

20

interes pokazuju za individualni doživljaj umjetničkog teksta, za jezik pjesničkog djela i njegov kontekst

c) sovjetska formalistička škola- razvija se od 1915. do 1930., predstavnici su: Šklovski, Tinjanov, Tomaševski, Jakobson, Vinogradov- proučavaju jezik knjiž. djela, ističu važnost izbora i rasporeda gramatičkih kategorija u oblikovanju pjesničkog jezika, otkrivaju utjecaj versifikacije na semantiku teksta- ističu stil knjiž. vrste, književni postupak koji izaziva začudnost kod čitatelja (poseban dojam koji čitatelju omogućuje novo viđenje pojava

d) škola interpratacije- javlja se u njemačkoj znanosti o knjiž. uoči Drugog svj. rata- Staiger smatra da je temeljni predmet proučavanja knjiž. jezik knjiž. djela; temeljna je zadaća interpretacije otkrivanje unutrašnjih zakonitosti djela- glavni je teoretičar Kayser – smatra da je središnji predmet znanosti o knjiž. književno djelo, razlikuje pjesnički jezik od jezika znanosti i svakodnevnog jezika

e) zagrebačka književnokritička škola- afirmira dva pravca: lingvostilistički (zaokupljen je jezikom umj. djela, istražuje prirodu pjesničkog jezika) i interpretacijski

**školska interpretacija- respektira doživljajno-spoznajne mogućnosti učenika, a književni tekst shvaća kao izvor doživljavanja i spoznaje- faze procesa primanja književnog djela: percipiranje djela, afektivno reagiranje i racionalno obuhvaćanje djela- interpretativno čitanje je pravilno, osmišljeno i emocionalno obojeno čitanje teksta – cilj mu je da probudi estetski doživljaj kod učenika- emocionalna pauza trenutak je kada se učenik uključuje u doživljajni i misaoni svijet djela- spoznavanje djela temelji se na uočavanju pojedinosti u djelu- cilj interpretacije je da pronikne u umj. smisao djela; knjiž. djelo kao osnovni predmet interpretacije postoji kao umjetnički i književopov. fenomen- u studiju knjiž. traži se suradnja senzibilnosti i erudicije, svaku spontanu reakciju i zapažanje treba projicirati na teoretsko, tj. književnopov. tlo- u početnoj fazi učenikova pristupa knjiž. djelu prevladava emocionalna komponenta, kasnije se emocionalni moment obogaćuje misaonim i kritičkim elementima- školska interpretacija mora uvažiti:

doživljajno-intuitivni plan logičko-intelektualni plan

- u osnovnoj školi inter. ostaje u doživljajnim okvirima, srednjoškolska inter. ujedinjuje oba plana- tradicionalna nastava književnosti više se bavila književnopov. građom, analiza djela iscrpljivala se u prepričavanju sadržaja djela- moderna nastava knjiž. kako temelj nastave uzima književno djelo

21

PROBLEMSKA NASTAVA KNJIŽEVNOSTI- uvodi učenike u samostalno istraživanje problema, uspostavlja sustav postupaka i operacija koji angažira učenika u postavljanju i rješavanju problemaLITERARNI PROBLEM – zasniva se na misaonim, emocionalnim i fantazijskim aktivnostima učenika- svaki učenik rješava problem na individualni način, a zahvaljujući kontekstu dolazi do objektivnog rješenja- odnos učenika prema problemu ovisi o:

stupnju psihičkog razvoja opsegu iskustva i informacija emocionalnom stanju motiviranosti

RJEŠAVANJE PROBLEMA- faze rješavanje literarnog problema:

1) učenik uočava problem, osjeća teškoće, problem izaziva emocionalnu i intelektualnu napetost, radoznalost i želju za rješenjem

2) problem se pobliže određuje, navode se činjenice koje će olakšati rješavanje problema

3) učenik pokušava riješiti problem, postavlja problemska pitanja, hipoteze, traži argumentaciju za postavljene teze, uspoređuje se problem sa sličnim problemima- do izražaja dolazi kreativnost u rješavanju problema

4) verifikacija hipoteza, na temelju argumenata izriče se sud o problemu

STRUKTURA PROBLEMSKOG SATA KNJIŽEVNOSTII. stvaranje problemske situacije

II. definiranje problema i metoda kojima se problem istražujeIII. organizacija samostalnog istraživačkog rada učenikaIV. analiza rezultata istraživanja, koji se korigiraju i dopunjavajuV. zadaci za samostalni rad

- na satu problemske nastave mogu se obrađivati cjelovita knjiž. djela ili pojedini moralni, estetski, filozofski, društveni, idejni problemi vezani uz određeno djelo- problemi se otvaraju na idejno-tematskoj razini djela, ali i na fabulativno-kompozicijsko i jezično-stilskoj razini- izdvajaju se oni problemi koji će najviše zaokupiti interese učenika

METODE PROBLEMSKE NASTAVE heuristički razgovor – njime se postiže aktivizacija učenika u

analizi knjiž. problema; to je sustavni i postupni razgovor kojim se učenik usmjerava na problem; u prob. nastavi do izražaja dolaze:

problemska pitanja – problem se postavlja u obliku pitanja perspektivna pitanja – sadrže odrednice za rješenje uopćena pitanja – traže razrađen odgovor i objašnjenje

22

alternativna pitanja – traže opredjeljenje, postavljaju učenika pred dilemu

stvaralačko čitanje teksta – provodi se uz pomoć dodatnih didaktičnih sredstava (nastavni listići, tehnička sredstva); svrha je razumijevanje sadržaja, stava autora, emocionalno proživljavanje i procjenjivanje

istraživačka metoda – najviši stupanj samostalnog rada; učenik definira problem, stvara plan istraživanja, postavlja hipotezu, određuje način njezine verifikacije, izvodi zaključke

reproduktivno-stvaralačka metoda kombinira se s ostalima

- u problemskoj nastavi koriste se suvremena tehnička sredstva i pomagala: dijafilmovi, nastavni filmovi, dijapozitivi, radio, televizija, audio kasete, te različiti tipovi nastavnih listića

**oblici rada problemske nastave: frontalni rad (svi učenici rješavaju isti problem usmeno ili

pismeno) individualni rad grupni rad

- nastavni je u probl. nastavi organizator stvaralačke i istraživačke djelatnosti učenika; pozna individualne osobine učenika, pravce njihovih interesa

STVARANJE PROBLEMSKE SITUACIJA- probl. situacija je početna faza u sustavu problemske nastave**postupci stvaranja problemske situacije:

pomoću oprečnih mišljenja učenika koja mogu izraziti u diskusiji postavljanjem teza koje traže prihvaćanje ili odbijanje,

opredjeljenje traži argumentaciju primjenom ankete u kojoj učenici pomoću problemskih pitanja

izražavaju svoj stav (tzv. orijentacijska anketa) citiranjem poslovica, aforizama ili mota koji se povezuju s

književnim problemom nametnutim u knjiž. djelu interpretativnim čitanjem teksta uspoređivanjem glazbenog i knjiž. djela koje je poslužilo kao

inspiracija glazbenom stvaratelju uspoređivanjem književnog s filmskog djela ili ilustracijom uspoređivanjem dviju epizoda iz knjiž. djela koje se temelje na

istom motivu postavljanjem teza koje može postaviti nastavnik književnokritički tekstovi koji navode oprečna mišljenja o djelu

8. METODE KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

METODA – način spoznavanja, sustav pravila i pristupa u proučavanju i otkrivanju pojava

23

- odrednice metode: predmet otkrivanja, subjekt koji otkriva i cilj koji se želi postići- nastavne metode su način rada u nastavi, ostvaruju se metodičkim postupcima- spoznavanje književnoumj. teksta ostvaruje se literarnom komunikacijom koja se temelji na odnosu primatelj i djela

- u literarnoj komunikaciji sudjeluju:o književnoumjetnički teksto učeniko nastavnik

- u lit. kom. ostvaruju se različite aktivnosti: čitanje, slušanje, govorenje, pisanje, promatranje (vanjske aktivnosti); doživljavanje, zapažanje, zamišljanje, razmišljanje, uspoređivanje, zaključivanje, ocjenjivanje (unutarnje aktivnosti)

PODJELA METODA prema izvorima

- izvori mogu biti pisani, govorni i grafički – pa postoje pisane, govorne i vizualne metode- pisani su izvori tekstovi (metoda rada na tekstu)- tipovi tekstova koji su izvor informacija: književnoumjetnički, književnokritički, književnoznanstveni, udžbenički- podvrste tekstovne metode: metoda rada s književnoumj., književnokritičkim, književnoznanstvenim tekstom, metoda rada s čitankom i drugim didaktičkim izvorima- govorni su izvori: nastavnik, učenik, snimljeni govor, radijska ili televizijska emisija- razlikujemo monološku i dijalošku metodu- vizualni su izvori: slika, fotografija, ilustracija, crtež, shema, film, televizijska emisija

prema unutrašnjim i vanjskim aktivnostima učenika i nastavnikametoda čitanja, slušanja, pisanja, pokazivanja, promatranja, doživljavanja, zapažanja, zamišljanja, razmišljanja (uspoređivanja, usustavljivanja, zaključivanja, asociranja, ocjenjivanja)

prema sredstvima i načinima prenošenja informacijametode rada s auditivnim tekstom (radio, kasetofon), metode rada s vizualnim sredstvima (slika, fotografija, tablica, shema, crtež), metode rada s audio-vizualnim sredstvima (televizija, film)

prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima učenika- različiti su klasifikacijski modeli:1. metode koje pospješuju imaginativnu recepciju djela metode koje pospješuju tumačenje djela2. metoda stvaralačkog čitanja heuristička metoda

istraživačka metoda reproduktivna metoda3. metoda stvaralačkog primanja teksta

24

analitičko-interpretacijska metoda sintetizirajuća metoda

LITERARNA KOMUNIKACIJA- tri tipa metoda s obzirom na lit. kom.:

metoda primanja književnoumj. poruka metoda tumačenja metoda vrednovanja, ocjenjivanja

- lit. kom. sustav je uzajamnog djelovanja književnoumj. teksta i njegova čitatelja- uključuje tri elementa:tekst (izvor informacija) -> čitanje/slušanje -> čitatelj/primatelj informacija

TEKST – je sadržajno i strukturno završena cjelina, književnoumj. tekst odlikuje se sadržajnom, smisaonom i strukturnom završenošću

ČITATELJ – postoji nekoliko klasifikacija:* po Volgastu: nekritički čitatelj koji puno čita, čitatelj koji malo čita, aktivan čitatelj koji postavlja cilj čitanja, čitatelj koji se usmjerava prema određenoj vrsti knjiga, poslušni čitatelj koji se podruđuje rukovođenju, čitatelj koji se ne vraća pročitanom* po Hirlu: čitatelj koji u tekstu traži korisnu informaciju, čitatelj koji ne uspostavlja kritički stav, čitatelj koji zauzima kritički odnos prema tekstu, čitatelj koji čita bez praktičnog cilja* po Bambergeru tipovi čitatelja među djecom: romantični tip koji čita fantastičnu literaturu, realistički tip, intelektualni tip koji u knjizi traži objašnjenje pojava, estetski tip koji u knjizi traži doživljaj ljepote

- komunikacija može biti verbalna i neverbalna- posredna komunikacija ostvaruje se posredstvom tehničkih pomagala, a neposredna u interakciji više osoba- može biti jednosmjerna (inf. ide od pošiljatelja do primatelja, a primatelj ne uzvaća povratnom inf.), i dvosmjerna- kom. s književnoumj. tekstom može biti neposredna (bez posredovanja nastavnika, ostvaruje se čitanjem u sebi) i posredna (kada druga osoba čita tekst)- teškoće u literarno-didaktičkoj komunikaciji:

nastaju zbog neusklađenosti tekstnog i čitateljeva koda (tematika neprimjerena primateljevim mogućnostima, veliki broj nepoznatih riječi, pojmova, podataka)

zbog psiholoških činitelja: nedovoljna motivacija, pomanjkanje interesa, nerazvijenost literarne senzibilnosti, objektivni činitelji poput nepovoljne atmosfere i umora

9. SREDSTVA I POMAGALA U KNJIŽEVNOM ODGOJU I OBRAZ.

25

TEHNIČKA SREDSTVA U O-O PROCESUFILM KAO SREDSTVO U NASTAVI KNJIŽ.- element-film može biti prema sadržaju: informativi (književnopov., književoteor.) i estetski (interpretacijski)- filmski adaptirana biografija pisca može bit cjelovita ili fragmentarna; uključuje se u uvodnu fazu sata, ima funkciju motivacije za susret s djelom (tzv. motivacijski filmovi); može biti dio faze interpretacije kada se razumijevanje teksta oslanja na izvantekstovne odrednice, te završne faze sata

**stvaralačke vježbe vezane uz element-film biograf. tipa: formuliranje naslova pojedinih sekvenci filma dopunjavanje i preoblikovanje sadržaja filma uspostavljanje odnosa teksta i filmskog predloška

- važni su i element-filmovi utemeljeni na književnoumj. tekstu (najčešće je to kraći tekst – basna, npr.)- uključuje se u sat interpretacije

**faze nastavnog sata s element-filmom utemeljenom na knjiž. tekstu:a) doživljajno-spoznajna motivacijab) najava filmac) gledanje i slušanje pričed) ispitivanje doživljaja cjeline pričee) analizaf) sinteza g) samostalni i stvaralački rad učenika

** metode doživljajno-spoznajne motivacije: dijalog, monolog nastavnika ili učenika, čitanje teksta (naglas ili u sebi), promatranje vizualnih predložaka, samostalni pismeni radovi učenika** ispitivanje doživljaja cjeline priče ostvaruje se: dijalogom, pismenim radom, monologom)** faza analize: dijalog, monolog, ponovno promatranje filma uz koje se povezuju različiti zadaci za govorno i pismeno izražavanje** samostalni i stvaralački rad učenika čini: samostalno prepričavanje priče uz gledanje filma ili bez filmskog predloška, stvaranje dijaloga unutar priče, opisivanje likova i prostora, dovršavanje priče, dramatizacija teksta

OSTALA VIZUALNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ. knjige – pokazivanje knjige omogućuje povezivanje nast. rada s

radom školske knjižnice, njime se budi interes za čitanje, razvija kultura čitanja, budi želja za posjedovanjem knjihe

ilustracije – mogu biti umjetničke (osobito važne u knjigama za djecu) i neumjetničke

časopis – služi kao dopunski izvor informacija, književni se časopis uključuje u sat o piscu

faksimil rukopisa – služi za upoznavanje stvaralačkog procesa i kao predložak za tekstološku analizu

26

crteži – pospješuju recepciju teksta, razvijaju literarnu maštu, potiču učenike na grafički način izražavanja

sheme – mogu sadržavati inf. koje proizlaze iz književnoumj. teksta te one koje imaju izvantekstovno porijeklo*tipovi shema (tablica):

tematska shema – sadrži inf. koje se odnose na tematsku strukturu teksta

kompozicijska shema jezično-stilska sheme – tablice o knjiž. likovima – karakterološke tablice pri

analizi dramskog lika, sadrže repliku na temelju koje se utvrđuje doživljajno stanje lika, njegove misli i namjere

sheme – tablice o idejnom ustrojstvu teksta

AUDITIVNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.- radijske emisije, audio kasete, zvučne čitanke

PISANA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.- književnoumj. tekst temeljni je sadržaj čitanka i udžbenika književnosti

** kriteriji za izbor tekstova u čitanci i udžbeniku: psihološki estetski gnoseološki etički idejni nacionali

- u srednjoškolskim udžbenicima jak je i kriterij reprezentativnosti (antologijski kriterij)- u osnovnoškolskim čitankama tekstovi se svrstavaju u tematske cjeline ilu u sustav knjiž. rodova i vrsta, a u srednjoškolskim čitankama razvrstavaju se u sustav teorije i povijesti književnosti- u o-o proces uključuju se književnoumj. tekstovi, ali i književnokritički tekstovi (eseji, recenzije, anotacije, prikazi, studije), znanstveni tekstovi iz povijesti književnosti- svi tekstovi koji nisu književnoumj. čine dopunske izvore informacija

TIPOVI ČITANAKA/UDŽBENIKA IZ KNJIŽEVNOSTI* prema kriteriju namjene:

čitanke/udžbenici za mlađe razrede oš -II- za više razrede oš -II- za srednju školu

* prema načinu iznošenja knjiž. gradiva: čitanka/udžbenik receptivnog (reproduktivnog) tipa – traži

zapamćivanje i reprodukciju gradiva, izlaže knjiž. gradivo u sustavu znan. disciplina

-II- produktivnog (stvaralačkog) tipa – pruža učeniku uvjete za samostalno i stvaralačko primanje sadržaja – podvrste su:

o radni udžbenik/čitanka (sadrži radne zadatke i vježbe)

27

o razgranati radni udžbenik/čitanka (obuhvaća temeljnu knjigu, dopunske izvore – radne bilježnice, videokasete, filmove)

o višeizvorni udžbenik/čitanka (sadrži književnoumj. tekstove, interpretacije tekstova, književnoteor. i književnopov. tekstove)

* prema načinu raščlanjivanja književnog sadržaja: programirani tip udžbenika – knjiž. se gradivo raščlanjuje u manje

jedinice koje se usvajaju postupno poluprogramirani tip udžbenika

* čitanka zatvorenog tipa (ne dopušta preinake i dopune sadržaja) čitanka otvorenog tipa (svako se izdanje obogaćuje novim sadržajima)

*svaki dobar udžbenik mora sadržavati metodička sredstva koja uvjetuju recepciju teksta (objašnjenje

nepoznatih riječi, pojmova i imena, objašnjenje strukturnih elemenata teksta – teme, kompozicije)

metodička sredstva koja omogućuju razumijevanje i tumačenje teksta (pitanja i zadaci kojima se potiče uočavanje, raščlanjivanje, uspoređivanje, razvrstavanje; mogu biti:

o pitanja i zadaci percepcijskog tipao -II- analitičko-sintetičkog tipao -II- klasifikacijskog tipa

- uključuju se i razna objašnjenja i komentari te razni književnokritički tekstovi

metodička sredstva koja potiču samostalni i stvaralački rad učenika

METODIČKO OBLIKOVANJE ZNAN. SADRŽAJA U UDŽBENIKU/ČITANCI - u srednjoškolskim udž./čit. Važni su prikazi stvaralaštva pisaca (književnokritički portreti pisaca), pojavljuju se i prikazi književnopov. razdoblja/stilskih formacija- učenički tekstovi ilustriraju učeničke stvaralačke i kritičke domete

* tekstovi u udžbenicima/čitankama ovisno o stilu: književnoumjetnički književnoznanstveni književnoznanstvenopopularni esejistički didaktički

* tekstovi u udžbenicima/čitankama prema autorima: tekst umjetnika ili narodnog stvaratelja tekst znanstvenika tekst kritičara, esejista tekst pisca udžbenika tekst učenika

PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE

28

- sadrže književnu i metodičku interpretaciju cjelokupnog sadržaja u čitanci/udžbeniku; prati sadržaj čitanke/udžbenika i interpretira ga s književnog i metodičkog gledišta

RADNI LISTIĆI- nast. sredstvo namijenjeno samostalnom radu učenika: u redovnoj nastavi, domaćem radu, fakultativnoj i izbornoj nastavi

* prema načinu oblikovanja mogu biti: tekstovni tekstovno-grafički (zadaci se oblikuju i grafičkim sredstvima) tekstovno-likovni (kombinacija sa slikom ili ilustracijom)

* prema sadržaju ih dijelimo: r. l. koji sadrže zadatke za interpretaciju književnoumj. teksta r. l. koji se povezuju uz proučavanje stvaralaštva pisca r. l. koji se povezuju uz proučavanje književne epohe ili pravca

* tekstovni radni listić – sadrži: tekst-instrukciju, tekst-zadatak izvorni književnoumj. tekst književnokritički tekst književnoznanstveni tekst

- rezultati rada na nast. listićima kontroliraju se individualnim pregledavanjem, glasnim čitanjem odgovora, odgovorima na pitanje

ANKETNI RADNI LISTIĆ (ANKETA) – vrsta nastavnog listića; može biti orijentacijska (služi za ispitivanje književnih interesa, recepcijske spremnosti učenika, okolnosti koje utječu na komunikaciju s tekstom, prikupljanje inf. o načinu čitanja knjiž. djela) i kontrolna (služi za provjeravanje ispunjenih obveza, poznavanje sadržaja)

ZADACI OBJEKTIVNOG TIPA- njima se provjerava znanje učenika* sadrže knjiž. činjenice i podatke koji se odnose na:

knjiž. djela književnoteorijske i književnopovijesne pojave književne pojmove i termine književne definicije književne teorije

* vrste zadataka objektivnog tipa: zadaci dosjećanja (upisuje se izostavljeni podatak) zadaci dopunjavanja (uvrštavanja; upisuje se izostavljeni podatak) zadaci dvočlanog izbora (alternativni zadaci; izabire se točan

odgovor) zadaci višestrukog izbora (ponuđeno je nekoliko rješenja od kojih

se izabire točan odgovor) zadaci uspoređivanja (sparivanja odgovora) zadaci sređivanja (podaci se sređuju prema određenom kriteriju –

kronološkom, višeg rodnog pojma)

29

UČENIČKI TEKSTOVI* tri su temeljna tipa:

beletristički (literarni; priča, novela, pjesma, pjesma u prozi, putopis, esej, memoari, dnevnik)

znanstveni (objašnjenje, komentar, rasprava, članak, interpretacija, kritika, anotacija)

publicistički (bilješka, reportaža, intervju, feljton)

DNEVNIK ČITANJADNEVNIK ČITANJA – posebna je bilježnica u koju se zapisuju zapažanja, misli, doživljaji, asocijacije o pročitanom književnom tekstu- bilježenje može biti:

a) spontano – po vlastitom nahođenjub) usmjereno – po nastavnikovim napucima

* tekstovi koji se pojavljuju u dnevniku čitanja: bibliografska bilješka izvorni citati s naznačenom stranicom komentari u sažetom i razvijenom obliku impresije, asocijacije teze, sudovi, ocjene

- multimedijski tip nastave književnosti uključuje sljedeću tehničku opremu: kasetofon, kompjutor, televizor, filmski projektor, projektor za element-film, ekran za projekciju

TELEVIZIJA U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI- televizijska se emisije može uključiti u sve faze nastavnog sata, u koju će se uključiti ovisi o: karakteru emisije, koncepciji sata, pripremljenosti učenika i nastavnika za praćenje emisije

* elementi koji se uzimaju u obzir u analizi emisije: sadržaj kompozicija emisije vizualna komponenta auditivna komponenta govorna realizacija emisije

* faze u realizaciji emisije: pripremna faza (motivacija učenika, pripreme se provode i

izvan nastavnog sata i na samom satu) gledanje emisije analiza emisije (može biti pismena i usmena) generalizacija (usustavljivanje zapažanja i spoznaje, učenike

se potiče na samostalan individualni rad)

RADIO EMISIJE U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI* tipovi emisija:

emisije iz područja lirike emisije iz područja epike (pripovjedne proze) dramske emisije emisije iz područja knjiž. kritike i esejistike

30

- mogu se uključiti u sve faze nastavnog sata

* postupci provjeravanja doživljavanja i shvaćanja emisije: pismeno anketiranje učenika razgovor o emisiji postavljanje zadataka koji su povezani s emisijom samostalna učenička analiza učenici pismeno formuliraju pitanja i zapažanja, a zatim slijedi

razgovor

10. METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU POEZIJE

INTERES UČENIKA ZA POEZIJU- učenici 5. i 6. razreda opredjeljuju se za vedru poeziju (o radosti, sreći, ljubavi), pejzažnu poeziju i poeziju o rodnom gradu; učenici 7. i 8. razreda usmjeruju se prema intimnoj, socijalnoj i rodoljubnoj poeziji- osim sadržaja bitno je da učenici zapaze posebnosti lirike u smislu melodioznosti, jezične organizacije, zgusnutosti izraza, slikovitosti, ekspresivnosti i sugestivnosti

*u tradicionalnoj nastavi poezije lirsko je djelo bilo predložak za učenje tropa i figura, cilj je bilo razvijanje pamćenja i deklamatorskih sposobnosti, analiza formalnih elemenata lirske pjesme omogućavala je spontano komuniciranje s lirikom* moderna se nastava poezije bavi organskim jedinstvom pjesme, jedinstvom sadržaja i formalnih elemenata, cilj je učenicima otkriti smisao poezije

- bitna odrednica koja razlikuje lirsku poeziju od epike i drame je SUBJEKTIVNOST- u ispovijedanju lirskog pjesnika čitatelj prepoznaje i produbljuje osobnu intimnost, tj. lirska pjesma se time diže iznad pojedinačnog i dobiva univerzalni smisao

* klasifikacija poezije: tematski: ljubavna, rodoljubna, socijalna, filozofska, pejzažna formalno: oda, elegija, himna, ditiramb, epigram, madrigal

PEDAGOŠKO-PSIHOLOŠKE ODREDNICE U NASTAVI LIRIKE1. FAZA (I. do IV. razreda) – poezija se prima spontano, imaginativno, slušno i

vizualno; učenici pokazuju interes za bajku i basnu,vole lirsku poe-

ziju s pejzažnim motivima i motivima iz dječjeg i životinjskog svi-

jeta

31

- djeca se mogu uživiti u svijet pjesme, osjećaju ritam i imaju sklo-

nosti pjesničkom načinu izražavanja2. FAZA (V. i VI. razred) – poezija se prima emocionalno, imaginativno, intelektu-

alno; izražen je interes za knjiž. djela s uzbudljivom fabulom, likovi-

ma; u lirskoj poeziji pronalaze šaljive motive, motive iz pejzaža i

djetinjstva, ne ne uspijevaju otkriti raznovrsna emocionalnaočitovanja što ih nudi poezija

3. FAZA (VII. i VIII. razred) – pojačan je interes za čovjekov psihički život, pri inter. se afirmira psihološki pristup; mogu ulaziti u

doživljavanje intimnijih lirskih pjesama

USVAJANJE STRUKTURNIH OBILJEŽJA LIRSKE PJESMEa) PJESNIČKA SLIKA - od 3. do 6. razreda – učenici zapažaju vizualne i auditivne slike

- od učenika se traži da interpretira sliku i izrazi vlastitu impresiju- 7. i 8. razred – obogaćuje se opažanje mirisnim i opipnim slikama

- učenici otkrivaju da je pjesnička slika izraz pjesnikova raspolože-

nja ili spoznaja o svijetu- pj. slike ostvarene su izražajnim sredstvima pa učenici uče

o jezi-ku i stilu- pjesnička slika se promatra i kao kompozicijska jedinica

* faze primanja pjesničke slike: osjetilno primanje (okom, uhom) slika se zamišlja slika se emocionalno doživljava slika se analizira slika se vraća u kontekst pjesme

b) RITAM - analiza ritma provodi se u svim fazama školovanja i povezana je s fonetičkim, morfološkim, sintaktičkim i leksičko-semantičkim ustrojstvom pjesme- ritam se uključuje u interpretaciju lirske pjesme u svim fazama školovanja:1. - 4. razreda – učenici zamjećuju izmjenu brzog i sporog ritma, te ritam

povezuju s promjenom raspoloženja u pjesmi; pri čitanju teksta ostvaruju

pauze na kraju stiha i strofe5. i 6. razred – učenici zamjećuju nijanse u ritmu koje su uvjetovanje raspo-

loženjem, određuju pauze u stihu zavisno od reda riječi

32

7. i 8. razred – učenici razlikuju raznovrsne tipove ritma ovisno o emociona-

lnom tonu pjesme, određuju tempo i intenzitet izgovora riječi i stihova,

ostvaruju pauze propisane interpunkcijom, zamjećuju red riječi- pri interpretaciji ritma povezuje se nastava književnosti i jezika (naglasak, duljina, red riječi, slogovi, naglašene i nenaglašene riječi i izgovorne cjeline)

* metodički postupci kojima učenike uvodimo u osjećanje ritma: slušanje interpretativnog čitanja učenici slušaju stihove te dizanjem i spuštanjem ruke

označavaju naglašene i nenaglašenje slogove riječi u stihu tiho usmjereno čitanje (učenici čitaju u sebi pjesmu te

označavaju naglašene i nenaglašene slogove) prenošenje pjesničkog teksta (stihova) u prozni oblik uspoređivanje glazbenog djela koje je inspirirano pjesničkim

tekstom s njegovim tekstualnim predloškom

c) JEZIK I STIL - interpretacija lirske pjesme temelji se na otkrivanju pjesničkog jezika koji je:

- specifično organiziran- sugestivan pobuđuje- emocionalan estetsku recepciju- slikovit- muzikalan

od 1. do 4. razreda – učenici ne uče književnoteor. pojmove vezane uz pjesnički

jezik (upotrebljavaju npr. poredbu, ali spontano)- razvija se osjetljivost za emocionalno djelovanje i zvukovne vrednote pj. jezika

5. i 6. razred – uče se teorijski pojmovi epitet, onomatopeja, hiperbola, pore-

dba, kontrast, gradacija 7. i 8. razred – u interpretativni proces uključuju se gramatičko-stilska sre-

dstva (funkcija glagola – prezent, aorist, imperfekt)

MOTIVIRANJE UČENIKA ZA PRIHVAĆANJE PJESNIČKOG DJELA- motivacija se odabire u skladu s idejno-estetskim značajkama pjesme, te doživljanjno-spoznajnim mogućnostima učenika

*tipovi motivacija: motivacija utemeljena na osobnim iskustvima učenika

(emocionalnim, socijalnim, intelektualnim, moralnim) – učenikova osobna iskustva mogu se upoznati primjenom anketa u formi pitanja, s ponuđenim višestrukim izborom, sa zadanom tematskom poticajnom riječi uz koju učenici povezuju određene motive)

33

motivacija utemeljena na glazbenim, likovnim, filmskim predlošcima- načela kojih se moramo držati pri izboru glazbenih djela:

o ono mora biti u suglasju s lirskom pjesmom koja će se interpretirati

o mora biti primjereno doživljajnim mogućnostima učenikao mora biti vremenski u skladu sa strukturom nast. satao učenike se mora motivirati za slušanje glazbenog djelao nakon slušanja učenici izražavaju svoj doživljajo doživljaj učenika služi kao podloga za prihvaćanje lirske

pjesme- načela kojih se moramo držati pri izboru likovnih djela:

o djelo mora biti primjereno mogućnostima učenika, osobito su dobra djela koja su tematski, idejno bliska učenicima

o djelo mora pobuditi interes učenika, izazvati emocijeo djelo mora temom, idejom, ugođajem korespondirati s

lirskom pjesmomo djelo se uključuje u pripremnu fazu nastavnog satao djelo svojom veličinom mora biti vidljivo svim učenicima

motivacija utemeljena na književnoteorijskim ili književnopovijesnim činjenicama

motivacija utemeljena na općekulturnim sadržajima motivacija utemeljena na lingvističko-stilističkoj osnovi motivacija utemeljena na filozofskoj, socijalnoj ili povijesnoj osnovi

PRISTUP PJESNIČKOJ ZBIRCI- pjesnička se materija u pjesničkim zbirkama organizira na kronološkoj, tematskoj ili tematsko-formalnoj osnovi

* postupci u motiviranju učenika za čitanje pjesničke zbirke: interpretacija pjesme iz čitanke potiče učenika na samostalno

čitanje radio ili televizijska emisija, film o pjesniku, slušanje glazbenih

djela koja su inspirirana pjesničkim tekstom književna obljetnica, intervju s pjesnikom objavljena pjesma u dnevnim novinama i književnim časopisima autobiografski zapisi koji otkrivaju porijeklo pjesnikove

inspiracije izbor stihova iz različitih pjesama književnokritički tekst književna izložba koja obuhvaća građu iz autorove građanske i

stvaralačke biografije (građa su fotografije, biografske kronologije, bibliografske kronologije, ilustracije pojedinih pjesničkih zbirki)

SAT INTERPRETACIJE LIRSKE PJESME* struktura sata interpretacija lirske pjesme:

1) doživljajno-spoznajna motivacija (priprema učenika za susret s djelom)

2) najava teksta i njegova lokalizacija (otkriva se naslov, autor i popratne informacije koje pobliže određuju tekst)

34

3) interpretativno čitanje (tekst se dovodi u žarište primaočeva duhovnog svijeta)

4) emocionalno-intelektualna pauza (primatelj ostaje sam sa svojim doživljajem pjesme)

5) objavljivanje doživljaja (primatelj otkriva svoje emocije, asocijacije, misli)

6) interpretacija7) sinteza8) samostalni rad učenika

INTERPRETACIJA- je faza o-o procesa u kojoj se otkrivaju književnoumjetničke značajke teksta pri čemu se afirmiraju različiti postupci koji primatelja dovode do estetske spoznaje (ostali nazivi za inter.: analiza teksta, literarna analiza, književnoumj. analiza, faza udubljivanja u tekst)- temeljna svrha interpretacije je spoznavanja književnoumj. značajki teksta- učenici u toj fazi zapažaju estetske pojedinosti u tekstu, uspostavljaju odnose među njima, zaključuju, ocjenjuju, uopćavaju- ostvaruje se tzv. literarno mišljenje koje se očituje u zapažanju, razlikovanju, uspoređivanju, uopćavanju, zaključivanju, ocjenjivanju književnoumjetničkih pojava*polazišta interpretacije:primateljev doživljaj pjesme u cjelini (koji se može iskazati usmeno ili pismeno, likovno ili glazbeno)emocionalno ustrojstvo pjesme (može se primijeniti interpretativno čitanje kojim se učenici uvode u emocionalno ustrojstvo pjesme; inter. teži usklađivanju emocionalnih iskustava primatelja s emocijama u pjesmi; otkriva se kretanje emocija u pjesmi, njihovo smjenjivanje i nijansiranje)

*redoslijed nastavnih situacija u fazi interpretacije:I. učenici iskazuju svoj doživljaj pjesme poslije inter. čitanja i pauze

II. učenici ponovno čitaju pjesmu u sebiIII. glasno čitanje otkriva kako učenici doživljavaju pojedine dijelove

pjesme i pjesmu u cjeliniIV. za glasno čitanje dijelova pjesme učenike motiviramo različitim

pitanjima i zadacima

EMOCIONALNI SADRŽAJ PJESME I IZVANTEKSTOVNA SFERA- emocionalni sadržaj pjesme povezuje se s stvaralačkim procesom i autorovom biografijom- izvantekstovne inf. uključuju se u interpretaciju kao dopunsko sredstvo koje proširuje doživljaj i intelektualno priprema za susret s pjesmom- izvantekstualne inf. imaju najuspješnije djelovanje kad se prenose u izvornom obliku, npr autobiografski zapisi

TEMA I MOTIV KAO POLAZIŠTE I PREDMET INTERPRETACIJE- u njihovu traženju ujedinjuju se literarna senzibilnost i literarno mišljenje- motiv je najmanja tematska jedinica – motiv je podređen temi- analitički proces počinje uočavanjem motiva u pjesmi i to na 2 načina:

35

na strukturnoj razini pjesme motiv u kontekstu autorova opusa ili epohe (književnopov.

kontekst za promatranje motiva uspostavlja se u srednjoj školi)

**vrste motiva:sadržajno – intimni, rodoljubni, socijalni, pejzažni, refleksivnižanrovski – lirski, epski, dramskistrukturalno – motiv kao dio stiha, unutar jednog stiha ili nekoliko njihstilski – romantički, realistički, modernistički, ekspresionistički, impresionistički

- analiza motiva obuhvaća raspored motiva, njihovu povezanost i funkciju u konkretizaciji ideje

* faze analize motiva: uočavanje i imenovanje motiva – metoda rada na tekstu,

usmjereno čitanje književnoumj. teksta razvrstavanje motiva:

o prema kriteriju pripadanja: pejzažni, socijalni, religioznio prema načinu percipiranja: vizualni i auditivnio prema kriteriju stanja motiva: statički i dinamički

uočavanje veza i odnosa među motivima – dijaloška metoda zaljučci – motiv u književnopov. i stilskom kontekstu (npr.

utvrđivanje tipičnih motiva pjesnika, tipičnih motiva u pojedinoj epohi)

11. METODIČKI PRISTUP PRIPOVJEDNOJ PROZI

- specifičnosti proze: o pripovijedanjeo objektivnosto opisivanje, dijalog, monolog, komentaro mogućnost isprepletanja s esejističkim ili dramskim izražajnim

postupcima

- književni interesi učenika ovise o: dobi učenika spolu socijalnoj okolini sadržaju djela književnoj vrsti vremenskoj pripadnosti djela autorskoj pripadnosti djela stilskoj pripadnosti djela

- u središtu interesa učenika srednje škole nalazi se pripovjedna proza (novela, pripovijetka, roman), a lirika i drama se nalaze u drugom planu

36

- najveći interes u sš učenici pokazuju za djela sa suvremenom tematikom, te za realistički tip proze- u djelima klasičnih pisaca treba istraživati problematiku koja može zaokupiti suvremenog mladog čitatelja – univerzalni problemi trebaju se aktualizirati

** izbor pripovjedne proze temelji se na: principu reprezentativnosti (odabiru se vrhunska prozna

ostvarenja) historijskom principu (prip. djela se uključuju u povijesne okvire i

promatraju se u književnopov. kontekstu)**djela suvremene književnosti mogu se uključivati prema:

tematskom kriteriju kriteriju aktualnosti kriteriju interesa učenika za pojave u suvremenoj prozi

- učenicima nižih razreda najinteresantniji su likovi i fabula, u višim se razredima pažnja okreće kompoziciji, idejnoj osnovi djela, jeziku, stilu, autoru, u srednjoj školi pristup knjiž. djelu obogaćuje se teoretskim i književnopovijesnim obavijestima- u sš bitno je načelo kontinuiteta čitanja, tj. ravnomjernog čitanja tijekom školske godine- interes za književni lik izgrađuje se postupno: u početku je knjiž. lik uzor, etički ideal, a tek u kasnijim fazama se razvija kritički stav prema liku

**suvremena nastava književnosti poštuje: načelo kontinuiteta – pripovijedna proza pojavljuje se u svim

razredima škole načelo vertikalnog slijeda- težnja k postupnom usvajanju i

produbljivanju temeljnih kategorija na kojima se izgrađuje svijet prip. djela

MOTIVIRANJE UČENIKA ZA ČITANJE PRIPOVJEDNE PROZE* postupci motivacije učenika za čitanje pripovjednih djela:

anketa kojom se ispituju interesi učenika i stupanj njihove knjiž. kulture

interpretativno čitanje odabranog odlomka slušanje radio-emisije ilustracije pojedinih epizoda slušanje glazbenih djela koja su inspirirana prip. djelom književne obljetnice pojednih pisaca izložba knjiga iz školske ili gradske knjižnice ekranizacija književnih djela zadavanje tema za samostalne pismene radove koji su utemeljeni

na knjiž. sadržajima objavljivanje književnog natječaja natječaj za najuspjeliji prikaz odabranog romana informiranjem učenika o tome kako je dotično djelo doživljavao

neki znanstvenik, umjetnik informiranje učenika o procesu stvaranja djela portret pisca književni časopis ili pano sa sastavcima o djelu

37

SAMOSTALNO ČITANJE I BILJEŽENJE- učenici sš vode bibliografske bilješke, u dnevnik čitanja unose ime i prezime autora, naslov djela, izdavača, mjesto i godinu izdanja- u dnevnik čitanja unose se vlastita zapažanja o djelu, asocijacije, osjećaji i misli- osim spontanog bilježenja primjenjuje se i usmjereno čitanje – nastavnik upozorava učenike na što u tekstu trebaju obratiti pozornost- iz teksta se citiraju rečenice, odjeljci, monolozi i dijaloziANOTACIJA – sažeta karakteristika djela u kojoj se iznosi tema, ideja i kratka ocjena njegovih umjetničkih svojstava, sadrži i podatke o vremenu nastanka djela i povijesnoj epohi koja je u njemu prikazanaRECENZIJA – zahtjeva obrazlaganje iznesenih sudova, obrazloženu analizu teme i idejne zamisli djela; oblikovanju recenzije prethodi čitanje s bilježenjem (aktivno čitanje)

METODIČKE KONCEPCIJE U OBRADI PRIP. PROZE

* faze nastavnog sata pri školskoj interpretaciji pripovjedne proze:1) doživljajno-spoznajna motivacija2) najava teksta i njegova lokalizacija3) interpretativno čitanje4) emocionalna i intelektualna pauza5) objavljivanje doživljaja i njihova korekcija6) interpretacija teksta7) sinteza8) zadaci za samostalni rad

A) DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA* tipovi motivacija pri interpretaciji prip. djela, prema sadržajnoj usmjerenosti:

motivacije utemeljene na osobnim iskustvima učenika -II- na književnoteor. i književnopov. osnovi -II- na likovnim, glazbenim i filmskim predlošcima -II- na općekulturnim sadržajima -II- na lingvističko-stilističkoj osnovi -II- na filozofskoj, sociološkoj i povijesnoj osnovi

* postupci ostvarivanja motivacije: anketiranje učenika prema kojem se usmjeruje daljnja

interpretacija zadavanja provokativne tematske riječi na koju učenici nižu svoje

asocijacije zadacima objektivnog tipa i testovima provjerava se poznavanje

književnoteor., književnopov., filozofskih, povijesnih podataka pokazivanje ilustracija epizoda iz prip. djela, te portreta književnih

likova

38

slušanje glazbe gledanje filma koji je rađen na predlošku literarnog djela samostalni pismeni radovi učenika (učenici postavljaju pitanja koja

su bilježili u dnevnik čitanja, čitaju teze do kojih su došli na temelju bilježaka)

čitanje sekundarnih izvora (piščeva dnevnika, komentara o genezi djela)

izlaganje nastavnika ili učenika

B) LOKALIZACIJA TEKSTA- tekstove dijelimo na nezavisne ili samostalne (nisu izdvojeni odlomci iz veće cjeline, to su cjelovite pripovijetke, novele, crtice) i zavisne (odabrani odlomci izdvojeni iz veće cjeline, romana, novele, pripovijetke, drame) -> postavlja se pitanje treba li svaki tekst lokalizirati- lokalizacija stavlja tekst u društveni i književni kontekst u kojem je djelo nastalo- lokalizacija se ostvaruje na više razina: epizoda se lokalizira u poglavlje, poglavlje u dio romana, roman u piščev opus, u stvaralačku fazu, vremenski kontekst u kojem je djelo nastalo- lokalizacija ima informativnu i motivacijsku ulogu

*lokalizacija se može ostvariti: metodom usmenog izlaganja – tekst lokal. oblikuje se usmeno,

jednostavnim, sažetim rečenicama dijaloškom metodom – ako su učenici pročitali djelo u cijelosti,

nastavnik postavlja pitanja koja se odnose na kompozicijsku cjelinu do epizode koja će se interpretirati

kompozicijskim tablicama – u njima je naznačen redoslijed epizoda, a učenici izlažu redoslijed događanja do epizode koja će se čitati

metodom rada s udžbenikom – iz teksta lokalizacije učenici ispisuju najvažnije podatke

dijakronijske i sinkronijske tablice – dijakron. donose podatke za veće razdoblje, prate povijesni slijed pojava, a sinkron. obuhvaćaju podatke o događajima koje se zbivaju u isto vrijeme

- ako je riječ o zavisnom tekstu, lokalizacija se provodi prije interpretativnog čitanja- lokalizaciju zavisnih tekstova nazivamo unutrašnjom, tu se izdvojeni dio situira u cjelinu, nužno se izvodi prije interpretativnog čitanja- vanjskom lokalizacijom djelo se situira u kontekst autorove biografije, te u književnoteor. i književnopov. kontekst, može se ostvariti u različitim fazama sata

C) INTERPRETATIVNO ČITANJE TEKSTA- naziva se i izražajnim, estetskim čitanjem- to je čitanje koje se zasniva na vrednotama govorenog jezika (intonaciji, intenzitetu, tempu, pauzama, boji glasa)- njime čitatelj prenosi slušatelju emocionalni i misaoni sloj teksta- može se pojaviti u početnoj fazi sata, kao dož.-spoz. Motivacija* 1. faza: priprema teksta za čitanje

- nastavnik studira tekst, njegove idejno-estetske značajke, kritike i

39

interpretacije teksta- grafički se označavaju pauze, intonacije, tempo- važno je odrediti što se čitanjem želi postići kod slušatelja

* 2. faza: čitanje teksta pred auditorijem- nastavnik priprema učenike za slušanje teksta- čita se kontinuirano (bez prekida), sve se obavijesti iznose

prije čitanja- nastavnik pri čitanje ne šeće po razredu, čitanje je

oslobođeno pri-mjedaba, mimike i gesta; knjige su zatvorene kako bi sva

pažnjabila usmjerena na slušanje

D) EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA PAUZA - krataka pauza u kojoj se koncentriraju prvi dojmovi o tekstu - svaka neočekivana reakcija na tekst može upozoriti na određene promašaje u postupanju s tekstom - za vrijeme trajanja pauze ne izvode se nikakvi postupci koji bi remetili učeni- kovu koncentraciju

E) OBJAVA DOŽIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA - prve reakcije na tekst pokazuju stupanj učenikove književne senzibilnosti i kulture

*metodički postupci u toj fazi nastavnog sata: dijaloška metoda – nastavnik postavlja pitanja usmjerena na

otkrivanje doživljaja, no problem je što ovom metodom ne mogu svi učenici izraziti svoj osobni doživljaj već samo nekoliko njih

metoda pisanja – nastavnik postavlja pitanja, a učenici bilježe svoje dojmove, te ih potom čitaju, a u razgovoru se provodi korekcija doživljaja, olakšano je izražavanje učenicima koji se lakše pismeno izražavaju

o nastavnikova pitanja mogu biti: uopćena – traže odgovor u obliku emotivne

reakcije temeljena na pojedinostima – izazivaju određeni

tip reakcije anketa – na anketnim listićima su pitanja koja traže da učenici

izraze svoj doživljaj teksta kraće izlaganje - usmeno

** cilj objave doživljaja: omogućiti učeniku da iskaže osobni doživljaj teksta markirati temeljnu liniju interpretacije proces oblikovanja djela postaje u primateljevoj svijesti

dugotrajniji razvijanje književne senzibilnosti i kulture izražavanja

- ova faza prijelaz je iz spontanog, emotivnog pristupa djelu u racionalno spoznavanje djela

40

INTERES METODIČKE TEORIJE ZA ROMAN

F) INTERPRETACIJA* 4 su metodičke teorije pristupa obradi romana:

fragmentarna koncepcija obrade romana u školi - pravi izbor manjih cjelina iz romana- prednost: analitičko čitanje proznog teksta do detalja- nedostatak: gubi se iz vida roman kao cjelina- nastala je kao opreka prepričavalačkoj koncepciji koja se temeljila na pričavanju fabule bez dubinske analize djela

cjelovita (totalna) interpretacija romana - roman se proučava cjelovito- roman se obradom raščlanjuje na strukturne elemente (tema i problem,

ideja, likovi i njihovi odnosi, fabula i kompozicija, jezično-stilske odre- dnice, žanrovske karakteristike, književnopov. kontekst)

- cjelovita interpretacija traži veći broj nastavnih sati, zato treba smanjiti broj romana (inter. se samo reprezentativni primjeri)

teorija problemske nastave romana- pristupa romanu kao otvorenoj strukturi koja sadrži općeljudskeprobleme- nastavni proces se organizira kao sustav problemskih situacija koje traže rješenje

teorija stvaralačke nastave romana- učenik sam otkriva nove ideje i metode- transformira oblike romanesknog izražavanja u neki drugi oblik (dramski, filmski, televizijski); dramatiziraju se, ekraniziraju pojedine romaneskne situacije

METODIČKA NAČELA U INTERPRETACIJI ROMANA* metodička načela u interpretaciji romana:

interpretacija je utemeljena na književnoteor. spoznajama o romanu

roman se proučava s gledišta vremena u kojem je nastao (književnopov. kontekst)

suvremena metodika inzistira na cjelovitoj interpret. romana samostalno čitanje romana u cjelini pretpostavka je za uspješnu

interpretaciju objektivni uvjeti samostalnog čitanja izvan nastave: posjedovanje

teksta, režim čitanja, rok čitanja subjektivni uvjeti: probuđeni interes za roman, stupanj čitateljeve

knjiž. senzibilnosti i kulture školska inter. temelji se na učenikovim emocionalnim, socijalnim,

moralnim i intelektualnim iskustvima

41

* ciljevi interpretacije pripovjedne proze: obrazovni – nove spoznaje o temi romana, idejama, fabuli,

kompoziciji, jeziku, stilu odgojni – stavovi, pogledi, mišljenja, opredjeljenja funkcionalni – sposobnosti i umijeća koja se razvijaju u procesu

interpretacije

* polazište i predmet interpretacije mogu biti:- idejno-tematska razina romana - likovi- fabulativno-kompozicijska razina - jezik- romaneska tehnika - stil- žanr - književnopovijesni kontekst nastanka

romana- usporedba dvaju ili više romanaistih ili različitih epoha

POLAZIŠTA INTERPRETACIJE ROMANA* pri određivanju polazišta u obzir se uzimaju 3 komponente:

učenikova recepcija romana i okolnosti koje na nju utječu književnoumjetnička priroda romana književopovijesni kontekst u kojem je roman nastao

INTERPETACIJA LIKOVA U PRIP. PROZIa) kreiranje likova* likovi se kreiraju pomoću:- opisa - pripovijedanja- dijaloga - monologa- pismom, dnevnikom - pripovjedačkim komentarom

- opisom se najčešće služi u fizičkoj (vanjskoj) karakterizaciji likova- portreti likova ističu najkarakterističnije crte koje lik individualiziraju ili karikiraju- fizički portreti likova uključuju i socijalnu, moralnu komponentu (nakit, odjeća)- opisi okoline ili ambijenta u kojem se likovi kreću ilustriraju način života tih ljudi

* fizički portreti likova mogu biti: statički dinamični (mimika, geste kao izraz likova unutrašnjeg stanja)

b) govorna karakterizacija likova- u dijalozima i monolozima lik otkriva svoju socijalnu, intelektualnu, etičku, psihološku dimenziju – te se dimenzije otkrivaju kroz leksik, oblike i strukturu rečenice, ritmičko ustrojstvo govora (npr. uporabu narodnog leksika, aforizama, fraza, stranih riječi)- psihičko stanje lika očituje se npr. ponavljanje istog glasa ili raščlanjivanjem govornog lanca- ponavljanjem iste fraze u različitim kontekstima, iskrivljenim govorom postiže se efekt komičnosti lika

42

**imena likova otkrivaju : - fizičke osobine(npr. U registraturi) - zanimanje

- socijalni status

**moguće su i: - antroponimijske varijante- deminutivni/augmentativni oblici- višečlana imena

- imena likova imaju svoj puni učinak u idejnoj i umjetničkoj izgradnji djela

G) SINTEZA- usustavljivanje najvažnijih spoznaja do kojih se došlo analizom

* može se izvesti:pitanjima i zadacima (usmeno i pismeno)samostalnim izlaganjem učenika

12. METODIČKI PRISTUP DRAMSKOJ I SCENSKOJ UMJ.

DRAMA – književni tekst pisan u dijaloškoj formi, namijenjen izvođenu na sceni- bitne odrednice drame: dramski karakteri, sukob-dramska radnja, ideja, žanr dramskog teksta- u tradicionalnoj nastavi drama je zauzimala skromno mjesto – tek u 4. razredu upoznavale su se prve odrednice vezane uz dramu, a tek u 8. razredu prvi pravi dramski tekstovi

- u modernoj nastavi drama više nije zapostavljena, tj. afirmira se i scenski odgoj; učenik postaje: čitatelj dramskog tekstagledatelj scenskog djela- program predviđa analitičko-interpretacijsko bavljenje dramom i scenskim djelom (uvođenje učenika u interpret. dramskog i scenskog djela i samostalna interpret.)- reprezentativna dramska i scenska djela proučavaju se u okviru povijesno-stilskih formacija (npr. u razdoblju renesanse, klasicizma)

*program obuhvaća usvajanje teatroloških pojmova: od 1. do 4. razreda -> kazalište, gledalište, pozornica, glumac,

uloga, gluma, zaplet, rasplet, čin, slika, prizor od 5. do 8. razreda -> tema, fabula, ideja, drama, autorov stav,

humor, ironija, satira, geg, dekor, rasvjeta, kostimi, scena, komedija, tragedija, radio-drama

srednja škola -> drama u kontekstu drugih umjetnosti, književnih rodova i vrsta, te u književnopovijesnom kontekstu

DRAMSKA DRUŽINA- pripada izvannastavnim aktivnostima, osnovni joj je zadatak razvijanje učenikova dramskog izraza

43

* osnovni sadržaji rada dramske družine: upoznavanje dramske knjiž. i teorije drame pripremanje učenika za gledanje kazališnih predstava povijest kazališta i drame veliki dramatičari i komediografi veliki kazališni glumci i reformatori nastajanje kazališne predstave dramatizacija proznog djela praćenje kazališne kritike i prikaza

POVEZANOST DRAMSKE UMJETNOSTI I ČITANJAa) slušanje interpretativnog čitanja ili radio-drame – uočavaju se

govorne osobine likova, tempo, intonacija, boja glasab) čitanje u sebi (usmjereno čitanje) – uočava se tema, fabula, odnosi

među likovima, zamišlja se izgled scenec) čitanje i zapisivanje – zapisivanje imena autora, naslova, vrste

drame, likova, njihovih osobina, citiranje replikad) glasno interpretativno čitanje replika – uživljavanje u lik

POVEZANOST DRAMSKE UMJETNOSTI I JEZIKA1. razred – učenici imenuju dramska lica i nazive za mjesto izvođenja kazališne

predstave- u analizu scenskog govora uključuju se izjavne upitne i usklične

rečenice- dramski uzorci pozdravljanja, oslovljavanja služe kao intonacijski

uzorci2. razred – na dramskim scenama aktivira se rječnik za imenovanje scenskog pro-

stora i vremena- usvaja se stručni rječni: glumac, uloga, gluma, bajka-igrokaz- učenici počinju uočavati različite vrste jesnih i niječnih rečenica

3. razred – unošenjem neknjiževnih riječi u dijalog ostvaruje se individualizacija

dramskog lika- počinju se imenovati fizička i psihička stanja u kojima se nalaze

dramska lica

4. razred – leksik se proširuje riječima iz socijalne, moralne i emocionalne sfere

- razvija se spoznaja o antonimnom odnosu među riječima- u analizu dijaloga uključuju se riječi odmila, umanjenice,

uvećanice, riječipogrdnog značenja- uporaba glagolskih vremena promatra se s gledišta vremenskih

odnosa, tj.što se događa sada, što se događalo prije, što će se dogoditi

5. razred – analiziraju se književne i neknjiževne riječi- u analizi dr. dijaloga uključuje se pojam višeznačnosti riječi- uočava se ekspresivna obojenost uporabe vokativa

44

- govorna interpr. uključuje akcenatsku problematiku i izgovor fonetskih

riječi6. razred – uočava se funkcija uporabe jednostavne i složene rečenice u razvoju

radnje- analizira se uloga glag. vremena u govornom oblikovanju

dramskih likovai situacija

7. razred – psihološka karakterizacija likova rabi izdiferenciran rječnik za ime-

novanje emocionalnih, voljnih i intelektualnih manifestacija- analizira se funkcija zavisnih i nezavisnih rečenica- pojmovi scenografija, scenograf traže jezična sredstva kojima se

iskazuju njihove značajke

8. razred – stilskim postupcima ostvaruju se humor, ironija i satira- u dramskom djelu očituju se različiti funkcionalni stilovi:

znanstveni, publicistički, poslovni, umjetnički, razgovorni

srednja škola – drama se afirmira kao književni rod- proučava se dijalog i monolog te intonacija u svim njenim

oblicima- srednjoškolski program dram. umj. temelji se na povijesnom

proučavanju

LITERARNI I TEATROLOŠKI PRISTUP DRAMSKOM DJELU* dvije su koncepcije pristupa drami:literarna – pristupa drami kao beletrističkom tekstu i interpretira je kao poseban knjiž. rod- dram. djelo svodi na epske elemente (epizacija dram. djela)teatrološka – pristupa drami kao scenskom djelu i u interpretaciju uključuje scenske elemente (režiju, glumu...) te traži dodatna nast. sredstva i metode

UVOĐENJE UČENIKA U SCENSKO DJELOI. faza – od 1. do 4. razreda – nastava priprema učenike za čitanje dram. djela II. faza – 5. i 6. razreda – učenici upoznaju jezik scenske umj. i iluzionističke značajke teatra- kazališno zbivanje učenici doživljavaju naivno realistički- to je razdoblje presudno za formiranje interesa za kazališteIII. faza – 7. i 8. razred – scensko djelo učenici doživljavaju kao autonomnu umjetničku stvarnost- učenici mogu samostalno interpretirati dramsko djelo, te usvajaju kazališni rječnikIV. faza - srednja škola – učenici samostalno interpretiraju dramsko djelo

METODIČKI SUSTAV U INTERP. DRAMSKOG DJELA* dramsko djelo učenici mogu upoznati na više načina:

individualnim čitanjem izvan nastave

45

interpretativnim čitanjem dram. situacija na satu gledanjem kazališne predstave gledanjem televizijske dramske emisije slušanjem radio-emisije gledanjem dramskog izvođenja dramske sekcije u školi

a) samostalno individualno čitanje- provodi se ako su učenici pročitali dramu za lektiru, sat se odvija u 4 faze:

1) pripremna faza – provjerava se kako su učenici doživjeli dramsko djelo, prepoznaju li dramsku vrstu, koje su im situacije i likovi najimpresivniji (metodički su postupci dijalog, anketa, pregledavanje učenikovih pismenih radova, promatranje slikovnog materijala koje se temelji na dramskom tekstu)

2) analitička faza – analizira se radnja, tema, likovi, ideja, mogućnosti scenske realizacije

3) samostalni radovi učenika – iznose se zapažanja o tekstu u usmenoj ili pismenoj formi

4) upute za samostalno čitanje novih dramskih djela ili gledanje interpret. djela u kazalištu

INTERPRETATIVNO ČITANJE- npr. prvi čin učenici čitaju samostalno kod kuće, drugi čitaju na satu interpretativnim čitanjem, a treći kod kuće usmjereno- zadaci za usmjereno čitanje odnose se na objašnjavanje pojedinih scena, postupaka likova, govora likova, didaskalija- sljedeći nastavni sat ima karakter samostalnog rada učenika koji iznose svoja zapažanja i rezultate rada; struktura takva sata:

a) utvrđivanje problema koje je trebalo istražitib) usmeno ili pismeno iznošenje problemac) korekcije, dopune, generalizacijed) zadaci za domaći rad

INTERPRETACIJA DRAMSKE SCENE ** ako učenici nisu upoznali dramsko djelo u cjelini ni pojedine činove i scene, interpretacija teče ovako:

1) intelektualno i doživljajno motiviranje učenika – objašnjavaju se pojmovi s kojima se učenici susreću prvi put, povezuje se s učenikovim iskustvima i doživljajima

2) izbor dramske situacije i interpretativno čitanje – čita li se prva dramska scena, ne iznosi se sadržaj u cjelini, najavi se svijet djela, glavni likovi; čita li se dramska scena koja je vrhunac radnje, potrebno je iznijeti sažeti razvoj događaja do te scene – to je tzv. lokalizacija odlomka; interpretativno čitanje može se ostvariti tako da čitatelj nastupa kao promatrač ili se tekst može pročitati po ulogama, te poslušati s CD-a ili kasete

3) emocionalna pauza 4) objavljivanje doživljaja, korekcija doživljaja – doživljaje učenici

objavljuju usmeno ili pismeno; kod usmenog objavljivanja učenicima se upućuje orijentacijsko pitanje; pismeno se doživljaji mogu objaviti anketom ili u učeničkim bilježnicama

46

5) interpretacija pročitane dramske scene – predmet interpretacije mogu biti dramski likovi, kompozicija dramske scene, idejno-tematska osnova dramske scene; rabi se metoda heurističkog razgovora, rada na tekstu, pismenih radova učenika,

6) usustavljivanje i generalizacija 7) motiviranje učenika za samostalno čitanje i analizu ostalih dijelova

teksta

TEATROLOŠKA ANALIZA- ako su učenici upoznali dramsko djelo gledanjem u kazalištu ili na tv-u, interpretacija obuhvaća i scenske elemente: prizore, likove, scenu, kostime- moguća je usporedba izvedbe i izvornog dramskog teksta- moguće je na sat pozvati glumce, redatelja, scenografa koji će objasniti svoj udio u ostvarivanju scenske izvedbe

POLAZIŠTA U INTERPRETACIJI DRAMSKOG DJELA- polazište može biti svaki element knjiž. teksta koji zaokuplja primateljev doživljajni i spoznajni svijet- element može biti vezan uz tematsko-idejno ustrojstvo djela, uz njegovu kompoziciju, likove i jezik

a) tematsko – idejna analiza -> provodi se dijaloškom metodom (heuristički razgovor), pitanjima na koja učenici odgovaraju, a odgovore argumentiraju tekstom (metoda rada na tekstu)- cilj je da učenici prošire krug spoznaja, izgrade osobne stavove, usporede autorov stav sa suvremenošću

b) kompozicijska analiza -> otkriva ustrojstvo dramskog djela, tradicionalna shema drame obuhvaća ekspoziciju, zaplet, kulminaciju i rasplet- u drami prevladava kronološki princip kompozicije, događaji se odvijaju u uzročno-posljedičnom slijedu- cilj kompozicijske analize je otkrivanje:

1) vanjske dramatike – sukob, događaji2) unutarnje dramatike – odnosi među likovima

- metode u komp. Analizi: svaki čin drame prepričava drugi učenik, prepričavanje od završne scene prema ekspoziciji, nastavnik učenicima daje poremećen redoslijed zbivanja – učenici moraju uspostaviti odgovarajući slijed, učenicima se daje kompozicijska shema – oni moraju odrediti događaje koji ulaze u okvir pojedine faze

KOLEKTIVNI POSJET KAZALIŠNOJ PREDSTAVI- o-o zadaci gledanja kazališne predstave: produbiti analizu dramskog djela koje su učenici čitali i interp. na nastavi, upoznati scensku postavu tog dramskog djela, upoznati zakonitosti scenskog oblikovanja dram. teksta

SCENSKO ČITANJE DRAMSKOG DJELA- čitanje dram. teksta pretpostavlja teatarsko (scensko) zamišljanje

47

- scensko čitanje razvija se pomoću sljedećih metodičkih postupaka: pokazivanjem fotografija scene i glumaca u određenoj sceni, učenici na temelju didaskalija trebaju iskazati svoje zamišljanje scenskog prostora i lika u scenskom prostoru- scensko zamišljanje dramskog lika obuhvaća otkrivanje namjera, osjećaja, težnji, misli lika

ČITANJE DRAMSKOG TEKSTA PO ULOGAMA- zahtijeva temeljite pripreme- učenici koji nisu sudjelovali u čitanju analiziraju govor do detalja, uspoređuju govornu interp. učenika i glumaca, određuju stupanja saživljenosti s likovima

METODIČKI PRISTUP RADIOFONSKOJ REALIZACIJI DRAM. TEKSTA- slušatelj dram. tekst prima auditivno, a auditivne signale dopunjava vizualnim predodžbama- metodički je pristup usmjeren

- scenskom govoru (govoru likova)- akustičkim scenskim znakovima (šumovi, glazbe)

- za realizaciju radio-drame najvažnije je scensko zamišljanje likova, prostora

INTERPRETACIJA DRAMSKOG LIKA

- drama se temelji na konfliktu, pa tako i lik izrasta iz dramskog konflikta- dominantnu ulogu u oblikovanju dramskog lika imaju govor (dijalog i monolog), didaskalije, te mimika i geste (neverbalna komunikacija)- pri scenskom (teatrološkom) pristupu dramskom liku i dramskom djelu treba osvijetliti odnos literarnog teksta i njegove scenske realizacije- kod djece pri pristupu umj. djelu javlja se tzv. naivni realizam – dramski se likovi prihvaćaju kao dio neposredne stvarnosti; dolazi i do tzv. potpune identifikacije – učenik se izjednačuje s likovima u njihovim proživljavanjima, sklonostima, postupcima, vanjskom izgledu

SCENSKI ZADACI, DRAMSKE I SCENSKE VJEŽBE

**kreativni zadaci- učenik na temelju didaskalija treba predočiti izgled pozornice- učenik treba predočiti izgled lika u određenim situacijama- trebaju odrediti odnose među likovima, njihov raspored na sceni- trebaju odrediti kako govorno treba ostvariti određene replike- trebaju opisati i izraziti geste i mimiku, te kretanje pojedinog lika u određenoj dramskoj situaciji

**analitičko-kritički zadaci- nastavnik čita repliku iz dramskog teksta, učenici pokušavaju odrediti podtekst, citira se tumačenje redatelja, teatrologa, glumca o tome kako shvaća podtekst određene replike; primjenjuju se tzv. karakterološke

48

tablice koje sadrže repliku, doživljajno i misaono stanje lika, govornu, mimičku i gestovnu realizaciju- učenici iznose svoje dojmove o kazališnoj predstavi, čita se kazališna kritika o toj predstavi, učenici iznose svoje mišljenje o kritici (konfrontiraju se mišljenja)- učenici određuju govorne karakteristike lika, slušaju izvedbu teksta u interpretaciji glumca, komentiraju govor glumca

STVARALAČKE DRAMSKE I SCENSKE VJEŽBE** Zvjezdana Ladika navodi ove vrste vježbi:

vj. opažanja i koncentracije – igrom se pogađa razmještaj stvari u prostoru

vj. opisivanja slike – učenici govore o slici koju su gledali nekoliko sekunda

vj. razvijanja asocijacija – učenici dobiju dio predmeta te moraju zamisliti cjelinu kojoj predmet pripada (guma, koža, staklo)

vj. u razvijanju dramskog dijaloga – uč. samostalno stvaraju dram. dijalog

vj. stvaranja dramske radnje – uč. u tijeku radnje sam stvara zaplete, rasplete, uvodi u radnju dramska lica

vj. prepoznavanja stvari zavezanih očiju – uč. dodirom prepoznaju predmet i razvijaju asocijacije

** istraživački zadaci koji uvode uč. u samostalno pronalaženje izvora: u rubrikama dnevnih listova prikupljati građu koja se odnosi

na dramsku umj. pratiti dramski program na televiziji, prikupljati inf. o

repertoaru, kazališnim recenzijama čitati časopise vezane uz dramsku umjetnost prikupljati kazališne programe, plakate

13. METODIČKI PRISTUP LITERARNO-PUBLICISTIČKOM TEKSTU

- literarno-publicistički tekstovi sadrže književnoumj. i znanstvena obilježja (spoj su beletrističkog stila i objektivnosti, dokumentarnosti, analitičnosti)

** vrste: esej pamflet feljton umjetnički memoari dnevnik

** književno-znanstvene su vrste: putopis reportaža

49

- u osnovnoj školi u našim programima obrađuju se:*putopis – analiziraju se elementi literarnog u putopisu (subjektivnost, emocionalnost), te elementi publicističkog (podaci, činjenice, dokumentarnost)*dnevničko-memoarska proza

POLAZIŠTA INTERPRETACIJE- problem je u bivalentnosti literarno-publicističkog teksta jer inter. treba obuhvatiti:

logičko-spoznajni element emocionalno-fantazijski element

** polazišta interpretacije mogu biti: tema (predmet prikazivanja i njegova obilježja) autorov stav prema predmetu prikazivanja kompozicija teksta (redoslijed događanja, sustav postupaka) likovi jezik i stil

FAZE INTERPRETATIVNOG PROCESAa) doživljajno-spoznajna motivacija- motivacijski razgovor utemeljen na doživljajima i iskustvima učenika o predmetu koji će biti prikazan u literarno-publicističkom tekstu- likovna motivacija, promatranje geografske karte- ekskurzija u mjesto o kojem putopis govori- tv emisija- čitanju putopisnog teksta prethode različiti komentari (povijesni, geografski, sociološki, biografski) i objašnjenje nepoznatih riječi i pojmova (riječi se objašnjavaju sinonimima i opisnim postupkomb) lokalizacija tekstac) emocionalna pauzad) objavljivanje doživljajae) interpretacija- obuhvaća analizu teme i motiva, ideje, kompozicije, jezika i stila- metodički su postupci: prepričavanje teksta, opisivanje pojava o kojima tekst govori, objašnjavanje piščevih postupaka u oblikovanju putopisa, objašnjavanje jezičnih i stilskih pojedinosti, postavljanje pitanja, sastavljanje plana kompozicije, usmjereno čitanje teksta, glasno čitanje, izražajno čitanjef) usustavljivanje i generalizacijag) motiviranje učenika za čitanje novih djela

NAČELA PRI INTERPRETACIJI DNEVNIČKO-MEMOARSKE PROZE- utvrđuju se izvori kojima se pisac inspirirao (npr. povijesna zbivanja, osobe i događaji iz kulturnog i umjetničkog života)- određje se vremenski raspon zbivanja koja se iznose u dnevniku ili memoarima, time se provodi društveno-povijesna lokalizacija- otkrivaju se stvarne značajke likova koji se javljaju u djelu- analizira se jezik i stil na razini leksika, sintakse, semantike

* pripremanje učenika za čitanje takve proze:

50

nast. daje osnovne obavijesti o događajima koje autor iznosičitaju se izvorni dokumenti kojima se autor služiopromatraju se slike, likovni prilozi, kraći filmovi koji su tematski vezani uz sadržaj teksta koji će se interpretiratiiznose se podaci o autorovoj stvaralačkoj i građanskoj biografijiobjašnjavaju se nepoznate riječi, pojmovi i imenaučenici čitaju vlastite radove u obliku dnevnikalokalizira se odabrani ulomak

- slijedi faza čitanja i interpretacije teksta, objave doživljaja učenika, zadavanje zadataka za samostalni rad

14. NARODNA KNJIŽEVNOST

** vrste: pripovijetka bajka basna lirka pjesma epska pjesma lirsko-epska pjesma (balada) zagonetka poslovica pitalica

PROGRAMSKA ODREĐENJAod 2. do 4. razreda – poslovice, zagonetke, bajke, basne (njihovo prepoznavanje bez ulaženja u alegorijsko značenje)5. razred – na osnovu primjera zaokružuju se osnovni pojmovi o bajci i basni kao knjiž. vrstama, preneseni smisao i pouka basne, fantastični elementi, likovi i motivi bajke6. razred – epske i lirske narodne pjesme, zapažanje specifičnosti epske poezije (ponavljanja, deseterci)7. razred – narodna balada

METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU BAJKE- u pedagoškoj literaturi javlja se spor o odgojnoj ulozi bajke - jako je mišljenje da bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi nestvaran svijet; zastupnici tog mišljenja smatraju da knjiž. djelo mora izražavati životne procese isključivo realistički, traže podudarnost knjiž. djela i života – ta se koncepcija ne može prihvatiti

51

POLAZIŠTA INTERPRETACIJE- polazište je onaj element koji se pri prvom čitanju najviše nameće doživljajnom svijetu čitatelja- polaziša mogu biti:

likovi fabula struktura smjenjivanje fantastičnih i realnih motva kompozicija

INTERPRETACIJA LIKOVA- u bajci se pojavljuju stvarni i nestvarni likovi (likovi iz biljnog i životinjskog svijeta te prirodne pojave)- pri inter. nestvarnih likova moramo uočiti neke karakteristične stilske postupke:

personificiranje likova hiperboličnost socijalna dimenzija likova (car, kraljević, pastir) likovi kao nositelji narodnih vjerovanja

* faze nastavnog sata pri interpretaciji bajke:1) priprema za čitanje teksta *metode motivacije:

o razgovor o učeničkim iskustvima, doživljajima, spoznajama

o metoda poticajne riječi uz koju učenici navode svoje asocijacije

o vježba personificiranja neživih predmetao čitanje učeničkih pismenih sastavaka u kojima

personificiraju predmeto promatranje ilustracija najkarakterističnijih prizorao razgovor o likovima crtanih filmovao objašnjavanje nepoznatih riječi, pojmova i izrazao ako se bajka ne čita u cjelini, prepričava se sadržaj do

trenutka u razvoju radnje koji će se pročitati na satuo ako su učenici kod kuće pročitali bajku u cjelosti,

provjerava se kako su je doživjeli, koji su ih likovi zainteresirali

o gledanje filma rađenog na predlošku bajke2) čitanje teksta (interpretativno) – treba uvažiti pripovjedni

karakter bajke3) provjeravanje doživljaja – usmeno, pismeno, anketom

provjeravaju se osjećaji i misli pobuđene tekstom4) prepričavanje –može biti izborno, sažeto, stvaralačko,

prepričavanje povezano uz ilustracije, pri prepričavanju učenici se mogu služiti kompozicijskom shemom

5) analiza teksta (interpretacija) – obuhvaća temu, likove, kompoziciju, ideju, jezik, stil te karakteristike bajke kao književne vrste- metode u ovoj fazi: dijaloška metoda (problemska pitanja na koja učenici odgovaraju, metoda objašnjavanja (učenici objašnjavaju postupke, likove, jezik, stilska sredstva),

52

metoda rada na tekstu (odgovori se argumentiraju dijelovima teksta), metoda čitanja (glasno izborno, tiho usmjereno, interpretativno čitanje)

6) uopćavanje – na osnovu uočenih elemenata učenici izvode zaključke i sistematiziraju elemente koje se odnose na likove, kompoziciju...- primjenjuju se oblici usmenog (odgovori na pitanja, komentari, izlaganja, usmene recenzije) i pismenog (nastavni i anketni listići, rješavanje kontrolnih zadataka) rada

7) pripremanje učenika za interpretativno čitanje, stvaralački rad na tekstu, dramatizacija – učenici se pripremaju za čitanje obilježavanjem pauza, određivanjem tipa intonacije rečenice, ritma, boje glasa; provodi se čitanje po ulogama i dramatizacija teksta (učenici prenose tekst bajke u dramski oblik)

8) zadavanje zadataka za samostalni rad kod kuće – usmeni zadaci: prepričavanje teksta, interpretacija likova, usporedna karakterizacija likova, samostalno iznošenje fabule, izlaganje idejnih stavova bajke; pismeni: odgovori na pitanja, pismena karakterizacija likova, pismeni plan kompozicije, sažeto prepričavanje, komentiranje jezičnih i stilskih elemenata- zadatak može biti da učenici ilustriraju bajku, pripreme izložbu najpoznatijih izdanja narodnih bajki i najpoznatijih ilustracija

METODIČKE OSNOVE ZA ILUSTRACIJU BASNEBASNA – je epska vrsta (događaji, likovi), ali se po svojim strukturnim obilježjima približava drami (konflikt) i to komediji ili satiri- alegorijskog je karaktera, poučava ismijavajući

* polazišta interpretacije mogu biti: doživljaj likova situacija doživljaj smiješnog i šaljivog doživljaj podrugljivog i ironično-satiričnog

- najprije se analiziraju likovi i situacija u kojoj se likovi nalaze, a zatim se razjašnjava alegorija i izvodi pouka- likovi su govorno karakterizirani- svaki lik u basni utjelovljuje određenu tipičnu crtu (naivnost, lukavost, ograničenost) – princip tipičnosti

*stilske značajke basne:jednostavnost, aforističnost, aluzivnost, ironičnost -> promatraju se u funkciji karakterizacije likova i izražavanja idejnih stavova

STRUKTURA NASTAVNOG SATA U SUSTAVU PROBL. NASTAVE1) stvaranje problemske situacije – postavljaju se problemska pitanja

koja pokreću učenikovu intelektualnu aktivnost u svrhu uočavanja i ocjenjivanja određenih društvenih i etičkih pojava; pojavljuju se etičke i društvene kategorije

53

2) postavljanje problema i metode rada3) samostalni rad učenika4) analiza i korekcija rezultata5) zadavanje novih zadataka

* faze sata na kojem se interpretira basna:1) priprema za čitanje – razgovor usmjerena na provjeravanje

poznavanja knjiž. činjenica vezanih uz analizu basne, objašnjavanje nepoznatih riječi i pojmova, osmišljavanje učenikova životnog iskustva vezanog uz tematski svijet basne; metoda izlaganja; može se zadati zadatak učenicima da pronađu u čitanci pojam basne, pročitaju ga i usmeno izlože, pročitaju jednu narodnu basnu i iznesu njene značajke, nađu narodne poslovice koje govore o laži, naivnosti, pronađu sinonime za određene riječi, pronađu ilustracije basni

2) interpr. čitanje –ima pripovjedački karakter; vedrim tonom obilježava se poanta basne i komičnost, uživljavanjem u životinjske likove stvara se komični efekt, a uživljavanjem u ljudske situacije otkriva se smisao basne; basna se uvijek čita vedrim tonom; može biti individualno, zborno i čitanje po ulogama

3) provjeravanje doživljaja – dijaloška metoda, metoda ankete i metoda samostalnog izlaganja

4) ponovno čitanje – basna se ne prepričava, već se ponovno čita; ponovnim čitanjem određena je kompozicija basne i naznačene su osnovne linije za interpretaciju likova

5) analiza – provodi se karakterizacija likova, razjašnjava se alegorija i izvodi pouka

6) sinteza7) zadavanje zadataka za samostalni rad

METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU EPSKE I EPSKO-LIRSKE NARODNE PJESME (BALADE)

- ističe se važnost povijesnih i rodoljubnih elemenata- likovi su veličanstveni, plemeniti, a teme intimne ljudske tragedije - sustavna interp. nar. pjesama počinje u 6. razredu

** narodna se pjesma interpr. u više nastavnih sati:1. sat – motivacija:

- tv-emisija o narodnim guslarima, o ambijentu događanja- film u kojem se prikazuju određene situacije iz nar. pjesama- upoznavanje pojmova vezanih uz nar. pjesmu, upoznavanje

povijesnih doga-đaja i ličnosti

2. sat – interp. odabrane epske narodne pjesme - uočavanje epske strukture: događaj, likovi, fabula

3. sat – interp. odabrane epske pjesme-analiza likova, stih, stil, jezik

4. sat – interp. odabrane epske pjesme - uočavanje stilskih značajki, posebnosti narodnog izraza

5. sat – interp. odabrane epske pjesme- cjelovita obrada

6. sat – sintetski (književne značajke epske narodne pjesme: postanak, autori,

54

vrste, kriteriji klasifikacije, tematske, idejne, stilske i jezične značajke)

- narodna epsko-lirska pjesma interpretira se poslije obrade epske pjesme jer će na taj način učenici lakše otkrivati epski i lirski karakter balade

- moguća su dva sustava interpretacije narodne pjesme: tematsko-problemska – odabire se jedan problem (tema,

kompozicija, lik) i interpretira se u okviru jednog nastavnog sata cjelovita interp. – jedna epska pjesma interp. se kroz više

nastavnih sati

- polazišta interp. ovise o doživljaju učenika, mogu biti: tema, kompozicija, događaj (mjesto, vrijeme, povijesni i sociološki aspekt), likovi, ideja

** faze nastavnog procesa:1) priprema za čitanje – kao i kod bajke i basne s tim da se uključuje

povijesni kontekst; učenici prikupljaju povijesne sadržaje iz različitih izvora; usvaja se nepoznati rječnik i karakteristična narodna frazeologija

2) interpretativno čitanje – moramo imati na umu pjevni karakter i deseterac; mora se poštovati interpunkcija, pravilno akcentuirati tekst i prilagoditi glas ugođaju djela

3) emocionalna pauza4) izražavanje doživljaja i dojmova – emocionalno djelovanje teksta

provjerit ćemo pitanjima 5) ponovno usmjereno čitanje – čitanje sa zadacima, otkrivaju se

kompozicijske i stilske značajke teksta6) sažeto prepričavanje sa citiranjem7) analiza – faza razvoja radnje, dijaloga, opisa, pripovijedanja,

autorava komentara, postupaka u kreiranju likova, stila, stiha (metoda rada na tekstu)

8) sinteza9) samostalni stvaralački rad

INTEPRETACIJA LIRSKE NARODNE PJESME- rabi se isti princip kao i u interp. umjetničke lirske pjesme- polazišta interp. su : emocionalni sloj, motivi i slike, muzikalnost stiha, stilska obilježja

POSLOVICE, ZAGONETKE, PITALICE- razvijaju sposobnost razmišljanja i zaključivanja

*faze interpretacije:1) provjera jesu li učenici razumjeli smisao2) književna obilježja (sredstva slikovitog izražavanja, verbalne igre,

ritam, sintaktičko ustrojstvo)3) samostalni rad učenika

55

15. METODIČKI PRISTUP EPOHI I PRAVCU

- proučavanje epohe obuhvaća (načelo sveukupnosti) društveno-političke prilike kulturne prilike književnost u svom vremenu jezik, pravopis, stil pisce i djela

- takva obrada počinje u srednjoj školi- pri obradi epohe treba upotrijebiti induktivnu metodu, tj. krenuti od konkretne književne građe i njenom analizom izvesti obilježja epohe- kao osnova za definiranje i karakteriziranje određene epohe uzimaju se reprezentativna djela i autori

- u obradi epohe može se pored književne građe razmatrati likovno i glazbeno stvaralaštvo istog razdoblja

REDOSLIJED OBRADE motivacija – likovno ili glazbeno djelo najava epohe – vremensko određenje, značenje termina mogućnosti obrade epohe; na što se obrada koncentrira:

o izabrani tekstovi iz određene epohe po vrstama ili problemima o kojima govore

o obrada se može povezati s obradom te epohe u glazbi i slikarstvu

o polazište mogu biti književni programi i manifestio obrada se može izvoditi po nacionalnom kriteriju (njemački,

engleski, ruski romantizam)o oblikovanje književnog lika u dotičnoj epohi (usporedba s

likovima iz drugih epoha)

16. METODIČKI PRISTUP PISCU

* pažnja se koncentrira na: građansku biografiju društveno-povijesni kontekst književnoumjetničke vrijednosti autorovih tekstova (idejna,

kompozicijska, tematska, žanrovska, stilska analiza tekstova određenog pisca)

literarna popularnost određenog pisca pjesnički izraz i stav pisca prema životu i svijetu odnos prema njegovim suvremenicima

56

građa iz autorovih tekstova koja sadrži podatke o genezi pojedinih djela ili autorove komentare o djelu

17. PLANIRANJE NASTAVNOG GRADIVA

- 2 temeljna dokumenta određuju nastavni proces: nastavni plan – određuje nastavne predmete, njihov redoslijed po

razredima, broj sati za svaki predmet nastavni program – određuje opseg, dubinu i redoslijed sadržaja u

svakom razredu

* tipovi planiranja: godišnji/kalendarski plan rada

- raspoređuje nastavno gradivo na osnovi vremenskih jedinica školske godine, polugodišta, tromjesečja- obuhvaća: nastavne cjeline – temu – broj sati

tematski plan - nast. se gradivo raščlanjuje u tematske cikluse- obuhvaća: temu – broj sati – metode – nast. sredstva – međupredmetnu korelacijuoblike govornog i pismenog izražavanja

plan nastavnih jedinica - završna faza u raščlanjivanju nast. gradiva- određuje sadržajne i metodičke elemente nast. sata

KORELACIJSKO – INTEGRACIJSKO PLANIRANJE- jedna nast. jedinica dovodi se u tematsku, pojmovnu ili metodološku vezu s jedinicama iz drugih predmetnih i o-o područja

18. NASTAVNIK MATERINJEG JEZIKA I KNJIŽEVNOST

- svaka metodička koncepcija nastave jezika i književnosti postavlja određene zahtjeve nastavniku, učeniku i nast. procesu

* kvalitete koje bi nastavnik trebao posjedovati: književna i estetska senzibilnost humanistička naobrazba i stručna sprema sugestivno prenošenje doživljaja i znanja učeniku uvažava učenikovu ličnost organizira nast. proces stvaranjem programske situacije koje

izazivaju učenikovu intelektualnu aktivnost rukovanje tehničkim sredstvima originalnost, fleksibilnost, rječitost

57