Upload
olivera
View
18
Download
3
Embed Size (px)
Saobraćajno tehnička škola
Zemun
OSNOVNE KARAKTERISTIKE MEĐUGRADSKOG I
PRIGRADSKOG AUTOBUSKOG TRANSPORTA PUTNIKA
Mentor: Učenik:Radulović Olivera Milivojević Nadadip. ing. saobraćaja IV 2
U okviru javnog drumskog transporta putnika u drumskom saobraćaju zbog različitih karaktera putnika i putovanja treba posebno analizirati osnovne karakteristike sistema međugradskog i prigradskog autobuskog transporta putnika.
Organizacija međugradskog i prigradskog autobuskog transporta putnika mora obezbediti efikasnost pri radu na izvršenju prevoza putnika.
Pod efikasnošću kao kompleksnom pokazatelju međugradskog i prigradskog autoprevoza podrazumeva se kvalitet transportnih usluga, proizvodnost rada vozila i zaposlenog osoblja, ekonomsko – socijalna efikasnost prevoza – nivo tarifa, bezbednost saobraćaja, tačno i uredno održavanje redova vožnje, korišćenje vozila sa odgovarajućim eksplataciono – tehničkim karakteristikama, racionalnost reda vožnje, temeljnog poznavanja putničkih tokova, stanje putne mreže, potreban broj autobuskih stanica i stajališta, savremenom manipulacijom sa prevoznim kartama i kontrolom tačnosti i ravnomernosti kretanja vozila odnosno kontrolom realizovanja redova vožnji,
Efektivna organizacija međugradskog i prigradskog autobuskog transporta putnika podrazumeva:
- Kontrolu kvaliteta opsluživanja putnika.
- sistemsko praćenje i izučavanje karakteristika putničkih tokova na liniji (u cilju poboljđanja kvaliteta opsluge putnika)
- racionalizaciju mreže linija i polazaka (u cilju stvaranja neophodnih uslova za ostvarenjem novih linija odnosno izmenu trase postojećih linija)
- Utvrđivanje optimalnih vremena obrta odnosno vremena vožnji na linijama i putnim pravcima
- primenu savremenih metoda upravljanja i kontrole kretanja vozila
- koordinaciju sa drugim vidovima javnog putničkog saobraćaja
- preduzimanje mera za povećanje eksplataciono – tehničkih i ekonomskih pokazatelja rada vozila
Klasifikacija autobiskih linija
Autobuski linijski prevoz putnika po svom načinu rada i organizaciji predstavlja specifičan vid prevoza, u kome vozila cirkulišu između dve krajnje stanice (terminusa) po unapred utvrđenoj trasi i na odgovarajući način opremljenom prevoznom putu, po unapred utvrđenom i objavljenom redu vožnje, po tarifama koje su takođe utvrđene i publikovane, zaustavljajući se pri tome na svim stajalištima na kojima putnici ulaze i izlaze iz vozila.
Kako je već ranije navedeno da ne postoji jedinstveni teorijski i termiološki pristup u pogledu
klasifikacija autobuskih linija, ovde će biti data klasifikacija koja je navedena u literaturi.
A. Klasifikacija linija prema teritorijalnom obeležju
Prema teritorijalnom obeležju linije mogu biti opštinske, regionalne, republičke, međurepubličke i međunarodne u zavisnosti od toga koje područje pokrivaju i na kom nivou se vrđi usaglašavanje i registrovanje linija.
B. Klasifikacija linija prema vremenu rada (rezimu eksploatacije)
U funkciji vremena u kome se obavlja rad vozila na liniji iste mogu biti stalne i sezonske. Na stalnim linijama rad vozila se obavlja u toku cele godine, a na sezonskim linijama samo u toku određenog vremenskog perioda, tj. perioda u kome postoje tokovi putnika.
C. Klasifikacija linija prema intenzitetu toka putniika i međustaničnog rastojanja duž linije ( prema brzini putovanja)
Prema ovoj klasifikaciji autobuske linije se dele na:
- redovne, kod kojih vozila staju na svim stanicama
- poluekspresne, kod kojih se vozila zaustavljaju samo na stanicama sa većim intenzitetom izmene putnika
- ekspresne, kod kojih se vozila zaustavljaju samo na ograničenom broju međustanica ili samo na terminusima.
Saobraćajna brzina je znatno veća kod poluekspresnih i ekspresnih linija u odnosu na redovne linije zbog smanjenja broja stanica odnosno povećanja međustaničkog rastojanja.
Prilikom otvaranja novih autobuskih linija podnosi se zahtev nadležnom organu, ali pre toga je potrebno utvrditi prevozne zahteve putnika putem snimanja tokova putnika po intenzitetu i smeru, izvršiti izbor prevezenog puta sa utvđivanjem putnih uslova, saobraćajne regulative i intenziteta tokova saobraćaja na utvđenoj trasi linije.
U cilju određivanja optimalnog vremena obrta odnosno brzine obrta i izradu budućeg rada vožnje, potrebno je obaviti probne vožnje radi utvrđivanja merodavnih vremena vožnje autobusa na liniji.
Na krajnjim stanicama prigradskih linija neophoda je izgradnja terminusa sa okretnicom za vozila. Osnovne saobraćajno – tehnološke funkcije koje treba zadovolji terminus su:
- U prostornom smislu da omogući promenu smera kretanja vozila i da omogući zadržavanje vozila na preonima radi ukrcavanja i iskrcavanja putnika
- U organizacionom smislu, da omogući odmor vožača, zamenu vozača prilikom smene i da posluži za praćenje i korigovanje redova vožnje ukoliko je to potrebno
- Da omogući bezbedan ulazak i izlazak putnika u i iz vozila, zaštitu putnika od padavina kao visok stepen informisanja putnika (mreža linija, redovi vožnje, tarifni sistem, vrste karata itd)
Na autobuskim stanicama postoje posebno dolazni i odlazni peroni za ukrcaj putnika.
Stajališta predstavljaju obeležena mesta na autobuskoj liniji na kojima se isti zaustavljaju i koja su prilagođena i organizovana za ulazak i izlazak putnika. U saobraćajnom i tahnološkom smislu stajališta treba da obezbede:
- prolazni prostor van saobraćajnice za nesmetano zaustavljanje vozila nesmetano od drugih tokova saobraćaja, a sa kojim se isto tako ne ometa i ne ugrožava normalno odvijanje ostalog saobraćaja
- Površinu za udobno i bezbedno čekanje putnika, ulazak i izlazak iz vozila
- staničnu oznaku uočljivu za velike daljine, sa osnovnim informacijama o nazivu i trasi linije i redu vožnje
- nastrešnicu za zaštitu putnika od atmosferskih padavina (makar na stajalištima na kojima je intenzivan ulazak putnika u toku dana).