SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

Engleski jezik i književnost-Filozofija

MEDIJSKA SEKSUALIZACIJA DJEVOJAKA

SEMINARSKI RAD IZ MEDIJA I ODGOJA

Studentice: Ana Knezović, Žana Vuleta, Ana Jugo

Mentor: dr.sc. Zlatko Milša/Ines Perić

Mostar, prosinac, 2011

SADRŽAJ

Uvod -----------------------------------------------------------------------------------------2

1. Fenomen novog tisućljeća ................................................................................3

1.1. Mediji i fenomen novog tisućljeća ........................................................3

2. Pojam Lolita .....................................................................................................5

3. Tinejdžerske trudnoće ......................................................................................5

3.1. Mitovi o seksu u koje djevojčice vjeruju ..............................................6

4. Mitovi o seksu koji se provlače kroz medije …………………………….….7

4.1. „If you've got it, flaunt it“ (Nema nekog ekvivalentnog prijevoda)…….….7

4.2. „Anatomy of a Sex Goddess“ (Anatomija Seks Boginje)……….……….…9

4.3. „Pretty Babies“ (Zgodne Bebe) ………………………………….….…….10

4.4. „Violence is sexy“ (Nasilje je Privlačno) ………………………….….…..10

4.5. „What Boys Like“ (Što Dječaci Vole) …………………………….………11

5. Razumijevanje mita ........................................................................................12

6. Između mita i istine ........................................................................................14

7. Kako djelovati ................................................................................................15

8. Posljedice medijskih mitova...........................................................................16

Zaključak ----------------------------------------------------------------------------------------------18

1

UVOD

Živimo u svijetu u kojem svakodnevno gledamo TV, čitamo novine, internetske članke i

slično. Svjedoci smo toga kako se mediji se neprestano natječu tko će imati kreativniji i

privlačniji naslov. Znamo da je svijet globalno selu pa tako dobivamo informacije i o

hollywoodskim zvijezdama i njihovim privatnim životima. Kada vidimo naslov u kojem se

spominje neki celebrity pomislimo koga briga, ali ipak ga pročitamo. Iako možda toga nismo

svjesni i često ćemo to i zanijekati, mediji zapravo utječu na nas i naš život. Današnja djeca na

svakom koraku mogu vidjeti medijsko veličanje golih, savršenih tijela. Sve te poruke koje mediji

šalju najviše se odražavaju na djeci, posebno na djevojčicama. U ovom seminarskom radu ćemo

govoriti o seksualizaciji djevojaka, te što mi možemo učiniti u vezi toga. Početke i uzročnike

seksualizacije prije svega treba vidjeti u medijskoj kulturi koja se mijenjala velikom brzinom.

Prije dva desetljeća su nam bili dostupni video rekorderi i mogli smo kontrolirati, bar donekle,

što će se i kada gledati. Danas je to potpuno drukčije i lakša je dostupnost sadržaja za odrasle.

Tako npr na Facebook-u imamo pubertetlije bez nadzora roditelja, kao i razne televizijske

programe sa dostupnim svijetom kriminala, nasilja i seksa. 90-ih godina djevojčicama je uzor

bila Barbie lutka sa nerealno savršenim proporcijama tijela, a danas se dive hollywoodskim

ljepoticama koje su isfotošopirane do krajnjih granica. Zbog takve slike koju mediji prenose

proizlaze brojne dječje nesigurnosti i težnja nedostižnim idealima, kod nekih djevojčica može

doći i do depresije jer ne mogu postići tu savršenost. Profesorica Gigi Durham u svojoj knjizi

Lolita efekt raspravlja upravo o takvoj slici koju današnji mediji prenose. Govori o korporativnoj

seksualizaciji djevojaka, te kako im pomoći u borbi protiv takve medijske poruke.

2

1. FENOMEN NOVOG TISUĆLJEĆA

Durham je zgrožena fenomenom novog tisućljeća kojeg promoviraju masovni mediji.

Toksični mit savršenog tijela koje mora biti vitko, gotovo dječje, ali opet s velikim grudima.

Potom mit da je vulgarno razgolićivanje takvog tijela najbolji način da pokažeš da si slobodna,

moderna i svoja. Takva kultura promovira i duboko ponižavajuću ideju da djevojčice rano

moraju naučiti da vrijede onoliko koliko su privlačne dečkima. Tu je također i sveprisutni mit,

mlađe je slađe, što je ideja na kojoj tinejdžerice ne bi trebale odrastati, jer ih to tjera da odrastu

prije vremena, da potisnu svoj zaigrani dječji duh i prihvate ulogu objekta, a ne subjekta svog

života.

Tako je 2008. godine Disney-eva zvijezda i uzor mnogih djevojčica, Miley Cyrus pozirala polu

gola za časopis Vanity Fair. Nakon što je objavljena njena golišava fotografija digla se velika

prašina oko toga. Postavljana su razna pitanja o valjanosti te fotografije, o poruci koju takva

fotografija šalje 6-godišnjakinjama diljem svijeta, a tu je također i pitanje dječje pornografije.

Kada je ta fotografija nastala Miley je imala samo 15 godina, dakle i sama je bila djevojčica.

Samo nekoliko dana poslije se ispričala javnosti i priznala da je sram tih slika. Očito je da je ona

bila iskorištena u svrhu promoviranja i reklamiranja toga časopisa. Zbog takvih pogrešnih poruka

koje mediji šalju sve je više pogrešnog shvaćanja riječi seksualnost. Znamo i sami da djevojčice

nisu u stanju same donijeti ispravnu odluku o seksualnoj aktivnosti.

Profesorica Durham ističe kako ona nije protiv seksualnosti. Naprotiv, zna da je to sasvim

normalna i zdrava pojava koja se pojavljuje tijekom sazrijevanja ali se treba paziti da se prikaže i

objasni na ispravan način, a ne da se takvom stvari manipulira, kao što to čine današnji mediji.

1.1. Mediji i fenomen novog tisućljeća

Mediji su svojim iznošenjem stava i mišljenja o seksu i seksualnosti, više naštetili nego

pomogli. U zadnje vrijeme sve je veći broj majki tinejdžerica, povećan je broj spolnih bolesti, a

jedno istraživanje je pokazalo i da je povećan broj zlostavljene djece. 25% djevojčica i 8%

dječaka je bilo izloženo nekoj vrsti seksualnog zlostavljanja, a 20% dječaka i 25% djevojčica su

bili žrtve zlostavljanja. Mediji ne čine ništa u vezi toga, samo im je stalo do zarade i vlastite

promocije što se njih tiče glavni cilj je što prije izgubiti nevinost. Zato se djeci prodaju lutke koje

su napola gole, baš onako kako se djevojke pokazuju u glazbenim spotovima. Dječja moda se

3

gotovo nikako ne razlikuje od one za tinejdžere. Promotori takvih stvari ovo nazivaju KGOY

(Kids getting older younger) djeca brže odrastaju. Ovo se posebno odnosi na djevojčice u dobi

vrtića pa sve do tinejdžerica. Djeca gledaju filmove koji su puni nasilja, seksualne aktivnosti,

vulgarnosti i drugih sadržaja koji nisu za njih Tako djeca predškolske dobi gledaju MTV sa

glazbenim spotovima u kojima se vrte polugole djevojke, školarci gledaju Victoria's Secret

fashion shows, a svi od njih imaju pristup i internetu na kojem mogu naći i pogledati što god

zažele. Primjer dječji izbor za miss (Toddlers and Tiaras) gdje se natječu djeca od 2 do 7-

8godina. Potpuno našminkane, u mini badićima i sa previše šminke, ponašaju se kao male bahate

zvijezde.

Tu su i modni editorijali sa 10-godišnjakinjama u glavnim ulogama koje se ponašaju kao fatalne

zavodnice. Npr kampanja Toma Forda sa djevojčicom sa previše šminke i jarko crvenim lakom

koja pozira kao odrasla sexy djevojka. Ovo samo pokazuje nepravednost, pasivnost i

seksualizaciju nezaštićene i najranjivije skupine u društvu.

Profesorica Durhaim u svojoj knjizi spominje i djevojčicu koja se na njenim vratima pojavila za

jednu noć vještica. Djevojčica je na sebi imala topić, mini suknjicu, cipele sa platformom i

šljokičastu sjenu za oči. Djevojčica se naime prerušila u Bratz lutku koja se prodaje na svakom

koraku. Ta je djevojčica zapravo bila samo dio Američke norme koja je postala nešto sasvim

normalno u današnjem svijetu, gdje su jako male djevojčice već u ranoj dobi izložene medijskoj

manipulaciji, modi, te slikama koje ih potiču da već u ranoj dobi počnu sa flertom. Svake godine

sve mlađe djevojke su izložene ovome.

Oko 2 miliona djece većinom djevojčice su seksualno zlostavljane, izložene su dječjoj

prostituciji i trgovini ljudima. Djevojčice od 3 godine nose Playboy majice u vrtiće, školarke

koje žele postati erotske plesačice. Sve ih ovo to čini spolnim mamcima. A kako i ne bi. Mnoge

kulture danas smatraju da je sve ovo bezopasno ili čak i nešto pozitivno. Jedna britanska firma je

proizvela liniju donjeg rublja pod nazivom little miss naughty (gđica nevaljala) u kojoj prodaju

push up grudnjake djevojčicama koje se tek pred ulaskom u pubertet. 2007. godine jedna

tvornica igračaka je počela sa proizvodnjom opreme za ples oko štange za djecu. Oprema se

sastojala od male podvezice, i lažnoga novca koje su djevojčice dobivale za ples.

4

2. POJAM LOLITA

Sva ta zanesenost i opsjednutost sexy djevojčicama je možda zato jer su sa jedne strane

one simbol ženske snage, a sa druge simbol mitske ljepote. Ali na taj način privlače pedofile dok

se razmeću ženstvenošću. Vodimo se za onom ako to imaš, šepuri se, pokazuj se, a u isto vrijeme

to i osuđujemo. Pitamo se zašto smo zaneseni sa JonBenet? (djevojčica koja je pobijedila na

Američkom natjecanju ljepote za djecu. Imala je 6 godina kada je ubijena (1996). Nađena je

mrtva u podrumu obiteljske kuće, zadavljena je i glava joj je smrskana).

To je zapravo Lolita efekt. Djevojčice koje su sexy, imaju bebi facu, pohotne obline, mršava

tijela koja se mogu vidjeti svugdje, od glazbenih spotova pa do interneta. Postale su simbolom

zapadne kulture. I pokazuje samo to kako male djevojčice zapravo mogu biti raskalašene. U

britaniji naslov jednih novina je glasio VRATITE ŠKOLSKE UNIFORME MALIM LOLITAMA!

zahtijevajući sexy školsku modu. Lolita se danas isključivo upotrebljava u svrhu marketinških

potreba i profita.

3. TINEJDŽERSKE TRUDNOĆE

Danas je seks u središtu zbivanja, sve se vrti oko toga. Mnoge U.S. škole nemaju

seksualno obrazovanje, a istraživanja su pokazala da USA ima najveći postotak trudnih

tinejdžerica kao i najveći postotak pobačaja. Za primjer uzmimo MTV koji prikazuje emisije kao

što su teen mom, gdje 16-godišnjakinje imaju djecu, idu u školu i zabavljaju se, teže za

medijskom pozornošću.

U ovom uzburkanom svijetu slike seksa i seksualnosti su svuda. Francuska modna tvrtka se sluzi

porno sadržajem da bi reklamirala majice, prema jednom istraživanju 1/3 svih igrica sadrži

seksualne teme, uključujući i seksualno nasilje. Zbog svega toga može se reći da sve ove

djevojčice imaju nešto zajedničko, a to je da žive u jednom opasnom svijetu koji ih tjera da već u

pubertetu, nekada i prije ulaska u pubertet razviju lažnu sliku o sebi.

Naravno da ne želimo ni da se djevojčice srame svoga tijela i sebe ali u svemu treba imati mjeru.

Ne možemo dopustiti da im uzori postanu tijela koja zahtijevaju stroge dijete, nezdravo

vježbanje, bulimiju, plastične operacije. Televizija i filmovi oblikuju i na neki način odgajaju

5

mlade. Što je najgore ili si za seks ili protiv njega, nema neke sredine. U jednu ruku djeca i

adolescenti su seksualna bića koja ovise o sposobnosti da razumiju i uživaju u svom seksualnom

životu, te da izbjegnu trudnoću u tinejdžerskim godinama. A na drugu stranu jednako je tako

važno da odrasli preuzmu neke zasluge i da se pobrinu za mlade, jer djevojčice odrastaju brže

nego ikada. 13-godišnjakinje za maškare obučene u prostitutke. Na sve te stvari se gleda kao na

nešto sasvim normalno.

Iako je svima dostupna zaštita tijekom seksa, malo djevojaka je koristi, 60% djevojčica ispod

18god su bile žrtve silovanja.

Ipak, nije sve tako crno, postoje i djevojčice koje se bore protiv ovoga svega. Jedna 16-

godišnjakinja je osvojila nagradu za film A girl like me, u filmu je preispitivala standarde ljepote.

Tu su i grupa djevojaka Girls for a change koje govore o problemima u društvu.

3.1. Mitovi o seksu u koje djevojčice vjeruju:

Ako skočiš poslije odnosa ne možeš zatrudnjeti

Umjesto kondoma možete koristiti običnu vrećicu

Ne treba vam kontracepcija ako nemate odnose često

Ako niste dobili AIDS nakon što set više puta imali odnose imuni ste na njega

Ispiranje kolom sprječava trudnoću

Oralni seks zapravo nije seks

Seks više nije taboo tema kao što je bio nekada. Učiteljice u vrtiću govore kako čak i ta djeca u

igri nekada oponašaju odnose. Među studentima seks je postao svakodnevna rutina, kao

tuširanje. Djeca od 11 godina prakticiraju oralni seks. U Americi je normalno da djeca između 8 i

12 godina izgube nevinost. Živimo u svijetu gdje se mladi o seksu obrazuju preko TV-a,

interneta i novina, a samo znamo da tu ne mogu ništa doboga vidjeti niti naučiti.

4. Mitovi o seksu koji se provlače kroz medije

Postoji 5 mitova o seksu koji se provlače kroz medije, koje M. Durham spominje u knjizi

„The Lolita Effect: The Media Sexualization of Young Girls and What We Can Do About It“,

6

(Lolita Sindrom: Medijska Seksualizacija Djevojčica i Što Mi Možemo Učiniti Uvezi Toga) koja

nam je poslužila kao glavni izvor. Mitovi su nazvani:

-„If you've got it, flaunt it“ (Nema nekog ekvivalentnog prijevoda)

-„Anatomy of a Sex Goddess“ (Anatomija Seks Boginje).

-„Pretty Babies“ (Zgodne Bebe)

-„Violence is sexy“ (Nasilje je Privlačno)

-„What Boys Like“ (Što Dječaci Vole).

4.1. Prvi Mit: „If you've got it, flaunt it“

Paris Hilton, svjetski poznata trendseterica, je u urbani rječnik engleskog jezika uvela

frazu „That's hot!“ koja se može upotrijebiti uvezi bilo koje situacije. Tako možete čuti i

četverogodišnju djevojčicu kako svojoj prijateljici komplimentira izgled upravo ovom frazom. U

našem jeziku nema ekvivalentnog prijevoda ali je fraza usvojena tako da možete vidjeti naslove

u nekim časopisima za mlade poput „Što je HOT ovog ljeta“ ili „Što je HOT a što NOT“. New

York Times je intervjuirao nekoliko pametnih i uspješnih djevojčica, ali je na kraju zaključak

svake od njih bio da je puno važnije biti privlačna, odnosno „hot“ nego biti pametna. Puno je

kompliciranije postati privlačna ili poželjna nego svladati sonatu ili postići visoki rezultat na

testu.1 Biti privlačna znači biti seksi. Seksologinja Deborah Roffman smatra da male djevojčice

počinju željeti dobro izgledati za druge u dobi od četiri godine, dok je psihologinja Sylvia Rimm

primijetila da seks zauzima sve više mjesta među osnovcima. 2 U knjizi se navodi biološko

objašnjenje toga, naime djeca ulaze u pubertet puno ranije nego što su prije ulazila i smatra se da

hormonalne i fizičke promjene, koje se dešavaju sve ranije, pridonose povećanoj seksualizaciji

djetinjstva. Mediji bombardiraju djecu porukama seksualnog karaktera. U knjizi se navodi

primjer sa popularne ELLEgirl Web stranice gdje je predstavljena linija seksi donjeg rublja te

piše da je školski hodnik velika modna pista koju djevojčice moraju „odraditi“ i da će se dečki

okretati za njima ukoliko nose seksi donje rublje u školu. Djevojčice kojima su upućene ovakve

poruke su već svjesne da je seks bitan, da je poželjnost važna za socijalni uspjeh, te da je biti

„hot“ najveće priznanje koje one mogu dobiti. Preokupacija tijelima djevojčica i djevojaka je

porasla tijekom stoljeća, i same djevojke su ocjenjivane u smislu seksualne privlačnosti, te su u 1 Durham, M.G. “The Lolita Effect: The Media sexualization of Young Girls and What We Can Do About It.“, str. 64.2 Isto, str. 65.

7

sve ranijoj dobi izložene seksualnosti. Ipak modni svijet je potresao skandal kada je urednica

francuskog „Vogue-a“ Caroline Roitfeld dobila otkaz nakon što je odobrila editorijal koji

potpisuje Tom Ford, a u kojem djevojčice od 10 godina, našminkane i obučene kao žene,

poziraju u seksi pozama.

U svoj toj seksualnosti kojoj su izložene djevojčice trebaju naći zlatnu sredinu između

prihvatljive poželjnosti i neprihvatljivog „droljastog“ ponašanja, što u današnje vrijeme

predstavlja skoro pa nemoguć izazov. Ovaj prvi mit kaže da je najvažniji aspekt ženstvenosti

izgled, te da je seks vezan prije svega uz izgled, a ne uz recimo emocije pa bi se moglo reći da se

seksualnost djevojaka predstavlja kroz vizualne metafore povezane s prostitucijom.

Što mi možemo učiniti?

Postoje različiti načini da pomognemo djevojčicama kako da prepoznaju prvi mit i kako da

odgovore na razne izazove istoga. Razgovorom se može učiniti puno toga, jer djeca će nastaviti

pričati o tome međusobno. U takvom razgovoru poželjno je istaknuti da je seksipil samo jedna

od karakteristika koja može opisati djevojku i da je uspjeh na drugim poljima vrijedan i cijenjen

pogotovo ako se radi o razvoju osobnosti.

Razgovarajte o odjeći. Odabir odjeće je često predmet rasprave između majki i kćerki pa treba

biti oprezan i ne osuđivati izravno odabir djevojčice jer se može javiti kontraefekt- pobuna, pa da

namjerno želi baš taj komad odjeće. Gledajući televiziju ili magazine zajedno majke mogu

potaknuti djevojčice na kritičko razmišljanje pitajući ih što misle o određenom „outfitu“.

Lako je provokativno oblačenje opravdati izrazom to je „samo moda“ ali modni trendovi nikad

nisu „samo moda“ jer iza njih stoji niz marketinških stručnjaka, psihologa i sličnih. Odrasli

uglavnom ne povezuju seksualnost djevojčica sa seksom nego sa projekcijom seksualnosti to jest

sa signalima koje djevojčice odašilju o svojoj seksualnosti, često naivno, kao odgovor na

medijske i marketinške trendove, signale za koji se odrasli boje da će privući seksualnu pažnju,

kao na primjer pažnju pedofila.3 Ovo za sobom povlači druga pitanja, poput, da li mediji mogu

zapravo servirati djecu pedofilima. Da li propagiranje oskudne odjeće i promiskuitetnog

ponašanja zapravo predstavlja opasnost za djevojčice?

4.2. Drugi mit: „Anatomy of a Sex Goddess“ (Anatomija Seks Boginje)

3 Isto, str 69.

8

Ovaj mit govori o savršenom tijelu, mediji namjerno u programima namijenjenima tinejdžerima

prikazuju djevojke proporcija koje su „savršene“, tako bi prema medijima idealna žena trebala bi

imati struk konfekcijske veličine 32, a grudi za konfekcijsku veličinu 40, što je u realnosti

nemoguće). Kada pitate malu djecu kako izgleda savršena žena većina će reći da je to Barbika. U

posljednje vrijeme pokušava se barbie predstavit kao feministkinju sloganom „Budi ono što

želiš“, i mogu se kupiti barbie lutke raznih profesija poput Barbie Nastavnica, Barbie Surferica,

Barbie Veterinarka i mnoge druge, a u barbie crtanima ona se predstavlja kao snažna, pametna i

hrabra. Ali ima jedan mali problem, tijelo barbie lutke s nerealnim proporcijama i dalje ostaje

isto, bez obzira na profesiju. U stvarnom životu ona bi bila visoka 175 cm, sa strukom od 46-48

cm, grudima od 90 cm i kilažom od 50 kg. Bila bi premršava da stoji uspravno, i vjerojatno bi joj

se kičma slomila. U medijima se također, šalje se i poruka da djevojka da bi bila privlačna treba

imati određenu odjeću. Istraživanja pokazuju da djevojčice preskaču obroke da bi si mogle kupiti

određenu odjeću ili kozmetičke proizvode, te da se broj tinejdžerki koje su otišle na estetski

zahvat povećanja grudi u SAD-u u posljednjih 5 godina utrostručio. Bolesti koje vrebaju

zahvaljujući ovome mitu su brojne, među kojima se najviše ističu bulimija i anoreksija kao

posljedica brojnih dijeta koje mlade djevojke diljem svijeta drže kako bi postigle izgled koji se u

medijima plasira kao poželjan.

Što mi možemo učiniti?

Djevojčice su svjesne kako mediji propagiraju nerealne proporcije tijela, ali nisu svjesne do koje

mjere, i koliko su te fotografije obrađene u raznim photoshopovima prije objave. Pokažite kako

funkcionira režiranje reklama, pokažite im video Dove-ove Evolution reklame koja je dostupna

na YouTube-u. Dajte im do znanja da Nitko nije savršen, više je onih koji nisu ni blizu onome

što se plasira u medijima. I to je uredu. Jer kao što slogan jedne kampanje kaže: „Na svijetu ima

3 milijarde žena koje ne izgledaju kao super modeli a samo 8 koje tako izgledaju.“

4.3. Treći mit: „Pretty Babies“ (Zgodne Bebe)

Seksualizacija djevojčica počinje sve ranije (natjecanja ljepote za djevojčice stare 4 godine,

kozmetički proizvodi za djevojčice, Barbi make up i sl. o kojima smo vec govorili), ovime treći

mit implicira da što mlađa djevojka jeste to je seksipilnija. Koju poruku to šalje djevojčicama,

možda vaša tijela su seksualno privlačna odraslima, i to je u redu? Ovaj mit za sobom povlači

9

puno ozbiljnije probleme, kao što je na primjer dječja prostitucija, bijelo roblje i dječja

pornografija. Djeca mogu biti natjerana u ralje prostitucije, ali mogu i sami odabrati taj put da bi

pobjegli od siromaštva ili jednostavno kao odgovor na prihvatljivo promiskuitetno ponašanje

djevojaka u medijima. Britney Spears u videu za pjesmu „Hit me baby one more time“, tada kao

16godišnjakinja, pleše u uniformi katoličke škole sa zavezanim kikicama. Ovaj video je 1998.

godine Britney, još kao maloljetnici, omogućio status seks simbola i naslovnicu Rolling Stonesa,

na kojoj pozira s plišanom igračkom na krevetu dok razgovara na telefon. Koju poruku je ovo

odaslalo? Da je uredu da se maloljetnu djevojku gleda kao seksualni objekt. Ideal seksipila je biti

mlad, jako jako mlad.

Što mi možemo učiniti? Ne prihvatiti ovaj mit kao nešto normalno i poželjno. Moramo se

zapitati gdje vodi ta otvorena seksualizacija djevojaka? I da li medijsko predstavljanje djevojaka

kao seksualnih objekata, i njihovog doba kao seksualnog može dovesti do zdravog i sigurnog

prihvaćanja vlastitoga tijela i seksualnog života.

4.4. Četvrti mit: „Violence is sexy“ (Nasilje je Privlačno)

Nasilje se sve češće u filmovima prikazuje kao nešto što je seksi, odnosno žene i djevojke su

prikazane kao seksualni objekti u nasilnim situacijama, četvrti mit kaže: nasilje je seksi. U

trenutno popularnom španjolskom filmu „Tres metros sobre el cielo“ (Tri metra iznad neba)

glavni glumac je problematični agresivac, zgodan, i na neki način predstavlja ideal muške

ljepote. U nekoliko scena agresivno reagira te čak u jednom trenutku svoju djevojku, glavnu

glumicu, ošamari. Njih dvoje na kraju filma ne ostaju zajedno, nema sretnog završetka što je

gledateljima diljem svijeta razlog za tugu. Ne gleda se na njega kao na agresivnu osobu nego na

njega kao na zgodnog muškarca koji se ne libi pokazati svoju mušku stranu. Nema ništa

progresivno, zdravo ni humano u seksualnom nasilju nad ženama. 50 Cent na primjer u pjesmi

P.I.M.P. naziva žene „bitches and ho's“ (hrv. kuje i kurve) implicirajući da su u najblažem

slučaju prostitutke. Zanimljivo je da djevojke često jedna drugu nazivaju upravo tim imenima u

adolescenciji. Valjda trend iz Amerike. Pa je čak i Oprah Winfrey, utjecajna američka

voditeljica, molila da se prestanu nazivati takvim imenima jer nikad neće imati poštovanje

muškaraca ukoliko same sebe ne poštuju. Što dječaci i djevojčice mogu iz spotova Beyonce,

Rihanna, 50 Cent-a zaključiti o sebi, jedni o drugima ili o seksualnosti? Kako ti spotovi

prikazuju žene i muškarce i njihove odnose? Slike nasilja nad ženama su svuda oko nas: na

10

plakatima, u časopisima, na televiziji. Reklama za Dolce&Gabbanu u magazinima prikazuje

seksualni čin između muškarca i žene, dok ostali muškarci stoje i gledaju, kao da čekaju svoj red.

Scena implicira “gang rape“. Modeli su mladi, zgodni, i izgledaju uzbuđeno, a djevojka nema

izraz straha na licu što upućuje da je „gang rape“ opravdan. Reklame poput ove čine nasilje seksi

i privlačnim, i čine da izgleda kao da je uredu.

Što možemo učiniti?

Adolescenti su uglavnom upoznati s manifestacijom nasilja u medijima, i djevojke su uglavnom

zgrožene istim samo što nemaju prilike iznijeti svoje mišljenje. U školama bi se trebala potaknuti

grupna rasprava na tu temu. Te ukoliko je neka djevojka bila žrtva nasilja treba joj pomoći i

uputiti na razgovor s adekvatno obrazovanom osobom, i pokazati da nije sramno tražiti pomoć.

4.5. Peti mit: „What Boys Like“ (Što Dječaci Vole)

Posljednji, peti mit uči djevojčice da je najvažnije da privuku pažnju dječaka i to time da rade

sve što oni žele, naravno u medijima nema savjeta za dječake kako da privuku pažnju djevojčica.

Jer dečki ipak sve znaju. Djevojke se uči da su one te koje se trebaju prilagoditi potrebama i

fantazijama svojih partnera, kako u životu tako i u seksualnom odnosu. Ovaj mit ne priznaje da

muškarci imaju odgovornost prema djevojkama, ne prepoznaje ideju da muškarci mogu biti

pažljivi, osjećajni i puni poštovanja prema svojim djevojkama. Ipak priznaje da su muškarci

konstruirani kao seksualni agresori čiji je cilj zavesti djevojke radi tjelesne veze, dok su djevojke

te koje hoće vezu na intelektualno-emocionalnom nivou.

Što možemo učiniti?

Na prvom mjestu informirati adolescente, jer su pokazali u raznim anketama, istraživanjima i

slično, da žele znati više o seksu. Mladima je potrebna sustavna edukacija o seksualnosti, koji će

promicati odgovorno ponašanje, rodnu ravnopravnost, koja će ih naučiti koja su njihova prava, a

kada krše prava drugih. Ako se budu vodili onime što je prikazano u medijima, jedina uloga

djevojaka bi bila postizanje standarda ljepote i ponašanja koja bi trebala privući toliko željenu

pažnju muškaraca. Djevojke su predstavljene kao mamci, a ne kao živa, seksualna bića koja

misle.

Ova Seksualno prenaglašena slika žena koja kroz ovih 5 mitova dominira medijima nije dobra ni

za djevojke, a ni žene, i poruka koju šalje je prije svega ponižavajuća, a isto tako uči djevojčice

11

da prihvaćaju nasilje u vezama kao normalu pojavu, da procjenjuju svoju vrijednost samo na

temelju svog izgleda, te da zaključuju da je najnormalnije da su seksualni objekti za odrasle.

5. RAZUMIJEVANJE MITA

Kako bismo potpuno raskrinkali mitove koji preplavljuju medije, potrebno je

razumjeti ciljeve koji stoje iza njih. Marketing je ogromno tržište koje svakodnevno raste i u koji

se ulažu ogromne cijene. U pozadini masovne medijske seksualizacije djevojaka, dakle, stoji

profit. Ovim se mitovima publika potiče na potrošnju. Mediji, velike kompanije, marketinško

tržište, svi ovise o konzumaciji i u interesu im je povećanje konzumacije i broja konzumenata.

Kako su medijska seksualizacija i konzumacija povezane? Mediji odašiljaju retuširanu

sliku svijeta u kojoj je sve glamurozno, blještavo i atraktivno. Tako postupno stvaraju očekivanja

i stremljenja kod publike. Čak i seksualnost djevojaka postaje medijski spektakl, prikazana kao

javna istina, trend. Pojavljivanjima osoba kao što su Paris Hilton i Britney Spears postavljaju se

standardi ženske ljepote i seksualnosti. To nikako ne znači da publika ne reagira kritički na te

slike. Naprotiv, gledaoci često stvaraju negativan stav prema njima. Ipak, potenciranjem

njihovog pojavljivanja u medijima se nameće određen model, one postaju ideali. Stvaraju se

očekivanja od djevojaka i djevojčica da i same izgledaju i ponašaju se kao pop dive. Djevojke

širom svijeta žele izgledati poput njihovih idola. Naravno, taj standard koji mediji plasiraju

uvijek je izvan dosega većine ljudi. Tu se ne radi o slučajnosti nego pomno isplaniranoj

12

medijskoj manipulaciji. Teenagericama isfrustriranim iskrivljenom slikom savršenog tijela,

serviraju se brojni proizvodi koji obećavaju nemoguće i većina njih se gubi u svijetu

konzumerizma čime je postignuta svrha stvaranja medijskih mitova.

Mitovi se u svakodnevnom životu čine stvarnim. Pojedincima koji pripadaju

određenom vremenu i kulturi nemoguće je zamisliti neki drugi ideal ljepote. Za nekoga tko živi u

Sjedinjenim Američkim Državama ili većem dijelu Europe, tvrdnja da je djevojka od stotinu

kilograma lijepa i seksipilna bila bi izuzetno problematična, osim ako se ne radi o osobi s

perverznom sklonošću pretilim ženama. Zato će malo tko uopće ispitivati utemeljenost

određenog shvaćanje ljepote. Ona se čini sama po sebi jasna i prirodna. Ipak, to nipošto nije tako.

Ideali ženske spolnosti i ljepote su se drastično mijenjali kroz vrijeme. Primjer

prapovijesnih kipića Venere, božice ženstvenosti i plodnosti, punih preuveličanih oblina jasno

pokazuje da mršavice nisu uvijek bile u modi. Štoviše, u umjetnosti staroj samo sva stoljeća

nalazimo brojne portrete, za današnje vrijeme, punašnih žena bogatih oblina s vidljivim

celulitom i ispupčenim stomakom. Čak i samo nekoliko decenija ranije, ženska figura je bila

mnogo zaobljenija. Sex simbol svog vremena, Marilyn Monroe, u današnje vrijeme bi bila

smatrana predebelom. U SAD-u se težina pobjednica na izboru za Miss od 1958. svake godine

smanjivala.4

No, mitovi ljepote nisu samo vremenski uvjetovani. Različite kulture imale su sasvim

različite simbole ženske ljepote i senzualnosti. Dobro poznat primjer su Kineskinje koje su do

prošlog stoljeća lomile nožne prste i podvezivale ih kako bi imale što manja stopala. Mala

stopala za njihovu kulturu bila su vrhunac seksipila. Danas je taj mit napušten a ova praksa se

smatra barbarskom. U mnogim plemenima u kojima i muškarci i žene nose vrlo malo odjeće,

simbolom ljepote se smatra ženski vrat. Da bi učinile svoj vrat što senzualnijim, žene postupno

dodaju prstenove oko vrata čineći ga neprirodno dugačkim.

U današnje vrijeme, ipak, došlo je do prekretnice u stvaranju mitova. Pojava masovnih

medija i njihova sve veća dostupnost u svim krajevim svijeta, doveli su do pojave globalizacije.

Mitovi koji se stvaraju u jednom kraju svijeta se plasiraju na različitim držištima i u različitim

kulturama. Time se postupno gase kulturološke razlike i regionalno uvjetovane diferencijacije.

4 Durham, M.G. “The Lolita Effect: The Media sexualization of Young Girls and What We Can Do About It.“

13

Zapadnjački ideali su se nametnuli u velikom dijelu svijeta. To je uzrokovalo velike probleme

djevojkama šitom svijeta. U konzervativnim kulturama, mitovi su doprli do žena, ne mijenjajući

javno shvaćanje primjerenog ženskog ponašanja i oblačenja. Tako su mlađe generacije djevojaka

dovedene u bezizlaznu situaciju. S jedne strane se na njih vrši pritisak od strane medija i vršnjaka

da budu slobodne i seksualne, da pokažu ženske atribute. S druge strane, strogi društveni zakon,

a osobito obitelji osuđuju takvo ponašanje. Mnoge djevojke zbog toga podnose okrutne kazne

uključujući i fizičko zlostavljanje.

Iz svega postaje jasno da su mitovi proizvoljno kreirani ideali. Ipak, pod krinkom

prirodne uvjetovanosti, oni odnose sve više žrtava.

6. IZMEĐU MITA I ISTINE

Premda neutemeljeni, mitovi nam se čine univerzalnim i neupitnim. Razlog tome je taj

što, koliko god nerealni bili, mitovi imaju stvarne društvene posljedice. Poznata je činjenica da i

u privatnom i u poslovnom svijetu atraktivni ljudi imaju više uspjeha. Lakše se zapošljavaju,

primaju veće plaće, a zahvaljujući bogatijem intimnom životu, rjeđe pate od depresije u osjećaja

usamljenosti. Kada uzmemo u obzir ove statističke podatke, jasno je zašto se čini neizbježnim

pokoravanje mitske ideale.

S druge strane, mitovi su samo naracija. No, u medijima oni dobivaju novu dimenziju.

Na televiziji se stalno smjenjuju žene s, naizgled, savršenim proporcijama, čistim tenom i

simetričnim licima. Čak ni ti ljudi ne izgledaju tako prije retuširanja, ali ono što se vidi na

ekranima, postaje javna istina. Publika je pod jačim utjecajem vizuelnih podražaja nego onoga

što čuje, pa čak više i od zdravog razuma. Ako se vidi na televiziji, onda je sigurno moguće. Ovo

uvjerenje je moćno marketinško oružje.

Roland Barthens tvrdi da ‘mitovi služe da povijesno uvjetovanim težnjama daju

naturalističko objašnjenje'. Drugim riječima, religija našeg doba, konzumerizam, se služi

mitovima kako bi nam zadala cilj do kojeg se dolazi potrošnjom. Hramovi našeg doba, tržni

centri, postaju sjecišta kulture i društvenog života. U tom začarnom krugu rijetko primjećujemo

pozadišne ciljeve, medijske manipulacije ni ekploataciju ljudske nesigurnosti.

14

7. KAKO DJELOVATI?

Iako je medijska seksualizacija postala društvena činjenica, moguće je prevenirati njene

negativne posljedice kod pojedinaca. Većina mladih djevojaka pozitivno će reagirati na ozbiljne i

suptilne pokušaje skretanja pažnje na mitove u medijima. To možemo postići razgovorom o

različitim sadržajima u medijima.

Zajedno uočiti mitove: sa atraktivnih naslovnica časopisa obavezno se smiješe polunage i

sve mlađe pop princeze i starlete. Potrebno je ukazati na odlike mita, na ono što se

plasira.

Diskutirati o poruci: postoji li veza između tekstova i reklama u istom časopisu. Lako je

raskrinkati mit ukoliko se uz tekst o zgodnim mršavicama reklamira krema za celulit.

Razgovarati o imperativu seksipila: zašto je biti seksipilan najvažniji imperativ koji nam

mediji nameću? Zašto u medijima nema mjesta za druga područja života kao što su

kreativnosti, mentalna i duhovna samoizgradnja?

Obratiti pažnju na boje: subliminalne poruke su jedno od glavnih medijskih oružja.

Najočitiji primjer su boje na naslovnicama. Potrebno je skrenuti pažnju na ono što je u

medijima naglašeno bojama i veličitnom.

Razmisliti o emotivnim posljedicama: kako određeni medijski sadržaji, uključujući

reklame, djeluju na pojedinca. Doživljavaju li se časopisi za mlade kao lako štivo i dobra

zabava ili su rezultat tekstova i slika u njima depresija i nezadovoljstvo vlastitim

izgledom?

Postavljanje pozitivnih granica: kada je riječ o postavljanju granica, treba biti vrlo

oprezan. Adolescenti ne podnose granice baš najbolje. Zato je, umjesto kategoričnih

graničenja, bolje ukazati na moguće posljedice problematičnog ponašanja kroz dijalog i

podršku.

Kada je riječ o mlađoj djeci, bitno je iskreno izricati vlastite stavove bez nametanja.

Treba ih poticati na samostalno donošenje zaključaka i kritičko razmišljanje.

15

8. POSLJEDICE MEDIJSKIH MITOVA

Medijsko kreiranje i nametanje mitova ženske ljepote izazvalo je brojne katastrofalne

posljedice. Jedna od njih je pandemija poremećaja ishrane. Bulimija i anoreksija, najčešće od

njih, bile su gotovo nepoznate do prošlog stoljeća, a u moderno doba odnose tisuće mladih života

svake godine. Modne piste prepune djevojaka teških ispod 40kg u prošloj deceniji rezultirale su

zabranom premršavih modela u nekim državama. Ipak, ove bolesti su i dalje u porastu.

Mitovi su uzrokovali i trend neodgovornog seksualnog ponašanja. Dobna granica

stupanja u seksualni život sve je niža, što u većini slučajeva znači da su mladi fizički i mentalno

nespremni za ono što on nosi. Dokaz su rastući broj teenagerskih trudnoća i abortusa koji

ostavljaju teške posljedice na zdravlje. Mladi se također često upuštaju u spolno

eksperimentiranje, uključujući, istospolni seks i orgije. Sva ova ponašanja mogu trajno oštetiti i

deformirati shvaćanja spolnosti i odvesti u sklonosti raznim perverzijama. Naravno, jedna od

ozbiljnijih posljedica neodgovornog seksualnog ponašanja su AIDS i ostale spolno prenosive

bolesti.

Već smo spomenuli kulturološke probleme uzrokovane medijskom globalizacijom.

Proizvođači medijskog sadržaja projektiraju vrijednosti svoje kulture. Taj se, pak, sadržaj emitira

daleko izvan njenih granica, uključujući u zemljama bitno drugačijih sustava vrijednosti. Tu se

javlja konflikt koji se najjače odražava na mladim djevojkama. U situacijama kada moraju birati

između pripadnosti obitelji i očuvanju tradicije i trendovima kojima podliježu njihovi vršnjaci,

one zapravo biraju između društvene osude, često strogih i okrutnih kazni i trajnog osjećaja

nezadovoljstva vlastitim tijelom, depresijom i izopćivanja iz druptva vršnjaka.

Vjerojatno najozbiljniji problem uzrokovan medijskim mitovima je dječja pornografija i

prostitucija. Medijska eksploatacija ženske seksualizacije u komercijalne svrhe potiče shvaćanje

da je ženska spolnost roba na prodaju. Ovakva uvjerenja uzrokovala su stvaranje ogromnog

tržišta dječje pornografije i prostitucije, tržišta u stalnoj ekspanziji. Jezive priče djevojčica

mlađih od 10 godina, ipak zauzimaju neuporedivo manje medijskog prostora od sadržaja koji su

uzrok ovakvih društvenih tragedija.

16

Činjenica je da mitovi nastaju daleko od stvarnosti djevojčica i djvojaka. Njih kreiraju

odrasli muškarci projektirajući vlastite seksualne fantazije. Tako djevojke imaju najmanje

utjecaja u stvaranju ideala kojem one same moraju težiti a koji nikako ne mogu dostići. Osim

toga, društvo je oduvijek označavalo žensku seksualnost kao nešto sramotno o čemu se ne smije

razgovarati. U nemogućnosti da nađu druge izvore informacija o seksu, djevojke se često okreću

medijima koji rado serviraju mnoštvo sadržaja na tu temu. No, to je sadržaj koji eksploatira žene

i njihovu seksualnost u svrhu oglašavanja i prodaje. Nažalost, naivno je vjerovati da će

djevojčice i mlade djevojke prozrijeti tu medijsku podvalu. Naprotiv, one će u najvećem broju

slučajeva usvojiti tu medijsku poruku.

17

ZAKLJUČAK

Medijska seksualizacija je veliki problem modernog društva koji, zahvaljujući

globalizaciji, prevazilazi regionalne i kulturološke razlike. Posljedice medijskih mitova su

brojne, od iskrivljene slike vlastitog tijela do zastrašujućih iskustava djevojčica koje su dospjele

u pakao maloljetničke prostitucije. Protiv ovog problema potrebno se boriti na svim frontovima:

od individualnog djelovanje do obitelji, kao jezgre društva koja je nositelj moralnih vrijednosti,

preko škole, nevladinih organizacija, asocijacija medijskih korisnika do državnih institucija. Cilj

treba biti podizanje svijesti o medijskim manipulacijama i eksploataciji ženske seksualnosti.

Potrebno je skinuti naglasak koji mediji postavljaju na seksualnost i proširiti fokus na druga

područja života kao što su obrazovanje i usavršavanje, kreativnost, kulturne i religiozne sfere.

Ipak, treba imati na umu da se ženska seksualnost ne smije potiskivati i povezivati sa sramom i

negativnim konotacijama. Upravo takvi stavovi omogućili su medijsku seksualizaciju djevojaka.

S jedne strane, zato što su se mladi okrenuli medijima kao glavnom edukatoru o seksualnim

temama. S druge strane, feministički pokreti pokrenuli su borbu za jednaka prava žena i

muškaraca. Mediji su to iskoristili prezentirajući iskrivljenu sliku ženske seksualnosti i

nazivajući je seksualnom revolucijom ili oslobađanjem žena.

Ženska seksualnost treba biti prirodan segment života svake djevojke, a ne područje

manipulacije i eksploatacije velikih svjetskih medija i njihovih sponzora. Da bi se osigurao taj

cilj, potreban je angažman svih nivoa društva.

18