Slap

1

Školski list učenika i učitelja Osnovne škole Slunj, broj 4 siječanj 2010.

S l a p tema broja

Mašta čini čuda

upoznajte zvijezdu školePaulina Obajdin

Slap

+

2

Od nastave u “muštrani”do osnovne školePrvi dan u školi

PUTEVIMA MAŠTE - humanitarne radioniceNaša škola ima zvijezdu!

Projekt zdrave hraneDeset veličanstvenih

Razgovor s Viktorijom ButinaKuda su sve kročile naše noge

Osvojili smo prvo mjesto!Stihotvorci

ProzaiciKako smo sami zaradili za printer

Čestitamo si Dan škole! Predstavljamo vam ... majstoricu matematike

Da nisam učiteljica, bila bih princezaRazvoj pismenosti u Hrvata

Školovanje nekad i sadNasilje u književnim djelima

Povjerljivi kutakPriprema, pozor...moda

35689101112141619222324252629303438

Dragi čitatelji,

evo nas opet zajedno – naš je četvrti broj Slapa pred vama!Promijenili smo“ ruho“ – prvi put školski list izlazi u boji!Zato zahvaljujemo našem ravnatelju, Tomi Cvitkoviću, i Gradskom po-glavarstvu Grada Slunja koji su nam priskrbili financijska sredstva kako bi nam se ispunila ta želja. Ove godine izlazimo ranije nego prošle, a razlog tome je izlazak na županijsku smotru Lidrana. Marljivo smo prikupljali podatke tijekom prošle i tekuće školske godine te vam pripremili pregršt informacija o zbivanjima u našoj školi i gradu. Upoznat ćemo vas sa zanimljivim učenicima, a potrudili smo se saznati nešto i o našim učiteljicama. Priredili smo brojne intervjue i ankete. Osmislili smo i novu rubriku POVJERLJIVI KUTAK kako bi vam pomogli u rješavanju svakodnevnih problema. Tu su i stranice kojima vas nastojimo zabaviti i nasmijati.

Tema broja je MAŠTA ČINI ČUDA. Humanitarni rad djece i njihov poriv za stvaranjem spojeni u radionicama pokazuju da mašta ne mora imati samo zabavu u svojim temeljima. Ona je itekako važna u pomoći drugima, zato zavirite u naše maštovite stranice. Zahvalni smo našoj dizajnerici, prof. Mireli Jurčić koja se pobrinula za grafički izgled stranice te je strpljivo ispunjavala «naredbe» uredništva dodavajući pri tom svoju maštu.

Od srca veliko hvala svima koji su pomogli da ovaj broj Slapa uredimo što bolje! Srdačan pozdrav!

Vaše uredništvo!

ŠTO SMO VAM PRIPREMILI?

Slap list učenika i učitelja Oš Slunj br.4, šk.god. 2009./2010. siječanj 2010. Školska ul. 17, 47240 Slunj Tel. 047 777 112 E-mail: osslunj-001@skole.htnet.hr za izdavača Tome Cvitković, dipl. učitelj glavna i odgovorna urednica i voditeljica novinarske družine Katica Brajdić, prof. hrv. jez uredništvo Matea Obajdin, Michaela Obajdin, Iva Paulić, Ivana Cindrić, Elizabeta Bosanac, Nikola Butina, Kristijan Katić. ostali članovi novinarske družine: Barbara Palavra, Petra Begović,Andrijana Magdić, Paulina Obajdin,Katarina Muić, Laura Galić, Kristijan Mi-hael Begović, Marija Gračan, Iva Radočaj, Tamara Katić lektura i korektura: Katica Brajdić, prof. hrv. jez.Mirela Jurčić, prof. hrv. jez. unos podataka : članovi novinarske družine učitelji suradnici:Ana Kovačević, dipl. učiteljMarina Mrkonja, dipl. učiteljlikovni i literarni radovi:učenici škole izbor likovnih radova: učitelji likovne kulture učitelji razredne nastave fotografije: članovi novinarske družine, učitelji, ravnatelj

ilustracije: Paulina Obajdin, 7.bnaslovna stranica:Anamarija Malkoč, 6. a: Ruke

dizajn i priprema tiska: Mirela Jurčić, prof.

tisak: Obrt za promidžbu ŽACO

naklada: 200 komada

U v o d n i k

2

Slap

3

P o č e c i š k o l s t v a

Od nastave u “muštrani” i učiteljevom stanu do osnovne škole

(2. dio)

GRAĐANSKA ŠKOLA U SLUNJU

Na području današnjeg Korduna građanska škola posto-jala je jedino u Slunju. Osnovana je 1871., a počela s radom 1. 10. 1873. godine u bivšoj trivijalnoj školi. Kako su se u toj zgradi u dvije učionice mogla smjestiti samo dva razreda, Glavno vojno zapovjedništvo odobrilo je iste godine iznos od 12 000 forinti da se u bivšoj „ muštrani“ osposobe pros-torije za još dva razreda, pa je škola 1. prosinca 1873. počela raditi s četiri razreda. Godine 1874/75. otvoren je 5. razred koji je započeo s radom u jednoj sobi stana upravitelja škole, a od 1. listopada 1875. godine završena je izgradnja nove zgrade za građansku školu u koju su smještene i učenice novoosnovane djevojačke škole. Školske godine 1875/76. škola je dobila 6., a u dvije naredne školske godine i 7. i 8. razred. Učila za ovu školu preuzeta su od ukinute vojne škole u Turnju. Prvi imenovani učitelji u građanskoj školi u Slunju bili su: Pavao Župan iz Barlete u Lici, koji je vršio dužnost upravitelja, zatim Matija Perak iz Nikšića, Petar Vujašković iz Ponorca i Ivan Gjegerec izVirja.1875. godine u Slunju je osim građanske osnovana i zasebna djevojačka škola. Radom narodnih i građanskih škola bavila su se mjesna i kotarska školska vijeća, a zatim Zemaljsko školsko vijeće i nadzornici krajiških škola. Tako se u spomenici slunjske Građanske škole za 1884. godinu navodi da je njome upravljalo Mjesno školsko vijeće.

PUČKA ŠKOLA

Zakonom iz 1888. godine dotadašnje građanske škole preimenovane su u više narodne ili pučke škole. Prema zanimanju većine stanovništva utvrđivan im je jedan od moguća tri smjera: trgovački, zanatski i gospodarski. U Slunju je 1890. godine osnovana viša pučka škola gospodar-skog smjera. Slunjani nisu bili zadovoljni prijedlogom vlasti da se u nji-hovom mjestu osnuje škola samo s gospodarskim smjerom. Tražili su da to bude viša pučka škola obrtno - gospodarskog smjera. Tom prijedlogu nije udovoljeno. 1895. godine ukinuti su 7. i 8. razredi u svim pučkim školama s malo učenika. Među takvim školama bila je i škola u Slunju. Slunjska škola dobila je ponovno 7. razred tek 1914. godine, a 8. razred godinu dana kasnije. Godine 1905. slunjsku višu pučku školu polazilo je 46 učenika (30 dječaka i 16 djevojčica). 1910. godine s područja Korduna u školu je išlo svega 45% učenika

REZOLUCIJA SLUNJSKIH UČITELJA

Po školskom zakonu iz 1874. učitelji su odlazili u mirovinu s 30 godina staža i mirovinom od 1050 forinti, a po zakonu iz 1888. nakon 40 godina staža i samo 750 forinti mirovine. Od tada stalno su upućivani zahtjevi za povećanje plaća. Od 1889. do 1897. godine 90 učitelja i 110 učiteljica napustilo je posao zbog malih plaća te potražilo bolje plaćen po-sao u pošti, željeznici i drugdje. Prema zakonu iz 1907. godine „o pravnim odnosima učitelja“ trebalo je osigu-rati sredstva za plaće učitelja uplatom roditelja na početku školske godine po 1 krunu za svakog učenika. Taj prijedlog nije prošao. 1911. godine izrađen je prijedlog novog zakona o učiteljskim plaćama koje su se trebale povećati iz uvećanog općinskog poreza. Ni taj prijedlog nije prošao pa je došlo do nemira u raznim krajevima Hrvatske. Prvi su se pobunili učitelji slunjskog kotara okupljeni na skupštini 25. 03. 1911. godine. Naredbom bana 1.7.1911. godine plaće su porasle za 10% na račun državnih sredstava.

ŠKOLSTVO I PROSVJETA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

Sve do 1929. godine školski sistem funkcionirao je po školskom zakonu iz 1888. godine. Poslije petomajskih izbora 1935. godine vlasti su premjestile desetak učitelja s područja Korduna. Naputak su dobili svi učitelji. U njemu se preporučuje uvođenje praktičnog rada. U tom su se smislu istaknule škole u Lađevcu, Cvitoviću, Drežniku i Lasinjs-kom Sjeničaku. Između dva rata u Slunju je radila građanska škola os-novana 1873. godine. Zadatak joj je bio da djeci imućnijih seljaka, radnika, zanatlija i činovnika pruži znanja za trgovačka, zanatlijska, industrijska i poljoprivredna za-nimanja. Škola u Slunju imala je i ranije poljoprivredni smjer koji je zadržala do 1931. godine, tj. do razdvajanja od osnovne škole. Prema Zakonu o narodnim školama na 1500 stanovnika mogla se osnovati jedna škola. Mnoga djeca morala su mno-go pješačiti do škola, pa je 1940. godine taj broj smanjen na 1324. 1932. godine u školi u Slunju bilo je 265 učenika i 10 učitelja. Na jednog učitelja dolazilo je 26 učenika. 1940. godine odobrena je gradnja škola u Donjem Primišlju, Ko-ranskom Lugu, Nikšiću u Tatar Varošu. Zbog rata nije bila završena.

Priredio: Tome Cvitković, dipl. učitelj

3

Slap

+

4

I n t e r v j u s r a v n a t e l j e m

Iza nas je stara godina i sva zbivanja u njoj. Možete li nas upoznati s projektima u prošloj godini?Što je sve obnovljeno u školi u posljednjih godinu dana?

Nastavljeno je ulaganje u opremu škole, kao i u učitelje koji su željni dokazivanja i traže nove izazove. Od većih ulaganja istaknuo bih izmjenu dotrajalih pločica na stubištu škole, in-staliranje interaktivne ploče i ugradnju video-nadzora.

Otkud ste osigurali novac za obnovu škole?Je li to sve financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa ili...?

Interaktivnu ploču dobili smo u sklopu projekta PSGO-a koji je realizirala Karlovačka županija, a ostala sredstva namak-nuta su iz uštede školskih sredstava.

Budući da je vrijeme recesije, imate li još kakvih planova u smislu nekog većeg financijskog ulaganja tijekom ove i možda sljedeće godine?

U početku ove kalendarske godine planiram u učionicu biologije i kemije instalirati još jednu interaktivnu ploču, a ti-jekom godine zamijeniti kvalitetnom stolarijom dotrajala vrata s nužnih izlaza. Nastavit ću s dobrom praksom nagrađivanja najboljih učenika te najuspješnijih učitelja u radu i poučavanju. I jedni i drugi najbolji su promotori škole.Tako u mojim očima ne vrijedi ona “svi su jednaki”. Drugim riječima - trud se isplati.

Koliko ste zadovoljni sveukupnim stanjem u školi, svojim djelatnicima, a posebno učiteljima?

Nakon završetka školske godine i detaljne analize odrađenog može se načiniti usporedba s nekom proteklom godinom. Prema tome vrše se pripreme za sljedeću školsku godinu. Svaki put kažem da je dobro, što ne znači da ne može biti bolje. U cjelini sam zadovoljan stanjem u školi te odnosom među zaposlenicima.Cjelina je dobra, ali nismo svi jednaki niti se jednako trudimo da bi nam rezultati bili bolji.

Što mislite utječe li uopće dobra, odnosno loša komunikacija ravnatelja s učiteljima na rezultate i uspjehe jedne škole?

Dobra komunikacija i međusobno uvažavanje jamstvo su dobrih odnosa u školi. Svi imamo svoje privatne živote i probleme i nije ih dobro nositi na posao. Ako se to ponekad i dogodi, trebamo biti dovoljno tolerantni kako bi se izbjegli nesporazumi Osobno ne favoriziram niti jednog djelatnika bez valjanoga razloga. U poslu ne štedim ni sebe ni druge, pa je samo po sebi jasno da više cijenim osobe koje bespogovorno izvršavaju postavljene zadaće. Takve zaposlenike lako pre-poznajem i spreman sam ih djelotvorno motivirati za rad. Bez zadovoljnog čovjeka nema ni uspjeha u radu.

Zahvaljujemo na razgovoru!

Bez zadovoljnog čovjeka nemani uspjeha u radu

Naša škola svake godine “doživljava” promjene u smislu materijalne obnove.

Zanimalo nas je što se to novo dogodilo te što naš ravnatelj, Tome Cvitković, misli o važnosti dobre

komunikacije među djelatnicima škole te kako se ona odražava na uspjeh u radu.

Zamolili smo ravnatelja za kratak intervju.

“Niču” interaktivne ploče po našim učionicama

K. B:

Slap

5

P o č e c i p o č e t a k a

Prvi dan u školi

Ponovo je zazvonilo prvo zvono na početku nove školske godine. Svi smo ga pomalo uzbuđeno očekivali, a posebice oni najmanji – PRVAŠI.

Čvrsto stišćući mame i tate za ruke, širom otvorenih očiju gledali su oko sebe gužvu u školskom predvorju očekujući trenutak kad će s učiteljicom poći u svoju učionicu.

Došao je i taj trenutak. Krenuli smo, s mamama i tatama, naravno. Nikamo bez njih. U učionici su posvuda ležali baloni, a novi učenici veselo su ih prikupljali. Svatko je dobio po jedan. Napetost s početka jutra počela je popuštati. Slijedilo je upoznavanje s nekoliko riječi; veselih, zaigranih, ozbiljnih, tihih, zabrinutih… Dobili su i prvi zadatak: nacrtati sebe prvi dan u školi, što su prvašići s lakoćom i učinili, a onda – igra balonima. Tad smo se već privremeno oprostili s roditeljima. «Novopečeni» učenici očito su se uvjerili da škola i nije tako «strašno» mjesto. I tako je počelo naše zajedničko putovanje kroz školske dane, školske nedaće i radosti.

Snježana Katić, razrednica 1.b

Htjele smo saznati kako su se naši prvašići prilagodili školi, jesu li zavoljeli školu i što su naučili u prvom ob-razovnom razdoblju. Stoga smo obavile kratak intervju s pojedinim učenicima prvih razreda.Intervjuirali smo Katarinu i Mihaela, učenike 1.a, te Moniku i Mariju, učenice 1.b razreda.

Kako si ti doživjela školu nakon bezbrižnih vrtićkih dana ? Monika: Pa, lijepo ,uvijek je veselo… igramo se, ali i učimo. Voliš li ići u školu? Što si naučila u prvom obrazovnom razdoblju? Je li ti teško učiti? Tea: Da, ja jako volim ići u školu. A naučila sam pisati,crtati,čitati i računati. Nije mi teško učiti.

Koje predmete najviše voliš? Zašto? Katarina:Najviše volim tjelesni i likovni. Zato što se na tjelesnom igramo,vježbamo, a likovni zato što mi jako dobro ide crtanje i volim crtati.

Jesi li ti zadovoljan sa svojom učiteljicom i njezinim radu s učenicima? Mihael: Da, s njom se uvijek šalimo, igramo, pjevamo...

Pripremile: Emanuela Volarić i Andrijana Magdić, 7.b

Razgovor s prvašima Monika Katarina Tea

Mihael

Slap

+

6

Mašta može svašta

U subotu 13. 19.12.2009. u 18:00 sati u prostorima Pučkog otvorenog učilišta u Slunju održana je dječja hu-manitarna kazališna predstava pod nazivom Dajem život. Ovu akciju osmislili su učenici naše škole, a neki od njih su Barbara Palavra, Laura Galić, Ivana Obajdin i Nikola Butina. Učenici su se odvažili na hrabar potez uz podršku Ivančice Cindrić, voditeljice poslovnice Turističke zajednice grada, te usrdnu pomoć KUD-a Korana te napravili sjajan posao. Scenarij za predstavu napisao je Nikola Butina, a režirala ju je Ivančica Cindrić uz pomoć učenika.

P u t e v i m a m a š t e

Svaka zraka dobrote rastjera tugu i bol H u m a n i t a r n e r a d i o n i c e

Red pjesme, red plesa, red glume i povrh svega šlag – osmijeh dobrih ljudi

Građani su imali priliku vidjeti i čuti naše nade u pjevanju, plesu, sviranju i glumi. Izvedba je bila u duhu tradiciona-lnog kordunaškog slavljenja Božića, uz pokoju svjetovnu melodiju i stihove. Prihod od simbolične cijene ulaznica upućen je siromašnim članovima naše zajednice. Uz plaćenu ulazni-cu posjetitelji su mogli izabrati prigodnu božićnu figuru napravljenu od gipsa u kućnoj radinosti - za uspomenu na hvale vrijedan čin. Da su glumci, pjevači i plesači uspjeli doći do srca građana, dokaz je i smijeh razdragane publike koja je pokoju nezgodu na pozornici popratila snažnim pljeskom podrške. Dosad su se održala dva slična koncerta i dvije radion-ice s istim povodom.

Najljepša hvala svima koji su došli i svojim prilogom pomogli onima kojima je najteže! Nikola Butina, 8. a

Koncert djece grada Slunja

D A J E M Ž I V O T

Izrada pisanica

Naši su učenici prošlog Uskrsa udružili svoju maštovitost i humanost u neobičan spoj - okušali su se kao inovativni dobrotvorci. Od 4. do 7. travnja 2009. godine održali su radionicu pisanica u prostoru Župnoga dvora u Slunju. Pod vodstvom Nikole Butine, Barbare Palavre i Ivana Štimca te uz veliku pomoć predstavnica Turističke zajednice i Udruge invalida, Vinke Kukina i Ivančice Cindrić, bez kojih bi ova inicijativa bila teško izvediva, aktivirali su se u brizi za najnemoćnije. Pozvali su građane Slunja da sudjeluju u izradi pisanica čija će zarada od prodaje ići u humanitarne svrhe. Na radionicu se odazvalo mnogo Slunjana. Napisano je preko 180 pisanica. Barbara, Ivan i ja prodali smo izrađene šarene pisanice na Veliki četvrtak u gradskom parku. Ljudi su s oduševljenjem i radošću kupovali pisan-ice samo s jednim ciljem – pomoći sedmomjesečnom dječaku Lyonu iz Karlovca. Ovom je djetetu sa samo dva mjeseca starosti dijagnosticiran rak koštane srži, pa je sa svojim ocem upućen u Švedsku na transplataciju. Ondje će mu biti pružena posebna liječnička pomoć.

Mašta i dobrota idu skupa, ruku pod ruku.Treba imati srce za druge - treba imati oči pa vidjeti i one koji ne znaju zazvati pomoć.

U prodaji je skupljeno oko 1100 kuna te darovano Lyonovoj majci koja se zahvalila kroz suze. Napisala je dirljivo pismo našim učenicima:

„Hvala što mislite na mene! Svaka zraka dobrote rastjera tugu i bol.

Sretan Uskrs i sve najljepše za blagdane.

Voli vas Lyon!“

Uz pismo priložila je sliku bespomoćnog Lyona. Ova je akcija pokazala da su naši učenici dobra srca i da su uvijek spremni pomoći drugima.

Nikola Butina, 8.a

6

Slap

7

P u t e v i m a m a š t e

O s j e ća j i

Malo kada čovjekovo biće osjeti ljubav, sreću, toplinui potrebu za bližnjimkao u smiraj badnje večeri.

Nek vas takvi osjećajigriju cijeli život… Barbara Šindrić, 5.a

Istina je: volimo život, ali ne zato jer smo se na nj navikli,nego zato jer smo se navikli na ljubav. Friedrich Nietzsche

Čovjek je jedino biće koje odbija biti ono što jest. Albert Camus

27.11.2009. učenici naše škole sudjelovali su na likovnoj koloniji, radionici koja se svake godine organizira u župnoj dvorani crkve presvetog Trojstva.

Zajedno s učiteljicom Zdravkom Jurčević slikali smo zimske i božićne motive na staklu, pravili svjećnjake od gipsa, izrađivali božićne kuglice od trganih komadića papirnatih salveta na koje je svatko mogao dodati poneki detalj, npr. šljokicu. Izrađivali smo i božićne i novogodišnje čestitke.Na koloniji sudjelovali su

nada-reni učenici petih, šestih, sedmih i osmih razreda – Nikolina Cindrić, Nikolina Požega, Katarina Turkalj, Magdalena Cindrić, Mihaela Obajdin, Anđelka Lapić, Nika Požega, Kristina Tomljenović, Paulina Obajdin i Nikola Butina. Iskustvo s radionice pri-donijelo je razvoju naše mašte i ispunilo nas radošću!

Paulina Obajdin, 7.b

L i k o v n a k o l o n i j a

Za dizajn stranica 6-9 korišten rad Mi-haele Žalac 8. b: Druga dimenzija,

7

Slap

+

8

Naša škola ima zvijezdu!

ste mi bacili „bubu“ u glavu.

Hvala, Paulina, na ovom ćaskanju! Želimo ti još mnogo uspjelih radova!

Paulina, koji si razred?Idem u 7. b razred.

Kada se u tebi rodila želja za crtanjem i slikan-jem?Ne pamtim. Vjerojatno oduvijek. Od malih nogu. Nikad nisam ni prestala crtati.

Što te navodi na crtanje?Dosada. Kad ne znam što bih, uzmem papir i olovku te počnem crtati.

Ima li netko od članova tvoje obitelji taj dar?Da. Mislim da sam to naslijedila od pokojnog ujaka. On je bio izvrstan u crtanju.

Kojom se likovnom tehnikom najradije izražavaš?Volim crtati pastelama, drvenim bojama, a katkad crtam samo drvenom olovkom.

Postoje li neki određeni motivi koje više voliš?Najviše crtam ljude i prirodu…to je ionako povezano.

Zaokuplja li te neka posebna tematika?Pa…i ne baš. Ono što mi nekako dođe da crtam, to i nacrtam. Kako se u tom trenutku osjećam, takve radove i nacrtam.

Imaš li možda plan jednoga dana postati slikarica? Jesi li razmišljala o Likovnoj aka-demiji?Nisam baš puno razmišljala o tome, ali sada

Razgovarala Katarina Muić, 7. b

Ona ne kroće modnim pistama, ali jako lijepo crta modele. Ona nema viziju da će postati popularna slikarica, ali jako voli crtati. Ne bira teme i motive. Samo recite. . . Razgovarali smo s Paulinom Obajdin, ilustratoricom naše škole. Možda ovaj intervju bude za vas nadahnuće da razvijete vlastiti talent.

P u t e v i m a m a š t e

8

Slap

9

P u t e v i m a m a š t e

U slobodno vrijeme, kada izvršim dužnosti i obveze, prepustim se svojoj mašti. Iz nje nastanu mnoge priče i bajke. Na trenutak odlutam negdje drugdje. Zatim svaki detalj vezan uz bajku želim prenijeti na papir.

Promatrajući prirodu u svom zavičaju, došla mi je ideja sama od sebe. Stvorio mi se čitav svijet u glavi. Želim vam opisati ono što sam uistinu u svojim mislima stvorila. Jedan mali svijet u kojem je sve moguće i u kojem je sve dozvoljeno. To je svijet iza zlatnih planina gdje se suko-bljavaju dobro i zlo. Ondje žive dvije vrste bića – ona koja misle da ima mjesta samo za njih i ona koja ne žele samo sebi dobro, nego i drugima.Mržnji, zlobi i spletkama zadugo nema mjesta. Na kraju uvijek pobjeđuje ljubav.

U svoju bajku smjestila sam likove koji su živjeli davno prije no što je nastao ovaj svijet pun negativnosti. I tamo postoje zli likovi. Oni su zastrašujućeg kojim tjeraju sve ispred i sve oko sebe. Svojom pojavom žele vladati i biti glavni. No, njihove namjere uvijek zaustavi dobro, jer dobro je dugotrajnije od lošeg.

Želju za stvaranjem i maštanjem nosi svaki čovjek u sebi. Svatko ima pravo napisati bajku na svoj način i nitko mu to ne može zabraniti. Netko svoju bajku prenosi izražajno govorom, netko pisanjem, a netko to čuva samo za sebe u tajnim predjelima duše.

Nikolina Požega, 5.a

Pravo na bajku

Prošle školske godine u mjesecu listopadu učenici i učiteljice četvrtog razreda, Ksenija Vidović i Snježana Katić, u suradnji s učenicima i učiteljicom drugog raz-reda, Katicom Matanić, obilježili su na vrlo maštovit i inovativan način Dane kruha obilježivši ih kao Dane zahvalnosti za plodove zem-lje. Pokrenuli su projekt Ukusna i zdrava hrana našega kraja. Učenici su provodili priprem-ljenu anketu na uzorku od 116 učenika o poznavanju navika zdrave prehrane, istraživali što su jeli naši stari, saznali sve o žitaricama, voću i povrću našega kraja i prikupili recepte o prip-

ravljanju zimnice te pripravljanju krušnih proizvoda.Podijeljeni u skupine učenici su umijesili kruh u svojoj učionici te zamolili kuharicu da im ga u školskoj kuhinji ispeče. Pečeni kruh izložen je u porti gdje je bila postavlje-

Plodovi našega kraja - projekt zdrave hrane-

U zemlji iz moje mašte žive nestvarni likovi, ali to su likovi dobrih osobina – zmajevi, dinosauri, sirene, vile i vilenjaci, vještice i čarobnjaci. I poneki likovi iz crtića. Ta zemlja nema kuća, u njoj sve spava pod vedrim nebom…

Lorena Bogović, 5. a

Grad iz moje mašte ružičaste je boje…. Ondje vlada

samo ples, zabava i veselje. Kuće su razdvojene kako

bi između bilo što više slobodnog prostora za igru.

Nikolina Požega, 5. a

U mjestu o kojemu maštam…žive indijanci i ogroman div.

Indijanci se bore protiv opasnog zmaja. Uvijek pobjeđuju

jer su na strani pravde.

Marin Bišćanić, 5. a

na izložba povodom obilježavanja kruha u našoj školi.«Malu kuharica» je bila ilustrirana dječjim likovnim radovima Provođenjem toga pro-jekta učenici su saznali više o žitaricama i plodovima koji se uzgajaju u kordunskom kraju, o načinu njihova pripravljanja i uporabe. Anketa pokazala je da učenici uviđaju važnost razvijanja zdravih prehrambenih navika te ih nastoje i usvojiti.

Mljac...........Laura Galić, 7. a

Za dizajn stranica 6-9 korišten radMihaele Žalac 8. b: Druga dimenzija,

9

Slap

+

10

U našoj školi formirano je ove školske godine deset različitih grupa.Učenici razredne nastave imali su mogućnost uključiti se u sljedeće aktivnosti: Vrijedne ruke voditeljice Olga Diklić; cvjećarsku voditeljice Ana Prebeg; lutkarsku voditeljicae Milka Jukić; likovno-dekorativnu voditeljice Zora Vuković; folklornu voditeljice Dragana Matić; nogometnu voditelja Nikole Tomaševića i mali pjevački zbor voditelja Ivan Matanić.

Učenici predmetne nastave mogli su oda-brati neke od ovih aktivnosti: pjevački zbor i tamburaški orkestar voditelja Ivana Matanića; dramsko-recitatorsku i novinarsku družinu voditeljice Katice Brajdić; sportske-nogometn grupu i gim-nastiku voditeljice Kate Matešić; mlade tehničare voditeljice Jelene Klasan,; Crveni križ voditeljice Marine Mrkonja i eko-grupu voditeljice Anite Kozjan.

Novinarska družina u našoj školi djeluje vrlo aktivno. Učenici su sve više zainteresirani za ulazak u družinu, sve nas je više…, ali ipak za sve mjesta nema, nažalost, pa «pane» poneka suzica…Već na samom početku školske godine, u mjesecu rujnu, krećemo s prikupljanjem podataka i informacija značajnim za našu školu i grad.Od prikupljenih materijala „slažemo“ radio emisiju Veliki odmor koju real-iziramo u eteru Radio Slunja. Urednici smo i našeg školskog lista Slap oko kojega se puno trudimo.Ulažemo veliki napor u ostvarenje svojih zadaća. Teško je biti novinar, ali uz našu profesoricu Katicu Brajdić, koja nas vodi, usmjerava i podučava kako biti dobar novinar, sve postaje lakše, „ubacimo čašicu humora“ i napunjeni energijom postajemo još aktivniji!Usrećuje nas zajedničko druženje, smijeh, šale…, a posebno smo radosni kad uvježbavamo tekstove za real-izaciju radio emisije i kad svoje vesele glasiće pustimo u eter Radio Slunj.

Ekipa posebnu pozornost posvećuje uređenju prostora u porti škole gdje budu izložene pisanice, cvjetni uzorci i drugi ukrasi kao pozdrav proljeću i Uskrsu ili ukrašen bor i jaslice za Božić .

Pjevački zbor jedna je od izvan-nastavnih aktivnosti koja djeluje u našoj školi, a postoji veliki i mali zbor koje vodi profesor glazbene kulture Ivan Matanić.Velik pjevački zbor broji četrdesetak članica, učenica viših razreda. Probe zbora održavaju se u učionici glazbene kulture, utorkom i petkom sedmi sat, tada vježbamo i priprema-mo se za nastupe. Zbor nastupa na školskim i gradskim priredbama, za Dan škole, na božićnim priredbama… Zajedno sa zborom obično nastupaju tamburaši, učenici od petih do osmih razreda naše škole. Ponekad nastupa-mo s gradskim orkestrom, čiji voditelj je također prof. I. Matanić.

Deset veličanstvenih

Michaela Obajdin, 7.a Elizabeta Bosanac, 7. a, Matea Obajdin, 7. b

Članovi likovno-dekorativne s voditeljicom Zorom Vuković te učiteljice zadužene za estetsko uređenje škole - Ksenija Vidović i Snježana Katić - brinu se za izložbeni pano u predvorju škole. Pano je uvijek ispunjen likovnim radovima učenika.

U eteru radio Slunja

Dramska družina

Koliko je potrebno upornosti, maštovitosti i odgovornosti kako bi se uvježbala samo jedna dramska točka, to mi, članice dramske družine, i naša voditeljica prof. Katica Brajdić jako dobro znamo! Ali uz malo volje i puno strpljenja pri-likom uvježbavanja točaka pripremimo dobre predstave. Nastupamo na pred-stavama za Božić, Dan škole, Lidrano i priredbu za Dane grada Slunja.Ponekad smo malo razigrani, pubertet

„nas drži“, za što naša prof. Katica ima puno razumijevanja, ali do jedne određene granice, što je i razumljivo. Puno truda i strpljenja uloži da bismo uspješno izveli točku na nastupima. Snažan pljesak publike najveća nam je hrana. Bez uloženog truda i napora nema ni uspjeha, a onda nas voditelji-ca Katica obaspe brojnim pohvalama. Tada smo svi sretni – profesorica i mi!

Izvannastavne aktivnosti

10

Slap

11

Folkloraši

sat i pol solfeggio, ili učenje i zapisivanje nota.

Koje instrumente svirate ti i Matej?

Matej svira gitaru. A meni se od svih instru-menata najviše svidjela flauta. Ona je on-ako pravi ženski instrument koji proizvodi tako lijepe zvukove kao najpjevnije ptičice. No flauta je i vrlo zahtjevan instrument čiji lijepi zvuk traži puno vježbanja.Sjećaš li se svog prvog nastupa?Naravno. Nikada neću zaboraviti svoj prvi nastup kada sam ponosno izišla pred pub-liku i odsvirala božićnu pjesmu „Djetešce

Neki učenici naše škole članovi su KUD-a Korana koji je osnovan 1996.godine gradu Slunju. Ukupno ima 60 članova. Zajedno sa starijim članovima mi mladi članovi KUD-a prenosimo kordunske običaje u druge gradove i mjesta.

Nastupali smo na Vinkovačkim jesenima i Đakovačkim vezovima gdje smo pokazali svoja plesna i glazbena umijeća. Svake godine idemo na Ogulinsku smotru folklora.

nam se rodilo“. To je bio moj uspjeh od kojeg mi je srce kucalo kao zlatan sat, a posebnu radost sam osjećala kada me profesorica pohvalila pred svima kako sam odsvirala vrlo lijepo i bez greške. Sreća kojom sam tada zračila bila je pop-ut sreće operne dive u milanskoj Scali.Taj «mali uspjeh» meni je bio neprocjen-jiv i dao mi snagu da ustrajem u doista teškom i zahtjevnom «gradivu».Svaki odrađeni koncert moj je ispit znanja i umijeća sviranja.On se ocjenjuje isto kao i drugi vrlo važni predmeti.

Je li teško svladati «gradivo glazbene škole»?Da, nije baš jednostavno, ali ja « svlada-vanje tog gradiva», poznavanja nota i sviranja najljepših djela svjetskih glazbe-nika doživljavam kao poseban dar.

I što nam želiš reći, Viktorija, za kraj ovog intervjua?Nadam se da će glazba i sve što ponesem iz glazbene škole u životu za mene biti nešto posebno. Hvala mojim učiteljima i roditeljima koji me hrabre na tom putu.

Razgovarala: Iva Paulić,7.a

Viktorija, ti pohađaš glazbenu školu u Karlovcu. Reci nam odakle motivacija i inspiracija u tebi za pohađanje ove škole?U mojoj se kući oduvijek» muziciralo». Tata je pravi rocker. Na maminu veliku ljutnju uvijek bi odgovorio jednim solo rock nastupom od kojeg bi se tresli zidovi. Svi članovi moje obitelji vole slušati glazbu , mama malo tiše , a ja, seka i tata «žestoko».Gledajući i slušajući koncerte, te nastupe orkestara i bendova te još uz nagovor i oduševljenje roditelja «primila» i mene neka želja za siran-jem te sam krenula u glazbenu školu.

KAD SAM IMALA PRVI NASTUP, MOJE SRCE KUCALO JE KAO ZLATAN SAT

Pohađa li još netko iz Slunja od naših osnovnoškolaca glazbenu školu u Karlovcu?

Da,u glazbenu školu ide i moj bratić Matej, učenik 7.b.

Koliko puta tjedno imate probe? Je li vam naporno to «glazbeno učenje»?

Imamo probe dva puta tjedno, i vjeru-jte, zaista je naporno. Prvih pola sata imamo osnovni instrument , a dalje

Jednom godišnje organiziramo izložbu u gradskom parku gdje izlažemo rukotvorine i proizvode vezane za naš kraj. Ondje sudjeluje još destak KUD-ova koji se predstavljaju svojim nošnjama, instrumentima i pjesmama. To nam je izvanredna mogućnost druženja i zabave.U KUD Korana uključuje se sve više djece, čime dokazujemo da nas zanima naša starina. Ne želimo ju baciti u zaborav!

Kristian Katić, 7.c

LIMENI PUHAČKI ORKESTAR Nekoliko učenika iz naše škole su članovi limenog puhačkog orkestra, a to su: Kristijan Katić, Mario Božičević, Dominika Jurčević, Iva Marija Vidović, Dominik Vuković, Hana Valentić – učenici 7.c, Viktorija Matanić, 6.c i Mario Žalac, 5.a. U orkestru sviramo puhačka glazbala – limena i drvena plus udaraljke - veliki bubanj, doboš i činele. Sviramo razne skladbe – prigodne,npr.božićne, vesele kračnice, čak i posmrtne.Nastupamo u raznim prigodama - Sv.Florijan – Dan vatrogasaca, Dani grada Slunja, na smotrama puhačkih orkestara, pogrebima i dr. . Zadnji nastup orkestra bio je u kino dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Slunju. Bio je to zapravo božićni koncert na kojem smo ugostili i tamburaški orkestar i pjevački zbor naše škole. Voditelj limenog puhačkog orkestra je prof. glazbene kulture Ivan Matanić. Probe imamo tri do četiri puta tjedno. Ja osobno sviram be trubu, i radujem se svakoj probi, kao i svi drugi članovi , jer uz učenje se družimo i zabavljamo, čemu puno doprinosi veliki smisao za humor našeg voditelja .A s malo humora svaki napor se lakše podnese…

Matej Žalac, 5.a

Izvanškolske aktivnostiRazgovor s

Viktorijom Butina, učenicom 5.b,

polaznicom Glazbene škole u Karlovcu

11

Slap

+

12

T e r e n s k a n a s t a v a

Krapina je nalazište pračovjeka.Vidjeli smo kipove praljudi i praživotinja…

Martina Požega, 5.b

Meni se najviše svidio kostur velikog medvjeda…A bazen je imao tobogan u obliku spirale i još dva mala obična tobogana.Kad bi se više puta spustili niz tobogan, voda bi bila sve toplija… Nikolina Cindrić, 5.b

Topli, sunčani dani nikako da prestanu. Pitam se što je tom ljetu da se odužilo i neda nam mira. Natječe li se ono s knjigama tko će prije zaokupiti našu pozornost. Roditelji već željno očekuju jesen da nas prikuju za knjigu te da upi-jama novo gradivo. Kada evo za nas nove radosti. Učitelji nam priopćuju da 16. ovog mjeseca idemo na terensku nas-tavu u Mariju Bistricu, obilazak Hušnjakovog brda, a šećer na kraju – Tuheljske toplice. Kao da nas je netko pitao nije mogao osmisliti bolju te-rensku nastavu. Krenuli mi ujutro autobusom našeg „Auto-prometa“ Slunj s veselim vozačem Josom u nove doživljaje. Put nas vodi u Mariju Bistricu. Svako marijansko svetište u nama budi posebne osjećaje vjere, molitve, zahvalnosti i vječnoj Majci za svako učinjeno dobro, za život i sreću svih ljudi u svijetu. U tom svetištu obavljaju se mise na ot-

Kuda su sve kročile naše noge 16. listopada 2009. godine učenici petih raz-reda zajedno sa svojim razredni-cama - Margitom Samardžijom i Marinom Mrkon-jom – uputili su se na put u Krapinu, Tuheljske toplice te Mariju Bistricu. Obogatili su se novim znanjima, dobro se proveli, a

posrećilo im se i s lijepim vremenom. Nikad u životi nisu vidjeli toliko kosti na jednom mjestu kao u muzeju u Krapini.

Kad smo ušli u crkvu Marije Bistrice, pokraj kipa pape Ivana Pavla II. Nikolina, Marija i ja smo molile…

Katarina Turkalj, 5.a

Posjet Mariji Bistrici ostavio je na mene tako snažan dojam da ga neću nikad zaboraviti…Osjetila sam iznimno jaku snagu vjere i duhovnosti… Nives Obajdin, 5.a

PUTOPIS

vorenom, prolazi posebna procesija noć uoči svetkovine Marije Bistrice. Slijedeće odredište je Hušnjakovo brdo koje je također poseban doživljaj načina života, izgleda prapovijesnog čovjeka te nam općenito daje cijeli razvojni put ljudi od tihprastarih primjera pa sve do današnjeg čovjeka. S veseljem smo se slikali s praljudima, razgledavali oruđe kojim su radili. Jednostavno smo uživali u nečemu što smo do sada, doduše rijetko, mogli vidjeti na televiziji, internetu i slično. Putovanje nastavljamo u Tuheljske toplice. One nam pružaju trenutak ne tako davnog ljeta. Bazeni su prava radost, skačemo, plivamo, ronimo. Vrijeme prolazi brzo i moramo krenuti kući. Vraćamo se s lijepim uspomenama na današnji dan. Svaka naša uspomena blista poput zvjezdica koje krase nebo iznad dragog Slunja ove prohladne jesenje noći.

Viktorija Butina, 5. b

Uspomene poput zvjezdica

12

Slap

13

N o g e l a k e n o s e đ a k e

Svake godine Baraćeve špilje u okolici Slunja naša su izletnička destinacija. 30.rujna 2009.godine 2. a, b, i c razred išli su na poludnevni izlet sa svojim učiteljima: Anom Prebeg, Olgom Diklić i Vladimi-rom Kolićem. Kako doznajemo, učenici su oduševljeni izletom. Naročito razgledanjem unutrašnjosti špilje. Prije ulaska svatko je dobio svoju opremu: kacigu s lampom i jaknu - kao pravi istraživači. U špiljama su vidjeli mnogo zanimljivosti, ali kažu da im je bilo najzabavnije kada im je jedan od vodiča na kratko ugasio svjetlo. Malo su se prestrašili, ali poslije i dobro nasmijali. Osim ulaska u Baraćeve špilje, učenici su mogli razgledati Indijansko selo sa šatorima i konjima. Ponijeli su razne igrice ili rekvizite kako bi zabava bila još bolja. Mi novinari iz 7. a intevjuirali smo pojedine učenike.

7. listopada 2009. šesti razredi u pratnji svojih razrednica - Janje Smrzlić, Marine Lalić i Ane Kovačević - uputili su se na jednodnevnu terensku nastavu na Petrovu goru i u Topusko. Autobusima su krenuli u 8.00 h ispred škole, a do Petrove gore putovali 40-tak minuta. Tamo su proboravili u izletištu Muljava koje ima uređenu poučnu stazu kroz šumu. Popeli su se na vrh i vidjeli brojne znamenitosti posvećene Petru Svačiću, a to su grob Petra Svačića, šest spomenika posvećenih Svačiću i duboke zemunice. Intervjuirali smo neke od

Dugo će mi u sjećanju ostati terenska nastava u Braćeve špilje.U dobrom

ili lošem, još nisam siguran. Dogovo-rio sam se s Lukom i Ivanom, mojim najboljim prijateljima i susjedima, da ćemo krenuti od kuće u sedam sati. Naravno, probudio sam se kasno i

počeo se panično spremati.

Učenici 4.a i 4.b zajedno sa svo-jim razrednicima Draganom Matić

i Nikolom Tomašević bili su na terenskoj nastavi u Ogulinu. Pos-

jetili su frankopanski Kaštel u kojem je spomen-soba Ivane Brlić-Mažuranić, arheološku, etnografsku i alpinističku zbirka.Vidjeli su Đulin ponor, Crkvu sv. Križa, a nakon toga

sportsko-rekreativne sadržaje na jezeru Sabljaci.

Đulin ponor

Indijansko selo uz špilje

Na ulazu u Gornju Baraćevu špilju, kaže naš vodič, obvezno moramo na glavu staviti kacige. Zatim se uputimo se u njenu unutrašnjost.

Kacige su se pokazale korisnim.

Šokira me podatak da dodirivanjem jedne kapljice na stijeni mogu za-ustaviti njen rast na trideset godina!

Nikola Katić, 8. b

šestaša i doznali da su se vrlo ugodno iznenadili vidjevši Petrovu goru. Kažu da su prije mislili da je to obična gora obrasla šumom, no kad su se približili, ugledali su ogroman spomenik - zgradu moderne arhitekture. Nakon povijesti i geografije usli-jedila je kultura tijela – plivanje u toplicama! Sljedeće odredište bilo je Topusko poznato po svojim termalnim izvorima. Tu su se kupali i zabavljati. Nakon Topuskog zabava se održala i u autobusu, sve do 19: 30 h kada su stigli u Slunj.

Izletište Muljava

Prisjećanje tajni podzemlja

Tamara Katić, 7. b

Kristijan Mihael Begović, 7. b

Iva Paulić, 7. a13

Slap

+

14

Prošle školske godine Jura je bio također na natjecanju u Ogulinu gdje je zauzeo jedno od drugih mjesta, a ove školske godine rezultati su više nego fantastični – Jura je osvojio 1. mjesto i plasirao se na državnu razinu!Učenika je za natjecanje pripremao učitelj Mile Jukić.

N a t j e c a n j a

Osvojili smo prvo mjesto!

23. veljače 2009. u našoj školi održano je županijsko natjecanje iz matematike na kojem je sudjelovalo 100 učenika iz škola s područja županije. Prije početka natjecanja učenici

Dana 06. 03. 2009. održano je županijsko natjecanje iz fizike u OŠ Dubovac u Karlo-vcu. Kao i uvijek tamo su išli najbolji, tako

dramsko-recitatorske i folklorne skupine te pjevačkog zbora prilkazali su program koji su pripremali zajedno sa svojim voditeljima Draganom Matić, Ivanom Matanićem i Kati-com Brajdić.Ivanom Matanićem i Katicom Brajdić. Izvedeni program učenike natjecatelje oslobodio je napetosti i dodatno ih motivirao za natjecanje iz matematike.Na natjecanju je iz naše škole sudjelovala učenica koja je sada petašica, Katarina Tur-kalj, te učenik sada 7. razreda Jura Jurčević.

su našu školu predstavljali Mario Obrovac, Dominik Vukošić i Valentina Magdić, učenici prošlogodišnjeg 8. razreda. Mario Obrovac ostvario je ukupno 64% točnih zadataka i pla-sirao se na 1. mjesto u Karlovačkoj županiji.Velike čestitke Mariju, a naravno, i učitelju Mili Jukiću koji ga je za natjecanje i pripremio.

Županijsko natjecanje iz fizike

Županijsko natjecanje iz matematike

Znanje treba

uzgajati i njegovati

Ponosni smo na svoje učenike!

Kristian Katić, 7. c

Nikola Butina, 8. a

U iščekivanju rezultata

bilo je malo napeto… nisam baš bio siguran da ću tako dobro napisati test, ali

kad sam čuo rezultate bio sam... a što drugo nego sretan?

Slap

15

N a t j e c a n j a

Županijski susret Lidrana

12. veljače 2009. održan je županijski susret Lidrana u Zorin domu u Karlovcu na kojem su sudjelovali i učenici naše škole s dvije dramske točke i dva pismena rada, Luke Požege i Nikole Butine, učenika sedmih razreda, čiji je mentor bila učiteljica Mira Vukošić. Nikola je napisao rad na temu “ Večeri u mojem domu”, a Luka “Ljetni dan”. Članovi dramsko-recitatorske skupine sudjelovali su s dvije dramske točke-skupnim nastupom ” Samo smo zalju-bljeni” i monologom u izvedbi Nikole Butine “Sasvim sam popubertetio”. Učenici su impresionirali publiku svojim nastupima i bili veoma zapaženi. Za scenske nastupe pripremala ih je prof. hrvatskog jezika Katica Brajdić.

Županijsko natjecanje iz tehničkeekulture održalo se prošle školske godine 24.travnja u Karlo-vcu, u OŠ Grabrik. Našu školu su predstavljali: Marija Gračan, Kata-rina Muić, Antonio Štefanac, učenik tadašnjeg 8.r azreda i ja. Antonio i ja zauzeli smo 1. mjesto i plasirali se na državnu razinu.

Mislim da kad bih rekla „super”, to ne bi bilo dovoljno da iskažem svoje dojmove… Vrišteći od sreće pitala sam učiteljicu još nekoliko puta je li to stvarno istina? O takvom uspjehu nisam niti sanjala! Za mene je to bilo predivno i nezaboravno iskustvo!

Ivana Cindrić, 7.b

23. siječnja 2009. naši mali glumci bili su na međuopćinskom/međugradskom susretu LIDRANA koje se održalo u OŠ Antun Klasnic u Lasinji. Članovi dramske družine nastupili su igrokazom Samo smo zaljubljeni u kome su glumili - Michaela Obajdin, Matea Obajdin, Ivana Cindrić, Tomislav Potnar,Nikola Butina, Filip Jukić-Bijonda, Petar Radočaj, Matej Butina, Iva Paulić i Kristijan Katić. Zaplijenili su publiku svojom izvedbom te se plasirali na županijsku smotru. Ali to nije sve! Barbara Palavra izvela je monolog “Odijelo ne čini čovjeka”, a Nikola Butina “ Sasvim sam popubertetio”, čija je izvedba ocijenjena kao vrlo uspješna te se i on uspio plasirati na županijsku razinu Lidrana. Dramske točke je s učenicima uvježbavala prof.hrvatskog jezika i voditeljica dramske skupine Katica Brajdić. Naša škola također je sudjelovala i literarnim radovima koje su napisali Luka Požega, učenik tadašnjeg 7.a sa svojim pismen-im radom “Ljetni dani” te, već spomenuti, Nikola Butina.Lukin sastav “Ljetni dani” promaknut je na županijsku smotru. Njihov mentor bila je učiteljica hrvatskog jezika Mira Vukošić. Svima čestitamo i zahvaljujemo što su našu školu predstavili u najboljem svijetlu!

Matea Obajdin, 7.b

Zaplijenili publiku

O takvom uspjehu nisam ni sanjala – predivno i

nezaboravno iskustvo!Za istinski uspjeh

pitajte se: Zašto?

Zašto ne? Zašto ne ja?

Zašto ne odmah?

James Allen

Michaela Obajdin, 7.a

Slap

+

16

S t i h o t v o r c i

Mama

Mama je najljepši cvijet u travi,ruka i oblog na bolesnoj glavi, šalica čaja, lijek u žlici,mamina pomoć u neprilici.

Mamin poljubac i bol brzo prođe, glas ohrabrenja kad po zlu pođe,utjeha prava kad zapne, radosnu riječ šapne.

Antonio Lucić, 5. a

Čarobno jutro

Još je jedno jutro svanulo,ali ovo je jutro čarobno! Pahulje se nježno gibaju u zraku, snijeg je zabijelio po cijelom krajoliku.

Zima je opet tu!Po sanjke sam van izašlai sanjkati se otišla.Bila sam tako sretna! Sestru sam svoju pozvalazajedno se s njom niz brijeg spuštala,I čaroliju zimskog jutra osjećala!

Katarina Katić, 5.b

Zima u mom kraju

Zima je stigla u moj krajnasmijana, bijela, hladna...svi joj se veseledobrodošlicu joj žele.

Snijeg je sve zatrpao,kuće, sela, brjegove,a djeca se veselo sanjkaju.

Luka Petrović, 5. b

Kad završi škola

Završila je školai po učenike će doći kola.

Više nam neće biti potrebna kredasada nam učiteljica više je ne da.

Više nećemo učiti,samo ćemo se sa snješkom mučiti.

Sa sanjkama ćemo ići s velike visinei sigurno ćemo pasti u polja i nizine.

Slavit ćemo Kristakada mala zvijezda zablista. Tanja Trubić, 5.b

Pada snijeg

Pada snijegpo brijegui svuda.

Djeca se sanjkajusanjke lete,a oni govoreevo snijega.

Kristina Grdić, 7.a Likovni rad: Renata Jurčević, 6. a

Likovni rad: Viktorija Matanić, 6. a

16

Slap

17

Noć

Noć je pala u mom selu, na nebu se blista zvijezda. Na počinak se spremajuptičice u svoja gnijezda.

Na nebu se sjaji mjesec,obasjava stari put.Na njemu su moje stopeod otpalog je lišća žut.

Noć je mirna, sve je tihoi posvuda je noćni muk.Samo se tamo dalekozavijajući javlja vuk.

Martina Požega, 5. b

Pahulje male

Pahulje male na tlo su palei zabijelile brda i doline, kuće i zgrade. Pahulje se spoje, u prekrivač pretvorei brzo zemlju zabijele.

Andrija Cindrić, 5. b

Sova je strašnim pogledomza lastama zaplakala.

Erik Štefanac, 3. c

Jesenske sličiceBuča se smješka lastamas njive. Lorena Požega, 3. c

List po lists grane padapa odleti do grada.

Paula Rendulić, 3.

Dolazak zime

Zima je došla, a jesen je prošla.Zima je svuda.Staza bijelapuna je velikih i malih čizmica.

Grane tužne čekaju svoj cvat,a jesen svoj povratak.Svaki danpahulje čekaju svoj pad.

Tea Volarić, 5.b

Sve što treba za pjesmu

Za ovu pjesmu treba mašta, za ovu pjesmu treba svašta.

Treba jedan krasan dan, treba jedan divn san, treba jedan lijepi cvijet, treba jedan lijepi svijet.

Za pjesmu trebaju mjesec i zvijezdei ptice koje se u granama gnijezde.

Treba jedna šarena dugai njezina čarobna pruga. treba jedno plavo morei visoke zelene gore.

Kad se u pjesmu sve to stavii kada se ona napravi, nastane pjesma sjajna. Divna i bajna!

Martina Požega, 5. b

Likovni rad: Anamarija Malkoč, 6.a

S t i h o t v o r c i

17

Slap

+

18

Jesenji list

Poskočio list.

Sav radostan sa grane

lagano pada.

Marija Mulac, 5. a

Stigla je ...

Ledeni vjetarFijuče prostranstvima.Došla je zima.

Martina Požega, 5. b

Bor

Borove grane

Savijaju se ispod

Bijelog vela.

Martina Požega, 5. a

Sveti NikolaDjeca nestrpljivo Čekaju Svetog NikoluDošla je zima.

Andrija Cindrić, 5. b

Jedna noć

Na noć tu Isus se rodio.Zvijezda vodila tri kralja do Isusamaloga, veličanstvenoga.

Mateja Paulić, 5. a

Sretan Božić

Nek sretan Božić budeza kršćane dobre ljude.Nek ne manjka nikom kruha.Nek dovoljno bude ruka.Nek jedni druge grle. Nek jedni drugima hrle.

Sanja Begović, 5. a

More

More miriše,

galeb kruži

nad morem.

Ribe plivaju.

Snježni tragovi

Kraljica zima

tragove po livadi

ostavlja snježne.

Maja Gržan, 5. b

D u g a

Protegnula senad zelenom liva-domnasmijavši se.

Antonio Cindrić, 5.b

Bjelivač

Grane i drveća pokriveni su pokrivačem kao nekim bjelivačem. Nova godina stiže, Stara godina gmiže.

U mojoj dolini,u velikoj milini,sve je prekriveno,bijelim prekrivačem.

Ljudi se ne vesele,a djeca se vesele.Djeca kroz dolinu jure svojim sanjkama.

Mihael Grdić, 5.b

Ogrtač

Bijeli ogrtač

ogrnuo visoke

sive planine.

Antonio Cindrić, 5.b

Stihotvorci S t i h o t v o r c i

H a i k u p o e z i ja

Knjiga

Mala, debela, knjiga puna je raznihšarenih slova.

18

Slap

19

Oblakograd

edne ugodne proljetne večeri izišla sam na zrak. Zagledala sam se u nebo i počela maštati... maštati kako se živi među oblacima… Odjednom - neka me snažna sila povukla da nisam znala gdje sam. Pogledam dolje i vidim kako se sve više odmičem od zemlje, sve dok zemlja nije nestala.Oko mene neko čudno šarenilo. Stojim na nečemu mekom. Bio je to snježnobijeli oblak. Nalazila sam se usred neba!!! Nisam mogla vjerovati! Zamislite što sam sve vidjela: šareno drveće i travu, a na drveću rastu kiflice. Umjesto cvijeća na travi rastu lizalice. Ljudi, odrasli, lete poput zrakoplova očekujući valjda slijetanje na «neku pistu», djevojčice lete s krilima, a dječaci bez krila. Ispred mene pojavi se prekrasna djevojka kakvu nikad prije nisam vidjela. Ima dugu plavorozu kosu, crne oči, majušna usta, dugu haljinu duginih boja i ljubičasta krila. Zvala se Karmen. Ispričala mi je sve o njihovom životu među oblacima. Zamislite kakva samo pravila imaju:

1. za doručak obvezno pojesti vrećicu bombona, kažu zdravo za zube

2. poslije jela dobro istrljati zube čokoladom jer tada neće biti prljavi

3. u školu se ne ide, nego se ide u lunapark jer, ako ne naučiš voziti vlak smrti, nikada nećeš dobiti milijun (kod nas je to petica)

4. poslije lunaparka je ručak, ali ne bilo kakav, jer ne jede se voće i povrće, a ne,ne, za ručak su tri jumbo pizze i dvadeset kakaa po osobi

5. nakon ručka ne ide se spavati – ne, ne - ide se skakati po trampolinu, iako ti kasnije može biti mučno, ali takvi su običaji

6. za večeru se jedu lizalice i manchmelow, a potom se ide spavati.

To su bila ponedjeljkasta pravila, a u utorak slijede neka druga pravila i tako iz dana u dan. No, jelovnik se uglavnom ne mijenja. Ostala sam kod njih tjedan dana, a u nedjelju sam pošla kući. Pozdravila sam se s dragom prijateljicom Karmen i drugim stanovnicima Oblakograda. Rekla mi je da je mogu vidjeti svaku zvjezdanu noć jer je ona zapravo moja najdraža zvijezda. Naglo me ona ista sila povuče prema dolje. Začujem poznati glas: „ Katarina! Hej!“ Okrenem se , ugledam mamu i tresss! Padnem s klupe. Kada sam došla k sebi, ugledam svoju najdražu zvijezdu Karmen. Mahnem joj, a ona mi vragolasto namigne.

Katarina Katić, 5. r.

Najdraža igračka

Moja najdraža igračka je moj slon. Njega sam dobila od svoj

tete Katarine kada sam bila mala. Uvijek spava kraj mene,

a njegova velika surla nekada mi posluži umjesto jastuka.

Bijele je boje i na ušima ima dvije velike crvene mašne.

Beskrajno volim svog vjernog čuvara.

Marija Cindrić, 2. a

Bila sam u zemlji Narniji

Probudila sam se u čudesnom svijetu s čudesnim bićima. Stajali su oko mene kao da nikada nisu vidjeli čovjeka. Uplašila sam se. Po zraku lepršale su pahulje snijega. Među čudesnim bićima bio je jedan mali crno-bijeli praščić Ben. Brzo me dovezao saonicama svojoj kući - nitko nas ne bi mogao sustići. Kad smo ušli, jako sam se zadivila. Imao je neobičnu drvenu staru kuću s lijepim kaminom iz kojeg izlaze Domaći bjesovi. Pokazao mi je da idemo kroz kamin. Ništa mi nije govorio dok smo se spuštali kroz kamin. Rekao mi je na kraju da sam posebna i da ću biit kraljica Narnije. Ništa nisma razumjela. Objasnio je da me sadašnja kraljica želi ubiti pa smo požurili Ben me pogledao svojim velikim rozim očima. Taj trenutak prekine kucanje. „Brzo“, rekao je. Bježali smo kroz neke rupe. Toliko sam se umorila da sam mislila da ću pokleknuti. Naišli smo na rijeku. Nismo je mogli prijeći. Ben stvori čamac, uvede me u njega i krenemo. Išli smo jako brzo. Sa strane odmicali su jeleni, srne, zečevi. Pojavio se Djed Mraz. Odjednom ispred nas stvori se kraljičina vojska. Ben brzo zaustavi čamac. Djedica me stavio u svoje saonice i sobovi potrče. Bilo je to tako uzudljivo. Penjali smo se po nebu, a oko nas je sniježilo. Na tisuće pahuljica pratilo nas je na svom putu. Odjednom se jeleni spustiše na neko hladno mjesto. Oko sebe vidim lutkice, autiće, lizalice, saonice, vilenjake. To je posebno mjesto u zemlji Narniji. To je tvornica Djeda Mraza! Čim sam ušla, vilenjaci s veli-kim nosovima i ušima, dugačkih stopala i velikih rumenih obraza dali su mi čaj, igračke, čokolade. Milijuni vilenjaka čitali su dječja pisma puna želja. U darove su stavili svu svoju ljubav, a omotavali ih zadovoljstvom. Sve je šareno, dječje. Do mene dotrči glavni vilenjak noseći mi spavaćicu. Upitala sam ga zašto mi ju daje, a on je odgovorio. „Zaspat ćeš. Više se nećeš ničega sjećati – to je naše pravilo.“ Probudila sam se i pod jelkom našla lutkicu koja iz-vikuje: „Sretan Božić!“ To me jako razveselilo. Bio je to najčudesniji dan u mom životu.

Anđelka Lapić, 6. b

P r o z a i c i

19

Slap

+

20

Jesenje ruke

Iznenada, nakon onih toplih dana dođe ona – jesen. Njene opružene ruke dotakoše zemlju i dodirom svojim sve pozlatiše. Drveće guli lišće kao u starca posljednje vlati kose. Gusti oblaci sve više zaklanjaju sunce. Tu i tamo probija se koja zraka i dodiruje pognutu travu.

Oko mene sve u pokretu. Vjeverice trče, nose i skupljaju sve što stignu. Ptice se skupljaju na žici i spremaju na dug let. A ostale? Ostale užurbano traže sklonište za dugu zimu. Odjednom začujem neki zvuk. Rrrrn, rrrrn! Vidim, u daljini ljudi režu i spremaju drva te marljivo kao puhovi traže jesenje plodove. Iznenada se čuje: fiju! Lagani povjetarac poigrao se s travom, projurio krošnjama, pogurnuo lastavice, podignuo zlatno lišće i nestao u daljine. Začu se: tap tap! Prve kapljice pale su na suho lišće. Pozvaše i druge pa sve zatutnji, lupa, buči i odzvanja. Naglo je sve utihnulo. Nije se čuo ni glas. Samo sam mogao vidjeti da su se kapljice na granama svjetlucale poput kristalića. Trava požutjela opire se toj nagloj pormjeni i nekako malakše. Polako na nebu pokazivala se duga. Kao da su se na njemu počele razlijevati tempere. Jesenske ruke nježno su pomilovale prirodu. Tiho, kistom sve pozlatile, zarumenile, zašarale.

I mene su dotakle, iako ne volim osobito jesen jer dolazi škola, zadaće, obveze. Pomislim što ako iduće jeseni budem daleko od kuće u nekom dalekom gradu u srednjoj školi? Tko će milovati ovu prirodu? Tko će se brinuti za gladne ptičice? Odjednom mi sav taj krajolik posta još ljepši. Udahnem svježi jesenski zrak, a nekoliko kapi kiše orosi mi lice. Plače li to nebo ili me jesen snažno zagrlila svojim rukama?

Matija Kovačević, 3. c

Likovni rad: Mirna Paulić, 6. a

Hridinski ježinci

Bilo je to prije četiri godine. Tad sam bio četvrti razred. Te sam zgode dobro zapamtio i pamtit ću ih cijeli život. Bilo je to na ekskurziji sa školom. Išli smo na Šoltu. Stigli smo na taj prekrasan otok okružen lijepim, bistrim Jadranskim morem iznad kojeg su letjeli galebovi bijeli kao snijeg. Čim smo došli, hitro smo otrčali u sobe ostaviti stvari jer smo željeli što prije skočtiti u more. Na Šolti smo proveli pet dana. Najljepši dan na otoku bio je naš četvrti dan tamo. Dok su svi igrali odbojku, ja i moj prijatelj Mark brali smo morske ježince. Prebrojali smo ih tek kad smo ih donijeli u svoju sobu. Bilo ih je dvadesetak. Sat vremena nakon toga išli smo na izlet brodom u Trogir. Bilo je vrlo lijepo vrijeme, ali kad mo išli natrag, vrijeme se naglo promijenilo. Postalo je grozno. Valovi su bili ogromni, kiša je pljuštila, grmjelo je i sijevalo kao da se samo nebo otvorilo. Sve su cure plakale, ali ja sam u tome uživao! Došli smo natrag svi mokri. Kad smo ušli u svoju sobu, imali smo što i vidjeti. Ne samo vidjeti, nego i osjetiti. Tako je grozno smrdjelo! Ježinci su se usmrdjeli! Sve smo ih pod hitno pobacali kroz prozor. Sljedeći dan je Mark skočio bos kroz prozor. Bili smo u prizemlju. Zaboravio je da smo ježince izbacili van. Mark je pao ravno na njih. Samo se čulo kako Mark viče. „Au, au, au!“ Nije mu se dogodilo ništa strašno. Srećom ježici su uginuli pa su im iglice splahnule prema zemlji. Taj isti dan sjeli smo na trajekt i krenuli svojem slatkom i milom domu.

Josip Pavlešić, 7. c

Moja papigica

Jednoga danića zamislila sam jednu željicu i odmah rekla mamici i tatici. Želim papigicu, malu, šarenu. Upitali su me tko će se o njoj brinuti. Naravno, rekla sam da ću to biti ja. Poslušali su me i za nekoliko danića kad su išli u gradić kupili su mi papigicu u krletci. Jako sam bila sretna kad su je donijeli. Stavila sam je u sobicu na stolić i stalno u nju gledala. Nazvala sam je Marica. Hranila sam je hranicom za ptičice koju smo kupili u zoo-trgovini. To su bile neke male sjemenčice. Marica je to voljela jesti. Bila je jako vesela i crvukutala je. Odjednom činila mi se usamljena pa sam opet zaželjela od mamice i tatice da mi kupe još jednu papigicu. Mušku. Morala sam ih dugo nagovarati. Stavila sam mušku papigicu u krletkicu zajedno s Maricom i dala sam mu imence. Pogodite koje! Pogodite koje? Pa, naravno, Ivica!

Paula Rendulić, 3. c

Zmaj i dječak

Bio jedan dječak koji se zvao Ivan. U obitelji ih je bilo puno. Živjeli su u maloj siromašnoj kućici na rubu šume. Jedno jutro nisu imali što jesti. Ivan je otišao u šumu potražiti hrane za obitelj. U šumi je bilo puno gljiva. Neumorno ih je brao. Nabrao ih je toliko puno da ih nije mogao nositi kući. Sjeo je i razmišljao što će. Pred njim se pojavilo čudno stvorenje. Bio je to zmaj. Sprijateljili su se. Zmaj je pomogao Ivanu nositi gljive kući. Dogovorili su se da će se opet naći u šumi.

Stipe Tomašević, 3. b

Luka Požega, 8. a

P r o z a i c i

20

Slap

21

Želiš li upoznati čovjeka, pogledaj njegova djela

Živio jedan čovjek plemenit, šaljiv i dobar kao kruh. Možda pomišljate da je bio i lijep, jer to bi bilo očekivano, ali nije. Bio je ružan kao čudovište i svi su ga izbjegavali. Mislili su da je vještac i da je zloban. Nisu gledali na to što je stvorio u životu.

Tog čovjeka ja sam zvao Čovjek s obale jer je imao kuću na jednom lijepom brdašcu pored mora. Iako je djelovao kao usamljenik, bio je predan društvu. Radio je kao odvjetnik i mnogo zarađivao. Pomagao je bolnicama, poklanjao je velike novčane iznose. Bio je dobar muž svojoj supruzi, najbolji otac svojoj djeci. Ljubazan susjed i dobar čovjek.

Čovjek s obale jedno se jutro probudio jako rano. Pomislio je: „Mogao bih otići u ribolov.“ Pronašao je trke kraj svoje kuće, uzeo malo konca i starog kruha te krenuo do jezera. Kad je stigao do jezera, jezera više nije bilo. Brzo je potrčao da nađe ribočuvara da priupita što je s jezerom. Odgovorio mu je da su podignuli branu i ispustili jezero. Požurio je prema jezeru i prošetao koritom. Ugledao je zlatnu ribicu i brzo je bacio na mjesto gdje je još zaostalo malo vode. Ribica je uhvatila malo kisika i vratila mu se. Izgovorila mu je nekakve čudne riječi i pobjegla. Kad se uputio kući, začudio se kako svi zure u njega. Nije mu bilo jasno zašto. Tko ga ne pozna, okreće glavu od njega jer je nelijepe vanjštine.

Kad je stigao kući, pogledao se u zrcalo i ugledao svoje lice. Nešto se čudno dogodilo. Lice je bilo puno drugačije. Bilo je zaglađeno i mlado. Nestale su duboke bore i zatamnjenja oko očiju Čovjek s obale smrkao se. Svakoga bi veselila ta promjena, ali njega nije. Te su bore bile dokaz njegova truda i iskustva. On ih je cijenio, iako su drugima bile ružne.

Njemu su bile dragocjene jer su mu pomagale da mu se ne približavaju ljudi koji gledaju samo vanjsku ljepotu. Dobri likovi su uvijek lijepi, a negativni ružni. Ali to u životu nije tako. Želiš li upoznati čovjeka, pogledaj njegova djela. Dominik Vuković, 7. c

KROZ SVOJ PROZOR PROMATRAM ZIMU

Prozori poput očiju gledaju svijet. Njihove oči bilježe svaki događaj i promjene u prirodi. Poseban čar je sjediti uz prozor promatrajući zimsku idilu. Iz sive nebeske utrobe izlijeće tisuće sićušnih pa-huljica. U ritmu neke lagane pjesme njišu se i poput nježnog perja spuštaju tiho na tlo. Priroda dobiva čarobnu bijelu haljinu prekrivenu svjetlucavim biserima. Tu prekrasnu tišinu prekine pokoji brzi prelet ustrašene ptičice što se ne snalazi u ovoj bjelini. Ispred kuće lijepi zeleni bor ispružio svoje ruke i dobio nježne bijele rukavice. Zima je utišala sve glasove. Pas se zavukao u kućicu. Ponekad proviri ne vjerujući sam sebi što se to dogodilo. Ulica polako uranja u san. Samo noćna lampa bdije uz bijele pahulje obasjavajući moje prozore radosnim sjajem zime. Od sreće moje srce kuca kao zlatan sat.

Viktorija Butina, 5.b razred

Moja domovina

Domovina je dom svakog čovjeka. Koja je domovina Lijepa naša. Hrvatska ima: puno lijepih zelenih šuma, puno otoka, rijeka, ravnica, gradova, sela, životinja, ljudi, ali samo jedno naše lijepo plavo Jadransko more. Hrvatska je poznata u svijetu po Jadranskom moru, Plitvicama i puno sportaša.

Viktor Puškarić, 4. a

Moj grad

Moj dan na grad 16. 11. svijetli svijećama za sve mrtve i poginule u Domovinskom ratu. Moj grad je mali, ali zanimljiv i lijep. Sve što nam treba na dohvat je ruke. U mom gradu je sve jednostavno i lijepo, a posebno Rastoke koje posjećuju brojni turisti i dive se razigranim rastočkim slapovima. Divim se i ja svaki put kad se šetam Rastokama. U centru moga grada ima predivan park uvijek pun razigrane djece. Volim svoj grad koji se krije ispod imena Slunj.

Darija Cindrić, 4. a

Kućni ljubimac

Moj kućni ljubimac je mačak i zove se Tomi. On je sive boje i voli se igrati sa mnom. Ja volim svog mačka.

Najda Đogić, 2. b

Paulina Obajdin, 7.

P r o z a i c i

21

Slap

+

22

Kako matematika može poslužiti i za blagdane

B l a g d a n i

Evo ga, posljednje zvono ovog polugodišta je zazvonilo. Sada smo slobodni (na praznicima smo). Praznici su nam kratki i zato ih treba dobro iskoristiti. Što znači, dobro proslaviti Božić i još bolje Novu godinu, da nam sljedeća bude još ljepša, zdravija i naravno puna ljubavi i sreće. Kao što sam već rekla, uskoro dolaze blagdani. Nama „malo većim klincima“ je potrebna prije svega zabava, veselje i naravno odmor od onog silnog učenja, ispitivanja i dogodovština koje su nam se događale i izdogađale u prvom, pomalo burnom polugodištu. Božić je prelijepi blagdan, tada je rođenje Isusa Krista, našeg Spasitelja. Kitimo bor, obitelj je na okupu, vani je hladno, snijeg prekriva brda i doline. Sve je prekrasne bijele boje.U kućama je toplo, mirišu nam kolači, top-lina božićne ljubavi prevladava. A doček Nove godine je doček nečeg prelijepog, nečeg...čega jednostavno trebamo čekati. Nova godina bi se po mogućnosti trebala proslaviti što ljepše u krugu najmilijih, onako kako bismo htjeli da nam bude sljedeća godina. Naravno bilo bi još puno, puno ljepše da izbacimo pe-tarde i sve eksplozivne sprave i spravice, i tada bismo zaista sve ono najljepše učinili sebi i drugima.

Poželimo čestit Božić i sve najljepše u novoj godini svima i tada ćemo učiniti veliko djelo! Ali pazite – od srca!

Marija Mulac, 5. a

Božićni koncerti22. prosinca 2008. u prostoru Pučkog otvorenog učilišta u našem gradu održan je svečani božični koncert s početkom u 18 sati . Pri-godnim točkama nastupili su članovi limenog puhačkog orkestra, tamburaša i pjevačkog zbora OŠ Slunj, a sve to pod vodstvom našeg maestra, profesora Ivice Matanića. Oduševljeni koncertom gledatelji nisu mogli izdržati a da ne zapjevuše sa sudionicima koncerta. Bio je to pravi predbožićni ugođaj.Nakon koncerta svi su bili zadovoljni - sudionici što je sve dobro prošlo, a gledatelji jer su uživali.

Laura Galić, 7.a

BOŽIĆNA RADIONICA U NAŠOJ ŠKOLI

Prošle školske godine u našoj je školi održana božićna radionica na kojoj su sudjelovali učenici, roditelji i djelat-nici škole. Izrađivali su božićne čestitke, ukrase za bor, adventske vijence te ostale ukrase koji su bili izloženi u prostoru škole gdje su ih svi zainteresirani mogli kupiti. Skupljeni novac uložen je za kupnju printera za računala u učiteljskim kabinetima.

Voditelji i organizatori ove radionice su bile skupine ˝Vri-jedne ruke˝ i likovno-dekorativna skupina. Vrijedne ruke izvezle su i stolnjak s božićnim motivima koji je također bio izložen u holu škole. Iva Paulić, 7. a i Mateja Obajdin, 7.b

Mir i ljubavU srijedu 23.prosinca 2009. u predvorju naše škole održana je božićna priredba s početkom u 9.30. Nastupili su članovi dramsko recitatorske, lutkarske i folklorne skupine te pjevački zbor (mali i veliki) i tamburaši.Priredbi su se odazvali brojni roditelji i gosti i uveličali je svojom nazočnošću!U očima gledatelja mogao se prepoznati mir i ljubav koja im se uvukla u srca slušajući poruke glumaca, recitatora i pjevača. Odnijeli su božićnu poruku u svoje domove. Andrijana Magdić, 7.b

Na satu razrednog odjela dogovorili smo se s raz-rednikom Milom Jukićem da povodom Dana kruha te blagdana Svetog Nikole i Božića uredimo razredni pano. Sa satom razrednika povezali smo matematiku i

fiziku jer je najprije trebalo

izmjeriti pano i podijeliti

ga na pet jednakih dijelo-

va, tako da svi radovi

stanu. Podijelili smo se u

pet skupina, a svaka od

njih morala je osmisliti

svoj plakat. Tako su se na

panou našli crteži kruha,

pšenice, mlina te ostalih

simbola karakterističnih za

Dane kruha. Kasnije smo pano uredili čizmicama, mašnama i najljepšim čestitkama za nadolazeće blagdane. Svi smo si dali puno truda, dobro se zabavili… Bilo je različitih ideja, a rad na ovom plakatu ostat će nam dugo u sjećanju.

Iva Vidović i Maja Kovačević, 7.c

Kako smo sami zaradili za printer

Pano 7. c

Slap

23

P r i r e d b e

U mjesecu svibnju, točnije 21.svibnja obilježavamo Dan naše škole. 2008. godine rogram je održan u kino dvorani Pučkog otvorenog učilišta Slunj. Dvorana je bila prepuna gledatelja. Bilo je tu recitacija, monologa, raznih plesnih točaka, pjesama pjevačkog zbora i tamburaša. Posebnu pozornost privukli su glumci dramske skupine učenika od 5. do 8. razreda svojim igrokazom "Samo smo zaljubljeni". Koliko je publika bila oduševljena ,prepoznali smo njihovim pomnim praćenjem našeg programa.

Iva Paulić, 7.a

DAN ŠKOLE

Lutke od ukrasnih tikvica kao likovi u lutkarskoj predstavi

Prvi nastup nikad se ne zaboravlja

Najmlađi nastupaju

Povodom obilježavanja Dana škole 2009. program smo izveli u predvorju naše škole u jutarnjim satima. Zanimljive i dobro uvježbane točke plijenile su pozornost publike. U programu su sudjelovali glumci, pjevački zbor, tamburaški orkestar i folkloraši, a za kvalitetno izvedene točke pobrinuli su se učitelji: Ivan Matanić, Katica Brajdić, Dragana Matić i Milka Jukić. Najbolje je kad su nakon priredbe svi zadovoljni i ponosni – učitelji, sudionici programa, publika i ravnatelj, a tako je i ovoga puta bilo jer se snažan pljesak publike i velike čestitke onima koji su svoj trud u pripremanje programa uložili, nisu mogli sakriti!S osmjesima zahvale i zadovoljstva gosti su napuštali školu.

Michaela Obajdin, 7.a

Izdvojili smo s božićne predstaveZa dizajn stranica korišteni

motivi s božićnih čestitaka koje

su izrađivali učenici pod satom

vjeronauka kod učiteljice Andreje

Jurčević

Slap

+

24

P r e d s t a v l j a m o v a m ...

Draga učiteljice, za početk recite nam koliko ste dugo s učenicima, tj. koje ste godine počeli raditi u našoj školi?Uh, bilo je to dosta davno, 1974. godine nakon zimskih praznika. Sjećam se, bio je snijeg i Slunj mi je bio jako lijep, kao s razglednice.Je li Vam to prvo radno mjesto?Pa moglo bi se reći. Ne smijem zabo-raviti da sam prvo polugodište 1973./74. radila u Osnovnoj školi "Eugen Kvater-nik" u Rakovici, a od tada do danas u Slunju.Koje ste škole završili?Nakon osnovne škole završila sam gim-naziju pa Pedagošku akademiju. Sve u Slavonskom Brodu, gdje sam i rođena u deveteročlanoj obitelji.Kako to da ste iz Slavonskog Broda došli baš u Slunj?Bila sam apsolvent i ostao mi je još diplomski ispit. U dnevnom tisku pročitala sam natječaj za radno mjesto učitelja matematike i fizike. U to vrijeme slale su se molbe na sve strane. Poslala sam molbu i bila primljena. Eto sada sam duže Slunjanka nego Brođanka. Ali ponosna sam ja na svoju Slavoniju!Što Vas je motiviralo da postanete učiteljica?U vrijeme moga dijetinjstva, jedna od igara bila je i "škola". Netko od djece bio bi učitelj, ostala djeca učenici. Škole smo se igrali braća i sestre u kući. Bilježili smo ocjene u napravljene imenike. Na taj način mlađi su učili od starijih. Nije bilo male škole nego su mnoga djeca naučila slova igrajući se, prije prvog razreda. Mislim da sam imala i smisla za taj poziv.Imajući sklonosti prema prirodnoj skupini predmeta, izabrala sam grupu matematika i fizika. I eto, postala sam učiteljica.Jeste li imali petice iz tih predmeta? Ma ne, imala sam uglavnom četvorke, ali moram priznati bez puno muke. Ovi predmeti mi nikada nisu zadavali glavobolje.Koji Vam je predmet bio najdraži? Kao i većini učenika, voljela sam tjele-sni. Zatim likovni, kemiju i sve prirodne

predmete.Koji predmet niste voljeli?Nekada žalim što nisam znala kako se uči, pa mi je povijest bila na zadnjem mjestu.Kada su vam učenici bili bolji - prije ili sada?Kada ljudi govore da su vremena dobra ili da su vremena loša, žele istaknuti da im je dobro ili da imaju problema. Ja mislim kakvi smo

mi, takva su i vremena. Sve se vraća, a ipak je sve novo jer se događa na sve višoj razini. Danas kada je standard puno viši i tehnologija puno razvijenija, učenici lakše dolaze do potrebnih informacija. Rado se sjetim svojih bivših učenika. Danas su oni odrasli ljudi različitih zanimanja. Ima ih od obrtnika, trgovaca, medicinskih sestara, ekonomista, liječnika, inženjera, sudaca. Uživam u novim generacijama. Svaki dan od njih nešto novo naučim. I prije i sada bilo je i dobrih i slabijih učenika. Svi su oni samo djeca.Pogađa li Vas što većina učenika ne voli matematiku?Pa većina ljudi ne voli raditi ono što zahtjeva ulaganje velikog truda. Takva je matematika. Važno je da na satu svi rade i slušaju. Nešto će i tako naučiti. Zadovoljstvo je raditi s učenicima koji pokazuju zanimanje, a uz to imaju i sposobnosti. To je prava uživancija. To su učenici koji idu na natjecanja iz matema-tike.Kada sretnete bivše učenike,

srednjoškolce, što Vam kažu?Pozdrave i kažu da nemaju problema s matematikom. To je na ponos našem učiteljskom pozivu. Nema ljepšega nego kada čujete da su vaši učenici uspješni srednjoškolci i studenti.Što Vas čini sretnom?Svi lijepi događaji u radnoj i životnoj sredini. Sretna sam što imam obitelj ovakvu kakvu imam. Uglavnom kada sve ide kako treba. Volim dobru glazbu, knjigu, film...Koja vam je knjiga koju ste pročitali najdraža?Čitala sam je kao mlada osoba, pa se rado sjetim tog doba i knjige "Samrtno proljeće" Lajosa Zilahya.Koji Vam je film najdraži?Ne volim filmove u kojima prevladava nasilje, kriminal i ubojstva. Dobar mi je bio film "Amelie".Koju ste posljednju kazališnu predstavu pogledali?Gledala sam predstavu “Kauboji”u kazalištu EXIT u Zagrebu. Tri sata, koliko traje predstava, uživala sam u glumi, humoru, plesu i pjesmi. Sve u jednoj predstavi. Treba ju pogledati.Koju glazbu slušate?Slušam rock glazbu šezdesetih i sedamdesetih godina. Volim Bee Gees, Creedence CR, Abba, Boney M i još ih ima.A od naših izvođača?Dobri su mi "Parni valjak","Azra".Što radite u slobodno vrijeme?Imam ga malo. Volim kuhati i peći kolače. Odlazak u prirodu me ispun-java. Uživam u igri s unukom Bornom kojemu su tri godine.

Odabrali smo moto koji odražava učiteljicu Milenu

koja se odazvala našoj molbi za intervju i s oduševljenjem ga prihvatil. Od kud Slavonka u Slunju, što misli o današnjoj djeci i kako ispunjava slobodno vrijeme .

... majstoricu matematike i fizike -

učiteljicu Milenu Štefanac

Onog tko

uči novo s

time da

obnavlja staro,

možemo smatrati

učiteljem.

Konfucije24

Slap

25

P r e d s t a v l j a m o v a m ...

Jesu li Vam školski dani ostali u dobrom sjećanju?I te kako. Rado ih se prisjetim.

Kakva ste bili učenica tijekom svog školovanja?Ako se misli na ocjene, bila sam uvijek odlikaš, no čini mi se, nikada nisam prola-zila s fantastičnih 5.00. Ako misliš u širem smislu, onda bih sebe okarakterizirala kao obično dijete koje je ponekad imalo bun-tovne porive.

Što Vam je bilo najteže, a što najlakše za vašeg školovanja?Najlakše mi je bilo učiti, a sve ostalo je bilo teško.

Jeste li voljeli svoje učitelje?A ima li netko da ne voli svoje učitelje?

Koji Vam je bio najbolji, a koji najgori predmet?Teško pitanje. Najviše sam voljela nove knjige, mirisala ih i divila se svemu unutra. Prelistavala sam ih i jedva čekala da se to učim. Tako da ne mogu izdvojiti niti jedan predmet kao najbolji ili najlošiji.

Tko Vam je bio najbolji učitelj ili učiteljica?Nitko mi nije ostao u lošem sjećanju. Svi su na svoj način davali učenicima ono najbolje što su znali i mogli. Jeste li se kao tinejdžerica često zalju-bljivali?

Piše poeziju, vodi pilates, pjeva i pleše, puna je snage i životnog optimizma. Tko je ona? Naša učiteljica Katica Matanić. Iako u šali poželi da je princeza, ona je čvrsto na zemlji, najsretnija u društvu i među djecom. Saznajte kakva je bila u školskim klupama i zašto je postala učiteljica.

Kao i svi tinejdžeri. Prvu veliku dječju ljubav doživjela sam u petom razredu. Doduše, tada nisam ni znala što je to. Znala sam samo da mi je jako, jaaaaaaakoooooooo lijep i da je odlikaš ;-)

Kako ste se odlučili za poziv učiteljice?Jednom mi se učinilo da se dogodila nepravda jednoj djevojčici i tada sam rekla sebi da ću biti učiteljica koja će biti pravedna. Nisam tada znala da je pravda zahtjevna, teška i osobna.

Kako je vaša obitelj reagirala na od-luku da upišete Pedagošku akademiju?

Roditelji su me podržavali u svakom smlislu.Zahvalna sam im i danas na svakoj žrtvi koju su podnijeli da bih postala učiteljica.

Jeste li ikad razmišljali o nekom drugom pozivu?Bilo je, normalno, perioda kad sam htjela biti princeza.........

Kada biste morali nanovo birati zanimanje, koje bi to bilo?Isto.

Jeste li negdje već radili prije zaposlenja u školi?Radila sam sve i svašta. Od čišćenja, konobarenja, trgovca, novinara, dopisnika, spikera, skladištara.......

Jeste li zadovoljni radom s djecom?Uvijek. Djeca me usrećuju.

Što vas najviše veseli u radu s učenicima?Kada se smiju. Kada uče. Kada razlikuju dobro od lošeg.

Biste li nešto promijenili u našoj školi i što?Aha. Prozore i rolete.

Pišete poeziju. Kada ste započeli i što vas inspirira?Najčešće pišem poeziju kad mi je teško. Tako analiziram stanje svoje duše. Ona nas oplemenjuje i uzdiže kao ljude.

Znamo da besplatno vodite pilates za učiteljice naše škole. Kako ste se upoznali s tom tehnikom vježbanja?Znati kako pravilno vježbati dio je mog posla u nastavi. Oduvijek volim vježbati! Počela sam istraživati razne načine rekreativnog vježbanja, pa sam upoznala aerobic i fitnes, ali najviše mi se svidio pilates s brojnim vježbama istezanja mišića.Najljepše hvala na ovom razgovoru!

Na lijevoj i desnoj fotografiji učiteljica Katica demonstrira vrlo zahtjevne vježbe istezanja u kojima sudjeluju sve veće skupine mišića.

.

25

Slap

+

26

R a z v o j p i s m e n o s t i

PISMENOST U HRVATA

Sve je počelo u antici

Pisana riječ, umnožena i ispletena u jezik, postala je zvučnom «domovinom» naroda koji ju je počeo njegovati, svetko-vati i zavještati. Pisana i nepisana, zapisana, prepisana i govorena , njezina oseka i plima zajedničke su značajke povijesti i umjetnosti riječi.

Prve «brazde pismenosti» na tlu Hrvatske povučene su još u antičko doba, kada je riječ uklesana u kamen, zaigrala dvotisućljetni «ples» u kojem se prenosila s koljena na koljeno, s kamena na pergamente, sa svitka u rukopisnu knjigu, iz rukopisa izumom tiska u strojopis pa onda danas u masu podataka «čudotvorca našeg vre-mena» - «sveznajućeg» i «svemogućeg» računala.Vidite, koji povijesni put je prošla doživljavajući padove i uspone, stoga je trebamo njegovati i neizmjerno cijeniti svako njezino «slovce». Ako želimo prikazati pismenost u Hrvatskoj , tada pogled trebamo usmjeriti prema antici, jer ona počinje još u antičko doba. U početku se junačka epika prenosila samo usmeno. Pismo su prvi donijeli grčki kolonisti od 4.st.pr.n.e. . Jedan od najstarijih spomenika pismenosti je pjesma ratniku koji je poginuo u pomorskoj bitci s ilirskim domorocima. U tim stihovima njegovanog izraza helenskog pjesništva javlja se odjek pomorske borbe grčkih doseljenika s ilirskim starosjediocima.

Iz grada isplovi ovog što hrabrosti tvoje je željan, na ilirski nasrnu brod. Zateče pritom te smrt. A Harmo, milo dijete tvoje, siroče sad je. Junački Kalijo, čin takav ne pamtimo mi!

Poslije su rimski osvajači raširili pismenost širom zemlje (oko početka naše ere) . Za vrijeme velikih progona pod carom Deoklecijanom( 284-305) kršćanstvo je uhvatilo čvrste korijene i na tlu Hrvatske što je dovelo do kulturne homogenizacije stanovništva između Dunava i Jadrana, a to se odrazilo onda na pismenost. Kršćanska kasna antika «udarila» je tako čvrste temelje domaćoj pismenosti na prostoru koji se poslije razvijao kao hrvatski.

Od antike razvoj pismenosti nije krenuo uzlaznom pu-tanjom. Posve nov jezik i nove ustanove javnoga reda vratili su široke predjele u nepismenost. Tek kad se nad plemen-skom vladavinom uzdigla kneževska vlast, promijenile su se i kulturne prilike. Dovedeni su i benediktinci koji su očuvali antičku pismenost. Oko 850.osnovani su prvi samostani u Rižnicama pod Klisom i u Ninu i tako su stvorena rasadišta latinske pismenosti u kneževskoj Hrvatskoj i uspostavljena je veza s antičkom pismenošću.

Vidite, koje muke i borbe kako bi se dotadašnja pis-menost očuvala i njen razvitak nastavio dalje!Počeci hrvatske pismenosti sežu od 8. do 11.st., ali nam sami počeci nisu dobro poznati jer nema izvora koji bi nam sa sigurnošću tvrdili «kako je to točno bilo».

Početkom 7.st. Hrvati su sišli na posavsko-jadranski prostor sa usmenom tradicijom književnosti. Tu su primili

Nadgrobni spomenik ratnika Kalije, postavljen u 4. st. pr.n.e. u grč. Koloniji na Visu. Na njemu su epigram i dva elegijska distiha.

Prijevod epigrama i distiha:

Slap

27

kršćanstvo i počeli pisati slavensku riječ lat. i grč.pismenima «bez ustrojenja», tj.reforme.

Ali ubrzo dogodilo se pravo čudo! Pojaviše se «oni»! Na našu sreću! Pitate se : «Tko?»Naime, oko 846.g. u Moravskoj, tadašnjoj slavenskoj kneževini, vladao je knez Rastislav. I on poslaše u Carigrad poslanstvo koje je trebalo izmoliti misionare vješte slaven-skom jeziku, a ovi tamo izabraše dvojicu braće iz Soluna – ĆIRILA(Konstantina) i METODIJA.

Odakle njima tako dobro poznavanje slavenskog jezika?? U to vrijeme uza zidine Soluna bili su naseljeni Slaveni koji su ulazili u grad i tu se nastanjivali, a «ova dvojica» «naćuliše» uši da «upiju» svaku «rječcu» i tako naučiše ovi radoznalci slavenski jezik.

Ma, pametni su to čudaci! Metodije se pravno obrazovao, a mlađi brat Konstan-tin Ćiril imao je osobito naglašene intelektualne spo-sobnosti( valjda ih naslijedio od oca ( i taj je bio «neki pametnjaković»), te nakon školovanja u Solunu odlazi u Carigrad i odgaja se na carskom dvoru, studira na carskom sveučilištu, postaje bibliotekar Carigradske patrijarhije, a kasnije profesor filozofije.E, dobro, dosta sad o njima, o njihovom «žitju» (životopisu), Nego, gdje smo ono stali? Hmm, kod njihova boravka u Carigradu. Ljudi otišli «po poslu», a ja se raspisala o njiho-vom životopisu!

Dakle, Konstantin (onaj «pametniji» brat) je još tamo, za vrijeme boravka u Carigradu, a prije polaska u Moravsku, izumio slavenska «pismena» (pismo) – GLAGOLJICU . I nije to sve! Preveo on tamo crkvene knjige s grčkog na slavensko narječje.

I ponosno, s puno «obavljena posla», krenuše braća u Moravsku. Pitate me kad je to bilo? Pa 863., još uvijek smo mi u 9.st., ne ide vam to tako brzo, mukotrpan je put te pismenosti! Iste godine braća započinju svoj rad na širenju slavenskog jezika, ali nažalost uvijek ti se netko «uplete» u posao i

Ćiril i Metod

R a z v o j p i s m e n o s t i

ZADACI ZA «DOMAĆI URADAK»Dragi učenici, prva tri čitatelja među vama koja najtočnije i najbrže odgovore na postavljena pitanja, točne odgovore nek dostave na moju adresu. Čeka ih NAGRADA!!

PITANJA

1. Kada se javljaju prvi tragovi pismenosti u hrvatskoj?2. Tko je prvi donio pismo?3. U kojem stoljeću je to bilo?4. Kome je posvećena prva pjesma koja označava početak pismenosti? 5. Gdje su uklesani stihovi te pjesme? 6. Tko je očuvao antičku pismenost?7. Kojim pismima pišu Hrvati u 7.stoljeću?8. Koja se to dva «čudaka» pojavljuju u 9.stoljeću?9. Kako se zove grad iz kojeg potječu Ćiril i Metodije?10. Koji od dvojice braće je bio «veći pametnjaković»?11. Tko je izumio glagoljicu?12. Tko se Ćirilu i Metodiju «upetljao» u posao?13. Na kojem jeziku latinsko svećenstvo želi služiti bogoslužje?14. Gdje je umro Konstantin? Nastavlja li Metodije započeto djelo?15. Kamo su se razbježali (pred Mađarima) učenici svete braće?

Katica Brajdić, prof.

«poremeti planove». A to je u ovom slučaju bilo latinsko svećenstvo,

hoće oni bogoslužje vršiti na latinskom jeziku, ne žele oni «taj slavenski» nekih tamo misionara Ćirila i Metodija! I ništa, zbog tog protivljenja, krenuše ova braća opet na put – sada u Rim, požaliti se malo… Ali Konstantin, koji se tu zamonašio i dobio ime ĆIRIL, nažalost umre. Ostade Metodije sam.I što sad? Ne predaje se brat, već ustrajno nastavlja započeto djelo, prevodi crkvene knjige s grčkog i odgaja svećenički pomladak, svoje učenike. Međutim u to vrijeme u Moravskoj zavlada njemačka stranka, a kasnije pada pod mađarsku vlast koja rastjera učenike svete braće iz Moravske i oni se razbježaše «kud koji» !Ali njihovo djelo ipak nije propalo. U tom bježanju stigoše neki od njih i na Balkan! A vi znate da smo mi, tj. Hrvatska bili dio tog Balkana… I što se onda dalje dogodilo, možete li naslutiti??E, neću vam to u ovom broju reći! Čitajte i sljedeći broj Slapa pa ćete saznati više o tome! Ali najprije riješite « domaći zadatak» koji se nalazi na ovoj stranici, a nagrada već čeka!

Imena nagrađenih učenika bit će

objavljena u sljedećem broju Slapa!

Moja adresa:Kabinet hrvatskog jezika

Katica Brajdić Oš Slunj

Slap

+

28

I z l e t i

Na maturalcu mi se osobito svidjelo društvo jer svi su bili opušteni i veseli. Jedino mi se nije svidjelo što nije bilo moga ponajboljeg prijatelja. Vidjeli smo puno zanimljivosti, npr. tvrđavu Forticu, Stari grad te, naravno, otok Hvar. Po danu smo dugo spavali, a po noći se ludo provo-dili. Nije mi se svidjelo to što smo se jednom kupali na moru, a ostalo vrijeme u bazenu. Odrasli su mi pričali o svojoj maturalnoj ekskurziji tako da kad sam čuo dojmove, odlučio sam da to ne mogu propustiti. Sve u svemu, drago mi je što sam doživio to iskustvo i svakome bih preporučio da se odluči na to putovanje. Da mogu ponovio bih put i boravak na Hvaru. Ivan Barić, 8.b

Na maturalnom putovanju na Hvar vidjeli smo mnoge za-nimljivosti. Bilo mi je zabavno. Raspoloženje je bilo dobro, bila sam s najboljim prijatelji-ma i svaku noć smo razmjenjivali šale i priče, dugo u noć šetali od sobe do sobe… Od uzbuđenja nismo mogli spavati. Bilo je to uzbudljivo iskustvo i opet bih ga ponovila da mogu. Antonia Jurčević, 8.b

Maturalac na Hvaru

Kao i svake godine, osmaši se moraju odlučiti o svom budućem zanimanju. Odlučili smo ispitati nekolicinu učenika.

BUDUĆA ZANIMANJA NAŠIH

OSMAŠA

Mario Bogović: Moje buduće za-

nimanje bit će šumarski tehničar, a

nakon srednje škole možda upišem

neku višu školu ili fakultet.

Barbara Gržan: Još nisam odlučila što ću biti po zanimanju ali mislim da ću upisati školu za računalnog tehničara, još imam vremena za odluku.

Valentina Požega: Najvjerojatnije ću ići u ekonomsku ili gimnaziju, ali još se nisam odlučila. Na fakultet namjeravam ići, a za za-nimanje ne znam. Odlučit ću kada dođe vrijeme.

Dragi osmaši, želimo vam ostvarenje vaših planova i puno,

puno uspjeha u školovanju za vaše buduće zanimanje!Nikola Butina, 8.a

Blanka Radočaj: Željela bih poslije os-novne škole upisati srednju ekonomsku školu u Slunju ili Karlovcu, a kasnije moj cilj je policijska akademija.

Marin Lalić: Poslije osnovne škole upisat ću srednju ekonomsku školu u Slunju. Poslije toga bih išao na fakultet ekonomije u Zagreb. A nakon toga moram razmis-liti…

Slap

29

I s t r a ž i l i s m o . . .

Prije čak 60 godina moja baka je išla u školu. Pisala je u početku na pločici s ugljenom kre-dom. Učila je samo hrvatski jezik i matema-tiku. U trećem i četvrtom razredu već su imali bilježnice i knjige, a pisa-li su tada već pisaljkom. Baka se ne sjeća kakva je knjiga bila i kaže da je ona uvijek dobivala četvorke, a djed dvojke.

Katarina Turkalj, 5.a

Baka vrlo dobar, a djed

dvojkaš

ŠKOLOVANJE NEKAD I SAD

Istrorumunjski je oduvijek bio jezik bez pisma. Ipak, opstao je punih pet stoljeća na području sjeveroza-padne Istre kao govorni idiom zahvaljujući prometnoj izoliranosti i perifernom smještaju sela u kojima se još može pronaći njegovih govornika. Govor istrorumun-jskog neki lingvisti doživljavaju kao dijalekt rumunjsk-oga, a neki pak kao zaseban jezik.

U okolici Šušnjevice još je nekoliko sela u kojima se govori istrorumunjski jezik, ali je jako malo ljudi koji se danas aktivno njime koriste. U svim je okolnim

U davna vremena, odnosno kad su naše bake i djedovi išli u školu školovanje se razlikovalo od ovog danas. Htjela sam saznati nešto više o toj temi i odlučila posjetiti svoga djeda na selu. Vrijeme na selu bilo je kišovito - baš onakvo kakvo je meni odgovaralo. Znala sam da djed neće moći vani obav-ljati svoje uobičajene poslove i da će imati više vremena za mene.Sjeli smo u dnevni boravak i naš razgovor je krenuo u smjeru koji je mene zanimao.Zanimala me škola u prošlosti. Djed me upitao: ,,Kako je u školi i je li sve uredu“?,,Naravno“, rekla sam mu i odmah krenula s ispiti-vanjem. ,,Reci mi djede, a kako je tebi bilo u školi kad si ti bio učenik?“ ,,U moje doba”, rekao je djed, ,osnovna škola je trajala tri do četiri godine.Učili smo iz knjiga, a pisali smo na pločama od keramike.Okvir tih ploča bio je od drveta.

Pisali smo pomoću pisaljki koja je slična današnjoj olovci, samo tanja i ostavljala bijeli trag. Prilikom pada ona pukne.Sve što napišemo morali smo pamtiti jer je ploča mala i ne stane sve na nju.Tada moramo brisati. Sav taj pribor koji vi danas imate znatno vam olakšava učenje i bilo bi lijepo da to cijenite.“Djed nije više ništa pričao, a niti ja nisam imala potrebu ništa više pitati…Ljubazno sam zahvalila djedu, pozdravila ga i zaputila se kući. Hodajući blatnjavim putom djedove su mi riječi odz-vanjale u ušima…»bilo bi lijepo da to cijenite…» I tek sada shvatih kako je nama puno lakše školovati se nego onima koji su se školovali puno godina prije nas. A kako će biti generacijama poslije nas, pokazat će vrijeme.Možda će se u budućnosti, za pedesetak godina, opet naći o neka Nikolina koja će reći svome djedu : “Djede,

JEZICI KOJI IZUMIRU

pričaj mi kako se nekad školovalo dok si ti bio učenik.” A taj “djed” možda sjedi sada s nama u školskoj klupi… Nikolina Požega, 5.a

“U moje doba...”

selima i zaseocima još stotinu ljudi. Istrorumunjski jezik jest jedan od jezika koji će za tridesetak godina potpuno nestati, kao da ga nikada nije niti bilo, stoga je uvršten na UNESCO – ov popis ugroženih.

Podatke prikupili: Matej MrkonjaBenjamin ObajdinNeven PanićŽgela Antonio, 5. a

Slap

+

30

K u l t u r a

Učitelji su baš nešto drugačijiI oni su baš nekako svačiji

Jer, neki im zapovijedajuNeki zanovijetajuNeki prigovarajuNeki ponižavajuA samo neki odobravaju

Nije to težak i zahtjevan posao, govoreI stalno nešto šuškaju, podmiću i romore

Al ne znaju, ne znaju što učitelji radeOd malih zaigranih glavica ljudi grade

Kad u razred on svoj uđeNikad, baš nikad pomislio nije - to je tuđe

Svaki će reći- to su moja djecaPa se s njima smije al` i jeca

Moraju im dati neko znanje, zadaće i lekcije

Nad mojim gradom Tama leluja

Studen redom Sve pokosila

I Slavi

Čini se, zima će vječno Čini se, ljudi se predali

Ćuti se samo Tišina i sjeta

Bez boja život puže I priroda kao da

Jeca Pustoš mraka

Razbija Tek poneka

Škripa koraka Na tlu

Led se smrzao Od straha

Život Kuca na vrata

Katica Matanić, učiteljica(pjesma nastala 10. 2. 2005. )

U č i t e l j i Z i m a

Prolistamo li malo dnevne novine, poslušamo radio, ili pogledamo TV-dnevik, velika je vjerojatnost da ćemo saznati po-jedinosti o još jednom zlostavljanju jačih i bezobzirnijih nad slabijim i nemoćnim. Danas se o nasilju mnogo govori, a nažalost, svjedoci smo mnogih primjera koje želimo što prije zaboraviti. Susrećemo ga u obiteljima, školama, svuda oko nas. Možda mu i ne posvećujemo dovoljno pažnje sve dok i sami ne postanemo žrtva nečijeg nasilništva. Tek tada osjetimo svu nemoć pred bezobzirnošću nasilnika. Posljedice nasilništva mogu kod žrtava ostaviti duboke i trajne traume, a svjedoci smo primjera sa smrtnim posljedicama. Zato moramo paziti da svojim ponašanjem ne pozleđujemo druge, da osuđujemo svaku vrstu nasilja i da ga spriječimo gdje god možemo.

Nasilje, nažalost, vrlo često susrećemo i u našim lektirnim djelima. Kome se nije steglo srce od bola nad sudbinom male Evice u djelu Ante Kovačića „Iz velegrad-skog podzemlja“? Šegrta Hlapića zlostavljao

je majstor Mrkonja, a mali Nemeček iz dječjeg romana „Junaci Pavlove ulice“ žrtva je međusobnog sukoba dviju grupa dječaka zbog igrališta.Kad želimo „pobjeći“ od stvar-nosti, poželimo si svijet bajki. No, nažalost, i tamo je prije, u pravilu sretnog završetka, bilo mnogo bezosjećajnosti, nepravde i zlostav-

ljanja. U bajci „Djevojčica sa šibicama“ mala, slabo odjevena, promrzla i izgladnjela djevojčiva u novogodišnjoj noći prodaje šibice. Prolaznici je prezirno gledaju, a ona ne smije kući jer bi je očuh istukao ako dođe bez novaca. Koliko je nevolja pretrpjela sirota Pepelju-ga od maćehe i posestrima dok nije došao njen kraljević.

Ivicu i Maricu najprije zlostavljaju roditelji koji ih same, uplašene i izgladnjele ostavljaju u šumi, a zatim ih muči zla vještica.I tako redom iz bajke u bajku, iz pripovi-jetke u pripovijetku, iz romana u roman susrećemo nepravdu, bezosjećejnost i nasilje.Zbog toga stvorimo si takvo okružje u kojem nitko nikome neće nanositi bol. Prvi korak u tom pohodu je naše čvrsto obećanje izrečeno svakog jutra samom sebi da nikoga nećemo povrijediti niti riječju, niti postupkom ili djelom. A mi to možemo. Andrija Kusanić, knjižničar

Djevojčica sa šibicama

U KNJIŽEVNIM DJELIMA

Al` moraju razvijati i dušu, srce i emocije

Ah, da samo znaju kako učitelji pateDok gladnoj, promrzloj i nesretnoj djeci olakšavaju sate

I onda kad nastava je gotovaI kad trebaju uređivati živote svojeU glavi im se stalno, stalno misli rojeKako da poboljšajuKako da pomognu da djeca bolje napredujuDa im volju, radost i sreću ulijuDa im život sutra olakšaju

Nemojte ih zato osuđivati olakoLjudi su i griješe, kao i svatkoNe gledajte ih poprijeko, sa stranePriđite, i samo im stavite ruku na rame Katica Matanić, učiteljica(pjesma nastala 15. 12. 2004.)

30

Slap

31

U kazalištu „Žar ptica“ u Zagrebu 20.ožujka 2009. pogledali smo predstavu „Sasvim sam popubertetio“. Predstava je ostavila lijep dojam na sve nas.

Iva Paulić, 7. a

PLESNA ŠKOLA TANGO

Prošle školske godine (2008/2009.) u našoj školi je djelovala plesna škola pod vodstvom Borisa Šušnjara, voditelja plesnog centra Tango sa sjedištem u Karlovcu, a koju je pohađalo 30-ak naših učenika 1. do 8. razreda. Zabilježili smo nekoliko nas-tupa. Jedan od njih bio je za Dan škole, a drugi u parku našeg grada.Da ne zaboravim napomenuti, danas slavni plesač Ištvan Varga nekoć je pohađao ovu plesnu školu koja je i tada bila pod vodstvom današnjeg voditelja, a zahvaljujući kojemu su naši učenici naučili brojne moderne plesove. Ivana Cindrić, 7.b

K u l t u r a

Meni se najviše svidjelo lektirno

djelo M.Matošeca Strah u Ulici lipa

zato što se Mungos (zao dječak) na

kraju ipak promijenio, pa iz toga

možemo puno naučiti…

Nikolina Požega, 5.a

Gdje priče rastu, djelo G.Viteza

mi je najbolje djelo zato jer volim

čitati i pisati pjesmice.

Sara Obajdin, 5.aJunaci Pavlove ulice F.Molnara naj-zanimljivije mi je djelo zbog pobjede junaka u ratu protiv Crvenokošuljaša i tada nisu više imali protiv koga ratovati.

Luka Turkalj, 5.a

Šuma Striborova I.B.Mažuranić

– najbolje djelo, jer su sin i majka

otjerali guju i dalje sretno živjeli.

Antonio Žgela, 5.a

Glumci su me oduševili, a

posebno tinejdžer Luka koji o svojim poteškoćama govori kroz gesti-kulaciju. U tome sam prepoznao sebe...

Mislim da je ovo predstava koju bi sve pubertetlije trebale pogledati.

Josip Bogut, 8.a

Na

kazališnoj predstavi

„Sasvim sam popubertetio“ najviše

mi se svidio glavni lik Luka koji prolazi

kroz pubertet bez oca.

Katarina Muić, 7.b

Lektira napada.....grrrrr...

PROLJETNI KONCERT U SLUNJU

Polaznici Glazbene škole Karlovac s područja grada Slunja održali su Proljetni koncert u znak buđenja proljeća. Sedme-ro mladih slunjskih glazbenika nepunih sat vremena zabavljali su posjetitelje u kino dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Slunju. Nastupila je Viktorija Butina na flauti, Matej Butina i Dino Bogović na gitari, Petra Matanić i Nikola Paulić na klaviru, Matej Vuković svirao je sak-sofon, a Nikola Božičević trubu. Pred roditeljima i profesorima iz glazbene škole te nekolicinom zaljubljenika u klasičnu glazbu nastupali su uz klavirsku pratnju profesora Ognjena Gravora.

Viktorija Butina, 5. b

Ove godine je 110-ta obljetnica rođenja Mate Lovraka, jednog od najpoznatijih hrvatskih dječjih pisaca. Tim povodom bit će organiziran kviz u školskoj knjižnici. U kvizu će sudjelovati učenici 3., 4. i 5. razreda, a održat će se 23. travnja 2010. godine na Svjetski i hrvatski dan knjige. Zainteresirani učenici trebaju pročitati četiri Lovrakova djela – Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice, Prijatelje i Anku Brazilijanku. Na taj način učenici će bolje upoznati život i djelo Mate Lovraka i, nadamo se, uživati čitajući ova vrijedna djela. Sudionici kviza koji budu najinformi-raniji bit će nagrađeni (šuška se o nekoj lijepoj knjizi, čokoladi i još koječemu). Njihova će imena biti objavljena u idućem broju školskoga lista. Kvizovci, sretno! Andrija Kusanić, knjižničar

Iz Priča iz davnine I.B.Mažuranić možemo naučiti kako treba oprosti-ti…i zato mi je to najbolja lektira. Benjamin Obajdin, 5.a

Moja najbolja lektira

KVIZ za poticanje čitanja

Slap

+

32

Z a n i m l j i v o s t i

Dobno – spolna podjela Tatar Varoša 2009. go-dine

KAKO SMANJITI STRAH OD PROVJERE ZNANJA?

PRIJE...

• dobro se pripremite, učite na onaj način na koji ćete biti pitani • učite aktivno (nastojte razumjeti gradivo, tražiti pojašnjenja, organizirati i pamtiti sadržaje na svoj način, aktivno ponavl-jati) • učite u malim cjelinama i ne postavljajte si dugoročne i neostvarive ciljeve • kad učite ne radite istovremeno nešto drugo, ali planirajte i vrijeme za odmor, opuštanje, fizičku rekreaciju i zabavu, dobro rasporedite dnevne aktivnosti • dok učite, ne opterećujte se mislima i negativnim emocijama u vezi same situacije provjere znanja • ne učite zadnji čas • zadnju noć prije provjere znanja se dobro odmorite i naspav-ajte • jedite prije ispita, po mogućnosti nešto hranjivo, ali ne preteško • dođite na vrijeme da se možete smiriti i pripremiti• ne slušajte što drugi pričaju o ispitu dok čekate - osobito ne razgovarajte s drugim učenicima koji imaju izraženu tremu,

STRAH JE ZARAZAN! • nekoliko puta duboko udahnite kako bi se opustili (ne bojte se, to neće nitko primijetiti) • raspitajte se kako ispit izgleda, što profesor traži i očekuje (poznavanje situacije smanjuje strah i anksioznost) • ne odgađajte! Svako iskustvo iskoristite da nešto iz njega naučite

Pripremila: Marina Požega, prof.

ZA VRIJEME...

• koncentrirajte se na tekst • opustite se, duboko dišite • ohrabrujte se govoreći si: "naučila sam", "miran sam i spre-man", "ovaj ispit ionako neće promijeniti moj život" (rečenice kreirajte sami, ohrabrujte se kao što biste ohrabrivali prijatelja) • ne zadržavajte se na pitanju na kojeg ne znate odgovoriti, idite dalje pa se na njega vratite kasnije ako budete imali vremena • počnite s najlakšim pitanjem • usredotočite se samo na jedno, ne na više pitanja odjednom • uzmite sat i planirajte vrijeme za pojedine odgovore • ako vam vrijeme istječe usmjerite se na pitanja koja najbolje znate i koja imaju najveću težinu • ne obraćajte pažnju na učenike koji su ranije gotovi, ne paničarite, usmjerite se na ono što vi radite i što vi znate (možda su ranije završili jer ne znaju sve odgovore)

NAKON ...• nagradite se za ono što ste napravili • pohvalite se što ste barem pokušali, bez obzira na uspjeh • ne razgovarajte s kolegama o ispitnim pitanjima ako vam to otežava čekanje rezultata. Bez obzira što ste napravili, nešto ćete naučiti iz povratne informacije

ZAPAMTITE!Razumno je biti tjeskoban ako se niste pripremili za ispit!

Grafikone napravio: Ante Rakocija, 8. b

Ukupno stanovnika 73

41%

37%

22%

Mladih Zrelih Starih

Slap

33

Brzo sam se navikla na puno

učitelja. Predmeti su u početku bili

jako teški, ali sam se potrudila i sve

je postalo lako

Martina Požega, 5. b

5. a 5. b

Z a n i m l j i v o s t i

KAKO SU SE UČENICI PETIH RAZREDA PRILA-

GODILI NOVIM PREDMETI-MA, UČITELJIMA i NOVOM

NAČINU UČENJA?

U početku mi je bilo malo čudno prelaziti nakon svakog sata u drugu učionicu, ali kasnije mi je to bilo sasvim obično.Bilo je teško učiti toliko puno predmeta, ali sam se i tome prilagodio. Sada je puno lakše! Luka Bogut, 5.a

Ispočetka sam mislila da je peti razred težak, tako su bar govorili …mislila sam da se šale ili da me žele zastrašiti tim glasinama…Ali sad mogu samouvjereno reći da je sve isto, jadino ima puno ispita, ali ako se uči na vrijeme sve bude u redu.I to vam je to! Nikolina Cindrić, 5.b

Teško je učiti, sve se mora detaljno naučiti za peticu.Na početku sam bila nervozna plašeći se kako to neću moći, ali ipak sam uspjela! Maja Gržan, 5.b

Peti razred nije ni malo lagan gradivo je teško, a posebno iz matematike i hrvatskog. Imamo i puno zadaće. To ćete tek vidjeti kad dođete vi, koji još niste petaši, u peti razred. Ako ne budete učili redovito – nema dobrih ocjena! Ivan Vrančić, 5. b

Katarina Turkalj – Volim kad na satovoma hrvatskog kroz

razgovor s učiteljicom učimo – to mi je jako zanimljivo.

Mario Žalac – Sviđa mi se kad radimo s grafoskopom, pogo-

tovu ako sam redar…onda ne moram brisati ploču.

Frano Šindrić – Najviše mi se svidio sat na kojem smo

izrađivali i pisali božićne čestitke, tada smo svi bili sretni.

Lorena Bogović – Na satovima hrvatskog jezika najviše mi

se svidjelo učenje padeža, to meni nije bilo jako zhtijevno,

bilo ih je lako naučiti.

Benjamin Obajdin – Medijska kultura bila mi je najzanim-

ljivija, a posebno kad smo učili o filmu.

Lucija Plivelić – Kad smo učili gramatiku kroz igru - baca-

njem i hvatanjem loptice sa zadanim zadacima o padežima.

Luka Petrović – Pjesmice iz čitanke jer mi je to zanimljivo, a posebno one koje su smiješne.Martina Požega – najbolji satovi hrvatskog jezika su mi bili satovi učenja padeža, dobro sam ih svladala prateći nastavu, dobro napisala ispit – to mi je najlakše.

Alen Valentić – najbolji su mi bili satovi hrvatskog jezika na kojima smo učili padeže – to mi je zanimljivo kad od jedne riječi možeš napraviti više sličnih. IDavor Barić – Volim kada pišemo školsku zadaću.

Antonio Cindrić – Najbolje mi je bilo na hrvatskom kad smo obrađivali padeže jer nam ih je učiteljica često kroz igru i na šaljiv način objašnjavala pa ih tako lakše shvatimo i zapam-timo.

Maja Gržan – Obožavam satove na kojima čitamo pjesmice, volim slušati učiteljicu dok nam ih čita.

Peti razred je vrlo zanimljiv.U početku sam mislila kakvi će nas učitelji učiti, hoće li biti dobri?No, prevarila sam se, svi učitelji su dobri i pomažu nam.Prvi mjesec dana nismo znali u koje učionice ulazimo…Povijest je težak predmet, ali za-nimljiv, govorimo o Egiptu i dr.Matematika je sva u računanju…Meni je jako zanimljiv taj peti razred. Viktorija Butina, 5. b

ANKETA: ŠTO IM SE NAJVIŠE SVIDJELO NA SATOVIMA HRVATSKOG JEZIKA?

33

Slap

+

34

P o v j e r l j i v i k u t a k

Draga Slapovko, evo što me muči sve više i više.

1. Zašto se neki učenici u školi ponašaju drukčije od većine misleći da su neke face i važniji od nas?

2. Kako utjecati na neke učenike da se vulgarno ne izražavaju? 1. Nemoj se obazirati na njih niti se spuštati na njihovu razinu. Budi to što jesi! Vidjet ćeš, što si starija, to ćeš biti zado-voljnija u svojoj koži.

2. A joj…teško pitanje - još složeniji odgovor. Vulgarno izražavanje djeca pokupe od okoline. Još kao mala djeca oponašaju govor odraslih pa tako pokupe i vulgarizme. Odras-li pri tom griješe jer se smiju maloj djeci koja zaključe da su zbog toga zanimljiva. Kako djeca sazrijevaju, shvaćaju da je psovanje ružno i neprihvatljivo, ali pojedinci i dalje misle da se time ističu u društvu. Evo mudre izreke za one koji i dalje žele psovati.

Pitanja Slapovki:

1. Zašto nastava počinje u 7: 40, a ne u 8: 00 h?

Početak nastave pomaknut je za 20 minuta zato da bi poduzeće koje vrši prijevoz naših učenika dospjelo dovesti učenike u više škola (Cetingrad i Rakovica), jer je zbog općeg stanja štednje broj raspoloživih autobusa sveden na manji broj.

2. Zašto je doručak poslije trećeg sata, a ne poslije drugog?

Zato što je odlučeno da je u 9: 05h rano za doručak s obzirom da učenici trebaju izdržati pet ili više sati do idućeg obroka.

3. Zašto su ove godine roditelji morali kupiti knjige?

Tu nema ništa neobično zapravo. Uvijek su roditelji plaćali knjige svojoj djeci, jedino je nedavno uvedno da se knjige plaćaju iz đžepova svih koji privređuju, odsnosno iz državne blagajne. Kako došlo - tako otišlo.

4. Zašto su u školi postavljene kamere?

Kamere su postavljene zato da bi se vršio nadzor nad zgra-dom škole, kao i da bi se uvidjelo tko se ponaša nasilno. Svatko tko je mirne savjesti ne bi trebao imati problema s time.

Ja sam poludjevojčica i poluvila. Zovem se Slapovka. Nitko me nikada nije vidio uživo, ali svi u školi znaju da mogu računati na moju mudrost. Odgovoram učenicima na svekolika pitanja. Ako i vas nešto muči, olovku u ruke i napišite što vas brine. Nemojte to držati u sebi.Evo odgovora onima kojima je moja pomoć do sad ustrebala. Glavu gore!

Vaša Slapovka!

Drago Slapovko, imam jedan problem. Drugi dječaci se neće igrati sa mnom.

Što da napravim?

Nisi mi baš opisao situaciju. Možda te izbjegavaju jer se ne

želiš prilagoditi i misliš da sve mora uvijek biti po tvom.

Možda ne znaju da im se želiš pridružiti. Pitaj ih možeš li se

igrati s njima, a idući put sam predloži neku igru i pozovi ih

da se pridruže.

Slapovko,jako sam zaljubljen, ne znam što da napravim?Uživaj u tom osjećaju! Možeš pokušati nenametljivo razgovarati s odabranicom svoga srca. Budi kulturan i drag, nasmijan, a prije svega prirodan. Tako ćeš je privući, ako sam nemaš hrabrosti na prvi potez. Puno čitaj i saznaj neke zanimljivosti o kojima možeš razgo-varati s njom kad budeš imao priliku. Bavi se nekim sportom, pomaže i obično trčanje. Osobe koje imaju dobru kondiciju imaja pozitivno mišljenje o sebi, naprosto zrače, a to privlači druge ljude.

Ne kidajte grubo niti prijateljstva, jer ako ih treba ponovo vezati, ostat će čvor. Abraham Lincoln

Kakvo srce, takav jezik.

Slap

35

P o v j e r l j i v i k u t a k

Slapovko, pomozi!Imam dečka kojeg puno volim. Ali izgleda da još uvijek volim i bivšeg. Bivši je mene ostavio, ali svejedno mi je najdraža osoba na svijetu. Mi smo sada prijatelji i družimo se. Moj sadašnji dečko ne zna da još uvijek volim bivšeg. Ne bih mu htjela reći jer i njega volim, ali na bivšeg stalno mislim. L

Ne znam što zapravo želiš? Ako želiš imati jednog i drugug, znaj da se kratko sjedi na dvije stolice. Bolje ti je zabo-raviti bivšeg dečka. Da si mu nešto značila, ne bi te ostavio. Izmeđuostalog, napravi se ti malo važna pa ignoriraj bivšeg skroz i sama ga izaci iz srca. Nemoj reći sadašnjem dečku kako si neodlučna jer bi ga to moglo povrijediti. Drž’ se onog što imaš!

Tamo gdje leži srce, leži i mozak . Robert Browning

Slapovko moja, brzo je došao kraj prvog polugodišta. Došao je i tjedan zaključivanja ocjena, a ja nemam baš najbolje ocjene. Jako mi je žao jer sam do sada prolazila s odličnim. Ne znam što ću. Molim vas pomozite mi kako da ponovno budem „ona stara“ i da se riješim te brige zbog loših ocjena.

Postoji jedan tajni recept kako imati odlične ocjene. Tajna je u - učenju!

Draga Slapovko, nadam se da ćeš mi pomoći dati odgovore na pitanja koja me muče. 1. Zašto sam iz matematike loša?2. Zašto mi mama uvijek govori: „Idi učiti!“3. Zašto mi učiteljica uvijek govori da sam tiha, a ja uopće nisam tiha?4. Zašto ja moram sjediti s kim ja ne želim?

1. Vjerojatno si loša iz matematike jer ne vježbaš redovito. Nema preskakanja zadaća. Probaj shvatiti zadatak. Zamoli prijatelja ili prijateljicu iz razreda koja je shvatila zdadatak da ti pokaže gdje griješiš. 2. Mama ti stalno govori da učiš jer je to tvoja dužnost. To se mora. Na taj način privikavaš se na radne obveze, na zahtjeve koje ćeš ispunjavati na radnom mjestu. Mama mora raditi ili ima neku drugu dužnost koju mora obavljati. 3. Učiteljica ti kaže da te potakne da više sudjeluješ u na-stravi. Aktivnost se ocjenjuje. Ako te stalno upozorava, to znači da joj je stalo do tebe i tvojih ocjena. Ako sudjeluješ, prije će ti sat proći, zar ne?4. Zato da ne bi nepotrebno razgovarala za vrijeme nas-tave. Ako sjediš s prijateljicom, uvijek ćete imati temu za razgovor. Isprobano!

Draga Slapovko, možeš li mi pomoći? Nikako da se prestanem svađati s bratom. Što da učinim?

Normalno je da se svađaju oni koji su si bliski. Pokušaj pri

tom ne biti grub/a i ne tražiti povod ili razlog za svađu. Ako

te brat stalno provocira, vjerojatno ga zabavlja to što se ti

brzo naljutiš. Nemoj mu pružati taj užitak!

Draga Slapovko, zašto kad naučim ništa ne zapamtim?Možda zato što se pretvara da učiš, a zapravo si mislima drugdje. Nauči jednu stvar koja je važna za čitav život - ono što radiš, radi najbolje što možeš. Kad učiš, zamisli da je to od životne važnosti. Pročitaj naslov, zapitaj se što već znaš o tome. Zatim pomno pročitaj i podvlači novo, važno, zanimljivo. Zatim sam ili sama sebi prepričaj. Postavljaj si pitanja. Glumi kao da si učitelj/ica! Učenje može biti zanimljivo u paru. Neki brže uče ako čuju druge kako izgovaraju naglas. Zato neki zapamte sve pod satom samo slušajući, pa kod kuće još jednom pročitaju i usvoje lekciju.

Draga Slapovko, zaljubljena sam u jednog dečka, ali on me ne primjećuje. Što

da radim?

Uči, čitaj, saznaj nešto novo i zanimljivo, nađi si hobi, šetaj

s prijateljicama, pomozi drugima u nevolji, trudi se upoznati

nekog novog u školi ili svojoj sredini, slušaj glazbu, gledaj

dokumentarne filmove.

Kakve to veze ima s dečkima? Na taj ćeš način postati

zanimljiva i otvorena djevojka koja snažnim magnetizmom

privlači druge osobe, pa tako i dečke. Moći ćeš ih birati.

Draga Slapovko, nagomilali su mi se problemi. Pomozi!1. Mislilm da sam loša učenica, iako sam prošla s vrlo do-brim uspjehom, jer mi se ne da učiti. Jesam li loš učenik ako prođem s četvorkom? 2. Zašto se svađam s roditeljima?

1. Vrlo dobar uspjeh nije loš. Zavisi kakve imaš ciljeve. Ako si planirala proći s odličnim, onda to i nije tako sjajno. Bez učenja samo će ti se gomilati loše ocjene. Odredi vrijeme za učenje, npr. od 19 do 21h i drži se toga rasporeda. Svaki dan. Vikendom napravi predah, ali to ne znači da ne čitaš lektiru ili knjigu po izboru.

2. Ne znam zašto se svađaš s roditeljima, ali to ti nikako nije pametno. Još ćeš desetljeće ili više biti na njihovoj “grbači”, bolje ti je da uspostaviš trajno dobar odnos.

Slap

+

36

Napitak za dobro raspoloženje

Z a b a v a

Tajna recepta za dobro raspoloženje sastoji se od puno prijatelja, dobre glazbe, niza širokih osmijeha, mnogo ljubavi, druženja i igre. Preporučljiva količina: što više svega!

PRIPREMA:

1. Okupite svoje prijatelje pa u druženju uz dobru glazbu zajamčite svima dobro raspoloženje.2. Po potrebi dodajte nekoliko igara ili viceva i svi se nasmijte do suza.3. Sve dobro začinite s mnogo ljubavi, razumijevanja i tolerancije.

S učenicima 7. b proveli smo ispitivanje o vrsti glazbe koju slušaju.

Provedena glazbena anketa pokazala je da se najviše slušaju cajke i rock, a najmanje hip-hop, metal i punk.

Rezultati su sljedeći: cajke 22.5% rock 17.5% pop 10% narodnjaci 10% pop rock 10% punk 7.5% hip-hop 7.5% metal 7.5% drugo 7.5%

A n k e t a o s l u š a n o s t i g l a z b e

Kristina Tomljenović i Paulina Obajdin, 7.b

Oko ove ankete bilo je vijećanja - objaviti je ili ne. Složit ćete se, rezultati ankete nisu za pohvalu. Međutim, treba li ih zagurati „pod tepih“ i oglušiti se o činjenicu da nam mladi (pa i oni malo stariji) uistinu slušaju „cajke“ u većem postotku od onog što bismo možda željeli priznati? Ne bih rekla. Treba o tome govoriti. Ovaj je osvrt skromna analiza popularnosti, kako ga neki glazbeni kritičari precizno nazivaju, urban etno pop folka - pa se vi tu sad snađite! Teško je biti gluh pored „lakih nota“ koje iskaču iza spuštenih automobilskih prozora, vrata kafića i mobitela. Ne treba pridavati veliku pompu takvoj glazbi. Uvjerena sam da je to samo moda, a kao i svaka moda, izlizat će se i potrošiti. Često čujem da takve note kvare mladež jer ih potiču na pijančevanje i razbijanje. Ono što se zapravo želi reći je da to nije glazba koja bi „milovala dušu“, opustila vas ili poslužila kao „soundtrack“ dok peglate. „Cajke“ imaju posebnu svrhu.

Poslužite uvijek iznova svojim roditeljima, prijateljima, učiteljima...

SAVJET:

Ponekad za dobro raspoloženje možete dodati malo zaljubljenosti, skrivenih pogleda i druženja s nekim tko vam se sviđa.

Od srca vam želimo dobro raspoloženje!

Tamara Katić i Hana Muić, 7. b

To je glazba koja provocira društvo, okolinu, susjede, učitelje (nije slučajno takva glazba ekavskog izgovora – time se dodatno pojačava bunt). Koliko je takvo stanje simp-tom „lude“mladosti“, a koliko fenomen konzumerizna gdje nekritična masa upija sve što se nudi, kupuje sve što se reklamira, govori možda sudbina sličnih glazbenih uzleta nekoliko desetljeća unatrag. Sličan je primjer hrvatski „dance“ 90-ih. „Kad si bila ti beba malena, smetala ti je pelena, pelena....“ Sjećate li se Senne M? To su bile note moje rane mladosti, i da, „tancala sam“ na Nikitu, Daliu, Kasandru, a od stranih izvođača Ace of base, Snap, 2unlimited. Ipak, ne mislim da me to „pokvarilo“ ili oglupjelo. Ostale su samo lijepe uspomene na moje prvo društvo iz osnovne škole.

Svaka generacija ima svoje načine da se suprotstavi „uglađenom ukusu“ odraslih. Prije ili poslije, iscurit će i „šampanjac“. Dotle, čep u uši! Mirela Jurčić, prof.

Dijagnoza: „cajke“

P O S L U Ž I V A N J E :

36

Slap

37

Z a b a v a

Za uspjeh je važniji karakter nego inteligencija. Gilberte Beaux

Jedino putovanje je ono unutar nas samih. Rainer Maria Rilke

U trenutku kada se zaljubite u rob-inju postat ćete njezinim robom. Egipatska mudrost

Ljubav je poput broja Pi –

prirodna, iracionalna, i

VRLO VAŽNA.

Lisa Hoffman

Ništa ne oživljava i ništa ne ubija kao emocije. Joseph Roux

Tko jednom dođe na glas kao ranoranilac, taj može spavati do podneva. Aleksandar Dumas

Ništa se ne zaboravlja sporije

od uvrede, a ništa brže od

dobročinstva. Martin Luthe

Ljenčine nisu samo oni koji ne

rade, već i oni koji mogu raditi

bolje.

Sokrat

Ono što je lijepo je dobro, a ono

što je dobro uskoro će biti lijepo.

Sapfa

Ljepota je moć, a osmijeh njezin

mač.

Charles Reade

Najbolje osnove za sreću: nešto

raditi, nekoga voljeti i nečemu se

nadati. Allan K.Chalmers

..............B I S E R I ...........

UČITELJICA: Ima li nešto što je bilo prije povijesti?UČENIK: Engleski.

UČITELJICA: Tko je naslijedio Ferdinanda Habsburškog na vlasti Bečkog dvora 1848. godine?UČENIK:Hmmmm....UČITELJICA: Franjo....UČENIK: Tuđman!

UČITELJICA: Što je to asonanca?UČENIK: To je riječ koja te aso-cira na nešto.

UČITELJICA: Kako se zove de-mokratski grad u staroj Grčkoj?UČENIK: Antena.

UČITELJICA: Koji su književni rodovi?UČENIK: Muški, ženski i srednji rod.

UČITELJ: Što je izumio James Watt?UČENIK: Električnu gitaru. Bio je prvi roker.

UČITELJ: Navedi glazbala s tipkama. UČENIK: Brodski klavir, po-grebna gitara...

UČITELJ: Što je folklor?UČENIK: Skupina ljudi koji se tuku na pozornici.

Bisere skupili: Kristijan Katić, 7.c, Viktorija Butina, 5.b

Slap

+

38

Odijevanje ljudi dobilo je sasvim

novo značenje. Odjeća nam više

ne služi da bismo se zaštitili od hladnoće. Ona ima i neku drugu

namjenu koja je s vremenom pre-

vagnula. Odjeća se nosi radi stila.

Svatko je razvio svoj modni stil po kojem je prepoznatljiv. Danas

ljudi najviše izabiru odjeću bijele

i pogotovo crne boje jer je takvu

odjeću najlakše upotpuniti s os-talim komadima odjeće u ormaru.

Prevladava pravilo da se svatko treba oblačiti prema svom ukusu,

a kao što znate, o ukusima se ne

raspravlja.

SPOTRSKI „LOOK“ – šarena majica s raznim natpisima – dugih rukava s kapuljačom, trenirka i starke ili tenisice.

MODERNI „LOOK“ – uske hlače, tzv. hlače u mrkvu ili tajice u kombinaciji s poširom tunikom, kraćom kožnom jaknom i Uggs čizmicama.

OTKAČENI „LOOK“ – vrećasta traper suknja (suknja na „puf“), uska majica živahnih boja sa svjetlucavim dodacima i razvezane starke.

Kožna jakna savršena je za proljeće, a gotovo nikad ne izlazi iz mode pa bi se ispla-tilo kupiti jednu takvu. Kaput često mijenja svoje „lice“. Crni, crveni i karirani uvijek su hit. Tunike, u koje smo se ove zime stalno zaodijevali, preživjet će i do proljeća. Ako ste već posve iznosali tajice, nabavite nove jer su i dalje nezamjenjive uz lagane čizmice i balerinke.

Nešto o odijevanju ...

Što vam preporučujemo?

Ove sezone „in“ su žarke i

kričave boje, tzv. neonske.

Ako dodate pokoji ko-

mad odjeće u žarkoj boji,

osvježit ćete svoju gard-

erobu u potpunosti i sig-

urno nećete pogriješiti. To

se sve slaže s traperom koji

je vječno u modi. Uz to će

dobro „sjesti“ marame koje

su novi modni hit.

Ove sezone nosit će se žive boje kao što su crvena, žuta, zelena i narančasta.U trgo-vinama bit će najtraženiji sljedeći

proizvodi: tajice u boji, majice živahnih boja i otkačene tunike, a ove sezone

imamo tri moderna „looka“.

Priprema, pozor . . . m o d a

Pozirale: Barbara Jurčević, 6. a i Michaela Obajdin, 7. a

Proljeće/ljeto 2010.

38

Slap

39

Učiteljice uvijek moraju biti lijepo odjevene. S obzirom da to nije lako, evo male pomoći za nadolazeću sezonu.

Moda za učiteljice

Preporučamo im šarolike modne kombinacije. Preko košulja i tunika savršeno će izgledati široki re-men, a oko vrata duga višestruko omotana ogrlica u kombinaciji s naušnicama. Treba samo pripaziti da ukupni dojam ne bude pretrpan. Ako je ogrlica jako uočljiva, naušnice neka budu sitnije. Od obuće neizostavne su štikle, prema vlastitom ukusu, jer sa štiklama ne možete pogriješiti.

S a v j e t i

Na usnama pristajat će vam voćna sjajila, a na kapcima sjen-ila svjetlih boja. „In“ je i maskara te crna olovka. Našim učiteljicama preporučamo malo pudera usklađenog s njihovim tenom te ruž. Što se tiče dekorativne kozmetike, vrijedi pravilo manje je više.

M a k e - u p!

U trendu su kratke „bob“ frizure, a pun pogodak za ravnu kosu su šiške. Možete kosu „ispeglati“ za dojam glatke i sjajne frizure. Sva-kome će lijepo pristajati kovrčava ili blago valo-vita kosa. Kosu možete podići ili svezati u visoki rep. Mali trik je upotreba gela ili pjene na polusuhu kosu. To će joj dati dodatni volumen. Ako nemate valovitu ili kovrčavu kosu, možete je lako odići od tjemena ako je dobro natapirate na zatiljku. Za one malo hrabrije preporučamo pletenice po čitavoj glavi.

F r i z

Priprema, pozor . . . m o d a

Malo zrelije učiteljice mogu kom-binirati sako s različitim suknjama na nezaobilazne štikle. Ne moraju veliku pozornost pridavati frizurama. Najbolje je prirodno raspustiti kosu ili složiti ponekad lagano razbarušenu frizuru, no ne treba pretjerivati.

Ima li na sve to mjesta za naušnice?Normalno, one su uvijek dobrodošle. Prepuštamo vam da sami odlučite koji je izbor pogodniji za vaš stil. Netko voli velike što zvone, a netko male i decentne koje ne mora duže vrijeme mijenjati.

Primijetili smo da se naše učiteljice vrlo moderno oblače,bez obzira na dob – i to je za svaku pohvalu! Bravo, učiteljice!

Na fotografijama: učiteljice naše škole

Mah-

mah do idućeg

broja!

U modi za proljeće savjetujemo

mlađim učiteljicama lagane

košulje u kombinaciji s dužom tra-

per suknjom. Od obuće stavljamo

naglasak na cipele visokih potpe-

tica, popularno zvane štikle.

Savjet za kraj!

Pustite mašti na volju i

sami razvijte svoj modni

stil. Petra Begović, 7. aIva Paulić, 7.a Elizabeta Bosanac, 7.aIvana Cindrić, 7. b

Priredile:

Slap

+

40 Frizura inspirirana tradicionalnim Japanom, Ivan Radočaj, 6. a